VAL - ZNANJE
Portal za
razvoj svijesti
- stranice za sporije
modemske internet veze -
Rudolf Steiner - 9 predavanja o pčelama - 7. dio
PREDAVANJE VII
Dornach, 12. 12. 1923.
(Postavljeno je pitanje o privlačnosti između pčela i cvijeća koje ih
toliko zbližava; također, što bi med trebao biti, i jest, u odnosu na
obrok. Ponovno se pojavilo pitanje o polaganju jaja kada kraljica nije
oplođena, pošto u normalnoj košnici postoje tri vrste jaja: jaje
kraljice, jaje radilice i jaje truta).
DR. STEINER:
U redu, na današnjem ćemo predavanju raspravljati ove stvari još
jednom. To je ovako: prvo imamo oplodnju kraljice za vrijeme svadbenog
leta. Kraljica je tada oplođena. Zatim moramo uzeti u obzir vrijeme
koje protječe između polaganja jaja dok insekti nisu potpuno zreli, dok
tamo nije pčela. Kod kraljice taj period je šesnaest dana, kod
radilice dvadeset jedan – dvadeset dva dana, a u slučaju truta dvadeset
dva – dvadeset četiri dana. Tako moramo početi s ova tri tipa;
razlikuju se jedan od drugog utoliko što sazrijevaju kroz vremenske
periode različitog trajanja. Što leži u korijenu ovoga? Kada se pčela
razvija kao Kraljica to je zbog posebne ishrane koja joj se daje; larva
Kraljice hrani se drugačije tako da je njen rast ubrzan. Pčele su
stvorenja Sunca, i Sunce treba približno jednako vrijeme da se okrene
oko svoje osi kao što radilica treba za sazrijevanje. Kraljica u svom
razvoju ne čeka dok Sunce ne završi svoju revoluciju, i iz tog razloga
njen razvoj ostaje potpuno unutar utjecaja Sunca. Time postaje
stvorenje sposobno polagati jaja; sve je to povezano s činjenicom da je
sposobnost polaganja jaja pod utjecajem Sunca, i zaista, cijelog
kozmosa također. Kada je hranjenje takvo da se razvoj nastavlja do
nivoa radilice, što je skoro potpuna revolucija Sunca, najbliže je što
pčela prilazi utjecaju zemaljske evolucije. Što se Sunce dalje kreće,
pčela više dolazi pod utjecaj Zemlje. Radilica je zaista u velikoj
mjeri stvorenje Sunca, ali već ponešto i zemaljsko stvorenje. Ali trut
koji se razvija za vrijeme dužeg perioda nego što je neophodan za
potpunu revoluciju Sunca, postaje potpuno stvorenje Zemlje. On se tako
povlači od utjecaja Sunca.
Tada imamo ovo trojstvo; imamo Kraljicu, radilice, u kojima su još
nadzemaljske sile, i imamo trutove koji više ništa nemaju sa Suncem,
već su potpuno stvorenja Zemlje. Sve drugo što se događa ne javlja se
više pod utjecajem Zemlje, s jedinom iznimkom oplođivanja Kraljice.
Sada je ovo izvanredan trenutak. Samo uzmite u obzir svadbeni let
Kraljice. Niže životinje ne vole oplodnju, žele je izbjeći. To je
svugdje vidljivo. Tako je let Kraljice bijeg prema Suncu, i nikakva
oplodnja ne može se odigrati kada je dan nikakav. Trutovi koji žele
donijeti zemaljski element u sunčev element moraju se čak i hrvati u
zraku, i slabiji ostaje otraga. Samo najsnažniji može letjeti visoko
kao Kraljica, i oploditi je. Ali čak i nakon ovoga nisu sva jaja
oplođena, već samo dio njih, i ona mogu postati kraljice ili radilice;
ostatak koji nije oplođen unutar tijela Kraljice postaju trutovi. Kada
Kraljica nije oplođena mogu izaći samo trutovi, kada je oplođena, mogu
izaći kraljice, radilice i trutovi, pošto je sjeme oplođeno i nebesko
stupa u kontakt s zemaljskim. Tako čak i kad postoje radilice i
trutovi, ovi zadnji ipak duguju svoje porijeklo dužoj izloženosti
zemaljskim utjecajima, jer u njihovom slučaju nije bilo oplodnje, i
prema tome moraju više biti izloženi zemaljskim utjecajima ako će
postati sposobni za život; moraju duže biti hranjeni.
