VAL - ZNANJE
Portal za razvoj svijesti
- stranice za sporije modemske internet veze -

Početna stranica za sporije modemske veze

Metafizika ( Tekstovi, Val serija Kasiopejci, Kasiopejske transkripte, Pledijski materijal, Ra materijal )

Manipulacije ljudima ( Tekstovi )

Zdravlje i liječenje ( Tekstovi, Ljekovite biljke )

Znanost ( Tekstovi )

Rudolf Steiner - Osnove Ezoterije

Iako ima više njegovih ciklusa o ezoternim učenjima, ovaj ciklus je dao vrlo rano, kad je još bio u korektnim odnosima s teozofskim društvom. Još se kolebajući i tražeći dalje svoj put, ovu seriju daje kao član teozofskog društva/njemačkog ogranka. U ciklusu se često upotrebljavaju indijski nazivi što ide u prilog tome, pošto je teozofija uglavnom 'posudila' doktrinu od indijskih spisa. Ipak, nikad ne odstupa od svog puta i sve što predaje sam i potpisuje. Ciklus je više kuriozitet, jer se sve to može naći u njegovim kasnijim ciklusima. ( preveo i sastavio: MonteChristo, Galaksija forum )


OSNOVE EZOTERIJE I / XXXI
Berlin, 26 rujna 1905

U svim ezoterijskim učenjima važno je učiti kako trebamo gledati na stvari oko nas. Prirodno je da svatko nešto osjeća gledajući cvijet ili nešto drugo u okruženju. Neophodno je ipak steći više stajalište, prodrijeti dublje, da bi povezali specifična zapažanja sa svakim objektom. To je osnova, na primjer, dubokog medicinskog uvida Paracelsusa. On je opažao, osjećao i spoznavao silu nerazdvojnu s određenom biljkom i odnos te sile prema nekim odgovarajućim funkcijama u čovjeku. On je na primjer spoznao na koji organ ljudskog tijela djeluje Digitalis purpurea (naprstak).

Da bi razjasnili ovaj način promatranja uzeti ćemo poseban primjer. Sve religije imaju simbole. O njima danas mnogo čujemo, ali takva objašnjenja su obično izvana i proizvoljna. Duboki religijski simboli su ipak izvučeni iz prirode samih stvari. Razmotrimo na primjer simbol zmije, koji je pružen Mojsiju u egipatskim školama misterija. Razmotrit ćemo što ga je inspiriralo, što mu je dalo Intuiciju.

Postoji temeljna razlika između svih onih životinjskih stvorenja koje imaju kičmeni stup i onih, kao bube, mekušci, crvi i tako dalje koje nemaju. Cijelo životinjsko carstvo dijeli se na glavne grupe životinja kičmenjaka i beskičmenjaka. U slučaju beskičmenjaka može se postaviti pitanje: Gdje su njihovi nervi postavljeni? Jer glavni nervni-snop prolazi kroz kičmeni stup. Beskičmenjaci međutim također imaju nervni sustav, kao što je to slučaj s ljudskim bićima i životinjama kičmenjacima. Kod ovih drugih je distribuiran izvana duž kralježnice sve dok se ne širi u tjelesne šupljine. To se zove simpatički nervni sustav zajedno sa solarnim pleksusom. To je isti sustav kojeg posjeduju i beskičmenjaci: jedino što za kičmenjake i čovjeka, ima manju važnost. Kod beskičmenjaka ovaj sustav je mnogo bliže povezan s ostalim svijetom nego je to nervni sustav u čovjekovoj glavi i kralježnici. Aktivnost ovog zadnjeg može biti ugašena u stanju transa; tada simpatički nervni sustav stupa u akciju. To se javlja na primjer u slučaju mjesečara. Svjesnost hodača u snu raširena je preko cijelog života u okruženju i ide preko u druga bića koja nas okružuju. Mjesečar vanjske stvari doživljava unutar sebe. Životni eter je element koji struji svuda oko nas. Posrednik je solarni pleksus. Kada bi mogli opažati jedino solarnim pleksusom živjeli bi u intimnoj vezi s cijelim svijetom. Tako je kod životinja beskičmenjaka. Na primjer, takvo stvorenje osjeća cvijet kao da je unutar njega. U sustavu zemlje beskičmena životinja je nekako slična oku i uhu kod čovjeka. Dio je organizma. Postoji u stvari zajednički duhovni organizam koji opaža, vidi, čuje i tako dalje kroz životinje beskičmenjake. Duh-Zemlje je takav zajednički duhovni organizam. Sve što imamo oko nas je tijelo za ovaj zajednički duh. Baš kao što naša duša stvara oči i uši da bi opažala svijet, tako i ovaj zajednički Duh-Zemlje stvara životinje beskičmenjake kao oči i uši da bi vidio i čuo svijet.

U evoluciji Zemlje bilo je došlo vrijeme kada je nastupio proces separacije. Dio se odvojio, kao da je cijev. Tek kada je dosegnuta ova točka u vremenu postalo je na bilo koji način moguće da se razviju bića koja mogu postati odvojeni entiteti. Ostala su članovi jednog Duha-Zemlje. Sada po prvi puta počinje posebni stupanj separacije. Po prvi puta se javlja mogućnost da bi jednog dana nešto moglo sebi reći ‘JA’. Ova činjenica — da postoje dvije epohe na Zemlji, prvo, epoha u kojoj nije bilo životinja koje su imali nervni sustav ograđen unutar koštane tube; drugo, epoha u kojoj su se takve životinje pojavile — ta činjenica je upečatljivo izražena u svim religijama. Zmija je prva ogradila unutar tube nesebično nediferencirano zurenje Duha Zemlje, tako formirajući osnovu za okvir ega. Ova činjenica je bila utisnuta od ezoterijskih učitelja njihovim učenicima na takav način da su oni mogli sebi reći: ‘Pogledaj zmiju i vidjeti ćeš znak tvoga ega’. To je trebalo biti praćeno živim doživljajem da nezavisan ego i zmija pripadaju zajedno. Tako je razvijana svjesnost o značenju stvari oko nas, tako su dakle učenici obdarili svako biće u oblasti Prirode s odgovarajućim sadržajem osjećaja. Mojsije je također bio oboružan ovakvim iskustvom kada je izašao iz egipatske škole misterija, i tako je uzdigao zmiju kao simbol. U tim školama se nije učilo na tako apstraktan način kao danas; učilo se dokučiti svijet iz vlastite unutarnje percepcije.

Imamo opis ljudskog bića temeljen na vanjskom istraživanju različitih dijelova njegova organizma, ali možemo također naći čovjeka opisanog u starim mističnim i okultnim radovima. Ovi opisi su, međutim, proizašli na sasvim drugačiji način nego što je anatomsko ispitivanje. Oni su zaista daleko točniji i mnogo korektniji nego što je danas opisano od anatomije, jer ona samo opisuje leš. Stari opisi su dobiveni na takav način da su učenici, preko meditacije, preko unutarnjeg prosvjetljenja, postali vidljivi sami sebi. Pomoću takozvane Kundalini Vatre čovjek je sposoban promatrati sebe iznutra prema vani. Postoje različiti stupnjevi ove opservacije. Točna, ispravna opservacija javlja se prvo u simbolima. Ako se čovjek koncentrira na primjer na svoj kičmeni snop, činjenica je da uvijek vidi zmiju. On može također sanjati o zmiji, jer je to stvorenje koje je bilo smješteno vani u svijet kada se formirao kičmeni snop, i ostalo je na tom stupnju. Zmija je kičmeni snop izvana projektiran u svijet. Ovaj slikoviti način viđenja stvari je astralna vizija (Imaginacija). Ali samo se kroz mentalnu viziju (Inspiraciju) otkriva puno značenje.

Ova staza znanja vodi čovjeka do prepoznavanja veze između mikrokozmosa i makrokozmosa, tako da je sposoban sebe podijeliti unutar carstava Prirode, tako da može reći kojem dijelu svijeta svaki njegov pojedini organ pripada. Stari germanski mit na ovaj način raspodjeljuje diva Imir. Nebeski svod je napravljen od njegove lubanje; planine od njegovih kostiju i tako dalje. To je mitološka prezentacija ove unutarnje vizije. Svaki dio svijeta otkriva ezoteriku svoju vezu s nečim u njemu. Unutarnje veze tada postaju očite. Sve religije ukazuju na ovu vrstu intenzivnog razvoja. Evanđelje to naznačuje također. Ezoterik kaže sebi: Sve u okolnom svijetu — stijene, biljke i životinje su putokazi duž staze moje vlastite evolucije. Bez tih carstava ja ne bi mogao postojati. Ova svijest nas ispunjava ne samo s osjećajem da smo se uzdigli iznad ovih carstava, već također i znanjem da naša egzistencija zavisi o njima.

