Spirale, odnosno veći i manji krugovi koji se zatvaraju i otvaraju su
temelj i supstanca svih oblika. Gdje se oni pojavljuju pojavljuje se
materija. Kada oni nestanu, nestaje i materija i sva djelovanje materije
kao što su: zvuk, boja, toplina, oblik, gustoća, dimenzija.
Dakle, krug nije samo simbol vječnog života, nego sam život u svojom vječitom očitovanju i izmjeni nastajanja i nestajanja.
U osobnom iskustvu čovjek ga često doživljava i kao stanje
bezizlaznosti, umora i dosade, kada nam se čini da se vrtimo ukrug, da
se uvijek iznova ponavljaju stvari i situacije koje nam nisu ugodne.
Kao da sam umoran
I kao da sam star
Kao da je dosadno
I suviše da znam
Ovaj krug sam skupio
I opet sklopio…
(EKV, Krug)
Ustvari ponavljaju se energetski, misaono-emocionalni obrasci, nesvjesne
strukture, neprepoznata energetska, karmička mustra, na temelju koje se
formiraju vanjske okolnosti.
Kako izaći iz takvih krugova?
Svjesno. Prepoznavanjem i probojem.
Svijest se također razvija u kružnom, odnosno spiralnom kretanju prema
sve višim oktavama i zahtijeva našu pažnju i suradnju. I spremnost da
učinimo odlučujući korak, skok kada je potrebno napustiti stari krug,
uvijek iznova.
To znači osluškivati otvorenim umom i srcem. Što je to što sada
doživljavam u raznim aspektima moga života? Što je to što u - sada i
ovdje - kuca na moja unutarnja vrata? Što se želi očitovati?
Postoje unutrašnja razdoblja koja zahtijevaju tišinu – dani nepomućenog
mira, ali i vanjska razdoblja za iskustva i integriranje tihih
ostvarenja; razdoblja osame i razdoblja odnosa s drugima koja se
međusobno nadopunjuju.
I ne može se reći da je u životu prvo jedno, a zatim drugo razdoblje,
ili obratno. Oba se procesa mogu događati svo vrijeme. Bilo koje veće
razdoblje može sadržavati dane dubokog mira, a zatim nove razine
proživljavanja starih povreda, karmičke i krvne povijesti, a zatim
otpuštanje, i suočavanje s novim situacijama.
U kontekstu duhovnog razvoja potrebna je integracija svih tih razina.
Duhovni put nas nepredvidivo vodi kroz visoke i niske predjele,
nepoznatim i uskim stazama, duboko u tamnu šumu, kroz kišna, snježna i
sunčana razdoblja, nekad u osami, nekad s drugima…, sve dok nismo
sposobni pronaći oslobođenje duše u svakom području.
Ono što se traži je hrabrost da se suočimo sa svime što se javlja.
Svjesno, bez traženja oslonca i identiteta u bilo kojem od tih
iskustava; ne pokušavajući ga zadržati, ponoviti, a niti panično bježati
od njega.
Samo takvo suočavanje s iskustvima nosi promjenu i razvoj za kojim čeznemo.
To je jedini put u istinsku autentičnost i integriranost na razini pojedinca i čovječanstva.
To znači i potpuno odricanje od podjele života na privatni i neki drugi; na duhovnu praksu i svjetovni život.
To znači proširenje naše predodžbe o Duhovnom putu tako da uključi sve.
A to ćemo sve bolje moći povlačeći se s oboda kruga u unutrašnjost, što bliže središtu.
To je uvijek isto središte, nepokretna izvorna točka. Besmrtni um, Duh ili stvaratelj.
Samo iz nje je moguća jasna i neiskrivljena percepcija.
Ta bezdimenzionalna i bezvremena svjetlosna točka je zajedničko središte svih nas i naših krugova.
Kada se s njim povežemo to znači da smo blago prisutni u središtu svoga života, svoga opažanja. Uvijek sada i ovdje.
Kao svjedok. Kao svjetlo koje sve jasnije osvjetljava kako i iz čega
nastaju krugovi koji su ga do tada zbunjivali. I oni nestaju, a
zamjenjuje ih osjećaj veće slobode i lakoće. To je prelazak na novu
vibracijsku razinu, novu oktavu svijesti.
Ovaj krug sam smislio
Ovaj krug sam stvorio
Ovaj krug sam razbio
U vjetar rasuo.
Vjetar misli,
Vjetar zna
Sve sto znamo ti i ja…
(EKV, Krug)
I tada može početi stvaranje ili očitovanje nečega novog, do tada
nepoznatog. Nečega što nije više samo osobno, pojedinačno, nego je
zajedničko, tebi i meni i svima koji su uspjeli probiti krug izoliranog,
lažnog ja.