PITANJE:
Prije par godina, rečeno mi je da ako netko ima reumatizam i ubode ga pčela ili osa, stanje će se popraviti.
DR. STEINER:
To se dotiče pitanja koje možda prošli ponedjeljak nismo potpuno
razmotrili. G. Müller nam je tada rekao o čovjeku koji je očito imao
manji srčani udar, i koji se srušio kada je ubola pčela.
G. MÜLLER:
Liječnik mu je savjetovao da odustane od pčelarstva, inače bi mu to moglo biti pogibeljno.
DR. STEINER:
Bolest srca je znak da ego-organizacija ne funkcionira ispravno. Već
ste nešto od ovoga čuli na prijašnjim predavanjima. Sjetit ćete se da
razlikujemo četiri različita dijela čovjeka; najprije, uobičajeno
fizičko tijelo, koje možemo dodirnuti, kao drugo eteričko tijelo, treće
astralno tijelo, i četvrto ego-organizaciju.
Ova ego-organizacija je aktivna u krvi; u stvari, ona dovodi krv u
kretanje, i u skladu s kretanjem krvi, srce kuca. U knjižicama ćete
uvijek naći pogrešne činjenice, jer je predstavljeno da je srce neka
vrsta pumpe, i to pumpanje srca šalje krv svuda po tijelu. To je
besmislica, jer je u stvari krv ta koja je dovedena u kretanje od
ego-organizacije, i kreće se kroz tijelo. Ako netko procjenjuje da srce
pogoni krv, tada bi morao reći ako ima turbinu, da turbina stavlja
vodu u pokret, premda svatko zna da je voda ta koja pogoni turbinu.
Čovjek ima istu vrstu točke otpora u svome srcu; krv dolazi nasuprot
njega i pokreće srce; dakle je tako da ego-organizacija radi direktno u
cirkulaciji krvi.
Sada je u stvari slučaj da je ova ego-organizacija na misteriozan način
prisutna u otrovu pčele; sila koja je prisutna u otrovu pčele je sila
slična sili koja cirkulira u vašoj krvi. Veoma je značajno da pčela ima
potrebu za ovim otrovom unutar sebe. Pčela ga ne treba samo da bi
mogla ubosti; to je sporedno. Pčela treba ovaj otrov kroz cijeli
organizam, jer joj treba ista sila cirkulacije koju čovjek ima u svojoj
krvi.
Kolonija pčela je, kako sam rekao, kao cijeli čovjek. Sada razmotrite,
dobijete nešto od ovog otrova u vaše tijelo, odnosno, u vašu krv, jer
svaki otrov koji uđe u tijelo odmah ide u krv. Vi ste, recimo, normalan
čovjek, vaša krv će biti pokretnija, i može slijediti upala, ali se
vaše srce može nositi. Ako međutim, čovjek ima neku bolest srca, i
njegova ego-organizacija ojača zbog otrova, tada to utječe na slabo
srce, i kao rezultat čovjek se može onesvijestiti, ili čak umrijeti.
Ovo objašnjava slučaj koji spominje g. Müller.
Izvanredna stvar je slijedeće; supstanca koja može čovjeka učiniti
bolesnim ili ubiti, također ga može i izliječiti. To je jedna od
najvećih odgovornosti koju netko ima u pripremi lijekova, jer nema
takvih pripravaka koji, krivo primijenjeni, ne mogu dovesti do neke
bolesti koju također mogu i izliječiti.
Što se onda stvarno događa kada ubod pčele rezultira nesvjesticom ili čak smrću?
Vidite, kada se čovjek onesvijesti, tada se njegovo astralno tijelo, a
posebno njegova ego-organizacija povukla iz tijela kao što se događa u
snu, samo se kod sna ovo događa na normalan način, a kod nesvijesti na
nenormalan način. U nesvjestici, ili kod nastupa nesvijesti, astralno
tijelo ne povlači se potpuno kao u snu, brzo se nađe u škripcu, i kada
čovjek ima slabu ego-organizaciju, ne može ga ponovno dovesti natrag.
