Val serija Kasiopejaca

Poglavlje 12e

Skinut do kostiju
ili
Šamanska inicijacija zaređenih: Tehničari ekstaze


Prije no što počnem pričati o ponovnom otkriću drevne tajne tehnologije koje se razvilo iz naznaka koje su dali Kasiopejci, željela bih dati neke preliminarne komentare, kako bih vam olakšala praćenje.

Možda će vam se, poštovani čitaoci, činiti da sam se dosta jako sudarala sa konceptom da "čovjek spava i gotovo je nemoguće da se probudi." Nekima će to pobuditi osjećaj očaja ili beznadežnosti. Neki od vas imaju povjerenja u ovo: "Ljubav je odgovor", i da će svi biti "spašeni" (što pretpostavlja da je netko proklet!) ako samo budu imali ljubav, i tako ne trebamo o tome brinuti. Drugi će, vjerojatno, odmah odbaciti takvu ideju. Neki su od vas 100% sigurni da ne spavaju!

U općenitom smislu, skoro svakome je, a bogme i meni, ideja o putovanju kroz vrijeme, stranoj instalaciji u umu, hiperdimenzionalnim bićima sa potpunom moći da stvaraju i održavaju realitet iluzije i restrikcija, u koju smo stavljeni u tor poput ovaca, očekujući dan za danom da vidimo koji će od nas biti "uzeti" zbog svoje vune, kože ili mesa, ravna tome kao da smo lišeni svih nada, snova i utjehe.

Kao i mnogi od vas, započela sam ovaj rad puna frustracija od učenja koja ne funkcioniraju ili nemaju smisla kada ih se usporedi sa poštenim promatranjem realnosti i iskustava. Postojao je takav labirint kontradikcija gdjegod sam istraživala, i ZNALA sam da je bilo potrebno otići iznad svega do sada poznatog ili isprobanog. Bila sam imala ideju da je to znanje bilo dostupno u drevna vremena, sudeći prema dokazima megalita i ostalim neshvatljivim strukturama na cijelom globusu, no, da li će ili ne to biti moguće ponovno otkriti - to nisam bila sigurna.

Bilo je VRLO jasno da je tamo postojalo ozbiljno nepodudaranje između promatrane realnosti i neke "dublje realnosti" iz koje, po svoj prilici, naša realnost potječe; ali sam znala i to da postoji nešto što odvaja "nas" od "njih". I opet kažem, kada tražite odgovore, to uvijek završi u labirintu nepodrživih i nepomirljivih činjenica. Da, svima vama koji ste mi pisali i pitali da li sam provjerila ove ili one izvore, najvjerojatnije jesam, čak i više od toga. I opet ponavljam, kada pročitate njih SVIJU, pronađete ono što, kao što bi Blaise Pascal rekao:

I možemo, po mojem mišljenju na Pascalovu listu dodati još stotinu drugih. One sve završavaju u labirintskim, pretpostavljenim, nepomirljivim "činjenicama."

No, kada su Kasiopejci počeli komunicirati govoreći stvari koje jesu objašnjavale probleme na koje sam nailazila u znanosti, religiji i filozofiji, one stvari koje su nam rekli NISU bile dio mojeg očekivanja, i postala sam ljutita i psovala sam tu sumornu sliku našeg postojanja. Već sam ranijih godina bila prošla kroz neke od tih procesa dok sam čitala Gurdjieffa i Ouspenskog, ali ono što su Kasiopejci govorili dovodilo je do očaja većeg nego što sam to bila spremna prihvatiti. Odbacila sam ideje koje su govorile da su naša vjerovanja temeljena na "bapskim pričama" MOŽDA usađena u nas da nas drže u spavanju i nesvjesnima, jer mi se jednostavno nisu dopadale! Kako je vrijeme prolazilo, i kako sam dolazila do dokaza iz drugih izvora, bjesnila sam jer se to sve više uklapalo u točke moga života; i isplakala sam oceane suza zbog gubitka nevinosti. Dakle, vjerujte mi kada kažem onima od vas koji mi pišu mučeći se da ovo shvate, i pokušavaju da na neki način racionaliziraju ostajanje pri svojim starim pogrešnim vjerovanjima - ja vas RAZUMIJEM!

Kada je sve rečeno i učinjeno, vjerujem da sam se još više naplakala zbog svih onih godina izgubljenih u gluposti i sljepilu. Nakon nekog vremena shvatila sam da smo mi glupi i slijepi upravo toliko vremena koliko je potrebno da budemo glupi i slijepi, niti sekunde duže. Enormno sam zahvalna za sva ona iskustva jer SU me POUČILA na vrlo dubok način.

A sada nešto o zanimljivoj stvari glede učenja Gurdjieffa i Castanede, koji oba tvrde da je čovjek "hrana" za nešto "drugo", naime, tamo {u tim učenjima} nedostaju informacije o tom "drugom". Da, Castaneda je otišao dalje od Gurdjieffa, govoreći nam nešto o povijesti "letača", ili "predatora", ali još uvijek nekako nejasno i bezoblično.

Mi smo često špekulirali o tome da li je Gurdjieff znao "istinu" na način kako su nam to objasnili Kasiopejci i jednostavno si nije mogao priuštiti da to ikome kaže; ili ako JEST rekao nekome od svojih učenika, je li to bilo nešto što samo oni "iznutra" znaju i zadržavaju?

Ark se susreo sa Henrijem Tracolom, ( http://www.gurdjieff.org/tracol.htm ) jednim od Gurdjieffovih učenika u Marseju, u sedmom mjesecu 1986.g. Bio je to kratki susret u jednom aerodromskom restoranu koji je potrajao najviše 2 sata. Njegov je interes bio da odluči da li bi pristupanje takvoj vrsti škole kao što je bila Gurdjieffova Fundacija u Parizu, moglo biti od pomoći njegovom buđenju. Postavljao je mnoga pitanja, posebice ona o ideji "biti pojeden" od strane "nečega". Arkova procjena (koja je visoko razvijena dugogodišnjim radom i kao učenjaka i kao instruktora), o reakcijama gosp. Tracola na njegova pitanja, bila je da se on {Tracol} bojao odgovoriti.

Koliko se Ark sjeća, Tracol je nervozno pogledavao oko sebe kao da ga netko ne bi čuo, iako je bilo očito da nema nikoga koji bi ih mogao čuti, i dao je nekakvu maglovitu aluziju na neku vrst "međudimenzijalnih bića."

Obzirom da je prošlo preko 15 godina od tog susreta, Arku je teško da se sjeti točno svega što je rečeno, no podatci u njegovu dnevniku iz tih dana nakon susreta odražavaju njegovo tadašnje stanje uma:

To je dakle bilo stanje uma nastalo dvosatnim razgovorom sa Henri Tarcolom. Ali što je to "djeluje kroz" ili kontrolira ljudku vrstu ili stvara uvjete za to spavanje? Nema pravog traga. Diskutirali smo o tome između nas, kombinirali raspoložive izvore, pokušavali odrediti da li je to bila jedna od "velikih tajni" Gurdjieffovog rada, ali sa slabim rezultatima.

U isto vrijeme dugo sam razmišljala o moguće istinskim učenjima Isusa. Ono što mi činjenično znamo iz raspoloživih drevnih dokumenata koji su općenito procijenjeni kao u da su skladu sa vremenom ranog Kršćanstva, jest da su Rimljani i skoro svako u Paganskom svijetu smatrali Kršćanstvo za "odvratno praznovjerje"!

To je ustvari zapanjujuća činjenica! Kad povežete tu činjenicu sa Kršćanstvom kakvog znamo danas, to apsolutno ne daje smisla! Kršćanstvo kao što je danas, jednostavno predstavlja konglomeraciju arhaičkih religioznih vjerovanja i obreda koji se u svojim temeljima NE RAZLIKUJU od kultskih religija Pagana toga doba! Razapeti i uskrsli spasioc bog bio je prilično standardan. I većina učenja iz Novog Zavjeta su samo plagirane verzije onoga što je bilo prihvaćeno od strane Rimljana i njihovih subjekata kao "normalno."

Zapravo, ako promislite o tom periodu i u što JE BILO vjerovano i što se prakticiralo haruspicije {gatanje iz životijske utrobe}, a to uključuje ubijanje životinje i čitanje omena iz njene jetre, koji su bili "popularni" u to doba, morate se zamisliti nad time što su takvi ljudi nešto nazvali "odvratnim praznovjerjem", to je onda moralo biti nešto zaista bizarno! Pa ipak ništa nije preostalo od Kršćanstva što bi drevni Rimljani mogli smatrati praznovjerjem, jer je to upravo ono što SU VJEROVALI oni i prakticirali u svojim različitm kultovima.

I tako, imamo ovdje problem u pokušavanju da shvatimo šta bi to drevni ljudi mogli smatrati "odvratnim praznovjerjem."

A jedina stvar koja se uklapa u definiciju jest učenje da je čovjek "hrana" za hiperdimenzionalna bića! To je stvar kojoj se može jako zamjeriti u BILO KOJEM vremenu u povijesti!

Ako su rani Kršćani govorili na ovaj način, lako možemo vidjeti zašto bi Rimljani, koji su naslijedili ili podveli grčke ideje nebeskog panteona, snatrali ovo potpuno barbarskim! I ako je TO ono što je Isus razumio i izložio to svojim učenicima privatno, onda nije čudo da su se pojavile "sile" i kompletno izbrisale svaki trag izvornog učenja i zamijenile ga standarsnim Paganskim obredima, ceremonijama i vjerovanjima! I, ako sam na pravom putu sa ovim, to sigurno daje novo značenje tvrdnji: "Znati ćete istinu, i istina će vas osloboditi!"

Ako je istina da su ljudi uzgajani kao stoka u globalnom toru, i da se njima hrane na psihički, ponekad i fizički način, onda stvarno imamo ozbiljnu situaciju koja je ovdje u tijeku, da se blago izrazim. Kao što sam objasnila prije, ja nisam NIKADA vidjela Drahmonoidno biće osim u stanjima sličnim snu ili skoro hipnopompičkim polu-uspavanim stanjima. Stoga, kada su Kasiopejci počeli govoriti o njima, bilo je to zaista vrijeme "Zone Sumraka", po mom mišljenju!

Također sam izjavila da, kadgod su nam Kasiopejci nešto rekli, ja sam radila vrlo naporno da otkrijem ima li u tom neka forma koju bih ja nazvala vertikalna ili lateralna potvrda. Vertikalna potvrda {podaci} je ono što je locirano u povijesti u bilo kojem trenutku različitom od sadašnjega. Lateralna potvrda {podaci} sastoji se od prikupljanja izvještaja, informacija svjedoka i ostalih podataka koji se odnose na dokaze sticajem okolnosti iz sadašnjeg vremena. Uvijek je bolje ako se dvije vrste podataka "presijecaju" ili ukrštaju. Ali to još nije isto kao imati pušku iz koje se još dimi.

No, kada imate posla sa hiperdimenzionalnim realitetima, malo je vjerojatno da ćete naići na puške iz kojih se još dimi.

U slučaju ideje da je čovjek "hrana" za hiperdimezionalna bića, postoji enormna količina i vertikalnih i lateralnih podataka SVIH vrsta. Zapravo ih je toliko mnogo da je gotovo nemoguće razumjeti zašto to nije općepoznata stvar. Jasno je da su postojali namjerni napori da se "sakrije ta činjenica". A činjenica da je to skriveno također nam nešto govori.

