Dolaskom Nove godine, uhvatio sam se u razmišljanju o neposrednoj
blizini godine 2012-e, završni termin majanskog kalendara. Rasprave o
tom određenju vremena {tajmingu} rapidno su rasle već niz godina, i to
ne samo u New Age krugovima. Tome je posvećeno vrlo mnogo internet
stranica i foruma. To je i glavna tema knjige Daniela Pinchbecka, 2012 Povratak Quetzalcoatla
(koju tek trebam pročitati), i desetine drugih spekulativnih knjiga.
Trenutno, John Major Jenkins i Carl Johan Calleman se 'natjeravaju' da
vide tko će biti pobjednički vizionar odbrojavanja 2012-e.
Ovo bi mogao biti pogodni trenutak za mene da se odmjerim u ovoj
tajanstvenoj temi. Odvojeno od probnog eseja za phenomenamagazine.com,
do sada sam šutio. Međutim, prijatelji me pitaju što mislim o "kraju
vremena" i kako gledam na ono što drugi, poput Jenkinsa i Callemana,
govore o tome. Oni koji znaju nešto o mojem radu na području astralne
filogenetike (Potraga za Zodijakom), zvjezdanoj mitologiji, Svjetskim Dobima, i precesijskom određivanju vremena (Dešifrirana Dendera),
radoznali su i željeli bi znati moje gledište na čitavu tu stvar.
Proveo sam toliko mnogo godina u praktičnom gledanju neba i istraživanju
zodijakalnog vremenskog okvira i različitih uzoraka dugo-terminskih
kronologija – hindu, egipatske, tibetanske, majanske, aztečke,
perzijske, mitraičke, gurđijevske, teozofske, antropozofske i ostalih
koje sam zaboravio – te se osjećam obaveznim da komentiram ovu
trendovsku temu.
Ono što slijedi je kratki opis Majanskog Dugog Odbrojavanja, sa nekim
razmišljanjima o tome sa čime smo možda suočeni u odbrojavanju do kraja
vremena.
Slika - Majanska freska, misli se da oslikava Potop, sa vulkanskom erupcijom u pozadini.
Trinaest Baktuna
Majanski kalendar je kulturni artifakt iz općenite kategorije Svjetskih
Razdoblja. Proračunavati duge cikluse kozmičkog poretka bio je dio
interesa u svim drevnim kulturama od Kine do Perua. Uvođenje kalendara u
reguliranje građanskog života i poljoprivredno planiranje bio je dug i
složen proces. U smišljanju tih sistema, tvorci kalendara nisu se
ograničili na vrijeme na ljudskoj skali, nego su proširili svoje
proračune na neizbrojive tisuće godina. Čineći tako, ponekad su dolazili
do izvanrednih rezultata.
U Hindu kronologiji, broj 4.320.000.000 povezan je sa kozmološkim
motivom "Brahmihih dana i noći". Ovaj je broj privukao pažnju Josepha
Campbella, koji je zapazio da 4.320.000.000 godina, ili 4,32 mlijarde
godina, jest intrigantno blizu za danas procijenjenu geološku starost
Zemlje od 4,5 milijardi godina. (ja primjenjujem Hindu brojku za starost
Zemlje, radije nego prihvaćenu geološku procjenu u svojim kalkulacijama
za starost Gaie.)
4320 je osnovni broj koji generira četiri Yuge iz Hindu kozmologije. On
se također pojavljuje u kronologiji pretpotopnih kraljeva sastavljenoj
od strane babilonskog svećenika Berossusa, i drugdje. To je jedno
umjetno mjerilo (sveta, kanonska jedinica, ako tako želite) koja je
također faktor u raznim geološkim, zvjezdanim, solarnim, lunarnim i
planetarnim vremenskim ciklusima.
Poput Hindu vremenske skale, Majanski kalendar odlazi u pojas udaljenih
nezamislivih brojki. Svećenici-matematičari koji su smislili majanski
kalendar zabilježili su točne datume događaja, sve do danas, no također
su voljeli izvoditi vrijednosti daleko unatrag i unaprijed u vremenu.
Preciznost njihovih planetarnih, solarnih i lunarnih tablica je
impresivna. Oni su izračunali cikluse Venere i Zemlje precizno kao i mi
danas, sve do četvrte decimale. Ovo majstorstvo u računanju dokazivih
vremenskih ciklusa nalaže nam poštovanje i obavezuje nas da pobliže
proučimo njihovih dugoterminskih ekstrapolacija {izvedenih vrijednosti}.
Za Maje i sve ostale drevne narode, dokazive i nedokazive kalkulacije
bile su integralne jednostrukom sistemu svetih kalendara. Ne vidim ništa
loše u odavanju priznanja njihovim dugo-vremenskim okvirima, osobito
kada se nešto iz toga može naučiti.
Prema većini eksperata Dugo Odbrojavanje datira od rane Klasične
majanske ere 200.-900.g. KE, iako bi po konceptu moglo biti i mnogo
starije, vjerojatno nastalo između Olmeka u 7.st. PKE. Gravure {u
kamenu} koje bilježe najranije datume su Chiapas de Corzo, Stela 2,
32.g. PKE, i Tikal Stela 2, 292.g. KE. Zadnji zabilježeni datum je bio
909.g. KE. Kalendar koristi niz sa pet jedinica napravljenih na bazi 20:
k'in (1 dan), uinal (20 dana), tun (360 dana ili 18 uinala), katun (7200 dana ili 20 tuna) i baktun (144.000 dana ili 20 katuna).
Stele ili gravirano kamenje sa kalendarskim glifovima bilježe datume
putem hijeroglifa i točki i pregrada, prikazujući {mjerne} jedinice
putem njihovih položaja. Učenjaci su primijetili datume na pet pozicija,
od baktun-a prema k'in-u, poput ovog: 9.16.0.2.0, što
je ekvivalent 18.06.751.g. KE. Decembar 21., 2012.g. es piše
13.0.0.0.0. Postoje tri standarda korelacije, i možete se kladiti,
mnoštvo cjepidjačenja i finog štimanja u majanskoj kronologiji.
(Crtež stele iz "Iza 2012-e", korišteno s dopuštenjem. Vidi napomenu ispod.)
------------------------------------------ Iza 2012-e, napisao Geoff Stray (http://www.vitalsignspublishing.co.uk/)
je izvorna knjiga u debati o 2012.g. Autor je skupio na jedno mjesto
zapanjujuće mnoštvo teorija i informacija o kraju vremena, uključujući i
moje otkriće pete osi u Dendera Zodijaku. Strayeva knjiga osobito je
jaka u tehničkim informacijama i znanostima o Zemlji – na primjer,
međuodnos fluktuacija u zemaljskom magnetnom polju sa precesijom
(poglavlje 9). Geoff Stray je tvorac i menadžer http://www.diagnosis2012.co.uk/ premijerne baze podataka o 2012.g.
-----------------------------------------------------------------------------------
Dugo Odbrojavanje ide od 13.08.3114.g. PKE, i dolazi do 21.12.2012.g.
KE. To je ukupno 5126 godina ili 1.876.145 dana. Ovaj je interval blizu
13 baktuna od po 144.000 dana svaki, tako da se majansko Dugo
Odbrojavanje rutinski naziva "trinaest baktuna". Nije to tako strašno
dug period vremena, jer se svete kalkulacije nastavljaju, no dovoljno
dugo da uokviri ogromnu povijesnu perspektivu.
