VAL - ZNANJE
Portal za razvoj svijesti

- stranice za sporije modemske internet veze -


Početna stranica za sporije modemske veze

Metafizika ( Tekstovi, Val serija Kasiopejci, Kasiopejske transkripte, Pledijski materijal, Ra materijal )

Manipulacije ljudima ( Tekstovi )

Zdravlje i liječenje ( Tekstovi, Ljekovite biljke )

Znanost ( Tekstovi )



Anđelika - ANGELICA ARCHANGELICA L.

Sinonimi: Archangelica archangelica Karst. — Archangelica officinalis Hoffm. — Archangelica sativa Bess. — Angelica major Gilib. — Angelica officinalis Moench. — Selinum archangelica Link.

Narodni nazivi: angelika — angelica — anđelski koren — anđeosko drvo — gozdni koren — kravajac — kravojac — siriš — vrtna angelika.

Anđelika


Opis biljke: kao biljka iz porodice štitarka, anđelika ima izvjesnu sličnost s kimom (br. 42) i anišem (br. 104). Stabljika dostigne do 2 m visine, okrugla je, uzdužno brazdasta, šuplja i radi voštane nahukanosti plavičaste boje. Na gornjoj strani stabljike je krošnjasto razgranjena. Donji su listovi vrlo veliki, dvostruko do trostru­ko perast i i na donjoj strani plavkasto-zelene boje. Gornji su listovi znatno manji i jedno­struko perasto razdijelje­ni. Cvatovi na ograncima štica su zelenkasto-bijeli i mirišu na med. Ogranci štica imaju kratke, čeki­njaste zaštitne listiće. Korijen je smeđe do crvenkasto-smeđe boje, mi­risa je jako aromatična i ugodna, okusa sladunjava, a kasnije oštra i gorka.

Anđelika


Vrijeme cvatnje: srpanj do kolovoza.

Stanište: rijetko kao sa­monikla biljka, pojavlju­je se razasuta na vlažnim livadama kao i u nizina­ma Njemačke uz tokove rijeka, dok se dalje sjevernije pojavljuje na skandinavskom gorju. Kao biljka sjevernih područja danas se vrlo često uzgaja. Područja uzgoja su uglavnom u Njemačkoj, Belgiji i Francu­skoj, a pojedinačno također i u Nizozemskoj. Na našim područjima vrlo su rijetka nalazišta ove biljke te su poznata na planinskim pašnjacima za­padne Hrvatske na širem području oko Plitvičkih jezera.

Ljekoviti dijelovi biljke: u ljekovite svrhe upotrebljava se podanak s korije­njem (Radix Angelicae) koji se kopa u kasnoj jeseni. Dobro očišćen korijen ne smije se nikada sušiti na umjetnoj toplini jer će izgubiti aromu. Korijen se u pravilu reže po duljini, često se plete u pletenice i suši obješen u pot­krovlju, gdje nema čađe, na prozračnom mjestu, izloženom propuhu. Sabiru se i listovi (Folia Angelicae) prije i poslije cvatnje i suše na sjenovitom mjestu.

Sjeme (Semen Angelicae) se sabire u kasnoj jeseni (studeni do početka pro­sinca) i oprezno se osuši. Eterično ulje listova i sjemena smatra se mnogo finijim nego eterično ulje koje sadrži korijen.

Ljekovite i djelotvorne tvari: od ljekovitih tvari treba spomenuti smolu, vosak, gorke tvari, od organskih kiselina angelika kiselinu, nadalje jabučnu, valerijansku, octenu, oksalnu i jantarnu kiselinu, kumarinske oblike kao angelicin i pektin, šećer šećerne trske i eterično ulje s vrlo aromatičnim mirisom.

