VAL - ZNANJE
Portal za razvoj svijesti
- stranice za sporije modemske internet veze -

Početna stranica za sporije modemske veze

Metafizika ( Tekstovi, Val serija Kasiopejci, Kasiopejske transkripte, Pledijski materijal, Ra materijal )

Manipulacije ljudima ( Tekstovi )

Zdravlje i liječenje ( Tekstovi, Ljekovite biljke )

Znanost ( Tekstovi )

Bezuvjetna ljubav - Duhovni principi kolumna 2 - 7. dio



POSTANAK SVIJETA



Ne moraš mučiti sebe kako je postao svijet, jer SVE što više umišljaš, biti ćeš dalje od istine. NIŠTA ti ne može biti jasno ako ne kreneš od sebe, svog tijela, od onoga što znaš.

U miru i analizi stvari, ti otkrivaš svijet, jer ti se on sam nudi kroz prošireno znanje i iskustvo. Obzirom da imaš moć tijela, daha, duha, misli, svijesti, istine i mira, ti jednostavno možeš SVE istražiti, da na kraju NIŠTA ne bude neosvjetljeno.



Suština nije u tebi, niti u nekakvom idealu koji je u centru vrtnje svijeta, nego je u svjetlosti, od koje je moguće SVE, pa i svaka iluzija.



Svejedno je da li je svijet postao u trenutku Velikog praska, iz NIŠTA, ili je svijet vječno stvaranje od NIŠTA prema SVE. U tom slučaju uviđaš samo jednu materiju koja može mijenjati mjesto kroz SVE i NIŠTA, sa poveznicom u svjetlosti.

SVE može biti apsolutno i relativno, ali NIŠTA ne može biti manifestirano bez svjetlosti.



Ni iluzija nema smisla ako ti neznaš za nju, ako i nju ne manifestiraš u mašti.



Kada SVE zbrojiš, dobićeš na kraju sklad kao NIŠTA, kao mir, sloboda i svjetla idealna točka, kao kada spektar boja svjetlosti sabereš u bijeloj boji. U tom slučaju su boje iluzija na bijelu boju, u kojoj se NIŠTA ne prepoznaje, jer si navikao na šarene boje na SVE nijanse spektra, što ti nudi priroda i tijelo.



Ti si samo ovisan o svjetlosti, a u suštini si idealna materija i ne vidiš sebe bez svjetlosti. Ti se plašiš tame, najviše kada neke stvari neznaš do kraja.



Zato je znanje, mir i sloboda jedini put u svijest, preko koje tijelo oslikavaš u idealu.

Jasno ti je samo onda kada zamijeniš mjesta tijelu i idealu.



Samospoznaju, analizu i istraživanje života ćeš jednostavno postaviti, ako sebe shvatiš kao ideal koji zna SVE i ideš istraživati iluziju svega što spoznati možeš bez ostatka. Tada ćeš praviti jasnu razliku što je stvarnost, a što iluzija i imati onaj mir i slobodu stvaranja kao cilj života.



Svaki čovjek duboko u sebi zna za ideal, priznaje ga i cijeni za najveće bogatstvo, zato svi traže mir u slobodi dubokog sna, ali toga najviše može biti dva sata u noći, kada je sunce suprotno tebi.



Problem je svjetlost dana i SVE više osvjetljene noći, upravo električne energije koju je Tesla otkrio, kao progres u evoluciji, kada čovjek ovisi o mnogo čemu, kada nije u stanju imati direktnu svijest, nego je ostvaruje samo u spavanju i podsvijesti.

Čovjek može prosvjetliti i tako biti u stvarnosti danju, neovisan od svega drugog, a noću uživati u čaroliji budnog spavanja. U tome i jest suština života.

Zbog ovisnosti nitko u svijetu nije u stanju zamijeniti dan i noć ili podsvijest zamijeniti za izravnu svijest.



To će svakako moći nove generacije, čiji će DNK imati više spirala nego mi danas samo dvije.







SVJETLOST



Ne moram biti shvaćen, ali istine radi napisat ću nešto čime se neki neće složiti.



Ženska osjećanja su dio evolutivne potrebe i prirode čovjeka, ali je njima davno odzvonilo, tim prije imajući u vidu činjenicu da su osjećanja i emocije, samo niža razina svijesti čovjeka i nisu ni blizu ljubavi i imunitetu, još manje jasnoj misli, duhu i svijesti.

Žene umišljaju da rađaju djecu iz ljubavi, a najviše puta ih rađaju iz suosjećanja ili samilosti prema partneru, a ne iz vlastite ljubavi, što se kasnije u odgoju pokaže kroz karakter djeteta.



Djeca se trebaju rađati iz ljubavi, a ne zbog emocija, osjećanja, sažaljenja, interesa ili čega drugog.



Vjera u dušu i osjećanja prema božanstvu nema smisla imajući u vidu činjenicu da je duša samo mozak i djelovanje uma, kao nešt, poznato u medicini psiha čovjeka, nedifinirano,umišljeno, primitivno i višak u spoznaji života, što će se u bliskoj budućnosti pokazati. Čovjek ne treba umišljati iluziju tijela kao stvarnost, nego svjesno znati da je tijelo iluzija dok ne zrači svjetlost i dok je neovisno od svoje prirode.



Kako ćemo objasniti sve više pedera u svijetu i u našoj sredini?



U čemu muškarac uživa s muškarcem? Valjda ne u osjećanjima.



Pederi su alergični na ženska izvoljevanja kroz osjećanja i emocije.



Sve su to primitivizmi, kada se ne nazire pravo znanje, kada su suvremeni izazovi prejaka doza ovisnosti svake vrste, kada se pojedinac gubi u svojoj prirodnoj suštini tijela, ali je ipak SVE evolutivno opravdano, jer vodi pročišćenju materije.



Kada bi na život gledali iz ideala, kako ga samo figurativno netko označi kroz Izvor i Veliki prasak, svijest u svakom čovjeku bi bila direktna. Međutim, na život gledamo iz perspektive tijela u kome svijest još nije manifestirana i evolutivno ne možeš očekivati veću moć tijela ako se ono nije zadovoljilo u nižim razinama manifestiranog.



Zato NIŠTA nije problem, jer se iz problema jednako uči i može spoznati život i ideal, i to je samo suprotan put spoznaje. Čini se da ovisnicima to najviše paše, kada se za SVE uvijek moraju uvjeriti kroz vlastito tijelo, a ne preko spoznaje učitelja.



Zbog ovisnosti prema osvjetljenoj šarenoj prirodi, ljudi previđaju sam ideal svjetlosti. Valjda je svjetlost jako blještava za oči, a nitko nema mile oči kao dijete koje slobodno gleda u sunce. Potpuno je prirodno da čovjek može netremice gledati u sunce, ali mora biti pripremljen i svaki dan čekati sunce, budan prije zore i spavati kada ono navečer zađe iza horizonta.

Većina ljudi se brine za tijelo i ovisnost, iako svatko u sebi ima usađen kod ideala. No ako si jednom napravio grijeh udahom zraka i sisanjem mlijeka, valjda možeš biti griješnik u svemu, jer ti je i onaj prvi grijeh oprošten.

Temeljem znanja nitko ne mora na sebi probati ono što se već zna, nego pažnju usmjeriti na otkrivanje onoga što još nitko nije potvrdio kroz zračenje tijela.



Da bi spoznao stvarnost svjetlosti, moraš prihvatiti i njenu iluziju kroz pojavni svijet.

Čovjeku svijest ne služi da bi čuvao radno mjesto, kuću i automobil, nego da bi bio neovisan od svega i od vlastite prirode. Tako bi čovjek konačno morao prihvatiti grijeh, da mu se ne odupire, a potvrda toga će biti kada čovjek napusti vjeru, oprost od boga i očekivani raj.



Spoznaja je uvijek suština manifestiranog.



Čovjeku nije potrebna hrana da bi uživao u njoj, nego svjetlost da bi spoznao vlastitu iluziju. Upravo je svjetlost svijest prostora. Svatko je u sebi manifestirano vrijeme kroz tijelo, ali svatko mora potvrditi tu manifestaciju kroz zračenje svijesti i povezivanje sa stvarnim svjetlom. Nisi stvaran dok se istinom ne povežeš sa onim što te osvjetljava. Stvaran si samo onda kada si u rezonanciji ideala, direktno, bez umišljanja, bez ovisnosti, bez zraka, vode i hrane.



Čovjek u tijelu ima sva stanja materije: fizičko, metafizičko i duhovno, kroz tijelo, misli i vakuum, ali čovjek ima i nešto više od toga, a to je svijest, koja može biti jednaka univerzalnoj svijesti, kao potvrda da može biti neovisan i od direktne svjetlosti.



Ako je dijamant dokaz da mrtva priroda od ugljena može postati svjetlost i bogatstvo, zašto to ne bi mogao čovjek sa živim tijelom?



Dijamant je osuđen kao mrtva priroda na vječno čekanje ideala, a čovjek je preko svijesti direktan ideal bez čekanja.



SVE se samo tiče proširenog znanja, mira i slobode samoostvarenja, kada konačno i NIŠTA postaje osvjetljeno.







I S T I N A



Za kreaciju svijeta je svejedno da li je netko svjestan ili nije, stvarnosti i iluzija. Na kraju će SVE biti pročišćeno, kada se umori od samog vremena i vlastite iluzije.



U svijesti je SVE u znaku radosti. U iluziji tijela je SVE ovisno i kroz boli.



NIŠTA u kreaciji nije višak, SVE je u svojoj ulozi, kao uzrok idealu.



Zbog grijeha i svih ovisnosti, čovjek nije u stanju smatrati sebe idealom, jer ako to učini, mora napustiti SVE ovisnosti, a on bi da i dalje uživa, po cijeni patnje. Inače svatko u sebi već zna da je ideal, zato se bahato ponaša u grijehu, jer mu je svejedno, kada zna da će na kraju završiti pročišćen.



Zato je bitno da svatko u manifestiranom tijelu bude u slobodnoj želji i da radi ono što ga ispunjava. Jedino tako možeš napredovati i riješiti se ovisnosti. Nije moguće biti nešto više, ako i dalje imaš želju za nižim.



Trebaš biti budan danju, od rane zore i spavati noću, poslije zalaska sunca. Tako uhvatiš ritam i lakše uviđaš stvarnost od iluzije. Ako ti čekaš noć za svijest, onda ona nikada neće doći, jer u noći ovisiš o nebitnim stvarima i umjetnim svjetlom.



Upravo se jednostavnost postiže poštivanjem dana i noći.



Život je jednostavan u svemu i samo se tiče dopuštenja da se SVE manifestira na svoj način.



Ti si stvoren o suptilnih vibracija svjetlosti i to trebaš nastaviti kroz formu tijela, bez ovisnosti sa strane i kočenja procesa.



Stvoren si inteligentno, bez svjetlosti, zraka, vode i hrane, samo od sjemena, a rođen si u izobilju svega, svjetlosti, zraka, vode i hrane, s ciljem, da napraviš razliku kako si mogao biti ostvaren bez NIŠTA i da sada ne moraš biti ovisan ni od čega u prirodi.



