Opis biljke: iz trajnog podzemnog dijela tjeraju povaljene, gotovo
odrvenjele stabljike koje su proviđene dlakama. Krajevi stabljike dižu
se oko 20 do 30 cm iznad zemlje. Listovi stoje nasuprotno, s kratkom
drškom, obrnuto su jajasti sivo-zeleni, sitno nazubljeni i mekano
dlakavi. Cvjetni grozdovi stoje u pazuhu lista i imaju male blijedoplave
cvjetove. Plod je obrnuto trokutasta čahura. Biljka u cvatu ima slabo
aromatičan miris, dok je osušena potpuno bez mirisa. Okus je balzamičan,
malo gorak i stežući.
Vrijeme cvatnje: svibanj i lipanj.
Stanište: raširena je gotovo na svim područjima Evrope, a uspijeva u
svijetlim šumama, neplodnim zemljištima u nizini kao i u planinskim
područjima, daje prednost suhim staništima. Osobito dobro uspijeva na
paljevinama i u okolini mjesta gdje se pali ugljen.
Ljekoviti dijelovi biljke: sabire se biljka u cvatu (Herba Veronicae)
bez korijena, osuši u hladu pojedinačno rasprostrta. Tek nakon što je
biljka dobro osušena, može se sitno izrezati.
Ljekovite i djelotvorne tvari: veliko priznanje, koje se oduvijek
iskazuje čestoslavici, ukazuje na to, da su u biljci sadržane mnoge
ljekovite tvari. Osim gorke tvari, tanina, nešto eteričnog ulja, masti i
šećera, u biljci je još samo u manjoj mjeri sadržan glukozid aukubin,
dok je sporan saponin, no unatoč tome je čestoslavica važna ljekovita
biljka.
Ljekovito djelovanje: čestoslavica je biljka za rane, ona iznutra jača i
izvanredno je sredstvo za prsa i sredstvo za pospješenje mokrenja i
znojenja. Čestoslavica je odavno hvaljena kao univerzalno sredstvo za
gotovo sve bolesti; danas se to i naučno priznaje, jer su poznate tvari
koje ova ljekovita biljka krije u sebi. Ona najpovoljnije utječe na
želudac, sredstvo je za čišćenje krvi, liječi pluća i ljekovita je
biljka za jetru, slezenu, bubrege i mjehur. Ljekovito djelovanje na sve
te važne organe ljudskog tijela dalo je čestoslavici s pravom ime "lijek
za sve".
Iz starih bilinarskih knjiga i iz iskustva pučke medicine: u knjizi o
bilju Hieronymus Bock se vrlo pohvalno izrazio o čestoslavici kao o
ljekovitoj biljci koja liječi mnoge bolesti.
Prirodni liječnik Weinmann piše 1762. god.: "Čestoslavica čini pijane
ljude trijeznima, a prah te biljke treba da otkloni neplodnost pretilih
žena." Sebastian Kneipp je ponovo utvrdio da je čestoslavica zaštitno
sredstvo protiv tuberkuloze i protiv uloga, jer ona tijelo oslobađa
sluzi. To što neki prirodni liječnici drugih zemalja ne odaju
čestoslavici priznanje, vjerojatno je uzrok isključivo u staništu
biljke.
Visoko djelovanje čestoslavice na čišćenju krvi, pomoglo je u liječenju gubavosti (lepra).
Čestoslavica je prikladna za liječenje kroničnih ekcema, pogotovo ako je
to povezano s neugodnim nadražajem na svrbež. Čajnom kurom se znatno
poboljšava u starosti česti svrbež kože.
Čestoslavica se često uzima zajedno s drugim ljekovitim biljkama. Evo nekoliko primjera:
Čajna mješavina za prsne i plućne bolesti:
100 g biljke čestoslavice
50 g biljke plućnjaka (br. 118)
50 g cvijeta divizme (br. 154)
50 g lista trpuca (br. 108).
Čajna žlica mješavine za šalicu oparka, piju se 2 do 3 šalice dnevno u gutljajima, zaslađeno šećerom ili medom.
