Da li spavate ili ste budni? Što je sa ljudima koje svakodnevno
susrećete? Mnogi će odgovoriti da su budni i da su oni oko njih također
budni. To je jednostavno pitanje sa lako predvidljivim odgovorom.
Nije sve onako kako izgleda. Ne postoje samo dva, već četiri stanja
bića. Um i tijelo mogu spavati i biti budni nezavisno jedno od drugoga.
Sa budnim umom i budnim tijelom, čovjek je zaista budan. Ako um i tijelo
spavaju, čovjek spava. Ako je um budan, a tijelo spava, čovjek lucidno
sanja. Sa usnulim umom i budnim tijelom, čovjek hoda u snu. Postoji
gradacija između ova četiri stanja, koja se kreće od hipnotiziranosti i
transa do dnevnih snova i zatamnjene svijesti.
Opće shvaćanje što znači biti budan sakriva istinu. U stvarnosti, većina
onih koji se nazivaju budnima, uopće nisu budni. Oni su ili
hipnotizirani, zatamnjene svijesti, hodaju u snu, sanjaju po danu ili su
u stanju transa. Ono što sva ta stanja imaju zajedničko je to da je
svjesna jezgra pojedinaca odsutna ili pasivna, kao list na vjetru guran
stimulacijama iz okruženja.
Hodanje u snu
Mi sanjamo dok fizički spavamo. Ali za mnoge se snovi ne završavaju
ujutro. Ustajanje, tuširanje, jelo, rad, gledanje TV-a – sve to je
nastavak stanja sna koje ostaje, u suštini, nenarušeno 24 sata dnevno.
Možete uvidjeti da je u stanju sna naš osjećaj za realnost onesposobljen
i mi usmjeravamo pažnju na najbesmislenije drame i scenarije. U snu
gradimo snažne „logičke“ veze, koje ne sadrže nikakvu logiku, možemo
malo toga reći o tome što se odvija u nama, činimo stvari impulsivno i
nikada ne dovodimo u pitanje svoju realnost, niti promatramo sebe.
Budući da su ljudi skloni mentalnom spavaju, dok se bave svakodnevnim
poslovima, ponašaju se na isti način. Jedina razlika je u stabilnosti
njihovog fizičkog okruženja. Međutim, oni su podjednako podložni
sugestijama, podložni lažnoj logici i pasivno su pokorni svom okruženju
kao i u stanju noćnih snova.
Promatrajte što ljudi čine ili govore, anegdote i tračeve koje
prepričavaju, kako komuniciraju recitirajući fraze iz filmova i
TV-show-a, koriste banalne, uobičajene fraze bez svjesnih misli ili
originalnosti, pokazuju luckasto programirano ponašanje, zauzeti su
beznačajnim dramama i smješteni u budalastim i dosadnim ličnostima – dok
god spavaju.
Svijet je mentalni azil, ali svi su previše uspavani da bi primjetili
ludilo. Baš kao što nećete ispitivati svoje lude snove dok ih sanjate,
tako i većina ljudi ne postavlja pitanja o svojim ludim životima.
Međutim, ako promatrate sebe, usmjerite fokus pažnje na sebe u sadašnjem
trenutku u vremenu i prostoru i pogledate one oko sebe, vidjet ćete da
oni bukvalno hodaju u snu. Željeli ste da možete promatrati snove drugih
osoba? Dakle, vaša želja je ispunjena – samo promatrajte druge i vidjet
ćete da se ponašaju na identičan način kao u snovima, jedino u
stabilnom okruženju sna kakvog nudi fizički svijet.
U trenutku kada zaboravite sebe i kada vas apsorbira ono što
percipirate, vi više niste budni. Vi ste zaboravili svoju svijest i
nalazite se u hipnotičkom transu fokusiranom isključivo na objekte vaših
misli i percepcija. Od tog trenutka, vi ste predali svoju slobodnu volju i postajete nalik stroju, čije ulazne i izlazne signale određuje ono što vas trenutno zavede.
Implikacije masovnog sanjanja su očigledne. Oni koji su na vlasti budni
je lako sa milijardama ljudi koji spavaju. Ljude koji spavaju je lako
kontrolirati. Njihova jezgra svijesti egzistira u mentalnom zatvoru,
potlačenog vremena, djelovanja i energije. Oni posjeduju samo malo ili
nimalo slobodne volje, jer su odbacili svijest, koja je neophodna da bi
je koristili.
