Opis biljke: za višnju su značajne tanke viseće grane i sjajni glatki
listovi koji su manji i tamniji nego kod trešnje. Cvjetovi su bijeli, a
plodovi zagasitocrveni i kisela okusa.
Vrijeme cvatnje: travanj, svibanj, a vrijeme sazrijevanja plodova - lipanj i srpanj.
Stanište: višnja potječe iz Male Azije te je kod nas u vrtovima i voćnjacima potpuno udomaćena.
Ljekoviti dijelovi biljke: sabiru se plodovi (Fructus Cerasi), koštice i
peteljke plodova (Pedunculi Cerasorum) ili (Stipites Cerasorum), a
sabire se i smola s kore. Zreli plodovi imaju finu aromu i kiselkast
okus.
Ljekovito djelovanje: u službenoj upotrebi je sirup od višnje (Sirupus
Cerasorum). Sirup nije samo napitak koji hladi ljeti, nego prije svega
djeluje na izlučivanje mokraće te se jako preporuča bolesnicima koji
pate od vodene bolesti. Za pripremu sirupa istiješte se plodovi i
koštice koje su prije toga izvađene i zdrobljene. Na jedan dio soka
dolazi 2 kg šećera, a sok se sasvim lagano prokuha, napuni u boce i
podvrgne sterilizaciji na način kako je to navedeno kod jabuke (br.
107).
Primjena u pučkoj medicini: osušene višnje umiruju proljev i grižu.
Sjemenke iz koštica, 3 puta dnevno po 6 komada, sredstvo su protiv
kamenaca, uništavaju gliste u tijelu, umiruju kašalj i izlučuju mokraću.
Peteljke i smola od plodova višnje primjenjuju se na jednaki način kao i
kod trešnje.