Postoji sedam stupnjeva ljudske svijesti: svijest transa, duboki san, svijest spavanja, budna svijest, psihička, super- psihička i duhovna svijest. U stvari postoji svih dvanaest stupnjeva svijesti; pet ostalih su kreativni stupnjevi. To su oni od Kreatora, od kreativnih Bogova. Ovih dvanaest stupnjeva su povezani s dvanaest znakova zodijaka. Ljudsko biće mora proći kroz iskustva ovih dvanaest stupnjeva. Ono se penjalo kroz trans, duboki san i svijest sanjanja do današnje jasne dnevne svijesti. U narednim stupnjevima planetarne evolucije dosezati će stalno više stupnjeve. Sve one kroz koje je već prošao također će zadržati u sebi. Fizičko tijelo ima tupu svijest transa kako je to čovjek stekao na starom Saturnu. Ljudsko eteričko tijelo ima svijest spavanja bez sna, kako je to razvio na starom Suncu. Astralno tijelo sanja na isti način kao što netko sanja za vrijeme spavanja. Snena svijest proizlazi od perioda starog Mjeseca. Na našoj sadašnjoj Zemlji, čovjek postiže budnu svijest. Ego ima jasnu dnevnu svijest.

Viši razvoj sastoji se u ovom, da netko izgoni ono što je u njegovom vlastitom biću na isti način kao što čovjek izgoni zmiju, pri tom zadržavajući zmiju na višem nivou u svom kičmenom snopu. S još daljim razvojem ljudska bića neće samo izgoniti stijene, biljke i životinje u svijet, već također i stupnjeve svijesti. U soju pčela, na primjer, postoje tri vrste bića koje imaju zajedničku dušu. Kako se čini sasvim razdvojena bića izvršavaju zajednički rad. U budućnosti će to isto biti slučaj i s čovjekom; on će odvojiti svoje organe. On će morati svjesno izvana kontrolirati svaku pojedinu molekulu svog mozga. Tada će morati postati više biće. To će također biti tako s njegovim stupnjevima svijesti. Može se zamisliti uzvišeno biće koje je iznijelo iz sebe svih dvanaest stupnjeva svijesti. On je sam tada prisutan kao trinaesti i reći će: Ne bi mogao biti ono što jesam, da nisam izdvojio iz sebe ovih dvanaest stupnjeva svijesti. Dvanaest apostola predstavljaju stupnjeve svijesti kroz koje je prošao Krist. To se može prepoznati u trinaestom poglavlju sv.Ivana u opisu Pranja nogu, što naznačuje da je Krist dužan apostolima za svije postignuće viših stupnjeva svijesti: ‘Zaista, zaista, kažem vama, sluga nije veći od svog gospodara’. Više razvijeno biće je ostavilo ostale iza na putu i ono samo sada postaje njihov sluga. Mnogo ljudi ne razumije značenje ovih riječi; ipak, kada to čuju izgovoreno, kroz osjećaje su pripremljeni za razumijevanje. U prvim stoljećima nakon Krista, na primjer, kroz ova pripovijedanja, bio je pripremljen naš život osjećaja. Inače, naše tijelo ne bi bilo dovoljno pripremljeno da primi istinu. Duša je pripremljena kroz slikovitu formu. To je zašto su u ranija vremena veliki inicijati, svojim promatranjem u daleku budućnost, kazivali ljudima preko priča. Čak i danas ovakvi učitelji imaju koncept o tome do čega će doći u budućnosti preko učenja Teozofije. Sada čovjek ima u sebi i dobro i zlo. U budućnosti će to biti izvana vidljivo kao carstvo dobra i kao carstvo zla. I kako će u nekom budućem vremenu oni koji su dobri morati imati posla s onima koji su zli — to je ono što je danas usađeno u dušu kroz koncept Teozofije. Na početku su ljudima dane slike, sada primaju koncepte i, u budućnosti, oni će morati djelovati u skladu s ovim u njihovom praktičnom životu.

OSNOVE EZOTERIJE II / XXXI
Berlin, 27 rujna 1905

Danas ćemo se baviti s tri važne ideje povezane s dijelovima ljudske prirode. Za njih se moglo reći da tvore vodeće niti kroz cijeli svijet. One su slijedeće: Aktivnost Pokreta; Mudrost, koja se također naziva Riječ, i treće Volja. Kada govorimo o aktivnosti obično mislimo na nešto vrlo općenito. Ezoterik međutim vidi u aktivnosti temelj cijelog univerzuma koji nas okružuje. Originalna forma univerzuma za ezoterika je proizvod aktivnosti. Ono što je naizgled završeno samo je stupanj kontinuirane aktivnosti, točka u kontinuitetu. Cijeli svijet je u neprekidnoj aktivnosti. U stvarnosti ta aktivnost je Karma.

Kada govorimo o čovjeku, govorimo o njegovom astralnom tijelu kao o Karmi, kao o aktivnosti. U stvari astralno tijelo je dio ljudskog bića koji mu je najbliži. Ono što čovjek proživljava, tako da razlikuje između dobrog i nesreće, sreće i tuge, emanira od njegovog astralnog tijela. Ljubav, strast, radost, bol, ideali, dužnost, povezano je s astralnim tijelom. Kada netko govori o radosti ili tuzi, čežnjama, željama, itd., govori o astralnom tijelu. Čovjek stalno doživljava astralno tijelo, ali vidovnjak opaža njegov oblik. To astralno tijelo je u stalnoj transformaciji. Na početku je nediferencirano, tako dugo dok čovjek nije radio na njemu. U naše vrijeme međutim čovjek konstantno radi na njemu. Kada razlikuje ono što je dopušteno i ono što je zabranjeno, na tome radi iz svog ega. Od sredine lemurijskog doba do sredine šeste korijenske rase čovjek radi na svom astralnom tijelu.

Zašto čovjek radi na njemu? On radi na svom astralnom tijelu jer, u sferi aktivnosti, svaka pojedina aktivnost priziva suprotan efekt. Ako trljamo našu ruku o površinu stola on postaje topao. Toplina je suprotni efekt naše aktivnosti. Tako svaka aktivnost priziva drugu. Kroz činjenicu da određene životinje migriravši u tamne špilje Kentucky-a više nisu trebale čulo vida već samo osjetilne organe dodira, da bi našle svoj put. Rezultat je da se krv povukla iz njihovih očiju i postale su slijepe. To je bio rezultat njihove aktivnosti, njihove migracije u špilje Kentucky-a.

Ljudsko astralno tijelo je u stalnoj aktivnosti. Njegov život se sastoji u tome. U užem smislu ta aktivnost se naziva ljudska karma. Ono što danas radim ima svoj izraz u astralnom tijelu. Ako nekome zadam udarac, to je aktivnost i priziva protu udarac. To je pravda uspostavljanja ravnoteže — karma. Svaka akcija priziva svoju protu akciju. S ovim treba razmatrati koncept uzroka i posljedice. U karmi je uvijek nešto što treba dovesti u ravnotežu; uvijek se zahtijeva još nešto.

Druga vodeća nit u ljudskoj prirodi i u univerzumu je mudrost. Baš kao što karma ima nešto što treba uravnotežiti, mudrost ima nešto od odmora, od ravnoteže. Prema tome se naziva ritam. Sva mudrost, suglasno s njenim oblikom, je ritam. U astralnom tijelu možda ima simpatije, tada ima mnogo zelenog u auri. Ova zelena je jednom prizvana kao komplementarna boja. Originalno, umjesto zelene, tamo je bila crvena, sebični instinkt. To je promijenjeno u zelenu kroz aktivnost, karmu. U mudrosti, u ritmu, sve je završeno, balansirano. U čovjeku sve ritmično, ispunjeno mudrošću, je u eteričkom tijelu. Eteričko tijelo je u čovjeku prema tome ono što predstavlja mudrost. U eteričkom tijelu odmara, njiše se ritam.

Fizičko tijelo u stvari predstavlja volju. Volja je, kao suprotnost apsolutnom odmoru, kreativni element, onaj koji je produktivan. Dakle imamo slijedeći uspon: prvo karma, aktivnost, ono što treba uravnotežiti; drugo mudrost, što treba umiriti; treće volja, takvo obilje života koje se može žrtvovati. Tako su aktivnost, mudrost, volja, tri nivoa u kojima sve teče.

