Opis biljke: jagorčika je trajna biljka s kratkim i smeđim korijenom.
Jajoliko okrugli prizemni listovi složeni su u rozetu, valovito su
nazubljeni i u stanju pupanja uvinuti unatrag. Iz sredine rozete izraste
10 do 20 cm visoka cvjetna stapka na čijem se kraju nalazi 5 do 12
žutih cvjetova, složenih u štitastu cvast. Cvjetovi su smješteni u
zelenoj duguljastoj čaški.
Miris i okus: svježi cvjetovi imaju ugodan miris, nalik na med, i ugodan
slatkast okus. Svježe iskopani korijen miriše poput aniša, a okus je
sluzav. Osušeni listovi mirišu još sasvim slabo.
Vrijeme cvatnje: kraj ožujka do svibnja, što ovisi o položaju staništa.
Stanište: raste na sunčanim i suhim brdskim i planinskim livadama i pašnjacima, među grmljem, uz rubove šuma i u kamenjaru.
Ljekoviti dijelovi biljke: sabire se korijen (Radix Primulae) i cvjetovi
(Flores Primulae) od ožujka do svibnja, već prema vremenu cvatnje.
Cvjetovi se sabiru ili s čaškom (Flores Primulae cum cal.) ili bez čaške
(Flores Primulae sine cal.). Korijenje se nakon čišćenja suši na
prozračnom i sjenovitom mjestu, a sabrano u manjim količinama za kućne
potrebe može se nanizali na konac i objesiti zbog sušenja. Cvjetovi se
moraju brzo osušiti jer inače izgube svoju prirodnu žutu boju i postanu
neugledni. Radi toga se često mijenja papirnata podloga na kojoj su
cvjetovi rasprostrti u sasvim tankom sloju. Primijetit ćete da je
papirnata podloga puna sitnih crnih kukaca koji se uz češće mijenjanje
podloge mogu Iako ukloniti. U pučkoj medicini upotrebljavaju se i
listovi. Kod sabiranja listova mora se paziti na donju stranu listova
koju većinom napada gljivica. Napadnuti se listovi ni u kom slučaju ne
smiju sabirati. Ako prilikom dodira s jagorčikom osjetite svrbež na
koži, i ako nakon toga na koži dobijete lagan kožni osip, onda to dolazi
od žljezdastih dlaka koje sadrže ulje što uzrokuje lagani nadražaj
kože. Osjetljive osobe trebaju izbjegavati branje jaglaca.
Ljekovite i djelotvorne tvari: jagorčika sadrži čitav niz ljekovitih
tvari, a u prvom redu saponin koji djeluje na smekšavanje i rastvaranje
sluzi, te baš on čini jagorčiku tako vrijednom ljekovitom biljkom.
Saponin je uglavnom sadržan u korijenu, ali su spojevi saponina sadržani
i u zelenoj čaški cvijeta i u listovima, pa cvjetove treba brati
zajedno s čaškom. Osim toga, zelena čaška sadrži vitamin C. U cvjetovima
se nalazi uglavnom eterično ulje, gorke ekstraktivne tvari, primula
kamfor, jedan glikozid, ciklamin i žuta boja, za koju pučka medicina
stalno tvrdi da je ljekovita, ali to ne može pobliže obrazložiti.
Korijen jagorčike je tako izvrstan lijek za rastvaranje i izbacivanje
sluzi, da premašuje i uvoznu drogu Radix Senegae koja se dobiva od
sjevemoameričke višegodišnje zeljaste biljke Polygala senega L. i koja
se danas vrlo često upotrebljava za liječenje katara bronhija i pluća.
Ljekovito djelovanje: jagorčika ili jaglac je kao jedna od prvih
proljetnih biljaka neobično značajna jer liječi sve katare, prekomjernu
sluz, kašalj, gripozne pojave koje se pojavljuju krajem zime i što
nadoknaduje u organizmu istrošeni vitamin C. Jaglac se preporučuje kao
lijek kod teških bronhalnih katara, kod upale pluća ili kod hripavca.
Osim toga, korijen, a i cvjetovi jaglaca, djeluju na čišćenje krvi i
izlučuju sve one otrovne tvari koje utječu na stvaranje bolesti gihta i
reumatizma.
Jaglac sam, ili zajedno s drugim proljetnim ljekovitim biljkama; s
mladim listovima breze (br. 33), mladim listovima koprive (br. 150)
itd., treba brati, pripremati kao čaj i marljivo piti u proljeće kao
kuru za čišćenje krvi. Zimi, a naročito krajem zime, ishrana je često
sasvim pogrešna jer se jede premalo voća i povrća. U krvi se nakupi
previše taloga i otrovnih tvari pa je potrebno provesti kure za čišćenje
krvi (vezane s kurom posta pod liječničkim nadzorom!). Upravo u tom
kritičnom stanju za zdravlje rastu tako dragocjene proljetne ljekovite
biljke, a prije svega jaglac.
