Da li ste se sjetili nečeg što bi me željeli pitati? (Pročitan je članak
iz “Schweizerische Bienenzeitung” od veljače–ožujka 1923 naslovljen “Da
li pčele osjećaju boje nevidljive za čovjeka?”)
DR. STEINER:
Reći ću nekoliko riječi o ovoj temi. Vidite, ovi eksperimenti koje su
napravili Forel i Kühn tako jasno pokazuju kakvi se besmisleni
eksperimenti danas rade. Teško je zamisliti nešto apsurdnije od
objašnjenja ovih eksperimenata kakva su ovdje dana. Promislite na
trenutak da mogu napraviti slijedeće: Mogu uzeti supstancu — postoje
takve supstance — posebno osjetljivu na ultra-ljubičaste zrake, tj., na
boje koje leže iznad plave i ljubičaste; na primjer uzmem
barij-platino-cijanid. Isključim sve ostale boje, recimo, isključim
crvenu, narančastu, žutu, zelenu, plavu — onda bi došla indigo i
ljubičasta — njih također isključim (Dijagram nedostaje). Sada radim
provjeru; Ove u spektru zatvaram; tada ovdje imam takozvane
ultra-ljubičaste zrake koje su nevidljive za čovjeka. Ako sada dodam ovu
supstancu, ovaj barij-platino-cijanid (koji je bijeli prah) tada
počinje sjajiti. U zamračenoj sobi ne vidimo ništa; sada pustimo te
zrake, pratimo ih kako dolaze, dopuštajući dakle, samo ultra-ljubičaste
zrake da uđu, koje postaju vidljive kada uvedem barij-platino-cijanid.
Tada ih se vidi. Tada se rasvijetle. Dakle, prema ovom članku, moram
izjaviti da je barij-platino-cijanid sposoban vidjeti nekom vrstom očiju
jer pokazuje aktivnost. Ali sasvim ista se stvar događa ako se
eksperimentira s mravima. Pretpostavimo da umjesto
barij-platino-cijanida uzmem mrave; zatim isključim svijetlo. Mravi se
kreću prema šećeru; na isti način barij-platino-cijanid zasvijetli.
Zatim kažem (prema ovom članku) da mravi vide ultra-ljubičaste zrake.
Ali oni ih trebaju vidjeti toliko malo koliko i barij-platino-cijanid
treba vidjeti da bi svijetlio. Sve što se stvarno može reći je, da
davanje određene supstance proizvodi efekt na mravima. Više od toga ne
može se tvrditi. Znanstvenici o kojima se radi su besmisleni koliko to
mogu biti i daju izjave koje su čista fantazija.
Jedina stvar koja se može kazati je ovo, — da je kroz osjetilne organe
(još jednom, prema ovom članku ovo je dano kroz činjenicu da nema
nikakvog efekta ako su oči mrava lakirane) da je kroz osjetilne organe
napravljen utisak na ove insekte. Karakteristično je da znanstvenik
primjenjuje na mrave i ose ono što je uočio na pčelama — i obrnuto. Ovo
samo pokazuje kako su nepromišljeno eksperimenti provedeni.
Sada, može se dodati slijedeće: vidite, kada se nastavi dalje [crtanje
na crnoj ploči.] do takozvanih ultra-ljubičastih zraka — ovdje imate
crvenu-narančastu, žutu, zelenu, plavu — onda bi došla indigo, i
ljubičasta — ultra-ljubičaste zrake. Na drugoj strani, infra-crvene
zrake.