Čajna mješavina kod bolesti jetre:
50 g korijena maslačka (br. 142)
25 g cvijeta vodopije (br. 46)
25 g biljke lazarkinje mirisne (br. 26)
50 g biljke čestoslavice.
Čajna žlica ove mješavine uzima se za šalicu čaja, procijedi se i pije nezaslađeno i u gutljajima 2 šalice dnevno.
Čajna mješavina kod staračkog svrbeža, ekcema ili kožnih bolesti:
100 g biljke čestoslavice
50 g listova oraha (br. 74)
50 g biljke maćuhice (br. 157)
50 g listova bazge (br. 133).
Čajna žlica mješavine uzima se za pripremu šalice čaja, procijedi se i pije nezaslađeno 2 do 3 šalice dnevno.
U pučkoj medicini vrlo je cijenjena čestoslavica i kao biljka za rane. U
tu svrhu priprema se čajni oparak kojim se, kad je mlak, čiste rane.
Dodatno se na rane polaže vlažno-mlaki oblog.
Cvatuća biljka često se stavlja u jaku rakiju (1 dobra šaka sitno
izrezane biljke u cvatu u litru rakije) i pusti se na suncu 2 do 3
tjedna, a onda se ocijedi. U pučkoj medicini tako dobivena tinktura
služi kod reumatičnih bolesti za masiranje ili se uzima iznutra 3 puta
dnevno 15 kapi na šećeru. Za pripremu čistog čaja od čestoslavice uzima
se samo pola čajne žlice droge, jer je inače čaj gorak i gadljiv.
Napomena: srodnici čestoslavice su
1. VERONICA BECCABUNGA L. — čestoslavica potočna.
Narodni nazivi: bobak — bobovnjak — bobunjak — razgon — trava od razgona.
Opis biljke: čestoslavica potočna je trajna vodena biljka koja raste na
mokrim i vlažnim mjestima, visoka je do 50 cm s okruglom stabljikom.
Listovi su usko pilasti, jajoliki, široko-eliptični i goli. Azurno-modri
cvjetovi stoje u kosim grozdovima.
Vrijeme cvatnje: od ožujka do lipnja, ovisno o staništu biljke.
Ljekoviti dio biljke: sabire se biljka u cvatu.
Ljekovito djelovanje: čestoslavica potočna bila je ranije u pučkoj
meddoini mnogo upotrebljavana protiv kamenca u mjehuru, plućnih bolesti i
krvarenja zubnog mesa. U srednjem vijeku bila je vrlo cijenjena. Svježi
sok biljke je sredstvo za otvaranje i izlučivanje mokraće, a u proljeće
se uzima po čajnu žlicu kao kura za čišćenje krvi. Osobe, osjetljive na
želudac, uzimaju razrijeđen sok s kuhanim ohlađenim mlijekom. Za
pripremu "proljetne salate" uzimaju se mladi nježni listovi potočne
čestoslavice, ili pomiješani s koprivom (br. 150), dragušcem (br. 94),
dobričicom (br. 64), listovima bazge (br. 133) i listovima maslačka (br.
142)
2. VERONICA CHAMAEDRYS L. — čestoslavica zmijina.
Sinonimi: Veronica rigida Turr.
Narodni nazivi: drač divje čele — trbušac — trov od zmije — vrednikov jetičnik — zmijina trava.
Čestoslavica zmijina može se upotrijebiti kao i čestoslavica, ali je slabija u svom ljekovitom djelovanju.
Istu ljekovitost kao i čestoslavica posjeduje i
3. VERONICA ALPINA L. — čestoslavica alpska, koja je u alpskim
područjima Austrije vrlo cijenjena ljekovita biljka. Biljka je visoka
svega 2-15 cm, jako je obrasla dlakama i ima tamnoplave listove.
Uspijeva u planinskom području južne i srednje Evrope i sjevernije do
Grenlanda.
Primjena u liječenju životinja: sve opisane vrste čestoslavice
upotrebljavaju se često u liječenju domaćih životinja: oteklina i šuge.
Recept "čajna mješavina za prsne i plućne bolesti" primjenjuje se i kod
oboljelih domaćih životinja.
