Henry See: Dobrodošli u ovonedeljni podkast Znakova na putu, večeras
imamo posebnu emisiju za vas. Upravo smo ponovo sedeli sa Laurom,
slušajući kasetu koju je snimila tokom egzorcizma koji je izvršila pre
nekoliko godina - i cela ta stvar nas je malo prestrašila.
Joe Quinn: Iako to pretpostavljam nije bio egzorcizam. Ili barem Laura nije mislila da će se pretvoriti u egzorcizam.
HS: Ne, ne.
JQ: Ona je mislila da je to uobičajena terapija oslobađanja od duhova-prilepaka, koja se pretvorila u nešto malo više od toga.
HS: Tu nije bilo supe od graška.
JQ: Pa kako bi ti to opisala Laura?
Laura Knight-Jadczyk: Kako bih ja to opisala? Pa...
JQ: Poziv na buđenje?
LKJ: Pa, dopustite mi da kažem, trebalo nam je neko vreme da pronađemo
trake, zato što ja čuvam sve ove trake u kutijama koje su otporne na
vatru, znate, one u kojima čuvate sve svoje dragocenosti.
JQ: Ali to nije nužno zbog toga što ti očekuješ požar. Više je u skladu
sa, ako je iko gledao film Isterivači duhova (Ghostbusters), oni su
imali uređaj za blokiranje - to je u skladu sa time.
LKJ: Ne, ne, ne, ne, ne, ne, ne, ne! Ne, stvar je u tome da, znate,
veliki deo mog života je zabeležen na stotinama i stotinama tih traka,
bilo da se radi o terapijama oslobađanja od duhova-prilepaka, ili o
drugim tipovima hipnoterapija, ili o regresiji prošlih života, i naravno
godine i godine traka Kasiopejskih sesija. Tako da su one za mene moj
život, znate, ako iko ikada bude imao neko pitanje u vezi njih, u vezi
bilo kog od transkripata, i ako bude imao dobar razlog za to, i bude
mogao da priušti let do ovde, sigurno ću ga pustiti da presluša
originalnu traku. Ali u svakom slučaju, ja imam te trake, i mi smo
morali da kopamo po njima ne bi li pronašli jednu određenu koju sam
htela da podelim sa slušaocima, zato što je jako bitna, i...
HS: To je pomalo metafora onoga šta se zaista dešava - kopanje unaokolo.
LKJ: Kopanje - aha! U svakom slučaju, pretpostavljam da bih trebala da
napravim uvod za ovaj odlomak tonskog zapisa koji ću večeras prikazati
slušaocima. Ja sam ga već bila spomenula par puta. To je u stvari
poslednja sesija koju sam ikada uradila sa nekim koga bih nazvala
strancem, koji je upućen ka meni, koji je u neku ruku jednostavno došao
kod mene sa ulice - neko koga nisam poznavala jedno duže vreme. Ja jesam
naravno imala nekoliko intervjua sa ovom osobom pre nego što smo prešli
na sesije hipnoterapije, tako da nije da nisam bila upoznata sa
situacijom što se tiče onoga što je on znao da mi kaže, i što se tiče
toga koliko je on mogao da mi kaže. Ali je tu očito bilo stvari za koje
on nije znao, ili nije hteo da mi kaže, ili nije mogao da mi kaže, koje
su izronile tokom ove sesije, i koje su prouzrokovale da se ja bukvalno
penzionišem. Trebalo mi je šest meseci da se oporavim. U svakom slučaju,
ovo je bio mlad čovek koji je došao do mene jer je imao, kako je
opisao, problem sa samopouzdanjem. Razlog zašto je on osećao da ima
problem sa samopouzdanjem je u tome što je imao vezu sa jednom mladom
ženom. Oni nisu bili venčani, ali su imali dete, i povremeno su živeli
zajedno. Jedan deo vremena je provodio sa njom, a drugi deo vremena je
provodio sa svojom porodicom, sa svojim roditeljima. On je upoznao tu
ženu i ona ga je jako privukla, i oni su se smuvali, i ona je zatrudnela
i rodila bebu; on nije znao da li je beba bila njegova ili ne. Tokom
njihove veze, ona je postala jako zainteresovana za jednu
fundamentalističku religiju. Ona je počela da odlazi u crkvu, a razlog
zašto je to uradila je u tome što je ona osetila da se njen život
raspada zbog toga što je previše vremena provodila po barovima, vodivši
promiskuitetan, samovoljan seks sa višestrukim partnerima. To je naravno
prouzrokovalo probleme u njihovoj vezi. Sada naravno, vi ćete odmah
pitati "Zašto je ovaj momak sa devojkom koja ide u barove i ima
samovoljan, promiskuitetan seks sa višestrukim partnerima, i zašto on i
dalje ostaje sa njom?" Pa, očigledno, to je zbog toga što on ima
problema sa samopouzdanjem. I tako, zbog činjenice da je on nameravao da
je ostavi, i da ona zbog toga neće imati nikavu podršku, ona je postala
svesna činjenice da mora nešto promeniti u svome životu, i ona je
odlučila da će religija biti odgovor na njen problem. I tako je krenula
da ide u crkvu. Ona je otišla u lokalnu fundamentalističku crkvu
Pentakostalnog tipa koja se toliko razvila da su morali da kupe stari
tržni centar ne bi li imali mesto gde bi održavali obrede. Pod tim
mislim na one stare supermarkete iz šezdesetih godina godina koji su
renovirani u nešto što oni nazivaju Dvorana Spasa, ili tako nekako. I
oni imaju veliki bilbord napolju, na auto-putu na kome piše "Dođite i
sastanite se sa Bogom." Ne šalim se. I tako je ona krenula da ide u tu
crkvu, i ona je znala da ima te probleme, i postala je veoma bliska sa
nekoliko starešina te crkve i njihovim suprugama, i pričala im je o
njenim problemima, o tome kako joj je zaista potrebna pomoć. I tako su
tokom jednog obreda oni odlučili da je na nju došao red za koga će da se
mole, zbog toga što je ona zbilja to tražila, i oni su nameravali da
polože ruke na nju i da se mole za nju kako bi ona primila spasonosnu
milost od Isusa, ili koga god, što bi promenilo sve u njenom životu, i
sve bi bilo u redu. Oni su se skupili oko nje i počeli da se mole, i ona
je stajala tamo sa zatvorenim očima i počela je da se moli, i svi su se
molili, i svi su položili ruke na nju, i oni se mole, Aleluje lete
okolo, i, znate već, "Slava Isusu", i razne druge stvari koje se govore u
takvim aktivnostima. I, kako sam ja razumela, sledeća stvar koja se
dogodila je da je ona uzela oštru olovku iz džepa jednog gospodina koji
se molio za nju - zato što su naravno svi držali ruke na njoj, tu je
bilo oko deset ljudi oko nje - i ona je počela da ubada ljude. Ona je
povredila nekoliko njih, i oni su joj naravno oteli olovku iz ruke,
oborili je na zemlju, doneli odluku da je u njoj nekakav demon ili šta
već - i ona je završila u lokalnoj psihijatrijskoj ustanovi na
posmatranju neko vreme. Ona je otpuštena sa posmatranja posle određenog
vremena, i oni su rekli da joj je očigledno potrebno savetovanje.
HS: Ali oni nisu pronašli demona u psihijatrijskoj bolnici?
LKJ: Ne, pretpostavljam da nisu! Ona se vratila svom momku, i oni su
nastavili svoju vezu, i on je hteo da ode od nje zato što, nakon što je
ona odustala od zamisli da bi mogla biti spašena u crkvi, ona se vratila
svom starom načinu života i odlasku u barove i odnosima sa mnogim
drugim muškarcima. Kasnije sam imala intervju sa njom, i taj intervju
imam na traci. I nikada nisam srela ikoga poput nje, nekoga ko bi sedeo u
sobi prekoputa mene, i pričao mi na jedan najprirodniji, nimalo
sramotan način o svom seksualnom životu, o tome kako je išla u barove, i
kako je tamo upoznala neke ljude, i kako je htela nekoliko njih - tako
da je jednog po jednog pozivala da izađu van bara gde su imali seksualne
odnose. A zatim bi se ona vratila unutra i pozvala drugog. Nije se
činilo da je ona uopšte to smatrala neuobičajenim, osim što je znala da
je to njenog dečka pravilo ljubomornim. On je hteo da prekine tu vezu,
tako da je otišao u lokalnu knjižaru, traživši neke knjige o samopomoći,
tu je naišao na jednu od mojih vizit karti i pozvao me, i tako je
završio na mojoj sofi za terapiju. Ustvari, on ipak nije baš završio na
sofi. Ali u svakom slučaju on mi je ispričao najveći deo ove priče, i
rekao da je ono što on zaista želi i što mu najviše treba je snaga da
jedostavno izađe iz te situacije - zato što svaki put kada je pokušao da
ode, ona bi ga pozvala, i on je osetio nezaustavljiv poriv da joj se
vrati. On nije mogao da joj odoli; kad god ga je pozvala ona mu je
pričala da joj je žao, da će pokušati iz početka, da će biti dobra, da
će pokrenuti vezu na boljem odnosu. I tako je on želeo da ima snagu da
kaže ne. I to je to. Zaista. On je samo hteo da bude u mogućnosti da
kaže ne, i da to zaista misli, da ostane pri tome. To nije izgledalo kao
mnogo teška stvar - vi date nekome neku terapiju, saznate gde u
njihovom životu - najčešće u njihovom detinjstvu - su oni doneli odluke o
sebi, da oni nisu vredni, ili da nisu snažni, ili da ne zaslužuju da
budu srećni, ili da trebaju biti zlostavljani, zato što su oni
zlostavljanje videli kao ljubav, ili bilo koju drugu stvar. Iz onoga što
mi je on rekao o svom detinjstvu - svojoj prošlosti - nije bilo ničega
što bi ukazivalo na bilo kakvo zlostavljanje, nije bilo ničega što bi
ukazivalo na to da je on imao nesrećno detinjstvo u bilo kom smislu.