Dugo Odbrojavanje od 5126 godina je ugrubo jedna petina punog ciklusa
precesije ekvinocija, 25.920 godina. Ovo uklapa Dugo Odbrojavanje u
provjerivi okvir astronomskog određivanja vremena, što je impresivno.
Obzirom da Odbrojavanje predstavlja jedan inkrement {uvećanje} punog
precesijskog ciklusa, ono se može analizirati u paraleli sa Zodijakalnim
okvirom precesije. Trenutne se debate fokusiraju na ono što bi se
trebalo dogoditi kada Odbrojavanje završi u decembru 2012. Upravo 5
godina i 11 mjeseci od sada {u vrijeme pisanja tog članka}. Biti ću
precizniji: bio je mladi mjesec u večeri zimskog solsticija, 21.
Decembra, 2006.g. To je točno 6 godina do kraja Dugog Odbrojavanja. U 6
godina postoji 74 mlada mjeseca (koji se zbivaju u sinodičkom ciklusu od
29,53 dana). Možemo Odbrojavati do kraja vremena u lunarnim
intervalima. Kako pišem ove riječi, nalazimo se u 74. Mjesecu.
Sastavljanje
Prije no što pogledamo naprijed što bi majanski kraj vremena mogao
označavati, pogledajmo unazad na inicijalni datum. Do sada je ovo
privuklo prilično manje pažnje od završnog datuma. No ja bih rekao da će
ishod Odbrojavanja biti reflektiran, na izvjestan način i u izvjesnoj
mjeri, u inicijalnim uvjetima. Ako očekujemo da nešto završi 2012.g. KE,
moglo bi biti od pomoći da se zna što je započelo, koji su uvjeti
prevladavali, u početnom datumu 3114. g. PKE.
Kada su učenjaci prvi puta razriješili korelaciju Dugog Odbrojavanja sa
Julijanskim kalendarom kojeg mi koristimo – Goodman-Martinez-Thompsonova
korelacija, kasnije unaprijeđena od strane Johna Majora Jenkinsa – neki
su ezoteričari tumarali sporednim stazama primijećujući da je početni
datum 3114.g. PKE blizak Hindu datumu 3012.g. PKE, za koji je rečeno da
označava početak kozmičkog ciklusa Kali Yuge. Hindu legenda tvrdi da je
Kali Yuga, vrijeme mraka ili dekadencije u kojoj sada živimo, započela
smrću Krišne. 16.02.3102. g. PKE. To je možda najpoznatiji datum u
svetim kalendarima. Hindu kalkulacije daju dužinu Kali Yuge podosta veću
od majanskog Dugog Odbrojavanja, no koincidencija početnih datuma je
zapanjujuća. To je korelacija {između} Hindu-Maje.
U Dešifriranoj {dekodiranoj} Denderi, (još neobjavljenoj), moja
studija o svetim kalendarima Dendera Zodijaka, ja prikazujem da os D na
nižem reljefu Dendere označava datum 3102. G. PKE, što je naznačeno
putem poravnanja ekvinocija sa zvijezdom Antares u škorpionu. (Sada je
Jupiter poravnan sa tom zvijezdom, crvenim divom u srcu škorpiona,
tvoreći divan spektakl prije svitanja ovdje u Andaluziji.) U egipatskom
mitu, datum 3102. G. PKE označava ubojstvo Ozirisa, što je paralelno sa
smrću Krišne. Ovo nam daje Hindu-Maja-Egipatsku korelaciju.
(za kratak sažetak mojeg Dendera rada, uključujući i otkriće do sada nepoznate osi, vidi Colin Wilsonov Nacrt Atlantis. Također http://www.diagnosis2012.co.uk/5.htm , i skrolajte dole do stavke 38.)
Što učiniti sa korelacijom između Kali Yuge i majanskog Dugog
Odbrojavanja? Budistički i Hindu izvori predstavljaju puno materijala o
Kali Yugi. U Tantri velikog oslobođenja, Šiva govori supruzi
Parvati o žalosnim uvjetima u koje će čovječanstvo utonuti na kraju Kali
Yuge. Mnoge od stvari koje opisuje danas su uobičajene u našem svijetu.
Proročanstva Padme Sambhave iz tibetanske tradicije također daju slična
predskazanja, u rasponu od trivijalnih društvenih običaja (ljudi će
jesti stojećke, čak i trčeći) do tehnoloških otkrića (metalne ptice
letjet će nebom) do duhovne dekadencije (vidiči za prosvjetljenje
prodavat će se na uličnim štandovima).
Ne postoji zabilješka o tome što su Klasični Maje mislili o načinu na
koji će izgledati svijet na kraju Dugog Odbrojavanja, ili da li su imali
išta od proročanskih koncepata o zadnjim danima. Bez dokaza o tome što
su tvorci kalendara vjerovali, prinuđeni smo da sastavimo naše vlastite
zamisli o društvenim, duhovnim i psihološkim aspektima kraja vremena. Ja
se možda razlikujem od ostalih učenjaka po tome što otvoreno priznajem
da izmišljam glede znakova i izglednosti kraja vremena. Ostali,
kvalificiraniji od mene naginju tvrdnjama da oni izvlače svoje
interpretacije iz drevnih dokaza, ili da slijede ono u što su drevni
ljudi vjerovali, iako ne postoje pisana izvješća koja bi nam rekla u što
su Maje vjerovali.
Ono što ja izmislim/sastavim, može i ne mora biti istinito, ili od
pomoći, čak niti interesantno. Činjenica da ja nešto
izmišljam/sastavljam – znači smišljam interpretacije iz mog osobnog
učenja i mašte – može to prema nekim mišljenjima, diskvalificirati kao
jedva neki pronalazak. Dobro. Ja preferiram da vam kažem na koji način
ja djelujem, držeći svoje metode i izgovore vani na otvorenom. Uzmite
što vam se sviđa, a ostalo ostavite.
Krišna i Oziris
Hindu-Maje-Egipćanska korelacija omogućuje neke mitološke tragove za
profiliranje početnog datuma Dugog Odbrojavanja. Smrt Krišne i ubojstvo
Ozirisa predstavljaju mitogenetske trenutke (Campbellov izraz) kada su bili prekinutinaši unutrašnji pristupi ka Svetom. Posljedično, kulturološke refleksije i stvaralački izražaji toga pristupa počeli su dramatično nazadovati.
Ovdje ja ne očitavam Krišnu i Ozirisa kao patrijarhalne ikone, nego
pretpatrijarhalne supruge Boginja. Krišna može biti prikazan kao
božanski učitelj ili muški guru-avatar Bhagavad Gite, no jednako je
tako, samo davnije, bio bog ljubavi koji se ludirao sa matronom Radhom i
gopis, stadom djevojaka uvijek spremnih za 'rolanje'. U ovoj
perspektivi, Krišna nije opunomoćeni patrijarh, nego više poput azijske
verzije Erosa, ili hinduske verzije Dioniza. Ovaj je pogled konzistentan
sa nadmoći Vaišnava učenosti. (Vidite odličnu antologiju, Božanski
suprug {ili božanska supruga}. Vaišnava je ime za kult posvećen
obožavanju Krišne.)