Ideal ti uvijek pokazuje put i tjera da shvatiš kako si vječan kada si manje manifestiran na svjetlosti. Tjera te da budeš samo svijest bez vidljivog tijela ili da njega učiniš providnim dijamantom. Tjera te da iza tvog tijela ne postoji sjena od svjetlosti.



Ako ti nemaš slobodu svijesti, ne moraš je nikome ograničavati kroz vlastitu reakciju. Sloboda se odnosi na SVE, biljku u saksiji i kućnom ljubimcu. I oni ne mogu sebe realizirati bez slobode.



Neka ti prehrana bude zrak, destilirana voda i biljna hrana, jer od njih tijelo postaje prozračno. Od industrijski mrtve hrane, tijelo postaje bolesno.



Moraš znati da si TI samo manifestirana svjetlost u tijelu, kao skup svih tvojih vibracija i stanica koje formiraju oblik tijela. Kada realiziraš život tijela do kraja kako je prirodno postavljeno, nastavićeš put svjetlosti. Zato ne moraš biti ovisan ni od čega, jer si prava svjetlost, ali rasturena po tijelu, u vidu emocija, osjećanja, sjećanja, mašte, želja, umišljanja. Kada od svega toga postaneš NIŠTA, samo kao čista svijest, nećeš biti opčinjen iluzijom ovisnosti o tijelu. Tijelo je tebe dijelilo na mnogo komada, tao da nisi mogao sabrati svijest. Bez obzira što tijelo samo želi ostati tijelo, ti nastavi put svijesti i obzirom da si moćniji od njega, nauči ga svijesti, tako ćeš se lakše osloboditi njega.



Ti bi progledao kroz svijest da te netko sada oslobodi društvene ovisnosti i ovisnosti tijela. No nitko to neće uraditi za tebe, to moraš sam, jer je to kozmička pravda. Svatko ima svoj život, put i mora raditi na samoostvarenju.



Na svom putu vibracije, svjetlost u prirodi i atmosferi zemlje postane manifestirana kroz zrak, vodu i tlo. Tu dolazi do usporenja, kada individualizirani oblici i životi manifestiraju sebe. Za nas je posebno važna živa priroda, biljke, životinje i čovjek.



Biljke su ovisne o tlu, zraku, vodi i svjetlosti.
Životinje imaju instikt za samoodržanje u prirodi.

Čovjek je potpuno neovisan od prirode, zbog spiritualnih moći svijesti i direktnog života samo na svjetlost.



Preko spiritualne moći svijesti, čovjek može mnogo više od onoga što uopće možeš zamisliti.

SVE što svjetlost može, svijest čovjeka jednako to može.



Ljudsko sjeme se ne svodi samo na prostu reprodukciju rađanja djece, jer takvo sjeme imaju i biljke. Suština potencijala sperme je savršenstvo relikvija i dijamanta, čime se potvrđuje vječnost tijela. Praktički čovjek može živjeti koliko želi, temeljem svijesti i obnove tijela novim stanicama.



Životinja ima glavu, ali joj ona služi za instikt i sa njome se fizički, primitivno bori za opstanak u prirodi.

Glava čovjeka je poseban kvalitet mozga i moć transcendiranja misli u svijest. Priroda nije jedino mjesto za život čovjeka.



Ako je tijelo inteligentno stvoriti relikvije , glavu i mozak, onda ga isti taj mozak može osvijestiti i naviknuti na svijest, kada ono nema potrebu biti ovisno. Tijelo ne mora ispoljavati veću ovisnost od svjetlosti.



Smiješno je kada čovjek ima karakter tijela u strahu, pohlepi, neiskrenosti, mržnji i ponosu, kada ima moć svijesti, mira, slobode misli.



Što se istine tiče, samo tijelo ima moć govora preko istine u grlu, kao što rade životinje, recimo golub. Čovjek može govoriti istinu i to je savršenstvo moći, kada samo jedan čovjek može voditi sve ljude svijeta. No još nemamo takvog sa izravnom moći istine tijela i govora znanja iz glave.



Čovjek je istinit onoliko koliko puta u danu proguta knedlu istine u grlu. Ako bi ta istina bila rijeka gutanja istine, bez zraka, vode i hrane, to bi tek bila čista svijest.



Zato je stvarnost čovjeka definirana implementiranom svijesti od ideala koju prenosi svjetlost, koja ne završava u fizičkom tijelu, nego treba biti pretočena u govor istine i znanje života materije tijela.



Milost kao najveći kvalitet čovjeka, moguć je u apsolutnom znanju, preko svijesti. Mile oči ima beba, kao već manifestirani ideal i put čovjekov.



Naravno, tijelo je suštinska suprotnost apsolutnom stanju materije i vakuumu, ali to nesmije biti prepreka za spoznaju vakuuma u stanicama tijela. Tom spoznajom se budi svijest, ljubav, istina, moć misli, sve kvalitete što tijelo može, sinkronizirano sa apsolutnom svijesti prostora kroz svjetlost (vrijeme i duh).



Život je krajnje jednostavan, zato i spoznaja mora biti jednostavna preko materije tijela. Spoznaja nije moguća preko ovisnosti, preko svega onoga izvan tijela. Upravo se svijest budi kada si najmanje ovisan tijelom, kada je ono pročišćeno, kada si uzdržan od strasti. Sama ta uzdržanost je moć samokontrole, kao samosvjest.



Intuicija, emocije, osjećanja, sjećanja, mašta, sex potencijal, ljubav i istina nisu SVE što tijelo može, jer mozak može jasno misliti, transcendirati u duh i svijest.



Kroz svijest se pokazuje da čovjeku ne pripada grijeh i ovisnost, vjera, sudbina, karakter i SVE što mu oduzima moć svijesti.



Uz savršeni ego i mir tijela svatko može prosvijetliti kroz nadsvijest. Biti prosvjetljen ne znači doživotni lotos tijela u meditaciji, nego potpuna sloboda stvaranja, bez ovisnosti od posla, kuće, materijalnih potreba ili obitelji. Meditacija je potpuna kada budno spavaš u slobodnim aktivnostima, koja se nastavlja u budnom sanjanju noću dok spavaš. Sve skupa meditacija je opća budnost čovjeka, kao najpoželjnije stanje i svijest.



Zato svatko najprije mora biti slobodan u želji, da radi samo ono što želi, kada će temeljem vlastite slobode i ljubavi, jednostavno probuditi svijest.



Svako ograničavanje slobode je direktno blokiranje moći tijela i svijesti, kada je karakter neizbježan. Oko ega i karaktera ima puno nejasnoća, jer većina ljudi nezna što ti pojmovi uopće znače i kako ih treba koristiti. Jer egu se pripisuje da je karakter, a karakteru da je ego i tu se gubi njihova suština.



Ego predstavlja manifestiranu svjetlost u fizičkom tijelu, kroz najviši kvalitet optimalnog broja stanica.



Karakter je smanjen ili povećan broj stanica, zbog ovisnosti tijela, u vidu novih zapisa karme. Praktički je karakter ego u obrani, što na fizičkom planu tijela znači njegovu dehidraciju (kao mršavost ili pretilost). Dehidracija je uzrok svim bolestima, kao primitivno življenje bez razmišljanja, onako na slijepo, na razini ega, emocija i osjećanja.



Kroz prehranu običnog čovjeka se jasno potvrđuje razina svijesti pojedinca. Na pragu smo nove svjesne evolucije, kada čovjek još nema znanje o destiliranoj vodi, hranljivim tvarima od živih biljaka, nego je većina na slijepo zavedena industrijski prerađenom i mrtvom hranom.

Nitko ne razumije ulogu elemenata za život tijela, kako u biokemijskom smislu, tako i u alkemijskom.



Ne mogu jasno pisati jer znam da mnogi reagiraju zbog istine, što je dokaz koliko je znanje ograničeno na ovisnost o vjeri, sudbini i osjećanjima. Najgore je što svatko gleda na život i opću stvar kroz sebe, čime se već ispoljava suštinska želja za dobitkom i posjedovanjem, čime se ograničava moć slobode misli i buđenja svijesti.



Zato ljudi ne dišu pravilno, umjesto misli služe se umom (to je primitivno, kao što je mržnja negativna ljubav). Zbog uma su većina psiho poremećeni.



Čovjek je cjelina svih kvaliteta i moći materije jednovremeno, sa završnicom u svijesti, koja ne može biti ničije vlasništvo. Maksimum individualiziranog života tijela je znanje čovjeka, kao pozitivno zračenje, a svijest je moć svjetlosti u smislu puta prema idealu i prisutnosti ideala u manifestiranom.



Fizičko tijelo je samo početak spoznaje materije svijeta i bez probuđene svijesti ne možeš percipirati stvarnost, ne možeš imati moć odluke i neovisnosti, ne možeš mnoge stvari koje u tebi žive, jer ne koristiš direktne moći, nego se primitivno služiš onim što je primitivnije od tebe. Zato izreka kaže: skim si, takav si.



Od živih tvari možeš biti prirodno živ, a od mrtvih industrijskih stvari ćeš biti kruta plastična igračka koja ne misli, jedino što opstaje zbog plastike koja se teže reciklira u prirodi. Ako je poanta tijela da postane vječno kroz plastiku, onda nisi svjestan vrijednosti dijamanta koji možeš stvoriti od sjemena u tijelu.



Ponovo o ženi i njenim osjećanjima, kada olako prihvaća šminku i silikone, zbog umišljene i nebitne ljepote, ali to nije kraj osjećanjima, jer će i buduća hrana čovjeka biti u duhu nanotehnologije hrane od silikonskih kuglica, jer čovjek uživa u tabletama, koje ne moraš kupovati, samo ih gutaš, izbacuješ iz tijela i ponovo gutaš, da zadržiš ovisnost i naviku, zbog koje nisi u stanju probuditi svijest da ti NIŠTA nije potrebno jer si definitivno SVE od materije.




PO S T O J A NJ E



Svaki čovjek ima potrebu spoznati vlastito postojanje i na neki način osjeća grijeh što nije u stanju to učiniti.



Tijelo čovjeka je samo EGO od postojanja materije, što znači da je postojanje UNIVERZALNI EGO MATERIJE, kao ideal, kao centar vrtnje, kao nešto što nema više od toga, kao nešto nedjeljivo u prostoru i vremenu.



Razlika između ideala i ega je u tome što se ideal ne može dijeliti, a ego tijela se dijeli (preko stanica tijela), brzinom emocije, osjećanja i misli.



Ideal samo može biti preslika u tijelu čovjeka, u njegovom prirodnom egu, koji je u svemu podložan evoluciji, na prirodan način ili na silu. Kada je ego prirodan, govorimo o svijesti čovjeka, a kada je ego u obrani, u pitanju je ovisnost čovjeka, kao karakter, dehidracija ili bol.