Proučimo sa ovog stajališta ljudsko biće koje stoji pred nama. Na prvom mjestu čovjek ima svoje fizičko tijelo. Onakvo kakvo je u sadašnje vrijeme, on uopće nema utjecaja na svoje fizičko tijelo. Ono što čovjek fizički jest i čini dovedeno je izvana od kreativnih snaga. On ne može sam regulirati kretanje molekula svog mozga; niti sam može kontrolirati cirkulaciju krvi. Drugim riječima, fizičko tijelo je napravljeno nezavisno od čovjeka i također je podržano za njega od drugih sila. Ono mu je takoreći samo posuđeno. Čovjek je utjelovljen u fizičkom tijelu napravljenom za njega od drugih sila. Eteričko tijelo također je u određenom smislu napravljeno za njega od drugih sila. U drugu ruku, astralno tijelo je formirano djelomično od drugih sila, djelomično od samog čovjeka. Dio astralnog tijela koje je formirano od samog čovjeka postaje njegova karma. Ono na čemu je on sam radio mora imati karmički efekt. To je ono besmrtno, neprolazno u njemu. Fizičko tijelo dolazi kroz karmu drugih bića; ali onaj dio čovjekovog astralnog tijela u kojem je on radio još od lemurijskog doba, to je njegova karma. Tek kada je čovjek kroz svoj rad transformirao cijelo astralno tijelo, dosegnuo je stupanj slobode. Tada je cijelo njegovo astralno tijelo transmutirano iznutra. On je tada potpuno rezultat svoje vlastite aktivnosti, svoje karme.

Ako odaberemo neki određeni stupanj razvoja uvijek nalazimo dio čovjekova astralnog tijela koji je njegovo vlastito djelo. To, međutim, što je rezultat njegova vlastitog rada živi također u eteričkom tijelu i u fizičkom tijelu. U fizičkom tijelu živi ono što je čovjek napravio od sebe, kroz fizičkog tijelo to živi u fizičkom svijetu. On ne bi mogao formirati koncepte o fizičkom svijetu ako u njemu ne bi radio preko svojih organa. Ono što čovjek doživljava u astralnom tijelu ugrađuje u sebe. U onome što promatra u fizičkom svijetu aktivna su njegova tri ovoja. Kada na primjer vidi ružu, sva tri ovoja su angažirana. Za početak opaža crveno. U tome je angažirano fizičko tijelo. U cameri obscuri ruža čini isti utisak. Drugo, ruža je shvaćena u eteričkom tijelu kao živa ideja. Treće, ruža osobi daje zadovoljstvo i u tome je angažirano astralno tijelo. To su tri stupnja ljudskog promatranja. Ovdje najdublji dio čovjeka radi kroz tri tijela u vanjskom svijetu. Ono što čovjek uzima iz vanjskog svijeta, uzima kroz ova tri tijela.

Želje leže ispod svih onih stvari koje uključuju ljudsku aktivnost ili karmu. Čovjek ne bi imao razloga biti aktivan kada ne bi imao želja. On međutim ima želju da se uključi u svijet koji ga okružuje. To je zašto njegovo astralno tijelo zovemo i tijelo želja.

Postoji unutarnja veza između čovjekove aktivnosti i njegovih organa. On treba svoje organe i za najniže i za najviše impulse. Također ih treba u umjetnosti. Kada je netko jednom i za uvijek apsorbirao sve iz svijeta, on više nema koristi od svojih organa. Između rođenja i smrti čovjek se prilagođava opažati svijet preko svojih organa. Nakon smrti ono na što se prilagodio treba polako ostaviti sa strane. Ako se još želi koristiti organima za opažanje svijeta, tada se nalazi u stanju koje se naziva Kamaloka. To je stanje u kojem još postoji želja za opažanjem kroz organe, koji međutim više nisu tu. Ako bi nakon smrti osoba mogla reći da više ne želi koristiti svoje organe, za njega Kamaloka više ne bi postojala. U Devachanu sve što je čovjek oko sebe prije opažao sa svojim organima, tamo se opaža iznutra — bez organa.

Karma, čovjekova aktivnost kroz astralno tijelo, nešto je što nije dosegnulo stanje balansa. Kada međutim aktivnost postepeno dođe u staje balansa, došlo je do ravnoteže. Ako se zanjiše klatno ono postepeno dođe u stanje balansa. Svaka aktivnost koja nije dosegla stanje balansa konačno se umiri. Nepravilnosti kojih je malo mogu se promatrati, ali kada su ekstremno brojne one uravnotežuju jedna drugu. Pomoću instrumenta, na primjer, mogu se u gradu promatrati nepravilnosti uzrokovane električnim tramvajima. U malom gradu, gdje je tramvaja manje instrument stalno pokazuje jake oscilacije, ali u velikom gradu, gdje je kretanje jače i učestalije, instrument je mnogo tiši, jer se mnoge nepravilnosti izjednačavaju. Tako je također i u Devachanu sa svakom pojedinom nepravilnošću.

U Devachanu čovjek gleda u sebe. Promatra ono što je preuzeo. To mora promatrati koliko god je potrebno da to dođe u ritmičko stanje.

Udarac priziva protuudarac; ali tek kroz mnoga posredna događanja protuudarac uzvraća. Efekt međutim ostaje tijekom interventnog perioda. Među povezanost između udarca i protuudarca ponavljana je u Devachanu i transformirana u mudrost. Ono što je ponavljano i transformirano u mudrost metamorfozirano je u čovjeku u ritam koji je u kontradikciji s aktivnošću. Ono što je promijenjeno u ritam prelazi u etersko tijelo. Nakon Devachana postaje se mudriji i bolji pošto su u Devachanu sva iskustva ponovljena. Taj dio astralnog tijela, koji je kao vibracija zapao u etersko tijelo, besmrtan je. Kada čovjek umre taj dio astralnog tijela je sačuvan koji je ponavljao i transformiran je, također i vrlo mali dio eterskog tijela kroz koji je djelovalo; ostatak eterskog tijela je rastvoren u kozmički eter. Utoliko što je kroz ovaj vrlo mali dio djelovalo, u tom stupnju je etersko tijelo besmrtno. Stoga kada se vraća opet nalazi ovaj mali dio eterskog tijela. Ono što treba biti dodano da se to završi određuje trajanje njegovog boravka u Devachanu.

Kada je ljudsko biće toliko napredovalo da je transformiralo cijelo svoje etersko tijelo, Devachan nije više neophodan. Takav je slučaj kod okultnog učenika koji je usavršio svoj razvoj i koji je transformirao svoje etersko tijelo tako da nakon smrti ostaje netaknuto i ne treba proći kroz Devachan. To se zove odricanje Devachana. Dopustivo je omogućiti nekome da radi na svom eterskom tijelu kada je siguran da više ne donosi ništa od zla u ostatak svijeta; inače bi u njemu radili njegovi štetni instinkti. Pod hipnozom se može desiti da u onom hipnotiziranom rade štetni instinkti hipnotizera. U slučaju običnih ljudi fizičko tijelo sprječava da etersko tijelo bude povlačeno i izduženo amo tamo. Kada je međutim fizičko tijelo u stanju letargije moguće je raditi na eterskom tijelu. Ako jedna osoba hipnotizira drugu i u njoj radi sa štetnim instinktima, oni također ostaju s njim nakon smrti. Mnogi postupci crnih magičara sastoje se u stvaranju sluga pomoću ovoga. Pravilo je bijelih magičara da nikom ne dopuste da radi na njihovom eterskom tijelu osim ukoliko su nečiji instinkti prošli kroz katarzu. U eterskom tijelu prevladava mir i mudrost. Kada u njega uđe nešto loše, ovaj element zla dolazi na mir i prema tome trpi.

Prije nego što je ljudsko biče kao učenik vođenu do točke na kojoj vlastitim izborom može raditi na svom eterskom tijelu, mora barem, do izvjesne mjere moći procijeniti karmu da bi došao do samo-spoznaje. Meditaciju dakle ne bi trebalo poduzimati bez stalne samo-spoznaje, samo-promatranja. Pomoću ovoga, u pravom trenutku čovjek će ugledati Čuvara praga: karmu koju još mora vratiti. Kada netko pod normalnim uvjetima dosegne ovaj stupanj to samo označava prepoznavanje još postojeće karme. Ako počnem raditi na mom eterskom tijelu, moram sebi postaviti cilj uravnotežiti moju još preostalu karmu. Može se dogoditi da se Čuvar praga pojavi na nenormalan način. To se događa kada osobu tako jako privlači jedan određeni život između rođenja i smrti, da zbog neznatnog stupnja unutarnje aktivnosti ona ne može dovoljno dugo ostati u Devachanu. Ako se netko prilagodio da previše gleda vani, nema što vidjeti unutra. On se ubrzo vraća u fizički život. Njegove želje ostaju prisutne, kratki Devachan je brzo završen, i kada se vrati, zbirni oblik njegovih ranijih želja još postoji u Kamaloki; s ovim se također suočava. On se inkarnira. Staro je onda pomiješano s novim astralnim tijelom. To je njegova prethodna karma, Čuvar praga. On tada ima raniju karmu stalno ispred sebe. To je posebna forma Dvojnika.