Slika - Krišna i Radha, Gita Govinda serija, Pahari Škola, Himadel Pradesh, 18. St.
Na isti način u predinastičkoj kulturi
južnog Egipta, Oziris je bio supružnik Izis koja je bila rođena u
Denderi. Vrhovna boginja majka predinastičkog Egipta je bila Hator,
kojoj je bio posvećen hram Dendere. Hator je bila žensko božanstvo bez
muškog supružnika, osim svog vlastitog izdanka, Horusa, koji nije imao
oca. Njena totemska životinja bio je sup {lešinar}; rečeno je da je
oplođena od vjetra. Hator-Horus mit pokazuje na vrijeme kada muškarci
nisu vladali društvom i očinstvo nije bilo određujući faktor društvenog
statusa ili organizacije. Znači u pred-Ozirisova vremena.
Krovna kapela Dendere predstavlja najpotpunije izvješće u hijeroglifskom
pisanju i ikonografiji uskrsnuća Ozirisa zajedno sa jedinim potpunim
modelom radnog Zodijaka koji je preživio iz drevnih vremena. Oziris ,
žitni bog u Hator kultu prethodio je Ozirisu božanskom faraonu sjevernog
Egipta. Drugim riječima, postoji predteokratski Oziris u
kulturi orijentiranoj prema Boginji, koja nam je ostavila hram u
Denderi, Ptolemejsku konstrukciju koja utjelovljuje neke krajnje drevne
motive. U Denderskom kontekstu, Oziris je bio Pojava, Bogojavljanje
regenerativnih moći prirode, posebice filogenetskog koda. Oziris
predstavlja „ukorijenjeni“ {temeljni, korijenski} jezik ili operativne
instrukcije prirode, linga sharira(„duge korice“) u Tantričkim
terminima, a Hathor je bila drevni matrijarhalni čuvar njegovih
Misterijuma. U dinastičkim vremenima, svećeništvo koje je vodilo
egipatsku teokraciju uzdiglo je Ozirisa do statusa božanskog avatara, i
napravilo ga obožavateljskim modelom teokratskog vladara, faraona. Takva
je šablona tipična za teokratske skripte širom svijeta.
Ovo viđenje Krišne i Ozirisa je možda idiosinkratsko, no temeljeno na
dobro poznatom mitološkom materijalu i podudara se sa profilom
predinastičkih vremena. U ovom okviru, ja predlažem da početno vrijeme
Dugog Odbrojavanja predstavlja prekid prema boginji-orijentiranoj
prirodi-mudrosti, suradnje svete biologije za teokratsku agendu {plan}, i
posljedični gubitak kontakta sa Svetim koje se nalazi u prirodnom
svijetu, vodeći čovječanstvo u mračno doba gdje je kontakt sa Svetim
posredovan putem vjerovanja/uvjerenja diktiranih od ljudi koji su
tvrdili da govore sa Bogom.
Iako će potpuna povijesna slika smjestiti svoj početak u nešto ranije
vrijeme, oko 4400.g. PKE, Doba Patriarhije može biti sinkronizirano sa
Odbrojavanjem uzduž ovih linija. Od zore tog Doba, prisna veza sa
inteligencijom prirode, koja je utjelovljavala svjesnost o Svetom, i
poštovanje za Božansku Ženskost {žensku boginju}, da se ne pominje i
samu smrtnu ženu, drastično je opala. Tim opadanjem, padom, nazatkom,
ljudska je vrsta izgubila svoj balans spolova, svoju prirodnu moralnu
dispoziciju za dobrotu i suradnju, i pala pod 'urok' patrijarhalnih i
teokratskih priča kao što su egipatske i babilonske basne o božjem
kraljevstvu {pod vodstvom kralja}, i naravno, StaroZavjetnoj priči o
Izabranom Narodu.
Ključni {čvorišni} trenutci
Kako se ova interpretacija početnog datuma Dugog Odbrojavanja uklapa u
povijesne zabilješke? Paa, ima tu mali trik koji ponekad koristim za
praćenje povijesnih šablona kroz duga razdoblja: Odi na sredinu
Odbrojavanja putem oduzimanja jedne polovine od 5126 godina od 3114.g.
PKE. Tako se dobiva 551. g. PKE. 6. stoljeće PKE bio je trenutak kada je
Jahvistička pripovjest o Postanku dobila svoju krutu formulaciju pod
reformama Kralja Josiah-a (vladao 640-609.), hvaljenog kao idealnog
vladara u onom brutalnom manifestu teokracije, Deuteronomiji {Ponovljeni Zakon}.
Između 587. i 537.g. PKE, veliki dio židovske nacije bio je prognan u
Babilon. Kada su se vratili u Kanaan, Jahvistički pisci koji su pisali
program boga oca, spojili su svoj rasni mit sa perzijskim dualizmom podijeljenog izvora, pogledom na svijet koji pripisuje i dobro i zlo jednoj te istoj nadljudskoj agenciji.
Otuda se model kozmičkog sukoba apsorbirao u biblijsku pripovijest, što je odredilo
sve kasnije varijante božanske odmazde {kazne} i apokaliptičkog nasilja
konzistentnog sa kripto-fašističkom teokratskom agendom, i došao u
središnju točku Kali Yuge. Od tog ključnog trenutka dalje, očinska je
skripta nemilosrdno vodila čovječanstvo prema globalnim ratovima
religija koji danas prijete svijetu.
I tako ja povezujem neke specifične trenutke u sredini Dugog
Odbrojavanja sa mojim tematskim pogledom na značaj Odbrojavanja.
Koristim jednostavnu metodu izračunavanja ključnih trenutaka: 3114. PKE
> 551. PKE < 2010. KE. Vrlo je jednostavno, a opet začudno kakve
se informacije pomoću ovog alata mogu generirati, jednom kada imate
uokvirujući koncept ili heurističku frazu koja vam kazuje što da
tražite. U ovom slučaju, heuristička alatka je koncept „na boginji
temeljenih društava srušenih teokratskom agendom“ ili „priroda-mudrost
protiv otkrivene {obznanjene} religije.“ Ključni trenutci otkrivaju
povijesne događaje od glavnog značaja koji imaju smisla umutar
heuristički pred-definiranog okvira.
Želite li isprobati još jedan čvor {ključni trenutak}? Odite na
središnji trenutak između 3114. PKE i 551. PKE. To je 1832.g. PKE,
period dodijeljen patrijarhu Abrahamu, koji je prema nekim izvješćima
rođen oko 1812.g. PKE. Hammurabijev Propis (1810 PKE) je najstariji
preživjeli primjer totalitarističke, muško-mandatne društvene agende.
Tranzicija u patrijarhat uvelike je napredovala tijekom perioda kada se
proljetna točka mijenjala iz bika u ovna, oko 1850.g. PKE. Nikakva
uzročnost nije ovdje primjenjena, znate: to je jednostavno stvar
sinkrone dinamike! Izgleda da trenutci u povijesnom vremenu imaju
fraktalnu, ili sebi-sličnu samo-ponavljajuću strukturu.