Ovdje imamo ultra-ljubičaste zrake (na desnoj strani) a one imaju
naročitost (tako se on sam izrazio u članku) da proizvode jake kemijske
reakcije. Što god je predstavljeno ovdje (unutar sfere ultra-ljubičastog
svijetla) jako je promijenjeno kemijski, sa rezultatom da ako sada
ovdje stavim mrava on će odmah iskusiti jaku kemijsku reakciju. On ovo
osjeća; ovo je točno. On osjeća ovaj efekt iznad svega u očima. Kada je
mrav doveden u sferu ultra-ljubičastih zraka on ovo osjeća, baš kao što
barij-platino-cijanid reagira kada je donesen u istu sferu kemijske
aktivnosti. Ako potpuno zamračim prostoriju i imam samo ultra-ljubičaste
zrake ovdje, tada bi mrav odmah primijetio da se nešto događa. Na
primjer, ako imamo mravlja jaja ili larve ona bi bila potpuno
promijenjena, bila bi uništena u trenutku kada bi došlo do ovog jakog
kemijskog djelovanja. To je zašto mravi spašavaju njihova jaja.
Ono u vezi čega je u stvari ovaj članak to su efekti kemijske prirode.
Izjava koju sam nedavno dao je sasvim ispravna. Rekao sam da pčele imaju
osjetilo koje je posrednik između mirisa i okusa; tako te stvari
osjećaju pčele, a slično je i u slučaju mravi. Toliko su malo ova
gospoda svjesna pravog pitanja da oni ne znaju, na primjer, da kada sam
čovjek opaža boje, čak i u opažanju ultra-ljubičastih zraka, male
kemijske promjene se odvijaju u njegovim očima. Čovjekovo opažanje boja
teži biti kemijske prirode.
Sve što je ovdje istraživano je reakcija na unutarnje kemijske promjene
koje se odigravaju kod pčele kada je u ultra-ljubičastom svjetlu.
Sada, sve to je unutar sfere crne, bijele, žute, sive (a siva je samo
nekako tamnija bijela), ili plavo-sive, u svim ovim bojama nema
ultra-ljubičaste. Tako su sve ove boje slobodno primjetne pčelama.
Kemijski efekti koje pčele tako jako osjećaju kada dođu do
ultra-ljubičaste nisu prisutni u ovim bojama. Ali kada pčela napusti ovi
sferu crne, bijele, žute i plavo-sive i dođe u ovu drugu sferu osjeća
ultra-ljubičaste zrake kao nešto strano. Tamo pčela ne može ništa. Tako
je dakle jako važno zapamtiti da pčela ima osjetilo između okusa i
mirisa.
Mi ljudi pravimo veliku razliku između mirisa i okusa. Ovo potonje je
prvenstveno kemijsko osjetilo; potpuno se temelji na kemiji. Pčela ima
nešto što je posrednik između okusa i mirisa. Ovo nije u kontradikciji s
činjenicom da pčela može razlikovati boju kada je prednja strana
košnice obojana na jedan ili drugi način; jer morate uzeti u obzir da se
sve boje razlikuju u njihovim kemijskim efektima, tako da se također
mogu osjećati u vezi s njihovom toplinom ili hladnoćom.
Ako, na primjer, prekrijete površinu s crvenom bojom i pčela joj priđe,
ona doživljava toplinu. Kako dakle pčele ne bi znale da je to različito
od pristupa, na primjer, u sferu plavog! Blizu plave površine pčele
osjećaju hladnoću. Pčela osjeća toplinu od crvenog i hladnoću od plavog,
i tada ih prirodno može razlikovati. Ali prema tome nije opravdano
zaključiti da pčela vidi sa svojim očima na način kao čovjek. To je
naravno krajnja besmislica. Ali tako je i sa mnogim drugim stvarima što
ljudi misle.
Prethodno sam vam rekao što svi ovakvi eksperimenti iznose. Jednom sam
rekao i da postoji određena biljka, nazvana “Venera muholovka ” koja
trenutno skupi svoje listove kada ih se dodirne. Baš kao što vi radite
šaku od svoje ruke kada ćete biti dodirnuti — to jest, kao da će netko
puhnuti u nju — tako Venera muholovka čeka insekta i onda se zatvara.
Tada ljudi govore: ova biljka, Venera muholovka, ima dušu kao i čovjek.
Ona je svjesna dolaska insekta i zatvara se.