Poanta je, da kada nam Don Huan, Gurdjieff i Kasiopejci (i ostali) govore da su naše religije, naše društvene strukture, naše vrijednosti, naša vjerovanja o našoj spiritualnoj prirodi i uvjetovanosti bila namjerno kreirana da ovjekovječe iluziju da smo slobodni;
da smo (ili možemo biti) "posebna i voljena djeca ljubljenog Boga"; da jesmo ili možemo biti "su-kreatori" sa Bogom, da možemo napraviti bilošta pozitivne i moćne prirode, moramo onda pažljivo razmotriti takve stvari!

To je POSAO da se to objektivno ispita. To je NAPORAN RAD jer se sastoji od dugotrajnog i teškog samopreispitivanja kako bi bili u mogućnosti nadići emocije koje nas sprečavaju da uvidimo o kojim iluzijama ovisimo, koje iluzije nas sprečavaju da gledamo i djelujemo na takav način koji će nam omogućiti da POSATANEMO SLOBODNI.

A opet, MOŽEMO vidjeti da NEŠTO ovdje evoluira! Odrastanjem "grupnog uma", ulozi postaju viši a obmana dublja!

Kroz mnoga stoljeća, tisućljeća čak, pojednostavljene religije i društvene dinamike bile su dominantne po čitavom svijetu. To je bilo moguće jer čak i kada je tamo bilo "upada" od strane jednih od tih hiperdimenzionalnh bića u naš realitet, kada su "svraćali na večeru", da se tako izrazim, zbog pomanjkanja komunikacije između plemena i naroda.

Kada sjedimo u svojim udobnim domovima i gledamo u našu stvarnost, uključujući i onu koja je izvan naših prozora, vidimo "stabilnu" frontu. Automobili voze ulicama razvozeći ljude njihovim kućama i dnevnim aktivnostima. Sunce sjaji, djeca prolaze i krevelje se. Svatko je uključen u svoj život na jedan neposredan i određen način, vjerujući da je život u koji su uključeni, to što JEST.

No, ponekad se nešto bizarno desi nekome od njih i oni se bore da se nekako nose sa tom anomalijom u prostorno/vremenskom kontinuumu. Obično se radi o nečem dostatno malenom da se može lako odbaciti i zaboraviti na to; što oni i MORAJU jer je to previše aberantno* u normalno prihvaćenom tijeku događaja. Mora biti gurnuto pod tepih i sakriveno.
{*aberantno - oblikovano na tako devijantan način da predstavlja uočljivu razliku prema najbližem istovrsnom - p.p.}

Ponekad se dese veće stvari u stvarnosti - dokazi upada hiperdimenzionalnog kontrolnog sistema, ili se "ekran" sruši na neki način - i to postane vijest i o tome biva izvješteno. Charles Fort je utrošio mnoge godine prikupljajući stvari takve vrste iz novina i magazina cijelog svijeta.

Kada se to dogodi, "prihvaćeni sistem vjerovanja" požuri se da "zataška" stvar kako bi svi mogli nastaviti živjeti u svojim cijenjenim i kolektivnim iluzijama. A obzirom da su događaji lokalizirani, lako ih je prikriti. A u prošlosti to je bilo MNOGO lakše nego danas.

Kada čitate prikupljene informacije Charlesa Forta, vidite da je "tuđinska stvarnost" o kojoj se naširoko danas izvještava, bil jednako aktivna onda kao i sada. Zapravo, vidite da ona može biti nekako "ciklička". Baš kao što i mi imamo cikluse proizvodnje hrane, sadnje, uzgoja i žetve, tako i nas mogu hiperdimenzionalna bića požnjeti prema nekom "sezonskom" pravilu.

Ali u svakom slučaju, u prošlosti je bilo daleko lakše držati čitavu stvar ispod poklopca. No, onda su ljudi postali pismeni. Knjige, novine i magazini počeli su se objavljivati i distribuirati. Putovanje je postalo lakše i informacije iz čitavog svijeta o tim "čudnim upadima" u našu stvarnost mogle su se početi prikupljati dajući nam obuhvatni globalni uzorak koji je pokazivao (i pokazuje) da nešto nije u redu.

Prije Charlesa Forta bilo je svega nekoliko ljudi koji su "namirisali štakora". Ali ga je gosp. Fort ljubazno pokazao upravo ispred naših noseva, a reakcija je bila prilično interesantna. "Mašinerija za prikrivanje" pokrenula se u PUNOM zamahu kroz najefektivnije vektore glavnih znanosti i religije.

No, štakor je bio namirisan i neki ljudi ga jednostavno nisu mogli gurnuti nazad pod tepih. Iz tog otvorenog prozora počeo se širiti smrad.

I tako su izvjesni ljudi počeli tražiti izvor smrada, mjesto gdje se nalazi smrdljivi štakor. Počeli su prikupljati znanje i informacije.

Možemo čak i opaziti KAKO "mašina za prikrivanje" počinje sa radom na "kontroli štete". Kada proučavate povijest društvenog i religioznog pokreta i promjena, možete vidjeti "kontrolni mehanizam" počinje preoblikovati svako otkriće i ostvarenje napravljeno od strane ljudi. Kako su oni prerasli stare religije i pojednostavljena objašnjenja, na njihova su mjesta došle nove "religije". Baš u pravo vrijeme - period znanstvene ekspanzije i rastućeg znanja prirode stvarnosti koje je ozbiljno dovelo stare religiozne poglede u pitanje - otpočeo je spiritualistički pokret, vodeći ka kanaliziranim informacijama koje su bile dizajnirane da pokrpaju rupe u kontrolnoj mreži. Novija i elaboriranija objašjenja "viših oblasti" {realms} uvedena su u našu stvarnost. I, sa svakim novim pitanjem kontrolni je sistem imao novi odgovor da pomogne svima da se smire, opuste i prestanu postavljati pitanja!

U sadašnje vrijeme taj dokaz još više zapanjuje. Nekoliko godina unazad, kada smo otpčeli dijeliti Kasiopejske informacije, mnogi od problema sa kojima smo se suočili nisu nam stizali od tih drugih "izvora". No, nakon objavljivanja svih dijelova, "duga strana" iznjedrila je novog kandidata sa novim objašnjenjima da "pokrpa rupe" koje smo mi napravili u tvornici stvarnosti. I, naravno, obzirom da je Ark fizičar sa stupnjem iznad doktora filozofije, neki od tih novih izvora postali su obrazovaniji i izražajniji kao za protutežu i rušenje onoga što mi ovdje prezentiramo.

Za mene se ideja spajanja točki uvijek sastojala od upotrebe svega meni raspoloživoga u smislu guljenja tog prokletog luka sve do srži. Ako sam trebala provoditi tjedne zatrpana knjigama o genetici da bih provjerila ili opovrgla nešto što su Kasiopejci rekli, ja bih to i učinila. I ne samo to, pisala bih poznatim ekspertima na tom polju koristeći pečat mojeg supruga kako bih se provukla u znanstveni svijet i dobila najnovije, najsvježije informacije IZNUTRA tako da sam mogla biti sigurna da je ono što dijelim precizno i uravnoteženo koliko god sam mogla.

I uvijek iznova dolazim do ideje da su sve te stvari bile poznate davno prije, i da nam je poslata "poruka u boci", da se tako izrazim, u obliku mitova i arhaičnih praksi koje su bile "zakucane" u učesnike koji su davno zaboravili značenja.

Naravno, izgleda da su mnoge drevne škole i mistički putevi zadržali te informacije u izvornom obliku. No, većina dijelova već je "izblijedila na stranicama" zahvaljujući dugom vremenskom periodu otkako su takve stvari bile znane i usvojene. Pa ipak postoje oni koji su uvidjeli proturječnosti naše stvarnosti i naših vjerovanja, i koji su pretraživali ta drevna učenja da bi otkrili što je MOGLO biti poznato. I mnogi su od njih napravili otkrića koja nam, kada se uzmu u obzir informacije iz drugih polja, pomažu u tom esencijalnom otkriću našeg pravog stanja i svrhe.

Gurdjieff je bio jedan od njih. I tako, obzirom da je on USPIO, učinio je mogućim da i drugi to ostvare.

Čak iako se čini da svaka osoba koja pravi napredak u tom otkrivanju biva "šutnuta dole" ili zamagljena od strane njenih sljedbenika, svaka osoba kojoj bljesne trag olakšava sljedećem putniku praćenje po njezinim stopama. Naravno, svaki krčilac puta {pionir} se nalazi u položaju da mora sjeći i krčiti put kroz najgušću i najopasniju džunglu koja okružuje istinu, i to ga jedino odvodi tako daleko. No, kada stignu do nove povoljne prilike putem tih velikih napora, oni MOGU bolje vidjeti što se nalazi ispred, u centru. Možda oni mogu samo letimično spaziti svjetlucanje, ali to svjetlucanje ih barem uvjeri da idu u pravom smjeru. Udrugu ruku pak, oni čak mogu i vidjeti cijelu sliku, i, držeći korak sa zrelošću grupnog mišljenja/uma njihovog vremena, pokušati izraziti otkriće izrazima razumljivim toj generaciji.

Učenja Gurdjieffa postala su poznata kao Četvrti Put, kao suprotnost trima putevima koji su bili, koliko to možemo reći, evoluirali iz vrlo religioznih i društvenih struktura za koje možemo misliti da postoje kako bi nas držale u zatvoru. To je ono što je mislio Gurdjieff kada je rekao da su mnogi hipnotizirani da misle da su Ljudi ili Čarobnjaci. Problem sa ta tri puta, kako smo već diskutirali, jest da se koncentriraju na samo jedan od tri centara u čovjeku: tjelesnu disciplinu, mentalni razvoj ili "put srca" - Ljubav. Gurdjieffov put utjelovio je sve od toga kroz oblik Svjesnog rada i Namjerne patnje.

Što je Gurdjieff mislio time? Nikada niti dva od njegovih studenata nisu dala isti odgovor. Jedina stvar koju možemo misliti o toj činjenici jest da je razumijevanje njegovih studenata bilo temeljeno na njihovim naporima, iskustvu i nivou bića.

Svjesni rad prilično očito se NE odnosi na kopanje jaraka ili tucanje kamenja, iako bi MOGAO. Mora da se odnosi na napore koje nismo navikli činiti u našim uobičajenim življenjima. Namjerna patnja očito ne može biti prisutna ako osoba spava, jer ovisi o svijesti i, prema Gurdjieffu, sve dok pojedinci nisu budni, oni su niti svjesni niti imaju STVARNU savjest. Za Gurdjieffa, savjest i svjesnost ne mogu biti odvojene.

Danas postoje mnoge metode "Četvrtog Puta" raštrkane po svijetu, svaka od njih djelomična i nepotpuna, kako se čini. Ali poanta je: Gurdjieff je napravio veliki korak, prokrčio je velik dio zapreka u smjeru pronalaženja puteva da se povrati tehnologija nazad u svjesnost grupnog uma/misli, a obzirom da je to učinio, oni koji su došli nakon njega, bili su u stanju otići čak i dalje od njegovih napora.

Na nesreću, Kontrolni Sistem je odmah stavio u pogon "kontrolu štete" kako bi zakrpio rupe otkrića, pa su se podigle ograde tajnosti i ograničenja tako da AKO je itko u organizaciji imao dublje znanje, ono je postalo tako skriveno da je vjerojatno da će proces izvrtanja i korupcije i tamo nastaviti svojim normalnim tokom.