Izgledalo je kao da je on odgojen na sasvim normalan način, tako da ja
nisam mislila da ću imati posla sa nekim kome je bila potrebna teška
psihoterapija, zato što da jesam osetila da je tu bilo ozbiljno
zlostavljanje ja bih ga poslala odmah ka najbližem psihijatru ili
psihologu. Nakog tog intervjua, saznavši o stanju stvari, i saznavši
koliko sam god mogla o njegovom poreklu - gde je odrastao, gde je išao u
školu, kakve ocene je imao, znate, takav tip stvari - ja sam mu
zakazala terapiju. Usput sam izumela zgodnu malu tehniku koju sam
nazvala Terapija oslobađanja od duhova-prilepaka na daljinu. A to sam
zapravo naučila iz tekstova Carl Wickland-a, koji je bio psihijatar u
ludnici tridesetih i četrdesetih godina, i koji je napisao knjigu Thirty
Years Among the Dead. On je koristio svoju ženu - mislim da se zvala
Bessie ili Bety, možda ne baš tako, ali u svakom slučaju, on ju je
koristio kao medijuma, i hipnotisao kako bi postavio dijagnozu svojim
pacijentima. I to je bilo toliko efikasno da je on nastavio da to radi,
zato što je on naravno radio sa ljudima koji su bili ozbiljno, ozbiljno
bolesni - to je uostalom i razlog zašto su oni bili u psihijatrijskoj
ustanovi. I njegov metod je očigledno bio jako efikasan. Tako da sam
pomislila kako je to veoma zgodna tehnika, i već sam je koristila u
popriličnom vremenskom periodu. Imala sam prijatelja koga bih - ustvari,
imala sam par njih koji su volontirali da to rade s vremena na vreme,
tako da to nije uvek bila ista osoba - ali jedan od mojih volontera, moj
volonter medijum, bi došao i ja bih ga stavila pod hipnozu u isto vreme
kada bi pacijent bio pod hipnozom. I sa čime pacijent ne bi mogao da se
nosi, ili ne bi mogao da vidi, ili ako bi bila ozbiljna blokada, ja bih
jednostavno pitala medijuma - zvaćemo ga medijum u nedostatku boljeg
izraza - pa, možda bi mogli da ga nazovemo gledaoc? Ja bih pitala
gledaoca šta on može da vidi, ili kako on može da doprinese mogućnosti
uvida u situaciju. Ovo je bilo takođe veoma korisno u situaciji kada sam
osetila da im je potreban neko ko će biti uz njih - neko ko će ih manje
više držati za ruku. I to je bio jedan zaista praktičan način jer
gledaoc kao da je ulazio u hipnozu zajedno sa njima, što je bilo veoma
korisno. Oni nisu osećali da su sami, i mogli su da razgovaraju jedno sa
drugim, mogli su da razgovaraju sa mnom, a ja sam mogla da razgovaram
sa oboje. Tako da je to bio jedan jedinstven način rada. Moj prijatelj
je rekao "U redu, pomoći ću ti kod ovog slučaja", zato što sam mislila
da će ovoj osobi biti potreban ovakav tip dodatne pomoći - zato što, kad
je već pričao o ozbiljnom problemu sa samopouzdanjem, imati prijatelja,
poverioca, čak i kada si pod hipnozom, bi bilo dodatno umirujuće. I
tako sam ja oboje stavila pod hipnozu, i prolazila sam kroz manje više
standardnu proceduru koju je William Baldwin predstavio u svojoj knjizi
Spirit Releasement Therapy. I to su poprilično skriptovane serije stvari
koje se izgovaraju po određenom redosledu. Razumljivo, vi to ne radite
kao kada bi ste čitali. Vi morate razumeti šta izgovarate i šta radite, a
takođe ima i dovoljno mesta za improvizaciju. Ali je formula u osnovi
uvek ista: vi pozovete duhove svetlosti, ili duhove isceljenja, on ih
naziva Spasilačkim duhovima, ili Spasilačkim anđelima, i budući da je
njegova tehnika delovala, i da su je ljudi voleli, ja sam je generalno
upotrebljavala onako kako ju je on odredio. I tako sam uradila
inicijalan pregled te osobe, i identifikovala, nekoliko takozvanih
Prilepaka, ili džepova devijantne energije - i između njega, i između
mog prijatelja gledaoca, mi smo se pobrinuli za njih prilično efikasno.
To nije bio problem. A onda smo - ja sam htela da ga odvedem malo dublje
kako bih otkrila da li je bilo još nečeg, i htela sam da pronađe ili da
zamisli njegovo sigurno mesto u kome će raditi, odakle će moći da se
pozabavi nekim drugim stvarima. I ono što se dogodilo je, kada sam
zatražila da pronađe vrata njegovog sigurnog mesta ili njegove sigurne
sobe, i kada sam zatražila da ode do njih i da ih otvori, on je rekao
"Pa, ne mogu." A ja sam upitala: "Zašto?" A on je rekao "Pa, pokrivena
su ledom" - tj. bila su pokrivena debelim slojem leda.
HS: Da li si ti ikada bila u takvoj situaciji, gde je neko bio ispred vrata koja su bila blokirana ledenim pokrovom, ili...
LKJ: Ne, nisam. Bilo je raznih vrata, obično bih upitala subjekta da
zamisle svoj prostor, i njihovo - ja bih jednostavno rekla "U redu, tu
postoje vrata i ti ćeš ih otvoriti, i na drugoj strani vrata nalazi se
tvoje utočište - tvoje sigurno mesto, to je mesto na koje samo ti možeš
da odeš, ono pripada samo tebi, tu ne postoji ništa osim onoga što ti
želiš da bude." i tako dalje. I ljudi bi obično stvarali vrata raznih
vrsta - neki ljudi bi imali vrtna vrata, neki ljudi bi imali velika
hrastova vrata sa mesinganim stubovima, neki ljudi bi imali lepa
francuska vrata sa staklenim prozorima, ili bi imali vrata sa
zamagljenim staklom, hoću reći, u zavisnosti od svoje ličnosti oni su
svi imali različita vrata, ali ja nikada nisam imala ikoga ko je imao
vrata pokrivena debelim ledenim pokrovom. To je trebalo da me upozori.
Ali u svakom slučaju, moj pacijent nije znao šta da radi sa ovim ledenim
pokrovom, naravno, iz moje perspektive, moj cilj je bio njegov prolazak
kroz vrata kako bi on mogao komunicirati sa svojom dubokom podsvešću.
Zatim sam upitala svog gledaoca šta je on video i šta on predlaže. A on
je rekao "Pa primena toplote bi otopila led", a ja sam rekla "U redu,
pa, to je dobra ideja." I tako je pacijent zamislio da topi led, u tome
mu je naravno pomogao gledaoc, zbog toga što se pacijent nije osećao
dovoljno snažnim da sam istopi led. Led se potpuno otopio, a zatim je
data instrukcija, znate već, na 1-2-3 otvori vrata i prođi kroz njih.