Mnoge pape notornog doba papinstva, kao na primjer Aleksandar VI, imale su ovakvog Dvojnika u njihovoj slijedećoj inkarnaciji. Postoje ljudi, u sadašnje vrijeme to nije rijetko, čija je prethodna niža priroda stalno pokraj njih. To je posebna vrsta ludila. To će postajati sve jače i više prijeteće, jer materijalistički život postaje sve rašireniji. Mnogi ljudi koji su se sada potpuno prepustili materijalističkom životu imati će u svojoj sljedećoj inkarnaciji pored sebe nenormalnu formu Čuvara praga. Ako se sada utjecaj duhovnosti ne bi jako osjećao, došlo bi do vrste epidemijskog viđenja Čuvara praga kao rezultat materijalističke civilizacije. Prethodnica toga su neurotične tendencije našeg stoljeća. To je vrsta gubljenja sebe na periferiji. Svi današnji neurotici biti će uznemiravani od Čuvara praga u njihovoj slijedećoj inkarnaciji. Biti će progonjeni teškoćama prerane inkarnacije, vrste kozmičkog prijevremenog rođenja. Ono za čime u Teozofiji trebamo težiti je dovoljno dugo vrijeme u Devachanu, kako bi izbjegli prerane inkarnacije.

Iz ovog aspekta moramo razmotriti uzlazak Krista u svjetsku povijest. Prethodno, tko god je želio postići život u Kristu morao je ući u školu Misterija. Tamo je u fizičkom tijelu inducirano stanje letargije i samo se preko pročišćenog svećenstva tamo moglo dodati astralnom tijelu ono što mu je još trebalo za njegovo pročišćenje. To je činilo inicijaciju.

Ali preko dolaska Krista u svijet, dolazi do toga da je čovjek koji se osjećao privučen Kristu mogao od njega primiti nešto što je moglo zamijeniti ovaj stari oblik inicijacije. Uvijek je moguće da netko kroz uniju s Kristom sačuva svoje astralno tijelo u tako pročišćenom stanju da može raditi u svom eterskom tijelu bez da radi svijetu štetu. Kada ovo imamo na umu izraz ‘namjesničko ispaštanje preko smrti’ poprima sasvim drugo značenje. To je ono što se mislilo sa iskupničkom smrti Krista. Prije toga, trebala se propatiti smrt u Misterijima od svakog tko je želio postići pročišćenje. Sada je Jedan patio za sve, tako da je preko svjetske - povijesne inicijacije kreirana zamjena za stari oblik inicijacije. Kroz Kršćanstvo je došlo mnogo toga što je javne prirode, a što prethodno nije bilo javno. Aktivna snaga ove zamjene je izražena kroz činjenicu da je kroz unutarnju viziju, kroz pravi misticizam, moguće ujedinjenje s Kristom. To je također bilo utjelovljeno u jeziku. Prvi kršćanski inicijat u Europi, Ulfilas, sam je utjelovljen u njemačkom jeziku, u tome je čovjek unutra našao ‘Ich’. Drugi jezici su to izrazili kroz poseban oblik glagola, u Latinskom na primjer riječ ‘amo’, ali je njemački jezik tome dodao Ich. ‘Ich’ je J. Ch. = Jesus Christ. To je s namjerom uvedeno u njemački jezik. Inicijati su oni koji su kreirali jezik. Baš kao što u Sanskritu AUM izražava Trojstvo, tako imamo znak ICH da bi izrazili najdublje biće čovjeka. Pomoću toga je kreirana središnja točka pomoću koje se uzburkane emocije svijeta mogu transformirati u ritam. Ritam mora biti u njih usađen preko Ja. Ta središnja točka je doslovno Krist.

Sve zapadne nacije su razvile aktivnost, strastvene želje. Sa Istoka mora doći impuls da bi im donio mirnije stanje. Već postoji prethodnica ovog u Tolstojevoj knjizi, ‘Ne činiti ništa’. U aktivnosti Zapada u mnogim sferama nalazimo kaos. To se stalno povećava. Duhovnost Istoka treba donijeti središnju točku u kaos Zapada. Ono što kroz dugi period vremena ima funkciju kao karma, prelazi u mudrost. Mudrost je kćerka karme. Sva karma nalazi svoju kompenzaciju u mudrosti. Inicijat koji je dosegao određen stupanj razvoja naziva se Sunčev junak, jer je njegovo unutarnje biće postalo ritmično. Njegov život je slika sunca koje svojim ritmičkim tijekom putuje nebesima.

Riječ ‘Aum’ je dah. Dah je u odnosu na riječ kao Duh sveti u odnosu na Krista, kao Atma u odnosu na Ja.

OSNOVE EZOTERIJE III / XXXI
Berlin, 28 rujna 1905
(Tekst je nepotpun i djelomično nejasan)

U evoluciji postoje tri elementa koja treba razlikovati: oblik, život i svijest. Danas ćemo govoriti o različitim vrstama svijesti.

Na biljke i niže životinje možemo gledati kao na sredstva pomoću kojih viša bića produžuju njihova osjetila u svijet da bi kroz njih promatrali ovaj svijet. Započnimo od osjetilnih organa biljaka. Kada o njima govorimo mora nam biti jasno da nemamo posla samo s osjetilnim organima pojedinih biljaka, već i sa bićima viših svjetova. Biljke su, takoreći, samo pipci koje su produžila viša bića; oni kroz biljke sakupljaju informacije.

Sve biljke imaju ćelije, posebno na korijenu ali također i na drugim mjestima, u kojima se mogu naći granule škroba. Čak i u biljkama koje inače ne sadrže škrob, ove granule škroba se javljaju na korijenu. Članovi porodice ljiljana, na primjer, koji inače ne sadrže škrob, posjeduju ove škrobne granule privijene na korijenje. Ove škrobne granule su labave i pokretne, i važno je da li su smještene na jednom ili drugom mjestu.


Kadgod se biljka okrene barem malo, jedna škrobna granula pada prema drugoj strani. To biljka ne može podnijeti. Ponovno se okreće na takav način da se granule vraćaju natrag na njihovu pravu poziciju. I ove škrobne granule u stvari leže u simetričnom odnosu prema smjeru gravitacije zemlje. Biljke rasu prema gore jer osjećaju smjer gravitacije. Promatrajući škrobne granule na korijenju, prepoznajemo vrstu osjetilnog organa. To je za biljku osjetilo gravitacije. To osjetilo ne pripada samo biljci, već i duši cijele zemlje, koja biljci nalaže rast u skladu s ovim osjetilom.

To je od primarne važnosti. Biljke uzimaju smjer u skladu s gravitacijom. Ako sada uzmemo kotač, na primjer vodenice, u koji se mogu umetnuti biljke, i okrenemo kotač zajedno s biljkama, još jedna sila se dodaje sili gravitacije: okretna sila. Sada je to u svakom dijelu biljke, i njen korijen i stabljika rastu u smjeru tangente kotača, u smjeru tangentalne sile, ne sile gravitacije. U skladu s tim, škrobne granule podešavaju svoju poziciju.


Razmotrimo ljudsko uho. Najprije imamo vanjski slušni prolaz, zatim bubnjić, i u unutrašnjem uhu male slušne kosti: čekić, nakovanj i stremen — sasvim sićušne kosti. Slušanje zavisi o ovim malim kostima koje druge organe dovode u vibraciju. Dalje unutra nalazimo tri polukružna membranska kanala raspoređena prema tri dimenzije. Oni su ispunjeni fluidom. Onda nalazimo, dalje unutar uha, labirint, strukturu u obliku pužne školjke, ispunjen s vrlo finim malim dlačicama. Svaka od njih je podešena, kao strune klavira, na određenu visinu tona. Labirint je povezan sa slušnim živcem koji ide u mozak.