Čak i tako, morali bismo vidjeti svaku od tih stvari kao "korake". Ne možemo napustiti Sufizam, Alkemiju, Katarizam i ostale progonjene sisteme znanja koji su bili kamelji temeljci prije Gurdjieffa. Gledajući u sveukupnu sliku, možemo prilično sigurno reći da kada je otkriće viđeno kao korisno i da pomaže ljudima koji su uključeni u njega da vode punije, smislenije živote, sile koje postoje odmah će nasrnuti da ga unište ili prikriju. A ako to ne mogu učiniti, osigurati će {tom otkriću} izvrtanje i korupciju postavljanjem svojih "agenata" sa "unutrašnje strane" kako bi vidjele da je posao obavljen. Pogledajmo samo razvoj Kršćanstva putem Katoličke Crkve.

Da, Gurdjieff je mogao dostići nivo Istinskog Mudraca, ostavljajući nam u nasljedstvo proces i primjenu, ali naš je posao u sadašnjosti da odemo dalje. I kako to činimo, možemo OČEKIVATI kontinuirani napor odupiranja, koji će zamagliti, korumpirati i asimilirati koncepte svih četvrtina.

Kada se probijamo u sve te stvari, što dublje možemo, uvijek i uvijek iznova dolazimo do ideje da Sâmo znanje {znanje samo po sebi} predstavlja ključ. Ono nije kraj, ono je sredstvo; prva faza u samo-razvoju i početak buđenja iz sna znači biti u mogućnosti zapamtiti {znati} sebe na objektivan način tako da "um predatora" može biti kontroliran. Primijetite da sam jasno rekla "kontroliran" a NE spojen.

Gurdjieff je rekao da mi imamo mnoga "Ja", i da istovremeno imamo životinjsku i spiritualnu narav. Praćenje {pamćenje} samoga sebe i ostali disciplinirani napori bili su osmišljeni kao sredstva "kristalizacije" pojedinačnih "Ja". William Baldwin vidio je stvarni izvor ovih mnogih "Ja" kao problem duhovnog priljepka. U radu sa time, iznašao je da b njegove tehnike mogle pomoći osobi u eliminaciji te barijere ispred pravog sebstva, u naporu za "rastom volje".

Podno toga je neuspjeh poticanja asimilacije drugog znanja kao sredstva posjedovanja konteksta u kojem bi pohranili otkrića koja sebstvo čini u tom procesu.

Ali od kakve je dobrobiti znanje kada je izgleda sve što su Kasiopejci imali za reći to da smo mi "bespomoćni" pred licem tako velike obmane? Činjenica jest da su oni rekli ili predložili mnogo više od toga.

Samo su ograničenja vremena i energije ta koja čine proces predstavljanja informacija tako sporim. Poanta je u tome da vas ja pokušavam šokirati. Pokušavam napraviti da razmišljate o tim stvarima na nove načine. Pokušavam vas dovesti do toga da pogledate u sebe, proučavate se, otkrijete vaše iluzije i zatim primijenite naučeno da se oslobodite od njih. Ako čovječanstvo ima ikakve nade za preživljavanje, morati će doživjeti veliku "promjenu misli/uma", ili METANOIU, koju se netočno prevelo u Novom Zavjetu kao "pokajanje". Da bi promjena uma uopće bila moguća, on mora SPOZNATI SEBE.

Mnogima od vas može izgledati da Kasiopejci nisu ponudili ništa osim ponovljenih tvrdnji da smo "prokleti bez obzira što radimo", kako je to predložio jedan dopisnik. Da, to je istina, do ovoga trenutka ja sam prezentirala uglavnom informacije koje se odnose na ove stvari, pokušavajući probiti i pocijepati velove iluzija pod kojima je čovječanstvo bivalo skriveno od svoje više prirode ili potencijala, ali to je jedino bilo napravljeno sa namjerom stvaranja jasnog pogleda na to kakve mogućnosti ČINJENJA zapravo možemo imati. I, pokušavala sam dovršiti nešto drugo, duboko i esencijalno: za one koji pitaju, pokušavala sam vam pomoći da pronađete vašu Slobodnu Volju.

I to nas dovodi do svevažne napomene, date od člana naše grupe, Terry Rodemerk:

"Nama je rečeno da je ovaj univerzum stvoren kao Univerzum Slobodne Volje. Bio je stvoren posebice da dozvoli svim dušama da rade štogod žele raditi; imaju potpun izbor oko toga što žele raditi. Sivi, Gušteri, tkogod da jesu oni koji otimaj ljude i ugrađuju im implantate, imaju pravo da to čine jer je to njihova slobodna volja da dođu ovamo i to nam rade. I, imaju pravo da nam kažu štogod žele da bi opravdali to svoje ponašanje. Naše je pravo da NE vjerujemo u ono što nam ti otmičarski entiteti kažu. Naša je slobodna volja da im vjerujemo ili ne. Ako nam oni tijekom jednog našeg života kažu da imaju pravo da nam to čine, i izaberemo da im vjerujemo, onda u ovom životu kada pokušaju sa istim trikovima mi možemo izabrati da im NE vjerujemo, u svakom slučaju mi ispoljavamo svoju slobodnu volju, a isto tako i oni. Ovo je univerzum slobodne volje.. Možemo promijeniti naše mišljenje. ONI nas pokušavaju uvjeriti da nemamo izbora u tome; vjerovali mi njima ili ne, to je NAŠ izbor. "

U stavu monoteističkih religija, kako je izloženo od Akvinskog i Deskartesa, Slobodna Volja uključuje snagu volje da izabere ili ne. Znači mi smo slobodni toliko da možemo izabrati između alternativa kao što su biti dobar ili zao.

Drugim riječima, možete izabrati "Dobro", ili ne. Ako ne izaberete ono što vam je predstavljeno kao "dobro", vi ste, automatski, izabrali zlo. Postoji samo jedna opcija "dobra", i možete ju prihvatiti ili napustiti, i to je ono od čega se sastoji vaša slobodna volja.
Riječima mafijaških ili Naci tipova, to je "ponuda koju ne možete odbiti" jer je druga opcija neprijatna i izložit će vas neprijatnim posljedicama. Ovakav stav predstavlja ruglo esencijalne ideje Slobodne Volje.

Jasno je, u našoj stvarnosti, da se nalazimo pred licem učenja jedne religije, filozofije, New Age kanaliziranog izvora ili drugog. Jednom kad shvatimo da stvarnost po sebi, iluzije onog što je "dobro" ili "zlo", da su to samo maske, ili simboli nečega dubljeg, počinjemo shvaćati da te dvije alternative koje su nam prezentirane nisu jednake. "Žedna osoba izabire vodu, a ne ulje; gladna osoba kruh, a ne koru drveta; beskućnik suho mjesto pod mostom, a ne klupu na kiši."

Kakav izbor! Po toj definiciji, "Slobodna Volja" postaje malo više od šale, logička proturječnost. To je također glavni modus puta Orijentiranog Prema Sebi - "inducirati izbor" "otežavajući" ga.

Ovaj pogled na slobodnu-volju-koja-nije-slobodna postaje glavna maska onih koji traže da opovrgnu slobodnu volju.

Bilo koja religija, filozofija ili učenje koja sebe postavlja kao "jedini način na koji čovjek može biti spašen" smjesta se svrstava u isti koš sa "Mafija/Naci/OPS" školama slobodne volje. Lako možete vidjeti da se osoba koja izabire da "voli" ili "šalje ljubav i svjetlost" jer tako može zaraditi spasenje, ili zato što se tako "osjeća dobro", zapravo nalazi u poziciji žedne osobe koja bira vodu a ne ulje za piće. Dalje, ako misle da je to JEDINA stvar koju mogu učiniti jer je cijela društvena i filozofska struktura bila pažljivo osmišljena da čini da to izgleda kao JEDINI vrijedan izbor koji je u skladu sa Božjom voljom, oni su u istoj poziciji. No, glavna stvar glede toga jest da oni VJERUJU iluziji, laži, da se tu radi o izboru pijenja vode i izboru pijenja ulja. U strahu, oni uopće ne razmatraju činjenicu da ne moraju izabrati NIJEDNO od toga.

Postoje i druge definicije Slobodne Volje koje su interesantne za spekulaciju. Ne namjeravam započeti dugi monolog o pogledima filozofa, jer čak iako su neki od njih poprilično fascinantni i stvarno vas natjeraju da razmišljate, to bi bilo kontraproduktivno problemu o kojem govorimo.

Ukratko, Hobbes i Tolstoj predlažu da smo slobodni utoliko koliko smo u mogućnosti da radimo ono što želimo "bez smetnji ili ograničenja". Locke i Hume proširuju Hobbesovu "slobodu činjenja bez zabrana" u "moć da se čini ili ne čini kako netko želi." Spinozin je pogled bio da smo slobodni "toliko koliko mi sami određujemo naše ponašanje." Mi nismo slobodni kada drugi diktiraju ili sputavaju naše odluke, ili zbog razloga bolesti ili nesposobnosti ne možemo odrediti naše djelovanje.

Kada uzmemo u obzir "sposobnost da činimo ono što izaberemo bez smetnji ili ograničenja," i definiramo Slobodnu Volju na ovaj način, tada moramo uzeti u obzir ne samo to da li je naša slobodna volja u sukobu sa slobodnom voljom drugih, nego također i da li i sama naša slobodna volja može biti manje slobodna zbog nesvjesnih psiholoških ili fizioloških sila.
I, ako stavke vladinih programa kontrole uma i hiperdimenzionalnih bića uđu u jednadžbu, onda također u račun mora biti uzeto i to da li mi možemo biti pod apsolutnom kontrolom vanjskih sila. U prvom slučaju mi možemo izabrati da pljačkamo i krademo zbog krajnjeg siromaštva, razorenog doma i neučinkovitog obrazovnog sistwma. U drugom slučaju, možemo izabrati da idemo "kao poštanski paketi" jer je neki vražji toster vladinog programera pregorio toga jutra ili jer je neko Skriveno Gušteroliko Biće smatralo da se je neki pametnjaković previše primakao istini, i da treba biti eliminiran na svom putu kad sljedeći puta izađe na ulicu.

I tako počinjemo misliti da, zapravo nakon svega i nismo baš tako slobodni. Jer, realno izraženo, svi smo mi pod uticajem vanjskih sila ili neke vrste programiranja.

Ako smo slobodni na takav način, stavka "slobodne volje", u terminima 3.denziteta, postaje beznačajna. To je vrlo plitka interpretacija jer znači da je sloboda definirana kao da li osoba može učiniti što izabere, ne birajući sebe; odnosi se na slobodu djelovanja, ne i izbora djelovanja, zbog toga što su svi naši izbori "programirani". Pa ipak, štogod da pojedinac odabere da čini, iako i programiran da tako učini, smatra se da ima "slobodnu volju" ako to MOŽE učiniti!

Kakav jeftin trik!

Ovi problemi naglašavaju postavke mnogih sila koje mogu obuzdati i prisiliti nečije ponašanje protiv njegove volje, kojom, ako je netko toga svjestan, može i ne mora izabrati drugačije. Poanta je: Mi nismo slobodni ako su naš potencijal ili stvarni izbori ograničeni. Locke je dao primjer čovjeka zaključanog u sobu u kojoj on preferira da ostane. Čovjek žudi da ostane u sobi, u mogućnosti je da to učini, te je tako po Hobbesovoj definiciji slobodan, ali čovjek nema moć da napusti sobu i tako po Lockeovoj definiciji nije slobodan!