Čini mi se da je u tom trenutku on rekao "Ja ne želim to da uradim", ili
"Ne želim". Ja sam ga uveravala da nema čega da se boji: samo nastavi,
otvori vrata i uđi unutra. On je ušao unutra i sve je bilo u redu neko
vreme. On je opisao sobu, ona je bila poput pećine, tu je bila stolica
za ljuljanje, i on je seo u stolicu za ljuljanje, i mi smo prošli kroz
nekoliko oslobađajućih tehnika dok se on ljuljao u toj stolici. I onda
sam jednostavno osetila - da postoji još nešto, zato što još uvek nisam
pronašla ništa što je bilo povezano sa ovim konkretnim problemom koji je
on imao. Upitala sam gledaoca da li on vidi još nešto. A on je rekao da
vidi dva siva kanapa ili užeta, ili nešto što izgleda poput dva siva
kanapa ili užeta koja su zalepljena za stopala pacijenta, i koja su se
protezala dalje u prostor. Ja sam rekla pacijentu "Sagni se i uhvati ta
užad i počni da ih namotavaš." I tada su stvari zbilja počele da idu
naopako. Hajdemo da vidimo da li možemo da pronađemo taj deo na traci, i
da pustimo taj isečak za vas sada.
HS: Da li si ikada iskusila bilo šta slično tome?
LKJ: Misliš na užad koja su vezana za...
HS: Užad koja su vezana za ljude?
LKJ: Oh, naravno.
HS: Stvarno?
LKJ: To, samo po sebi, nije bilo tako neuobičajeno, zato što je to čest
simbol za stvari na koje ljudi ne žele da obraćaju pažnju. To je takođe
bila česta pojava kada je postojao prilepljeni entitet koji nije želeo
da bude pronađen, i istisnut, pa je zbog toga odlazio. Ali pošto su ti
ljudi i dalje imali tanak privezak, to se simbolično prikazivalo kao uže
koje je i dalje bilo pričvršćeno za tu osobu. I tako bi oni odlazili i
sakrivali se kako niko ne bi mogao da ih otera, poput mene, ali bi oni
uvek bili pronađeni putem ovih kanapa i užadi i drugih stvari koje su i
dalje bile privezane i koje su ih odavale. I to je bilo nešto o čemu je
Baldwin pisao - tako da to nije bilo nešto što sam samo ja doživljavala -
to je bila poprilično uobičajena pojava.
HS: Aha.
LKJ: Tako da tu užad nisam uopšte smatrala neobičnim. Tu se jednostavno
radilo o, znate već, hej, ti imaš ovu pričvršćenu užad, zgrabi ih,
povuci ih ka sebi i otkrij šta se tu nalazi, a mi ćemo ga oterati.
HS: Pa hajdemo onda da vidimo šta se to nalazilo na drugom kraju užeta.
LKJ: Hajdemo.
[Početak tonskog zapisa]
LKJ: U redu - dve sive linije su zakačene za njegova stopala, protežući
se dalje u prostor. Viktore, da li možeš pogledati dole i videti ta siva
užad? Ona su poput bezobličnih zadimljenih stvari nalik oblacima koji
su zakačeni za tvoja stopala i protežu se dalje u prostor? Možemo li
dobiti pogled?
Victor: Hm? Šta želiš da učiniš sa njima?
LKJ: Šta želim da učinim sa njima? Želim da ih zgrabiš i da počneš da ih namotavaš, i da mi kažeš za šta su zakačena.
V: Ne.
LKJ: Ne? U redu...
V: Ali mi smo ih već jednom odrezali. Ne opet.
LKJ: U redu. Pa, šta kažeš na ovo? Hoćemo li ih odrezati i odbaciti?
V: Pokušao sam to.
LKJ: Ali, ne, ti nikada nisi pokušao uraditi to iznutra, gde se sada nalaziš.
V: Ne mogu se otresti ove stvari.
LKJ: Šta je ta stvar?
[Kraj tonskog zapisa]
LKJ: U ovom trenutku, ne znam da li ste to mogli jasno da čujete, on je rekao da ne može da se otrese te stvari.
JQ: Da, znači to je bila prva ideja...
LKJ: Pa, njegovo "Ne!", njegovo odbijanje da ih zgrabi i povuče je bilo pomalo neuobičajeno.
HS: I veoma naglašeno.
LKJ: Aha, to je bilo veoma naglašeno. I to se nije obično dešavalo.
Obično, ako je neko imao prikačeno uže, vi im zatražite da se sagnu i da
ga namotaju, a oni to veselo urade. I to nije veliki posao, zato što se
na drugoj strani nalazi samo vaša devijantna energija, ili prilepak,
ili šta god - i oni obično odu. Često su oni zaista patetični. Oni ne
žele da napuste osobu, zato što su toliko prilepljeni uz nju - i zbog
toga se kriju. Ovo je zato odmah bio znak da se nešto događa, on je
rekao "Ne! Ne želim - ja ne želim to da uradim." A ja sam ga onda
upitala da li bi samo želeo da ih odseče i da ih se otrese, a on je
rekao "Pokušao sam da ga se otresem mnogo puta do sada.".
[Početak tonskog zapisa]
V: Nije dobro, kažem ti - ovo je moja najgora noćna mora. Ona je ovde, i ja je neću uznemiravati.
LKJ: U redu, udahni duboko. Opusti se. Sada dovršavam [nerazumljivo] oko tebe.
V: Mogla bi da naljutiš ovu stvar.
LKJ: U redu, samo [nerazumljivo]. Sada pozivamo radnike svetla, anđele
milosrđa i isceljenja i ljubavi - mi ih molimo da budu uz nas i da nam
pomognu u ovom poslu. Mi molimo da nas potpuno okruže. Mi molimo za
mnoštvo radnika svetla, i radnika isceljenja i spasenja, da spasu
Viktora, da iscele Viktora, i da pomognu Viktoru.
[Kraj tonskog zapisa]
LKJ: U ovom trenutku, to što čujete je manje više izvršavanje Bill
Baldwin-ove formule, koja se sastoji iz toga da vi pozovete anđele
spasenja i isceljenja - i on ima celu gomilu kategorija raznih vrsta
eteričnih bića koje bi trebalo da prizovete da vam pomognu u ovom radu.
Sa moje tačke gledišta, meni nije bitno da li oni zaista postoje ili ne.
Ono što je meni bitno je da pacijent može da ih upotrebi kao simbolične
figure kako bi uradio ono što želi ili mora učiniti. Hoću reći, to je,
kao što sam već rekla, ista stvar kao kod terepije prošlih života, meni
nije bilo bitno da li je osoba kreirala scenarije u obliku prošlih
života, ili su oni zaista bili prošli životi - ono što je meni bilo
bitno je da su oni bili alati kojima je osoba rešavala svoje probleme.
To je bila njena lična drama koju je ona mogla da kreira ne bi li se
pozabavila sa onime što joj je smetalo. U ovakvoj određenoj vrsti
okolnosti, kada imate posla sa tim energetsko devijantnim tipovima bića,
bilo da su oni stvarno prilepljeni duhovi, ili prilepljene energetske
kugle, ili su to delovi disocijativne ličnosti - u ovom trenutku ne mogu
reći. U nekim slučajevima oni mogu biti samo mali disocirani delovi, i
kada osoba postaje svesna njih, i kada se suočava sa njima, to je poput
integriranja njih u sebe. Ali u ovom slučaju to jednostavno - to će biti
malo drugačije, ali u svakom slučaju ono na šta sam htela da skrenem
pažnju je da je ono što sam radila tu u tom trenutku ustvari korišćenje
Baldwin-ove prilično skriptovane molbe za isceljujuće anđele, ili
radnike svetla, ili anđele spasioce, ili šta god, da se pridruže - zato
što su to oruđa koja vi poređate za pacijenta kako bi on mogao da ih
upotrebi u svom izlaženju na kraj sa onime što predstavlja njegov
problem.
HS: Ali u ovom trenutku, užad su i dalje tamo i on ih još uvek nije namotao.
LKJ: Aha, užad su i dalje tamo, i on ih još uvek nije namotao, koliko
sam ja upoznata sa time. I ja zaista nisam bila uznemirena - ja sam samo
mislila da je ovo - imala sam već nekoliko situacija u kojima su neki
poprilično gadni gosti dolazili sa ljudima. I oni su bili ponešto
protivni, ili prepredeni, ili lažljivi, ili ljigavi, ili nešto drugo
poput toga - ali, obično, sa samo malo napora, i dozivanjem svih ovih
oruđa za osobu sa kojima će ona raditi, vi dobijate sve ove takozvane
anđele i takozvane duhove - da li su oni bili stvarni ili ne, kao što
rekoh, ja ne znam - možda jesu, možda nisu. I to je bilo - čak i sa
nekim odbojnijim tipovima koje sam susretala, oni su reagovali prilično
skriptovano na proces. I tako je uvek bilo.
HS: Znači to je delovalo.
LKJ: Aha - to je delovalo.
[Početak tonskog zapisa]
LKJ: I mi molimo u ime Svetlosti i Znanja [nerazumljivo].
