Opis biljke: izraste u 2 do 3 m visok grm, koji ima samo u prvoj godini
uspravne izboje, a u slijedećim se godinama razgranjuju u mnogobrojne
povinute i viseće grane, čitav je grm proviđen oštrim i prema dolje
savijenim bodljikama. Listovi su neparno perasti, a listići jajastog
oblika i oštro nazubljeni. Cvjetovi su blijedoružičaste ili gotovo
bijele boje. Plodovi - šipak - su jajastog oblika, svijetlocrveni i
sadrže velik broj tvrdih sjemenki.
Miris i okus: cvjetovi su ugodna mirisa, usplođe ploda je
kiselkasto-slatka okusa i steže. Sjemenke su gotovo bez mirisa, no
njihov uvarak ima aromu poput čaja.
Vrijeme cvatnje: lipanj, sipanj, a vrijeme sazrijevanja plodova od polovine rujna.
Stanište: šipak raste po sunčanim rubovima šuma, na krčevinama, po
živicama, među grmljem, uz ograde, međe i puteve te po pašnjacima
nizinskog i brdskog područja. Uspijeva i na kamenitoj podlozi no u tom
su slučaju plodovi znatno manji.
Ljekoviti dijelovi biljke: često se već od mjeseca kolovoza kao droga
sabiru plodovi koji prilikom sabiranja moraju biti tvrdi i
svijetlocrvene boje (Fructus Cynosbati). Sabrane plodove najbolje je
sušiti na umjetnoj toplini do 50° C jer će samo tako zadržati svoju
prirodnu svijetlocrvenu boju. Plodovi sušeni na višoj temperaturi
promijene boju i postanu tamnocrveni, pa čak i tamnosmeđi i crni,
ukoliko pregore. Tamniju boju prilikom sušenja poprimaju i plodovi koji
su sabrani u zrelom i mekanom stanju, pogotovo ako su plodovi omekšali
djelovanjem jesenskih mrazova.
Sabrana i osušena droga ne smije sadržavati peteljke niti smeđe i pregorjele plodove.
Osim osušene droge u cijelom stanju, dolazi često u promet i šipak koji
je po dužini razrezan, iz kojeg su očišćene sjemenke i dlačice, te potom
osušen na način kao i cijeli plod (Fructus Cynosbati sine semine).
U pučkoj medicini sabiru se za vrijeme cvatnje i latice cvijeta šipka, a
i tvorevine koje se katkada pojavljuju na granama, a izazvane su ubodom
ružine ose šiškarice.
Ljekovite i djelotvorne tvari: analiza sadržanih tvari pokazala je da se
u plodovima šipka nalazi visokovrijedan vitamin C. Osim toga, plodovi
sadrže jabučnu, citronsku, jantarnu i fosfornu kiselinu, narančasto
obojeno eterično ulje, invertni šećer, saharozu, pentozan, vanilin,
tragove lecitina, dekstrin, lignin, kremičnu kiselinu, željezo, aluminij
i drugo.
Ljekovito djelovanje: službena upotreba razlikuje plodove bez sjemena i
sjemenke (Semen Cynosbati). Mnogostrana i obljubljena upotreba šipka ne
svodi se samo, s obzirom na njegov prijatan okus, na pripremu marmelade,
šipkovog vina, likera, čaja i dr., nego počiva i na spoznaji da šipak
posjeduje nadasve zdravo i ljekovito prirodno sredstvo.
Uz crni ribiz (br. 125b) šipak se ubraja u plodove najbogatije vitaminom
C. Vrijednost šipka dokazana je činjenicom, da se sadržaj vitamina C
kuhanjem ne smanjuje, neki istraživači (Winkelmann, Flamm i dr.) čak
tvrde da su najtočniji pokusi pokazali kako je kuhanjem šipka kroz 10
minuta čak povišena količina vitamina C. Ipak, utvrđeno je da količina
vitamina C ne ostaje dugo stalna, nego se nakon jednogodišnjeg stajanja
šipkove marmelade ili šipkova vina, pa i najbolje čuvanih plodova,
smanjuje na samo jednu četvrtinu od prvotne količine. Ovu činjenicu
trebaju imati na umu naročito domaćice, kako ne bi spremale prevelike
zalihe šipkovih proizvoda. Prema tome, oznaka datuma na posudi je
najvažnija kod šipka, jer postoji uvijek opasnost da se kupe proizvodi
šipka koji su bez vitamina iako, doduše, mogu biti vrlo ukusni.