Da, gospodo, ali ja uvijek kažem: Poznajem izvjesni uređaj tako
konstruiran da kada mu pristupi životinja i dotakne nešto unutar njega,
tada se automatski zatvara i životinja je uhvaćena. To je mišolovka! Ako
netko pripisuje dušu Veneri muholovki, tada je jednako mora pripisati i
mišolovki! Ako netko pčelama pripisuje pogled pošto nešto rade pod
ultra-ljubičastim svjetlom, tada isto tako treba pripisati pogled i
barij-platino-cijanidu!
Ako se ljudi samo potrude misliti otkriti će dosta iznimnih stvari, jer
se barij-platino-cijanid sastoji od barija. To je bijeli metal koji
pripada klasi alkalnih metala. Sada je zanimljivo da ovakav metal igra
određenu ulogu u životu čovjeka. Kao ljudska bića mi ne bi imali
ispravno djelovanje bjelančevina koje uzimamo u naša tijela kada ne bi
imali takav metal u gušterači. On mora biti tamo. U bariju mi imamo
nešto povezano sa našim osjećajem udobnosti kod procesa probave. Platina
je posebno vrijedan metal, kao što znate; metal koji je također posebno
čvrst i težak — to je dragocjen metal. Svi ovi metali imaju osobinu da
su, još jednom povezani s osjećajima, s “osjećanjem.”
Sada se podsjetimo na još jednu stvar. Cijanid je također tamo. To je
izvjesna vrsta cijankalne kiseline, cijanovodična kiselina. Rekao sam
vam prije da čovjek uvijek razvije malo cijanovodične kiseline pri radu
svojih mišića. Ova supstanca prema tome sliči onome što čovjek
neprestano proizvodi u svom tijelu. Iz ovoga možete zaključiti da je
čovjek posebno podložan u svom tijelu — ne u svojim očima — onom što se
događa u ultra-ljubičastom svijetlu —tj., kemijskim komponentama
svijetla. Možemo prosuditi sami ako obratimo pažnju na ove stvari.
Ali samo duhovna znanost može omogućiti da se ove stvari promatraju kao
činjenica da kada se mijenja barij-platino-cijanid javlja se vrsta
osjećaja. Ovo je u najvišem stupnju primjenjivo na pčele. Pčele osjećaju
boje sa posebnim intenzitetom, ali one samo vide boje kako mutno
svijetle pri pojavi samo-svjetlećeg organizma.
Iz tog razloga kažem, govoreći općenito, da sumrak okružuje pčele. Ali
kada se pojavi nova kraljica, ona svijetli za ostale pčele kao što
svijetleći crvi sjaje za nas u lipnju. To je tako, samo s obzirom na tri
manja prednja oka; ostale oči, veće, već imaju neko osjećanje svijetla,
ali kao u sumrak. Kada je u tami stvorenje osjeća prisutnost samo onih
boja koje djeluju kemijski, kao što je ultra-ljubičasta, ili jedne koja
uopće ne djeluje kemijski — tj., infra-crvene.
Na kraju ovog članka u pčelarskim novinama, navodi se da će daljnje
informacije kao one o infracrvenim zrakama biti dane kasnije. Naravno,
kada pčele dođu u infracrvenu, ponašati će se sasvim različito, jer tada
više nema nikakvog kemijskog efekta.
Što se tiče činjenica, eksperimenti su korektni, ali mora biti jasno da
se ne mogu izvlačiti zaključci kakve su Forel i Kühn u stvari izvukli.
Raditi tako je potpuno besmisleno praćenje eksperimenta. Onda ljudi
kaži: “ovo je izvan sumnje dokazano.” Prirodno, ali samo onima koji dušu
pripisuju mišolovci! Ali za druge koji znaju koliko daleko se može ići,
koliko daleko se može ovo ispravno pratiti, ovi dokazi nisu nikako
izvan sumnje.