U eonskim studijama povijesti – kronološkim nanošenjem događaja
na kartu u okviru Zodijaka i dalekosežnih planetarnih ciklusa – ovan
naznačuje uzdizanje patrijarhije. 551.g. PKE, proljetna točka je bila u
tranzitu među glavnim zvijezdama ovna. U vrijeme Aleksandra Velikog, dva
stoljeća kasnije još je u ovoj regiji, i bila je napomenuta od strane
promatrača neba kroz neko vrijeme. Egipćani su sazviježđe ovna zvali
Amon, i Aleksandar je sebe identificirao sa Amonom – a to znači da je
sebe deificirao {obogotvorio}. Svećenici u Siwi, koji su ga proglasili
„Sinom Amona“ da bi umirili narcisoidne fiksacije usamljenog dječaka,
neiskreno su ga savjetovali da napravi svoj portret sa ovnovim rogovima
na kovanom novcu. Ti su svećenici bili veterani u promatranju neba koji
su znali da motiv rogova odgovara trenutnoj Zodijakalnoj slici.
Dolazeći naprijed u vremenu, u sredinu između 551.g. PKE (središte
Odbrojavanja) i 2012.g. KE (kraj Odbrojavanja), dolazimo u godinu 731.
KE. Upravo u povijesni trenutak kada su Mauri {Mavari} bili uključeni u
masovne valove invazije Europe i šireći se prema ruskim stepama. Osmo je
stoljeće vidjelo i širenje i poraz islamske agresije na nekoliko
frontova. Prilično često, ključni su trenutci zapanjujuće precizni.
Primijetite da su učenjaci označili 731.g. kao točnu godinu kada je civilizacija Maja dostigla vrhunac i ubrzano počela propadati.
To je jedan primjer kako vremensko-faktorna alatka koja nema
povezanosti sa majanskim kalendarom, i vrlo udaljena od složenih
proračuna koji se tamo obično primijenjuju, može generirati diskretne
datumske točke konzistentne sa povijesnim profilom Dugog Odbrojavanja.
Moć tiska {štampanja}
U Europi, bitka kod Toursa
11.10.731., označila je poraz vojske Maura od 90.000 ljudi koji su
izvršili invaziju na južnu Francusku pod komandom Yemenitskog guvernera
Španjolske, Abd-ar-Rahmana. Godina 741. bila je godina smrti Bizantskog
cara Lava II, koji je uspješno odbio arapsku invaziju, kao i godina
smrti Charlesa Martela, glavne figure u otporu maorskog napredovanja u
Francuskoj (Galija). Smjenom glavnih moćnih igrača, Europa je postala
ranjivija prema Islamu, najzaraznijem obliku teokratskog fašizma na
Zemlji. Uzdizanje Islama uključivalo je široku skalu genocida, često
činjenog od strane Arapa prema drugim Arapima, koji danas vidimo u
Iraku. Godine 750., Abu-Abbas al-Safah, potomak Muhamedovog ujaka,
utemeljio je Abbasidsku dinastiju koja će uspostaviti Islamsko carstvo
da traje 350 godina. Čitneći to, on je masakrirao Umayyade, konkurenciju
preživjelu od prethodne dinastije.
Mauri su okupirali Španjolsku od sredine osmog stoljeća do 1492.g., kada
su bili protjerani. Islamska ofenziva protiv Europe bila je
reinaugurirana sa pozivom da se Andaluzija vrati Islamu, podignuta u
tragu bombaških napada u Madridu 03/2004.g. Da li će kraj vremena 2012.
biti označen ponovnom ofenzivom kao što je bila 731.g. KE? Prema
Eurabijskoj teoriji Bat Ye'ora, Egipćanina rođenog u Britaniji,
povijesničara koji se specijalizirao za iskustva ne-Muslimana u
muslimanskim državama, baš je to slučaj. (Pogledajte Wikipediju radi
izvrsnog članka o ovome). U Dok je Europa spavala (Doubleday, 2006.g.), američki ekspatrijski
autor Bruce Dave oslikava zastrašujuću, dobro dokumentiranu sliku
Islamske subverzije europske demokracije, posebice u Skandinaviji.
Trenutno, islamski se imperijalizam u europi kotrlja poput udarnog vala
preko kontinenta. Muslimani demonstriraju protiv onoga što smatraju
netolerancijom prema Islamu, dok se istovremeno ponašaju netolerantno
prema onome što osuđuju, ali i nastavljaju sa svojim zahtjevima za
posebnim izuzećima svoje religije od racionalnog kriticizma. Islam
predstavlja formulu završne igre patrijarhata i dominacijske religije,
fazu u kojoj pobjeđuje ili umištava sebe u pokušavanjima: parazit
uništava svog domaćina. Početni uvjeti Dugog Odbrojavanja kulminiraju u
teokratskom fašizmu Islama sa svojim programom za rigidnom društvenom
kontrolom, slijepom potčinjenošću pokazanim autoritetima, prijeteći
netolerancijom i seksualnim aparthejdom, sve temeljeno na knjizi
pripisanoj bogu stvoritelju.
Gledanje u povijesne prethodnike predstavlja jedan način da se skicira
„predvidivi“ profil događaja koji vode ka kraju Odbrojavanja. Zapravo,
uopće nije uključeno predviđanje: jedva pogled na i-previše-očite
posljedice zabilježenih događaja. Molim primijetite da to nije put kojim
se inače sprovode dijagnoze za 2012.g.
Da napravim sažetak: smrt Ozirisa i Krišne oko 3114.g. PKE ukazuje na
oštru eskalaciju patrijarhalne agende. Muška dominacija zadobiva
momentum kada sveti kraljevi nisu više pomazani u obrednim skupovima
sa kćerima Boginje. (to sam ponovio više puta na ovim stranicama, i ne
volim se ponavljati, ali inzistiram da je to ključni povijesni uvid za
koji si ne možemo priuštiti da ga ignoriramo. Pročitajte Merlin Stone, Kada je Bog bio Žena.)
Potiskivanje društva orijentiranih prema Boginji vodilo je ka uspjehu
patrijarhata, dominaciji prirode i seksualnog aparthejda – šablona koja
može biti praćena do bliskih povijesnih detalja, ako netko naginje ka
tome. Sve je to bilo ispunjeno i završeno putem sile i zastrašivanja, i
naravno, djelovanjem „prema Knjizi“.
Činjenične zabilješke povijesti – jedna prokleta stvar za drugom, kako
je to napomenuo Henry Ford – predstavljaju uvelike nus-efekt pisanja
patrijarhalne pripovijesti. Naglasak na ideološki instrument „knjige“
(ili Svetih Spisa) uklapa se u profil koji ovdje razvijam. I zaista, to
predstavlja glavni motiv koji se može vidjeti kako se odražava u mnogim
specifičnim događajima. U osmom stoljeću Islam se širio globalno i Arapi
su se borili sa dinastijom Tang za kontrolu nad centralnom Azijom.
Muslimani su ostali dominantna sila u Transoxianiji
kroz 150 godina. Jedna od posljedica arapsko-kineskog sukoba bilo je i
postavljanje prve tvornice papira u muslimanskom svijetu. To se dogodilo
751.g. (20 godina nakon ključne datumske točke) u Samarkandu, kada su
dva kineska ratna zarobljenika otkrila tehniku pravljenja papira svojim
zarobljivačima. Muslimanski su učenjaci smjesta počeli koristiti novu
tehnologiju za prevođenje drevnih grčkih i rimskih pisanih radova, no
također i za proizvodnju kopija njihovih skripti otkrovenja, Kurana,
naravno.