Centar vrtnje svijeta je daleko od tebe, koliko si ti daleko od tvoje stanice tijela, jer je u njoj apsolutno stanje materije u vidu vakuuma, koje štiti nukleus idealnog postojanja materije.



U prirodi si već ovisan o zraku, vodi i hrani. Ovisan si i od mnogih stvari, ali možeš biti neovisan u spoznaji sebe. Samospoznaja je radost kada svakog trenutka uranjaš u svoju stvarnost, koja se na površini tijela jasno ne vidi, jer je koža samo fizička materija, nije misao, ni vakuum stanice.



TI si SAMO-SVIJEST prostora tijela u odnosu na prostor iz vana.



Znači prostor iz vana je odvojen od tvojih stanica tijela i vakuuma (apsolutne inteligencije), onoliko koliko je probuđena tvoja svijest. Ti možeš biti univerzalna svijest prostora, a možeš biti samo primitivni inteligentni ego, kao preslika stvarnog ideala.



Nema veze što je ego samo iluzija, jer preko svijesti TI možeš zaista biti stvaran. Od prostora iznad tjemena tvoje glave do vakuuma stanice u tijelu dijeli te 24 milijarde svjetlosnih godina kozmičke konstante vremena - svjetlosti, svedeno na ego tijela 1 sat linearnog vremena = 10 milijuna godina. Ti si sada u evoluciji materije u tijelu daleko od izvora 13,5 milijardi godina. To znači da će tijelo čovjeka evoluirati u novu svjesnu civilizaciju već idućeg stoljeća. To je neizbježno, jer će Polaris i Vega moćno utjecati na ponašanje ljudi, što u konačnici znači promjenu broja spirala u genetskom kodu. To još jasnije znači da će novi čovjek biti neovisan od prirode i žive hrane, ali će i dalje živjeti na zemlji. Polaris pomaže razvoj duha, a Vega adaptaciju ega tijela.



Ako se kroz dah možeš jednostavno povezati sa prostorom i zrakom izvan tijela (to je svjetlost, duh i vrijeme materije), u tijelu budiš samo-svijest, kada si u ritmu sa kozmosom.

Preko pune svijesti TI si spoznao sebe u trenutku, SVE ti jasno, imaš mir, NIŠTA ti nije potrebno, jer si samorealiziran. SVE dalje u tvom životu je SAMO-SVIJEST tijela, jer moraš poštivati zakone prirode kroz koje tijelo prolazi svoju evoluciju. Ovo je izvodljivo teoretski, ali je ograničeno kada si ovisan više od daha i vode. U stvari kada se pročistiš do razine hrane samo od svjetlosti (na pranu), budiš nadsvijest.

Preko svijesti život materije tijela nije limitiran i ograničen na linearno vrijeme u prirodi. Stanice se redovno obnavljaju, tako da ti je tijelo uvijek novo. Staro u tijelu je karmički zapis, kao smeće i namet prirodnom egu, kao višak ili manjak prirodnih stanica, kao dehidracija, mršavost, pretilost, kao neka bolest.



Ako ti netko sada otvori oči i proširiš svoje znanje, praktički samo trebaš pričekati da se tijelo samo posloži kroz ego, kada će izbaciti višak i stvoriti nove stanice. Naravno to je duži proces jer tijelo obnavlja i mutirane stanice, kao da su prirodne. Jedino od svjesti i kontrolirane prehrane ti uskraćuješ život mutiranim stanicama koje su navikle na industrijski mrtvu hranu. Kada samo piješ destiliranu vodu, mutirane stanice polako izmiru, nestaje bolest, tijelo se vraća u normalu i može živjeti koliko ti želiš.



SAMO-SVIJEST tijela se budi ako mu dopustiš da stvori jasnu misao preko dubokog daha, a onda misao ima moć transcendirati preko frekfencije duha, probiti tjeme glave i povezati se sa frekfencijom prostora, čime imaš jasan uvid u postojanje svijeta materije.
Običan čovjek je ograničen karakterom, zato mu je ego stalno u obrani, što u prijevodu znači da se stanice dijele i mutiraju u tešku bolest, rak, leukemiju ili nešto drugo, kao neuhranjenost, što za posljedicu ima preranu smrt tijela.



Čovjek nikada ne može umrijeti ako to ne želi. Uopće to nije filozofsko pitanje, nego prirodna inteligencija ega koji jedino poznaje stanicu tijela.



Tko kronično boluje od neke bolesti, godinama se priprema i pristaje na nju, jer se u startu užasava smrti tijela. Čini mu se da će to biti lakše preko bolesti. Ljudi nemaju pojma da smrt tijela ne boli, nego je čist preporod, kada s konačno oslobodiš svake ovisnosti, ali hajde to nekome dokaži tko nije u stanju misliti svojom glavom i ne prihvaća tuđe znanje.



Svijest čovjeka nije luksuz nego evolutivna potreba i zato nikada nije kasno početi sa samospoznajom. Jedini problem su nepotrebno silovanje nedužnog tijela, boli i patnje.

Ovisnost kao grijeh nije problem, ali to postaje opasno kada iz njega ne možeš izaći. Upravo prihvatiš ovisnost jer nemaš pravo znanje i kolebljiv si u svemu.



Svjestan čovjek ima moć trenutačne istine svega oko sebe i u sebi, jer se svijest samo tiče vertikale života i slobode stvaranja (evolucije manifestiranog).



Poznato je da ljudi u vjeri prema bogu, kada su time jako ostrašćeni, umiru mladi, jer ne žele život u prirodi, stvorili su iluziju da je obećani raj nešto posebno. Međutim, veći raj od prirode ne postoji, SVE drugo je samo pročišćena materija koja ne liči na šarenu prirodu, nego na magmu, vibraciju i svjetlost.



Na taj način ne postoje prošli ili budući životi TEBE, nego materija u tranziciji, prije tvog tijela i poslije njega. Znači svjetlost je prije i poslije tvog tijela, a ti si onaj očuvani ideal.



Ti ne možeš biti ni prošli ni budući život, jer si vječan, jedan jedini život ideala. Tijelo će umrijeti jer nije stvarno, jer se lako dijeli, jer je ograničeno prirodnom inteligencijom i predaje se utjecaju vremena, kada stari i raspada se upravo od onoga od čega je stvoreno.

TI si nešto što se dijeliti ne može, niti može biti bolesno. Obzirom da ovo dobro znaš, iživljavaš se na tijelu, ali ono registrira bol i patnju na razini samo-svijesti. TI dopustaš bol i patnju tijela, jer to možeš prekinuti sada.
Ono što tijelo nezna, uvijek ga možeš naučiti. Upravo to trebaš uraditi, osamostaliti tijelo u svijesti, da sve zna raditi kao ti, a onda uživaj u slobodi. Tijelo nije u stanju napraviti od sebe prozirni dijamant, iako prirodno to može, jer je ovisno o mrtvoj hrani koja ne daje kvalitet sjemena za relikvije tijela.



Da bi probudio svijest, moraš duboko promišljati, ostvariti mir, analizu materije, poštivati zakone prirode, svjetlosti i vakuuma, ponašati se prirodno kroz dan i noć, jesti hranu sa prioritetom u svjetlosti, zraku, vodi i živoj hrani. To nije napor, nego čista radost, jer svakog trenutka uranjaš dublje u stvarnost.




EGO SVE I NIŠTA


Ako išta na svijetu postojati može, onda je to JEDNA MATERIJA kao univerzalni EGO, od koga se, preko svjetlosti, kao u ogledalu, kopiraju individualizirani EGO oblici ili životi, od najsitnije vibracije do fizičke prirode, mrtve i žive.

EGO je ideal postojanja svijeta, samo u vrhuncu slobode, mira, koncentracije, ekstaze, svijesti, koga ti u tijelu možeš ostvariti kao zamišljeni orgazam (jasan vrhunac orgazma nije moguć jer si ovisan i nemaš potreban mir).

Vrhunac čistoće muškarca je nemanifestirana sperma, a vrhunac žene je nemanifestirano žuto tijelo, kroz vrhunac progesterona, a ne kao kolaps u estrogenu i primitivnoj mjesečnici.

EGO kao tvoja suština, bio je najčistiji u trudnoći, onoliko čist koliko su bila čista sjemena oca i majke.

Ono što sada imaš jest lažni ego vidljivog tijela, čime se ponosiš, jer nemaš pravo znanje, moć misli i jasan uvid da je tvoj stvarni EGO, čista stanica tijela, o kojoj nemaš pojma. Ti si intuitivan, emotivan, osjećajan, sjećaš se, maštaš, sanjaš, umišljaš, želiš, nadaš se, vjeruješ, patiš, bolestan si, nemaš mir, ne prepoznaješ istinu, daleko si od svijesti, samo zato jer si ovisan o vjeri, zraku, vodi, hrani i svim drugim stvarima, a zaboravljaš na ideal u sebi kome ne treba NIŠTA u čemu si ti ovisan. Baviš se tehnikama i udaljavaš od jednostavnosti. Čitaš tuđe objave u kojima ne vidiš vlastiu istinu života, zato si još više ovisan i vjeruješ na slijepo.

Nije slučajan broj 81 enzima u tijelu, koji su predstavljeni u magičnom kvadratu I Chinga, kao 81 kombinacija karaktera i ponašanja tijela pojedinca.

Enzim je u prirodi najčistiji EGO, kao vječna tvar od materije, kao najbolji vitamin za tijelo, od koga ono ne stari u vremenu, nego je uvijek moćno obnavljati sebe kroz vječnost i postojanje, neovisno od prostora i vremena. Kroz metabolizam tijela, enzimi i hormoni u tijelu samo vrše odabir enzima od zraka, vode i unete hrane i samo zadržavaju ono živo i čisto, a sve drugo je smeće, koje dodatno blati tijelo. To se odnosi i na mentalno smeće. Biokemija i alkemija tijela jednostavne su onoliko kao kada staviš zrno žita u čašu vode i gledaš kako se razvija na svjetlosti. To si ti i ništa više, kao sjeme u tranziciji tijela, u kome je ideal EGO nedodirljiv. Ti samo stvaraš kopiju tog ideala kroz formu tijela. Postojanje svijeta nemoj tražiti u univerzumu, nego u sebi, jer si ti cjeli svijet.

Možda u spisima postoji istina, ali ako je ti ne prepoznaješ, kao da ti spisi ništa ne vrijede. Neka spisi budu samo temelj za proširivanje znanja. Ono što je mogao Buddha i Isus, ti danas možeš mnogo više.

Ako si rođenjem udahnuo zrak i sisao mlijeko, postao si griješnik čistog tijela i EGA, ali si nastavio uživati u grijehu, što i sada činiš.

Svu zbrku koju osjećaš u sebi, taj nemir, emocije, osjećanja i reakcije, sve više liče na boli, kao karakter čistog EGA i ti oponašaš lažni ego u sebi, u smislu dehidracije tijela, mršavosti ili pretilosti, jer nemaš prošireno znanje o vlastitom životu, jer nemaš mir, nisi u stanju misliti i biti svjestan.