V: Rekao sam ti, ne kači se sa ovom stvari, čoveče!
LKJ: Ono što mi dozivamo je mnogo snažnije od bilo čega što se tamo nalazi.
[Kraj tonskog zapisa]
LKJ: Od ovog trenutka ćemo neke vreme čuti neku malu škripavu buku, i
neke male čudne zvukove u pozadini. Ono što se sada događalo je da, kada
je on uzviknuo, kada se, šta god da je to bilo, probudilo, ili
istupilo, ili šta već - osoba je počela da radi neke veoma čudne stvari.
Kao prvo, on je ležao na podu, sa glavom koja je bila upravna na ugao
kauča. Na kauču je ležao moj gledaoc pod hipnozom, a subjekat je ležao
na podu na platformi sa jastukom, sa glavom koja mu je bila baš pored
ugla kauča i kraja stola. Na kraju stola je bio magnetofon, a mikrofon
magnetofona je bio zakačen za zaslon lampe koja je takođe bila na stolu.
Znači tu je on bio, upravan, a onda je počeo da se savija, veoma nalik
zmiji. On bi naizmenično mrdao ramenima gore dole, i njegovi kukovi bi
se pomerali, i njegov trup bi se uvijao - i taj čudan efekat svih
njegovih mišića koji su talasali, od vrha do dna, ili od dna do vrha, je
bio jako zastrašujući. I vi možete pomalo zaključiti iz zvučanja moga
glasa, da sam bila malo zastrašena zbog ovoga - zato što, ja obično imam
posla samo sa entitetom koji komunicira sa mnom i ne proizvodi toliko
mnogo efekata. Hoću reći, efekti izbacivanja gasova nisu nešto mnogo
neuobičajeno - ali u ovom slučaju, to je bilo praćeno ostalim fizičkim
manifestacijama nadimanja - uvećanjem trbuha, izbacivanjem gasova,
talasanjem kao zmija, i generalno previjajući se okolo na jako neugodan
način.
[Početak tonskog zapisa]
LKJ: Viktore, ti moraš zamoliti Svetlo da dođe i da ti pomogne, i da te očisti.
Demon: [nerazumljivo, glasan udarac] ... rekoh, ostavi ga na miru!
LKJ: A kako se ti zoveš?
Demon: Ja nisam ovde da bih odgovarao na tvoja pitanja - ostavi ga na miru.
LKJ: Kako se zoveš?
Demon: Ako si toliko pametna, sama ćeš zaključiti.
[Kraj tonskog zapisa]
LKJ: U ovom trenutku sam počela, manje više, ponovo da radim Bill
Baldwin-ovu formulu. I umesto da se upuštam u bilo kakav dijalog sa kime
god ili čime god da je tamo bilo, koje mi je reklo da ako sam toliko
pametna da bih trebala sama da zaključim kako se zove - ja sam odlučila
da samo prođem kroz formulu, zato što, ćešće nego ne, ta formula je
delovala. I to se nastavilo sledećih dobrih deset ili petnaest minuta;
ja neću sada pustiti taj deo. Jednostavno zamislite da su između ovih
interakcija o kojima govorimo bili dugotrajni vremenski periodi u kojima
sam ja prolazila kroz formulu - koja se sastoji od dozivanja anđela
svetlosti, radnika svetla, znate već, pojačavanja svetla, ohrabrivanja
Viktora da se okrene prema svetlosti, da odluči da se oslobodi ovog
porobljavanja, ili šta god je to bilo. I puno ohrabrenja, puno
umirivanja, ljubavi, znate već, ohrabrujućih stvari. I to je manje više
ono što se odvijalo tokom tog dugog vremenskog perioda. A sada ćemo
videti šta se zatim dešava.
[Početak tonskog zapisa]
LKJ: U ime svetlosti...
Demon: Ne u ovom životu.
LKJ: A zašto je to tako?
Demon: Ovaj je moj.
LKJ: Dragi Nebeski Oče, molimo za anđele oslobođenja i milosrđa i svetlosti da nam pomognu. Molimo te da nas okružiš.
V: Šta dođavola?
LKJ: Molimo te da raširiš svoje milosrdne mreže svetlosti oko ovoga...
V: Ova stvar je u meni već više od dvanaest godina.
LKJ: ... da ga uvučeš u mrežu svetlosti. Molimo te da ga preneseš u
svetlo, da se transformiše putem svetlosti - i mi to molimo u ime
Svetlosti.
V: Ne ti opet. Mislio sam da sam te nadjačao prvoga puta.
LKJ: U ime svetlosti.
V: Mislio sam [nerazumljivo] da sam te u potpunosti pobedio prvoga puta
[nerazumljivo]. Ti bi trebao da si otišao. Nema šanse da si ovde! Znam!
Ja - nema šanse da si ovde! Otarasio sam te se. Mislio sam da sam te se
otarasio.
[Kraj tonskog zapisa]
LKJ: U ovom trenutku, možete da čujete subjekta kako se pojavljuje, i
daje nekoliko komentara o tome kako otkriva da se tamo nešto nalazi.
"Otarasio sam te se, ne mogu da verujem da si ovde," - takve stvari. I
tu se u suštini odvija konflikt - tu se nalazi ova stvar koja kaže "On
je moj, ja ću ga zadržati, ti ga ne možeš imati", a tu je i subjekat
koji govori "Ne mogu da verujem da si ovde, mislio sam da si otišao" i
tako dalje. I tako ja nastavljam da izgovaram skriptovane reči -
nastavljam da ignorišem to biće (ako je uopšte to i bilo), ne želeći da
se upuštam u razgovor. Jedno od pravila je da mu nikada ne dopustite da
ono vama postavi pitanje - jer ako mu dopustite da vam postavi pitanje, i
vi odgovorite na njega, ono dobija moć nad vama. I to je jedno od
pravila koje vi ne smete ikada, ikada zaboraviti. Oni koji su gledali
film The Exorcist znaju da se u jednom delu filma pojavljuje ovaj savet
da vi nikada ne smete da odgovorite na pitanje koje vam je postavio
demon. I to je istina - ne smete. I ja neću odgovoriti na ijedno pitanje
koje mi je postavio ovaj demon, i to pravilo čvrsto stoji u mom umu. I
tako ja nastavljam da čitam i izgovaram - i ja takođe pomalo
improvizujem, jer, koliko puta možete izgovoriti iste skriptovane reči
ponovo i ponovo? Vi morate imati malo raznovrsnosti. I zato ja usput
improvizujem.
HS: Kada si popričala sa subjektom, da li si dobila bilo kakvu
informaciju koja bi pojasnila na šta je on mislio kada je rekao "Još
uvek si ovde, mislio sam da sam te se oslobodio"?
LKJ: Misliš kasnije?
HS: Aha.
LKJ: Ne, zaista ne. Zato što nakon što se sve ovo završilo, on se nije
sećao ničega o tome. On - šta god da je bila ova borba, ovaj konflikt
između njega i te stvari, to je bilo nešto čega on uopšte nije bio
svestan. To je bio totalan nedostatak svesnosti. On nije uopšte nije
imao ideju o tome - ne.
[Početak tonskog zapisa]
LKJ: ... pozivamo Nebeske legije da oslobode ove tamne energije od našeg deteta i prijatelja Viktora.
V: Kristi?
LKJ: U ime Svetlosti, mi pozivamo više rangove i statuse anđela. Mi
molimo Nebeske legije da razaberu svaku tamu koja je nanela bol našem
bratu Viktoru. Mi molimo da oni odrežu svaku nit...
V: Ja sam previše [nerazumljivo].
LKJ: ... bilo koje i svake mračne mreže...
V: Ja sam previše iscrpljen.
[Kraj tonskog zapisa]
LKJ: Jedna od stvari koje je upravo rekao je "Ja sam previše iscrpljen
", i spomenuo je ime njegove bivše devojke. I to je problem koji se
pojavio kasnije, i pojavljivao se u drugim situacijama - ne u onima u
kojima sam ja radila sa njima direktno u smislu hipnoze, već u onima u
kojima sam ja radila sa njima u drugim kontekstima - a to je problem da
seksualne interakcije mogu ozbiljno da iscrpe psihičku energiju osobe
ako je ta osoba bila u interakciji sa individuom koja je iscrpljujuće
vrste (energetski vampir, prim. prev.). To omogućuje otvaranje prema
ovakvim vrstama negativnih energija da se prilepe, i takođe čini
nemogućim za osobu da im se odupre ili da se bore sa njima. On je znači
spomenuo ime njegove devojke - iako će to biti nejasno zbog toga što
traka nije tako razgovetna, ali pošto ja znam ime ja to mogu čuti. A
zatim on kaže "Ja sam previše iscrpljen". On nije imao snage da se bori
sa ovom stvari zbog toga što je njegova energija bila isceđena.