Ljekovito djelovanje: podvrsta korijena naše evropske anđelike bila je vrlo hvaljena u knjizi bilja cara Shing-nonga (3500. pr. n. e.) i to kod oboljenja probavnih organa i kao sredstvo za bubrežna i srčana oboljenja i oboljenja krvotoka. Anđelika je nazvana tang-kuei i to je ime ostalo do danas na čita­vom Dalekom istoku. Evropske vrste anđelike bile su kulturne biljke u nor­dijskim zemljama od najstarijih vremena, a upotrebljavane su i kao biljna hrana. Laponci pripremaju iz rezervnih štitaca anđelike kašu prelivenu s ku­hanim mlijekom sjevernih jelena. Ta sirasta kaša puni se u crijeva sjevernih jelena te se objesi radi sušenja. Nakon tjedana i mjeseci te se kobasice režu u ploške pa to ukusno i siru nalik jelo vrijedi kao sredstvo koje pospješuje probavu. Ako je korijen anđelike u srednjem vijeku bio glasovita ljekovita biljka, bio je on "anđeoski korijen" u vremenima kuge i kolere. Korijen anđelike upotrebljava se prema tome kod oboljenja probavnih or­gana i to uglavnom kao sredstvo protiv nadimanja (karminativa) i kao sred­stvo za pospješenje teka (stomahika).

Osim toga postižu se vrlo dobri uspjesi u liječenju katara želuca, odnosno upala sluznice želuca (gastritis), crijevnog katara (enteritis), upale debelog crijeva (colitis), kod naduvenosti trbuha uslijed plinova (meleorismus) što­više čak i u početnom stadiju kod čira na želucu (ulcus venlriculi), odnosno kod čira na dvanaestercu (ulcus duodeni). Osim toga može se govoriti i o pospješenju aktivnosti rada bubrega koje je uzrokovano prisutnošću eteričnog ulja.

Nabrajanje ljekovite moći korijena anđelike nije još iscrpljeno pa se za­vršno mora reći da služi kao lijek za pospješenje izlučivanja kod svih katara pluća i grla.

Korijen anđelike upotrebljava se kao čaj u osušenom slanju ili u obliku praška. Kod pripreme čaja uzima se puna čajna žlica sitno izrezanog kori­jena koja se namoči u šalicu hladne vode i nakon nekog vremena se sasvim malo prokuha. Vrlo je djelotvoran i hladni rastvor: namoči se uveče, ujutro se ocijedi i tako razrijeđeni rastvor malo se ugrije i pije polagano gutljaj po gutljaj. U obliku praška korijen se uzima 3-4 puta dnevno na vrhu noža. Upotreba korijena pokazala se dobra kao biljna kupka kod reumatskih teškoća i kod nervne iscrpljenosti. Iz korijena pripremljen destilat - anđelika špirit (spiritus angelicae) može se na žalost sve rjeđe dobiti. Anđelika špirit uzima se 2 do 3 puta dnevno po 10-15 kapi kao antiseptičko sredstvo i sredstvo protiv grčeva, a izvana kao vrlo dobro sredstvo za trljanje (ma­sažu) kod reumatičnih bolova.

Sjeme anđelike: 1 čajna žlica za 1 šalicu preliva je lijek koji pospješuje izlu­čivanje znoja i mokraće.

Listovi anđelike pripremljeni isto kao i čaj od korijena služe kao dodatak kod izrade biljne rakije za jačanje želuca (aperitiv).

Primjena u pučkoj medicini: svježi sok anđelike, ako se više puta nakapa, liječi čireve i gnojne upale (apsces). Kod tifusnih proljeva treba marljivo žvakati korijen anđelike.

Kod upale poplućnice ili porebrice upotrebljava se u pučkoj medicini kori­jen anđelike bilo kao čaj bilo kao sredstvo za trljanje.

Kod dječjih grčeva daje se djeci čaj od anđelike u gutljajima. Kod otrovanja alkoholom ili nikotinom upotrebljava se u pučkoj medicini čajni uvarak (koncentrat dobiven duljim kuhanjem) od korijena anđelike. Da bi se djelo­vanje pospješilo, pučka medicina upotrebljava čajnu mješavinu od pelina (br. 23) i srčanika (br. 63) kod želučanih poteškoća, pomanjkanja teka, želu­čanih grčeva i slabosti želuca, a kod začepljenosti mješavinu jednakih dije­lova anđelike i krkavine (br. 122). Treba piti kao čaj bez šećera i u gutljajima 1-2 šalice dnevno. Čaj se priprema kao preljev i to 1 čajnu žlicu mješavine za 1 šalicu.

