Opis biljke: jabuka je tako dobro poznata, da je njezin pobliži opis
suvišan. Već u starom vijeku bila je poznata visoka vrijednost jabuke i
upotrebljavana je u ljekovite svrhe. Karlo Veliki naredio je sadnju
jabuka u njemačkim zemljama oko 800. god. Oko god. 1600. bilo je već
poznato gotovo 200 sorti jabuka, a danas ih ima daleko više!
Prema vremenu sazrijevanja razlikujemo rane ili ljetne, srednje rane ili
jesenske te kasne ili zimske jabuke. Po svom obliku one su okrugle,
šiljate, plosnate, rebraste, bez rebara, s dubokom ili plitkom čašicom.
Dijele se i po boji i svojstvu pokožice ploda na crvene, žute, šarene,
obojene kao mramor, odnosno, glatke, sjajne, hrapave i masne jabuke.
Više pažnje treba posvetiti i divlje rastućoj jabuci.
Miris i okus je vrlo različit, već prema sorti, no svima je zajednička
ugodna aroma bez obzira da li su slatke, trpke, kiselkaste, brašnjave
ili sočne.
Vrijeme cvatnje: kraj travnja, svibanj.
Sazrijevanje: srpanj do listopad, ovisno o sorti.
Stanište: domovina pitome jabuke je Azija, no ona se svojim mnogim
sortama kod nas udomaćila. Divlja se jabuka ubraja u srednjoevropsku
biljnu zajednicu šuma i neplodnih zemljišta. Divlja jabuka na svom
staništu daje prednost svijetlim bjelogoričnim i crnogoričnim šumama i
to od ravnica do srednjeg gorja.
Ljekoviti dio biljke: na prvom mjestu su plodovi, a u pučkoj se medicini
upotrebljavaju i svježi listovi te se sabiru prema potrebi. Tanko
izrezane kriške ploda jabuke (Fructus Mali siccati) začudo su do sada u
službenoj upotrebi samo u Portugalu. To su nekoliko milimetara debele
plošne kriške s pokožicom ploda, sa sjemenim kućištem ili izvađenim, u
sredini proviđene rupom. Sušene i mekane ploške imaju fino aromatičan
miris i već prema sorti, sladak ili kiselkast okus.
Ljekovite i djelotvorne tvari: zreli plodovi bogati su vitaminima A, B i
C. Osim toga plodovi sadrže, ovisno o sorti, promjenjive količine
celuloze, dekstroze i šećer šećerne trske, nadalje jabučnu, citronsku i
jantarnu kiselinu, mliječnu i oksalnu kiselinu, pektinske tvari, vosak,
čitav niz minerala u tragovima (među ostalim i fosfor!) taninsku,
salicilnu kiselinu i ostalo.
Ljekovito djelovanje: jabuka nije samo sirova nadasve zdravo voće, nego i
kuhana, pečena i konzervirana. O njoj se može govoriti kao o lijeku
koji ima široku primjenu.
Nema boljeg i prirodnijeg sredstva za reguliranje stolice kao što su u
jutro na tašte redovito uzimane sirove ili lagano pečene 1-2 jabuke,
dobro sažvakane ali bez masti i šećera. Jabuke se nikada ne smiju
uživati, hladne, jer to može prouzročiti poteškoće u želucu i u jetri.
Jabuke donesene iz hladnog spremišta, prije uživanja treba ostaviti neko
vrijeme na toplom mjestu. Tome se uvijek posvećuje premalo pažnje!
Također treba jabuke lagano i pažljivo žvakati jer, što je jabuka bolje
sažvakana, to je i lakše probavljiva.
Budući da kod jabuke pokožica ploda sadrži šest puta više vitamina C
nego plod, treba jabuke uvijek jesti s pokožicom, ali ih se prije toga
mora temeljito očistiti mlakom vodom i mekanom četkom da bi se
odstranili ostaci sredstava za prskanje. Prekomjernim pečenjem i
prženjem gubi se mnogo vitamina C. Prijesna kaša od jabuka, lagano
ugrijana, spada u najlakše probavljiva jela koja uopće postoje. Koliko
se to čini proturječno, ipak jabuka nije samo izvanredno sredstvo protiv
tromosti stolice, nego služi upravo tako izvanredno u suzbijanju
proljeva. Ako se jedu svježe naribane jabuke kao isključiva hrana kroz
više dana, one su izvrsno sredstvo protiv katara crijeva, štoviše, čak i
protiv srdobolje i ostalih infektivnih oboljenja crijeva.