[Početak tonskog zapisa]
LKJ: Podigni ove mračne sile prema putu slobode, daleko i daleko od bilo koga ko je uključen u ovaj posao.
V: [nerazumljivo] ... pre; izgubljen sam.
LKJ: Podigni ih dalje od zgrada, prebivališta, daleko od područja
Zemlje. Mi molimo za udruženo milosrđe anđela oslobođenja i svetlosti,
molimo da se udruže i odvedu kući ka svetlosti svaki duh sa Zemlje koji
je sada oslobođen ove tamne energije straha da budu uzdignuti ka
njihovom ustanovljen mestu u svetlosti.
V: Oh, osećam kao da me on peče.
LKJ: On te ne peče. Ti ga odvodiš.
V: [Uzdah]
LKJ: Pozivam Hristovu svest da uputi i usmeri ovaj izlečujući posao.
Pozivam anđele ratnike svetlosti da se suprostave ovoj tami. Pozivam
moćne oslobođujuće duhove svetlosti da rade sa nama na ovom mestu i u
ovo vreme. Moćni oslobođujući duhovi svetlosti, uđite duboko u ovoga i
pronađite tamnu silu. U ime Svetlosti, vežite je u mreži svetlosti
[nerazumljivo] kapsuli svetlosti. Vežite je u neprobojnoj, neizbežnoj,
nepropusnoj kapsuli svetlosti, okružujući tu tamu.
V: Kutija - u kutiji...
LKJ: Zgnječite je, i odvedite je odavde.
V: ... u kutiji [duga pauza] [nerazumljivo] kutija. Potrebna mi je ta kutija. Stavi me u tu kutiju - ne mogu doći do nje.
LKJ: Pozivam anđele ratnike svetla da lociraju i ograniče bilo koju cev,
bilo koje vlakno, bilo koju nit, bilo kakvu vezu od strane spoljašnjeg
izvora tamne sile i oslobode našeg brata Viktora. Anđeli ratnici svetla,
molim vas da odsečete i raskinete bilo kakvu vezu sa ovom tamom, i da
je uklonite sa našeg brata Viktora.
V: Biće mi potrebna kutija, kutija je moj odgovor, u kutiji.
Gledaoc: Šta je u kutiji?
V: Nešto što je pod bravom i ključem. Neka neko otera bol.
LKJ: Viktore, ja te okružujem ljubavlju i svetlošću. Skup radnika
svetla, Arhanđela Mihajla, i anđela ratnika, i oslobađajućih anđela, svi
su oni ovde da bi ti pomogli i podržali i očistili. Viktore, da li si
ti voljan da se pozabaviš kutijom?
[Kraj tonskog zapisa]
HS: Šta znači sve ovo o kutiji?
LKJ: Pa, kutija je pomalo interesantna jer u tom konkretnom trenutku,
nakon što sam već iskusila zaključana vraata sa debelim ledenim
pokrovom, kutija mi je bila pomalo sumnjiva, najblaže rečeno! [Svi se
smeju]
HS: A šta možeš reći o "To je pod bravom i ključem"?!
LKJ: Aha! Ali ja mislim da kutija pod bravom i ključem ustvari - hoću
reći, nakon što sam poslušala taj deo još nekoliko puta - da je to
predstavljalo taj mali deo subjekta koji je još uvek bio neokrnjen; da
je bio - da ga je on stavio pod bravom i ključem - ili da je stavljen
pod bravom i ključem, i da čak ni on nije mogao doći do njega. On nije
mogao doći do svoje najdublje - svoje volje, čak; ja bih rekla da je
kutija možda predstavljala njegovu volju. Prvo sam sugerisala da okruži
kutiju svetlom, ili da je baci. A onda je on rekao "Ne, ona je dobra", a
ja sam rekla "U redu, hajde da zadržimo kutiju" - ali sam ipak
nameravala da okružim svetlom tu kutiju! Jer nisam verovala toj kutiji!
[Smeh] Jednostavno imajte na umu da je ovo trajalo poprilično vreme, a
ovaj momak je izvodio sve te čudne pokrete tela i druge stvari. Naravno,
ne neprekidno - on bi oscilirao. On bi ponekad ležao veoma mirno, a
onda, kad god, šta god da je bilo aktivirano, on bi ponovo započinjao sa
svojim zmijskim pokretima, i nadimanjem, i podrigivanjem, i
izbacivanjem gasova - i tako dalje i tako dalje. To se odvijalo
poprilično dugo vremena (iako mi preskačemo velike delove toga) - i zbog
toga ja jednostavno nisam više verovala ničemu u tom trenutku. Mislila
sam, baš iskreno, da bih stvarno trebala da pronađem neko drugo
zanimanje - mogla sam da prodajem Tupperware, zaboga! [Svi se smeju]
[Početak tonskog zapisa]
V: [nerazumljivo]
LKJ: Pa, ako ne možeš da je otvoriš, zašto im ne dozvoliš da je odnesu u svetlost?
V: Nema ništa zlo u kutiji [nerazumljivo].
LKJ: U redu. Znači ti želiš da zadržiš kutiju?
V: Otvoriću je i daću im, jer nema ništa zlo.
LKJ: U redu.
V: Stavi kutiju u svetlo.
LKJ: Stavi kutiju u svetlo? Mi okružujemo kutiju sa svetlom? [duga
pauza] Svetla su svuda. Mi pozivamo jato da pospremi i počisti...
Gledaoc: To ojačava.
LKJ: To ojačava?
Gledaoc: Hm-hm.
LKJ: Ja pozivam svetlosni tim za čišćenje da uđe duboko u našu telesnu
prirodu, da pospremi i očisti svaki njegov deo. Svaku ćeliju njegovog
fizičkog tela, svaki aspekt njegovog mentalnog i emocionalnog života...
[Kraj tonskog zapisa]
LKJ: Sada, dopustite mi samo da kažem da u ovom trenutku, ja smatram da
formula poprilično deluje. On se u neku ruku smirio, i moj gledaoc mi je
rekao da svetlo ojačava, i stvari se, čini se, dobro odvijaju, i...
JQ: On je rekao da ga je to peklo, a ti si rekla "Ne, oni ga odnose, oni ga odvode - odvode ovaj negativni entitet".
LKJ: Aha, aha, i tako ja mislim da sve ide prilično glatko, tako da se
pomalo opuštam sa protokom stvari, i samo nastavljam dalje, i pomišljam
da je vreme da uradim finalni deo procesa - a to je da pozovem tim za
čišćenje, a oni pospremaju i čiste sve ćelije u njegovom telu, i oni...
HS: Da li je to deo Baldwin-ovog rituala?
LKJ: Da, to...
HS: Je tim za čišćenje?
LKJ: Da, kunem se! On zaista ima taj deo u knjizi, da. Vi imate tim za
čišćenje; oni dolaze i pospremaju i čiste, znate već, sve ćelije u telu,
i oni čiste duh, i oni otklanjaju bilo kakvu devijantnu energiju i tako
dalje i tako dalje. Tako da je to baš formula. Tako da ja ovde sledim
formulu, i mislim se kako ona mora da deluje, da se sve odvija prilično
fino, i da se mi nalazimo u završnim fazama, da su stvari završene. A
onda za nekoliko minuta će moj gledao reći "U redu, otišlo je", i, znate
već, mi smo završili, i mi možemo da idemo kući, i... [Svi se smeju]. I
tako, tu se mi trenutno nalazimo.
HS: Laura nastavlja svoju priču u drugom delu ovoga podkasta.
2. dio
Henry See: Ovo je drugi deo Laurine priče o terapiji oslobađanja od duhova prilepaka koja se pretvorila u nešto drugo.
[Početak tonskog zapisa]
Laura Knight-Jadczyk: Mi molimo isceljujuće anđele da izleče sada. Okružite ga sa...
Demon: Zašto ti je ovaj toliko važan?
[Kraj tonskog zapisa]
LKJ: Pa, očito...
Joe Quinn: To je bilo poput "sačekaj malo" momenta! Da li je neko nešto rekao?
LKJ: Da, čini mi se da jeste! Čini mi se da je pritisak - ustvari, mislim...
JQ: U ovoj fazi već ste navukli svoje kapute!
LKJ: Ja sam krenula ka vratima, aha! Da, bilo je malo iznenađujuće da je
on iskočio tako snažno u tom trenutku. Ali pretpostavljam da je on bio
iritiran zbog toga što sam ja nastavljala da izbacujem ovu energiju, kao
što rekoh, to nije bilo nešto veliko, ja ne mislim da doslovno postoje
anđeli ili radnici ili šta god. Ja mislim da je to ustvari energija
egzorcista. I ja sam nastavljala da ulažem energiju u ovu situaciju, i
mislim da je ta energija postajala poprilično iritantna za koga god ili
šta god da je to bilo. Nešto ili neko je postajao ekstremno smoren
slušajući Baldwin-ove reči ponovo i ponovo.