U svakodnevnom životu mi nemamo naviku točno pratiti stvari. Kada ljudi
prožive jednu ili drugu malu stvar, tada, pričajući, komarac postaje
slon. A tako je i sa našim znanstvenicima. Kada su nešto dosegnuli oni
ne prestaju razmišljati, već nastavljaju, i primjenjuju to na ono što je
upravo pred njima. Ovakav rezultat je fantastična besmislica; komarac
postaje slon. Kada moderna znanost daje ovakve izjave to je uslijed
njenog autoriteta, jer ono što se tako donosi ne susreće, u pravilu,
nikakva proturječja, pošto su svi časopisi u rukama znanstvenih
autoriteta. Ali dugoročno, neće biti mnogo koristi od ovakvih
besmislica.
Ako uzmete u obzir cijelo pčelarstvo, vjerujem da ćete utvrditi da se
najbolji pčelari previše ne zamaraju oko otkrića Forel-a i Kühn-a; pošto
pčelari moraju biti praktični, i tada instinktivno znaju što je
potrebno. Naravno, najbolje je kada se ima prave instinkte. Izgleda da
se da primijetiti da se pčelar voli smjestiti nedjeljom navečer, dok
možda sniježi, i čitati neki ovakav članak, jer prirodno, to ga zanima,
ali ne može to puno iskoristiti pošto članci ovakve vrste nemaju ništa
za što bi se uhvatili.
Zasigurno, gospodo, imate drugih zanimljivih stvari za upitati me?
G. MÜLLER:
Želio bih dodati nešto u vezi kraljice. Već smo opisali kako leže svoja
jaja. Zatim imamo neoplođenu kraljicu; na primjer, za lošeg vremena, i
tada se izlegnu samo trutovi koji nemaju vrijednosti. Također, kada
kraljica umre i nema mladog legla, tada se jedna od radilica izlegne da
bude kraljica. Ona uvijek leže jaja ali samo neoplođena jaja, iz kojih
dolaze samo inferiorni trutovi.
1. Zatim bi želio nešto dodati o rojenju. U vrijeme prvog rojenja još tu
nema nove kraljice. Ona još spava u svojoj ćeliji i ne može još dati
novo leglo. Samo starije pčele napuštaju košnicu s kraljicom. Ja je mogu
izvaditi i staviti cijeli roj natrag u košnicu.
2. A o pčelinjem vidu, želio bih reći da kada radimo u pčelinjaku i tu
ima previše svjetla (za pčelara je uvijek premalo svijetla), tada su
pčele užasno uznemirene.
A o ubadanju kada se pčele roje, nama je dobro poznato da je prvi roj
više delikatan; to je mnogo manje slučaj sa kasnijim. Mi držimo da mlade
pčele ne bodu, da ne koriste svoje žalce.
1. Postoje određena područja gdje ljudi ne beru med prije 8 kolovoza, za koji se drži da je sveti dan. 8 kolovoza je dan meda.
2. Može se dogoditi da roj ide vani i da se kraljica negdje smjesti, i
čini se da je to kraj, ali nije tako — nije u cijelosti tako.
DR. STEINER:
S obzirom na ono što sam rekao, sve ukazuje na činjenicu da stara
kraljica napušta košnicu kada se nova kraljica pokaže i izgleda pčelama
kao sjajni crv. Kada roj izađe i stara kraljica bude uhvaćena, tada
netko može vratiti sve pčele u košnicu, kako ste rekli, i tada će u
tišini nastaviti raditi. To ne znači da se prema tome ne može reći da su
prvo pčele bile vođene vani sa jakim efektom svjetla nove kraljice na
njihovim malim očima. S tim se to ne može odbaciti. Ovdje morate
nastaviti sasvim logično. Dati ću vam primjer iz života. Zamislite za
trenutak, da ste svi vi ovdje negdje zaposleni, i jedan dan otkrijete da
morate ići u štrajk jer nešto nije u redu s menadžmentom. Pretpostavimo
da ste svi odlučili ići u štrajk. Dakle vi se rojite, gospodo.