Upravo su u tom smislu mnogi ljudi obmanuti od strane bande Orijentirane Prema Sebi, da vjeruju kako imaju slobodnu volju. Soba u kojoj su zaključani daje iluziju da su njihova vjerovanja i ciljevi potpuna stvarnost Boga/Kreacije, i njihov izbor da ostanu u sobi je u biti pomirenje sa vjerovanjima koja su im nametnuta izvana.

Većina čovječanstva provodi beskrajne živote zatvorena u toj sobi. No činjenica je da, nakon nekog vremena zastor, ograničenje sobe i jednolikost doživljaja postaju podložni zamjerkama jer, sve dok je zatvorenik uljuljkan u neaktivnosti, nešto može rasti unutar njega - nešto što ga tjera da vidi što je izvan sobe. Ali dok se ta sklonost potpuno ne razvije, on ne može učiniti niti napor da provjeri vrata. A jednom kad provjeri vrata i otkrije da su zaključana, još uvijek možda nema dostatne pokretačke snage da učini išta više nego da se vrati na svoje mjesto i nastavi čekati da se nešto dogodi. Nakon nekog vremena, pokretačka snaga naraste, i to, skupa sa shvaćanjem da JE zaključan, može ga odvesti do otkrića kako da izađe van. Ali taj proces može potrajati mnoge živote, a pokušaj otvaranja vrata zatvora u kojem su neki drugi zatvorenici u vrijeme kada oni nisu spremni da izađu jer nisu dovoljno JAKI, samo će ih uplašiti i odvojiti ih od izgrađujuće sile koja je unutar njih, i koja bi, kada joj se da vrijeme da se razvije, nastaviti napor da se izađe iz te sobe vlastitim naporom.

U takvim terminima, ima li osoba ili nema snagu da čini svojom voljom ostaje temeljno iskustveno pitanje. Ona može misliti da ima potpunu slobodu da čini ili ne čini po svojoj volji, pa opet, njena volja, njeni izbori koji su temeljeni na njenoj svjesnosti, mogu biti određeni podsvjesno ili fizički putem stvari kojih ona NIJE svjesna. U tom smislu, svaki izbor ili djelo koje se temelji na pomanjakanju svjesnosti, mora voditi otkriću izvora pomanjkanja svjesnosti kao uzročnom faktoru, a ne kao izboru onoga koji bira.

Drugim riječima, ako je osoba "programirana", bilo putem vladinih eksperimenata, tuđinaćkih otmica, religijama stvorenim i usađenim od hiperdimenzionalnih bića, onda TKO je u konačnici odgovoran?

Jesu li to "programeri", ili je to osoba koja je efektivno izabrala da bude nesvjesna?

Da, pojedinac može biti nesvjestan zbog straha od odmazde od Boga, demona, ili onih iz vlade ili tuđinaca {aliena} koji njime upravljaju. On može biti uplašen za svoje tijelo ili dušu, ili za tijelo i dušu nekoga koga voli. Ali ti strahovi su vjerovanja od kojih se sastoji zaključana soba u kojoj je izabrao da ostane ne shvaćajući da je njegov vlastiti izbor zapravo lokot {brava}!

Ako je osoba nesvjesna, ne zbog straha, nego jednostavno jer "spava", da li je onda odgovorna za pomanjkanje svjesnosti?

Prema Kasiopejcima, Da. To je njen izbor. Ona je to sa razlogom izabrala na nekom nivou, i tome je posvećena. Osoba je izabrala svoje okruženje, svoj razred {stupanj} i svoje lekcije. Možda izraz "izabrala" u svjesnom smislu nije prikladan. To je više nešto kao da je tamo zbog toga što je to mjesto na koje se "uklapa". Ona je "svjesna jedinica", i ona uči. Samo kada dostigne izvjestan nivo počet će se "buditi." Samo kada u njoj nešto "izraste". Volja.

Izgleda da je Gurdjieff imao ideju da bi "volja" mogla biti "othranjena" u čovjeku i ubrzana, da tako kažem. Napomene koje slijede date su sa time u vidu:

Gurdjieff je očito bio svjestan istog tog faktora "kontrole štete" Kontrolnog Sistema i koliko se brzo on pokreće da zakrpi sve rupe u tvornici iluzije. Njegova ideja da mi moramo konstantno smišljati NOVE ALARMNE SATOVE jasna je naznaka da je on znao da će njegova metoda ponovno morati biti obrađena, revidirana i proširena. Njegova nada da će ubrzati buđenje čovjeka izgleda da je bila pokretačka sila koja je stajala iza svega što je učinio, i bio je svjestan što se može dogoditi sa njegovim radom. Nije to samo bila ideja izvrtanja; znao je da se to TREBALO konstantno ponovno izumljivati kako bi se održao korak sa Kontrolnim Sistemom.

Možemo li mi ubrzati buđenje?

Kasiopejci su dali neke naznake da je to moguće:

Dakle, učenje, umreženi rad sa ostalima koji su odmakli dalje u ciklusu napredovanja, i rad na tome pez predrasuda MOŽE činiti razliku, izgleda.

I to nas dovodi do Kantove definicije Slobodne Volje.

Kant je definirao slobodnu volju kao sposobnost pokretanja novih uzročnih nizova. Za Kanta sloboda je neovisnost od uticaja motivacijskih, karakternih i vanjskih uzroka. To je više nego samo moć da se izabere. Sloboda je moć da se upotrebi volja kako razum nalaže, da bude prvi uzrok događaja bez obzira na fizička ograničenja.

Ovo znači mogućnost da se izabere SLOBODNO između najmanje DVIJE alternative. To znači da te (najmanje dvije) alternative NE SMIJU BITI POJAČANE, jedna u odnosu na drugu u smislu unutrašnjih termina. Znači ne smije biti NIČEGA što prisiljava onoga koji bira da odabere jednu u odnosu na drugu. Zapravo, izgleda da izbor ima više potencijala ako je učinjen kao djelo duboke i čiste vjere, u suprotnosti svemu onome što je evidentno u materijalnim terminima.

Sloboda tako definirana, zahvaća bît IZBORA između orijentiranosti prema sebi i orijentiranosti prema drugima. Biti tako slobodan znači da možemo VIDJETI sa našim razumom sve ili najveći dio uticaja koji su nam nametnuti od strane mnogih sila koje djeluju u našoj okolini, i tada možemo, temeljem znanja o tim silama, BIRATI bez obzira na njih.

Naša su fizička tijela fenomen izložen prirodnoj 3.denzitetnoj uzročnosti jer smo mi dio 3.denzitetnog svijeta i podvrgnuti njegovim zakonitostima. Naše akcije temeljene na samim interpretacijama postaju onda podložne istoj toj 3.denzitetnoj uzročnosti, a obzirom da se uzročni nizevi nastavljaju u vremenu (svakom događaju prethodi prvobitni uzrok koji je opet efekat uzroka prije njega), mi nemamo slobodu na ovom nivou fenomena. Sveukupnost 4.denzitetnog polja mogućnosti sakrivena je od nas i ne ostavlja nas sa više slobode od uzročnosti jednostavnih uzročno-posljedičnih {poticaj-odgovor na poticaj} teorija biheviorista. Naše su akcije rezultat uzročnih procesa, kontroliranih i smišljenih na 4.denzitetu ili Noumenalnom {oblast stvari u kojoj su one onakve kakve jesu same po sebi - p.p} nivou stvarnosti, a sloboda na ovom 3.denzitetnom nivou je nemoguća osim ako pristupimo 4.denzitetnom uzročnom nivou putem VIĐENJA {njegovih} naznaka {tragova} koji su pojavni u 3.denzitetu. Ako možemo VIDJETI istinsko polje mogućnosti, možemo izabrati STRANU. TO JE TO! No, izbori strana izgleda da imaju dalekosežne efekte u smislu 3.denzitetnih empirijskih doživljaja.

Ovo znači da, dokle god se ne angažiramo u discipliniranim naporima proširivanja naše percepcije, imati ćemo malu slobodu unutar polja da se ponašamo drugačije nego što se ponašamo. Što smo svjesniji Noumenalno/uzročne oblasti u kojoj se nalazimo, to više slobodne volje možemo imati. I to je stoga jer nadilazimo prigušni efekat stvari i predatorskog uma. Čineći tako, povećavamo našu polarizaciju.

Mi možemo biti, mi smo mogli biti, ili što bi moglo biti - to su ideje sa kojima se može nositi putem razuma čak i ako tamo nema njihovih pojavnih manifestacija u stvarnosti. I to je ono gdje razum - svjesnost, budnost - dolaze u prikaz u discipliniranom naporu da se predvidi ono što nije (očigledno) postojalo i (na očigled) ne postoji, ali koje MORA postojati zahvaljujući činjenici da to možemo shvatiti.

U najdubljim terminima, razum je više nego oblast mogućnosti: također je i oblast mogućih empirijskih svjetova, analitičkih konstrukcija, alternativnih koncepcija, i potencijalnih okvira za te uvjetovanosti iskustava. Obzirom da možemo razmišljati o stvarima koje nikad nismo iskusili ni sa jednim od naših osjetila, možemo razumijeti da razum, upotrebom znanja i svjesnosti, može biti neovisan o "stvarnom svijetu".

Stoga je također moguće da Razum, podržan svjesnošću i znanjem, slijeđen izborom, stoji u uzročnom odnosu sa fenomenom.

Drugim riječima, ako vas vaše znanje i svjesnost stvarnosti vodi ka zaključku, putem razuma, da je stvarnost kontrolirana i da niste slobodni unutar nje, a opet, možete razviti ili shvatiti ideju o svijetu koji NIJE kontroliran, koji NIJE ograničen, možete se svrstati sa takvim mogućim svijetom na dubok i svjestan način. Taj izbor svrstavanja tada postaje vaša veza sa MISAONIM CENTROM. A što je jača vaša veza sa Misaonim Centrom, koji je u uzročnoj oblasti, više će se manifestirati u vašoj stvarnosti.

Kant je zainteresiran samo sa time da li neka akcija može biti i jedno i drugo, i uzročno potrebna i slobodna u isto vrijeme. Njegov odgovor je da, ako smo svjesni. Kant također raspravlja da je to moguće zbog toga što mi možemo imati dvije različite perspektive istovremeno o istoj akciji.

Biti slobodan u Kantovom smislu daje nam moć da stvorimo novi svijet, poništimo stari, promijenimo sebe i ispravimo naše manjkavosti pomoću SVJESNOSTI, koja tada stavlja naše izbore u jednu potpuno drugačiju kategoriju. Možemo to vidjeti kao jedno uobičajeno djelovanje, izbor koji je doveden u fokus zbog sila oko nas, ili ostale izbore u našoj prošlosti; I, u isto vrijeme, možemo biti svjesni svih tih faktora, i izabrati iz te pozicije svjesnosti na potpuno drugačiji način, "način Platonske stvarnosti", nego što to čini uobičajeni svijet.

Možemo raspravljati da to da li mi zaista imamo slobodu nije dokazivo (Kant raspravlja da "kako i zašto" naše moguće slobode jest nesaznajno), no kada se uključe mogućnosti dane putem razuma, možemo pretpostavljati da sloboda postoji. A jednom kada pretpostavimo da ona postoji, možemo početi praviti izbore temeljene na toj pretpostavci i opažati rezultate empirijski.

Razum predstavlja krucijalni koncept Kantovog pristupa, i tu on stavlja kritičnu točku {smisao, svrhu}. Razum se razlikuje od onoga što možemo saznati putem naših pet osjetila, jer on radi sa mogućnostima a ne sa stvarnošću iskustva.