[Početak tonskog zapisa]
LKJ: U ime svetlosti ja pozivam božansku Majku da obgrli ovoga u
svetlosti i ljubavi. Dirni u njegovo čisto srce. Obnovi lepotu ovog
milog bića, srž ovog deteta Božijeg. Arhanđele Mihajlo, mi te pozivamo
da pošalješ svoje najjače ratnike. Mi pozivamo sve radnike koji mogu da
dođu da nam pomognu u našem radu i da pospreme i očiste. I mi molimo u
ime Svetla...
[Kraj tonskog zapisa]
LKJ: U ovom trenutku ja sam pozvala sve da dođu, i moj glas zvuči malo
napetije, i to je zbog toga što se u ovom trenutku fizička ativnost
pojačavala dramatično - zmijsko vijuganje po podu je bilo veoma
naglašeno, grčenje mišića, otok i stezanje trbuha, zajedno sa
izbacivanjem gasova, i ja vam mogu reći da to nije bio miris nečeg
svetog! I ja sam mislila kako ovo postaje pomalo jezivo, zato što ja
nisam znala da li će ovaj momak odjednom skočiti sa poda, i skočiti na
mene i početi da me davi, ili nešto drugo - i ja sam postajala pomalo
nervozna jer eto me tu, sedim, potpuno sama, u ovoj sobi - ovoj kući -
sa dvoje ljudi pod hipnozom, i jedini od njih koji je mogao da mi
pomogne, ako je to uopšte bilo moguće, je naravno bio u transu poput
onoga koji je mogao da me napadne. I ja sam razmišljala "Ja stvarno
moram da prestanem da se bavim ovime!".
HS: Da li si ti dobijala bilo kakve izveštaje od svog gledaoca da je vojska, božanska vojska, dolazila? Ili...
LKJ: Pa, ne...
HS: Ili su oni izbegavali ovoga?
LKJ: Ne, on je bio poprilično miran u ovom trenutku. Njegov posao je
navodno bio samo da proizvodi svetlo, i da se fokusira na stvaranje
svetla i okruživanje te osobe svetlom, i da ustraje na tome tokom
procesa. On je navodno to radio, i ja se nadam da on nije podbacio u
svom poslu, ali to ne mogu da garantujem!
[Početak tonskog zapisa]
LKJ: Dozivam tamnu silu: Da li si još uvek tamo?
Demon: [nerazumljivo]
LKJ: Šta ti je dozvolilo da dođeš i da budeš sa Viktorom? Šta je on radio kada si ti došao?
Demon: Ovaj je moj.
LKJ: Šta je on radio što ga je učinilo tako slabim, i dozvolilo tebi da dođeš?
Demon: Običan strah.
LKJ: Običan strah? A ko je tebe poslao?
Demon: Njegova prošlost je ono što me šalje. Od detinjstva ka zrelom dobu.
LKJ: I šta će se dogoditi ako ti ne uspeš?
Demon: Želim da razdvojim ovu dušu.
LKJ: Pa, zašto ne odeš u svetlo?
[Kraj tonskog zapisa]
LKJ: Molim vas! To jeste bilo zaista jadno, ali u ovom trenutku, kada
vodite konverzaciju sa nečime što je tobože demon, vi često ostanete bez
reči, priznajem. I tako sam...
HS: Ne mogu te zamisliti u toj poziciji...
LKJ: I tako sam pomalo improvizovala u ovom trenutku, jer nijedna od
formula nije delovala, i bilo je vreme za malo improvizacije, i ja sam
odlučila da, kad sam već tu, mogla bih dobiti još malo informacija.
Zašto ne iskoristiti šansu? I tako sam namerila da postavim neka
pitanja.
[Početak tonskog zapisa]
LKJ: Da li se bojiš svetla?
Demon: Bojim? Ne, ali pretpostavljam da se on boji.
LKJ: Pa, ti mora da se bojiš svetla jer ga ne želiš. Da li si ikada imao svoje telo?
Demon: U neku ruku.
LKJ: Da li si ikada bio u ljudskom telu kao ljudsko biće?
Demon: Moglo bi se nazvati istovremenom deobom.
[Kraj tonskog zapisa]
LKJ: Istovremena deoba! Bože! Sada...
HS: Mislim da sam poznavao takve ljude!
LKJ: Sada, primetili ste da se mi ovde dosta smejemo jer vi morate da
zviždite kada prolazite pored groblja, zato što su neke od ovih stvari
stvarno previše jezive. I...
HS: Ali demon koji se pojavljuje i ti kažeš "Da li si ikada bio u
ljudskom telu?", a on kaže "Pa, znaš, moglo bi se nazvati vremenskom
deobom." Hoću reći da je to stvarno čudno! Šta ti kažeš?
LKJ: Pa, stvar je u tome da je ono što sam ja u tom trenutku počela da
radim je, ja sam htela da započnem sa radom na malo drugačijoj dijagnozi
- da otkrijem neke detalje. Htela sam da otkrijem ko, šta, gde, kada -
znate, i, kao što ćete videti, nisam daleko odmakla u tome.
[Početak tonskog zapisa]
LKJ: Koje je bilo poslednje telo u kome si bio?
Demon: Njegov otac.
LKJ: Pa?
Demon: On je bio tako lagan plen.
LKJ: U redu.
Demon: Ovaj me drži na distanci.
LKJ: Pa, htela bih da pokušaš nešto. Imam jednostavan mali eksperiment da ti dokažem nešto - da ti dokažem...
[Kraj tonskog zapisa]
HS: Pre nego što pređemo na mali eksperiment, on je spomenuo
pacijentovog oca. Šta si saznala iz razgovora o njegovom ocu? I rekao je
da je otac bio lak plen. Da li je otac bio osoba koja nije sumnjala?
Ili...
LKJ: Ja sam razumela da je on bio alkoholičar, i to sam saznala tek
kasnije. Jer, naravno, kada je hteo da odradim hipnoterapiju, izgledalo
je da mi ovaj subjekat nije rekao sve što sam zaista trebala da znam; on
nije bio iskren i pošten prema meni tokom njegovih pre-terapeutskih
intervjua. Kasnije mi je objasnio da njegovo detinjstvo nije bilo tako
radosno kao što ga je on predstavio - njegov otac je bio alkoholičar, i
tukao je njegovu majku u alkoholičarskom besu, i tako dalje - i čak je u
jednom momentu, kako sam razumela, potegao pištolj i pretio da će
upucati majku, i pretio je da će njega upucati kada je bio dete. Tako
da...
HS: Da li je to bilo dvanaest godina pre, kada je on bio...
LKJ: Verovatno jeste, i svakako je puno toga objasnilo. I ja sam stvarno
bila tužna što mi on to nije rekao unapred, jer da jeste, ja ne bih
sedela tamo sa njim pod hipnozom. To se ne bi dogodilo.
HS: Aha.
LKJ: To je bio još jedan od razloga zašto sam prestala da primam bilo
koje subjekte koje nisam poznavala jako dobro i tokom dosta vremena, i
čiju pozadinu nisam dobro poznavala. Jer, on je došao do mene i on me je
lagao.
HS: Aha.
LKJ: I on me je lagao verovatno zato što je očajnički želeo nešto što će
mu brzo rešiti sve probleme. I nije imao pojma da to jednostavno nije
terapeutsko rešenje za ovakav tip rada.
HS: Pa hajde da nastavimo.
[Početak tonskog zapisa]
LKJ: Mali eksperiment da ti dokažem nešto.
Demon: Da dokažeš? Ovo će biti veoma interesantno.
LKJ: Pogledaj duboko u sebe. Šta vidiš?
Demon: Ti si jako dobra.
LKJ: Da li vidiš taj mali tračak svetlosti?
Demon: Ne!
LKJ: Ti imaš svetlo u sebi.
Demon: Ne.
LKJ: Da.
Demon: Kako da znam da ga ti ne stavljaš tamo?
LKJ: Ja ga ne stavljam tamo. To je tvoje. Da li si primetio šta se događa kada nastaviš da gledaš u njega?
Demon: Nemoj ga uvećavati.
LKJ: Ono postaje veće zato što ti gledaš u njega. Nastavi da gledaš u njega.
Demon: Odlučujem da ne gledam u njega.
LKJ: Zašto? Da li ga se bojiš?
Demon: Sviđa mi se gde se nalazim. Ovaj me treba u nekom smislu.
LKJ: A u kom to smislu?
Demon: Zato što nažalost ovaj ima srce - nešto što mu nije potrebno.