Tada prođe određeno vrijeme i više ne možete nabavljati osnovne životne
potrepštine. Dolazite na prag gladi, i prisiljeni ste vratiti se na
posao. Prema tome ja ne mogu kazati da niste imali razloga otići! Morate
uzeti u obzir ako izvadite staru kraljicu iz roja i vratite nju natrag u
košnicu, tada prirodno, pčele moraju napokon trpjeti novu kraljicu, jer
stara kraljica više nije tamo. Moraju zagristi kiselu jabuku! Prema
tome ono što sam kazao nije pogrešno; to je pitanje gledanja na stvari u
pravom svjetlu.
Tada ste govorili o prvom gnijezdu, dok još nova kraljica nije tamo,
kada još o njoj ne možete govoriti. Dakle, da li ste ikada vidjeli prvi
roj dok još jaje kraljice nije tamo?
HERR MÜLLER:
Devet dana prije nego se mlada kraljica izvuče.
DR. STEINER:
Za početak mlada kraljica je unutar svoje ćelije, kao jaje. Nakon
šesnaest dana ona je potpuno odrasla kraljica; tada se izvuče vani.
Devet dana prije ovog ona je već tu u jajetu. Čudna stvar je da jaje
sjaji najviše od svih. Postepeno sjaji sve manje i manje, ali mlada
kraljica još uvijek sjaji neko vrijeme; ona sjaji jače od ostalih u
stanju larve. Dakle, sasvim je razumljivo da možete imati više rojeva
koje sačinjavaju najosjetljivije pčele koje izlaze vani. Može se
objasniti činjenicom da se ne događa ništa dok mlada kraljica nije tamo.
Jer što je mlada kraljica? Ona je već tamo i kada je samo jaje tamo.
Kao kod neplodne kraljice, kada kraljica nije oplođena tada ne izlaze
radilice već samo trutovi, i kao što je g. Müller rekao, vrlo loši
trutovi. To je točno. Leglo neoplođene kraljice je beskorisno jer nema
radilica. Mora se vidjeti da kraljica može napraviti njen svadbeni let
pod utjecajem Sunca.
Vidite, gospodo, još jednom, kakva velika uloga je odigrana od kemijskog
elementa. Jer ono što se odigrava na ovom letu je efekt seksualne
prirode pčele. Ali seksualna priroda je u potpunosti kemijskog
karaktera. Kada kraljica leti tako visoko tada prirodno do oplodnje ne
dolazi od svjetla, već od kemijskog djelovanja svjetla. Upravo na ovom
primjeru možete vidjeti koliko je pčela delikatno osjetljiva na kemijski
element.
Rekli ste nadalje da pri radu u pčelinjaku, kao čovjek prirodno trebate svjetla, a to pčele čini nemirnima.
Pokušajte uobličiti jasnu sliku pčele koja prima kemijske reakcije od
svjetla koje osjeća strašno jako. Kada vi, kao ljudsko biće, pristupite i
pustite svjetlo, koje svugdje zasja, to djeluje na pčele kao što jaka
struja zraka djeluje na vas; to je baš kao da vi otvorite prozor i
zapuše jaka promaja. Pčela osjeća svjetlo, ona ne osjeća da je sve okolo
postalo osvijetljeno, već osjeća svijetlost kao potres, prilično je
uzdrmana od toga. Može se gotovo reći, (premda nisam vidio pčelara da
pušta previše svijetla) pčele postaju strašno nervozne, u sebi
uznemirene. Ubačene su u ovo kemijsko djelovanje svjetla i počinju
letjeti amo tamo gotovo kao male laste. Plešu gore dolje kao znak koliko
se nemirno osjećaju u sebi. Pčele se ne bi ponašale na ovaj veoma
nervozni način ako bi mogle vidjeti svijetlo; tada bi se pokušale
sakriti, pobjeći u kut gdje svijetlo ne bi utjecalo na njih.