Treba ga tresti, buditi, probuditi iz nesvjestice čineći to izvjesnim
pokretima da diše jače. Znate kako u ovim slučajevima, treba uzeti
čovjekove ruke, prekrižiti ih na prsima, staviti ih natrag, zatim
ponovno naprijed i tako dalje, i ovo umjetno disanje stvarno uvijek
znači da se pokušava ego-organizaciju dovesti natrag u tijelo na pravi
način.
A sada pretpostavimo da netko pati od reumatizma, ili možda gihta, ili
drugih naslaga u tijelu; tada treba pokušati ojačati ego-organizaciju.
Zašto ljudi imaju giht ili reumatizam? Jer je ego-organizacija preslaba
i ne može dovesti krv u pravo kretanje. Treba napraviti da krv bude
brža. Kada krv nije u pravom stanju, kada na primjer, teče presporo,
sićušni kristali se svugdje talože, i prijeđu u susjedstvo krvnih
sudova. Ovi sićušni kristali sastoje se od mokraćne kiseline, i idu
svugdje po tijelu, i uzrokuju giht ili reumatizam — ego-organizacija je
preslaba.
Ako sada dam čovjeku pravu dozu pčelinjeg ili osinjeg otrova, njegova
ego-organizacija je ojačana; samo se ne smije dati mnogo, ili
ego-organizacija možda neće moći održati samu sebe. Ali ako se daje
upravo koliko treba za ojačati ego tada se može doći do vrlo dobrog
pripravka iz pčelinjeg ili osinjeg otrova; samo ga treba kombinirati s
nekom drugom supstancom. Ove stvari su napravljene. Na primjer, stari
Tartarus pripravak napravljen je na sličan način, iako od drugih
supstanci.
Lijekovi se uvijek mogu pripravljati od otrovnih supstanci, kao u ovom
slučaju za jačanje ego-organizacije, ali za primjenu je neophodno znati
sve o određenom pacijentu. Na primjer, netko ima giht ili reumatizam;
prvo pitanje mora biti — čuje li mu se srce? odnosno, funkcionira li
dobro pod utjecanjem cirkulacije krvi? Ako je to slučaj, može se
liječiti s otrovom pčele ili ose. Ako se srce ne čuje (ovdje treba
razlikovati uznemirenje srca uzrujanošću, gdje je manje štetno) ali
imate pacijenta s ozbiljnom srčanom bolešću, kada su problemi s bolešću
zalisaka, tada se treba biti veoma oprezan u korištenju ovog lijeka.
Pčelin ili osin otrov djeluje vrlo snažno na srčani zalisak, i kada je
takvo oboljenje ovi lijekovi se ponekad ne mogu upotrijebiti. To je
zašto je tako opasno govoriti općenito o nekom lijeku kao o lijeku za
ovu ili onu bolest. Ali netko ima pravo reći — napravio sam izvjestan
preparat, lijek; u njega sam stavio osin ili pčelin otrov (mi u stvari
imamo takav preparat) kombinirano s nekom veznom supstancom, nekom
želatinoznom ili drugačijom biljnom veznom supstancom, što je zatim
stavljeno u ampoule i injektirano, baš kao što je i žalac ose
injektiran, jedino je reakcija na ubod pčele mnogo jača. Netko može
pripremiti ovaj lijek, i nazvati ga lijekom za reumatizam.
Ali premda je tako, to nije jedina strepnja koja se ima, jer najprije
treba otkriti da li pacijentovo opće zdravstveno stanje može podnijeti
lijek; medikamenti koji ulaze duboko u tijelo mogu se dati tek kada je
temeljito ispitano pacijentovo zdravstveno stanje. Iz tog razloga
lijekovi koji duboko ulaze u tijelo smiju biti prepisani kada je
temeljito ispitano stanje zdravlja pacijenta.
Kada čujemo za svakakve preparate koji se uobičajeno reklamiraju kao
lijekovi za jednu ili drugu stvar, oni su obično više manje
neškodljivi, i mogu biti od koristi. Mnogi od ovih preparata mogu se
kupiti, i možemo se s time složiti, čak i ako imaju neugodne rezultate.
Liječenje često ima neugodne posljedice, i pacijent se obično mora
oporaviti od lijeka koji ga je izliječio!
