Opis biljke: broska je trajna biljka s jako razgranjenim podankom, koji
je izvana prljavožute do smeđe boje, a iznutra bijele i mliječne.
Stabljika je šuplja, cjevasta, do 1,3 m visoka. Listovi su bogati
oblikom, no najčešće su dvostruko i trostruko trodijelni. Granica kod
pazuha lista izgleda često kao napuhnuta. Cvjetovi su mali, bijeli do
crvenkasti, sastavljeni u veliki štitac. Kao biljka iz porodice štitarki
broska se vrlo lako zamjenjuje s mnogim sličnim biljkama iz te
porodice.
Miris i okus: miris je jak i podsjeća na anđeliku (br. 15a). Okus je
vrlo aromatičan, dugotrajan, peče, a često čak i jako grize.
Vrijeme cvatnje: srpanj, kolovoz, a vrijeme sazrijevanja plodova koncem srpnja do rujna, ovisno o položaju staništa.
Stanište: broska je prvotno bila udomaćena u sjevernim vapnenačkim
Alpama, no danas se susreće gotovo u svim planinskim područjima Evrope i
to na vapnenoj podlozi i na planinskim travnjacima, vlažnim sipinama i
gušticima, dajući prednost sjenovitim staništima s kratkim vremenom
vegetacije radi dugog ležanja snijega. Broska se zbog velike cijene u
pučkoj medicini u alpskim područjima često uzgaja u povrtnjacima i
kućnim vrtovima i to u sjenovitom rubu bazge.
Ljekoviti dijelovi biljke: to je u prvom redu podanak, očišćen od
debljih dijelova i vriježa (Rhizoma ili Radix Imperatoriae). Ta se droga
vodi i pod farmakološkim imenima Radix Astrantiae, Radix Imperatoriae
albae, Radix magistralis, odnosno, Radix Ostruthii. Katkad se sabire i
čitava biljka (Herba Imperatoriae). Podanak se kopa u proljeće (ožujak,
travanj) ili u jesen (rujan, listopad). Sušenje se vrši na sjenovitom
mjestu, a najbolje je korijenje nanizati i objesiti na prozračno i
sjenovito mjesto, a veće se korijenje razreže na manje komade. Dobro
prosušeno korijenje se razreže i čuva u tamnim staklenim posudama.
Zamjene su moguće s korijenjem sličnog izgleda, npr. s korijenom bijele
čemerike (br. 191) ili s korijenom srčanika (br. 63), odnosno, s
gomoljastim korijenom jedića (br. 161). Opasnost zamjene je tim veća što
se sve to korijenje, odnosno gomolji, sabiru ili rano u proljeće ili u
jesen, kada biljke ili još nisu potpuno razvijene ili su već jako
uvenule.
Zanimljivo je da se ni u staroj, a ni u novoj literaturi ne spominju
nikakvi oblici liječenja aromatsko-mirisnim plodovima broske.
Ljekovite i djelotvorne tvari: podanak sadrži eterično ulje, tanin,
gorke tvari imperatorin, ostin i ostrutin. Nadalje je dokazana guma, a
čitav niz djelotvornih tvari nije još do kraja objašnjen.
Ljekovito djelovanje: u sjevernim zemljama Evrope broska je od davnine
vrlo poznata i cijenjena kao ljekovita biljka dok je liječnici starog
vijeka nisu uopće poznavali. Prvi opis te biljke nalazimo u djelima
bilinarke Hildegarde, ali nije posve jasno, je li mislila na brosku ili
je njezina "astrancia" u stvari veliki lisjak (Astrantia major L.).