Tri polukružna kanala su posebno zanimljiva. Stoje u odnosu jedan prema drugom u tri dimenzije prostora. Ispunjeni su malim otolitima, sličnima škrobnim granulama biljke. Kada su oni poremećeni osoba me može stajati uspravno ili hodati u ispravnom položaju. U slučaju nesvjestice navala krvi u glavu može uzrokovati poremećaj u tri kanala. Osjetilo smjera u čovjeku zavisi od ova tri polukružna kanala. To je isto osjetilo koje je u biljkama, kao osjetilo ravnoteže, lokalizirano u korijenju. Ono što se javlja u korijenju, u ljudskom je biću, razvijeno gore u glavi.

Pregledavajući cijelu evoluciju: biljke, životinje, čovjeka, među njima se otkrivaju nedvosmisleni odnosi. Biljka je suprotna čovjeku. Smjer životinja leži između njih na pola puta. Biljka je zarila svoje korijenje u zemlju i usmjerila svoje seksualne organe gore prema suncu. Ako gurnemo biljku na pola puta imamo životinju. Ako je sasvim gurnemo imamo čovjeka. To je originalno značenje križa; biljno carstvo, životinjsko carstvo, carstvo čovjeka. Biljka zabija svoje korijenje u zemlju. Životinja je napola okrenuta biljka. Čovjek je potpuno okrenuta biljka. Zato je Platon rekao: Duša svijeta je razapeta na križu Tijela svijeta.

Kod biljke organ smjera leži u korijenju. Kod čovjeka je u glavi. Što je kod čovjeka glava, to je korijen u slučaju biljke. Razlog, zašto je u čovjeku osjetilo smjera povezano s osjetilom sluha, je taj da je sluh osjetilo koje čovjeka uzdiže u više kraljevstvo. Zadnja sposobnost koju će čovjek steći je sposobnost govora. Opet, govor je povezan s uspravnim držanjem, koje bez osjetila smjera ili ravnoteže ne bi bilo moguće. Zvuk koji čovjek proizvodi govorom aktivna je nadopuna pasivnom osjetilu sluha. Ono što je kod biljke samo osjetilo orijentacije u čovjeku je postalo osjetilo sluha, koje unutar sebe nosi staro osjetilo orijentacije u tri polukružna kanala, koji su raspoređeni prema tri dimenzije prostora.

Svako biće posjeduje svijest. To vrijedi i za biljke, ali njihova svijest leži na devahanskom planu, na mentalnom planu. Dijagram svijest biljke trebao bi izgledati na slijedeći način:


Biljke također mogu govoriti i odgovarati nam, jedino ih moramo naučiti promatrati na mentalnom planu. Tamo će nam kazati vlastita imena.

Čovjekova svijest doseže dolje do fizičkog plana. Ovdje njegova svijest zavisi od istog organa s kojim je biljka prisna sa zemljom. Najprije upoznamo čovjeka u pravom smislu kada vidimo kako proizvodi govor i u govoru riječ ‘Ich’ (JA). Ovo ‘JA’ ima svoje korijene na mentalnom planu. Bez sposobnosti izgovaranja male riječi ‘JA’ možemo na ljudsku formu gledati kao i na onu od životinje.

Biljka ima svoje korijene na mentalnom planu i čovjek je pomoću svog organa sluha stanovnik mentalnog plana. Zato povezujemo ‘Es denkt’ (‘on misli’) s govorom. Uho je viši razvoj osjetila smjera. Pošto je čovjek u odnosu na biljku obrnuo svoj položaj i opet se okrenuo duhu, on u svom organu sluha ima nasljeđe osjetila smjera. On sebi daje svoj smjer. To su prema tome dvije suprotne vrste svijesti: svijest biljke na mentalnom planu i ovdje svijest čovjeka, koji svoje biće nosi dolje iz mentalnog svijeta u fizički svijet.

Ova zemaljska svijest čovjeka nazvana je Kama-Manas.

Svaki osjetilni organ ima vlastitu svijest. Ove različite vrste svijesti, svijest vidljivog, čujnog, osjetilo mirisa i tako dalje, u duši su dovedeni zajedno. Svijest postaje ‘manas-ična’ jedino kada su njene odvojene forme sakupljene zajedno u središtu duše. Bez ove integracije čovjek bi se razdvojio u svijestima njegovih organa. One su izvorno oblikovane kroz solarni pleksus, kroz simpatički nervni sustav. Kada je sam čovjek bio vrsta biljke, on također nije još bio svjestan na fizičkom planu. U to vrijeme je viša svijest najprije razvila organe.

U stanju dubokog transa centralna svijest je utišana. Tada su odvojeni organi svijesti i osoba počinje vidjeti trbušnom šupljinom i solarnim pleksusom. Ovakvu svijest je posjedovala Vidovnjakinja Prevosta. Ona je točno opisala svjetlosne oblike koji se međutim jedino mogu vidjeti sviješću organa. Najniža svijest je ona od minerala. Nešto više centralizirana svijest, ona koja je više kao svijest današnjeg čovjeka, astralna je svijest. Razvoj svijesti u cijelom astralnom tijelu nalazi svoj izraz u kičmenoj moždini. Tada osoba percipira svijet u slikama. Samo oni ljudi čiji fizički mozak ne funkcionira imaju ovakvu svijest. Idioti, na primjer, vide svijet u slikama; njihov duševni život je analogan životu snova. Oni mogu samo reći da nemaju pojma što se zbiva oko njih. I druga bića u svijetu imaju sličnu svijest.

Kada netko razvija astralnu svijest, tako da snove doživljava svjesno, može poduzeti slijedeće: Pretpostavimo da smo u položaju da razvijemo ovu svijest i zamislimo da stojimo ispred cvijeta zvanog Venerina muholovka. Ako u to dovoljno dugo zurimo i pustimo da radi na nama potpuno ekskluzivno dolazi trenutak kada imamo osjećaj da centar svijesti pada iz glave dolje i mili u biljku. Tada smo svjesni u biljci i vidimo svijet kroz nju. Moramo prenijeti našu svijest, u biljku. Tada postajemo svjesni kako stvari izgledaju u astralnoj percepciji tog bića. Tada doživljavamo tu dušu. Osjetljiva biljna svijest je sasvim slična onoj od idiota; nije čisto mentalna svijest. Ovakva biljka je dovela svijest dolje na astralnu razinu. Takle postoje dvije vrste biljaka; one koje jedino imaju svoju svijest na mentalnoj razini, i one koje je imaju također i na astralnoj razini.

Određene vrste životinja također imaju svijest na astralnoj razini, što je slično razini svijesti idiota. Helena Petrovna Blavatsky je posebno spominjala izvjesne indijske noćne insekte, noćne leptirice. Pauci također imaju astralnu svijest; delikatne paukove mreže su u stvari ispredene iz astralne razine. Pauci su samo instrumenti astralne aktivnosti. Mravi također, kao i pauci imaju svijest na astralnoj razini. Tamo mravlji humci imaju svoju dušu. To je zašto je ponašanje mrava tako precizno regulirano.

Minerali također imaju svijest. Ona leži na višoj mentalnoj razini, u višim oblastima nego ona od biljaka. Blavatsky to zove Kama-prana svijest. Čovjek također može naknadno postići ovu svijest zadržavajući prisutno stanje svijesti nenarušeno. On tada više ne treba ulaziti u fizičko tijelo, više ne treba biti utjelovljen. Stijene su dolje na fizičkom planu a njihova svijest je u višim oblastima mentalnog plana. Kristali su naručeni odozgo. Kada je čovjek sposoban dići svoju svijest na taj nivo on tada za sebe oblikuje fizičko tijelo od minerala svijeta.

Tri dijela mozga (mišljenje, osjećanje, volja) kasnije moraju postati potpuno odvojeni. Tada čovjekova svijest mora biti gospodar njegova mozga, kao što u mravljem humku vlada viša svijest. Ali kao što i u mravljem humku, možemo razlikovati radnike, mužjake i ženke jedne od drugih, tako se, kasnije, mora dogoditi potpuna separacija na tri dijela u mozgu. Tada čovjek postaje planetarni duh, stvoritelj koji dovodi stvari u postojanje. Kao što Duh zemlje gradi zemljinu koru, tako će na tom stupnju čovjek također graditi planet. Za to mora imati Kama-prana svijest. Danas ima samo Kama-manas svijest. To se sastoji od svijesti organa koji su bili prožeti, impregnirani razumijevanjem (Manas). Svijest postaje, kako kaže Blavatsky, racionalizirana. Proces racionalizacije se pojavio tijekom uzdizanja od životinje do čovjeka. Organska-svijest sama može prepoznati cilj, ali ne zna sredstva preko kojih može biti ostvaren. Racionalizirana svijest može usmjeriti sredstva. Blavatsky sasvim u redu kaže: ‘Pas, na primjer, koji je zatvoren u prostoriji ima instinkt da izađe, ali to ne može jer instinkt još nije dovoljno prožet razumijevanjem da bi mu omogućio da poduzme neophodne korake; dok čovjek odmah shvati situaciju i oslobodi se.’ Prema tome s Blavatsky razlikujemo:

1. Organsku svijest koju posjeduju organi.
2. Astralnu svijest koju posjeduju životinje, određene biljke i idioti.
3. Kama-prana svijest stijena, također će je kasnije postići čovjek.
4. Kama-manas svijest, zavisna od razumijevanja.