Ako imamo jakog čovjeka koji ima reumatizam, to kao pravilo, nije pravi
reumatizam, već uvjeti gihta, i tada, kako je g. Burle rekao, “par
uboda pčele mogu vrlo povoljno djelovati na njega.” On može biti
izliječen jer je u stanju podnijeti reakciju. To je obično tako, da
normalan čovjek koji pati od reumatizma, i daje mu se ispravna doza
pčelinjeg otrova, može dobro podnijeti lijek i biti od njega izliječen.
U drugu ruku, ubod pčele može uzrokovati razne upale pa prvo to treba
reducirati a otrov, što je moguće više, treba biti uklonjen, u kom
slučaju neće mnogo ostati za liječenje reumatizma. U slučaju normalnog
čovjeka, vjerojatno će se dogoditi da nije ostalo dovoljno lijeka za
liječenje reumatizma.
Ali sada razmotrimo slijedeći slučaj. Do reumatizma može doći također i
na ovaj način. Čovjek možda nije veliki radnik, a ima odličan apetit.
Dobro, općenito govoreći, čovjeku će srce zvučati prilično dobro ako
previše ne radi i jede zdravo, sve dok situacija ne postane neizvjesna.
Srce je organ koji ima iznimnu snagu izdržljivosti, teško može biti
ozbiljno oštećeno ukoliko nema nekih nasljednih tendencija, ili ako
nije ozlijeđeno u mladosti; srce se može povrijediti samo nakon mnogo
godina. Ali čovjek koji je teški jedač često uzima dosta alkohola sa
svojim obrocima, tada je ego-organizacija previše stimulirana, i
cirkulacija krvi postaje previše nasilna; srce više ne može držati
korak sa svojim otkucajima. Otrov, mokraćna kiselina, deponirana je
svugdje oko njega; srce može biti jako još prilično dugo vremena, ali
giht i reumatizam već vrebaju svugdje. Pod ovim okolnostima, ubod pčele
može mu napraviti izvanredno dobru uslugu.
G.BURLE:
Ne znam ima li traga alkoholizma kod čovjeka kojeg sam spomenuo.
DR. STEINER:
Mislite niste ispitivali? Vidite, gospodo, kada netko ima takav lijek
kao što je otrov pčele, koji je vrlo snažan, tada trebamo biti sasvim
sigurni da je najveća moguća pažnja posvećena ukupnom zdravstvenom
stanju pacijenta.
G. MÜLLER je izjavio da je imao napad reumatizma zbog hladnoće;
tretirao ga je izlaganjem Suncu, poslije čega je nestao. Ovog ljeta ga
je opet neznatno imao. On je također vjerovao da se može liječiti
ubodom pčele, ali jednog nesretnog dana bio je izboden po objema
nogama, i imao je oko trideset dva uboda. Jedini bolesni efekt je što
je tjedan dana bio u svim duginim bojama. Otekline ne slijede uvijek;
ljudska tijela su vrlo različito konstituirana. Kao što je već rečeno,
netko od uboda pčele može umrijeti, dok drugi može dobiti i šezdeset
uboda bez da mu srce zbog toga ubrzano kuca. Netko je otporniji od
drugog.
DR. STEINER:
Kada ste dobili te mnoge ubode, da li je to bilo nakon mnogo godina rada s pčelama?
G. MÜLLER:
Mnogo godina.
DR. STEINER:
Vjerojatno se više ne sjećate kada ste prvi puta bili ubodeni. Poslije
prvog puta to se počne osjećati više, ili manje. Čovjek o kojem ste nam
pričali, bio je bez sumnje, uboden prvi puta. Kada je netko već imao
otrov u tijelu, to jest, u krvi, on postaje sve više sposoban nositi se
s njim, postaje više imun, kako se to kaže. Kada netko dobije ubod na
početku pčelarenja, a inače ima zdravo srce, tada otrovi na njemu rade
tako da on postaje sve manje i manje na njih osjetljiv. Ako netko zna
da je jak i zdrav, može čak pustiti da bude uboden jednom ili dvaput da
bi kasnije mogao biti uboden. Dugine boje pokazuju da otrov utječe
jedino na kožu; krv je postala imuna. To ne zavisi samo o organizaciji,
već i o tome što je prethodno ušlo u krv. Iznenađen sam da liječnik
koji je pregledao ovog čovjeka o kojem ste nam pričali, nije mu rekao
da drugi puta neće biti tako loše, a treću puta da će biti imun. Ali
možda je njegovo srce bilo toliko loše da ne bi mogao sigurno preuzeti
takav rizik. To također treba razmotriti.