Broska se u srednjem vijeku naveliko upotrebljavala, te je kako u
humanoj tako i veterinarskoj medicini važila kao najbolje sredstvo
protiv zaraznih bolesti. Ona je bila univerzalno sredstvo "korijen svih
korijena", ona je bila "remedium divinum", "božansko sredstvo"
glasovitog liječnika Friedricha Hoffmanna (1660-1742) proizvođača
Hoffmannovih kapi (Spiritus Aetheris). Nakon što je početkom novog
vijeka prilično izgubila od svog visokog ugleda - vjerojatno zbog stalne
zamjene s drugim sličnim biljkama iz porodice štitarki - ugled joj je
ponovo porastao. Paracelsus je savjetovao "Ako netko pati od žeđi i, ako
mu je jezik sasvim suh, neka namoči brosku u vino i neka to pije. Neka
zakuha korijen broske kod kroničnog tumora na slezeni, izraslina na
maternici ili u trbušnoj šupljini ili, ako ga muči kamenac u mjehuru ili
peludna groznica."
Moderno prirodno liječništvo preporuča podanak broske kao sredstvo
protiv groznice i sredstvo za umirenje. Kod kataralnih teškoća i
probavnih smetnji kod tumora na slezeni i jetri, kod grčeva u maternici i
menstruacijskim smetnjama, kod trbobolje, naklonosti napadima kapi i
uzetosti jezika, a i kod suvišne sluzi, gihta i reume vrlo je uspješan
lagani čajni uvarak broskinog podanka.
Za 1 šalicu čaja uzima se 1 čajna žlica sitno izrezanog podanka -
svježeg ili dobro osušenog - za lagani čajni uvarak, čaj se ostavi oko 3
minute, ocijedi se i pije nezaslađen i polagano u gutljajima. Prema
potrebi pije se 1-2 šalice.
Primjena u pučkoj medicini: pučka medicina hvali podanak broske kao
mnogostrani lijek. U alpskim područjima, gdje se broska i najčešće
pojavljuje, stavlja se sitno izrezani podanak u rakiju, te se mnogo
upotrebljava iznutra protiv bolova u utrobi, a izvana kao lijek za rane.
Kod otrovanja želuca pokvarenom ili otrovnom hranom (gljive!) treba
podanak broske prokuhati u vinu i svakih četvrt sata uzimati po 2 pune
jedaće žlice. Izvana se mnogo upotrebljava oblog od čaja ili oblog od
još jačeg djelovanja, od podanka namočenog u jaku rakiju, za smanjenje,
odnosno, sazrijevanje oteklina i čireva, za liječenje gnojnih rana,
divljeg mesa i izraslina. U alpskim područjima mnogo se upotrebljava
podanak broske i majčine dušice (br. 143) protiv kroničnog alkoholizma.
Primjena u liječenju životinja: podanak broske upotrebljava se na selu
kao čajni uvarak kod otrovanja krvi, gnojenja i živčane groznice domaćih
životinja. Autor navodi brojne slučajeve gdje su postignuti dobri
uspjesi u liječenju slinavke i šapa pranjem oboljelih mjesta uvarkom
podanka broske i istovremenom unutarnjom primjenom.
Nešto iz pučkog vjerovanja o broski. Broska je u narodnim običajima
igrala određenu ulogu naročito u alpskim područjima. Još se danas tu i
tamo nađe pričvršćen podanak broske na kućnim vratima ili na ulazu u
staju kao obrambeno sredstvo protiv bolesti, a u božičnim danima dimili
su se stanovi i staje sušenim i zapaljenim podankom broske. Još je mnogo
takvih upotreba broske u narodu no sve su one dokaz da je broska u
narodu od davnine uživala veliki ugled i da je toj biljci pripisivana
čak i tajna moć.
Napomena: sličnog su sastava, a i djelovanja i druge vrste roda
Peucedanum pa ih pučka medicina upotrebljava gotovo u iste svrhe kao i
opisanu brosku. Tako se na nekim našim područjima pojavljuje broski
slična biljka:
PEUCEDANUM OFFICINALE L. — devesilje
s jako razvijenim podankom, jako i usko izrezanim listovima i žutim cvjetovima.
Pojavljuje se na suhim livadama, uz rubove šuma, po suhim obroncima među grmljem i dr.
Ta je biljka bila poznata još u starom vijeku te se kao droga
upotrebljavao podanak (Rhizoma Peucedani) - neugodna mirisa i okusa, a
upotrebljavali su se i plodovi (Fructus Peucedani).