Na ovaj način treba razlikovati članove križa egzistencije svijeta.

Pravo značenje križa je beskonačno duboko. Stare sage također su slike, izvučene iz ovakvih dubina. Velike usluge su napravljene ljudskoj duši sagama, dok je u ranija vremena čovjek mogao razumjeti njihove istine u njegovom životu osjećaja. Primjer za to je stara saga o sfingi. Sfinga je predložila zagonetku: Ujutro ide na četiri, u podne na dvije a navečer na tri. Što je to? To je čovjek. Za početak, u zemljinom jutru, čovjek je u svom životinjskom stanju išao na četiri. Prednji udovi su tada bili organi pokreta. Onda se uzdigao u uspravan položaj. Sustav udova se razdvojio u dvije kategorije i organi su se podijelili u fizičko-osjetilne i u duhovne organe. On je tada išao na dvije. U dalekoj budućnosti niži organi će otpasti a također i desna ruka. Ostati će samo lijeva ruka i dva lotosova cvijeta s laticama. Tada on ide na tri. To je zašto ljudska biča Vulkana šepaju. Njegove noge su u nazadovanju; prestaju biti važne. Na kraju evolucije, u metamorfozi Zemlje u Vulkan, čovjek će biti tročlano biće koji saga naznačuje kao ideal.


OSNOVE EZOTERIJE IV / XXXI
Berlin, 29 rujna 1905

Govorili smo o svijesti različitih carstava prirode. Čovjekovi organi imaju organsku svijest; ova svijest dovodi do abnormalnih stanja kod idiota. To je svijest koju posjeduju noćni insekti, mravi, pauci i tako dalje. Kod pčela nalazimo potpuno drugačiju svijest. Uzeti ćemo primjer pčela da bi pokazali kako se dolazi do ovih istina i kako se mogu iskoristiti da bi našli odnos prema svijetu.

Okultno školovanje je nešto potpuno različito od našeg uobičajenog školovanja. Ono ne počinje trpanjem učenika velikim dijelom obrazovne materije. U striktnom okultnom školovanju učenici ne primaju nikakvu okultnu materiju, već im je dana bremenita rečenica ispunjena unutarnjom snagom. Tako je bilo i u ranija vremena. Učenik je trebao meditirati na rečenicu u stanju potpunog unutarnjeg mira, kroz koji bi eventualno postao iznutra preliven svijetlošću, potpuno osvijetljen. Kada je osoba napredovala do stupnja viđenja u svoje unutarnje biće, mogla je zaroniti svoju svijest u druga bića. Za to je morala steći kontrolu točke između očiju i od tuda usmjeriti svoju svijest dolje u srce. Tada može prenijeti svoju svijest u druge stvari; na primjer, može tada istražiti što živi u mravljem humku. Tada on također opaža život u košnici. Tu se javlja fenomen koji se inače ne može doživjeti na zemlji. U načinu na koji funkcionira košnica doživljava se nešto što je izvan naše zemaljske egzistencije, nešto što se ne može naći nigdje na zemlji. Ono što se događa na drugim planetima ne može se otkriti samo mišljenjem. Ne možemo doživjeti ono što se događa na Suncu ili Veneri ako ne možemo prenijeti svijest u život i funkcioniranje kolonije pčela. Pčele nisu prošle kroz cijeli tijek evolucije kao što smo mi. Od početka one nisu bile povezane s istom sekvencom evolucije kao druge životinje ili čovjek. Svijest košnice, ne pojedine pčele, neizmjerno je uzvišena. Mudrost ove svijesti čovjek će steći tek u egzistenciji Venere. Tada će imati svijest koja je neophodna da bi gradio sa supstancom koju će kreirati iz svog vlastitog bića. Mravi grade mravlji humak od svakakvih stvari, ali ipak ne grade ćelije. Izgradnja ćelija na višem je planu nešto potpuno različito. Kroz prenošenje svijesti u košnicu, tako uzimajući svijest Venere, učimo nešto potpuno različito od bilo čega na zemlji, potpuno ukidanje elementa seksa. Kod pčela ono što je seksualno stiče samo jedna kraljica. Kama-seksualnosti gotovo je potpuno eliminirana; trutovi su ubijeni. Ovdje imamo prototip nečega što će u stvari biti postignuto u budućem čovječanstvu, gdje je rad najviši princip. Samo kroz impuls duha stiče se sposobnost prijenosa sebe u zajednicu pčela.

Da bi dalje napredovali, sada dođimo do pravog koncepta alkemije. Kasno u 18-om stoljeću moglo se čitati u njemačkim novinama ‘Reichsanzeiger’ članke o alkemiji. Kortum, pjesnik koji je napisao ‘Jobsiade’ bio je jedan od najznačajnijih alkemičara 18-og stoljeća. U to vrijeme brojni članci su se bavili takozvanom ‘Urmaterie’ (prvobitnom materijom), dovodeći to u vezu s Kamenom mudraca. Kortum, koji je bio duboko uronjen u ove stvari, tada je rekao: Tražiti Kamen mudraca je vrlo teško, ali on je svugdje, srećete ga svaki dan, dobro ste upoznati s njim, stalno ga koristite, ali ne znate da je to Kamen mudraca. Ovo je zgodan opis.

U Prirodi je sve posloženo beskrajnom mudrošću, s beskrajno mudrom štedljivošću. Sva živa bića koja posjeduju Kama (astralnost) — životinje i čovjek, i sva eterička bića — biljke — u međusobnom su odnosu. Mi udišemo kisik i izdišemo ugljičnu kiselinu. To također rade i životinje. Ako bi se to sada jednostavno nastavilo, zrak bi uskoro bio sasvim ispunjen ugljičnom kiselinom. Ali biljke asimiliraju ugljičnu kiselinu i izdišu kisik. Životinje i ljudi ne mogu živjeti bez biljaka. Ugljična kiselina se sada sastoji od ugljika i kisika. Biljke zadržavaju ugljik i izdišu kisik. U drugu ruku čovjek uzima kisik i kroz njegove životne procese transformira ga u ugljičnu kiselinu ujedinjujući ga s ugljikom. Biljke grade svoj tjelesni oblik iz ugljika kojega su zadržali.

U ranija vremena izgled Zemlje je bio sasvim različit nego što je sada. Tada, čak i u našim okruzima su rasle šume gigantskih paprati i preslica, (equisetums). One su nestale. Najprije je Zemlja postala prekrivena slojem treseta, ostacima mrtvih biljaka; zatim su bivše šume paprati i preslica bile transformirane u neizmjerna polja ugljena na Zemlji. Formacije stijena su se razvile postepeno, bilo iz biljnog carstva ili životinjskog carstva. Kada gledamo grumen ugljena možemo sebi reći: To je jednom bila biljka. Ako bi netko išao još dalje natrag također bi mogao naći i biljke iz kojih su se razvili planinski kristali, malahit i tako dalje. Centralna zona Alpa iznikla je iz prvobitnih biljaka prije ugljena. Dijamant je potpuno isto što i komad ugljena. Priroda je stvorila dijamant iz ugljena još starijeg od onog kojeg imamo danas. Ovi planinski kristali su također izniknuli od biljaka.

Vapnenac je izveden iz životinja. Jura, na primjer, sastoji se od ovakve akumulacije kalcija. Bila je prethodno prekrivena morem i formirana je iz ljusaka morskih stvorenja. Dakle mlađe vapnenačke planine su proizašle od životinja a prvobitne stijene od biljaka. Biljno carstvo je postepeno prešlo u mineralno carstvo. Sve čvrsto na zemlji je proizašlo iz “biljne-zemlje”. Ovaj proces mineralizacije može se proučavati kroz razvoj ugljena iz biljaka.