[Kraj tonskog zapisa]
LKJ: Znaš, ovo je pomalo interesantan delić sesije, zato što na jednoj
strani možete videti da ono šta sam radila - moja mala taktika da ga
navedem da pogleda u sebe, i da vidi da postoji svetlo u njemu - ga je
malo iznerviralo, i činjenica da ga je iznerviralo mi je dala malo više
samopouzdanja da mogu da se efikasno nosim sa kim god ili čime god da je
to bilo. Druga interesantna stvar je bila kada je rekao da ga on treba u
nekom smislu, zato što on ima srce, i da mu srce nije potrebno. To
sugeriše da je cilj, svrha, prusustva tog bića, tog entiteta - ako je to
uopšte i bilo - u tome da pojede srce, ili da ga ogradi, ili okruži,
ili da ga uzme na neki način - da uzme srce, da uzme kreativnost iz
njega. I naravno, pitam se sada da li je možda srce bilo u kutiji; ali
ja ne mislim da jeste - ja mislim da je ono što je bilo u kutiji bila
volja.
[Početak tonskog zapisa]
Demon: Molim te pomogni mi tako što ćeš pitati njega da li je završio. Jako nesrećan, ovaj horor je. Doduše, srećan za mene.
LKJ: Pa, svetlo u tebi postaje jače.
Demon: Advokat Adams...
LKJ: Da li ti je neko rekao da bi te svetlo opeklo?
Demon: Biće potrebno više od običnog svetla da istera ovoga.
LKJ: Koja je cena neuspeha ako ne možeš da ga zadržiš?
Demon: Uvek postoji drugi.
LKJ: Ali šta bi ti rekli oni koji su te poslali? Zar te neće uništiti?
Demon: Ne dok postoji drugi.
LKJ: A koji je drugi?
Demon: Oh, to bi bilo izlajavanje. Ali ovaj je više van dosega nego što
je on. Ustvari, on mi je omogućio da mnogo lakše dominiram nad njim.
[Kraj tonskog zapisa]
LKJ: U ovom trenutku ja moram reći da sam imala malo manje samopouzdanja
da ću biti sposobna da istisnem šta god da je to bilo. I tako sam ja
krenula da manje više postavljam post-hipnotičku sugestiju kako bi
svetlost nastavila da bude aktivna u ovoj individui, čak i nakon što se
sesija završila, i da u nekom trenutku tokom narednih dana, ili koliko
god, ko god ili šta god da je to bilo, da se pomiri sa činjenicom da je
proterano i da ode. Komentar da mu je bilo mnogo lakše da dominira
nekoga drugoga, mislim da se odnosio na njegovu devojku, iako to nije
bilo izričito navedeno.
[Početak tonskog zapisa]
Demon: Postoji mnogo soba koje on ovde ima.
LKJ: Ne postoji mesto na kome te oni ne mogu naći.
Demon: [nerazumljivo]
LKJ: I ratnici svetlosti.
Demon: Gde je tvoj Bog?
LKJ: On je tvoj Bog, takođe. Postoji deo u tebi - deo njega u tebi. To je ono šta je to svetlo.
Demon: [neimpresionirano] Hm!
LKJ: Svetlo je u tebi i ono se povećava. Ono te transformiše. [tresak]
Demon: Ti advokat, ja - veoma težak.
LKJ: Zašto jednostavno ne odeš?
Demon: [...] sve ove godine, zabavno je ovde. Toliko toga za uraditi, toliko malo vremena.
LKJ: Vidim ih kako zavezuju dolazeći iz te svetlosti.
Demon: [...] energija.
LKJ: Zavežite ga u svetlosti. Dragi nebeski Oče...
[Kraj tonskog zapisa]
JQ: Šta je bio taj tresak?
LKJ: Šta je bio taj tresak? Pa, on je vijugao po podu kao zmija, i u tom
trenutku on je udario o sto gde se nalazio diktafon - skoro ga
oborivši, a onda je njegova glava udarila o sofu od dva metra dužine na
kojoj je ležao muškarac težine 90 kilograma, koju je on on onda dohvatio
iza njegove glave, i sa jednom rukom - a ovo je jako mali momak, i sa
jednom rukom, držeći nogu ove sofe, uspeo da je podigne. I ti škripavi,
pucketavi zvuci su zvuci podignute sofe, a moj gledaoc je zamalo bio
odbačen sa ove sofe pravo na glavu. Stvari su postajala malčice
zastrašujuće u ovom trenutku, i htela bih da naglasim da ono što je
izgleda bila stvar koja je uzrokovala najviše neugodnosti za ovu stvar,
je bila Svetlost - znate, povećavanje svetlosti, vizualizacija
svetlosti, okruživanje svetlošću, i generalno, sam govor o svetlu.
[Početak tonskog zapisa]
LKJ: U ime Hrista mi pozivamo arhanđela Mihajla i njegove anđele ratnike
da svežu ovog [...] U ime i uz pomoć Svetlosti, svežite i odvedite ga! u
ime Svetlosti i Hrista, zapovedam ti! Hrist ti zapoveda. Arhanđel
Mihajlo ti zapoveda. Svežite ga u nepropusnoj kapsuli svetlosti i
odvedite ga.
Demon: Neeee!
LKJ: Odlazi!
[Kraj tonskog zapisa]
LKJ: Pa, u ovom trenutku...
JQ: U tom trenutku, čini mi se da si imala izbor: ili da ustaneš i
pobegneš iz sobe veoma brzo - ili da "podigneš ulog", i očito je da si
uradila to, podizanjem svog glasa...
LKJ: Aha, aha, u tom trenutku, nakon te stvari sa sofom koja je bila
podignuta, i sa stolom, i sa drastičnim zmijolikim pokretima, i sa
grčećim delovima tela i tako dalje, ja sam postajala malo zabrinuta. A
ono što se desilo je da sam shvatila u tom trenutku da će biti potrebno
nešto malo više od obične formule. I ja sam zapravo postala ljuta - hoću
reći, to se čuje u mom glasu: ja sam bila ljuta. I ja sam bila ljuta
zato što je ova stvar bila uporna u svom sluzavom, zlom, manipulativnom,
odbojnom insistiranju na preuzimanju života ovog jadnog mladića. I onda
kada sam postala ljuta to je bio čudan osećaj jer sam u tom trenutku
osećala kao da sam bila udarena od strane munje, i tada sam počela da
vičem, i naprežem svoju volju da, znate već, ti nećeš pobediti, ja ću
pobediti, zato što, veoma iskreno, ja sam umorna od ovog igranja, ja ti
kažem da odeš, ti kažeš da ne želiš da odeš, ali ja neću odustati, i to
je to, tako da se ti moraš pomiriti sa činjenicom da ja neću odustati - i
sa rečima je došla ta volja, i - to je izgleda bilo to. Jer, vi ste
čuli vrisak kako je odlazio, i iako to ne zvuči tako neobično kako je to
bilo, zvuk glasa - mesto glasa - se kretalo kroz sobu ka vratima, i
prošlo kroz vrata. I to je, hoću reći, vi možete čuti kako se kreće i na
traci - hajdemo još jednom da pustimo traku kako bi to čuli.
[Početak tonskog zapisa]
LKJ: Arhanđel Mihajlo ti zapoveda. Svežite ga u nepropusnoj kapsuli svetlosti i odvedite ga.
[Kraj tonskog zapisa]
LKJ: I dolazimo do toga...
[Početak tonskog zapisa]
Demon: Neeee!
LKJ: Odlazi!
[Kraj tonskog zapisa]
JQ: Primetio sam da si mu pomogla na putu sa svojim...
LKJ: Aha, definitivno sam mu pomogla na putu.
JQ: Ti si to osigurala.
LKJ: Ja sam ga gurala kroz vrata!
JQ: Šut!
LKJ: Brz šut kroz vrata - baš tako! To je bilo to, i interesanta stvar
je bila u tome što je taj okršaj oduzeo nešto iz mene, to je bilo tako
zastrašujuće. To sigurno nije bilo nešto dramatično kao nešto što možete
da vidite u filmovima poput Egzorcista, poput supe od graška, ali je
sigurno, na svoj način, bilo snažno i uverljivo, u tome da sam se ja
nosila sa nečime što je bilo potpuno negativno, čisto zlo - a to je bilo
veoma zabrinjavajuće. I zanimljivi posledični efekti su bili da sam ja
otprilike šest meseci bila psihički ranjena, zbog toga što sam do tog
vremena bila poprilično uverena da je jedina vrsta prilepaka koje ljudi
zaista imaju bila poput prosečnog mrtvog čoveka, ili možda nekog duha
elementala koji nikada nije imao svoje telo, ali je poput - ja radije
mislim o njima kao o energetskim kuglicama, ili malim energetskim
strukturama, i oni su imali nekakv oblik delimične svesti, ali ne
dovoljne svesti ili energije, da budu ili da održe telo u životu. A ovde
sam gledala u nešto što je očito mnogo više od toga - i to je bilo
nešto što se zaista nije uklapalo u moj sistem uverenja. Ja sam mislila
da ako vi, i ja sam pričala o tome, ovome entitetu, da se vi
transformišete pomoću svetlosti. Pa, očito, nije postojala mogućnost da
se ova stvar transformiše pomoću svetlosti. Ono jednostavno, apsolutno,
nije želelo da ima ikakve veze sa svetlošću, i kada se svetlo dovoljno
povećalo, ono je otišlo, pobeglo.
