Priče iz matrice - 5. dio

SVI OPISI ,LIKOVI I DOGAĐAJI SU STVARNI

NALAZE SE IZMEĐU OVIH KORICA NIČIM IZAZVANI

OVO JE PRVO I POSLJEDNJE IZDANJE

SLUŽI NIČEMU I NIGDJE

KNIGA JE OBRAĐENA U ELEKTRONSKOM FORMATU
SVA PRAVA PODLIJEŽU
COPYRIGHT
miljenko_trnsko2002@yahoo.com

Miljenkovi blogovi: http://sretnosrcevuka.blog.hr/

http://pjesmenovogdana.blogspot.com/

Sumaglica

Sumaglica pokriva tlo
Imena ulica svijetle neonom
Bestjelesna bića
Prikradaju se
Da uđu ponovo u vaše snove
I da vas zarobe
U snu kroz snove
Ugrađuju nove doživljaje
Nove slike
Popravljanje programa
I vraćanje u operativni sustav matrice

Zaustavljeni satovi
Koji otkucavaju
Film rođenja
Onog između
I smrti
Slave se godišnjice poraza
Umiranja
Katastrofa
Odaje se počast žrtvama
Svi se transformiraju
Istina
Skrivena u podrumima
Duboko ispod zemlje
Dostupna samo izabranima

Takozvani ratnici
Bar tako sebe nazivaju
U stvari su sluge sotonizma
Vatikanskih kurija
Britanskih kraljeva
I njemačkog crnog plemstva*
Kao da postoji bijelo
Ono što je ljubav
Nema hijerarhije
Ni vojnike
Nema sluge
I gospodare
Nema tajni u svijetlu
Jer i Lucifera tako predstavljaju
Nije on nigdje pao
Kakvi anđeli kakvi bakrači
To su priče za prazne glave
Puno dvorište orlova
Koji kokodaču
Program im odredio igru
Pa kvocaju
Sa kokošima
A ljudska vrsta bleji u torovima
Zajedno sa ovcama
Čekajući svoju ovcu Judu
Da ih vodi u Haser
Iz šuma svjetlucaju oči u noći
Vučja družina
Hrabra i čista srca
Prilazi da unese nemir
Nisu vukovi koljači
Zmajevi su ti koji
Trebaju ljudsku krv
Ili patnju
Žene
Zato hajka na vukove
Lovac,baka i Crvenkapica
Pa nemilice
Jadne sa lovcem
Pohotnikom
Jure po svijetu
Ubijajući bizone
Indijance
Zar ima razlike
Ubojica čovjeka jeli bolji od ubojice vuka
Sve su to ubojice
Dolaze
Pastiri
Da vas spase
Izvedu na pravi put
Da prinesete
Tijelo
Kristovo
Jedući hostije
Koje simbol su
Jedenja ljudskog mesa
Davnog žrtvovanja
I tako od ljudskog koda
Postadoše
Svinje
Vlaga u zraku mokre ulice i polja
Skriven zvijezde iza oblaka
Sanjari gledaju zvijezde
Nadajući se putovanju
Ali brodovi ne dolaze
Nema spasitelja
Nema ispunjenih proročanstava
Za nešto dobro
Priče o zlatnom dobu
Kao i sve priče služe
Da uspavaju
Ljudsku rasu
Da i dalje bleji
I ne poduzima ništa
Vojničke čizme su meke
Skoro nečujne
Oružje je repetirano
Svi smo na nišanu
Jesmo li spremni
Jurnuti grudima
Na rafale
Brzometki
Noseći na usnama jedno jedino ime
Ljubav

Dj

dj
hladno je
tražiš razlog
prstima pipaš po postelji
da okreneš sklopku
čekaj
da se sjetim tko sam
gdje sam stao
ah, dobro je
bol je još uvijek tu
prepoznavanje počinje
vraća mi se memorija
je li ona u mojoj odsutnosti promijenjena
praznina
nigdje
ničega nema
ne brini
stalno stanje
svjetlo u srcu
skriveno
izgubljena si u sebi
zarobljeno bivanje
smrti
slaže se mozaik
crno bijelih spirala

misli
sjedim u karoci
putujem
pustopoljinama
razbacanim u noći
kroz
nevidljive planinske lance
prema šumu valova