Zato se vrati na početak rođenja i popravljaj pogreške u magli lažnog ega u sebi. Čisti to zrakom i destiliranom vodom, a nadomjestak u hrani nađi u sokovima od svježeg voća i povrća, sa malo oraha i sjemenja. Sa pročišćenjem tijela ćeš povratiti sjaj budnom EGU, koga si sam zamaglio da se jasno ne vidi. Iskoristi svjetlost, kroz poštivanje dana i noći, da ti pomogne na najbolji način.

Ni jedan užitak nije vrijedan boli i patnje, a radost je samo onda kada si jasan sebi, kada si slobodan i miran. Kako je materija samo jedno, SVE to imaš u tijelu, zato misli, analiziraj, istražuj vlastito tijelo, nećeš zažaliti, jer uranjanjem u svoju suštinu, smješi ti se onaj tvoj ljubljeni ego, koga si samo imao u trudnoći, uz čistu svijest, koju si rođenjem izgubio i sada živoš na pola u polusvijesti, maštaš i sanjaš.

Ništa ti ne želim, jer si vječan, jedinstven u kreaciji i ostvaren ako znaš, želiš i dopustiš da zablista tvoj EGO, koga znanost krivi, a ti pokaži da je ipak tvoj EGO ideal i suština postojanja.

Jednostavan si samo ako pokažeš idealno u sebi kroz čist EGO, bez karaktera.

To su suptilne razine, zato pokaži jasne, bistre i mile oči, koje nikada ne trepću, jer nemaš potrebu osjećati strah, kada te idealni, budni i vječni EGO štiti. Oslobodi se straha, pohlepe, neiskrenosti, mržnje i ponosa, oslobodi se vjere i sudbine, jer od toga samo pojačavaš ovisnost i još više maskiraš ono čisto od EGA u sebi.

Ti možeš biti ovakav i onakav, ali će EGO u tebi uvijek ostati ideal. Ti odlučuješ koliko ćeš živjeti i kako ćeš živjeti. Tebi se EGO ne miješa u život, jer si ti samo njegova sjena u ogledalu. Svi vjeruju da je EGO sjena, međutim vidiš da nije. Sjena je samo ono što si dodao na čistom tijelu poslije rođenja.

Za život u prirodi trebaš fizičko tijelo, a za život u idealu trebaš svijest u tom tijelu. Sa spiritualnim moćima možeš biti jednovremen i sveprisutan u svim stanjima materije i možeš mislima i sviješću zaustaviti tok vremena, a time zadržati vitalnost tijelu i dugovječnost, SVE dok ne spoznaš sebe u cjelosti, dok ne dođeš tijelom do čistog EGA.

Religiju vlastitog srca usmjeri na vlastitu biopiramidu samospoznaje i raduj se novim otkrićima, jer si moćan popeti se na vrh piramide, a to je stanje kada bez tijela ulaziš direktno u ideal EGA.

Mnogo je toga krivo predstavljno ili ti nemaš moć to razumijeti.

Vjera ima smisla za djecu koja ne misle, ali za tebe crkva i društvo ne smiju biti tvoja ovisnost, jer imaš ideal u sebi. Jenostavno ga pokaži kroz mile oči i ljubav.

Vjera nije problem, nego društvo manipulira kroz crkvu. Ne trebaju bogomolje koje te zbunjuju i u kojima su nečisti učitelji vjere. Svako drvo, hlad i mirno mjesto može biti hram za druženje, ispovjed, mir, druženje i ljubav.

Ako si cjeli život proveo u vjeri, onda ništa nisi spoznao. Tebi jedino može pomoći raj, ali on nije moguć bez smrti.

Suština je da si miran ovdje u paklu u kome si potpuno zbunjen i kada pakao od nečistog tijela pročistiš do idealnog EGA, možeš bez straha od smrti uploviti u vječnost, sa tijelom od čistog sjemena koje te vječno štiti.

Svrha života je samospoznaja kroz prosvjetljenje, koje možeš ostvariti sada, ako se jednostavno možeš predati idealu u svome EGU.

Ne postoje prošli ni budući životi, to je netko krivo objasnio. Postoji idealni ego i prašina koja se kači na njega, zbog vibracije svjetlosti, prostora i vremena.

Ako za života tijela nisi spoznao ideal, nema šanse da će ti to netko ponovo dopustiti. Probaj, ali je to samo iluzija više. Dokaz su ti izumrli planeti na nebu, koji i dalje postoje kao mrtva priroda, a bili su živi. Tako ćeš i ti biti vječan elementarno, ali ne kao tijelo koje sada imaš. Cilj života nije tijelo, nego ideal u njemu.

Tebi je da probaš SVE, koje se jedino može dogoditi u mirnom tijelu. Ako imaš vremena za mir, nećeš imati vremena za umišljanje i ovisnost.

Ako nemaš vremena za NIŠTA, zaboravi na ideal, želi, uživaj, muči se, vjeruj, budi bolestan i pati, jer si od takvog sjemena, nisi ti kriv. Rođen si bez ljubavi, društvenog braka radi, jer je takav bio red, zbog čega ti ne možeš biti istinski ostvaren. Da su tvoji roditelji znali za ideal i čist EGO, duboko bi promislili da li su spremni za rađanje djeteta ili su to odradili onako iz sex strasti.

Ljudska vrsta se ne održava rađanjem djece, kroz brakove bez ljubavi, nego stvaranjem čistog sjemena u pojedincu, kada će najbolji kvlaitet i moć sjemena znati kako treba ići dalje kroz život.




S A M O S V I J E S T



Suština svijeta je u postojanju i nepostojanju samo



JEDNE MATERIJE



koja je jednovremeno postojanje i nepostojanje, zbog



SVIJETLOSTI



koja predstavlja



OGLEDALO svijeta





STVARNOST je invertna kao dan i noć, tako da je



SVE nestvarno i stvarno, jednovremeno,

kada zbog svjetlosti, u trenutku SVE postane



NIŠTA.



Zato TI ipak upravljaš komadićem svoje stvarnosti i iluzije,

jer koliko si u tijelu samosvjestan, toliko si stvaran, potvrđen, samorealiziran i manifestiran u

prostoru i vremenu,



koji su opet ona ista MATERIJA.



Nameće se pitanje, da li se mijenja prostor ili vrijeme i čini se da se jednovremeno mijenjaju, jer drugačije ne bi mogao funkcionirati princip



HOLOGRAMA svijeta,



reda i mira u kozmosu,



najsuptilnije točke u prostoru i



postojanje slobodnog



ENTITETA.





Postojan si onoliko koliko možeš propustiti svjetlost kroz tijelo.

U idealnom slučaju ti bi bio kao dijamant,

koji u sebi uvijek sadrži prostor i vrijeme,

ne vezano za noć i dan,



SUKLADNO BESKRAJU.



Imajući u vidu vakuum u stanicama, dovoljna je potvrda stvarnosti života, jer ga upravo nosi nestvarno tijelo i njime leti kroz prostor i vrijeme.



U manifestiranoj prirodi NIŠTA mekše nije od destilirane vode.



Ne postoji NIŠTA tako tvrdo koje ta voda neće rastopiti, strpljivo i suptilno, kao u stvaranju, zato jer propušta svjetlost, koja vrši ulogu stvoritelja i razgradnju stvorenog.



Preko ljeta SVE živi od svjetlosti. Zimi se život povlači.



Voda bezuvjetno živi samo na svjetlosti, kao led, voda ili vodena para, uvijek ŽIVA.



Kako je u tebi skoro 80 % destilirane vode, blizu si moći života na svjetlost.



Destilirana voda treba biti tvoja hrana,

a samo 1/5 mogu biti sokovi od svježeg voća i povrća, i

tako se 100 % hraniš destiliranom vodom, u kojoj je izobilje hranljivih tvari,

kakvoće IONA, onako kako ti paše za metabolizam.



Ako si nešto pojeo i tu količinu izbacio iz tijela, preko mokraće, izmeta, znoja, gnoja, peruti, od čega TI živiš?



Upavo od svjetlosti, a zrak, destilirana voda i hrana su samo navika i stvorena ovisnost po rođenju.



Postoji morbidna priča znanosti, u kojoj se potvrđuje da li rođena beba može živjeti bez zraka i mlijeka?



Dokazano je da beba to svakako može, ali nema moć razvijanja tijela progresijom prirodne sredine, nego samo spava.



Prirodno je da žena rodi bebu u kadi s vodom, kada se ublažava trauma.



Kod takvog poroda beba je već postala iskusan plivač i vodu prihvaća za svoju prvu ovisnost, kada još ne diše.

Takvim porođajem beba ostvaruje veću potrebu za vodom nego za zrakom i time prirodno slijedi sadržaj tijela u vodi.



SVJETLOST u prostoru ima konstantu, koja se u tijelu usporava.



Svjetlost izvan tijela, kad prođe zid kože, do stanica tijela treba proći još 10,5 milijardi svjetlosnih godina,

ili oko 7 mjeseci linearnog vremena,



zato broj 7 figurira u našem postojanju tijela.



Manifestirano tijelo je broj 8



ili puna oktava kao SVJETLOST



i simbol vječnosti.



Broj 8 ovako vertikalno predstavlja slobodu stvaranja.



Kada broj 8 postaviš horizontalno,



dobiješ znak ∞ beskonačnosti,



a to je princip spirala DNK i biopiramide života tijela.



Preko SVIJESTI, ti direktno dišeš svjetlost i dopremaš je preko metabolizma, krvi i limfe, do stanica tijela, u linearnom vremenu.



Kada je svijest potpuna, onda je svjetlost direktna u tijelu, bez vremenskog zastoja i čekanja onih 7 mjeseci, kao da vrijeme stoji, a u suštini kroz uvid i svijest, ti pratiš vrijeme.



Da nije električne struje i vatre, što bi od života imao Eskim na sjevernom polu?



Svakako SVE zbog zračenja neba i zemlje, iako u mraku noći koja mjesecima traje.



Kako opstaje Eskim, tako opstaju i prozirni crvi u vječnom ledu glečera.



Znači oni samo žive od svjetlosti u vodi oblika leda.



Kada SVE znaš, ne postoji tajna i dilema po pitanju stvarnosti i iluzije.



Preko proširenog znanja i prehrane sa destiliranom vodom i sokovima od svježeg voća i povrća, direktno upravljaš životom tijela, kada cjelu oktavu budnosti imaš u sebi,

u vidu jasne simfonije



SAMOSVIJESTI,



koja je u rezonantnoj simfoniji kozmičke svijesti.



Pročišćeno i optimalno vitalno tijelo je rezonantan medij svjetlosti, koja je samo puna oktava prostora.



Znanjem odbacuješ predrasude i oslobađaš se mnogih navika i ovisnosti, kada jednostavno čistiš karmu, manifestiranu kroz sluzavu krv, limfu, dehidraciju (bol, pretilost i mršavost) i polusvijest.





24 SATA



našeg vremena svjetlosti, dana i noći, predstavlja



punu oktavu života materije tijela, kroz rezonantnu svjesnost prostora i komadića prostora svjesnog

ENTITETA.