Što pod tome mislim? Pa, dozvolite mi da to pokušam objasniti: Nedavno mi je jedan dopisnik pisao o svome očaju kada je shvatio da ono što su Kasiopejci govorili istinski ne objašnjava "poredak univerzuma" na bolji način, i značenja u pozadini iskustava i simbola stvarnosti.

Zaista! I kakva strastvena rječitost! Bila sam tamo (više nego jednom!), i srce mi krvari za njega. A, što je još gore: Vidjeti što on vidi kao mlad čovjek sa još cijelim životom ispred njega? Ili vidjeti ono što se ovdje može vidjeti u srednjim godinama, sa petero djece kojima sam dala najveći dio svog života; vidjeti ne samo da sam lagala sama sebi vjerujući u laži i obmane, nego i da sam te iste laži prenijela ljudima koje najviše volim? Što radite kada shvatite da ste se većinu vašeg života izdali {napuštali} svoju slobodnu volju, i istovremeno, oduzimali tu slobodnu volju onima koji su vam najdraži? Još užasnije je čak, što radite kada shvatite da je SVE to bilo napravljeno u ime LJUBAVI?

Postoji li svjetlo na kraju ovog tunela? Postoji li, Oh! postoji li tamo "Melem na brdu svjedočanstva"?

Da, mnogo sam puta doživljavala ono što je moj dopisnik tako dobro opisao. I tek u posljednjih nekoliko godina sposobna sam uvidjeti što je to bilo: nizovi inicijacija. Korak po korak bila sam vođena kroz jedan nivo do drugoga, ljušteći od mene sva moja vjerovanja i očekivanja, dok nisam imala više iluzija iza kojih bi se sakrila. A ono čemu sam bila podučena od Univerzuma bila je najdublja i najesencijalnija stvar koju sam trebala znati - o meni samoj.

Kada je zadnja iluzija bila odstranjena, i kada sam ostala samo sa kosturom moje suštine, shvatila sam ono što Kafka opisuje kao Von einem gewissen Punkt gibt es keine Rückkehr mehr. Dieser Punkt ist zuerreichen. "Postoji točka sa koje više nema povratka. Ta se točka mora dosegnuti."

Kada su sa vas oljuštene sve vaše iluzije, kada vam nije ostalo ništa u što bi vjerovali, onda više nema nikoga osim vas. Osjećaja sam se kao da beskrajno propadam u ledeni, crni, beznačajni prostor. Ni razum ni istina ili ljepota, ni išta što sam ikada vjerovala nije se moglo vidjeti nigdje. Bila sam oljuštila sve slojeve svih toplih, nejasnih, udobnih vjrovanja i iznašla da je sve to bila laž, obmana, maskoa zboh "obmanjivanja i hranjenja." A vjerujući u laži, bila sam učestvovala u hranjenju i manipuliranju tako obimno da su moj jad i moja žalost postale ocean u kojem sam se utapala. Nije ni čudo zašto se opiremo odbacivanju svojih vjerovanja! Bez njih, moramo se suočiti sa istinom sebi! I koliko god više mislili da mi volimo, brinemo, dajemo bićima, kada vidimo ISTINU, kada vidimo da je većina naših ideja o voljenju i brizi i bitku bila izmanipulirana da odvoji od naše slobodne volje i da proslijedi infekciju na one koje volimo najviše, to je onda kao da gledamo u ponor Pakla.

A kada pogledate u ponor Pakla i shvatite da ste bili hranili crna i krvava, halapljiva i šuplja usta ispunjena usirenom krvlju koja čekaju da vas progutaju, i da ste rekli onima koje volite da ih jednako tako hrane, užas shvatanja je dovoljan da vas dovede do ludila sa jadom i očajem. I vi tražite smisao, neku malu točkicu prosvjetljenja, a svjetla nema nigdje, ni jedne jedine svjećice da rastjera tamu.

No, dok padate u taj tamni, prazan prostor, nešto se počinje formirati unutar vas. U početku je vrlo malo, ali ono hvata vašu pažnju, i, obzirom da je to jedina stvar koja je "drukčija" u toj usisavajućoj, hranidbenoj tami, vi postajete prikovani za nju. Isprva ne možete biti sigurni o čemu se radi, ali vaša pozornost daje joj energiju i ona počinje rasti unutar vas.

Ono što ste pronašli, jest vaša volja.

A jednom kada ste pronašli svoju vašu volju, vi VIDITE "IZBOR". Izbor je jedna funkcija volje. Gdje postoji Volja, Izbor ulazi u bit {postojanje}. MOŽETE odabrati.

Ono što vidite, jest da možete izabrati ORIJENTACIJU vaše duše.

Način na koji je misao došla do mene bila je: "pa dobro, uredu, ne vidim ni svjetlo ni ljubav ni istinu ni ljepotu nigdje na vidiku; a univerzum može jednoga dana samo nestati u treptaju bez da je ikada stvarno postojao. Ali to bi bila tragedija." Prekrilo me je postošenje i osjetila sam ogromno sažaljenje i ljubav za ono što je MOGLO biti - za ono što mogu biti zračeći i sublimalni snovi u Božjem Umu koji možda nikada neće biti ispunjeni; jer su obmane tako duboke, a stvarnost tako monstruozna - tko to stvarno može VIDJETI i preživjeti? I ja sam postala svjesna "težine poput pera" moje sklonosti, moje Istinske Volje za bivstvovanjem. Nije to bilo više od nagiba, sklonosti, preferiranja. No kako sam to primijetila i fokusirala se na to, ono je postalo čvršće i svrhovitije.

I shvatila sam "Ja sam samo jedno, usamljeno, pustinjačko biće u tami, i tamo istinski i stvarno možda nikad, UOPĆE NIKAD, neće biti ikoga i ičega u egzistenciji stvarne ljubavi, istine i ljepote." I tuga i očajanje prešle su iz moje duše u tamu koja me obuhvatila. Ali ništa nije odgovoreno osim što je moja pozornost bila odvučena nazad, ponovo, ka toj maloj stvari koja je rasla unutar mene koja je sada počela sjajiti i davati toplinu u tom dušo-jezovnom crnilu. Na neki su način moje misli činile da to raste. Moje su me misli izravnavale sa time. Odlučnost i postojanost počele su cvasti. I tada sam shvatila da je to {svjetalce} bilo spojeno sa nekim većim izvorom Svjetlosti, i putem moje pokajničke ljubavi i suosjećanja za San o Ljubavi i istini, svjetlost se povećavala.

I shvatila sam da je i ta tama TAKOĐER bila Bog!

Katastrofe, nesreće, tragedije, ruševine, uništenja, nedaće, patnje, bol, muke u svim njihovim različitim pojavnostima u kojima ih nalazimo u nađem svijetu jesu izrazi IDEJE o Nepostojanju. Razumjela sam da ideja o nepostojanju postoji SAMO kao jedna ideja, i SAMO zbog toga što u oblasti SVIH Potencijala, čak i potencijal Ne-egzistiranja postoji kao Ne-postojanje. {Ne -bitak}. U dvjema temeljnim idejama Bivstvovanja i Ne-bivstvovanja, manifestirana je sva kreacija. U činu stvaranja, izboj kreativne energije, polovica svjesnosti Boga, "oblikovala" je sebe u odraz {refleksiju} te ideje o ne-bivstvovanju kao dio Velikog Iskustva. A taj odraz Nebivanja je materija - to je samo polovica Božje Svjesnosti koja je "otišla spavati" da bi sebe ponudila kao glinu iz koje je oblikovan Kozmos.

Također sam razumjela da, u tom vječnom trenutku "padanja u san", sažimanja, postojao je osjećaj "opadanja" u toj polovici Boga koja se "dobrovoljno ponudila" da igra ulogu materije, i da je taj "osjećaj" izražen kao {povratni}trzaj {ustuknuće}, sažimanje u sebe. Taj "trzaj i sažimanje" u tekućoj interakciji sa zrakasto raširenom kreativnom svjesnošću koja uspostavlja "tenziju" polarizacije koja predstavlja dinamiku po kojoj se kozmos manifestira. A u terminima 3.denziteta, taj povratni trzaj ili kontrakcija jest esencija Orijentacije Prema Sebi; oni koji izaberu taj modus, recikliraju se u spavajuću materuju.

Kreativna svjesnost polovice Boga "upotrebljava" materiju koja je oblikovana "trzajem/kontrakcijom" druge polovice Boga kako bi preuzela oblik, kako bi se angažirala u istraživanju svih ideja božjeg uma. To rezultira jednim povećanjem njene relativne energije. Ova "upotreba materije" za povećanje energije biva osjećana od strane spavajuće svjesnosti/materije kao "strah od gubitka sebe". Da bi ublažila strah, "materijalno orijentirana svjesnost" mora opisati krug, ograničiti se i uzdržati. Ona mora vjerovati da velike konstrukcije iluzije nisu samo STVARNE, nego da su SVE ŠTO POSTOJI. Fizikalnost postaje standard, mjera, objekat strahopoštovanja. Fizički je Univerzum, u suštini, Bog. Ovo je esencijalna dinamika svih fizičkih ili djelomično fizičkih realiteta, uključujući hiperdimenzionalnu 4.denzitetnu OPS realnost.

I na kraju sam razumjela razlog za maske i labirintske petlje našeg svijeta:
To je Parabola o Sijaču!

Naša je stvarnost maskirana kao podloga za rast. A ono što mi uzgajamo jest naša Volja koja, kada se poravna sa datim Misaonim Centrom, dopušta tom Misaonom Centru da manifestira svoju Volju u našoj stvarnosti u onoj mjeri u kojoj smo poravnati i može biti pojačana! Biti svrstan u red sa OPD Misaonim Centrima ima za posljedicu povećanje Spiritualne svjesnosti i smanjenje "spavajuće" svjesnosti materije. Biti svrstan u ravan sa OPS Misaonim Centrima, kao što mi JESMO, ima za posljedicu povećanje "spavajuće svjesnosti", ili "Željnog Razmišljanja" materije, i smanjenje Spiritualne Svjesnosti".

Karl von Eckartshausen priča priču u knjizi Put prema Hramu Tajni:

Sada, pogledajte sekvencu iznad; oni koji se svrstaju sa OPS Misaonim Centrima ispoljavaju NEZNANJE, GLUPOST i LIJENOST u smislu da vjeruju groznim pričama i užasnim avanturama putnika i da bivaju na lak način odvraćeni od puta. To znači da su navedeni na to da će im znanje donijeti jad, ili da je "postavljanje pitanja" znak "pomanjkanja vjere" koje će im u najboljem slučaju priskrbiti prokletstvo ili osudu, a u najgorem - brzu kartu za Pakao. Usporedbe ove analogije i Parabole o Srebrnjacima u kojem sluga koji je zakopao svoj srebrnjak jer se bojao i bio bačen u vanjsku tamu su zanimljive posebice kada razmotrimo krajnji rezultat svrstavanja sa OPS poretkom, a to je reciklaža u prvobitnu materiju. Predložila bih ovdje da takvi kao oni bivaju brzo "pojedeni" baš poput zrna koja su pala postrance polja i koja ubrzo bivaju konzumirana od strane ptica u Paraboli o Sijaču.