strah destabilizacije
ruši priču iscjeljenja
učitelju
ne mogu
ni sebi pomoći
što da učinim sa onima koji žure prema mojem pragu
zamjeni me
izvedi jednu točku gutaća vatre
dok smislim
improvizaciju
dok postavim novu iluziju
i svi koji prođu
kroz vrata kaleidoskopa
biti će iscijeljeni

ležim u postelji
nemoćan i iskorišten od samoga sebe
od opsjene vlastitog uma

pišem
izmišljam
sanjam pa se budim
ni sam ne znam gdje sam
apsolutno ništa

volja robota
postala si san
dio tebe je nestao
jučer
ove ili prijašnjih godina
zemaljskog brojanja

ruše se svjetovi
bol do kosti
mogao bih sjesti
kraj tebe i plakati
gledaš me
i vidiš suze
ništa ti ne znače
ni tvoje
ni moje

zvjerka
u kavezu starosti
prosipa bisere
mogu misliti
karoca se žuri
iskače iz tračnica
gledam se u ogledalo
vidim čarobnjaka
hrabar
i nasmijan
neću plakati
već ću se smijati
sretan biti
kao trbuhozborac

ti si tu kraj mene
ili bilo gdje
znam
mahneš ponekad
onda letim
više, dalje …
padam
stresem krila
pa opet
trčim poljanom
prema ponoru strasti
provalijama zasluga
što je to
što moramo zaslužiti
uvijek sam htio davati
darivali su me
naučio sam iskazivati oduševljenje
a s mnogim stvarima nisam znao što bih

obukao sam se kao da idem na snijeg
valjda je to zima
u duši
pojma nemam o čemu govorim
što više istražujem
sve manje znam
na ovaj zemaljski način
kao u onoj pjesmi od grupe Had*
*put u ništa
na putu sve*
vukovi
žene
hodao bih
negdje
kroz ulice samoće
kroz samoću dalekih zvijezda
poludio sam
budim se sa rečenicama
sa pjesmama koje govorim i ne zapisujem
kao da neprekidno pišem
ma skroz sam
kako kaže **TBF
malo sam maka

ljepši od ovog dana je tvoj osmjeh
morao bih tu rečenicu složiti u neku
dramu
npr.
stojim na polju
razrovanom od gusjenica
zmajevi u zraku
zatamnjeno nebo
svijest se vrtloži
kraj krajeva se bliži
ni kraljeva ni slugu
još jedno srce
kuca
dok
lijepi dan se budi
ljepši od dana je tvoj osmjeh
ne mojem licu

umiranje
rođenje
sretna igra kraja
novog početka
novog začetka

* http://www.youtube.com/watch?v=ajIQJ0zxRjs
** http://www.youtube.com/watch?v=VRv81XMviM0

Hitler je dijete cvijeća

Hitler je dijete cvijeća
Hitler je dobio rat
Hitler je dijete cvijeća
Hitler je ratar koji teško radi
Hitler nije umro u bunkeru
Hitler je bio dobar čovjek
Hitler je bio loš čovjek
Onaj kojeg poznajemo
Inkarnirao se je u gospodina Obmanu
Sa bushevim smiješkom na licu
Hitler ne postoji
Hitler postoji
Što pomisliš to je moguće
Ako nemaš misli
Nije moguće
Tada djeluje on
Slutnja
Čežnja

Chipovi stižu na odredišta
Uskoro počinje lov
Brand
Kravlji žig
Logoraški broj
Takozvani znak zvijeri
Gorjet će u paklu
Samo pitam se tko
Jer pakao ne postoji

Ma molim te gospodine
Kažu to je tvoj plan
Viši red koji nitko ne razumije
Kako si to zamislio
Ma nisi
Jer ti ništa nisi smišljao
Samo si započeo kreaciju
I pustio ju da se igra
Da stvara svoja pravila
I danas prožimaš sve

Taj ritam zvijezda, kometa
Ples Shiva Shakti
Struja koja napaja
Je li to tvoj orgazam
Orgazam kreacije
Jesi li obezanjen
Želiš li još
Je li ikad postojala pravednost
Dok si svršavao i rasipao svoje sjeme
U ništa
A iz toga su nastajali svjetovi
Ti
Kojeg ne poznam
Ti
Kojeg ne razumijem
Jesi li
Ti život
Ili sam ja život
Jesam li ja krao iz košnice
Ili si me ti namamio
Tko si ti
Reci mi tko sam
Ja
Tko su oni
Koji love i progone
Jeli to tvoja igra