Prirodno, kod svih ovih stvari, moramo shvatiti kako trebamo biti
savršeno jasni s obzirom na efekte koji svugdje postoje, i koji se ne
smiju uspoređivati s efektima kakve imaju na čovjeka. Inače sve
antropomorfiramo, i ne možemo nego zaključiti da zbog toga što čovjek
vidi na određeni način, na takav način moraju vidjeti i životinje.
Ovakve izjave se ne mogu davati pravocrtno.
Možda ste primijetili slijedeće. Ako netko primjećuje ovakve stvari,
često ih i postaje svjestan. Zamislite da ste u kuhinji gdje je lijep i
topao štednjak. Mačka voli sjediti na toplom štednjaku; ona se uvije i
zaspe, ima zatvorene oči. Dakle, ako se nađe miš negdje ispod ormara,
kojeg mačka nikako ne može vidjeti očima, može se dogoditi da mačka
iznenada jurne dolje bez otvaranja očiju, navali na miša sa potpunom
sigurnošću, i prije nego imate vremena razmisliti. Stvar je gotova,
mačka se vraća s mišem već u ustima.
Sada prirodno, gospodo, nećete reći da je mačka vidjela miša, jer je
imala oči zatvorene, spavala je. Neki ljudi kažu da mačka ima veoma
osjetljivo čulo sluha, i da je pomoću ovog veoma osjetljivog slušanja
mačka svjesna miša. Dakle, osim ovog, ti bi morali izjaviti da mačka
najbolje čuje kada spava , što je prilično sumnjiva izjava, posto su
gledanje i slušanje ona čula koja igraju tako veliku ulogu u budnom
životu, dok na primjer osjetilo mirisa, igra iznimno važnu ulogu kod
spavanja. Ono radi kemijski. Unutar nosa, i cijelog mozga događa se
nešto kemijsko. Nadalje, kada čujete nešto, možete li se baciti na to s
apsolutnom sigurnošću? Ovo uopće nije slučaj; slušanje uopće nije takvo
da brzo vodi do orijentacije. Stoga ovdje se ne radi o sluhu mačke. Ali
ono što je jako prisutno u mački je strašno fino osjetilo mirisa, koje
ima unutar svoje čekinjaste brade. Ovo strašno fino osjetilo mirisa je
tu pošto u svakoj čekinji postoji mali kanal, i unutar svake čekinje
(vidi dijagram 9) je supstanca, a na ovu supstancu prisustvo miša
djeluje kemijski. Kada nema miša u blizini, ova supstanca ima određena
kemijska svojstva, ali ako je miš negdje u susjedstvu mačke, čak i na
nekoj udaljenosti, tada je mačka svjesna miša kroz kemijsku reakciju u
njenim brkovima.
Rekao sam vam ranije da postoje ljudi koji, premda žive na trećem katu,
su svjesni neke supstance u podrumu, i mogu se ponekad od toga
razboljeti — na primjer, od heljde.
Ljudi se mogu lako uvjeriti s kojom sigurnošće radi osjetilo mirisa, jer
inače ne bi bilo policijskih pasa. Ovi psi rade veoma malo gledanjem,
ali mnogo svojim čulom mirisa. U kraljevstvu životinja preciznost i
sigurnost ne može se pridavati očima, već kemijskoj aktivnosti; pod
utjecajem ultra-ljubičastih zraka ova aktivnost je jača od svega.
Ako bi željeli biti posebno ljubazni prema policijskom psu napraviti
ćete dobro ako, na primjer, ako odete s njim i konstantno držite tamnu
svjetiljku ispred njega tako da ga uvijek držite u ultra-ljubičastim
zrakama. Policijski pas će čak biti i sigurniji u pronalaženju stvari,
jer u njegovim “mirisnim dlakama” (jer i pas ima mirisne dlake) kemijska
reakcija bila bi još sigurnija.
Sve što se može znati o životinjama ukazuje na činjenicu da kada ulazimo
u životinjsko kraljevstvo, ne smiju se tražiti svjesna osjetila kao kod
čovjeka, već se moramo spustiti u osjetila mirisa i okusa — u “kemijska
osjetila.”