I tako, nakon ključnog trenutka 551.g. PKE, Jahvistiški pisci latili su
se posla komponiranja rigidne doktrinalne pripovjesti o Izabranom
Narodu, smjerodavnu skriptu judeo-kršćanskog salvacionizma. Tada, oko
„sljedećeg“ ključnog trenutka 731.g. KE, muslimanski pisari dobivaju
tehnologiju papira da tako šire njihovu verziju priče, opisanu u Kuranu.
Šablona je jasna: doktrinska pripovjest i tiskarska djelatnost u
zajedničkim naporima za primjenu patrijarhalne dominacije i Očinske Laži. Trik čvorišnog {ključnog} izračunavanja otkriva šablonu.
Sveta Knjiga (kojegod vjere) jest glavni alat indoktrinacije i kontrole
ponašanja za teokratsku agendu o nadmoći bijelog muškarca. Činjenica da
muslimanske žene prigrljuju i obožavaju Kuran nije mjerilo njhovog
povinovanja, nego naznaka da znaju da su im životi u opasnosti ako čine
drugačije. Ako ste Musliman, kazna za neslaganje s Vjerom ili
odustajanje od nje, jest, prema Kuranu, smrt. Za žene u islamskim
društvima postoje kazne gore od smrti.
Autoritet Svetih Spisa nalazi se iznad ljudske kritike – prilično jasno,
abrahamična religija je nekompatibilna sa civilnim i demokratskim
društvom koje dopušta slobodu izražavanja. Danas, Muslimani u Europi
koriste slobodu izražavanja koju im jamči demokracija u kojoj žive, da
bi oni pak pozivali na njeno ukidanje, i gotovo nitko se ne usuđuje da
im kaže da je ta taktika neprihvatljiva.
Knjiga je, i uvijek je to bila, suvereni alat modifikacije ponašanja,
planetarnog imperijalizma, potentni katalizator za ekocid, genocid i
suicid. To je masovno proizvađano oružje za masovno uništenje par
excellence.
Pripovjesni urok
I tako, moja je proširena definicija Kali Yuge: doba tame (neznanja) i
dekadencije (moralnog i materijalnog rastrojstva), zahvaljujući prekidu
sa mudrošću Boginje, nametanje planetarne moralnosti diktirane od strane
boga oca, i kancerozno širenje vjerski-temeljenih religija koje
operiraju na teokratskom autoritetu Knjige (Tora, Biblija, Kuran). Preko
5.000 zadnjih godina, cijela je ljudska vrsta potpala pod ropstvo
Knjige. U Ne na Njegovu sliku, ja predlažem izraz pripovjesni
urok za neprirodnu i opasnu moć salvacionističke skripte koja enkodira
uvjerenja tri abrahamične religije.
Mandat samo muškog boga stvoritelja ima ogromnu fiksacijsku moć
temeljenu na strahu i sramu. Oni koji usvoje Očinsku Laž, ili, češće,
imaju je bezumno postavljenu nad sobom, proživljavaju je kao da se ponašaju pod post-hipnotičkom sugestijom.
Oni koji su prisiljeni vjerovati u priču otkrivene {pokazane} religije,
ponašaju se ludo i bez kritičke refleksije ili ograničenja. Ono što su
nepromišljeno primili, bez pristanka, to nepromišljeno i ispoljavaju,
nepoštivajući slobodan izbor ostalih. Ponašaju se onako kako vjeruju.
Ono što im je rečeno da vjeruju, opisano je u Knjizi (Tora, Biblija,
Kuran).
Kraj Dugog Odbrojavanja potapa čitav svijet u nasilnu dramu kulminacije takvog ponašanja.
Mističko povjerenje
Ako se uspon Knjige kao alata ideološkog programiranja na masovnoj skali
uklapa u povijesni profil Dugog Odbrojavanja, kako možemo u kraj
vremena unijeti nadahnutu volju da se izazove i odbije ta moć?
Razmotrimo neka rješenja i nadahnjujuće strategije.
Špekulacije o značenju majanskog kraja vremena dostiglo je vrhunac
nakratko u osmom mjesecu 1987.g. sa „Harmoničkom Konvergencijom“. U
raspravi iz tog vremena, Jose Arguelles igrao je središnju ulogu sa
svojom izjavom da kraj Dugog Odbrojavanja naznačuje trenutak kada će
zraka iz galaktičkog centra preći širom Zemlje i producirati svoje
magične efekte. Ako se dobro prisjećam, period zrake poklapa se sa
precesijskim ciklusom od 25.920 godina. Stoga je Arguelles jednostavno
prikačio fantastičnu interpretaciju za poznati fenomen astronomskog
tajminga {usklađenosti vremena}. U Majanskom faktoruon tvrdi da
je majanska civilizacija nestala (ključni trenutak: 731.g. KE)
dematerijalizacijom kada je jedan dio populacije bio teleportiran sa
Zemlje na toj misterioznoj kozmičkoj zraci, i predviđa da će se isto
dogoditi za mnoge ljude 2012.g. Njegove teorije priskrbile su mu dvije
minute slave na CNN-u.
Nisam dovoljno duboko uključen u trenutnu raspravu oko godine 2012., da
bih znao da li se Arguellesove ideje podvrgavaju oživljavanju, ali
osjećam da su ostali, iz mlađe i kreativnije nadahnute gomile preuzeli
diskurs i značajno ga oblikovali. U nekim krugovima moglo bi biti i
reprize Arguelesove misli o dematerijalizaciji, ali ja se ipak nadam da
neće. Pozivi na napuštanje planete neće se tolerrati na ovim stranicama.
Ja sam vjerojatno van kontakta sa pulzacijama nove 'gomile' koja gradi
očekivanja glede 2012.g., ali mi izgleda da najbolje opcije za majanski
Kraj vremena izbijaju iz mašte mlađih ljudi kontrakulture, ljudi sa
kozmičkšm, umjetničkim, mantičkim, miotopoičkim i ezoteričkim
nadahnućima.
Ja nisam doživio ništa usporedivo sa tim uzbuđenjem još od Psihodeličke
revolucije iz 60-ih g. prošlog stoljeća. Postoji istinska manija u
zraku, naznaka božanske ludosti, osjećaj da su u životu i umjetnosti
moguće fantastične stvari, da svijet sâm može biti preobražen putem
djelovanja mašte {DA, ali na 4. denzitetu – p.p.}. (To je upravo ono što
su Romantičari vjerovali i predlagali, par stotina godina prije.)
Multifrekvencijski izboj mističnog povjerenja širi se kroz neka područja
kulture mladih.
Bilo bi glupo zanemariti mogućnost da je veliki žagor oko 2012.g.
refleksija kolektivnog psihičkog događaja neke vrste. Pitanje je, da li
rasprave, špekulacije, i predviđanja o 2012.g. usmjeravaju, ukazuju na
taj događaj, ili jedva privlače pažnju na sebe?
Do sada su predavanjima o 2012.g. dominirale tvrdnje o tome kako će
evolucija svijesti napraviti veliki skok, smjenu paradigme. Npr.,
spoznat ćemo noosferu
Teilhard de Chardina. Imam neki viši osjećaj da nas ova vrst visoko
intoniranog ćaskanja udaljava od izvornih mogućnosti trenutka koji se
nalazi pred nama. Ova vrsta špekulacije može biti „van kolosjeka“ ako ne nudi poruku o promjeni koja se posebice odnosi na krajnje {terminalne} društvene i materijalne uvjete Kali Yuge.
