Opis biljke: iz trajnog korijena tjera na sve strane žuto-smeđe
korijenje i izdanke dugače i preko 10 cm. Stabljika, visine 20-120 cm,
cjevasta je, vitka, uspravna i lagano izbrazdana. Listovi su perasto
razdijeljeni, nasuprotni, različitog su broja listića, koji se nalaze na
zajedničkoj peteljci, a po rubu su više ili manje nazubljeni. Donji
listovi su s peteljkom, a oni pri vrhu stabljike su sjedeći. Bijeli ili
ružičasti cvjetovi sastavljeni su na vrhu ogranaka u paštitac.
Miris i okus: svježe iskopani korijen gotovo je bez mirisa. Tek nakon
sušenja miris se pojačava na onaj karakterističan odoljenu. Korijenje
odoljena s vlažnijih staništa, dobiva prodoran, gotovo neugodan miris.
Okus je gorak, sličan kamforu i ponešto oštar. Kod sušenja korijena
treba pripaziti da mačke ne dođu blizu jer omamljene mirisom odoljena
padaju kao u neki zanos te se na tom korijenju valjaju uz neobično
mijaukanje, od čega vjerojatno i potiče narodni naziv za tu biljku -
mačja trava.
Vrijeme cvatnje: od početka lipnja do konca srpnja, a pojedinačno i do kraja kolovoza.
Stanište: odoljen je raširen po čitavoj Evropi. Raste rado na vlažnim
mjestima, uz grmlje i šikare, na vlažnim livadama, uz rubove šuma u
nizinskim i brdskim područjima. Po planinama raste često na sunčanim,
suhim i kamenitim položajima, gdje je čitava biljka nešto manja, sa
slabije razvijenim korijenom ali zato s daleko jačim mirisom, pa baš tom
korijenju odoljena treba dati prednost, jer je djelotvorniji.
Zbog stalne potražnje za tom drogom, prirodna nalazišta ne podmiruju
potrebe, te se zbog toga, naročito u posljednje vrijeme, biljka sve više
sadi na oraničnim površinama.
Ljekoviti dio biljke: u prvom redu je čitav korijen sa sukorijenjem
(Rhizona Valerianae, također i Radix Valerianae). Iz korijena dobiva se
ekstrakt (Extractum Valerianae) i alkoholna iscrpina (Tinctura
Valerianae).
Čitav podzemni dio sabire se u rujnu ili listopadu i to ili iskapanjem
ili čupanjem čitave biljke, ako je zemljište vlažno da korijen prilikom
čupanja nebi pucao i tako dijelom ostajao u zemlji. Korijen se očisti od
nadzemnih dijelova stabljike, opere dobro u vodi te suši na vrlo
umjerenoj toplini.
Od ljekovitih i djelotvornih tvari korijen sadrži eterično ulje (Oleum
Valerianae) s nizom tvari, među ostalim izovalerijansku kiselinu koja
uzrokuje karakteristično umirujuće djelovanje, nadalje taninsku,
jabučnu, mravlju i octenu kiselinu, gumu, sluz, šećer, smolu, škrob i
razne soli. Čitav niz tvari nije dovoljno ispitan.
Ljekovito djelovanje: korijen odoljena je osnovno sredstvo protiv
nervnih smetnji, nervne iscrpljenosti, duševne premorenosti i nesanice.
Odoljen se osobito preporuča ženama kod stanja uzbudljivosti,
boležljivih nervnih i duševnih stanja posebne vrste (histerije),
nervoznog grčevitog povraćanja, napadaja glavobolje (migrene), nervozne
pomućenosti kao i kod smetnji u prijelaznoj dobi (climacterium). Kako
liječenje živčanih tegoba uvijek ovisi i o mnogim drugim okolnostima, ne
može samo upotreba odoljena donijeti željeni uspjeh. To, međutim, ne
smanjuje ljekovitu vrijednost biljke. Glasoviti njemački prirodni
liječnik, Hufeland, rekao je o odoljenu slijedeće: "Odoljen je jedno od
najboljih sredstava, koje ja poznajem, za živce, za jačanje i
reguliranje živčanog sistema, ako ga se pije, dnevno, kao čaj ujutro i
uvečer. Ja sam vidio da time nestaju dugotrajne nervne poteškoće,
histerija i grčevi svake vrste." I mnogi drugi glasoviti narodni
liječnici, kao Rademacher i Kneipp, potvrđuju izvanredno ljekovito
djelovanje odoljena.
Kod nervozne i nemirne djece, koja naginju crijevnim grčevitim
napadajima, može biti od koristi kura čajem od odoljena. Općenito, kod
probavnih smetnji nervozne prirode, zbog nedovoljnog izlučivanja
probavnih sokova u želucu i crijevima, kod nervozom prouzročenih
grčevitih stanja s osjećajem mučnine, kod nervoznih povraćanja i
grčevitih napadaja zbog nagomilovanja plinova, čaj od odoljena djeluje
kao izvrsno sredstvo za jačanje želuca. Odoljen je vrlo dobar prirodni
lijek protiv boležljive strašljivosti i osjećaja straha koje dolazi zbog
neurotičnih stanja; on je, osim toga, potpuno neškodljivo i prokušano
sredstvo za odvikavanje od štetne upotrebe alkohola i nikotina.
