Divlji luk - ALLIUM URSINUM L.

Sinonimi: Allium latifolium Gilib. — Allium nemorale Salisb. — Ophioscorodon ursinum Wallr.

Narodni nazivi: čremuš — divji luk — medvjeđi luk — medveđi česen — divlji luk — luk crimoš — medveđi luk — pasji luk — pasji češanj — sremuš.

Opis biljke: divlji luk je trajna biljka, visoka 20 do 25 cm s duguljastom pod­zemnom stabljikom, obavijenom bijelom i prozirnom kožicom, iz koje izbijaju duguljasti i plosnati listovi. Stabljika je uspravna, nešto uglasta i bez listova i na njoj se razvijaju u glavičastim cvatovima mnogo­brojni bijeli cvjetovi zvjezdasta oblika. Kako se kod divljeg luka nikada ne raz­vijaju mlade lučice, to se njegovo razmnožavanje vrši samo putem sjemena koje je crne boje i kojeg najve­ćim dijelom raznose mravi.
 

Miris i okus: divlji se luk može utvrditi po jakom mi­risu na češnjak još prije ne­go se zapazi u šumi. Okus je sličan češnjaku samo je jači i više grize.

Vrijeme cvatnje: svibanj, lipanj.

Stanište: nalazi se često u velikom mnoštvu na humu­som bogatom, dubokom i vlažnom zemljištu u sjenovitim bjelogoričnim šumama, te kraj rijeka i potoka i u dubokim vlažnim jarcima.

Ljekoviti dijelovi biljke: sa­bire se podzemna stabljika - lukovica (Bulbus Allii ursini), a i čitava biljka. Za sabiranje svježe biljke najbolje je vrijeme travanj i svibanj, a lukovica se sabire u ljetu i jeseni. Biljka se ne smije sušiti jer sušenjem postaje nedjelotvorna. I lukovice se brzo sasuše, naročito u suhim podrumima i postaju neugledne.

Ljekovite i djelotvorne tvari: divlji luk sadrži obilno eteričnog ulja u kojem je glavni sastavni dio vinilsulfid, osim toga vinilpolisulfid i tragovi merkaptana.

Od ostalih ljekovitih i djelotvornih tvari sadrži i vrijedne mineralne soli, sluz, šećer.

Ljekovito djelovanje: divlji luk je bio poznat već i starim Rimljanima koji su mu, kao i danas neki narodni liječnici, dali prednost pred češnjakom. Divlji se luk ocjenjuje kao djelotvorniji ali i kao nedovoljno iskorišten prirodni pro­dukt.

Divlji luk je vrlo dobar lijek kod ovapnjenja žila (arterioskleroza), naročito ako je ovapnjenje već napredovalo. Divlji luk se dosta preporučuje kod povi­šenog krvnog tlaka, kod crijevnog nametnika Oxyuris vermicularis kao i u bo­lestima jetre, a i odlično je sredstvo za čišćenje želuca i crijeva. Poznati bilinar Kunzle pisao je slijedeće o divljem luku: "Ni jedna biljka na Zemlji nije tako djelotvorna za čišćenje želuca, crijeva i krvi kao divlji luk. Vječno boležljivi ljudi s lišajima, gnojnim čirevima, osipima, nadalje skrofulozni i bljedunjavi, trebalo bi da divlji luk cijene kao zlato. Mladi ljudi cvjetali bi kao ruže i razvi­jali se kao jele na suncu."

Primjena divljeg luka jednaka je kao i kod češnjaka.

Primjena u pučkoj medicini: svi navedeni načini liječenja potječu iz pučke medicine, jer u pučkoj medicini divlji luk uživa najviši ugled. Uz to se još div­lji luk preporučuje za ispiranje kod bijelog cvijeta, za čišćenje rana, pri čemu treba svježi sok kapati na teško zacjeljive rane i, konačno, kao lijek za pluća. Kod prekomjerne sluzi u plućima starijih ljudi, gdje već ni jedan lijek ne djeluje, tvrda se sluz putem soka divljeg luka rastvara i dovodi do iskašljavanja.

Osobe osjetljive na želudac trebaju lukovicu divljeg luka razrezati i staviti močiti kroz 2-3 sata u toplo mlijeko i nakon toga mlijeko polako piti.