Jedna je stvar proglašavati kvantni skok u kozmičkoj svjesnosti, i
podržavati ga sa teško razumljivim proračunima koji idu unazad 16
milijardi godina (Calleman), a druga, recimo, oporavljati se od
društvene prijetnje otkrovene {otkrivene, ukazane} religije. Ono prvo je
jedva hipoteza, slavna ili ne, a drugo je revolucionaran stav koji
uključuje poziv na djelovanje i transformaciju.
Ja se počinjem pitati neće li možda obećanje o iznenadnoj,
spektakularnoj promjeni u kolektivnom setu misli biti zastranjujuće ili
potkopavajuće za stvarni prodor koji se pojavljuje kako svijet naglo
skreće prema 2012.g. Što ako se taj proboj radi o suočavanju sa ljudskim
stanjem, umjesto jurnjave „warp“ brzinom? Ako se Sofija pouzdaje na
neki način u čovječanstvo da ono ostvari njenu korekciju, kako su podučavali Gnostici, ljudsko će stanje ili doprinijeti toj veličanstvenoj mogućnosti, korekciji
planetarnog kursa, ili ga ometati / spriječiti. Bilo koji proboj oko
2012.g. ovisi o tome kako mi vidimo ljudsko stanje, uzimajući u obzir i
otpor ka ulasku u korekciju, i vještine i nadahnuće potrebne da se u nju uđe. {riječ KOREKCIJA zadebljao prevoditelj jer ga gnostički koncept (korekcije Sofije) neodoljivo podsjeća na POPRAVLJANJE, "debugging" univerzuma koji spominje Ark u Val seriji}
Ja naslućujem da su očekivanja o promjeni paradigme u 2012.g. zagađena
sa dvije distorzije, koje se tiču obima i ispoljavanja promjene. Da sada
nisam uvjeren da pojmovi o majanskom Kraju vremena nude pouzdan pregled
ili onoga što bi se moglo dogoditi, ili skale {u kojoj mjeri} bi se to
moglo dogoditi. Moja glavna kritika špekulacije je da, iako se ona može
koristiti povijesnim referencama, kako je viđeno u bliskom međuodnosu
„trinaest paklova“ i „devet rajeva“ sa poznatim događajima, itd, u
Callemanovoj šemi, ovaj pristup ne identificira preovladavajući
patološki motiv Kali Yuge: pripovjesni urok otkrovene {otkrivene,
ukazane} religije, zatvoren u autoritet Knjige.
No, što ako proboj u 2012.g. uključuje razbijanje uroka Knjige, obaranje
duhovne i moralne tiranije abrahamičkih vjera? Što bi značilo
onemogućenje pripovjesnog uroka? Kakvi bi uvjeti onda nastali? Kakvo bi
ponašanje rezultiralo iz toga? Kako bi ljudski uvjeti po sebi bili
promijenjeni, radikalno i permanentno izmijenjeni?
Mističko povjerenje {smjelost} u zraku je mirisno i opipljivo – ali gdje
je smješteno novorođeno povjerenje? U što to mi, ljudska vrsta, ulažemo
svoje najdublje povjerenje?
Mentalno planiranje
Što se tiče obima, {prostora, područja} nadolazeće promjene, postoji
priča o iznenadnom buđenju u mentalitetu naše vrste, koja je proširena
velikim dijelom globalne populacije. Kao, milijuni ljudi jednoga će se
dana probuditi i vidjeti život na potpuno drugačiji način nego
prethodnog dana. Vjerujem da takva predviđanja o kvantitetu nisu
korisna. Ona postavljaju varljiva očekivanja. Takva smjena na masovnoj
skali mogla bi se dogoditi da je potaknuta vanjskim događajem, poput
otapanja grenlandskog leda. Sa datim nuklearnim napadom, terorističkim
biološkim napadom, ili geološkim preokretom koji devastira glavna urbana
područja, pozornost čitavog svijeta bila bi pod tim uticajem, a ljudi
bi kolektivno i istovremeno trebali prilagoditi njihov način
života prema novoj situaciji. Pomanjkanje takvog događaja teško je
vjerovati da bi mase ljudi iznenada promijenile svoje misli o tome kako
živimo na ovom planetu. {autor očito ne zna za Val, ILI nema
dovoljno otvoren um da uopće uzme u razmatranje nešto što nije njegova
vlastita ideja – TO je ujedno i jedna od najčešćih, GOTOVO NEIZBJEŽNIH bolesti
ljudi koji nešto „postignu“, imaju neke radove iza sebe, a inače je
poznata pod imenom „samovažnost“, a dio je programskog paketa (jednako
kao i patrijarhat-teokracija-dominacija) predatorova uma, odnosno,
obzirom da smo na stranicama Metahistory.org, nazovimo Predatore iz 4.
denziteta onako kako su ih Gnostici nazvali: Arkoni – I tako, iako zna za Arkone, koji nam daju svoj um, autor dalje nastavlja sa uobičajenim, običnim ljudima (ali ne i tragačima) zanimljivim, 3. denzitetnim razmišljanjem - p.p.}
Ne trebate biti šamanski čarobnjak da bi predvidjeli da će se dogoditi
još više katastrofalnih događaja i terorističkih napada u sljedećih šest
godina. Naširoko se tvrdi da će Izrael pokrenuti preventivne napade na
Iran, prije ili kasnije. Ovaj bi događaj mogao eskalirati u nuklearni
rat na Srednjem Istoku, u 3. svjetski rat – nešto što je spremno da se
dogodi, ako lančana povezanost povijesnih događaja ne bude skrenuta
{spriječena}. U sljedećem razdoblju vjerojatno je da će doći do još
jednog terorističkog događaja u SAD, biološkog napada na glavne urbane
centre, možda. Svi eksperti kažu da nije pitanje da li će se dogoditi nego kada
će se dogoditi, i velik segment javnosti je zabrinut, napet glede onoga
što bi se moglo dogoditi. Moglo bi se očekivati da takva napetost
dosegne mučan nivo u sljedećih šest godina.
Što sav taj zastrašujući biznis ima sa majanskim Dugim Odbrojavanjem?
Ovi užasni događaji događat će se bez obzira na završetak Odbrojavanja.
Oni nisu rezultat kalendarske određenosti, nego kumulativnog ludila
povijesti {pod inžinjersko-dirigentnom palicom Arkona - p.p}. Oni potiču
od početnih uvjeta, još od nekih 5.000 godina unazad. Detaljno izloženi
raspadi Odbrojavanja – devet rajskih perioda i trinaest paklenih
perioda, npr. – predstavljaju vježbe u mentalnom planiranju, načine da
se postavi udoban smisao poretka događaja, no takve vježbe po mojem
mišljenju ne dokazuju predvidljivost snage Odbrojavanja.
Prema mojem pogledu, koristiti Odbrojavanje kao alat za predviđanje,
znači zloupotrebljavati ga. Pitanje "Što će se dogoditi?" od manje je
pomoći nego pitanje "Koje je to ponašanje koje se najhitnije treba
izmijeniti u najskorijoj budućnosti ako uopće želimo imati budućnost?"