To znači da je OKTAVA STVARNOSTI



SVJETLOST od



24 milijarde svjetlosnih godina, punog kruga života i postojanja materije, kao pulziranje u prostoru i vremenu.



Mi smo sada na 13,5 milijardi svjetlosnih godina evolucije materije i



1,5 milijardi evolucije ljudske vrste.



Ovi podaci su izvodljivi temeljem svjetlosti.



Znači približavamo se mogućoj SVIJESTI,

mijenjanjem strukture DNK sa više spirala od dvije koliko sada imamo.



SVIJEST je samo moć bliskog uvida



IDEALA.



Ti si sada blizu stvarnosti 7 mjeseci puta kroz svemir, po našem vremenu.



No nemaš potrebu nigdje ići, niti bježati, kada je svijest brža od svjetlosti,



jer je u odnosu na svjetlost



STVARNOST.



SVJETLOST najviše može do vakuuma (apsolutnog stanja), jer je u njemu nema što prenositi. Njene vibracije su nemoćne u vakuumu.



Tako je IDEAL izoliran u nukleusu vakuuma, od svjetlosti i to je



SVJETLOSNI ŠTIT



apsolutnog stanja materije, kao



ISTINA.



To znači da je ideal



CENTAR



vakuuma stanice, kao



UNIVERZALAN EGO.



Tvoj EGO je cjelo tijelo, sabrano od optimalnog broja stanica.



Mutirane stanice su lažno tijelo,

kao ILUZIJA u iluziji EGA,



i to je problem zašto je otežana



SAMOSVIJEST tijela i



propusne moći svjetlosti.



Ti viškovi ili manjak stanica su



KARAKTER tijela



u smislu MASKE



koju nazivamo ego, ali to nije onaj



prirodan EGO u nutrini tijela, koji budno podržava život i štiti



IDEAL.



Oktava svijesti u tijelu se svodi na



RELIGIJU SRCA



i TI si miran sa optimalnim tlakom u krvi i pravilnim otkucajima u jedinici vremena.



TLAK krvi je dokaz prednapona prostora tijela kao



NAGON



i nemir, kao



DUH



i sex potencijal



koga trebaš puštati u prostor izvan tijela, jer bi njime (duhom) mogao srušiti EGO i VAKUUM.

Od tog potencija se tijelo revitalizira, zato trebaš imati znanje da se ne razbacuješ sjemenom.



Zato poslovica kaže:

“Ako od nečega ne umreš, živjećeš od toga“.



Sa čistim KARAKTEROM (idealno je da uopće nemaš karakter, nego samo čist EGO),



osjećaš RADOST,



ljubav,



mir,



SLOBODU





i ne moraš gutati ISTINU,



jer si sam od sebe ISTINA.



Gutanje je OVISNOST.



Ako znaš život, neovisan si od vjere, sudbine, želje, mašte, anđela, umišljanja, jer si moćan upravljati



DUHOM.



Kada SVJETLOST znaš koristiti danju za aktinosti i noću za odmor, postaješ izravno



SVJETLOST



kao zaustavljeno vrijeme, kao dugovjećnost.



Gdje je IDEAL, ŽIVOT visi o njemu, u ogledalu svjetlosti.



Tako je ŽIVOT


S V E kao NIŠTA, ako neznaš za njega.



Čovjek nešto zna o životu, ali je to svakako nedovoljno za jasan uvid stvarnosti (nadsvijest tijela).



Za spoznaju života svijeta materije, dovoljna je spoznaja tijela.

Putovanje univerzumom je PUT u sebe,

do stanica, vakuuma u njima i IDEALU u centru vakuuma.



Taj strogi centar idealnog vakuuma je nedokučiv za svjetlost,



zato ga ona stvara kroz ILUZIJU i igru individualiziranim vibracijama,



od kojih se tvori SVE od IDEALNE MATERIJE,



u smislu slobodnih entiteta, oblika i života.



IDEAL je praktički SVE, ali nevidljiv u svjetlosti,



a SVJETLOST je maksimum POJAVNOG SVIJETA.



Prema tome, IDEAL je uvijek u tebi, koga nikada nećeš spoznati, jedino možeš biti njega



SVJESTAN.



TI ćeš u svijesti doći do stanice tijela i tu te čeka



ISTINA,



kao svjetlosni štiti apsolutnog stanja,

ali ne možeš u vakuumu odrediti gdje je IDEAL, kao centar vrtnje



SVIJETA



a on izravno djeluje, jer je STVARNOST.



Jedino ti preostaje da se vratiš sebi i svojoj prirodi tijela, kada već znaš



CILJ ŽIVOTA



i tako si MIRAN,



SLOBODAN,



bez REAKCIJE,



jer je SVE svrha ideala NIŠTA.



Ako se želiš osloboditi vjere, sudbine, ako želiš



ZNATI ŽIVOT,



trebaš analizirati MATERIJU tijela, čime si zakoračio u vlastitu



SAMOSPOZNAJU



kada je SAMOSVIJEST izvjesna.



Bez toga si ograničen, jer život nema smisla bez

radosti

istine



MIRA





SLOBODE.





Svatko je za sebe već EGO postojanja,



zato ne moraš biti još dio tuđeg ega.



Navlačenje tuđeg ega je OVISNOST (upamti SVE je EGO u prostoru i vremenu),

sa svim posljedicama BOLI i PATNJE.



Elementi jednako pate kroz oksidaciju u vremenu, pri čemu su plemeniti metali postojani.





Tvoj EGO je sasvim dovoljan za miran život, čist karakter, svijest, protokol radosti i slobode.





IDEAL



E G O



TIJELO



i



SAMOSVIJEST



je cjelina i



M I R



Kada si budan, samosvijest je prisutna, a EGO miruje.



Kada spavaš EGO je budan a samosvijest spava.



Najbolje je da cjelo biće bude MEDITATIVNO



SVJESNO - BUDNO



danju i noću



u aktivnosti i snu, kao



budno spavanje i budno sanjanje.



To se može postići pročišćenjem tijela, poštivanjem svjetlosti, dana i noći, prehranom destiliranom vodom i sokovima od svježeg voća i povrća.



Radost je tada velika, ali to ne možeš znati bez



SAMOSVIJESTI.



SVE počinje i završava DAHOM (to je svjetlost, vrijeme i duh).



NIŠTA je vječno bez ičega, jer taj ideal pokreće život, kada



Spoznajom iluzije, kroz svijest, ona nestaje.



Nešto slično kada se oslobađaš straha, ne bježiš u njega, nego uranjaš u tu iluziju.



Kada uroniš u iluziju (tijelo), dobiješ moć svjesno vidjeti ideal i onda ti život postaje jasan.



To je moguće u samospoznaji i analizi materije tijela.



SAMOSVIJEST pojedinca



uveliko je blokirana primitivizmima društva, vjere i svih ovisnosti,

kada nedostaje svaki vid slobode, zbog čega je ugrožena sloboda prirodnog EGA.



Poslije samospoznaje, SVE ostaje isto,

samo se probudila viša svijest o IDEALU,



kada si ODLUČAN osloboditi se navika, želja, ovisnosti i neznanja.



Kvalitet života i moć tijela se podižu na razinu budnosti u stvarnom EGU.



Tada shvatiš pravu svrhu EGA u postojanju i nepostojanju materije.



Suština duhovnosti nije biti ograničen u fatamorgani duha, nego se svjesno oslobađati duha u tijelu, kada on postaje tvoj život. A duh je samo dah, svjetlost i vrijeme, u cjelosti



S V I J E S T.


ŽIVOT U LICU I NALIČJU EGA



ŽIVOT

je

S V E

kada ga znaš po licu bezuvjetno budnog ideala

E G A

i

N I Š T A

kada ga vidiš formalno u naličju i iluziji ega.

EGO umišljaš na površini tijela iako je on stvaran u dubini života.



SVE je STVARNOST ako si miran, ako znaš i svjestan si toga.

NIŠTA ne postoji, ako si ovisan, ako neznaš, nisi dovoljno svjestan i nisi miran.
Tada ti NŠTA nije jasno, kada ne vidiš ni ILUZIJU.



Životu se možeš radovati ako ga poznaješ po licu, kao prijatelja, kada ga ne umišljaš po formi njegove iluzije na površini.



Život je bio i prije sjemena od koga si stvoren i ima smisao duboko u tijelu.

Gledajući sebe u ogledalu, oči ti govore da nisi siguran koga vidiš, jer ono što otkucava tvoj život tijela, ne vidi se u ogledalu. Ne vidiš mozak koji misli, organe koji rade, krv i limfu koje prenose duh svjetlosti i vremena, do apsolutnog prostora u stanicama tijela, gdje je lice života.



SVIJEST

o životu je samo kada znaš sebe jednako s površine tijela, do svih stanica u dubini.



To može samo

DUH

kome ni najtvrđi čelik ne može biti prepreka, a on je samo

SVJETLOST

kao VRIJEME PROSTORA.



Zašto DUH?

Jer se duhom unosi svjetlost u tijelo, sabira kao zračenje i oslobađa van tijela.



Bez uvida u život, kao da ne poznaješ prijatelja i umišljaš ga po površinskoj formi tijela. Time nisi zadovoljan, jer znaš da duboko postoji

SVE

što ne vidiš na površini i osjećaš kao da ne vidiš

NIŠTA

od života.



Kao što je svakom zrnu život u klici, tako je i tvoj život u srcu, bezuvjetnom glazbeniku

SAMOSVIJESTI

uvijek u svome religijskom hramu.



IDEAL

kao

STVARNOST

prostora vakuuma,

nije moguć s površine manifestiranog tijela, ali je moguć u

SVIJESTI

slobodnog entiteta.



U svijesti se ideal jasno pokaže da je u svakoj stanici tijela.



Tako ŽIVOT nije moguć bez

STVARNOSTI i ILUZIJE.

Sama je stvarnost sebi dovoljna, ali bez manifestiranja je

NIŠTA

obzirom da je vakuum u apsolutnom stanju života materije,

kao NIŠTA prostora, koje pripada

SVJETLOSTI (vremenu ili duhu) i nižim strukturama materije.



Po apsolutnom stanju materije, vakuum je idealan, ali zaista nije NIŠTA bez svjetlosti, bez duha koji ga štiti.



Ako je vakuum PROSTOR

svjetlost je VRIJEME



PROSTOR i VRIJEME

ne postoje u apsolutnom smislu, ali se u manifestiranoj svjetlosti jasno vide.



U svijesti, NIŠTA ne može dovesti stvarnost u sumnju.



ŽIVOT mora biti vječan jer kroz njega

MATERIJA POSTOJI,

zato je ŽIVOT

SVE i NIŠTA

jednovremeno, koliko ga znaš.



ŽIVOT je SVE slobodno u prostoru i vremenu,

kao NIŠTA nejasno u svijesti čovjeka.



Zbog svih stanja materije u tijelu, prirodno postoji

OVISNOST

kada se budi ŽELJA za spoznajom NOVOG.