Mineralno carstvo u svom sadašnjem stanju separacije došlo je u egzistenciju tek tijekom Četvrte runde. Nakon ovoga, cijelo mineralno carstvo biti će produhovljeno od čovjeka. On ga transformira s ‘plugom njegova duha’. Sve što čovjek danas radi, cijeli svijet industrije, transformacija je mineralnog carstva. Kada netko vadi kamen da bi ga koristio za gradnju kuće, kada gradi katedralu, sve to mijenja prirodu mineralnog carstva umjetnim sredstvima. U Četvrtoj rundi čovjek može raditi na mineralnom carstvu na ovaj način. S biljkama, naprotiv, ne možemo još ništa takve vrste. Cijelo mineralno carstvo će biti transformirano od čovjeka. U velikoj mjeri do toga će doći oscilirajućim elektricitetom koji više ne treba žice. Ovdje će čovjek raditi u samim molekulama i atomima. Na kraju Četvrte runde imati će transformirano cijelo mineralno carstvo.

Od Pete runde nadalje čovjek će raditi isto s biljnim carstvom. Moći će svjesno vršiti proces koji sada izvršavaju biljke. Kao što biljke uzimaju ugljičnu kiselinu i grade svoja tijela iz ugljena, tako će i ljudsko biće Pete runde sebi kreirati tijelo od materijala iz okruženja. Spol će prestati postojati. Čovjek će tada morati raditi na svom tijelu, morat će ga napraviti za sebe. Isti proces transformacije ugljena, kojeg biljke danas vrše nesvjesno, biti će tada izvršavan svjesno od čovjeka. On će tada transformirati materiju baš kao što danas biljka transformira zrak u ugljik. To je prava alkemija. Ugljik je Kamen mudraca. Čovjek 18-og stoljeća koji je to naglasio naznačivao je transformaciju koju danas vrše biljke i koju će kasnije izvršavati čovjek.

Kada netko sa viših planova proučava kako svijest funkcionira u košnici, uči kako će kasnije čovjek iz sebe proizvoditi materiju. U budućnosti će ljudsko tijelo također biti sagrađeno od ugljika; tada će biti kao meki dijamant. Tada više nećemo nastanjivati tijelo iznutra, već ćemo ga imati ispred sebe kao vanjsko tijelo. Danas su planeti na ovaj način sagrađeni od planetarnih duhova. Od bića koje treba tijelo koje su napravili drugi, čovjek će se transformirati u biće koje sebe manifestira kroz emanaciju. Tada će se sastojati od tri člana: ‘Čovjek navečer koji ide na tri’, kao što kaže Sfinga. Izvorna četiri organa su prošla metamorfozu. Na početku su ruke također bili organi kretanja. Onda su postale organi za duhovno. U budućnosti će ostati samo tri organa; srce kao Buddhi-organ, dvo-latični lotosov cvijet između očiju, i lijeva ruka kao organ pokreta. Ovo buduće stanje je također povezano s indikacijom Blavatsky-e (o drugom kičmenom stupu). Epifiza i hipofiza čine drugi kičmeni stup koji se kasnije ujedinjuje s prvim. Drugi kičmeni stup spuštati će se naprijed iz glave.

Da bi došli do niti vodilja kao što su ove, moramo svoju svijest dovesti u stanje koje je na višem nivou od onog koji normalno imamo na sadašnjem stupnju zemaljske evolucije.

Sve je to podučavano u Misterijskim školama i na određeni način, stavljeno u praktičnu upotrebu. Trebalo se prilagoditi razvijanju određenog načina mišljenja, i tada bi netko u sebi razvio osjećaj da ništa nije bezvrijedno, već da sve posjeduje vlastitu nerazdvojnu vrijednost. Ne postoji u cijeloj Prirodi ništa što u promišljanju možemo zanemariti bez da time poremetimo Prirodu kao cjelinu.

Mravlji humak također ima mnogo višu svijest nego današnji čovjek. Svijest mravljeg humka treba tražiti u višim oblastima mentalnog plana. U drugu ruku svijest pčela treba tražiti u višim oblastima Buddhi plana. Kako je onda svjesnost mrava ušla u našu Zemlju? To se odigralo preko bića koje stoje više od nas koja su već prošla kroz proces stvaranja vlastitih tijela za sebe. Mužjaci, ženke i radnici, troje članova mravljeg humka, uključuju tijelo višeg duhovnog bića. Ljudski duh također postepeno dolazi do točke dijeljenja sebe na tri dijela. Volja, osjećaji i mišljenje postaju odvojeni u slučaju učenika ezoterije. Molekule mozga dijele se u tri grupe. Ezoterni učenik mora tada sam povezati određeni osjećaj s mentalnom slikom. Kada vidi patnju, da bi doživio žaljenje, mora tome svjesno pridodati taj osjećaj. Na prednjem dijelu glave leži dio za mišljenje, iznad, dio za osjećaje, na stražnjoj strani glave onaj od volje. Ezoterni učenik uči ih svjesno dovesti u vezu jedno s drugim. Kasnije ova tri dijela postaju potpuno odvojeni. On tada ta tri dijela mora kontrolirati na isti način kao što mravlji humak kontrolira mužjake, ženke i radnike.

Sada možemo pitati zašto viša bića manifestiraju sebe u mravljem humku. Ali da nije uvedena mravlja kiselina, cijela zemlja bi bila drugačija. Dalekovidna mudrost Viših inteligencija je bila svjesna trenutka kada mravlja kiselina treba biti dovedena na zemlju.
Dakle možemo steći obimno razumijevanje cijele zemlje, tako da znamo i prepoznajemo što je živo i ima svoje biće unutar sebe. To je bio slučaj kod Paracelsus, koji je svoje koncepte izgradio na takav način da je percipirao kako se stvari mogu koristiti kao lijekovi jer je znao u kojem odnosu stoje prema čovjeku i njegovim organima. Na primjer, Digitalis purpurea (naprstak) povezana je sa srcem i prema tome se još može koristiti kao lijek za srce. U današnje vrijeme novi lijekovi se dobiju pomoću eksperimenta, u kojima se testira njihov efekt na brojnim ljudima. U ona vremena lijekovi su traženi preko intuicije, jer su promatrane njihove unutarnje veze. Lijekovi otkriveni na taj način uvijek zadržavaju svoje efekt, Dok se kod drugih, tijekom vremena obično pokažu nuspojave, koje izokreću promatranje kada su eksperimenti pokrenuti.


OSNOVE EZOTERIJE V / XXXI
Berlin, 30 rujna 1905


Uvijek je naglašavano da za napredovanje u okultnim stvarima treba biti koliko je moguće pozitivan i što je moguće manje negativan; da treba manje govoriti o onom što nije, nego o onom što jest. Kada se to prakticira u običnom životu to je priprema za rad u sferi okultnog. Okultist ne smije pitati: Ima li kamen život? već: U čemu je život kamena? Gdje se svijest mineralnog carstva može naći? To je najviši oblik ne-kriticizma. Posebno u odnosu na najviša pitanja to je stav uma koji treba kultivirati.

U običnom životu razlikujemo tri tjelesna stanja: čvrsto, tekuće i plinovito ili zračno. Čvrsto treba razlikovati od mineralnog. Zrak i voda su također mineralni. Teozofski spisi dodaju ovima, četiri druga finija stanja materije. Prvi element koji je finiji od zraka je onaj koji uzrokuje da se širi, koji uvijek uvećava količinu prostora. Ono što na ovaj način širi zrak je toplina; to je stvarno fina eterička supstanca, prvi stupanj etera, Toplinski eter. Sada slijedi druga vrsta etera, Svjetlosni eter. Tijela koja sjaje šalju vani oblik materije koji je u Teozofiji opisan kao Svjetlosni eter. Treća vrsta etera je nositelj svega što daje oblik najfinijoj materiji, formativni eter, koji se također naziva Kemijski eter. Ovaj eter dovodi do unije kisika i vodika. I najfiniji od svih eter je onaj koji čini život: Prana, ili Životni eter.

Znanost gleda zajedno sve četiri vrste etera. Ipak će ih postepeno razlikovati na ovaj način. Naš se opis podudara s onim od Ružokrižara, dok indijska literatura govori o četiri različita stupnja etera.

Za početak, uzmimo sve što je čvrsto. Ono što je čvrsto očito nema život. Kada se netko premjesti u život čvrstog, što postaje moguće preko života u budnoj svijesti u stanju opisanom kao svijet snova, i kada onda pokuša otkriti čvrsto, na primjer ulazeći u stjenoviti planinski krajolik, tada u sebi osjeća da mu je vlastiti život promijenjen, osjeća kako život žubori kroz njega. Nije tamo sa sviješću, već sa vlastitim životom, eteričkim tijelom; tada je na mjestu, u stanju koje se naziva Maha-para-nirvana plan. Na ovom Maha-para-nirvana planu može se naći život čvrstog. Ovaj plan je drugi pol čvrstog. Kroz život na Maha-para-nirvana planu došao je do drugog sredstva percepcije. Kada se vrati doživio je aktivnost bića na Maha-para-nirvana planu. Tamo čvrsta stijena ima svoj život.