Čak i kod paratifusa i težeg napada srdobolje, može se nakon uživanja
sirovih jabuka naskoro primijetiti smanjenje odljeva sluzi i krvi. Takvo
se liječenje pokazalo najboljim i kod male djece. U danima držanja
jabučne dijete mora se uvijek stoga paziti da se šećer i sve tekućine
najstrože izbjegavaju. Samo tako djeluje jabuka na peristaltiku želuca i
crijeva ublažavajuće, bez podražaja i klizno, dok s druge strane opet
djeluje stežući. Pektini u plodu jabuke djeluju na crijeva kao spužva.
Oni upijaju vodu i otrovne produkte crijeva i uklanjaju to kroz brzi i
bezbolni odlazak iz crijeva. Taninska kiselina koči razvoj bakterija i
uslijed toga znatno pospješuje liječenje crijevnih oboljenja. Ne treba
čekati dok se pojave simptomi jedne ili druge crijevne bolesti. Svaki
čovjek, bilo kako zdrav, treba najmanje jedanput mjesečno provesti
takozvani "dezinfekcioni crijevni dan". Recept zato je sasvim
jednostavan. Za doručak se pije čaša čistog bezalkoholnog soka od jabuke
pomiješanog sa sokom od polovice limuna. Sok treba piti mlak i na
gutljaje. Prije podne se pojedu 1 do 2 sirove jabuke s pokožicom. Za
ručak se popije čaj spremljen od jabučne pokožice; mlačnom čaju se
dodaju 2 pune čajne žličice meda. Jedan do dva sata nakon toga jedu se
ponovo 3-4 jabuke s pokožicom. Poslije podne oko 15-17 sati popije se 1
čaša svježeg jabučnog soka, a za večeru tanjur tople jabučne kaše
pomiješane s 2-3 žličice meda.
Ispravno uživanje jabuke ima neosporivi i duboki utjecaj na cjelokupnu
izmjenu tvari. Sva oboljenja uzrokovana prevelikim sadržajem kiseline u
cijelom organizmu, mogu se redovitom i ispravnom jabučnom dijetom u
najvećoj mjeri liječiti ako se najtočnije pridržavamo uputa. Bogatije
uživanje jabuka preporuča se kod uloga (giht - arthritis urica) i
reumatičnih oboljenja, kod reumatskih tegoba jetre i bubrega, kod
ovapnjenja žila i rano započetih simptoma starenja. Naravno, ako
povremeno pojedete tu i tamo koju jabuku, ona neće ublažiti vaše tegobe;
treba se pridržavati liječničkih uputa. Uživanje jabuke ili uživanje
čistog, svježeg soka od jabuke čisti krv i može liječiti ekceme.
Sadržaj fosfora u jabuci nije bez utjecaja na nervni sistem. Čaj od
jabučne pokožice, zaslađen samo medom, služi kao umirujući napitak za
živce, a nezaslađen se preporuča osobama koje naginju debljini. Za
duševno premorene osobe nema ništa boljeg nego neoguljenu jabuku
razrezati na sitno i popariti sa pola litre vruće vode, ostaviti 1 sat
stajati i nakon toga pomiješati 2- 3 čajne žličice meda. Komadići jabuke
se jedu, a nakon toga se polagano popije preostali jabučni sok.
Jabučna kura za odvikavanje od pušenja:
Strastveni pušači najčešće osjećaju odvratnost prema jabukama. Razlog
tome je što sluznica crijeva koja sadrži nikotin uzrokuje probavni
proces na voćne kiseline jabuke, koji se osjeća kao lagana smetnja. Ako
se svlada ta lagana smetnja i podvrgne se 2 do 3 dana čistoj jabučnoj
dijeti sa oko 20 jabuka dnevno, bez ikakvog drugog jela i pića, takva
kura dovodi u mnogo slučajeva do obrata: izaziva izričitu odvratnost
prema pušenju.
U ljekarništvu se upotrebljavaju kisele (zrele i nezrele) jabučne sorte
za izradu jabučno-kiselog željeznog ekstrakta (Extractum Ferri pomatum),
odličnog sredstva protiv bljedoće i slabokrvnosti.
Iz starih bilinarskih knjiga i pučke medicine: tople pečene jabuke s
medom dobre su protiv promuklosti. U prijašnjim vremenima bilo je to
obljubljeno jelo pjevača. Kod opeklina se kuha slatka jabuka s
uskolisnim trpucem (br 108) dok ne postane posve mekana, uroni se u
mlijeko i u ploškama stavlja na opekline. Istucani svježe sabrani
listovi djeluju da splasnu otekline. Svježi sok od slatkih jabuka ne
čisti samo krv nego može otkloniti danas sve češće smetnje pomanjkanja
šećera u krvi, tzv. hipoglikemija. Ta se bolest često javlja kao
posljedica pogrešne ishrane (također na danas tako moderno postale "kure
za mršavljenje"), no može se vrlo lako otkloniti, ako se šećer u krvi
nadomjesti pomoću slatkog jabučnog soka ili bilo kojeg voćnog soka.