Mili moj
Ako ne znaš bolje
Makni se
Nismo mi neuki ni glupi
Već smo te odavno nadišli učitelju
U tvojim svjetovima
Ne kontrolirane situacije
Jedna glava
Jedno sazviježđe

Tko me vodi u ovom pisanju
Čiji glas
Hvali
Proklinje
Trbuhozborac
Sakriven iza zavjese

Krici novog buđenja dopiru iz daljine
Noseći zore
U naručju majki
Nasmijanih lica
Dok
Sa njima
Držeći za skute
Koračaju sretna djetinjstva
Na leđima
Radosna djeca

Profesionalac sjedi

Profesionalac sjedi
Događaji
Doživljaji
Bez emocija
Strast posla
Predanost ideji
Oduzima i daje
Živote
Igre
Smrti
Profesionalac ne osjeća
Ne misli
Nema interesa
Sjedi uz fado portuguęs*
Na nebeskoj stolici
Profesionalac
Ne govori
Smješka se i šuti

Kako li bog radi
Kao amater ili profesionalac
Jeli njegov posao zahtjevan i složen
Ili koristi ispravnu metodu
Što možeš prepusti drugima
Da urade mjesto tebe

Evo opet priča o Crvenkapici
Ma daj promjeni taj film
Scenario je već dao svoje
Ne drži vodu
Pa zar ne vidiš da se lovac igra sa bakom u krevetu
Zovu i Crvenkapicu
Vuk se približava kući
Osjeća opasnost
Žuri da spasi djevojčicu
I klopka se zatvara
Zabija čeljusti u lijevu nogu
Pokušava se izvući
Vući lanac kojim je zamka svezana
No u gaćama
Iz kuće izleti lovac
Probija se kroz snijeg
Nišani
I vuk odlazi
U tunel svjetlosti
Djevojčica prilazi vuku i grli ga
Plaće
Lovac odlazi u kuću
Bakica viče požuri
Doći će ona
Nego Ilija
Kaže ona
Htjedoh te nešto pitati
Čujem da mi se motaš i ko kćeri
Mlade udovice
Crvenkapičine majke
Ha, znaš mene navratim
Da ju utješim
Bakica se smije
Ti si pravi vrag sa puškom
A i pištolj ti je dobar
Ha ha ha
Djevojčica rasteže zamku
Plaće
Suze kapaju na nogu i ranu od metka
Rane iscjeljuju
Duša se vraća
Vuk otvori oči
Ugleda nasmijano lice djevojčice
Lizne joj ruku
Podigne se
Strese snijeg sa svog kaputa
Kaže djetetu
Sjedi na moja leđa
Potrči prema šumi
Poslije prvih stabala
Vuk sa djevojčicom poleti
Put zvijezda
Između nebeskog oca
I zemaljske majke
Radosno srce
Se veseli
Jer napušta san
Ovozemaljskog snivanja
Sve joj je smiješno
I mama
I lovac
I bakica
Grleći vuka
Leti
I leti
I gleda u koji svijet
Će sići

Profesionalac
I dalje sjedi
Montira film
I pegla priču
Život daje
Život uzima
Do sada nije bilo prigovora
Na
Njegov rad
Na njegova djela
Kao div
Među patuljcima
On
Iskusiti želi
Kako je to kad ga gaze
Jer bez toga nema
Scenarija
Ni
Nove priče