Napomenuli ste, g.Müller, da mlade pčele ne ubadaju. To se lako može
pripisati tome, da mlade pčele još nemaju žaoku pošto još nisu potpuno
razvile svoju unutarnju organizaciju. To dolazi samo kako rastu starije.
Nema ničeg posebnog u tome, i nije u suprotnosti s onim što sam rekao.
(G.Müller je pitao o umjetnoj prehrani. On za to koristi četiri dijela
vode, pet šećera, i zatim dodaje timijan, čaj od kamilice i prstohvat
soli. Kakav je efekt ovoga?)
DR. STEINER:
Posebno smo u mogućnosti dati vam informacije o toj stvari, pošto su
naši vlastiti lijekovi djelomično bazirani na istim principima kao i oni
koje vi tu koristite instinktivno. Ne svi naši lijekovi, ali određeni
broj njih, temelji se na sličnim principima.
Vidite, kada hranite pčele šećerom, to je zasigurno besmisleno, jer prirodna hrana pčela nije šećer već nektar ili med, i polen.
G. MÜLLER:
Na primjer, treba prazniti čak i napola pune saće meda koje dolazi iz
šume, pošto će inače pčele dobiti dizenteriju; također kada pčele imaju
samo 4–6 funti., preostalo, to nije dovoljno.
DR. STEINER:
Pčele nisu prilagođene hranjenju šećerom već nektarom i medom. To je u
skladu s cijelom njihovom prirodom. Izvanredna stvar ovdje je da zimi
pčela mijenja bilo koju hranu u vrstu meda. Sva hrana je promijenjena od
stvorenja koje je jede. Dakle, zimi je pčela u stanju, svojim
delikatnim probavnim procesom, transformirati hranu koju uzima u vrstu
meda.
Možete lako zamisliti da ovaj postupak zahtijeva mnogo jače sile od onih
kada pčelu hranite medom. One ne trebaju trošiti istu količinu snage
kao kada moraju promijeniti šećer u med. Kakva bi to vrsta pčela bila
koje mogu unutar sebe transformirati šećer u med? To bi bile samo
najjače pčele, koje se mogu dobro iskoristiti. Slabe pčele neće
promijeniti šećer u med; dakle, one su više ili manje beskorisne.
Sada bi rekao da mi možemo dobro razumjeti zašto ste uzeli na primjer,
čaj od kamilice, jer ste tako uštedjeli pčeli nešto što bi inače trebala
napraviti u svom vlastitom tijelu. Ako razblažite šećer s čajem od
kamilice, tada uzmete onaj dio biljke koji priprema nektar. Jer
supstanca čaja od kamilice nema samo kamilicu u sebi, jer svaka biljka
također sadrži potencijalni med (kamilica sadrži ovaj proces u većem
stupnju, i zato se ne može koristiti kao medna biljka). Pretpostavim da
imate biljku, sa velikim dijelom takozvanog škroba u sebi. Škrob ima
stalnu tendenciju mijenjanja u šećer. Kamilični sok već radi u škrobu
biljke na takav način da usmjerava šećerni sok biljke prema formiranju
nektara.
Ako pčelama date čaj od kamilice podržavate ih u njihovom unutarnjem
procesu meda. Vi već radite šećer kao med, kada, ga razblažite sa čajem
od kamilice. Mi radimo isto s našim lijekovima. Kada netko uzima neku
vrstu metala, ne može ga se dati ljudskom biću upravo onakvog kakav je,
pošto će nestati u probavi. Morate ga razblažiti s nečim tako da se može
bolje apsorbirati, a tako je i s čajem od kamilice kojeg dodajete
šećeru. Sol mora biti dodana iz razloga jer posebno čini inače
neprobavljive stvari, probavljivim.
Čovjek instinktivno stavlja sol u juhu, pošto sol ima osobinu brzog širenja tijelom, i čini hranu probavljivom.