Odbrojavanje može biti heuristički alat koji nam omogućuje da smještamo
događaje unutar vremenskih okvira i učimo nešto o kompulzivnim šablonama
povijesti, kako sam to pokazao prije. Kao takav, ne bi smio biti uzet
za zagonetno proročanstvo koje ima moć da donese ono što predviđa.
Sile stavljene u pokret u zoru Kali Yuge sada igraju u svojoj završnoj
fazi, završnoj igri patrijarhata, globalnog otkrivanja planova
teokratskog fašizma. To možda neće sve iznenada završiti krajem
dvanaestog mjeseca 2012.g. Vjerojatnije je da neće umrijeti tako
elegantnom kratkotrajnošću. No, na način na koji se približavamo
označenom trenutku, svjesni povjesne trajektorije koja nas nosi prema
njemu, može se zadobiti nešto krucijalno za završetak smrtonosnog uroka
patrijarhata.
Protiv Knjige
U prvom poglavlju Kraja Vjere, Sam Harris daje dva istaknuta
zapažanja: prvo, "većina ljudi na ovom svijetu vjeruje da je Tvorac
univerzuma napisao knjigu," i drugo, "kritiziranje vjere neke osobe
trenutno je tabu u svakom kutku naše kulture." To su očite činjenice
naših života, no čudnovata moć Harrisova argumenta širom knjige sastoji
se u njegovoom iskazivanju baš toga očitoga, na takav način da odmah
djeluje novo i alarmantno. Jednom kada se kaže, u toliko mnogo riječi,
da većina ljudi vjeruje kako je Bog napisao knjigu, uvjerenje izgleda
očito apsurdno. Pa ipak mi znamo da je to uvjerenje univerzalno, duboko
ukorijenjeno kroz jako dugi period vremena. Ono određuje način na koji
se pozamašan broj ljudi na ovoj planeti ponaša.
Sada, kada bi se iznenada nebrojeno mnoštvo ljudi koje se drži tog vjerovanja o božjem pisanju Knjige, odreklo tog uvjerenja, to bi bio jedan događaj vrijedan očekivanja Dugog Odbrojavanja. To
bi bila smjena paradigme koja nadilazi najluđa proročanstva Jenkinsa i
Callemana. To bi također bila smjena konzistentna sa povijesnim profilom
Kali Yuge ocrtanom u prethodnim redcima. Prisjetite se da smo
identificirali dava čvorišna, ključna, trenutka, 551.g. PKE i 731.g. KE,
kada je sastavljanje patrijarhalne agende bilo istaknuto. To su bili
ključni datumi za uspostavu dominacije po Knjizi: Biblija 551.g. PKE i
Kuran 731.g. KE. Da li 2012-a najavljuje mogućnost za onemogućavanje ili
čak pretvaranje u suprotnost, tih ranijih trenutaka? Jesu li takvi
masovni trendovi u psihosocijalnom ponašanju reverzibilni?
Kraj Vjere može ukazivati na to što se zaista može dogoditi na
kraju vremena bolje od ikojeg broja proročanskih knjiga koje tvrde da
opisuju što će se dogoditi, ili čemu se nadaju da će se dogoditi, poput
Jenkinsove špekulacije u njegovim knjigama o galaktičkom poravnanju.
Ali, da li je masovno odbacivanje abrahamičnih vjera vjerojatno da se
dogodi? Razmotrimo izvjesnost svjetolomnih događaja poput terorističkog
biološkog napada i geofizičkih katastrofa, i što zaključujemo? Ja bih
nagađao da kada se takvi događaji dogode, većina ljudi će se u žurbi
pojagmiti za Knjigom, radije nego da je odbace. Izvjesnost zastrašujućih
događaja koji će poremetiti ili čak uništiti društvenu i osobnu
sigurnost gotovo u potpunosti isključuje mogućnost da će mase ljudi
izabrati da odbace pripovjesni urok. Naprotiv, vjerojatnije je da će još
konzervativnije i dublje zaroniti u njega. Navaliti će na svoju vjeru
kada se sistem sruši. Umrijet će stegnuta srca, radije vjerujući nego da
sebe oslobode od vjerovanja / vjere.
Pa ipak će na Kraju vremena biti nekog razbijanja uroka. Masovno buđenje
ljudske vrste može biti udobna fantazija za neke, no ostali su možda
više nadahnuti drukčijim scenarijem u kojem se nekoliko ljudi probija kroz urok koji
još uvijek zadržava ogromnu većinu ljudskih bića u ropstvu. Je li ovo
jedno elitističko viđenje mogućnosti iz Kraja vremena? Ne, ali bi moglo
biti pravo viđenje iz perspektive opstanka / preživljavanja.
Bilo bi glupo, mislim, očekivati da se između sada i decembra 2012.g.
neopisivi milioni po svijetu odreknu Tore, Biblije i Kurana, i oslobode
sebe od glupih, opakih i iracionalnih vjera proglašenih u tim tekstovima
– no tu bi moglo postojati i razumnije očekivanje vezano za Kraj
vremena. Ako bi antireligiozne rasprave naznačene u Kraju Vjere
eskalirale u otvorenu javnu kontroverzu, našli bismo se kako
proživljavamo jedan događaj koji istinski odražava optimalnu promjenu za
čovječanstvo. Otvoreno izazvati u javnoj raspravi seksualni aparthejd
Islama, npr., bio bi važan događaj i ogromno napredovanje ka pozitivnoj
promjeni i iscijeljenju društva. Danas je problem ne samo što seksualni
aparthejd postoji – najjavnije u Islamu, no također i u ostale dvije
abrahamične religije, da ne pominjem u indijskim i kineskim religijama –
nego je problem i to što on ne može biti doveden u pitanje, zbog spoznatih političkih neispravnosti i straha od uvrede Muslimana.
Prisjetimo se Harrisova drugog zapažanja očitoga: apsolutno je tabu u
našem društvu danas izazvati ili kritizirati stvari vjere. No, što ako
taj tabu također iznenada bude izazvan i nadglasan {oboren}?
Pretpostavimo da postane prihvatljivo konfrontirati i čak naljutiti
ljude u njihovim vjerovanjima i vjerski temeljenim principima. To bi
bila smjena u društvenoj stvarnosti i društvena sintaksa konzistentna sa
bijegom od pripovjesnog uroka patrijarhata koji je dominirao Kali
Yugom.
Bila bi to ogromna promjena da se počnu „napadati“ vjernici i da ih se
počne uzimati kao odgovorne za ono u što vjeruju, i za ono što je
učinjeno u slijepoj privrženosti njihovim iracionalnim, prijetećim i
netolerantnim uvjerenjima.
Nema izuzetaka
Nedavno sudsko vladanje prema religioznim uvredama {„napadima“} u
Engleskoj ustanovilo je da „uvrdede nisu podsticanje“. Ovakvo vladanje
predstavlja ono što bi moglo biti radikalna smjena u pravilima govorenja
o vjerskim pitanjima. Ono mijenja sintaksu rasprave nad vjerskim
pitanjima. Slučaj se ticao vođe Britanske Nacionalne Partije, Nicka
Griffina, koji je opisao Islam kao „opaku“ religiju. Bez obzira na izvor
opaske, istina je da uvreda nije poticanje. Griffin nije rekao da je
Islam opaka religija i da bi trebalo objesiti Muslimane. Ova
zadnja fraza zasigurno predstavlja podsticanje vatre. Sa privilegijom
slobodnog izražavanja dolazi i odgovornost da se jezik koristi na
trijezan, razuman i odmjeren način, da se pazi što se govori, ali ne i
da se bude toliko oprezan da se nikad nikoga ne izaziva ili uvrijedi
{„napadne“}. Bilo koja zdrava osoba dobre savjesti zna što znači
govoriti podstrekački, a što ne.