HS: Pa, pričali smo ranije o vratima i ledenom pokrovu, i mislim da smo
pričali i ranije o tome, pričala si o fizičkim senzacijama koje si
osećela u prisustvu toga.
LKJ: Hm-hm. Aha, to je bio veliki deo toga, tako da čak i kada ponovo
slušam o tome, to ima efekta na mene. Koliko god da se mi smejemo o tome
- a kao što znate, smeh otpušta tenziju - nema načina, nema reči koje
bi zaista opisale senzacije u prisustvu ove stvari. Ja sam pustila
snimak, i to ima neke zvukove, neke efekte, ali ništa ne može zaista
preneti ili izraziti nešto što bih ja skoro nazvala ukusom toga. Zato
što to ima određen ukus, a ukus je bio tako odbojan, kao da ono jede
vašu dušu. Znate na šta mislim? To je jedina stvar koju mogu da kažem,
da me je on jeo.
JQ: Sve što ti govoriš je na neki način potkrepljeno raznim spisima o
egzorcizmu - verovatno najznačajnije je Malachi Martinov Hostage to the
Devil (Taoc Đavola, prim. prev.).
LKJ: Da.
JQ: Kada on priča o prisustvu, i efektu na sveštenike koji su bili uključeni u ove egzorcizme i te stvari, tako da...
LKJ: Da, jer vi postanete svesni jedne jako značaje stvari, a to je da
očito postoje bića koja biraju tamu. Oni to biraju. To nije slučajnost;
to nije zbog toga što su oni zavedeni. To nije nijedna od tih stvari, i
vi ne možete da ih konvertujete ili da ih promenite. To je njihov izbor.
I, koliko god to zvučalo strašno, oni imaju pravo na taj izbor, u
uzvišenom planu stvari, u području stvaranja sve je dozvoljeno, sve je
moguće.
JQ: To takođe raspršuje mit koji ja mislim da mnogi ljudi imaju u vezi
toga kako ovi egzorcizmi ili terapije oslobađanja od duhova prilepaka
funkcionišu, čak smo i u ovim snimcima mogli da čujemo tebe kako govoriš
o anđelima svetlosti koji dolaze da odvedu ovaj entitet. Mnogo ljudi,
posebno u New Age zajednici, sa Reikijem i ostalim, su pod impresijom da
se tu jednostavno radi o pozivanju ovih armija svetlosti kako bi one
odradile posao za vas. Ali iz onoga što ti govoriš, očito je da je to
zapravo samo borba volja osobe koje to radi i entiteta. I, kao što si
rekla, efetki - efekti posle toga - to i dokazuju.
LKJ: Da, bilo je očito da formula ne deluje, i da takozvani "anđeli
svetlosti" i druge stvari koje je Bill Baldwin kreirao u svojim malim
scenarijima nisu delovali, i na kraju se sve svelo na moju volju protiv
volje ove stvari. I ja nisam nameravala da joj dozvolim da ostane, i to
je sve što se tu dešavalo. Tako da...
JQ: Moram vam reći, da ne postoje garancije da ćete vi pobediti. Svako
ko misli da može da se upusti u ovo, sa sigurnošću da će pobediti jer su
oni na strani svetla, možda bi trebao da ponovo razmisli.
LKJ: Pa, naravno! Pa, naravno - jer, šta da je bilo veće i opasnije od mene?
JQ: Aha, aha.
LKJ: To je prilično strašna misao, jer u tom trenutku, stvari su se
mogle odvijati na bezbroj načina. Tako da bih ja poručila bilo kome ko
misli da bi želeo da se upusti u ovakav tip rada, i da radi sa bilo
kojim osobama koje mu dođu sa ulice, takoreći, da nabave sebi kopiju
Malachi Martinove knjige Hostage to the Devil i da je pročitaju, i ako
vas to ne...
HS: To je jedna od...
JQ: Da li si je ti pročitao?
HS: ...najstračnijih knjiga.
LKJ: Aha, jeste.
JQ: Vama je dovoljno samo - postoji pet priča, i vama je dovoljno da pročitate samo jednu ili dve od njih!
HS: Ako možete da podnesete svih pet, javite nam!
LKJ: Ja sam pročitala svih pet, bilo mi je potrebno dosta vremena jer vi
možete podneti samo određenu količinu tokom vremena bez da zastanete i
oporavite se. I onda kada se konačno susretnete sa nečim što je
verovatno deseti deo, ili dvadeseti deo magnitude onoga o čemu je Martin
govorio u ovim slučajevima o kojima je pisao u knjizi Hostage to the
Devil, onda vi shvatite da postoje stvari, entiteti koji su jako moćni i
jako mračni, i oni nikada ne spavaju - i vi niste pametni kao oni. I
nikada to ne zaboravite. I bilo ko ko uđe kroz vrata, ko dođe do vas i
kaže "Oh, ja imam samo mali problem sa samopouzdanjem", bi mogao da ima
jednog od njih koji vise na kraju dugačkog sivog užeta, i, kada ih vi
namotate, vi jednostavno ne znate sa čime imate posla.
JQ: Tako da, ne pokušavajte ovo kod kuće, narode.
LKJ: Da, ne pokušavajte ovo kod kuće, narode. I...
JQ: I ako pokušate, želimo da objavimo demant sada, da šta god da se dogodi, to nema nikakve veze sa nama!
LKJ: I ne zovite me radi egzorcizma. Neću raditi drugi! Poenta ove priče
je da jednom kada vi okusite ovo zlo, to vam u neku ruku daje zaštitu,
jer vi nikada više ne možete biti u prisustvu istog a da niste svesni
toga - čak i kada je skriveno. To je kao kada jednom namirišete tvora,
vi od tada znate kako tvor miriše. A tvor miriše kao, hoću reći, to je
totalno jedinstvena stvar. I bilo ko od vas ko je namirisao tvora tačno
zna o čemu govorim - i ako ikada namirišete čak i najmanji miris njega,
sa 25 milja, vi ćete znati da je to tvor. I vi to možete namirisati, vi
to možete osetiti. I ako ikada budete ponovo u njegovom prisustvu, vi
ćete biti svesni toga. I to je esencijalno, to je krucijalno,
vakcinisanje protiv sila tame - biti svestan njih, znati šta su oni,
znati kako deluju - zato što se jedino tada vi možete zaštititi od
njihovih obmana. Oni se sigurno ne predstavljaju kao sile tame, i oni
sigurno ne izgledaju loše ili se ne predstavljaju kao negativni - oni su
obično vrlo šarmirajući, i vrlo često se predstavljaju kao anđeli
svetlosti.
JQ: Ali na sreću, ljudi ne moraju da se upuštaju u sopstvene egzorcizme
da bi dobili ovakvu svesnost, jer, u suštini, ovakva informacija kakva
je prezentovana danas, može zaštiti ljude samim tim što će uvideti, kao
što si rekla, da ove stvari postoje, i da ih uzmu za ozbiljno.
LKJ: Uobičajenim ljudima, javnosti, bi trebalo omogućiti da čuju o nekim
od ovih stvari, kako bi imali ideju o tome šta se tačno događa. I
mislim da ćemo se sledeće nedelje baviti nekim drugim sesijama - imamo
neke sesije vanzemaljske otmice koje imaju neke veoma interesantne
segmente koje će, ja mislim, definitivno promeniti vaš pogled na taj
fenomen u velikoj meri, ako vi mislite da su vanzemaljci koji otimaju
ljude fini i prijateljski, i da postoje slatki mali sivi momci koji se
duboko zagledaju u vaše oči, i naprave da vi osetite ljubav i razne
stvari poput toga.
JQ: Nama je samo potreban dom.
LKJ: Aha!
JQ: Unutar tebe!
LKJ: Aha! Mislim da je to bilo dosta za večeras. Ja sam izdržala koliko sam god mogla. Šta vi kažete momci?
HS: Dođite ponovo sledeće nedelje, kada ćete čuti priču o bogomoljki i maloj devojčici.