Zatim, imamo još jednu klasu svrstanu sa OPS poretkom. Njih nije lako maknuti sa strane putem terora, pa su za njih namještene posebne varke. Oni USPIJU dosegnuti "plato" na kojem nađu Hram Samoljublja. Do toga Hrama stoje Uobraženost, Ponos i Znaš-Sve i oni nude putniku šalicu iz koje on u velikim gutljajima pije svoje Sebstvo, te stoga postaje opijen sa sobom, sa svojim vlastitim "Ja." Možemo vidjeti da se tu radi o onima koji dostižu viši nivo OPS-a. Ključ u analogiji je da oni "postaju tako opijeni samim sobom da zamišljaju da je njihov Hram, Hram Samoljublja - zapravo Hram Tajni, i da nema ničega, baš ničega što je iznad njih.". To je ono što su Kasiopejci opisali kao "Ultimativno Željno Razmišljanje". I, naravno to su oni koji nas snabdjevaju sa većinom obmana u našem današnjem svijetu, jer je jedna od stvari o kojoj te individue najviše Željno Razmišljaju jest da su oni opskrbljivači Mudrosti Svijeta!

Von Eckartshausen nam govori da "Žudnje, strasti i neobuzdanosti sluge su njegovim svećenicima." A mi iz ovoga znamo da ti individuakci mogu biti vrlo visoko na skali OPS hijerarhije sebstva. I oni koriste "Predatorov Um" koji ju u prirodi Gladi unutar čovječanstva da rade po svojoj volji.

Međutim, postoji vrst osoba koje posjeduju neki "unutrašnji nagib, sklonost" prema Istini. One jednostavno nisu u mogućnosti prihvatiti ništa drugo. Ne mogu biti zadovoljne doklegod ne oljušte luk do sam e jezgre. I to drži njihove oči usmjerene ka Istini.

Tragač za istinom nastavlja prikupljati znanje na isti način na koji sluge u Paraboli o Srebrnjacima nastavljaju "ulagati" novac. Prikupljanje znanja bez predrasuda neizbježno vodi ka poniznosti. Poniznost dodana znanju neizbježno vodi ka samospoznaji. A samospoznaja postaje suputnik koji omogućuje osobi da upravlja emocijama i iluzijama koje teže da nas odvrate i zasljepe! Konačno, samospoznaja, koja je ultimativno stanje Poniznosti, vodi ka ČISTOJ VOLJI.

Sada primijetite da nisam rekla JAKOJ volji nego samo čistoj. "Volja za bivstvovanjem" neke osobe predstavlja njenu prirodnu frekvenciju. A kada oženite volju sa znanjem, imate nadu za upotrebom volje na specifičan način. Ta je Volja ono "zrno gorušćice" iz Biblijske parabole. Ponovo: Volja za bivstvovanjem, ili orijentacija, jest FREKVENCIJA.

Primjena volje putem znanja, za izbore čini FREKVENCIJU REZONANTNE VIBRACIJE u svjesnosti koja se tada može manifestirati u iskustvu individue na vrlo određene načine, kako ću to pokušati objasniti.

Svaki dani sistem ima prirodni frekvenciju. Ljudsko biće ima nekoliko frekvencija koje se odnose na atomski "potpis" ćelijske strukture, frekvenciju eteričkog tijela, i frekvencije svijesti koja je funkcija volje orijentacije.

Ako snimite čisti ton, možete izlaznu liniju umjesto na zvučnik, spojiti na osciloskop. Na ovaj način, možete vidjeti zvuk. Kako ga promatrate, primijećujete da oscilira. Vi vidite val. Frekvencija je broj kresti {vršaka} vala u određenoj jedinici vremena. To je ono što određuje frekvenciju. Više jedinica u vremenu znači veću frekvenciju. Frekvencija je u obrnuto proporcionalnom odnosu prema dužini vala. Što je viša frekvencija, val je kraći. (važno je ovdje napomenuti da je "jedinica vremena" proizvoljna vrijednost, tako da je pripisivanje "broja" frekvenciji jedva stvar dogovora.)

Frekvencija Rezonantne Vibracije direktno je povezana sa tzv. Prisilnom Oscilacijom. Svaki valni sistem može biti navođen putem sile "izvana". Kadgod je sistem naveden da vibrira od strane periodične sile, rezultirajući pokret se naziva Prisilnom Oscilacijom. Jedan primjer ovoga može biti čaša koja se rasprskava kada operna pjevačica pogodi "pravu notu".

Prinudne Oscilacije 'poravnavaju se' sa frekvencijom pokretačke sile radije nego sa prirodnom frekvencijom sistema. Amplituda odgovora ovisi o tome u kakvom je odnosu pokretačka frekvencija sa prirodnom frekvencijom. Ako su te frekvenciji približno iste, čak i veoma slaba pokretačka sila može, s vremenom, pohraniti dovoljno energije u sistem da mu dâ veću amplitudu pokreta. Ovakvo stanje se naziva Rezonancija.

Svatko je vjerojatno gurao dijete na ljuljačci. Ono što ste zapazili je da, nakon niza vrlo jakih poguravanja da bi se njihanje održalo, možete samo stajati pored i povremeno pogurnuti ili samo 'tapnuti' dijete kako bi se ljuljanje nastavilo. No, kao što svaki roditelj zna, to mora biti učinjeno u točno određenom trenutku. Tapšaj mora biti upravljen u istom smjeru i točno u trenutku kada ljuljačka zastane kako bi to sve funkcioniralo. Ako dajete tapšaj u intervalima umjesto svaki puta kada se njihaljka vrati, iznaći ćete da je potrebno povećati potisnu silu, u zavisnosti od toga koliko ste puta propustili da to učinite. Ako namjestite niz na "svaki drugi povratak" prije guranja, morat ćete primijeniti u svakom tom proizvoljno odabranom intervalu količinu sile koja će imati umnožak vrijednosti sile koju biste uputrijebili da ste pogurali ljuljačku svaki puta kad se vratila. Ovi intervali poguravanja na proizvoljno odabranim povratcima su submultiplikati* prirodne frekvencije. I kao što vidite iz ovog primjera, oni mogu proizvesti također i istu rezonanciju, Frekvenciju Rezonantne Vibracije njihanja u odgovoru na poguravanje.
{* cijeli broj koji je potpun djeltitelj drugoga - p.p.}

Ako su poguravanja kontinuirana, i kada bi ljuljačka imala dovoljno dugačke konope i dovoljno hrabro dijete, ispravan niz poguravanja mogao bi eventualno lansirati dijete u svemir!

Ali primijetit ćete da ako poguravanja nisu data u pravom trenutku, ako nisu isporučivana konstantno ili sa svakim njihajem ili u submultiplikatu, ako nije primjenjivana periodičnost, ljuljanje će se usporiti i stati. Također ćete primijetiti da ako ne primijenjujete guranja u fiksnom periodu, kretanje ljuljačke je nepravilno. I definitivno ćete primijetiti da ako ju pogurate u pogrešnom trenutku ili protiv smjera njihanja, onda ćete ju usporiti! U tom slučaju vi oduzimate energiju iz sistema.

Isti ti principi primjenjuju se na Prinudnu Oscilaciju bilo kojeg vala, bilo da se radi o zvučnom, radio, svjetlosnom ili kojemgod valu. Zapravo, moglo bi se reći da je svjetlost producirana Prisilnim Oscilacijama atoma. Sve stvari u prirodi koje su "odgovor na stimulans" predstavljaju Prinudne Oscilacije.

Ljudsko biće moglo bi se smatrati nizom Prisilnih Oscilacija.

I tu dolazimo do problema:

Sada, kao što smo rekli, ljudsko je biće kombinacija frekvencija ćelijske strukture, steričkog/genetskog tijela, i orijentscije svijesti. Ako ove različite frekvencije operiraju u harmoničnom submultiplikatu izvjesne temeljne frekvencije, kažemo da je sistem u harmoniji, u skladu. Ili da postoji Harmonična Frekvencijska Rezonanca.

Isto tako možemo reći da mijenjanjem jedne od frekvencija na način da ju pojačavamo, ostale mogu biti dovedene u harmoniju putem procesa Prisilne oscilacije AKO je prirodna frekvencija svake harmonična ili približna pokretačkoj frekvenciji

Istovremeno, djelo mijenjanja IJEDNE od frekvencija može biti dovršeno putem Prisilne Oscilacije "izvana" bila to promjena harmonična ili ne. To bi značilo, ako Prislina Oscilacija nije blizu prirodnoj frekvenciji, biti će manja amplituda.

Ljudsko biće općenito se nalazi pod snažnim uticajem materije od koje je izgrađeno njegovo tijelo. Materija je rezultat OPS "Misli o Ne-bitku", ili "Spavajuće Svijesti" Boga. Stoga, u općenitom smislu, bivanjem u 3.denzitetu, u izvjesnoj mjeri, čovjek je "usnuo"; nalazi se pod uticajem frekvencija OPS polariteta. Njegova frekvencija Rezonantne Vibracije je OPS, ili ona od materije/kontrakcije - predatorskoga uma.

No, čovjek ima mogućnost MIJENJANJA FREKVENCIJE, svrstavanjem uz OPD polaritet, AKO može pronaći dio sebe koji je istinski Orijentiran Prema Drugima i POJAČATI ga putem procesa Frekvencijskih Rezonantnih Vibracija svrstavanja uz OPD misaoni centar. Samo njegova Volja je u stanju da to učini, i to samo onda KADA je "oženjena za znanje" tako da on može istinski ZNATI što je njegov izbor i kako da ga primijeni. Ti su izbori "poguravanje" njihanja. Ako je dosegnuta dovoljna amplituda, SVE od njegovih ostalih frekvencija također će postepeno biti prinuđene u Frekvenciju Rezonantne Vibracije.

Naravno, ovaj proces nije samo ovisan o prirodnoj frekvenciji pojedinca, nego i o prigušivačima koji se mogu postaviti kako bi ograničili amplitudu. Manje prigušivača, veća će biti amplituda koja sa može dosegnuti sa najmanjom primjenom energije.

Na nama je da otkrijemo i odstranimo "prigušivače" u našim sistemima.

Ponovo, putem prikupljanja znanja možemo odstraniti prigušivače, malo po malo. To je težak i bolan posao. No, kako to činimo, dolazimo korak po korak do položaja poniznosti i samospoznaje koje omogućava svrstavanje volje. Ako je prisutna prirodna frekvencija OPD u trenutku izbora, ta čista volja "postaje prijatelj najvišem znanju" i oni "ulaze u svezu vječnog jedinstva". I pojedinac je tada u stanju da se spoji sa Vječnim Kreativnim Svjetlom iznutra, koje tada postaje Prinudni Oscilator koji mijenja Frekvenciju Rezonantne Vibracije na dramatičan način koji mijenja život. Ovo doseže do prepuštanja samovolje da dozvoli većoj volji Misaonog Centra da se ispolji. Ispoljavanje ovoga u nečijem svakodnevnom životu putem izbora postaje "poguravanje" njihanja eteričkog/genetskog tijela i atomskog potpisa ćelijske strukture što onda mijenja cjelokupnu stvarnost.

Kada konačno dosegnemo Samospoznaju/poniznost, razumijemo da je to ispunjenje naših odabira na ovom nivou 3.denziteta koje pojačava amplitudu naše Frekvencijske Rezonantne Vibracije, koja JE, zapravo, naša polarizacija. Amplituda konstituira našu "zrelost" za napredovanjem u sljedeći denzitet. Ono što mi biramo, u suštini će odrediti koju ćemo ulogu igrati u SLJEDEĆEM krugu kreacije! Ono što činimo sada određuje naš smjer ili prema svjesnosti koja kreira, ili namjeri sažimajuće Misli o Nebivanju koja "ide na spavanje" kao prvobitna materija. Nijedno od toga nije "viša" frekvencija, one su RAZLIČITE.

