Opis biljke: višegodišnja biljka s jednim ili više jako razvijenim i
valjkastim korijenom. Listovi su vrlo veliki na dugim peteljkama,
uzdužno urezani tako dugo dok biljka ne cvate. Čim počnu izbijati
cvjetovi, pojavljuju se ispod cvjetova mali perasto razdijeljeni listovi
koji su bez peteljke i lancetastog oblika. Dugi cvatovi nose male i
bijele cvjetove.
Miris i okus korijena je oštar, nadražujući, poput povrtnice, a nariban izaziva suze.
Vrijeme cvatnje: lipanj, srpanj.
Stanište: domovina hrena je južna Evropa. Iz tih područja hren se
uzgojem raširio i na druge kontinente. Mnogo se sadi u vrtovima pa iz
njih često "pobjegne" u slobodnu prirodu. Uzgojni oblik hrena zahtijeva
duboku i dobru zemlju, ali ne i svježe gnojenu.
Ljekoviti dijelovi biljke: u jesen, a i dalje tako dugo dok zemlja nije
smrznuta, vadi se podzemni dio biljke. Korijen hrena (Radix Armoraciae
ili Radix Raphani rusticani) upotrebljava se samo u svježem stanju.
Ispravno spremljen korijen u podrumu, i to u vlažnom pijesku, zadržat će
svu vrijednost i u onim mjesecima kada se ne vadi iz zemlje.
Ljekovite i djelotvorne tvari: najvažnija ljekovita tvar u hrenu je
glikozid sinigrin kojeg ima i u gorušici (br. 35). Osim toga, sadržana
su jaka eterična ulja koja u spojevima s ostalim djelotvornim tvarima
uzrokuju prilikom ribanja korijena suzenje očiju i kihanje. Nadalje su
sadržani asparagin, sumpor, arginin, glutamin, aloksurne baze, oksidaze,
peroksidaze, organski spojevi sumpora, spojevi kalija i obilno vitamina
C.
Ljekovito djelovanje: korijen hrena je jako poznat kao kuhinjski začin,
kao prilog određenim mesnim jelima ili kao glavni sastavni dio umaka od
hrena, koji osim dobrog začinskog okusa pobuđuje i apetit. Hren se ipak u
prvom redu smatra ljekovitom biljkom. Hren podražuje sluznicu želuca i
crijeva i probavne žlijezde. On je ljekovita biljka koja pospješuje
izlučivanje mokraće, no ne smiju se najednom uzeti veće količine, jer
može uslijed velikog nadražaja bubrega izazvati krvarenje. Vrlo dobri
uspjesi postignuti su kod upale mjehura i bubrežne nakapnice, ako su
pravilno uzimane male količine hrena. Ako se dnevno uzimaju pune 3 do 4
jedaće žlice svježe naribanog hrena, kome je dodano nešto vinskog octa, a
sve pomiješano s grožđanim šećerom, mokraća će uskoro postati čista i
oslobođena štetnih sastojaka. Svježe istiješteni sok od hrena pomaže
brzom uništenju koli-bakcila.
Uzimanje u malim količinama svježeg soka od hrena i to 15 do 20 kapi,
tri puta dnevno između glavnih obroka, vrlo je dobar lijek kod upale
debelog crijeva i svih onih crijevnih oboljenja, koja kroz ostatke
truljenja i vrenja pružaju dobru podlogu koli-bakcilima. Time se ujedno
otklanjaju popratne pojave, kao nadimanje, tromost stolice ili proljevi,
smetnje u stvaranju želučanog soka te se normalizira aktivnost crijeva.
Bogatstvo vitamina C čini hren odličnim sredstvom protiv skorbuta. Hren
vrši koristan utjecaj na oboljela pluća. Uziman s medom ili šećerom on
djeluje na rastvaranje sluzi te ublažuje podražaje na kašalj. Ovo
ljekovito djelovanje ne ograničuje se samo na obične katare, nego
djeluje i kod astmatičnih stanja pa čak i kod kašlja tuberkuloznih
bolesnika te ih oslobađa sluzi i liječi. (Kneipp, prof. dr Eckstein, dr
Flamm i dr.). Upotrebu hrena treba, međutim, napustiti ako istovremeno
nastupe jaki proljevi ili postoji jako noćno znojenje. Hren trebaju
redovito uzimati šećerni bolesnici kao i reumatičari i osobe koje
naginju gihtu.
Slično kao i gorušica, samo što ne djeluje lako brzo i trajno, i hren je
sredstvo za podražaj kože s mnogostranim ljekovitim djelovanjem.
Svježe naribani hren, nanesen na tkaninu kao kašasti oblog i stavljen na
zatiljak, liječi glavobolju. Kašasti oblog položen na odgovarajuće
dijelove tijela otklanja nervne bolove, išijas, neuralgične bolove nogu,
koljena, leđa i ramena kao i bolne teškoće želuca i čira na želucu.
Kašasti oblog ostaje tako dugo dok na pokritom dijelu kože ne nastupi
žarenje. Nakon toga se crvenilo kože lagano premaže mašću koja smanjuje
žarenje i pomaže kod epitelizacije kože (jekovitol, jekoderm), a može se
nabaviti u svakoj ljekarni.
Primjena u pučkoj medicini: 2 čajne žlice naribanog hrena, kuhane u 1/4 litre crvenog vina pospješuju menstruaciju.
Da bi se pospješilo izlučivanje kamenaca, mokraće i menstruacija, namoči
se 8 do 10 ploški hrena u šalicu bijelog vina i to popije nakon 8 do 10
sati močenja. Ako se ne može mokriti, nariba se hren, isprži na putru i
kao oblog položi na mjehur.
Voda za zube kod sklonosti gnojnoj upali zubnog mesa: 50 g sitno
naribanog svježeg hrena, 20 g sjemena komorača (br. 57) i 20 g paprene
metvice (br. 92) stavi se na močenje kroz 3 mjeseca u 1 litru jake
rakije, prema ukusu se razrijedi i time ispiru usta.
Kod pomanjkanja apetita uzme se 60 g svježe naribanog hrena i 40 g
dragušca (br. 94) te se stavi na močenje nekoliko dana u 2 litre bijelog
vina. Od toga se dnevno natašte pije 1/8 litre.
Kod groznice treba nanizati ploške hrena na konac i objesiti oko vrata, jer hren izvlači vrućinu.
Svježe naribani hren, stavljen na ubode pčele, ose ili drugih insekata,
gotovo odmah odstranjuje bol pod uvjetom da je žalac izvađen.
Dobro i ljekovito djeluju kupelji od hrena kod ozeblina, odnosno, kod
promrzlih ruku ili nogu. Kupke se pripremaju tako da se 1-2 šake hrena
doda vrućoj vodi za kupanje; te kupelji treba češće primjenjivati. Kod
čireva na želucu pije se vino od hrena (50 g naribanog hrena ostavi se
kroz 8 dana u litri bijelog vina), a uzima se dnevno 2 puta po 1/8 litre
i to ujutro natašte i naveče.
Hren kao kozmetičko sredstvo: ocat od hrena (naribani hren stavlja se na
močenje kroz 8 dana u vinski ocat) kao razrijeđena otopina kozmetičko
je sredstvo za uklanjanje sunčanih pjega, jetrenih mrlja i kožnih
prištića.