Bijeg iz Matrice
Svrha ovog članka je da vam pobudi razumijevanje toga da je biti
istinski budan vrlo rijetko stanje, ali da je od vitalne važnosti težiti
k njemu, shvatiti neophodnost istinski budne svijesti. Bez nje vaš
život nije vaš, bez nje vi ćete umrijeti u snu. Neki kažu da je
ignorantnost blaženstvo i da je smrt u snu dobra, ali te riječi su
besmislica.
Postoji mali korak u pravcu bijega iz Matrice, Predatora, Generalnog
zakona. Morate shvatiti da je većina vas bila i vjerojatno jest
uspavana; da oni koji spavaju žive u laži i da je vaš život bio laž; da
one oko sebe koji hodaju u snu, sa svojim sitničarskim dramama i
mehaničkim pozdravima ne uzimate za ozbiljno jer ne kontroliraju same
sebe.
Planirajte unaprijed i zapamtite prošle lekcije, ali nemojte se izgubiti
u trenutku; jednostavno budite i djelujte u trenutku, sa punom sviješću
o svojoj budnosti. To nije moguće činiti cijelo vrijeme, ali što više
tome težite, to ćete duže uspjevati ostati u lucidnom stanju.
Lucidna sjećanja
Lucidnost je ključ za kontinuitet svijesti i dubinu sjećanja. Neki ljudi
imaju dobru memoriju iako spavaju – međutim, taj tip memorije je čisto
mehanički, nedostaje joj razumijevanje ili nadahnuće za kreativnu
upotrebu i ona se ne razlikuje od kompjuterske memorije. Kompjuterska
memorija može lako biti ponovno napisana, ponovno posložena,
korumpirana, zamjenjena ili sama sebi protujrečna, ali lucidna memorija
je cjelovita, holografska i realna. Ta cjelovitost formira klicu
objektivnosti iz koje druga lucidna sjećanja mogu rasti i unutar sebe
obrazovati konzistentnu i svjesnu jezgru.
Tokom stanja mentalnog sna, čovjekova sjećanja su subjektivna. U skladu
sa tim i čovjekov identitet je subjektivan i sastoji se od uloge koju
glumi u tom trenutku. Unutar subjektivnog uma postoji mnoštvo
subjektivnih uloga koje preuzimaju vodstvo na osnovi signala iz
okruženja. S takvim umom, ne postoji red, konstantan rast, stabilnost,
kao ni objektivnost.
Staza buđenja je stvaranje jednog identiteta unutar sebe koji će vladati nad ostalima. Taj identitet je vaša jezgra svijesti, prisutna kad opažate svoju vlastitu budnost, ukorjenjenu u sadašnjem vremenu i prostoru.
Sva percepcija i misli koje prolaze kroz taj originalni identitet,
postaju lucidne memorije, unutrašnje konzistentne i cjelovite. Ostajanje
lucidnim dok se živi, radi, razmišlja i stvara - akumulira lucidna
sjećanja. Kada se prizovu, ovakva sjećanja se doživljavaju u sadašnjem
trenutku i sva takva sjećanja obuhvaćaju direktno saznanje realnosti i
vremena kakvo uistinu postoji, bez prošlosti i budućnosti. Linearno
vrijeme je iluzija i naša jezgra svijesti to zna. Lucidna sjećanja
reflektiraju istinu.
Ako vježbate ostati istinski budni, lucidna sjećanja će rasti sve dok ne
bude dosegnuta ključna točka kada pjesma sirena utihne. Tada ćete vrlo
rijetko biti uljuljkani i izbačeni iz stanja lucidnosti. Snaga i volja
vašeg istinskog unutrašnjeg „Ja“ značajno raste i postiže svoju
legitimnu superiornost nad iluzornom stvarnošću. Istovremeno, snaga vaše
prisutnosti u vanjskom okruženju također raste. Nećete više biti
pasivni stroj, već aktivni sudionik sa kreativnim uticajem. Ne samo da
padaju okovi, već i zatvor postaje otvoreno igralište.