Masa i "Opružna Konstanta" su determinante Frekvencije u materijalnim terminima. Koristeći princip "Kako gore, tako i dole", moramo pretpostaviti da se slične konstrukcije primjenjuju na "spiritualne frekvencije" Opružna Konstanta je mjera sile koja je potrebna da proširi masu putem proizvoljne mjere. Masa, obzirom da se odnosi na materiju, u spiritualnim je terminima analogna "spavajućoj svijesti" ili NEZNANJU. To znači da se temeljna "neuka" ili "spavajuća" priroda OPS orijentacije izjednačava sa većom masom I Opružnom Konstantom. Veća masa i Opružna Konstanta zahtijevaju veću snagu Prisilne Oscilacije za produkciju Frekvencijske Rezonantne Vibracije čak i ako je Prirodna Frekvencija vrlo blizu frekvenciji Prislinog Oscilatora. Tako, obzirom da je "Prirodna Frekvencija" ljudskog bića u najvećoj mjeri ona od materije, ona više naginje ka uticajima izazvanim od strane Prisilnog Oscilatora OPS polariteta.

Manja masa i Opružna Konstanta su rezultat znanja. Znanje je funkcija svijesti, a svo znanje koje JE znanje a ne pretpostavke, naklapanja, predrasude ili iluzije, povećava svjesnost.

Primijetite da je priroda duše temeljno promijenjena miijenjanjem ne samo ORIJENTACIJE osnovne jedinice a orijentacija nosi MIJENJANJE frekvencija. A proces mijenjanja orijentacije ili frekvencije je ovisan o povećanju podataka unutat osnovne jedinice; čineći ih "gušćima". Vibracijske Frekvencije mijenjaju se povećanjem gustoće podataka.

Povećanjem podataka mijenja frekvenciju na prirodan način od OPS prema onoj koja je bliže OPD što rezultira smanjenjem u Masi i Opružnoj Konstanti, što znači da manje energije treba biti uloženo od strane Prisiln og Oscilatora kako bi se proizvela Frekvencijska Rezonantna Vibracija!

Eto zašto je "lakše" povećati amplitudu putem OPD poretka. Eto zašto je "lakše" diplomirati za prelaz u 4.denzitet putem poravnanja sa OPD. To je također i ZBOG ČEGA su svi prigušivači i kontrole tako tijesno prislonjene u svojim ležištima. OPS banda ne ŽELI da ljudi diplomiraju za 4.denzitet i to je ono zbog čega kreiraju vjerovanja i iluzije i kontrole koje su dizajnirane da nas navedu da pravimo OPS izbore bez obzira na to što napravili. Doklegod vjerujemo lažima, poravnati samo sa OPS. Doklegod smo poravnati sa OPS, naša Masa i Opružna Konstanta čine nemogućim za nas da povećamo našu amplitudu radi diplomiranja.

A to podvlači još jednu činjenicu. Kako bi diplomirali za 4.denzitet putem OPS puta, treba biti ispunjeno nekoliko uvjeta. Prvo, gotovo SVI prigušnici prema OPS, ili OPD sklonostima pojedinaca moraju biti uklonjeni. Drugo, prirodna frekvencija pojedinca, a već znamo da je to funkcija izbora, mora biti tako blizu čistoj OPS frekvenciji, gotovo identična, kako bi Prisilna Oscilacija iz više denzitetnog Misaonog Centra imala uopće ikakvog efekta. To znači da stupanj i dubina izopačenosti, malignosti, zlobe, degeneracije i sažimanja moraju biti VRLO čisti u pojedincu.

Kada "zahvatite" nivo OPS koji treba biti prisutan u jednom pojedincu kako bi DIPLOMIRAO za 4.denzitetnog OPS, "čistoća" zla - njegova svjesnost - pa, to je prilično užasavajuća misao. To je kao da su Ted Bundy, Albert Fish, Ed Gein, Jeffrey Dahmer svi spojeni u jedno i eksponencijalno pojačani! I ne samo to, nego i PAMETNIJI! Takva bića ne bi osjećala prigušni efekt od ikakve OPD frekvencije na OPS frekvenciju; bili bi učinjeni napori da smanje ili eliminiraju kompletan, ikoji preostali OPD nagib koji bi mogao djelovati na način da ih "izloži" njihovim trenutcima OPD "slabosti". To je ISTINSKI zastrašujuće. Nešto što trebamo zadržati na pameti. Takvo bi biće bilo sposobno DJELOVATI na bilo koji način koje odabere bez neželjenih efekata koji bi ih "skretali sa puta", razoružali ih i zavaravali kako ne bi postupali sa svojim plijenom na način koji to žele.

Na nesreću, mješavina OPS i OPD izbora NE ubraja se u diplomiranje za 4.denzitetni OPS. Sve što oni čine jest da prigušuju jedno drugo, i tako umanjujući mogućnost da se desi pojačavanje. Osoba koja želi slijediti OPS put sa namjerom "diplomiranja" mora se odreći svih misli o doživljavanju ljubavi ili ljubaznosti koja se slobodno daje. No na ovom nivou, sve je to ČISTA manipulacija u svrhu "dužništva" ili podvođenja sedstvenim energijama drugih. Pa ipak postoje oni kojima je takav put privlačan.

Međutim, to nije jasno viđeno sa nižih denziteta doklegod se ne oljušte maske. Najdublje posljedice ovoga skrivene su mnogim velovima. Pa čak i učesnici sa 4. i 5.denziteta nužno ne shvaćaju konačno rastvaranje na kraju njihovih filozofija, što je razlog zabog kojeg postoji toliko mnogo izvora sa viših nivoa koji su uvjereni da podučavaju Ljubav i Svjetlo, Istinu i Ljepotu, i zašto su toliki mnogi na 3.denzitetu obmanuti takvim učenjima. Oni vjeruju jer to daje "dobar osjećaj", ili zato što to "žele". I to vjerovanje kooje je zadržano u licu svih empirijskih dokaza, zapravo se odnosi na "Željno Razmišljanje". To je viđenje onoga što netko ŽELI vidjeti, radije nego onoga što JEST. Ultimativno Željno Razmišljanje.

Najdublja posljedica "Željnog Razmišljanja" znači da oni koji su usvojili ovaj pogled na stvarnost ne mogu VIDJETI da nisu postali Bog putem onoga što se odnosi na asimilaciju i kontrolu srugih sebstava; no stvarni rezultat je postepeno sabijanje i implozija i rastvaranje u prvobitnu materiju i NE-bivstvovanje. Negativna hijerarhija je piramidalni hranidbeni lanac; vrh piramide sastoji se od najizdržljivijih od negativnih diplomanata, onoga koji je zapeo protiv svakog dokaza smanjivanja, i predstavlja ultimativan primjer "željnog razmišljanja".

I ovo je najvažnija poanta od svih. To JE "put kući" jer, u vječitom trenutku kada se oni koji se vraćaju Svjetlu vrate, onima koji zadržavaju ideju Nebivanja TAKOĐER će se vratiti tama. U vječnom trenutku akta ujedinjenja/raspršivanja, koji je BIO, JEST i uvijek ĆE BITI, energije Tame i Svjetla igraju svoje pripadajuće uloge u Vječnost. Kada shvatite da to nikada neće završiti, da vas NIJEDAN PUT neće odvesti u "Nebesa" i "Vječno Blaženstvo", ili Zaborav ili u bilo koju od iluzija počinjenih iznad čovječanstva, tada to postaje jednostavno stvar preferiranja. A to je preferiranje samo jedna sklonost, jedan nagib. Doslovce ima težinu pera.

I to je, prijatelji moji, izbor sa kojim sam se suočila. Mogućnost Orijentacije Prema Drugima u oblasti sastavljenoj od materije koja je po svojoj prirodi Orijentirana Prema Sebi. To je mjesto na kojem se mi nalazimo. To je ono što JEST u ovoj oblasti.

I, razumijevanjem da jedan i drugi izbor u konačnici vodi "nazad ka Bogu", obzirom da zaista nema tog "nazad ka Bogu", obzirom da u stvarnim terminima ne postoji odvajanje od Boga, nalazimo da imamo jedan NEOPTEREĆEN IZBOR.

To je to. To je cijela banana. To je izbor. Na jedan i drugi način, ništa neće doći do kraja sa "Unijom sa Bogom", jer u trenutku Unije sa Jednim, sve počinje ispočetka. To je ono što jest. Naš je izbor da ostvarimo ono što je U nama. Da izaberemo našu orijentaciju/polaritet i otpočnemo otkrivati kako da ju pojačamo.

Naravno, to znači da nam ovdje preostaju neki detalji koje trebamo ispeglati. Poput činjenice da svakoga dana pravimo izbore i svaki od tih izbora ili pojačavaju Frekvencijsku Rezonantnu Vibraciju, ili ju prigušuju. Gugiji žele prigušiti sve naše izbore tako da ne budemo u mogućnosti niti da polariziramo NITI povećamo amplitudu. Imaju ovdje zgodnu malu stvar koja se odvija ovdje i učinit će sve da se ona i dalje tako odvija.

Dakle, mi moramo ući u samu srž stvari onoga što je stvarno Orijentacija Prema Drugima i Orijentacija Prema Sebi.

Najjednostavnije izraženo, Orijentacija Prema Drugima je KREATIVNI impuls. Predstavlja pronalaženje uživanja i zadovoljstva u taznolikostima i promjeni. Predstavlja služenje Boga u drugima, što znači dati svima drugima pravo sa BUDU ono što odaberu, dati im pravo na njihovu vlastitu Slobodnu Volju. To NE znači da im damo našu energiju, ljubav ili ma koji dio kreativne sile OSIM AKO TU NE POSTOJI VOLJNA RAZMJENA. Pri jednoj OPD razmjeni, sve strane daju slobodno svima ostalima te stoga, sve je zadržano i raste.

Orijentacija Prema Sebi je pri najdubljem nivou samo Misao o Ne-bivstvovanju koja se manifestira kao Strah od Gubljenja sebe u aktu Kreacije. Stoga, razlika, raznilikost, promjena, spontanost, i sve kreativne funkcije jesu "strašne" i moraju biti pažljivo kontrolirane. Ona {OPS} prirodno oblikuje sebe u kontrolnu hijerarhiju gdje je svaki nivo sve uži i "isključiviji" i skvrčeniji od nivoa ispod njega. To je proces konzumiranja svjesne budnosti i njenog "punjenja" u crnu rupu Misli o Ne bivstvovanju, u naporu da se popuni ta rupa pomoću ublažavanja straha potaknutog Mišlju o Nebivstvovanju. Stvar koja se događa je da je svijest koja je bila podvedena pod tu Misao, tada DEFINIRANA njome i sakuplja se i sakuplja dok ne postane, eventualno prvobitna materija

Jedan od problema sa kojim se suočavamo jest činjenica da je, vrlo često čežnja ljudskih bića na ovom trećem nivou denziteta za doživljajem Svjetla i Ljubavi, te Istine i Ljepote; da se bude Jedno, u skladu sa sličnim ciljevima i objektivima mira i smirenosti, ljubaznosti, posvećenosti, poštovanja i sloge, manipulirana od strane onih bića koja žive u strahu od gubitka sebe, uvrnuta i izokrenuta da predstavlja sažimanje u jednolikost radije nego harmoničnu raznovrsnost.