Ako život promatraš preko forme tijela, površinski, nećeš ga spoznati, jer je to njegovo naličje.



Gledajući u ogledalu sebe, samo vidiš tijelo. Ako zatvoriš oči i pogledaš vlastitu dubinu, preko duha, vidjećeš

TIJELO i ŽIVOT

kao TIJELO-SVIJEST ili SAMOSVIJEST.



Što je veće i šire lice, veće je i naličje.



Ne sjećaš se onoga što znaš, jer

ZNANJE

je UVID najšire SVIJESTI.
Zato dopusti da život uvidi sam sebe.



U prirodi, zbog ZRAKA i VODE,

SVE je OVISNO

i NIŠTA nije mekše od njih i prilagodljivo svemu, bez ostatka, zato mogu podržati život u prirodi sa najmanje ovisnosti.



Suštinski ŽIVOT (EGO) je jednostavan, kao vakuum i apsolutna inteligencija.

Elementarni ŽIVOT (lažni ego), kao objektivno fizičko tijelo je kompliciran.

Jednostavno i komplicirano daju sklad SVE i NIŠTA, jer su cjelina i NIŠTA tu nema za odbaciti.



FORME u prirodi su suprotne od svoje suštine.

SVE što je formalno lijepo, pokazuje suprotnu narav i obrnuto.



U živom se tijelu, pored biokemije, odvija i alkemija, kroz samosvijest, čime se pobjeđuje iluzija života tijela.



Kvalitet tijela (biokemija),

daje MOĆ (alkemiju),

čime se ostvaruje SVJESNOST,

kao apsolutna suština u stanicama, sabrana u mozgu i pinealnoj žlijezdi.



KRV i LIMFA

su u tijelu informatički mediji, koji bilježe svjetlost (duh) i kroz samosvijest tijela, povezuju individualizirani EGO prostora tijela, s UNIVERZALNIM EGOM prostora svijeta,

kada samosvijest i svijest postaju cjelina.



MISAO, DUH i SVIJEST su čista krv i limfa.

UMIŠLJANJE je sluzava krv, plitki dah, nejasan uvid.



ZNANJE je posljedica moći misli i slobodnog duha, u smislu iskustva tijela i uvida.

Kada spavaš život se odvija neovisno i elementarno, uz budnost EGA.

U budnom stanju kreiraš život.

DAN i NOĆ su umijeće duha i svjetlosti u tebi, prošireno na znanje o destiliranoj vodi.

MISAO i SVIJEST su informatičke moći krvi i limfe, a slobodni duh je moć zračenja tijela.



U prirodi si ovisan od mnogo stvari:
SVJETLOSTI,

ZRAKA,

VODE,

HRANE

i mnogo čega još, zbog umišljanja i želja.



Zbog pohlepe, odlučiš se roditi djecu da prigrabiš od života još više, koja te malo podmlade, ali mlad trebaš biti i bez toga.



EVOLUCIJA MATERIJE i SVJETLOST rade svoje, a ti budi u ritmu ŽIVOTA i tako ćeš ostati postojan, vitalan i dugovječan koliko želiš.



Ako si tijelom fizička materija, onda u svijesti budi najčistija materija i tako imaš SVE i NIŠTA od života jednovremeno, kada ničega nisi željan, a ipak si miran i radostan.

Znanjem ćeš zaštiti sebe od straha smrti i zuba vremena.



Proširivanjem pravog znanja, postaješ svjestan materije tijela, prirode, svjetlosti, biokemije i alkemije, kada jednako razumiješ sva stanja, u fizičkom, metafizičkom i apsolutnom smislu.



Temeljem znanja uviđaš život i svijest u komadu, kao nešto cjelo idealno i raznoliko jednovremeno.

Nešto kao dan, stvarnost i MIR.

Nešto kao noć, san, strah i iluziju.



DUH ti podržava život, udahom zraka,

ali ga ruši ako si sebičan izdahnuti ga van.



Zbog DUHA si između ŽIVOTA i SMRTI,

kada te samo ZNANJE i SVIJEST,

stavljaju na jednu ili drugu stranu.



TI vjeruješ da si svjestan, ali svejedno nemaš mir, reagiraš, ovisiš, tako da se trebaš mnogo bolje preispitati koliko znaš vlastitu kemiju preko elemenata i alkemiju preko

PET ELEMENTA

na višoj (dubljoj) pročišćenoj razini uvida postojanja.



TI si jednovremeno prostor svijeta materije i komadić tog prostora u vidu fizičkog tijela, kada bezuvjetno trebaš dopustiti jedinstvo prostora, preko

DAHA

i

SVIJESTI.

Život nije cjelovit ako si ovisan o vjeri, sudbini i želji.



Ako život još nisi shvatio preko elemenata u prirodi, u fizičkom smislu tijela, preko svjetlosti, zraka, vode, hrane i daha, zasigurno ga nećeš shvatiti preko duha, apsolutnog stanja i vakuuma.



ŽIVOT trebaš razumijeti kroz fizičko tijelo i EGO,

kroz metafizički DUH i MISAO i

APSOLUTNU SVIJEST



Suština EGA ne može biti nesvjesno i elementarno tijelo, nego svijest da je život apsolutni vakuum u stanicama, zaštićen od vanjskih utjecaja, da ne iscuri život.



ŽIVOT je zanimljiv kada je jednostavan, kada ga znaš i razumiješ.

Kroz znanje nestaje strah i reakcija. Želje se svode na minimum i ovisnost također.

U trenutku kada nešto znaš, postižeš veću koordinaciju samosvijesti tijela, kada se prostor i vrijeme tijela dovodi u sklad s prostorom i vremenom izvan njega.

Tada je duhovni prostor tijela, kao individualizirani život, u direktnoj vezi s duhovnom suštinom svijeta i vječnim životom materije.



Kroz znanost ćeš proširiti znanje na razini elementarne biokemije tijela, ali nastavak dublje alkemijske stvarnosti duha, trebaš spoznati u sebi.



U životu trebaš biti SVE po malo, jer on to upravo jest.

Ne možeš biti NIŠTA, na pola i neodlučan.

ŽIVOT ne traži NIŠTA od drugih, nego SVE od tebe.



Biljka i životinja daju SVE od sebe zbog života.

Vjerojatno i one imaju strah, ali odlučno idu do kraja.



Ako netko vjeruje u nešto, ne znači da i ti moraš vjerovati.

Svatko može znati SVE o životu, ako želi i dopusti.



ZNANOST ne može spoznati materiju i život tijela bez pojedinca, jer je upravo on istraživač.

Čekajući na društveno znanje, samo možeš nazadovati.

Pojedinac je istraživač života materije tijela.

Znanost poznaje elementarnu kemiju,

ali nezna elemente u alkemiji, jer ih ne možeš držati u laboratoriju istraživačkog centra, nego u tijelu čovjeka.



RADOST ne možeš imati bez proširenog znanja i svijesti, izvorno i s manje ovisnosti.



Izvorni život podrazumijeva:



SVIJEST u smislu ideala,

APSOLUTNU INTELIGENCIJU prostora u smislu vakuuma,

SVJETLOST u smislu metafizike duha i vremena, kao ISTINE postojanja,

onda

ZRAK

DESTILIRANA VODA

ŽIVA HRANA (IONI).



Direktan život je SVIJEST, na višoj razini od duha, svjetlosti i vremena.



Ne možeš život posjedovati, ali ga imaš u izobilju preko znanja i svijesti.



Jednostavnost je sadržana u MIRU i kada ga nemaš u pitanju si TI (nebudna svijest) a ne život.



Ne trebaš život ograničavati na vjeru, sudbinu, intuiciju, emociju, osjećanje, sjećanje, maštu, želju, jer je on SVE to i NIŠTA mu ne fali.



Ako je:



IDEAL jedan,

MATERIJA jedna,

SVIJET jedan,

PROSTOR, jedan,

VRIJEME, jedno,

PRIRODA jedna,

SVJETLOST jedna,

DUH jedan,

SVIJEST jedna,

pa ne može ŽIVOT biti ograničen samo na TEBE.

TI trebaš znati da si samo preslika ideala i komadić duhovne suštine svijeta, koju jedino razumijeti možeš preko svijesti.

Ti si komadić materije koja je u tvom tijelu SVE-dimenzionalno, kao kap vode u oceanu prostora, kao slika u ogledalu idela, iluzija na površini tijela

i

STVARNOST ŽIVOTA

u dubini istog tijela.



Površinska forma tijela je maska ega, a život je svijest u dubini stvarnog EGA tijela. Temeljem EGA ispada da je on u strahu i da se brani, međutim EGO je bezuvjetna budnost, apsolutna inteligencija, vakuum i život, koliko ga želiš i koliko si svjestan toga.

Ne brani se EGO, nego se TI braniš, zbog straha od iluzije života, kada ga umišljaš i neznaš stvarno.



JEZIK je kvalitet i moć znanja i svijesti pojedinca i riječ nikada nije slučajna.

Kada znaš život, ne treba ti jezik, dovoljan je pogled i zagrljaj, zamjenica za SVE.



Na svakom jeziku NIŠTA počinje sa simbolom N,

kao NN - nepoznato,

kao NOTHING

kao NICHTS,

kao NIČEVO,

kao NIENTE,

kao NENIO,

itd.



Naravno da je svatko NN, ako se zbog nepotrebnih ovisnosti ne može radovati životu.

Jednako tako svatko može biti prosvjetljeno biće, ako zna život i ako mu je on jedina želja, bez želje, onako iz radosti, bez razloga,

MIRA radi.




P R E H R A N A



Živo i čisto u prirodi jest svjetlost, zrak, destilirana voda, slatki sokovi od svježeg voća i povrća.



SVE drugo je diskutabilno, primitivno i stvara mnoge probleme.



Prehrana od životinjskih namirnica ne daje moć prirodnog imuniteta i ljubavi, kada si ograničen u nagonu, a to je ipak sirov, neprerađeni potencijal čovjeka u svijesti.



Kada ti je prehrana od destilirane vode i sokova od svježeg voća i povrća, najviše što dopustaš sebi od mesa jest slatka vodica iz usta voljene osobe i možemo reći da to nije meso.



Navikavanjem na destiliranu vodu, poprimaš informatička svojstva vodljivosti tijela na svjetlost, jasnoću, slobodan duh, jasnu misao i svijest. To je prirodno.



Seksualnost čovjeka je samo nemanifestirani EGO.



Manifestirani EGO je samosvijest tijela.



Društvo je primitivno zbog pojedinca, a ne pojedinac zbog društva, jer ne uživa društvo, nego pojedinac.



U vjeri je pojedinac, a ne društvo koje nameće vjeru.

Uz destiliranu vodu i slatke sokove, postaješ slatkiš svima, bistar, proziran i jasan, bez neprijatnog mirisa na meso.



A to što umjesto sexa njeguješ ljubav, samo si bliži svijesti i životu.