Nijedno drugo sredstvo neće biti tako brzo primljeno u krv kao voćni
šećer iz slatkog voćnog soka.
Nasuprot tome, kisele jabuke su dobre za liječenje pokvarenog želuca. Od
jabuka, koje sadrže vinsku kiselinu, skuha se kašasti ljekoviti sok
koji dobro djeluje na jaku groznicu, gasi žeđ i jača želudac. Svježi
jabučni sok, pomiješan s malo šafrana (br. 49), djeluje na tjeranje
glista iz tijela. Čisto jabučno vino (jabučni mošt) dobro je protiv
vodene bolesti, šuljeva (hemeroidi) te protiv kamenaca i uloga.
O bezalkoholnom jabučnom soku
Bezalkoholni voćni sok je osvježujući napitak koji pridonosi zdravlju.
Kako je priprema bezalkoholnog jabučnog soka vrlo jednostavna, svaka
obitelj može taj napitak lako prirediti za vrijeme berbe voća.
Recept za konzerviranje slatkog mošta, voćnih sokova, odnosno, sokova od povrća:
Najsigurnije i istodobno najjednostavnije konzerviranje jabučnog soka, a
također i ostalih voćnih sokova za domaćinstvo, je takozvana:
Sterilizacija u boci
Boce se dobro operu i zagriju u vodi pri temperaturi od 75° C. Isti je postupak i s novim čepovima koji će se upotrijebiti.
Čepovi trebaju dobro prileći uz boce. Ne smiju se upotrebljavati boce u
kojima je bio ocat ili boce u kojima se ranije čuvalo piće koje sadrži
ugljičnu kiselinu. Nikada ne upotrebljavajte stare, već jednom
upotrijebljene čepove! Čepovi se ne smiju kuhati jer postaju krhki a
time i propusni za zrak. U dobro ocijeđene još tople boce napuni se
istiješteni hladni voćni sok i to oko 3 cm ispod gornjeg ruba boce. Tako
napunjene i zatvorene boce, sve osim jedne koja je ostala otvorena,
stave se u kotao ili odgovarajući veći lonac. Pri tom treba paziti da se
boce međusobno ne dodiruju. Stavite između pojedinih boca malo sijena
ili krpu. Na dno kotla ili lonca stavite drvenu rešetku, daščicu ili
svitak sijena, jer postoji opasnost da boce popucaju kod kuhanja vode.
Bocama napunjena posuda napuni se hladnom, čistom vodom. Jedna boca
ostaje tako dugo nezačepljena dok se ne završi proces sterilizacije.
Sada se posuda s bocama zagrijava. U bocu, koja je ostala otvorena,
uroni se do dna toplomjer (toplomjer za boce) da bi se za vrijeme
zagrijavanja uvijek mogla kontrolirati temperatura. Kad toplomjer pokaže
75° C, boce se izvade, a da se čepovi ne diraju. Sada se začepi i ona
boca koja je do sada bila otvorena i u koju je bio uveden toplomjer.
Nakon toga se boce stave oprezno u sanduk i to okrenute s grlom prema
dolje i pokriju pokrivačem. Stavljanje naglavce boca nakon vađenja iz
vruće kupelji vrši se zato da bi se još sterilizirao prostor između soka
i čepa. Kad se boce ohlade, i dobro osuše, uroni se grlo boce 1 do 2 cm
u tekući parafin kako čep ne bi propuštao zrak. Boce se čuvaju u
hladnom i tamnom podrumu, polegnute, malo nagnute prema grlu. Tako
steriliziran sok drži se neograničeno. Navedenu metodu sterilizacije
voćnog soka u boci smatra autor ove knjige najboljom. Čak i tri godine
spremljeni voćni sok djeluje osvježujuće kao da je upravo sada
istiješten. Najvažnije je da se proces sterilizacije nadovezuje
neposredno na pripremu voćnog soka tako do voćni sok ne dođe u priliku
da prijeđe u vrenje. Što se neposrednije nakon tiještenja i što se čišće
i pažljivije obavi cijeli postupak sterilizacije, to je veće jamstvo da
će voćni sok zadržati svoju svježinu i kvalitet.