I zaista danas je to opasna stvar, jer ako se liječnik jednom sretne s
ovakvim stvarima, sada misli da svakog pčelara treba cijepiti prije
nego počne s pčelarstvom.
Kada čovjek ide u rat cijepljen je s svakakvim otrovima, stvar koja
nikako nije preporučljiva, jer je krv tada u velikoj mjeri povrijeđena.
Krv se uvijek nekako pogoršava kada se ovakve stvari stave u nju.
Poslije nekog vremena ona obnovi svoju ravnotežu, krv postaje ponovno
zdrava, ali je zaštićena od svježeg otrova iste prirode.
G. MÜLLER:
O trutovima i različitim vrstama jaja, dr. Steiner je rekao toliko
mnogo, ali jedna stvar mu možda nije poznata. Kada se ima razloga
vjerovati da je kolonija zdrava, može biti vrijeme kada je Kraljica
inferiorna, ili je suviše stara, i sva jaja što položi daju trutove.
Poslije mnogo godina iskustva on je uvjeren da je Kraljica, kada nije
dobra ili je previše stara, još sposobna polagati jaja, od kojih su
neka dobra, ali većina proizvodi trutove.
Zatim o medu; kako pčela u stvari radi med, i da li joj pčelar ne bi
trebao pomagati dohranom šećerom. Iz onog što je ovdje rečeno, izgleda
da pčelar ne bi trebao koristiti šećer; izgleda da će bilo tko ako
hrani pčele šećerom staviti svoje ime na crnu listu. Točno je da se
mogu imati loša iskustva prehranom stranim medom.
DR. STEINER:
Prirodno, sasvim je ispravno reći da se ne dobije isti proizvod ako se
umjetno prehranjuje šećerom. Ako netko voli uzimati šećer s medom može
ga sam dodati. Baš kao što netko ne vodni vino koje nudi ljudima na
temelju toga da ga ne bi trebali piti tako jakog, nudi se ono što piše
na naljepnici. Najbolja stvar kod meda je međusobna kontrola pčelara,
jer oni najbolje razumiju stvar.
S obzirom na trutove, želio bih reći ovo. Zasigurno se može sumnjati da
Kraljica nije propisno oplođena; pojavljuje se previše trutova. Ako se
ne želi pustiti stvar pčelama da je srede, nešto se može napraviti
pomoću posebne prehrane, (ovakvi pokusi su rađeni) leglo tada izlazi
ranije, t.j., poslije dvadeset — dvadeset dva dana, umjesto dvadeset
tri — dvadeset četiri dana, Trutovi se tada javljaju nekako pospani,
ali ipak približno slični radilicama. Ovako se sigurno ne može dugo
nastaviti; to je samo primjer kako djeluju vremenski periodi.
Ovakve stvari, međutim, nisu napravljene u praktičnom pčelarstvu,
zasigurno se može izjaviti da mnogo toga zavisi o hranjenju, i
neporecivo je da se pčela koja neregularno leže jaja može razviti od
radilice, premda to naravno neće biti prava Kraljica. Sve ove stvari
pokazuju kako su ova stvorenja spremna za transformaciju, ali ovakve
stvari nemaju veliku vrijednost u praktičnom pčelarstvu.
G. MÜLLER:
Netko ih zove “namješteni radnici;” to je bolest u koloniji.
DR. STEINER:
U praktičnom pčelarstvu to nije od veće važnosti, ali posebnom
prehranom, kolonija je sposobna napraviti pčelu koja polaže jaja iz
obične radilice. To je vrsta bolesti. Kolonija je u sebi jedinstvena, a
onda je kolonija bolesna. Ako uzmete gusku i previše je hranite dok
jetra ne postane prevelika, tada je cijeli organizam bolestan. Ako
radilica postane polagač jaja, to je previše razvijena radilica, ali na
cijelu koloniju tada treba gledati kao na bolesnu.
