Opis biljke: takozvani korijen slatke paprati je zapravo puzavi čvorasti
podanak. Podanak raste gotovo po površini zemlje, čini često gusto
isprepleteni sklop, proviđen je smeđe-žutim ljuskama, a na njemu se
opažaju dva reda brazgotina koje označuju mjesta odakle su nikli
listovi. Kožnati listovi prezimljuju, a naizmjenično poredani i
jednostavni listići koji su sastavni dio lista prema podnici su
zaokruženi, a prema vrhu sitno nazubljeni. Biljka spada u porodicu
paprati pa su okrugle smeđe tvorevine u kojima se nalaze spore na donjoj
strani listova jasno vidljive i poredane u dva reda.
Miris i ukus: miris podanka je užegnut, a okus u početku sladak, a kasnije gorak i gotovo odvratan.
Zrelost spora: spore sazrijevaju od lipnja do kraja kolovoza.
Stanište: slatka paprat raste gotovo u svim šumama Evrope, no daje
prednost staništima s dobrom šumskom zemljom i velikom količinom vapna.
Rado uspijeva i na polutrulim panjevima.
Ljekoviti dio biljke je podanak (Rhizoma Polypodii) koji se sabire od
mjeseca rujna ili u rano proljeće. Poslije branja podanak se očisti od
stabljike, korjenčića, Ijuskastih listova te od dijelova podanka koji su
stari i pocrnjeli. Podanak se može upotrijebiti ili odmah svjež ili
sitno izrezan i osušen u tamnom prostoru. Isto tako dobro osušen podanak
mora se čuvati u tamnim staklenim posudama. Limene posude nisu
prikladne za čuvanje droge, nego samo tamne staklene posude koje se mogu
vrlo dobro zatvoriti.
Ljekovite i djelotvorne tvari: podanak sadrži tanin, glicirhin, velike
količine sluzi, zatim šećer, mast, smolu i malo eteričnog ulja. Biljka
zaslužuje da je se još pobliže istraži.
Ljekovito djelovanje: ranije je podanak slatke paprati bio službeno
propisan (Radix Polypodii) i vrijedio je kao sredstvo za pospješenje
izlučivanja žuči, i za pospješenje stolice, no danas je podanak slatke
paprati uobičajen još gotovo samo u pučkoj medicini. U alpskim
područjima uživa ta ljekovita biljka visoki ugled.
Primjena u pučkoj medicini: slatka paprat, s obzirom da djeluje na
rastvaranje sluzi, uzima se rado kao prsni čaj kod promuklosti,
oboljenja dišnih putova i hunjavice, a također se kao vrlo djelotvorno
sredstvo primjenjuje protiv gihta, žutice i podagre.
Ekstrakt podanka je jedno od najboljih sredstava protiv povratne
groznice (malarija), a njime se suzbijaju i crijevni nametnici. Kao
sredstvo za čišćenje pije se čaj. Čaj se priprema tako da se 3 pune
čajne žlice podanka stave na močenje kroz 8 sati u 1 šalicu hladne vode
nakon čega se procijedi. Procijeđeni ostatak popari se vrućom vodom,
ostavi jedan sat, procijedi i izmiješa s prvotno dobivenom tekućinom u
kojoj se podanak močio 8 sati. Ta se čajna mješavina pije tokom dana
polagano i u gutljajima.
Na žalost, vrlo je proširena zabluda da se čaj mora kuhati. Kuhanjem čaja potpuno se razara glicirhin i čaj postaje bezvrijedan.
Protiv promuklosti, kašlja, hripavca i nosnih polipa priprema se čajni
oparak od kojeg se tokom dana piju u gutljajima 2 do 3 šalice. Kod
nosnih polipa se topli čaj više puta tokom dana ušmrka u nos. Izvana se
čaj primjenjuje za čišćenje rana.
Pučka medicina preporučuje mokre obloge kod uganuća i kožnih napuklina.
Za liječenje početne duševne bolesti stavlja se slatki korijen u rakiju,
ostavi da odstoji na suncu 8 do 10 dana. Od toga se pripravka daje
bolesnicima u razmacima dnevno 3 puta 20 do 30 kapi.
Za liječenje melankolije stavlja se korijen u vino i od toga se daje bolesnicima 2 do 3 puta na dan po jedna mala čašica.
Primjena u liječenju životinja: u zemljama alpskog područja upotrebljava
se slatki korijen kao sredstvo koje istjeruje gliste kod životinja.
Seosko stanovništvo još danas mnogo drži do slatkog korijena. Kod
zaraznih bolesti svinja sitno izrezani korijen dodaje se stočnoj hrani.
On čisti i prazni crijeva te tjera iz životinjskog tijela uzročnike
bolesti. Kad se jave zarazne bolesti, treba i zdravim životinjama dodati
slatkog korijena u stočnu hranu kako bi bile otpornije.