Obzirom da su većina oko tebe vjernici, moralisti, uplašeni i ponosni ljudi, ostaje ti da se nasmiješ i gledaš svoja posla, razmišljajući kako da im pomogneš. Oni su uvijek kako treba, jer su većina, a ti si izrod, bez obzira na prizmu svijesti.



Kada se pročistiš tijelom, oni nepročišćeni su ti smiješni.



Kako da ljubiš nekoga kada zaudara na trulo meso i pokvareno mlijeko? Nema goreg smrada od pokvarenih jaja.



Kako ćeš u sex sa nekim, ako nećeš roditi dijete s njim, kada znaš da je to primitivno u odnosu na tvoju ljubav?



SVE trulo u čovjeku je otpad, dehidracija, bolest, a to svatko osjeti po zadahu u ustima i kada je u toaletu.



Ovo je istina koja nekome liči na vrijeđanje.



Kada grliš prijatelja i znaš da je u njegovom tijelu samo destilirana voda i sokovi od svježeg voća i povrća, onda ti pođe slatka vodica na usta, ljubav je tada na pragu.



Čovjek je moćan po znanju i svijesti, što se prepoznaje u ponašanju i milim očima.



Obzirom da ti je tijelo od mesa, tvoje prošireno znanje treba biti nešto svjetlije od mesa, ako ništa drugo, evolucije radi.



Tebi je uvijek netko drugi kriv, a nisi pročistio ono što u sebi možeš.



Tako su ona većina u društvu, samo obične kukavice, neodlučni u životu i ovisnici o vjeri i mizernoj plaći, jer im novci trebaju za skupo meso, kada svjetlosti, zraka i vode ima u izobilju, besplatno.



Ta većina podržava opstanak primitivizma u svemu i na glas traži promjene, bez želje za promjenom sebe.



Pitam se da li se trebam sramiti ovoga što pišem, ili ću dobiti po nosu od onih koji sebe pronađu u priči.



Život je većinski iluzija, a ova priča je samo animacija, zato nije potrebna nikakva reakcija, nego odlučnost za proširivanje znanja i promjenom sebe.



Kada netko ne želi mijenjati sebe, pokazuje neznanje i primitivizam.



Ljubav je srednja doza normalnog ponašanja, ali je i ona danas sve više skupa „roba“.



Gdje ljubavi nema, primitivizma je na pretek.



Jedino u ljubavi pristaješ na promjenu, jer jedino u ljubavi imaš moć misliti (na nekoga i ne umišljati), čime pokrećeš duh iz kaveza tijela.



Znanje ne može biti ničije vlasništvo, ljubav još manje, jer manifestiraju jedini život.



SVE niže od ljubavi je osobna razina, kao nemir, neznanje, želja, bol, patnja, obična dehidracija, s nesagledivim posljedicama.



Tko se ne mijenja u prostoru i vremenu, tko ne prati dan i noć, kao svjetlost života, zasigurno će postati izvor negativnog zračenja oko sebe, primjećen od drugih i neprihvaćen.



Ti SVE primaš od prirode, ali NIŠTA ne vraćaš.

Tvoje tijelo je limitirano na jedan život, jedan ego i ideal. Gdje ćeš smjestiti sve duplikate ega u tijelu? Vjerojatno će trebati kirurški zahvat za čišćenje nedužnog tijela, koje je stvoreno od svejtlosti, a sada još traži zrak i vodu.





OGLEDALO



Kad pogledaš sebe u ogledalu, više si nego siguran da slika u ogledalu nisi TI, zato i ne želiš sebe gledati u oči, nego se fokusiraš na nebitne simbole lica i tako iz dana u dan stvaraš naviku prepoznavanja sebe u ogledalu stvarnosti, kao lažni ego, u odnosu na onaj stvarni EGO i život u dubini tijela, kakvog još nisi spoznao.

Kada znaš život i spoznaš sebe, u ogledalu više ne gledaš simbole lica, nego direktno vidiš sebe u očima iz dubine tijela i to je poseban ugođaj radosti.



U tom trenutku karakter se glača na razinu prirodnog EGA života materije tijela.



Milim očima, beba ima moć da te vrati u život, jer ga stvarno vidiš u njenim očima.



Rijetko možeš danas sresti nekoga tko ima mile oči, koje bi te s povjerenjem privukle stvarnom životu i s lakoćom oslobodile napetosti.



Kroz treptaje oka se jasno čita karakter tijela. Tko može budno održati otvorene oči, bez treptaja, ima čistiji karakter.

Kome smeta svjetlost ili što drugo, pa mora češće treptati očima, iskazuje nemir u sebi, kada mu nedostaje dubok dah, duh i destilirana voda.



Naivan treptaj u očima, duboko otkriva poremećaj karaktera, dehidraciju tijela i boli. Jer oči su ogledalo stvarnog života iznutra (u duhovnosti duše), kao simbolizam aktivnosti mozga i religije srca.





SUŠTINA ISTINE



Život ima smisao kada ga znaš i kada si svjestan njega, kada duh svjetlosti slobodno struji tijelom, kada jasno misliš.



Međutim, u običnom životu, rijetko kad imaš potvrdu ISTINE života iz dubine tijela, zbog svega onoga što te odvlači s površine koncentracije i umišljanja stvarnosti.



Moć ISTINE je moć neovisnosti života tijela.



Obzirom da si već ovisan o zraku, vodi i hrani, naporno je biti neovisan i istinit u životu.



Jednostavno se prepuštaš ovisnostima, pa kako bude.



Tko malo bolje analizira život, otkriva ga kroz elementarni dah, kroz gutanje istine u grlu.

Duh tijela je praktički samosvijest za koju trebaš stvoriti jaku naviku.



Davno su na Istoku prepoznali istinu života i pojednostavili je za početnike, kroz tehniku OHM (OM ili AUM).



Što znači simbol OM?



Dobro znaš da su golubi vječni ljubavnici i stalno nešto guguću.



To što golubi rade, iskazuju ljubav i poznato je kada mu partner umre, ni on ne živi duže od 2-3 dana, jer sam ne vidi smisao istine života, nema kome gugutati, zbog navike.



Ostvarićeš koncentraciju, moć duha, misli i svijesti, ako izravno u grlu gugućeš vlastiti govor. Kada si sam i slušaš neku glazbu, pjevaj tu numeru, u grlu, bez otvaranja usta. Od vibracije OM u grlu, tvoja je budnost postala jaka.

Upravo na taj način postižeš manju ovisnost od vanjskog zraka, kada jasno uvđaš da je život neovisan o dahu.



Naravno, u početku navikava ovog gugutanja, imaćeš potrebu malo zraka udahnuti, ali svejedno ne prekidaj gugutanje. Od tog govora u grlu istine, tvoje tijelo vibrira od zubi do posljednje stanice i time si postao stvaran, bez umišljanja.



Naveo sam jednostavan primjer tehnike OM, jer je to lakše za navikavanje, u odnosu na AUM i SU.........



Preko gugutanja istine u grlu, prirodno si koncentriran na dah, kada se udah i izdah ostvaruju sukladno potrebi tijela, bez zadržavanja daha i duha.



Na ovaj način dah ide preko nosa, jer je to prirodno. Kroz dah na usta nije moguća sinkronizacija ni koncentracija, nego kaotično udahneš i često se ošamutiš u svijesti.



Treba ovo malo bolje istražiti.



Ako ne pristaješ na gugutanje istine u grlu, odustaješ od spoznaje istine života i vraćaš se starim navikama ovisnosti.



SVE što bi u trenutku umišljao ili maštao, propusti te sadržaje kroz istinu i gugutanje, neka sam čuješ gdje se nalaziš u životu. Istina u grlu će te uvijek vratiti na put života.



Vremenom ćeš se naviknuti na istinu i nećeš morati gugutati kao golub, jer je on samo ptica, a ti imaš višu svijest.



Do buđenja pune svijesti, ovisan si od manifestiranja života na površini tijela, preko umišljanja i lažnog ega.

Zato je naporno ostvariti koncentraciju na treće oko, srce i HARU, jer tu koncentraciju ne možeš manifestirati.



Kod gugutanja istine u grlu, jasno manifestiraš koncentraciju misli i to ti postaje zabavno, kada imaš vremena da to potraje duže, što ujedno predstavlja oslobađanje duha, jasne misli i višu svijest.



Gugutanje istine u grlu, praktički je potvrda života, kao da viskom tražiš odgovor na neko pitanje. Visak je odgovor istine u grlu.



Probaj, iznenadićeš se kako možeš sam čitati istinu, kroz pjesmu gugutanja grla.





ŽIVOT



Ne možeš ljude shvatiti za ozbiljno u pojavnoj prirodi tijela, jer su ovisni, uživaju, reagiraju, umišljaju, prde i smrde, jednostavno ne daju sliku neke stvarnosti i ozbiljnosti. Nema te šminke i mode koja će ukrasiti život s površine tijela. Zato nemam potrebu vjerovati u NIŠTA, jer znam gdje je život duboko sakriven, tamo gdje ga nitko ne može premazati.

Život je ozbiljan samo na ravni bezuvjetnosti, u dubljoj ili višoj stvarnosti, kada nema ovisnosti, jer je život SVE što poželjeti možeš.





TIJELO



Većina ljudi je u strahu zbog tijela, kite ga i plaćaju skupo, a ono je uvijek samo prolazno.





MILE OČI



Beba nikome NIŠTA ne savjetuje, nikoga posebno ne voli, SVE vidi u boji aura lica, ali je ipak svima MILA i moćna.



ISTINA



Navikavaj se gutati istinu, jer je u njoj ona slatka vodica koju tražiš sa strane. Prije ćeš dobiti radost iz dubine EGA, nego od bilo čega drugog izvana.





SJEĆANJE



Zašto bi nešto pamtio ako ga znaš.

Pamti se samo ono što je umišljeno.



Nisam izmislio izreku: „Budala pamti, svjestan SVE zna“.



I S T I N A

 

U našoj pojavnoj stvarnosti,

SVIJEST,

ISTINA

i

ŽIVOT

se traže po vertikali jednog postojanja.

 

SVE znaš površno i

NIŠTA ti ne može biti jasno u trenutku uvida.

 

Kada pogledaš u jednostavno sunce, mjesec, zvijezde i nebo, pomisliš da život u prirodi i nije raj u šarenilu boja, prije bi pomislio da se radi o paklu nesagledivih pojava, zbog čega nisi u stanju ostvariti

UVID i SVIJEST.

 

Problem je još veći kada ti od samog rođenja NIŠTA nije jasno i SVE moraš naučiti znati, a nije moguće da imaš sva iskustva prirode u kojoj živiš.

Onda se moraš zadovoljiti znanjem roditelja, koje je površno i siromašno, praktički NIŠTA od njih ne možeš naučiti.
Uloga roditelja je da ti brane

SLOBODU,

valjda je to njima u navici, jer i sami vape za slobodom.

 

I tako odrastaš zbunjen, zadovoljavajući se onim što si već probao, onim što već znaš, ali je to toliko ograničeno da i dalje u ničemu ne pronalaziš

ISTINU.