*http://www.youtube.com/watch?v=cwnvGTxChZI&feature=related

Sjene prošlosti hodaju oko tvog doma

Sjene prošlosti hodaju oko tvog doma
Otkuda dolaze poslije toliko godina
Da li ih zoveš
Kako radi tvoj nesvjesni dio
Koji nosiš na plećima
Ogroman teret
Ruksak pun programa
Nevidljivo zakopčan za tvoja leđa
Ugrađen u tvoj korpus
Kuda ti tamo i on
Zaboravljaš ga pa ga se prisjećaš
Nikako te ne napuštaju sjećanja
I ono malo tišine između otkucaja srca
Kad si tamo gdje jesi
Uleti neka davna slika
Scena
Iz tvog romana
I promjeni tok stvari
Kao da te netko snažno povuče u prošlo
Napušteno
Ostavljeno
A ipak tu
Papiri su ti ostali na stolu
Predmeti ne povezani
A bez toga nema arhiviranja
I pritišću te sjećanja
Sakriješ svjetlost
Misliš da si ju zarobio
Teško podnosiš komešanje u glavi
Svaki dan te nešto ruši pa diže
Koliko tvoje tijelo može trpjeti
Mamografija
Kemoterapija
Radijacija
Cijepljenje
Sve u cilju svladavanja
Tebe
Misliš da se može umrijeti
A onda te ponovo vraćaju
Odlaziš kroz tunel bijele svjetlosti
A to je u stvari cijev za ispaljivanje u novu priču
Padobran se baš ne otvara dobro
Tresneš o zemlju
Probudiš se
Oko tebe
Lica
Evo
Dečko
Dite
Ma isti ćaća
Nije, mater
Ma ne
Baba
Vanga
Reptilova
Smijeh nikad ne prestaje
Proroci
I ciganke
Kotlokrpe
I popravljači kišobrana
Zanat
Prostitucija kao umjetnost
Konkubine
I njihovi budoari
Mjesta tajnih dogovora
Manipulirani muškarci
Preko putenih žena
Razlivena vina po postelji
Svaki djelić holograma sadrži istu sliku
Posesivnost koja viče
Volim te
Sebičnost
Govori ne dam te
Priče o ljubavi
Kao i o bogu
Ne znamo o čemu pričamo
Ja jesam
Ljubav
Prastvaratelj
Ja nisam ono što misliš da jesam
Svako jaše iluziju svog života
Nastojeći zadržati razbijeno staklo
Prije postanja krhotina
Pijesak kao i voda
Curi kroz prste
Bolesnici krive druge
Zbog ne voljenja
A tko sam ja da postavljam dijagnoze
Ili da kažem dođite
Dajte meni svoje tuge
Odnijet ću vam bol jednim pokretom ruke
Biti će te opet mladi kako poželite
Ja sve mogu
A što vi možete
Vjerujete
Ili ne
Znadete li
Što je istina
I da li vas u opće zanima
Ili
Samo kako da preživim još jedan dan
Uz užase sa novinskih stranica
Televizijskih crnih kronika
Mislite da gutajući bobe
Rješavate ili odgađate
Neminovan susret sa samim sobom
Pred ogledalom
Pogled u vlastite oči koji zahtjeva
Hrabro srce
Osmjeh na licu
I pokret ruke
Čarobnjaka
U tom trenu
Postaješ jedno sa svim
I ništa, ništa ti više ne treba

Kad svakom koga sretneš kažeš

Kad svakom koga sretneš kažeš
Volim te
Kad svakog zagrliš i poljubiš
Kad svakog obljubiš
Kad saznaš da si žena
Da si muškarac da si tijelo
I da su to tvoje maske
U ovom svijetu na ovom planetu
Da nisi ništa od toga
Da su uloge koje mijenjaš
Na pozornici
Svjetova
Dobivaš nove drame
A igraš stare kad to poželiš
Da reći volim te
Je
Kao kada srcem
Svakoj duši koju sretneš
Kažeš dobar dan
Dobro došla
Dušo moja
Kad sve to počneš živjeti
Znaj
Otvorila si vrata
Raja
I nitko umjesto tebe
Ne može prekoračiti granicu
Spoznaje
Znanja
Voljenja
Ostaviti strah
Negdje iz sebe
Ostaviti strepnju
Da se preporodi
Ostavit one koji polako idu
Da ih ne požuruješ
Jer znaš
Da stižu za tobom
Tada ćeš razumjeti
Tada ćeš znati
Tada ćeš moći govoriti
Da sreo sam ljubav
I postala sam ljubav
Tada će sve što je
Što je bilo, što dolazi
Biti
Bilo je
Uvijek je
Ljubav
Tada
Dolaze
One riječi
Ja jesam
Ljubav
Od uvijek
I zauvijek

U kući mog oca

U kući mog oca
Neki drugi ljudi
Neka druga bića
Nevidljiv svijet
Ni sjene ne ostavljaju
Tuga u krvi
Žalost u očima
Bijes razdire
Odbijanje ne spašava
Crtanje granica
A onda nasilno spajanje
Priče i ljubavi
Kažu jedan je tražio
Čovjeka po svijetu
Je li ga našao u sebi

