Opis biljke: dok pasja ruža (šipak) ima samo jednu vrstu bodljika, vrtna
ruža sa svojih nekoliko stotina vrsta ima dvije različite vrste
bodljika; uz veće grublje bodljike posjeduje i izričito male, igličaste i
čekinjaste bodljike. Ružin grm visok je i do 2 metra, neke su vrste
drvolikog rasta, s velikim listovima, kojima su perasti listići s donje
strane svjetliji, trepavičasti i jednostruko nazubljeni. Cvjetovi su
različite veličine i boje, dok je prvobitna boja ruža bila ružičasta.
Cvjetovi imaju velik broj cvjetnih latica i prašnika.
Vrijeme cvatnje: lipanj do srpnja, a neke odlike i do kraja kolovoza.
Stanište: ruža potječe iz Perzije, odakle su je Rimljani u starom vijeku
donijeli u Evropu. Ona se uzgaja u vrtovima, u nekoliko tisuća vrsta pa
se broj vrsta ruža cijeni na otprilike sedam tisuća.
Ljekoviti dijelovi biljke: sabiru se cvjetne latice (Flores Rosae) u
punom cvatu po suhom vremenu. Miris ruže imao je udjela kod izbora ruže
za kraljicu cvijeća. Okus je blag i lagano steže.
Ljekovite i djelotvorne tvari: to je prije svega eterično ulje, s
mnogobrojnim mirisnim tvarima, cvjetne latice ruže koje sadrže mast,
tanin, kvercitrin, galusnu kiselinu, šećer, limunsku, jabučnu, vinsku i
jantarnu kiselinu, pentozane i još čitav niz pobliže neimenovanih
mirisnih i djelotvornih tvari.
Ljekovito djelovanje: ruža je kao ljekovita biljka u srednjem vijeku
uživala veliki ugled i najznačajniji autori jako su se zalagali za ružu
kao ljekovitu biljku. Međutim, primjena ruže u ljekovite svrhe ipak je
pala u zaborav, a nije je priznala ni moderna medicina. U kozmetici,
međutim, ružino ulje igra veliku ulogu te je proizvodnja ulja u nekim
zemljama, kao npr. u Turskoj, Bugarskoj, Francuskoj i Njemačkoj dosta
proširena. Za proizvodnju 1 kg ružina ulja potrebno je 2300 do 3000 kg
latica ruže kao sirovine. Vrlo je obljubljena upotreba ružinih cvjetova u
pučkoj medicini.
Primjena u pučkoj medicini: iz osušenih cvjetnih latica priprema se
djelotvoran čajni oparak (1 puna čajna žlica na 1 šalicu) koji se
preporuča za čišćenje krvi, a djelovanje mu se povisuje dodatkom meda.
Čaj od cvjetnih latica lagano otvara pa se pije kod žutice, prekomjerne
menstruacije, nesvjestice, vrtoglavice i glavobolje.
Ljekovitost ruže nije manja kao sredstvo za jačanje srca i živaca, pa se i ovdje preporuča čaj od latica ruže uz dodatak meda.
Uvarak ružinih cvjetova u vinu, procijeđen i uziman u gutljajima,
osvježuje umorno tijelo, a ublažuje i bolove čmara i maternice. To tzv.
"ružino vino" kao sredstvo za ispiranje usta liječi zubobolju, kao
hladan oblog stavljen na glavu liječi glavobolju, a položen na oči
liječi titranje pred očima. Za bolove u uhu kaplje se topli pripravak u
oboljelo uho.
Ako se ružino ulje pomiješa sa sirovim kravljim mlijekom i s pola
žumanjca, pa stavi na oči u obliku obloga, pomaže u liječenju upaljenih
očiju ili kod bolova u oku nastalih udarcem u oko.
Ružino ulje ili ružina voda obljubljeni su dodatak kupeljima. Oblozi od
ružine vode, koja se dobiva tako da se nekoliko kapi ružina ulja
pomiješa s malo vinske žeste i to spremi u malu bočicu, umirujuće su
sredstvo za živce i srce.
Kod vrbanca stavljaju se suhi oblozi od ružinih latica. Kod oboljenja
usne šupljine preporuča se ispiranje usta uvarkom ružinih latica.
Ružin sirup: u posudu se stave latice od najmanje 50 do 60 ruža i na to
se nalije prokuhana i ohlađena voda u koju se prije toga stavi 2 puta na
vrh noža vinske kiseline. Nakon što je navedeni pripravak stajao 48 do
60 sati, procijedi se kroz lanenu krpu. Tako dobivena tekućina se vagne
te joj se lagano primiješa ista količina šećera, odnosno, još bolje
meda. Dobiveni sirup napuni se u boce i sterilizira, te služi kao
napitak za jačanje srca.