Argument da uvredljivo govorenje vodi automatski ka podstrijeku je
pogrešan i podržava zahtjev za posebnim izuzećem koje je antitetično za
otvorenu raspravu u slobodnom društvu. Na isti način vrijedi i za
argument da ofenzivan govor udaljava „napadnute“ {uvrijeđene} ljude od
pozitivnog dijaloga koji bi vodio do društvenog pomirenja i bolje
integracije: uzeti stanje uvrijeđenosti kao izgovor za povlačenje iz
otvorenog društvenog diskursa {govora}, samo je još jedan način
iznuđivanja posebnih izuzeća. Uvrijeđen odgovor je varljiv i odbacije
kreativnu disonancu koja čini mogućim demokratsko društvo.
Živući u jednom otvorenom društvu, mi smo svi izloženi mnogim „napadima“
{uvredama}, stvarima rečenima i učinjenima koje nas iz ovog ili onog
razloga vrijeđaju. Ja sam npr., uvrijeđen zbog korištenja seksa pri
oglašavanju {reklamiranju}, zbog iskorištavanja djece kao modnih ikona,
zbog cijelog edukacijskog sistema Zapadnjačke kulture, i još puno toga.
Rizik da se bude uvrijeđen je posljedica slobodnog izražavanja ponuđenog
u jednom otvorenom društvu. Trenutno, tabu je uvrijediti židove,
kršćane ili muslimane na način da se kaže išta kritički ili ponižavajuće
o njihovoj vjeri, njihovim uvjerenjima i običajima, uključujući i kako
se oblače, kako se odnose prema svojoj djeci i kako kolju životinje.
Strah od nanošenja uvrede nije mjerilo suosjećanja ili obzira, iako se
prerušuje kao takav. To je ustupak zahtjevu za posebnim izuzećem kojeg
postavljaju članovi tih religija, koji traže prednost za primjenu svoje
agende putem djelovanja na vrijednostima i uvjerenjima koja ne mogu,
kako to oni inzistiraju, biti dovedena u pitanje, kritizirana ili
ismijavana. Ali zahtjev za posebnim izuzećem glede bilo kojeg pitanja, problema o čemugod, je proturječan principima jednog otvorenog društva (ili građanskog društva, kako ga Harris naziva).
Zahtjev za posebnim izuzećem je prerušena taktika za širenje tiranije i
totalitarizma, zakona Knjige. Tu ne može biti posebnih izuzeća od
otvorene društvene kritike za ikojeg subjekta u slobodnom društvu, a najmanje
za religiozna uvjerenja koja pokreću društveno ponašanje i religiozne
prakse koje određuju društveni identitet. Društvo koje podlijegava,
nasijeda tom zahtjevu, čini moralni suicid (što je baš precizno ono što
se dešava u Europi; Bruce Bawer raspravlja u svojoj uznemirujućoj
studiji Dok je Europa Spavala.) No, Zapadno, a posebice europsko društvo je postalo sve više i više popustljivo prema tom zahtjevu u zadnjih nekoliko dekada.
Ja tvrdim da politika smirivanja signalizira završnu dekadenciju Kali
Yuge i kraj Dugog Odbrojavanja prema širom-planetarnoj orgiji
pravdoljubnog samo-žrtvovanja. Nestajanje tabua o religioznom
vrijeđanju, uvređivanju, bio bi istinska smjena paradigme sa
cijelosvjetovnim reperkusijama za dobro. Ovo je vrsta masovne promjene
ponašanja koju bi trebalo tražiti u društvenom životu, kako se
približava majanski Kraj vremena. To je nešto vrijedno diskusije, ne kao
jedva nekog očekivanja, nego kao izazova za moment 2012-e.
Promjena Vjerovanja
Moja knjiga Ne na Njegovu sliku pokušava izazvati i slomiti
pripovjesni urok patrijarhata. Ona predstavlja radikalnu kritiku vjere u
Knjizi. A također i mnogi članci na ovim web stranicama.
Metahistory.org predlaže promjenu vjerovanja
kao jedan sam ali najjači akt koji može napraviti razliku za ljudski
život na ovoj planeti danas. Neki eseji na ovim stranicama služe za
primjer realističkih očekivanja koje bi mogli imati za veliki finale
Dugog Odbrojavanja: npr., Obećanje Usamljene Planete.
Vjernici mogu biti uvrijeđeni koliko god žele – to je njihov problem.
Kada oni naprave problem ostalima, oni se ponašaju prkosno i
destruktivno protiv principa otvorenog demokratskog društva, istog onog
principa koji im dopušta da zadrže svoja vjerovanja. Nije zločin
uvrijediti nečije osjećaje, niti obezvrijediti ono što su ulagali u svoj
identitet. Zapravo, to je znak zdravog društva, kada se takvo što može
napraviti bez straha od represija. No ako se društvo naširoko
povinuje zahtjevima za posebnim izuzećem, vjerski utemeljen program
patrijarhalne dominacije koja je počela dobivati na svom zamahu na
početku Kali Yuge će prevagnuti, sve do posljednjeg čovjeka.
Razbijanje pripovjesnog uroka jedino je moguće ako otvorena rasprava o religioznim uvjerenjima može razviti bez ograničenja i bez straha od represija u teatru neprijeteće debate, vođene principima da uvreda nije podstrek.
Kako sada stvari stoje, svakome tko se samo i šali glede Proroka, može
se prijetiti smrću. Dovoljno je loše što muslimani osjećaju na taj
način, a još je gore što su nevjernici na „demokratskom Zapadu“ voljni
smiriti njihove osjećaje. Oslobođeni prijetnji rutinski izraženih od
strane pobješnjelih muslimana, antireligiozne rasprave narasle bi do
značajnih proporcija, ili bi ako ništa drugo imale šansu da narastu.
Iako mislim da nije vjerojatno da će se puno ljudi odreći svojih
vjerovanja i razbiti urok Knjige, društva širom svijeta bila bi uvelike
poboljšana ako bi neki ljudi mogli barem otvoreno govoriti o onome što
vide kao umno poremećeno i neljudsko
u religioznim tradicijama. Mnogi bi tako mogli biti uključeni u
raspravu, i tko zna koliko puno njih bi se moglo podvrći radikalnim
promjenama srca u pogledu Boga, spasenja i opstanka? Vidjeti da se nešto
poput toga dešava u sljedećih šest godina, bilo bi jedno od najboljih
posljedica Dugog Odbrojavanja.
Razbijanje pripovijesnog uroka putem otvorene, nenametnute debate o
vjerskim pitanjima nije jedini način na koji bi se susret sa 2012-om
mogao pretvoriti u iscjeljujući trenutak za čovječanstvo. Postoji
također još jedan glavni put prema proboju u buduću sigurnost za
raspravu i razlike... Predstaviti ću svoje ideje o toj temi u srodnom
članku, sada u razvoju: Otkriće sljedećeg Svijeta.