U domu moje majke
Čekanje na odlazak
Vjerovanje u ništa
Ili u sve
Vjerovanje i čekanje
Strah
Kada će umrijeti
Strah
Hoće li snjegovi okopniti
Gdje su mirne misli
Kontemplacije
Meditacije
Posvećenosti

U mom domu
Mir
Tišina
Prolaze sjene
Veseli smijeh
Lavež psa
Znanje se izlijeva kao vodopad
Svaki strah uzimam u ruke
I gledam ga
Zatim napravim grudu
Bacim ju
Na lizie
Oni instinktivno odskoče
Pa gledaju
Onda se vrate svojim mašinama
Ljudska rasa pati
Sva patnja
Ide k njima
Kroz portale zemlje
U njihova skladišta hrane
Brine ih
Komešanje
Jer
Neki ljudi
Su probuđeni
I nastavljaju
Buditi bogove

U kući mog oca
Za praznim stolom
Nitko ne sjedi
Nema glasova
Samo tišina
I stol je sam
I kuća je sama
U kući mog oca
Nitko ne živi
Ni otac
Ni majka
U kući mog oca
Uspavani bogovi
Jedva da dišu
Zapleteni u snove
Zaborav im jedini osta'

U kući mog oca
Ni imena
Ni broja
Nema ni nas
Ni reptila
I tko zna
Da li ikad
Naći ćemo taj put
Do očeve kuće

Val se kotrlja
I zrak treperi
Stojim sam na pustopoljini
Kidanje mojih okova
Biti će rušenje
Zatvora
Pet osjetila

Svjetlo
Sve jače
I
Sam već
Svijetlim
Svjetlo
Kida sve slike
Samo svjetlo
Ostaje
Niti jedna
Iluzija
Niti san
U svijesti
Ne
Postoje

U čemu sam našao sebe

U čemu sam našao sebe, među gomilom informacija, koje ulijeću u moju svijest,
po noći, danu, u definiranju i odbacivanju, o stvaranju i rušenju vlastitih
svjetonazora, u boli vlastitog tijela, u strahu, u boli drugih ljudi
preplašenih i poniženih,u lošim i dobrim djelima, tražio sam

se u mudrim knjigama, proročanstvima, učenjima i poukama tuđih iskustava,
tražio svugdje i nigdje u ovom i ono stranom, znaš nisam našao NIŠTA!
Počeo sam odbacivati
Vlastite svjetonazore, vjerovanja, ideje, bogove i sluge, odbacio sam sve osim
srca, jer ono je jedino znalo što treba učiniti.
Odbacio sam nadu, i rekao da se nadaju budale a ona služi manipulaciji ne
činjenja, odbacio sam vjerovanja jer su uvijek negdje postavljala dogmu,
odbacio sam učenja, zato što više nisu davala odgovore, odbacio sam samoga
sebe, ono što sam mislio da jesam, pjesnik, buntovnik,sve je postajalo pičkin
dim, sve je jasnije izranjala opsjena, zatvor u kojem se krećem i boravim, koji
je netko davno stvorio sa njemu poznatim namjerama a nama potpuno nerazumljivo,
što da govorim o tako zvanom bogu, kad ne znam ni tko je ni što je, znam da
nije ono što se o njemu priča, priča koja govori o zarobljenoj svijesti koja je
otkinuta od izvora dobila je čvrste konture, konture za što, za razumijevanje,
za igru, za neprekidne strahove, za ucjene koje ljudi dnevno provode
kontrolirajući jedni druge po naputku nevidljivog gospodara, ima jedan standup:
(http://www.youtube.com/watch?v=1SuLGeHNfTo),