Možda vam se kasnije javi još neko pitanje, onda se možemo vratiti na
njega. U međuvremenu ću dodati par riječi kao odgovor na pitanje koje
je pitao g.Dollinger.
Možemo jasno razlikovati one insekte koji su u širem smislu kao pčele,
pčele, ose, i mravi. Ova mala stvorenja su međusobno povezana, i već
sam vam ispričao zanimljivu priču o osama koje polažu njihova jaja na
drveću i sličnim mjestima. Dalje sam objasnio kako se odigrava neka
vrsta unutarnje pripreme meda preko ovih osa. Postoje i druge vrste osa
osim ovih, koje više sliče pčelama pošto rade neku vrstu medenog saća.
Postoje, na primjer, zanimljiva osa koja gradi na slijedeći način:
kada nađe prilično krut list na nekoj grani, donosi male komadiće koje
odgrize sa kore susjednih stabala, ili neku sličnu supstancu; ona je
prožima sa svojom pljuvačkom, a zatim nastavlja graditi brojne male
strukiće koje kači na list. Kada je završila s ovim privitcima osa
nastavlja raditi, miješajući te supstance s pljuvačkom i gradeći na ovim
strukićima nešto vrlo slično pojedinoj ćeliji medenog saća. Pobližim
uvidom u ovu supstancu, međutim, ona izgleda drugačije. Medeno saće, kao
što znate, napravljeno je od voska, ali kada uzmete komad ovog osinjeg
saća on ima sivkastu boju, vrlo je slična onom što mi izrađujemo kao
papir. To je u stvari vrsta papirne kaše. Zatim je dodan drugi, treći,
četvrti komad i spušten tamo.

Kada su jaja odložena u ove ćelije, ona su prekrivena, ali za vrijeme
polaganja, osa na vrlo osobit način, pravi vrstu petlje od svoj papira,
(Dijagram 15) i zatim ponovno vrstu poklopca s otvorom na jednoj strani
kao otvor za letenje, tako da osa može ići unutra i vani i pristupiti
ovim malim ćelijama, Zatim se dodaje još redova ćelija, prekriva,
ponovno petlja, poklopac i otvor za letenje, i tako dalje, dok ne bude
prilično duga šiška, kao šiška bora. Ose grade sebi ovu strukturu kao
šiška iz papira, i u svojim odvojenim dijelovima to je slično gnijezdu
legla kod pčela. Ostala osinja gnijezda su, kao što znate, prekrivena
vrstom kože, i imaju mnogo različitih formi.
Samo razmislite što se ovdje zbiva. Ako me pitate što radi pčela da bi
napravila voštanu ćeliju, tada moram reći da pčela skuplja što joj
treba od cvijeća, od cvjetajućih biljaka, i što je slične prirode od
drveća, ali bez interesa za koru, ili drvene supstance. Pčela skuplja
samo ono što je cvjetajuće prirode, ili dosta rjeđe što je kao list po
svojoj prirodi. Jedino kada ovi viši insekti kao što su pčele idu na
ono što nije cvjetajuće prirode (na drvene dijelove i slično oni ne
idu) je kada idu na supstancu koja im u određeno vrijeme izgleda
iznimno ukusno. Pčele ovo svakako rade mnogo manje nego ose, a posebno
nego mravi. Premda mravi i ose koriste ono što je drvenasto za njihova
gnijezda, veoma uživaju u sokovima koji su izlučeni prvenstveno od
lisne uši:. To je stvarno zanimljivo. Što su čvršće supstance što ih
ova stvorenja koriste za svoje strukture, to više uživaju ne samo u
nektaru koji je unutar cvijeta, već i nečemu što je na cvijetu ili
listu, naime, lisnoj uši. To su stvarno plemenita stvorenja, (oprostite
mi ako koristim jezik mrava, u ljudskom govoru ne mogu to isto reći),
lisna uš je za mrava plemenita životinja. Ona je potpuno cvjetna; ona
je zaista najfiniji med na svijetu. Ose također razlikuju okus lisne
uši. Međutim kada smo kod mrava, koji ne mogu praviti istu vrstu
gnijezda kao ose, oni moraju raditi sasvim različito. Mravi čine hrpice
na zemlji, i ove hrpe imaju mnoge prolaze unutar sebe, cijeli labirint
prolaza kroz koje mravi nose sve što na putu trebaju od čvršćih
supstanci od kore ili ljuske drveća. Iznad svega, mravi vole mrtve
dijelove drveta, i te materijale koriste za nastavak svoje gradnje,
gomilajući ih s djelićima tla. Oni uglavnom posjećuju panjeve drveća
koje je odsječeno, birajući ono što trebaju od čvršće jezgre i odnoseći
to za svoja gnijezda.
