Čuvar praga

Ispred zakona stoji vratar. Tom vrataru dolazi čovjek sa sela i moli ga, da ga pusti u zakon, no vratar mu odgovara, da mu sada ne može dopustiti da uđe. Čovjek razmisli malo i potom upita: "A kasnije? Hoću li onda kasnije moći ući?" "Možda", odvrati mu vratar, "ali sada ne". Budući da su vrata koja vode do zakona još uvijek otvorena, a vratar se maknuo ustranu, čovjek se sagne da kroz vrata pogleda u unutrašnjost. Spazivši to, vratar se nasmije i reče: "Ako te to tako mami, pokušaj proći usprkos mojoj zabrani. Ali upamti: ja sam moćan. A ja sam samo posljednji po činu. Tamo ispred svake dvorane stoji još po deset vratara, sve jedan moćniji od drugog. Već sam pogled na trećeg čak ni ja ne mogu izdržati." Takve poteškoće čovjek sa sela nije očekivao; ta, govorili su da je zakon svagda i svakome pristupačan, no kad malko pozornije pogleda vratara u bundi, njegov šiljasti nos, dugu, prorijetku, crnu tatarsku bradu, odluči ipak radije pričekati, dok mu ovaj ne dopusti ući. Vratar mu dade klupicu, te naredi, da sjedne s jedne strane vrata. Sjedeći ondje, proveo je čovjek mnogo dana i godina. Mnogo je puta pokušao ući, mnogo je puta vrataru dosađivao svojim molbama. Vratar je često razgovarao s njime, ispitivao ga o njegovoj domovini i o mnogo čemu drugom, no sve to bijahu sama ravnodušna pitanja, kakva postavljaju velika gospoda, a naposljetku bi uvijek iznova rekao da ga još ne može pripustiti. Čovjek, koji se bješe pripremio za put, upotrijebio je štošta, ne bi li nekako podmitio vratara. Ovaj je, istina, primio sve te darove, ali njegov odgovor na kraju sveudilj bijaše: "Ja to uzimam samo zato da ne bi rekao da si štogod propustio napraviti." Za silnih tih godina, čovjek je gotovo netremice promatrao vratara. Posve je zaboravio na druge vratare, a ovaj ovdje, činilo mu se, jedina je prepreka za ulazak u zakon. Proklinjao je svoj nesretni udes, prvih godina bezobzirno i u sav glas, poslije, kad ostarje, glas mu postade tiši i samo još sebi gunđaše u bradu. Postade djetinjast i, kako je dugogodišnjim promatranjem vratara upoznao i buhe u njegovu krznenom ovratniku, poče i njih moliti da mu pomognu skloniti vratara. Najzad mu oslabi vid, i nije više znao postaje li uistinu sve oko njega mračnije ili ga samo oči varaju. No usprkos tomu, sada je u mraku razabirao neki sjaj, što neugasivo izbijaše kroz vrata zakona. Polako je tako prolazio dan za danom i najzad mu dani bijahu izbrojani. Pred samu smrt, u glavi mu se sva iskustva tih dugih godina slože u jedno pitanje, koje dosada još ne bješe postavio vrataru. Rukom mu dade znak, da se približi, jer više nije mogao uspraviti tijelo, koje postajaše sve ukočenije. Vratar se morao sagnuti duboko k njemu jer čovjek se bijaše jako smanjio. "A što bi sada još htio znati?" upita ga, "ta, ti si nezasitan." "Svi streme k zakonu", odvrati čovjek, "pa kako onda da za svih tih silnih godina nitko osim mene nije tražio da uđe?" Vratar shvati, da je čovjek već na izdisaju, i da bi dopro do njegova sluha, koji se već gubio, izdere se na nj: "Ovdje nitko drugi nije mogao biti pripušten, jer ovaj ulaz bijaše određen samo za tebe. A sada ga idem zatvoriti."

Čuvar praga nije neko nezavisno biće, koje je stvorila neka moć izvan nas čiji bi zadatak bio spriječiti nam napredovanje na našem putu. Oblik tom arhetipskom liku daje naše neznanje; u njemu se ogledaju svi strahovi i otpori, svi negativni obrasci, loše misli i osjećaji iz naše prošlosti, sve ono čega se svjesno ili nesvjesno još uvijek grčevito držimo. Onaj dio u nama koji je vezan za prividni svijet stvari i nepromjenjivih odnosa ne želi promjenu i pokušava se zaštititi od svega što bi ga moglo uzdrmati. Pojavljujući se u obliku čuvara praga, on nas želi zastrašiti i natjerati da odustanemo. U vremenima promjene i krize, koju misao na promjenu uzrokuje, čuvara praga susrećemo na različite načine i na različitim razinama: u snovima i u vizijama, u liku neke konkretne osobe ili situacije u našem svakodnevnom životu. I dok s jedne strane osjećamo da je nužno napraviti neki korak, čuvar nas praga odgovara od njega donoseći pred nas cijelu paletu zastrašujućih slika i misli te najrazličitijih ideja koje bi nas mogle navesti na to da se ne pomaknemo s mjesta. (To je ona vječna igra yina i yanga o kojoj su oduvijek govorili istočnjački mistici).

Čuvar praga može na sebe uzeti toliko lica koliko je oblika čovjekova bića koje teži za vječnim životom, a najčešće se javlja u liku koji nam je tog trenutka najstrašniji.

Tri su glavne vrste "zemaljske hrane" koje čovjeka drže u iluziji odvojenosti od duhovnoga svijeta i vezuju ga uz svijet privida: seksualnost, moć i posjedovanje. Nabrojene su teme u svezi s tri prva energetska središta ili čakre. Često se čuvar praga javlja u svezi s tim područjima kao glas koji nas plaši i zadržava da ne bismo napravili neki korak, npr. napustili posao koji nas ne zadovoljava i na kojem se osjećamo frustriranima i potražili drugi. U takvim se situacijama pojavljuje u obliku upornih misli ili poruka nekoga iz okoline, govoreći: "Ma, nemoj to. Ovdje si siguran, ovdje znaš što možeš očekivati, a tko zna što te tamo čeka..." i sl. Njegov je glas snažan i, čuvši ga, čovjek se boji napraviti bilo što, čak i onda kada, primjerice, za svoj rad na dotičnom radnom mjestu već mjesecima nije dobio plaću, kada ga pretpostavljeni šikaniraju i sl. Iz istih razloga ljudi ostaju u odnosima koji ih više ne zadovoljavaju, ne usuđujući se tražiti ništa za sebe ni odbiti ono što ne žele, iz straha od samoće, napuštenosti, osude okoline... Pored individualnih čuvara pragova postoje i kolektivni, poput političara, vojske, crkve, banaka i sl. koji nam nude različite oblike zabluda, npr. "Ako nemate novaca, ne očajavajte. Mi vam nudimo mogućnost kredita. Kupite danas, platit ćete sutra" itd. (kao da će sutra to platiti netko umjesto nas). Čuvar praga javlja se i u obliku rasprodaja, na kojima znamo kupiti i stvari koje zapravo ne želimo, samo zato što su jeftine...