Eterično ulje pobuđuje u malim dozama živčani sistem i djeluje na srce,
protok krvi i na muskulaturu tijela. Vrlo se preporuča mješavina čaja od
odoljena s ostalim ljekovitim biljkama, koje djeluju na smanjenje
grčeva i umiruju kao čajna mješavina od jednakih dijelova, tako među
ostalim aniš (br. 104) ili komorač (br. 57) ili s kamilicom (br. 89) ili
hmeljem (br. 69). Osobito se preporuča mješavina s hmeljem kod teških
nervoznih smetnji sna, odnosno, kod ustrajnih besanica. Već nakon
nekoliko dana nastupit će poboljšanje, zaspalost i sve trajniji i dublji
san.
Kod teških nesanica prve se male doze moraju postepeno povisiti, no ne
treba se bojati štetnih popratnih pojava. Čaj odoljena ne treba uzimati
predugo. Nakon otprilike 2 do 3 tjedna, treba kuru čaja na izvjesno
vrijeme prekinuti, a prema potrebi je opet nastaviti.
Kod nervoznih srčanih poteškoća preporuča se slijedeća čajna mješavina:
korijen odoljena, cvijet despika (br. 79), kamilicu (br. 89) i komorač
(br. 57) treba izmiješati u jednakim dijelovima. Od te čajne mješavine
uzimaju se 2 čajne žlice za 1 šalicu čajnog preljeva. Piju se dnevno 2
do 3 šalice lagano, tj. u gutljajima. Za pripremu čaja od odoljena
uobičajene su dvije varijacije. Jedni daju prednost pripremi čaja u
obliku običnog preljeva, dok su drugi za hladnu pripremu. Bolji uspjeh u
liječenju postići će se hladnom pripremom. Jednu do 2 čajne žlice sitno
izrezanog korijena odoljena (u pučkoj medicini uzimaju se umjesto toga 2
čajne žlice osušenih listova) treba staviti ujutro u 1 šalicu hladne
vode i pustiti najmanje osam sati i nakon toga ocijediti. Navečer prije
spavanja ugrije se ocijeđeni čaj do topline koja je ugodna za piće i
pije topao u gutljajima.
U pučkoj medicini uzima se u prah stučeni suhi korijen, i to u količini
na vrhu noža, a zatim se popije gutljaj vode. To se uzima tri puta na
dan. Podnosite li lakše tinkturu, uzmite 3 puta dnevno po 20 kapi na
komadiću šećera ili s gutljajem vode.
Unatoč blagotvornom djelovanju odoljena, ipak treba upozoriti na
negativno djelovanje prevelikih doza, jer preduga upotreba i povećane
količine mogu uzrokovati tzv. "težnju za uzimanjem odoljena", koja se
kao daljnja posljedica očituje u pojavama klonulosti i srčanih
poteškoća.
Iz starih bilinarskih knjiga i pučke medicine: korijen odoljena, kuhan
ili u prahu, pomiješan s vinom, otklanja bolove u križima, sprečava
nadutost, pospješuje mokrenje i mjesečno pranje kod žena. Odoljen je bio
sadržan u terijaku (univerzalni lijek, guste konzistencije, priređen od
prašaka različitih sastojaka, pomiješan s medom ili sirupom,
upotrebljavan u starom i srednjem vijeku) jer mu je pripisana moć protiv
pošasti.
Primjena u liječenju životinja: korijen odoljena daje se domaćim
životinjama kao čaj ili prašak ili kombiniran s ostalim biljnim
dijelovima kao "stočni prašak" i to kod grčeva svih vrsta, kod probavnih
smetnji, kod grčevitih napada zbog nagomilavanja plinova, kao sredstvo
koje jača želudac, kao sredstvo koje pospješuje volju za uzimanjem hrane
te kao umirujuće sredstvo.
Napomena: srodnik odoljena je:
VALERIANA CELTICA PANT. — špajk
Sinonimi: Valeriana Pancicii Hal. et Bald. — Valeriana saxalilis Panc.
Narodni nazivi: odoljen — podzemljuha — prava špajka — spikul — špajka.
To je niska biljka planinskih područja, koja ne raste u našim krajevima.
Ljekovito djelovanje: budući da raste u višim alpskim predjelima, u
dubokim uvalama i na tzv. "špajk zemljištu" te kao alpska ljekovita
biljka, sadrži iste tvari kao i odoljen te se i upotrebljava na isti
način u prirodnom liječništvu. Alpsko stanovništvo smatra špajk
vrednijim nego odoljen iz ravnica. Čaj od korijena uzima se nezaslađen. U
nekim planinskim predjelima špajk je gotovo iskorijenjen te se morao
zaštititi kao rijetka planinska biljka.