Vino od anđelike: 60 g sitno rezanog korijena anđelike stavi se močiti 1-2 dana u 1 litru bijelog vina. Nakon 24 sata odnosno 48 sati, pridoda se tome 2 g aniša (br. 104), ostavi se 1-2 dana stajati i nakon toga se procijedi. Kod želučanih ili probavnih teškoća pije se to vino 1-2 puta dnevno po jednu jedaću žlicu.

Primjena u liječenju životinja: korijen anđelike pripravljen kao čaj ili dodan u manjim količinama stočnoj hrani daje se domaćim životinjama kod grčeva, živčanih smetnji i probavnih teškoća.


ANGELICA SILVESTRIS L. — Kravojac, divlja anđelika

Sinonimi: Angelica officinalis Schube. — Imperatoria angelica Borkh. — Imperatoria silvestris Lam. — Peucedanum angelica Car. — Selinum silvestris Crantz.

Narodni nazivi: angelika — anđelski koren — anđeoski koren — borštna angelika — divlja anđelika — gozdni koren — koren svetog duha — kravojec.
 

Divlja anđelika


Opis biljke: listovi su tamnozeleni, a cvjetovi posve bijeli, vrlo slični prijašnjoj vrsti, samo manji. Znatno je manje i korijenje, tanje i izvana sive boje. Miris i okus svježe iskopanog korijena, kao i čitave biljke, pomalo je neugodan, dok je, naprotiv, miris i okus dobro osušenog korijena fino aromatičan.
 

Divlja anđelika


Vrijeme cvatnje: srpanj i kolovoz.

Stanište: kravojac ili divlja anđelika susreće se na vlažnim šumskim čistinama, na obalama potoka, u vlažnim jarcima ali i na suhim mjestima gotovo čitave Evrope i zapadne Azije. Po shvaćanju pučke medicine ko­rijen sa suhih staništa ima jače ljekovito djelovanje.

Ljekoviti dijelovi biljke: korijen (Radix Angelicae silvestris) kravojca iskopan rano u proljeće te pažljivo očišćen i na jednaki način osušen kao i korijen anđelike.

Ljekovite i djelotvorne tvari iste su kao i anđelikine iako su autori srednjo­vjekovnih djela o ljekovitom bilju mišljenja da je kravojac još jači od an­đelike.

Ljekovito djelovanje: obje vrste - one se ponajčešće zamjenjuju - ne javljaju se na području Sredozemlja, te su u starom vijeku bile nepoznate i Grcima i Rimljanima. U uvjerenju, da su i ove kao i mnoge druge ljekovite biljke došle u naše krajeve s juga, čitav je niz liječnika i botaničara smatrao da su Angelica-vrste u stvari Silphium, odnosno, Snuprion starih Grka i Rimljana. Tek je Matthacus Sylvaticus objasnio tu zabludu u svojem djelu koje je izašlo u 14. stoljeću. Korijen anđelike po prvi puta je uveden u popis lijekova (taxa medicamentorum) grada Frankfurta.

Korijen kravojca bio je dugo vremena u službenoj upotrebi, međutim, nje­gova je upotreba gotovo pala u zaborav, a ponovo je poznata tek putem bilinara, svećenika Kneippa. On je hvalio čaj od korijena kravojca kojeg je sma­trao izričito protuotrovnim i koji "odvodi sve loše tvari iz krvi". Čaj nadalje otklanja žgaravicu, podrigivanje, omekšava sluz u dišnim putovima i plućima. Osim toga, sve ono što je rečeno za liječenje anđelikom vrijedi i za opisani kravojac.