Opis biljke: biljka rajčice bliži je srodnik krumpiru, jer pripada
porodici pomoćnica (Solanaceae). Čitava je biljka proviđena dlakama,
ljepljiva je i u dodiru pušta lagano žuto-zelenu boju. Biljka je visoka 1
metar i više. Listovi su rascijepani, neparno perasti, listići su
duguljasti, srcolika i jajastog oblika, na donjoj strani više
sivo-zeleni. Žuti cvjetovi skupljeni su u grozdove po 6 ili više u
jednom grozdu. Plodovi dostižu veličinu jabuke, u početku su zeleni, a u
punom sazrijevanju sjajno tamnocrveni. Današnji uzgoj mnogobrojnih
sorti rajčice ima široki raspon s obzirom na oblik plodova i njihovu
boju.
Vrijeme cvatnje i vrijeme sazrijevanja plodova vrlo je različito, što
ovisi o sorti i o staništu, odnosno, o klimatskim prilikama područja
gdje se rajčica uzgaja.
Stanište: domovina rajčice je Južna Amerika pa do otkrića toga
kontinenta rajčica nije bila poznata u Evropi. Rajčica je prvi put
uvedena u Italiji, a kao prvi je opisuje botaničar i liječnik Mattioli
god. 1554. U Evropi su rajčicu zvali "zlatna jabuka sa smrdljivim
okusom" i smatrali je otrovnom. Kasnije je rajčica našla odličnu
primjenu u pripremi jela, a nauka o prirodnom liječenju otkrila je u
njoj ljekovitu biljku.
Iako se rajčica već udomaćila na evropskim i drugim staništima, ona je
još uvijek ostala vrlo osjetljiva na niske temperature, te se već kod
0,5°C smrzava, pa se i rane sorte sve više uzgajaju u staklenicima. Osim
toga, rajčica podliježe i raznim gljivičnim bolestima pa se pokušava
novim križanjima s divljom rajčicom, koja potječe iz Perua, uzgojiti
kulturne vrste koje bi bile znatno otpornije.
Ljekoviti dijelovi biljke: upotrebljavaju se u prvom redu plodovi kojih
glatka koža okružuje sočno i prijatno meso ploda, aromatična mirisa. S
berbom plodova ne treba čekati da budu jako crveni, jer će dobro
spremljeni plodovi, koji ne smiju biti stavljeni jedan preko drugoga,
sasvim dozoriti. Time se rasterećuje biljka pa se mogu razvijati i manji
plodovi, a spremanjem u hladnoj prostoriji može se proces sazrijavanja
odgoditi, tako da i do zime bude svježih plodova.
Ljekovite i djelotvorne tvari: nema toliko mnogo plodova koji u sebi
objedinjuju tako mnogo vrijednih tvari kao rajčica. Na temelju pouzdanih
rezultata najuglednijih učenjaka, rajčica vrijedi kao najbolji
prinosnik C vitamina. Rajčica, doduše, ne sadrži vitamin A, ali zato
sadrži obilno karotina. S obzirom da je jetra u stanju rastaviti svaku
molekulu karotina u dvije molekule vitamina A, tako se tijelu putem
rajčice obilno dovodi tako važan vitamin. To pretvaranje karotina u
vitamin A događa se i kod mrkve (br. 53).
Malo ljudi zna da su u godinama rata, a i neposredno poslije rata, radi
racionaliziranja obroka masti mogle nastati najteže bolesti zbog
pomanjkanja za život neophodnih tvari, kao što je vitamin A, koji je
pretežno sadržan u masti. Te bolesti, oboljenja kože i očiju, pojave
degeneracije u crijevima i organima za disanje; nadalje sklonost prema
zaraznim bolestima i dr., nisu nastupile zahvaljujući većem uzgoju
povrća i to pretežno špinata, mrkve, rajčice, koji su gotovo potpuno
nadomjestili nedostatak vitamina A. Rajčica sadrži i vitamin B-1, ako
nedostaje tijelu, nastaje bolest beri-beri, nadalje, vodena bolest,
upala živaca i smetnje u krvotoku.
Konačno, u plodovima rajčice dokazan je i tzv. E vitamin, vitamin
plodnosti. U plodovima su sadržane i značajne količine tzv. elemenata u
tragovima. Mangan, željezo i bakar u plodovima rajčice imaju utjecaj na
poboljšanje krvne slike, pa se smatra da je rajčica najbogatija biljka
bakrom. Konačno, dokazani su i tragovi elemenata bora, kobalta, nikla i
radija. U novije vrijeme otkrivena je još neimenovana kristalna, u vodi
topiva i vitaminu slična tvar, kod koje je utvrđeno vrlo povoljno
djelovanje na srčane i krvne žile.
Ljekovito djelovanje: rajčica se može jako preporučiti kod smetnji u
protoku krvi. Sok od rajčice uzrokuje sniženje krvnog tlaka i u velikoj
mjeri povisuje izlučivanje želučanih i crijevnih probavnih sokova. Kod
pomanjkanja želučanog soka (želučana ahilija) i kod smetnji u
izlučivanju gušterače, nema boljeg biološkog lijeka od rajčice.
Plodovi rajčice daju stolici mekano svojstvo poput masti, tako da
stolica izlazi bez poteškoća, a to igra veliku ulogu u liječenju
hemeroida. Kod reumatskih oboljenja i gihta, kao i kod oboljenja srca i
bubrega, rajčica je važan faktor u dijeti, te se moderna dijetalna
kuhinja jedva može zamisliti bez tog ploda.
Važno je uživanje plodova rajčice naročito kod slabokrvnosti, kod
gubitka krvi nakon operacija ili nesretnog slučaja, i konačno, za djecu i
mlade ljude čije se tijelo nalazi još u razvitku.
Sve ovo dovoljno pokazuje da se u rajčici ne smije gledati samo
"povrće"; rajčica odavno zaslužuje oznaku "ljekovita biljka", iako nije
ljekovita biljka u službenoj upotrebi.
Primjena u pučkoj medicini: rajčica je već dugo priznata u narodu kao
biljka koja, iznad svega, pospješuje zdravlje i ima ljekovitu moć. Radi
toga pučka medicina upotrebljava rajčicu još za slijedeće svrhe: oparak
listova rajčice preporuča se kao kupelj kod išijasa. Plodovi rajčice
kuhani u ulju dobri su protiv svraba ako se stave kao kaša na oboljela
mjesta.
Svježi sok plodova rajčice sprečava nastajanje crvenog vjetra na gnojnim
ranama i ublažuje vrućinu i upale oko rana. Veliko tonično djelovanje
plodova rajčice donio je rajčici i pučki naziv "jabuka ljubavi", jer
redovno uživanje tog ploda daje čak i starijim ljudima mladenačku snagu.
Primjena u kuhinji: postoje gotovo nebrojene mogućnosti pripreme jela iz
rajčice. Vrlo je zdrava salata koja se priprema ako se narezani plodovi
rajčice ostave nekoliko sati u ulju i vlastitom soku uz dodatak mnogo
luka, vrlo malo soli, te vrlo malo ili gotovo bez octa.