Kao dugo slijedi ono što je tekuće, voda. Kada u stanju sna netko premjesti sebe u more, tada postaje prožet životom tekućine, na Para-nirvana planu. Preko ovih postupaka upoznaje nešto o drugim planovima.

Treće, kada se netko premjesti u zračni element, nađe se na Nirvana planu. Nirvana znači doslovno, ‘biti ugašen’, kao što je ugašena vatra. Kada tu traži život, tada je sa svojim životom na Nirvana planu. Čovjek diše zrak. Kada u sebi doživljava život zraka, tada je to način za doseći Nirvana plan. To je razlog za vježbe disanja Yogija. Nitko ne može doseći Nirvana plan ako stvarno ne prakticira vježbe disanja. To su samo Hatha-Yoga vježbe kada se rade na pogrešnom nivou. Inače su to Raja-Yoga vježbe. U stvari se udiše život: Nirvana plan.

Četvrto, ispod Nirvana plana je Buddhi ili Shushupti plan. Tamo toplina ima svoj život. Kada je u čovjeku razvijen Buddhi, sva Kama je transformirana u nesebičnost, u ljubav. One životinje koje ne razvijaju toplinu također su i bez strasti. Na višim nivoima čovjek mora ponovno steći stanje bez strasti, jer ima svoj život na Shushupti planu.

Peti dolazi Devachan ili Mentalni plan; otuda unutarnja veza između mudrosti i svijetla. Kada u svijesti sna netko doživljava svijetlo, u njemu doživljava mudrost. To je uvijek bio slučaj kada bi se Bog otkrio u svijetlu. U plamtećem trnovitom grmu, takoreći, u svijetlu, Jehova se pojavio Mojsiju da bi otkrio mudrost.

Šesti je astralni plan. Na ovom planu kemijski eter ima svoj život. Mjesečar na astralnom planu spoznaje kvalitete kemikalija, kemijske karakteristike, jer tu kemijski eter stvarno ima svoj život.

Sedmi je fizički plan. Tu životni eter živi u vlastitom elementu. S životnim eterom spoznajemo život. Ovaj eter se također zove atomski eter, jer na ovom planu ima svoj vlastiti život, vlastitu centralnu točku. Ono što živi na određenom planu ima na tom istom planu svoju centralnu točku.

Stvarna je činjenica da sve oko nas sadrži sedam planova. Trebamo samo pitati: Gdje ima svaki element, čvrsti, plinoviti, itd., svoj život?

Sada smo čuli da toplina ima vlastiti život na Buddhi ili Shushupti planu. Tako između svih stvari postoje određene veze. Vrlo je frapantan odnos između uha i govora. U evoluciji je uho bilo prisutno mnogo ranije nego govor. Uho je organ koji prima; govor je organ koji proizvodi zvuk. To dvoje, uho i govor, esencijalno pripadaju zajedno. Kako se zvuk manifestira rezultat je vibracija u zraku, svaki se pojedini zvuk javlja iz određene vibracije. Kada učite što postoji vani, izvan vas, kao zvuk, tada učite aritmetiku zraka.


Nediferencirani prostor bi bio bez zvuka. Zvuk proizvodi prostor koji je aritmetički organiziran. Ovdje imamo primjer kako se može gledati u Akasha zapis. Ako se netko može uzdići do percepcije unutarnje aritmetike koja je sačuvana od zvuka u prostoru, tada bilo kada može ponovno čuti zvuk koji je netko izgovorio. Na primjer može čuti što je govorio Cezar pri prelasku Rubikona.

Unutarnja aritmetika zvuka je još prisutna u Akasha zapisu. Zvuk odgovara nečemu što zovemo Manas. Ono što uho doživljava kao zvuk to je mudrost svijeta. U percepciji zvuka čuje se mudrost svijeta. U činu govora donosi se mudrost svijeta. Ono što je aritmetičko u našem govoru ostaje u Akasha zapisu. Kada sluša ili govori čovjek izražava sebe direktno u mudrosti. U sadašnje vrijeme mišljenje je forma u kojoj čovjek izražava svoju volju u govoru. Danas samo u mišljenju možemo otkriti volju. Tek će kasnije za čovjeka postati moguće, uzdići se iznad nivoa misli, otkriti volju u govoru.

Slijedeći korak je povezan s toplinom. Čovjekovu aktivnost će trebati tražiti u onome što iz njega struji kao unutarnja toplina. Iz onoga što polazi od topline: strasti, impulsi, instinkti, čežnje, želje i tako dalje, javlja se Karma. Baš kao što je paralelni organ za uho organ govora, tako i paralelni organ topline srca je hipofiza. Srce uzim toplinu izvana, kao i uho zvuk. Pomoću toga spoznaje svjetsku toplinu. Odgovarajući organ koji moramo imati, da bi svjesno mogli proizvesti toplinu, je hipofiza u glavi, koja je u sadašnje vrijeme tek na početku svog razvoja. Baš kao što osjećamo uhom i stvaramo grlom, tako uzimamo toplinu svijeta u srce i puštamo da opet struji preko hipofize u mozgu. Jednom kada ova sposobnost bude postignuta, srce će morati postati organ kakav treba biti. Postoji referenca na ovo u riječima iz ‘Svijetlo na putu’: ‘Prije nego duša može stajati u prisutnosti Gospodara, njena stopala moraju biti oprana u krvi srca.’ Tada krv našeg srca struji vani kao što danas naše riječi struje u svijet. U budućnosti, toplina duše će se izliti nad čovječanstvom.

Nekako dublje u evoluciji od organa topline stoji organ vida. U tijeku evolucije organi slušanja, topline i vida, slijede u nizu; organ vida je tek na stupnju primanja, ali uho već spoznaje, na primjer u zvuku zvona, njegovo najdublje biće. Toplina treba teći iz samog bića. Oko ima samo sliku, uho ima percepciju najdublje stvarnosti. Percepcija topline je primanje nečega što zrači vani. Postoji organ koji će također postati aktivni organ vizije. To je danas u začetku prisutno u pinealnoj žlijezdi, epifizi, organu koji će dati stvarnost slikama koje danas proizvodi oko. Ta dva organa, pinealna žlijezda i hipofizna žlijezda kao aktivni organi, moraju se razviti u organ vizije (oko) i organ topline (srca). Današnja fantazija je preliminarni stupanj koji vodi do kasnije snage kreacije. Sada čovjek ima najviše imaginaciju. Kasnije će imati magične snage. To je Kriya-shakti snaga. Razvija se u odnosu na fizički razvoj pinealne žlijezde.

U recipročnom odnosu između uha i grla imamo proročki model (Vorbild). Mišljenje će kasnije biti interpenetrirano s toplinom, i još kasnije čovjek će naučiti sam stvarati. Prvo uči stvoriti sliku; zatim stvoriti i poslati naprijed zračenja; zatim stvoriti bića. Slobodno zidarstvo naziva ove tri sile mudrost, vanjština (ljepota) i snaga. (Vidi Goethe-ove Bajke.)

Toplina ima svoj život na Shushupti planu. Svjesno je upotrijebiti moguće je za onog koji razumije i kontrolira život topline, kao što u izvjesnom smislu čovjek danas kontrolira život zraka. U svom razvoju čovjek sada mora pristupiti silama Shushupti plana (Buddhi-Manas). Peta pod-rasa uglavnom ima zadatak razvijati Kama-Manas. Manas nalazimo u svemu što je stavljeno u službu čovjekova duha. Naše doba je stavilo svoje najviše snage u službu ovih potreba, dok su životinje zadovoljne bez ovakvih postignuća.

Sada međutim Buddhi-Manas mora također početi svoj razvoj. Čovjek mora učiti nešto iznad govora. Druga snaga mora biti ujedinjena s govorom, onakva kakvu nalazimo u pisanju Tolstoja. Nije toliko stvar u tome što on govori, već da iza onog što on govori stoji elementalna sila koja u sebi ima nešto od Buddhi-Manas, što sada treba ući u našu civilizaciju. Tolstojeva pisanja djeluju tako snažno jer su svjesno suprotstavljena Zapadno europskoj kulturi i sadrže nešto novo i elementalno. Izvjesni barbarizam koji je još u njima sadržan kasnije će biti uravnotežen. Tolstoj je samo mali instrument viših duhovnih snaga koje također stoje iza gotičkog inicijata Ulfilasa. Te duhovne snage koriste Tolstoja kao njihov instrument.