To isto vrijedi i za šipkovo vino. Sadržaj vitamina C, svježeg ili samo
kratko vrijeme čuvanog proizvoda od šipka, tako je visok da se, npr.
majkama koje doje, najtoplije preporuča uzimanje šipkovih proizvoda, pa
makar to bilo samo uzimanje šipkovog čaja, jer se sadržaj vitamina C
povisuje i u majčinom mlijeku, što je od velikog utjecaja na razvitak
dojenčeta. Nije potrebno objašnjavati da je taj biljno-biološki vitamin C
neusporedivo vredniji od svih kemijskih preparata vitamina C. Proizvodi
od šipka otklanjaju tzv. proljetni umor, malaksalost, blijedi izgled i
nevoljkost za posao, tj. sve one pojave koje se svode na pomanjkanje
vitamina C. Pomanjkanje vitamina C uzrokuje povećanu naklonost
najrazličitijim bolestima, a naročito prema zarazama. Ostale tvari
sadržane u šipku povoljno utječu na probavni trakt, a bogate količine
voćnih kiselina djeluje na bolje izlučivanje mokraće, bez ikakvih
nadražaja bubrega. Razumije se da moć boljeg izlučivanja mokraće vrlo
povoljno djeluje kod sklonosti za stvaranje kamenaca ili pijeska. Kneipp
podvlači upravo taj ljekoviti učinak i savjetuje dulju upotrebu čaja
kako bi se spriječilo daljnje stvaranje kamenaca ili pijeska. I kod
upalnih bolesti bubrega, bubrežne nakapnice ili mjehura, jako se
preporuča upotreba šipkova čaja. Konačno, treba još spomenuti djelovanje
na čišćenje krvi putem povećanog izlučivanja mokraće.
Isto je tako vrijedna i upotreba čaja od sjemenki šipka, jer se taj čaj
preporučuje upravo kod stvaranja kamenaca i pijeska, kod oboljenja
bubrega i mjehura, vodene bolesti i dr. Djelovanjem na čišćenje krvi
odvode se iz tijela i sva mokraćno-kisela taloženja, tako da kod svih
teškoća izazvanih gihtom i reumatizmom nastupa poboljšanje i
ozdravljenje.
Primjena u pučkoj medicini: nalazi u švicarskim sojenicama pokazuju da
je šipak kao pekmez već u kamenom dobu morao biti vrlo obljubljen.
Ljekovitost šipka spominje se također i u Eddi, tj. djelima
staroislandske književnosti i mitologije. Iz toga se vidi da je ta
biljka već u davnim vremenima imala ulogu kao pučka ljekovita biljka i
nije nezanimljivo da je najstarije načine liječenja pučke medicine
šipkom u cijelosti potvrdila moderna biološka nauka. Ovdje spada i
upotreba u početku navedenih izraslina, tj. šiški na šipku koju uzrokuje
ubod šipkove ose šiškarice. Te izrasline, nazvane ružina gljiva, bile
su u srednjem vijeku u službenoj upotrebi (Fungus Rosae ili Spongia
Cynosbati) te su neko vrijeme smatrane čak otrovnim i nije im pridavana
nikakva ljekovitost, pa su tek u novije vrijeme našle svoju primjenu. Iz
tih izraslina priprema se tinktura (Tinctura Fungus Cynosbati), od koje
se dnevno uzima 20 do 25 kapi, protiv zastoja mokraće i bolnog
mokrenja. Uvarak od šipkovih šiški smatra se u pučkoj medicini vrlo
ljekovitim protiv zloćudnih otvrdnuća u želucu i nekih bolesti
maternice, no ovu ljekovitost znanstvena medicina ne priznaje u
cijelosti. Kod kroničnih bolesti mjehura preporuča pučka medicina
uzimanje mješavine tinkture šipka, borovice (br. 75) i pelina (br. 23), i
to 3 puta dnevno po 10 kapi razrijeđeno s malo vode. Cvjetne latice
šipka (Flores Cynosbati) upotrebljavaju se kao čajni oparak kod
krvarenja iz želuca, crijeva, pluća i hemeroida, kao i protiv proljeva i
želučanih grčeva. Nezaslađen čaj od šipka preporuča se šećernim
bolesnicima.
Šipkovo vino: za pripremu šipkovog vina potrebno je 3 kg ploda, 4 l
prekuhane vode i 2 kg šećera. Plodovi šipka se operu, očiste od
peteljki, po duljini razrežu i stave u posudu sa širokim otvorom. Iz
vode i šećera pripremi se šećerna otopina, i čim se izbistri, nalije se
na plodove. Posuda se zatvori čepom za vrenje ili lanenom krpom te se
sadržaj prepusti vrenju na toplom mjestu. Nakon potpunog vrenja, tako
dobiveno vino se procijedi i napuni u boce te čuva dobro začepljeno,
najbolje u hladnom podrumu.