Dakle mravi koriste najčvršće supstance, i ne mogu razraditi svoje
građevine kao strukture ćelija. Vidite, pčele koriste supstance koje su
unutar biljaka; s njima grade svoje voštane ćelije, i tako su ipak
ovisne o sokovima svijeta za svoju hranu, o polenu na primjer, i
sokovitim supstancama cvijeta. U slučaju osa, to je već čvršći
materijal kojeg trebaju za gradnju svojih ćelija, ali je u isto
vrijeme, tanji i lomljiviji od medenog saća, premda je kao supstanca
čvršći.
Osi se može sviđati okus lisne uši, ali se usprkos tome ona hrani
također, kao pčela, onim što je sadržano u biljci. Mravi se uglavnom
koriste ovim čvrstim materijalom s kojim mogu samo raditi tunele u
zemlji, konstruirajući male duplje bez ikakvog saća ili ćelija. Posebno
vole lisne uši; čak ih i hvataju i odnose u svoje nastambe; njih se
može naći u mravljim hrpicama. To je stvarno zanimljivo. Kada idete u
selo vidite red kuća, a iza njih štale gdje su krave mljekarice; mravi
imaju baš isti plan. Kroz mravlju gomilu naći ćete male prostore gdje
su smještene lisne uši, jer su one za mrave krave koje daju mlijeko. To
je samo sve manjeg opsega, jer tamo ćete naći male štale, a lisne uši
su krave. Mravi idu do njih i povuku ih svojim antenama; to je iznimno
ugodno za lisne uši, i one izluče svoj sok kojeg mravi sada
apsorbiraju. S ovom sokom lisne uši mravi primaju najvitalniji element
njihove ishrane, jer lisne uši daju ovaj sok kada ih mravi pomuzu. To
je stvarno kao i kod krave, samo kravu treba povući mnogo jače. Lisne
uši su mravi pokupili s biljaka, i dobro brinu za njih, tako da zaista
moramo reći da je sjajno za ova mala stvorenja ako je brežuljak mrava u
susjedstvu, i da ih mravi odnesu i koriste u njihovim malim štalicama.
U mudrom aranžmanu Prirode sasvim malu trgovinu krava mravi vode s
lisnim ušima.
Dakle vidite, gospodo, koji koriste samo tvrde supstance za svoja
staništa, ne mogu više biti zadovoljni sa čistim sokom biljaka za svoju
hranu; moraju uzeti za hranu ono što je biljni sok već dao životinji.
Dakle treba reći: kod pčela je čisti sok biljke dovoljan za prehranu;
ose trebaju oboje cvjetni sok i životinjski sok, stoga imaju jaču
strukturu ljuski. U slučaju mrava njihova prehrana je samo životinjski
sok; stoga uopće nemaju konstrukcije ćelija. Mrav više nema snagu za
gradnju ćelija. Čak i kada uzima nešto od cvijeća još uvijek treba tu
supstancu iz malih štalica, inače ne može živjeti.
Vidite kako su zanimljivi odnosi koji postoje između cvijeća i ovih
stvorenja. Pčele od cvijeća moraju koristiti čisti sok; ose, a naročito
mravi, moraju najprije pustiti da cvjetni sokovi prođu kroz životinju
da bi ih mogli koristiti u prehrani. Kao rezultat toga, oni mogu u
građenju svojih kuća, koristiti ono što više nije sok u biljci. Postoji
zaista velika razlika između voštanog medenog saća pčele, papirnatog
gnijezda ose, i strukture koju grade mravi koja se može napraviti
jedino iz vanjskog materijala, i ne može se dovesti do stupnja ćelije.
Iz ovog razloga njihova hrana mora biti toliko različita.
U subotu moram ići u Schaffhausen, i neće biti predavanja; javiti ću vam kada će biti slijedeće.
------
Nastavlja se - daljnji prijevod u toku...