gdje čovjek govori o bogu koji je ovo sve napravio, da je zaposlen u nekom
boljem poduzeću davno bi dobio otkaz ….
Nije nam potreba nikakva jebena vjera jer možemo bez nje, nije nam potreban
ovaj život jer je on san, mi boravimo u hologramu, ovdje na ovoj planeti
postoji zakon uzroka i posljedica, sa jakim rešetkama pa se svi recikliramo,
reinkarniramo i ostale pizdarije i to djeluje, zatvor ima svoj sustav, što je
sreća, što je dobro a što zlo, sa sto metara visine više nema važnosti, iz
dubine sazviježđa strijelca potpuno je nevažno, tako zvano vrijeme koje u biti
i ne postoji, prvi put sam ga dobro razumio kroz mrežu vremena i jednoj
Deepak-ovoj knjizi, kad Merlin objašnjava kretanje naprijed i nazad, Icke to
objašnjava kao kompjuterski disk, dodajem samo da je pun podataka, volim reći,
svi filmovi su snimljeni unaprijed, ovo zemaljsko vrijeme mjereno u ovom
hologramu od 80 godina prošlog stoljeća došlo je sada ispod 16 sati, i to je
iluzija kao i 24, ali za nju smo zalijepljeni snom.

Sretan, da, jer je to moj izbor,treba mi jednaka količina energije i za ne
sretan, i ako i jedno ni drugo ne postoji.

Što se trenutno događa, postoje dvije varijante, jedna je bijeg iz zatvora,
druga je njegovo rušenje, zašto ti se događaju ove stvari, zato što si vraćena
iz budućnosti kao i ja, kako znam, po svojem srcu,vraćene iz takozvane
budućnosti da ju promijenimo u prošlosti tu kao imamo izbor, no pošto smo
zaboravili kakva je ljudska vrsta moramo proći to iskustvo na vlastitoj koži,
pitali su nas da li to hoćemo, vikali smo DAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA, e sad nema
bježanja, hahaha.
I ne trudi se ovo povezati baci sve u zrak pa što ostane,ti jesi biće
svjetlosti, stvori čvrstu namjeru u kojem pravcu ćeš djelovati,ne govori o njoj
nikome, matrica je vrlo oprezna, bitka će uskoro probiti našu dimenziju,
armagedon je dječji kašalj prema cijeloj ovoj igri, no znaj jednu stvar, Sai
Baba to lijepo objašnjava u tumačenju bhagavad gite, na jednom mjestu kada
Arjuna ratnik pita boga? Krishnu, koji je njegov vozač ratnih kola, kako da
idem u bitku, pa ovo sve moji rođaci, prijatelji, misleći na drugu stranu s
kojom se sprema boj, a Krishna mu odgovara, ne brini, sve sam ja njih već
odavno pobio!posmatraj i otvori se,Ne analiziraj, otvori srce i oslobodi um da
ga ne ograničava i prepusti se i uživaj u igri, jer ti nisi bilo tko i ako ne
postoje razlike, pitanje je ko nosi više struje i jači naboj u svojoj svijesti
a tko ne, buđenje je bolno, davno je napisao Giancarlo Rosati, jednom ćemo
opet biti za očevim stolom i slatko se smijati našim doživljajima i dramama,
jednu stvar sam naučio u filmu Patch Adams, kada Patch pokuša samoubojstvo pa
završi u „ludnici“, tamo hoda jedan čovjek, koji je svojom voljom tamo i svima
pokazuje svoju ruku sa ispružena 4 prsta i skrivenim palcem, pitanje glasi
koliko prstiju vidiš, odgovaraju svi;pa 4, on kaže budala i ide dalje, i onda
to pokaže Patchu, koji daje isti odgovor, a slijedi objašnjenje pošto mu se
svidio,gledaj kroz ruku, koliko prstiju vidiš, odgovor glasi 8, točno,
pouka,kad gledaš u problem ne vidiš rješenje.Gledaj kroz problem, sjajna si
osoba imaš potencijal koji kuha u tebi smiri um ne žuri se otvori se i sve će
ti početi dolaziti, nemoj nastojati ništa kontrolirati

Pozdrav srca dragoj duši koja u srcu nosi ljubav jer sve drugo je
opsjena (D.Icke)
o čemu razmišljaš, to je tvoja opsjena, kada ju otpustiš posloži se nekoliko
dijelova mozaika, i tako svakim otpuštanjem dobiješ uvid u veću sliku, kada ti
se slika pokaže u konturama, istovremeno ti se otvara mogućnost veće slike,
kada dođeš do vrata, ne boj se, pritisni kvaku i uđi, napuštajući jednu iluziju
dolaziš u drugu, no jednom ćeš ipak stići u realnost koju si zaboravila, draga
dušo, onda će ti biti sve jasno, slijedi onaj udarac po glavi i i rečenica;pa
ja to znam.
sjeti se tko si

pozdrav srca