Kneipp je bio veliki zagovornik jaglaca te je o tome pisao slijedeće:
"Tko je sklon reumatizmu i gihtu ili od tih bolesti već pati, neka kroz
dulje vrijeme pije dnevno 1 do 2 šalice čaja od cvjetova jaglaca pa će
se jaki bolovi smanjiti i sasvim nestati!"
Čaj od cvjetova jaglaca izvanredno je sredstvo za okrepu živaca i za
jačanje srca, ublažuje migrenu i živčane glavobolje, smanjuje navalu
krvi u glavu, liječi drhtanje udova, jača kod srčanih slabosti, djeluje
odlično kod upale srčanog mišića, kod srčane vodene bolesti, nervoznih
srčanih teškoća i sklonosti udaru kapi. Čaj od jaglaca je vrlo
djelotvorno sredstvo za spavanje, ali najneškodljivije, te mu treba dati
prednost pred svim kemijskim sredstvima za spavanje.
Specijalni čaj kod nesanice:
100 g cvjetova jaglaca
50 g cvjetova despika (br. 79)
30 g šišarki od hmelja (br.69)
20 g gospine trave (br. 70)
10 g korijena odoljena (br. 153).
Od te mješavine uzme se 1,5 čajne žlice za 1 šalicu čajnog oparka,
ostavi se 10 minuta da odstoji, a nakon što je čaj procijeđen i ohlađen
do topline ugodne za piće, doda se 1 čajna žlica meda. Čaj se pije prije
spavanja.
Primjena u pučkoj medicini: korijen jaglaca prokuhan kratko i pomiješan s
medom sredstvo je za bubrege i za izlučivanje kamenaca u mjehuru.
Proljetni čaj za čišćenje krvi:
100 g cvjetova i listova jaglaca
100 g mladih izdanaka bazge (br. 133 a)
50 g mladih listova koprive (br. 150) i
50 g korijena maslačka (br. 142).
Od te se mješavine uzme 1 do 2 čajne žlice za 1 šalicu čajnog oparka, a
piju se dnevno 2 šalice. Umjesto šećera u mlačni čaj stavlja se med.
Svježe natrgani cvjetovi i listovi stavljeni kao oblog odstranjuju
bolove oteklina i ublažuju bolove u rukama i nogama.
Cvjetovi jaglaca, namočeni u dobro vino, odlično su sredstvo za jačanje
srca. Svježi se cvjetovi konzerviraju sa šećerom u prahu. U tu se svrhu
stavlja u staklenu posudu naizmjenično sloj debljine palca cvjetova i
sloj šećera dok posuda ne bude puna, a na kraju se stavi dvostruki sloj
šećera i posuda sveže. To se sredstvo za jačanje srca uzima prema
potrebi, 1 do 3 čajne žlice dnevno.
Napomena:
1) PRIMULA ELATIOR (L.) HILL — obični jaglac
Sinonimi: Primula genuina Pax. — Primula intricata Gren. Godr. — Primula veris v. elatior L.
Obični jaglac sa slabije mirisnim svjetložutim cvjetovima na vrlo
visokim cvjetnim stapkama potpuno je istovjetan jagorčiki i na jednaki
se način može upotrijebiti kao ljekovita biljka.
Narodni nazivi: avrikelj — cvijet od gospođe — gorka ljubav — jagorčika pitoma — lijepe gospođe — medviđe uho.
Ova vrsta jaglaca kao alpski oblik vrlo je cijenjena među alpskim
stanovništvom te se u pučkoj medicini toga stanovništva puno
upotrebljava kao čaj za pospješenje rada bubrega i za izlučivanje
mokraćne kiseline. Uz runolist i rododendron ova je vrsta jaglaca toliko
obljubljena alpska biljka, da je morala biti zaštićena kako nebi bila
potpuno iskorijenjena.
3) PRIMULA FARINOSA L.
Kod ove vrste jaglaca naročito je sadržan tzv. jaglacov otrov koji može
uzrokovati povećanu navalu krvi u koži, stvaranje mjehura, a na sluznici
upalne i gnojne prištiće. Na očima mogu nastupiti otekline očnih
kapaka. Sušenjem listova i cvjetova ne gubi se otrovno djelovanje
žljezdanih izlučina pa se ta vrsta jaglaca ne upotrebljava kao ljekovita
biljka. Razne vrste vrtnih jaglaca također se ne primjenjuju kao
ljekovite biljke.