U ljudskim terminima, taj "strah od gubljenja sebe" i potreba da se "postane" Jedno nije uvijek izražena otvorenom dominacijom, pokoravanjem. Često je izražena dinamikom apsorpcije ostalih svijesti u jedan ideal, usko definiran ljudskim terminima "ljubavi i svjetla". Vrlo često ideali Ljubavi i Svjetla su izvrnuti da bi označavali OSPORAVANJE Slobodne Volje drugih da donose svoje vlastite odabire.

Zapravo, ideja da je "zlo/tama" pobuna, krivica, stvar sa kojom treba završiti, jest "uvrnuta" u svim povijesnim učenjima koja su položena na podlogu u svrhu dominacije i apsorpcije od strane sila OPS. U terminima monoteizma, ova ideja o spasenju svijeta iznjedrila je plodove mnogih pokolja koji su bili povedeni u ime Jedinstva i Ljubavi. Zbog toga, spoznato treba "popraviti", "promijeniti", "preobraziti" druge ljude ili situacije, one čija je unutrašnja sklonost zapravo OPD treba navesti da priguše vlastitu OPD frekvenciju. ako, pri slanju ili primanju Ljubavi, ili ijednom aktu bilo čega vi osporite Slobodnu Volju drugome, vi "prigušujete" vašu OPD frekvenciju. I upamtite, ne govorimo o Slobodnoj Volji u pojednostavljenim terminima bivanja u stanju napraviti "kako netko izabere" bez ograničenja. Znači nije riječ o ne stavljanju kriminalaca u zatvor zbog kršenja zakona! Zapravo, stavljanje kriminalca u zatvor tako da u potpunosti može ući u svoju slobodno izabranu lekciju može biti ČISTI OPD! To je po onoj "Ne počini zločin - ako nemaš vremena." {za zatvor - p.p.} Počinjenjem zločina, pojedinac je IZABRAO posljedice na nekom nivou.

Svaki puta kada učestvujemo u Željnom Razmišljanju, polariziramo Orijentaciju Prema Sebi jer željno razmišljanje predstavlja esenciju izgrađene obrane protiv straha o Ne bivstvovanju. I tako, kada živimo u iluzijama, mi po sistemu, izabiremo da budemo dio OPS hijerarhijskog Lanca Prehrane. Iluzijr u kojima mi učestvujemo općenito su projekcije OPS sa višeg denziteta, i namještene su da proizvode negativnu polarizaciju energije u onima na 3.denzitetu koji podržavaju i održavaju 4.denzitetna OPS bića tako da ova mogu nastaviti projicirati iluziju! To rezultira nesposobnošću ljudskih bića da vide što je istinski OPD, a to sprečava njihovo pravljenje OPD odabira, što prigušuje njihovu frekvenciju, i drži ih u krugu.

Posao razvijanja Slobodne Volje je da zaustavi vjerovanje u laži. U isto vrijeme, jedini način da se ovo zaista nauči jest "isprobavati" laži dok se vanjski dokaz ne postavi tako visoko da je netko prisiljen na konačni izbor Odabiranjem da nastavi u laži pred licem dokaza da je to laž, ili izabrati da vidi samo istinu.

Takav je izbor "Uzročni akt" polarizacije. On je u poretku izbora.

"Pravljenje odabira" dolazi jedino onima koji su spremni, onima koji su dosegli točku na "učećem krugu {ciklusu}". Nitko od nas ne može preskočiti ovaj korak, i nitko od nas ga ne može učiniti umjesto nekog drugog. I, zapravo, najveći poklon koji možemo dati kako bi "spasili" drugoga je PREPUSTITI ih u potpunosti njihovim odabranim kreacijama/lekcijama.

I tako, izbor dođe, nalazite se licem u lice sa onime što vi istinski JESTE, u crnilu ponora i onda odaberete. Vidjela sam da, u terminima ijedne akcije koje mogu poduzeti u ovoj stvarnosti, ja NISAM imala Slobodnu Volju OSIM u smislu mog ODGOVORA. Mogla sam ODABRATI KAKO DA ODGOVORIM. Mogla sam odabrati moju frekvenciju. To je bilo to. U mom slučaju došla je misao: "Ponuditi ću sebe kao onu koja je ODABRALA da BUDE ovo svjetlo, ljubav, istina i ljepota. Putem BIVANJA toga, ja to DAJEM Bogu. Nastojat ću to toliko dugo koliko sam prisutna na ovom planetu koji se nalazi 'Bogu iza leđa', doklegod sam odvojena od mojeg Izvora, lutajući po tami, da BUDEM koliko god mogu od ljubavi i istine i ljepote. Više nisam brinula da li će me to učiniti prvoklasnom šniclom za Gugije; nisam marila ni da su me namjeravali pojesti sutradan - čak ni da pojedu svakoga koga sam voljela ni da je cijeli univerzum završio u prasku a ja bila izbačena iz postojanja za vječnost! Shvatila sam da za sve ono što je bilo vrijedno, što možda nije bilo apsolutno ništa, kada je sve bilo gotovo i sve su zvijezde iščezle, ostati če jedno malo sjećanje u mozgu Fizičkog Univerzuma; sjećanje da je jedna osoba odgovorila sa ljubavlju na pravo Univerzuma da BUDE baš kakav JEST, čak i ako je ono što on JEST, ništa drugo do li tamna proždiruća usta koja konzumiraju svoja stvorenja odmah nakon što su stvorena, uključujući i mene. Moj odgovor na VIĐENJE bio je da oglasim zvuk tona Ljubavi i Ljepote i Istine, tako da dobije svoje postojanje U meni.

Odabrala sam da završim iluziju željnog razmišljanja o životu u mesu i svim načinima na koji smo obmanjvani. Konačno sam razumjela zašto je bilo, da gdjegod da sam pogledavala, bila je tama. I razumjela sam svoj odabir. I učinila sam ga. Da, tamo nema svjećice koja bi obasjala tamu da mogu vidjeti - tako je jedina mogućnost bila da BUDEM moja vlastita svjećica.

Odlučila sam da štogod da sam trebala učiniti na ovom nivou kako bih otkrila kako da odgovorim na život, da ČINIM i BUDEM, da Istina i Ljepota budu obuhvaćene u Bezuvjetnoj Ljubavi Slobodne Volje, spremala sam se da nastavim traženje do posljednjeh daha. I ako su svi moji napori podbacili, barem je moj odgovor kao nekoga koji je držao da ideala Istine, Ljubavi i Ljepote, iz dubine moje duše, pred licem ma kojeg užasa kojeg sam susrela u svom istraživanju, bili postojali.

Shvatila sam da je to istinski bila JEDINA stvar koju sam imala za dati, i bila sam spremna da je dam. A to je bilo SVE {ono što je} u meni - malecka misao koja je mogla biti. To je bilo moje SVE. I odabrala sam da dâm ovaj odgovor kao čist, jasan ton, prema Bogu sa punom svjesnošču da nije postojalo NIŠTA za što sam mogla očekivati da će se promijeniti, nije bilo očekivanja da će to učiniti ikakvu razliku, i najveća vjerojatnost je bila da ću biti utopljena ili poždrana i to brzo.

I tako, poput izubijanog i krvavog vojnika na bojišnici, sa svim mogućnostima protiv njega, poput Luđaka koji je izgubio svu brigu, poput svjesnosti najslabijeg od mesa, pribrala sam se i počela hodati u tom smjeru. I nikada nisam pogledala unazad.

I za mene, Univerzum se toga trenutka promijenio.

U mom osobnom trenutku izbora, imala sam posla sa mogućnošću koja NIJE bila stvarnost. Nemoguće je biti Istinsko OPD biće u OPS svijetu. Za mene je to bila takva šteta, takva tuga, da jednom kada sam probila iluziju, nisam našla ništa osim Tame. Mogla sam vidjeti da stvarna Istina i Ljepota jednostavno ne mogu biti pronađene u našoj stvarnosti jednom kada netko započne ljuštiti slojeve laži, obmana i iluzije. Shvatiti da je Ljubav dana nekome ili nečemu kako bi ga se promijenilo, bila jasno jedno prosuđivanje, i da je skoro sva ljubav koja je prakticirana u našem svijetu bila učinjena jer je to bila manipulacija dizajnirana da zadobije, bilo spasenje, bilo ljubav za uzvrat, ili da bi se osjećalo dobro, a sve je to hrani Strah/Nebivstvovanje, proizvelo je u meni takav osjećaj tuge i Ljubavi za Stvoriteljev San da, u tom trenutku, izbor da manifestiram ljubav i istinu iznutra, unatoč činjenici da nisam mogla znati ništa o tome kroz mojih 5 osjeta i 3.denzitetno iskustvo, je to bio izbor da mogućnost učinim stvarnom.

Bila sam u mogućnosti da mojim intelektom VIDIM uticaje koji su nabačeni na nas od strane mnogih sila koje djeluju u našem okolišu, ali ja sam onda ODABRALA bez obzira na njih. Mogla sam vidjeti, nakon svih tih godina skidanja velova poput mesa sa svojih kostiju, da cijela grandiozna šema stvari na 3.denzitetu jedva dostiže do odabiranja "manjeg od mnogih zala". Bio je to sistem prigušivača. Za mene tako nešto nije se zvalo izborom nego kompromisom. Nisam više bila voljna za kompromise. Mogli bi čak i reći da sam izabrala u buntovništvu protiv kompromisa sa silama koje kontroliraju naš okoliš. Osnov i namjera za odabir bili su IZNAD tih kontrola i bio je {odabir} napravljen sa punom svjesnošću da je to moglo biti nemoguće ikad napraviti išta da bi se efektivno izvršio izbor!

Drugim riječima, nije bilo "težine" u izboru. Bila sam vidjela da mi je opetovano bilo rečeno da moram popiti vodu a ne ulje, jer je to bio "jedini racionalan izbor", a ja sam odbacivala takvu kontrolu. Esencijalno sam bila odabirala da ne pijem ni jedno, preferirajući da pretražujem dalje za idealnom "živućom vodom". A našla sam ju samo u meni. Bilo je u mojoj moći da ODABEREM nastaviti sa stvaranjem radije nego da tražim povratak i zaborav.

Najdublje shvatanje ovog izbora "pogađa u sridu" kada razumijete da najveće iluzije koje mi biramo jesu one iz naših najbližih odnosa. Isus je rekao:

Svaka situacija ili dinamika u kojoj se nađemo, zahtijeva ODGOVOR. Ne odgovoriti znači izabrati da se složite sa dinamikom kakva ona JEST. To znači da jedini istinski odgovor koji možemo dati, jest da BUDEMO potpuniji i čvršći u onome što smo izabrali. Svjesno. I samo čineći tako možemo napredovati ka sljedećem nivou.

Tada dolazimo do problema kako to napraviti, i ja sam shvatila da je to bila stvar "izrastanja" u čvrstinu u terminima polariteta/orijentacije. Na nivou 3.denziteta životinjski čovjek je daleko čvršći od duhovnog čovjeka. Treći denzitet je točka pri kojoj proces "podjele" na one koji će slijediti ujedinjenje u Jedinstvo koje vodi ka "novom" silasku u prvobitnu materiju, i one koji će slijediti ujedinjenje u Jedinstvo koje će biti svjesnost koja će se "igrati" sa tom glinom, gubeći se u njoj zbog radosti stvaranja i učenja i iskustava.


Prijevod: EQ@2008