Napomena:
1) Iako je divlja jabuka (Malus silvestris Mill.) vrlo rodna, njezini
plodovi nisu u sirovom stanju jestivi ali se iz njih može pripremiti
odličan žele - hladetina, koja u aromi mnogostruko premašuje često
oplemenjenu jabuku. Oštra aroma vjerojatno potječe od veće količine
vitamina C. A kako je upravo vitamin C za naše tijelo od neobične
važnosti, trebalo bi ovom prirodnom izvoru vitamina posvetiti više
pažnje. Divlju jabuku trebalo bi ne samo rasprostraniti u našim šumama,
nego čak osnovati i pravi vrt od divljeg voća.
2) pomalo je srodna s divljom jabukom mušmula (Mespilus germanica L.)
koja sve više gubi svoj visoki ugled. Na žalost, moderan čovjek nema
više razumijevanja za to staro tako zdravo voće i pridaje veću
vrijednost stranom, prekomorskom i egzotičnom južnom voću. Mušmula
pospješuje izlučivanje mokraće i preporuča se kod katara crijeva. Ovo
saznanje zahvaljujemo francuskom narodnom liječniku Mercieru, koji je
bio gorljivi zagovornik mušmule, ali mu ipak nije uspjelo da vrati
izgubljeni dobar glas mušmuli.
Iako je domovina mušmule na jugu Evrope i zapadne Azije, ona se uzgaja i
na drugim područjima, a često se susreće i u poludivljem stanju. To je
bodljikavi visoki grm ili drvo tamnozelenih listova koji su s donje
strane sivkasto-zeleni i dlakavi. Cvjetovi stoje pojedinačno, a mali su
plodovi okruglasti, često oblika jabuke ili malo izduženiji poput
kruške. Plodovi se beru u kasnu jesen nakon prvog mraza te u početku
imaju trpki okus, a tek kod dulieg uskladištenia u podrumu na slami
dobiju vrlo ugodan okus. Kod duljeg ležanja ploda vrši se proces vrenja,
pa miris sličan jabuci postaje jači, a također i slatko-kiselkasti
okus. Meso ploda je tada mekano poput tijesta, a i sok postaje brzo
želatinozan radi velike količine pektina. Mušmula sadrži nadalje
taninske tvari, jabučnu, vinsku i citronsku kiselinu. Tanin snažno steže
sluznicu crijeva (adstringentia) pa se plodovi mušmule jako preporučaju
kod probavnih smetnji (dispepsija). Pri tom se ne treba bojati da će
nakon izlječenja proljeva opet nastupiti tvrda stolica, jer plodovi
mušmule reguliraju rad crijeva.
Iz divljih vrsti mušmule, koje na vrhu grančica nose sjajno trnje, mogu
se lako uzgojiti oplemenjene mušmule u kulturi koje su bez trnja i koje
su isto tako ljekovite. Možda će ova izlaganja pridonijeti da se ovo
tako zdravo voće više uzgaja.
3) Bliži srodnik jabuke je kruška (Pirus communis L.). Vjeruje se da je
kruška u davno doba došla iz Perzije u Evropu preko Male Azije. Danas je
poznato preko 1500 vrsta krušaka.
Ljekovite vrijednosti kruške poznate su odavno, ali su odavno
primijećena i neka štetna djelovanja kruške koja je potvrdilo i prirodno
liječništvo. Sastavni dijelovi staničnih stijenki pojedinih vrsti
krušaka vrlo su različitog sastava, odatle i različito djelovanje na
zdravlje. Tvrde stanice kod nekih krušaka djeluju često nepovoljno zbog
biokemičkih kalcijevih spojeva. Sirove kruške mogu opteretiti probavni
trakt, osobito kod osoba oboljelih na želucu ili crijevima.
Zbog toga se bolesnicima s upalnim oboljenjima probavnih organa, kao i
onima koji naginju nadutosti, daju samo kuhane kruške u obliku kompota. U
tom obliku kruške djeluju vrlo korisno i izvrsna su dijetna hrana kod
navedenih bolesti. Kruške su korisne i kod bolesti protoka krvi i
bubrega, jer zbog kalija pospješuju smanjivanje oteklina prouzrokovanih
vodenom bolešću. Treba također spomenuti mlade pupove i listove kruške
kao vrlo dobro prirodno sredstvo za liječenje katara mjehura i bubrega i
kao sredstvo protiv noćnog mokrenja (enuresis nocturna). Protiv
navedenih bolesti upotrebljavaju se među ostalim i listovi medvjetke
(Arctostaphylos uva ursi) koja je s obzirom na važnost u liječenju
mjehura i bubrega posebno opisana. Pupovi i listovi od raznih
primitivnih sorti krušaka, tj. sorti koje služe za preradu, prikladnije
su u navedenom liječenju nego visoke uzgojne sorte. Listovi brusnice
(Vaccinium vitis idaea) isto su vrlo prikladni za liječenje navedenih
bolesti no opširnije o njima u opisu te biljke.
