Opis biljke: lazarkinja je trajna biljka s puzavim crveno-smeđim
podankom. Četverokutna stabljika visoka je do 50 cm te na donjem dijelu
nosi obično šestorodjelne, a na gornjem osmorodjelne lisne pršljene.
Pojedinačni listovi u pršljenu duguljasta su do suličasta oblika, bez
peteljke i po rubu proviđeni sitnim čekinjama. Cvjetovi su poredani u
račvastim cvatovima, snježno su bijele boje, zvonasti i zvjezdasta
oblika. Plodovi su mali oraščići poput čička.
Miris i okus: svojevrstan miris biljke potječe od kumarina koji nije
sadržan samo u cvjetovima nego i u čitavoj biljci. Miris biljke naročito
se razvija kada se biljka osuši. Sličan je i okus kada se biljka namoči
u vinu.
Vrijeme cvatnje: od svibnja do sredine lipnja.
Stanište: vrlo je rasprostranjena u listopadnim šumama, posebno u bukovoj šumi, a rijetko u crnogoričnim šumama.
Ljekoviti dijelovi biljke: sabire se biljka u cvatu, a i nakon cvatnje
(Herba Asperulae i staro ime Herba Matrisilvae). Biljku prilikom
sabiranja treba rezati, a ne čupati, jer se čupanjem pomiješa redovito
podanak biljke i zemlja, što svakako umanjuje izgled i pogoršava
kvalitet sabrane biljke, a osim toga se i prorjeđuju prirodna staništa.
Ljekovite i djelotvorne tvari: kao glavna sadržajna tvar utvrđen je u
lazarkinji kumarin, nadalje tanin i gorka tvar. Nadalje su dokazane
rubiklor, citronska i katehu kiselina. Postojanje glikozida asperulozida
uvjetovano je staništem biljke pa na suhim staništima, kao npr. u
crnogoričnim šumama, taj glikozid nije dokazan. Niz elemenata koji se
javljaju u tragovima obogaćuju biljku djelotvornim tvarima.
Ljekovito djelovanje: lazarkinja se ne nalazi na popisu ljekovitog bilja
koje je u službenoj upotrebi, a ipak joj se pripisuju takve
ljekovitosti da se već dugo ubraja među obljubljene ljekovite biljke u
pučkoj medicini. Kumarin, koji je sadržan u biljci, bistri mokraću i
vrši antiseptično djelovanje. Čaj od lazarkinje pospješuje mokrenje,
umiruje bolove u trbuhu, regulira nepravilan rad srca, uklanja nesanicu,
djeluje bez sumnje na čišćenje krvi i uzrokuje lagano izlučivanje
znoja.
Čaj od lazarkinje odličan je napitak kod zastoja normalnog rada jetre i
kod žutice, a preporučuje se i kod sklonosti stvaranju pijeska i
mokraćnih kamenaca.
Konačno, dokazano je da čaj od lazarkinje djeluje kao sredstvo za
umirenje bolova kod migrene i neuralgije, a vrlo umirujuće djeluje i kod
nemira i histerije.
Za pripremu čaja uzmu se 2 pune čajne žlice sitno izrezane i dobro
osušene biljke te se stavljaju u 1 šalicu vode na močenje kroz 8 sati.
Nakon što je pripravak procijeđen, ugrije se po želji i pije. Uživanje
prejako koncentriranog čaja ili prekomjerno uživanje čaja lazarkinje
izaziva laganu uzetost centralnog živčanog sistema što se očituje u
mučnini, vrtoglavici i povraćanju. Ako se poznata bola (bowla) od
lazarkinje umjereno uživa, ona je prijatna, osvježuje i pospješuje
probavu.
Iz starih bilinarskih knjiga i pučke medicine: ljekovitost lazarkinje
prvi puta je opisao benediktinac Wandalbertus god. 854. Iz toga vremena
potječe i slijedeći stari samostanski recept za pripremu "majskog
napitka". U tu svrhu potrebno je: 30 g svježe biljke lazarkinje u cvatu,
20 g listova šumske jagode (br. 58) i po 10 listova crnog ribiza (br.
125 b) i dobričice (br. 64). Navedene biljke, odnosno listove, stavi se u
umjereno ugrijanu porculansku zdjelu, posipa sa 150 g šećera u prahu,
pokrije i nakon 2 sata na to se naliju 2 do 3 litre dobrog starog
bijelog vina, ostavi se 2 do 3 sata stajati i konačno se procijedi. Ovo
piće vrlo osvježava, jača srce i pospješuje probavu, a treba ga piti
poslije jela.
Čaj od lazarkinje označen je u pučkoj medicini kao lijek protiv glista.
Kod bolova u trbuhu djeluje čaj od lazarkinje na umirenje bolova kao i
na pospješenje izlučivanja mokraće.
Kod žutice, stvaranja mokraćnih kamenaca i pijeska preporučuje se čajna
mješavina sa srčanikom (br. 63), ili s plodovima borovice (br, 75)
odnosno, s pelinom (br. 23).
Odličan ljekoviti čaj je također čajna mješavina od jednakih dijelova
biljke lazarkinje, timijana (br. 144), listova šumske jagode (br. 58),
listova kupine (br. 129) i listova maline (br. 130), od te se mješavine
uzima 1 vrhom puna čajna žlica za 1 šalicu čajnog oparka.
Napomena: manje je poznata činjenica da u nekim područjima gdje rijetko
dolazi lazarkinja, raste obična i rasprostranjena livadna biljka koja, s
obzirom na miris i ljekovitost, može biti lazarkinji nadomjestak. To
je:
Pojavljuje se često u velikoj množini i na šumskim čistinama, a ima
lancetaste i uske listove, a radi žute boje klasića zove se i zlatna
trava. Vrlo je jakog mirisa jer sadrži kumarin, a upotrebljiva je za
pripremu "majskog napitka". Domaćice je stavljaju među rublje radi
zaštite od moljaca. Zbog jakog mirisa stoka je ne jede.
