Opis biljke: peršin je dvogodišnja biljka s bijelim tankim i repastim
korijenom. Stabljika je malo žljebasta, gola i kutasta, a listovi su
različitog oblika. Krunični listovi su žućkasto-zelene boje. Pobliži
opis biljke, a naročito plodova, te mogućnosti zamjene sa srodnim biljem
anišem (br. 104), koprom (br. 14), komoračem (br. 57), kimom (br. 42) i
trbuljom (br. 96), s otrovnim vrstama kukutom i trubeljikom (br. 168)
treba pogledati kod "usporednog pregleda" koji je opisan kod vodene
trbulje (br. 96).
Miris i okus: miris biljke je svojstven, aromatičan, korijen je ugodna okusa, a sjeme je pomalo oštra mirisa i okusa.
Vrijeme cvatnje: svibanj do lipnja, a vrijeme sazrijevanja plodova kolovoz, rujan.
Stanište: peršun raste kao samonikla biljka u južnoj Evropi. Kao
začinska biljka sije se gotovo u svim povrtnjacima na području Evrope.
Nerijetko i ptice raznose sjeme, pa se peršun često u poludivljem stanju
pojavljuje na pašnjacima, zapuštenim mjestima i uz rubove putova. U
povrtnjacima najbolje uspijeva na dubokim i rahlim zemljištima, bogatim
hranjivim tvarima ali ne i na svježe gnojenim zemljištima.
Ljekoviti dijelovi biljke: iskapa se korijen (Radix Petroselini) u
proljeće (travanj) ili jesen (listopad, studeni). Sabire se i biljka u
cvatu (Herba Petroselini), a i samo sjeme (Fructus ili Semen
Petroselini). Sjeme se sabire tako da se neposredno prije potpunog
sazrijevanja odrežu štitovi koji se povežu i stave u platnenu vrećicu
kako kod ispadanja sjemena u potpunoj zriobi nebi došlo do gubitka
sjemena.
Ljekovite i djelotvorne tvari: od ljekovitih tvari peršin prije svega
sadrži eterično ulje (Oleum Petroselini) u kojem ima apiola. Najveći
sadržaj apiola ima peršinov plod. U plodu se uz eterično ulje nalazi
glikozid apiin i niz mineralnih tvari. Korijenje uz eterično ulje sadrži
sluzne tvari, šećer i apiin. Biljka uz eterično ulje sadrži glikozid
apiin, tragove hlapivog alkaloida, inozit, sumpor i mineralne soli. Već
te mnoge i obilne tvari uzdižu biljku iznad omiljenog "kuhinjskog
začina" i čine je vrlo djelotvornom ljekovitom biljkom.
Ljekovito djelovanje: korijen i plodovi peršina u službenoj su upotrebi,
dok se biljka u cvatu prerađuje uglavnom za homeopatsku primjenu.
Poput aniša (br. 104), komorača (br. 57) i kima (br, 42) i peršin se
ubraja u ljekovite biljke koje sprečavaju nadimanje, umiruju grčeve i
djeluju protiv vrenja u crijevima. Važno je da se peršin uzima u
određenim količinama i da ne postoje upalni procesi bubrega, što
utvrđuje liječnik.
Već male količine mogu pobuditi probavne procese, odvojiti nakupljanje
vode u nogama, osrčju, te prsnoj i trbušnoj šupljini, izazvane vodenom
bolešću, te lagano pospješuje menstruaciju. Kod navedenih bolesti peršin
je često puta pomogao kada su drugi lijekovi zakazali.
Kod vrlo slabih i osjetljivih osoba dovoljno je u juhi ukuhati samo
nekoliko ploški korijena da bi se postiglo ljekovito djelovanje. Jače
osobe mogu piti dnevno 1 do 2 šalice čajnog oparka od plodova peršina;
dovoljna je jedna ne vrhom napunjena čajna žlica za 1 šalicu čaja.
Peršin se ubraja u ljekovito bilje koje otvara, no peršin nije sasvim
nedužna ljekovita biljka. Kao lijek za bubrege ne smije se ni u kom
slučaju upotrijebiti bez odobrenja liječnika. Naročito se peršinovo ulje
(Oleum Petroselini) smije uzeti iznutra samo po liječničkom propisu. To
ulje dobro djeluje u slučajevima mokrenja krvi te kod kamenaca u
bubregu i mjehuru. Izvana se ulje primjenjuje kao zaštitno sredstvo
protiv uboda komaraca i drugih insekata te protiv ušiju na glavi.
Primjena u pučkoj medicini: primjena je identična s već navedenim
izlaganjima. Majke dojilje stavljaju na prsa listove peršina kad žele
prestati dojiti. Uvarak sjemena i korijena peršina služi kao sredstvo za
porast kose. Među seljačkim stanovništvom na neodgovoran se način
upotrebljava zdrobljeno sjeme peršina kao sredstvo za nasilni pobačaj,
što je vrlo često prouzročilo smrtne slučajeve.
Primjena u liječenju životinja: plodovi nisu samo dobro sredstvo protiv
crijevnih parazita kod pasa, nego se i svinjama oboljelim od svinjskog
vrbanca daju plodovi stučeni u prah.
