Zbog cvjetova, nalik na ružu, ta se biljka u alpskom području smatra
ružom iako ne pripada porodici ruža nego porodici Ericacea — vrijesova.
Opis biljke: alpska ruža je isključivo planinska biljka te raste u
visokim planinskim i alpskim područjima, gdje je tamošnjem stanovništvu i
vrlo poznata. To je trajna biljka koja raste u gustim grmovima, sa
zimzelenim kožnim listovima, jajastog do sabljastog oblika, prema rubu
savinutih, s gornje strane su tamnozeleni, a s donje strane u početku
žuto-zeleni, a kasnije hrđastosmeđi i ljuskavi. Crveni i zvonasti
cvjetovi skupljeni su u mnoge grozdaste cvatove.
Vrijeme cvatnje: lipanj do kraja kolovoza, već prema visinskom položaju staništa.
Stanište: alpska ruža je rasprostranjena na čitavom alpskom području i
to uglavnom na područjima alpskih planinskih pašnjaka, između 1500 -
2500 m visine. Na staništima koja su bogata humusom uspijeva naročito
bujno te se spušta duboko u sjenovite i vlažne uvale. Biljka je poznata i
na nekim našim područjima gdje uspijeva isključivo na staništima bez
vapna.
Miris i okus: zdrobljeni svježi listovi šire "bockajući" miris, a okus im je trpak.
Ljekoviti dijelovi biljke: sabiru se listovi (Folia Rh. ferruginei),
koje treba sabirati neposredno prije cvatnje. Listovi jako navlače vlagu
pa ih se ne suši, nego neposredno nakon sabiranja upotrebljava većinom
za pripremu homeopatskih preparata.
Ljekovite i djelotvorne tvari: u listovima su dokazani erikolin i
arbutin. Uz tanin, citronsku kiselinu, vosak i eterično ulje, postoje
još neke pobliže neispitane otrovne tvari (andrometotoksin i dr.).
Alpsko stanovništvo često uzima u usta i siše listove alpske ruže, što
može prouzročiti jake bolove u želucu.
Ljekovito djelovanje: nekada su se listovi alpske ruže upotrebljavali i u
medicini kao sredstvo za izlučivanje znoja i mokraće. Danas se,
međutim, listovi alpske ruže upotrebljavaju samo u homeopatskom
liječenju kao razrjeđenja protiv reumatizma zglobova, bolova u mišićima i
protiv gihta. Homeopatskim preparatima alpske ruže brzo se liječe i
neuralgični bolovi. Prema novijem načinu liječenja listovi alpske ruže u
homeopatskom doziranju primjenjuju se s uspjehom i kod hipertrofije
prostate.
Napomena: osim opisane alpske ruže, kao droga se, zbog sličnog sastava
djelotvornih tvari, sabiru listovi i još nekih vrsta koje rastu ili kao
samonikle ili se čak uzgajaju u vrtovima kao ukrasne biljke, npr.
Rhododendron chrysanthum Pali. i Rhododendron ponticum L. Najbolje je
izbjegavati alpsku ružu u liječenju i to zbog mogućnosti otrovanja.