 

Stalno se pitaš što je ISTINA, ako nije vidljiva na prvi pogled?

 

Tada ti učitelj šapne na uho da je ISTINA srednja vrijednost, kao

jednostavna svjetlost sunca

i komplicirane boje u prirodi, kao

MIR

i

MOĆ govora u grlu,

kao poveznica glave u kojoj je mozak i

tijela u kome se ostvaruje život.

 

Na krupnom planu svijeta materije, ISTINA je svjetlosni štit, zid ili omotač, kao dovoljno moćan  DUH,

da jednovremeno štiti APSOLUTNO STANJE - VAKUUM i

FIZIČKO STANJE

JEDNE MATERIJE,

koja je praktički cjeli svijet.

 

Na sitnom planu TIJELA,

ISTINA je direktan ŽIVOT,

kao RADOST,

kao IMUNITET i LJUBAV,

kao MISAO,

kao MIR,

kao SVIJEST i

SLAOBODA.

 

ISTINA je praktički SVE što znaš o ŽIVOTU, bez ostatka.

 

U tom slučaju ISTINA je brzina svjetlosti, jer se SVE mijenja u trenutku.

 

Kako uloviti ISTINU u šarenilu SVE - života?

 

Samo preko iste vertikale po kojoj se ostvaruje postojanje života.

Ta vertikala je SVIJEST, od

PODSVIJESTI  do NADSVIJESTI,

od potpunog mira u dubokom spavanju,

do potpune zbrke kada si budan.

 

Ako je ISTINA svedena na MIR, nameće se pitanje kako imati MIR?

 

To se već zove UMIJEĆE ŽIVLJENJA,

kao prošireno ZNANJE,

kada u trenutku možeš jasno PERCIPIRATI STVARNOST.

 

Na prvi pogled nemoguće, ipak je jednostavno vidjeti istinu i život direktno.

 

Nema u tome fenomena, mistike, ni tajne. SVE je moguće jasno, ako se koncentriraš, ako dopustiš vidjeti DUH.

A DUH ćeš prepoznati upravo po ISTINI, koja cirkulira tvojim tijelom, a najviše je izražena u tijesnom grlu, gdje se formira kao

GOVOR TIJELA,

kao poseban kvalitet i moć uvida.

 

SVE što nadalje trebaš znati o ISTINI, jest da trebaš naučiti koncentrirati se na nju čim više, a najbolje je biti bezuvjetno u ISTINI.

 

Ovog trenutka se nameće pitanje, zašto se čovjek općenito rađa?

Svakako je smisao postojanja na razini svijeta materije i nikako ograničeno na tvoje tijelo.

To znači da je kozmički mir, red i sloboda,

SUŠTINA ŽIVOTA.

 

SVE kozmičko, postoji u tebi kao MIKROKOZMIČKO,

kao individualizirani ŽIVOT TIJELA.

 

Tvoja životna svrha je spoznaja sebe bez ostatka, neovisno od SVE što te okružuje.

Ta spoznaja je izvjesna, logična, mentalna i duhovna,

uvijek sadržana u cjelovitoj i neovisnoj

ISTINI,

SVIJESTI,

SLOBODI.

Najprije trebaš biti slobodan, a onda se igrati u prirodi, samo kroz kreativno stvaranje, da kojim slučajem ne izgubiš mir i slobodu, jer tada gubiš

ISTINU i ŽIVOT.

 

Za vrhunsko ostvarenje života, trebaš biti na najvišoj razini duha i svijesti. To je razina najdubljeg sagledavanja vlastitog tijela,

SVE do stanice, u kojoj je VAKUUM,

kao APSOLUTNA INTELIGENCIJA.

Kada spoznaš stanicu, kada je vidiš i znaš,

samorealizirao si život i

postigao najšire

ZNANJE,

kao ŽIVOT u POSTOJANJU,

jer spoznajom apsolutnog u postojanju, nadmašio si svjetlost, duh, vrijeme, tijelo, šarenu prirodu.

Tako kroz znanje ispunjavaš svaku svoju želju.

Zašto moraš imati želju, čekati je da se ispuni i eventualno patiti zbog nje, ako već znaš cjelu priču o postojanju. Sa znanjem si miran uvijek, je ne moraš NIŠTA,

ne moraš raditi,

misliti,

jesti,

disati,

biti ovisan,

vjerovati,

jer si siguran u sebe, ISTINU i ŽIVOT.

Jer znaš da iznad toga NIŠTA drugo ne postoji.

 

Preko osjetila tijela spoznaješ površinu stvari.

Preko TREĆEG OKA možeš spoznati suptilnu stanicu tijela.

 

Kako se to radi nije tema ove priče.

 

Vratimo se na ISTINU, koncentraciju misli na grlo i kako se to jednostavno radi?

Za početak je to učenje, pa igra, onda ponovljena igra i na kraju

ISKUSTVO kao ZNANJE.

 

ISTINA je najprije SLOBODA,

SVIJEST,

MIR,

MISAO i

DUH,

kao

PJESMA,

LJUBAV,

RADOST.

 

Od SVE nabrojano jednostavno možeš ostvariti ako želiš, ako dopustiš da se ovog trenutka dogodi.

Na ISTINU se ne čeka, jer je ona brzina svjetlosti, duha, vremena, misli, sadržana u najbržem UVIDU.

Onda počni pjevati ISTINU u grlu i zadrži je tako što ćeš je samo gugutati, sa zatvorenim ustima.

Onako kako golubi rade.

Izravno govori SVE što misliš, želiš, sjećaš se, pitaš, odgovaraš, maštaš, plašiš se, ovisiš, vjeruješ.

ISTINA je upravo kao VISAK,

kao BIO-PIRAMIDA tijela,

gdje se SVE fokusira u trenutku želje.

SVE što želiš, ISTINA to ispunjava, ali SVE mora biti samo u vezi ŽIVOTA.

Ako želiš nešto neljudsko, nećeš dobiti odobrenje u istini.
Tada će zastati pjesma i govor u grlu, a onda se moraš zapitati koliko ti je želja dobronamjerna.

Od ISTINE u grlu imaš direktan

MIR,

RADOST,

nestaje svaka zbrka,

jer ISTINA nema dlake na jeziku, niti je ovisna od bilo čega na svijetu.

ISTINA svima dobro dođe, jer je ona vrhunska moć u tijelu, gdje caruje nemiran duh.

 

SVE je naporno kroz koncentraciju daha, misli, duha, ali je zabavno kroz pjesmu i igru, zato pjevaj ISTINU,

neka ona sama pjeva, a TI uživaj.

Kada naučiš grlo da se samo veže za ISTINU,

nećeš morati ovisiti o zraku, vodi, svjetlosti,

hrani, vjeri, novcu, sexu,

bilo čemu drugom,

jer ISTINA je direktna SVIJEST,

kao slobodan DUH,

kao RADOST bez razloga,

kao MILE OČI,

što ih samo beba ima.

Upravo svatko treba oprati lažni sjaj u očima, kao masku ega, da se konačno jasno vidi MILOST stvarnog EGA,

koji je bezuvjetno budno apsolutno stanje materije tijela,

savršeno inteligentno,

bez razloga.

Obično ljudi vole kada netko ima sjaj u očima, ali psihijatri dobro znaju da je sjaj u očima poremećaj karaktera i ovisnost o lažnom egu.

Zato trebaš ISTINU, da sam budeš svoj učitelj i liječnik, jer su i oni samo ljudi od krvi i mesa.

 

Trebaš sebe preispitati koliko jasno razumiješ spise, koliko si ovisan o vjeri i sudbini, koliko si podložan reakciji i karakternim obranama, koliko si budan i koliko ZNAŠ ŽIVOT.

 

SVE to ne mora biti napor, nego se igraj kroz pjesmu, govor i gugutanje ISTINE u grlu.

Koncentracijom na ISTINU, po prvi put

jasno MISLIŠ,

bez REAKCIJE,

bez INTUICIJE,

bez SJEĆANJA,

bez MAŠTE,

bez ŽELJE.

U miru ćeš jednostavno privoliti duh da izađe iz tijela, a ti i dalje pjevaj ISTINU, jer je ona potrebna zbog novog DUHA, zbog beskrajnog duha.

Kada dovoljno ZNAŠ

ISTINU ŽIVOTA,

nestaju SVE ovisnosti,

dalje si SAMOSVJESTAN

i SVJESTAN,

jednovremeno, spontano, direktno, vječno, kao što može idealna materija, jer si TI samo

MATERIJA u svim oblicima.

 

E sada nešto što se malo zna o postojanju, o životu, o istini. SVE što ti znači ŽIVOT, znači ti i SMRT, bez ostatka, jer je to evolutivna potreba materije.

Pretpostavlja se da je materija idealna bez NIŠTA drugo, da je individualizirani život tijela postojan bez druge ovisnosti od prirode u kojoj tijelo živi.

Ovo iz jednostavnog razloga, što SVE što poželiš, već je sadržano u tijelu, kada je od iste materije.

Zbog ovisnosti, TI se previše mješaš sebi u život, koji je sam sebi dovoljan, a tebi služi zbog samorealiziranja.

Prvo spoznaj postojanje, a onda uživaj, ako će uopće biti potrebe.

 

Krenimo od svijesti koju imaš u nekoj mjeri mira.

Svjetlosti ima u izobilju, jer nije svjetlost samo sjaj sunca, nego sva zračenja neba.

Svjetlost je razina neovisnosti i života tijela.

Ovisnost tijela počinje s DAHOM.

DAH je DUH, ako nisi spreman tijelom za njega, ako ti je slab imunitet, jer svaki udah je priča za sebe, kada se krv napuni slobodnim radikalima kisika koji buše slabe stanice i iz njih iscuri vakuum koji održava život tijela.

 

Upravo se preko ISTINE regulira ovisnost o zraku.

Znam, postoje mnoge tehnike disanja, ali je jedino pravo disanje ISTINA,

nedovoljno jasna iz spisa.

Zato se upuštam malo pojasniti ISTINU, jer je 30 godina istražujem i na kraju sam je spoznao.

 

Zrak je lijek i život, ali ujedno ubija ako nisi spreman da ga progutaš. To je ona priča o Kundalini u duhovnosti,

koju trebaš dobro proučiti da ne bi izazvao

lom u tijelu.

 

Primjećuješ nekada kada duboko udahneš, malo ti se svijest muti. To dobro znaju bolesni, pušači i stariji ljudi kada naglo ustanu.

Upravo se brzinom svjetlosti duh dopremi do stanica i one slabašne ga ne mogu izdržati, već umru.

Ako je mnogo takvih stanica, mogao bi svatko umrijeti.

To su stanja slabog imuniteta, ne kao slabost života,

nego kao neznanje.

Zato se kaže da bolesti ne postoje, postoji samo neznanje, koje opet može biti nečija želja.
Jer NIŠTA nije moguće ako ne želiš.

 

Pjevanjem ISTINE u grlu, sa zatvorenim ustima, dišeš na nos samo onu količinu zraka koja ti STVARNO treba tijelu i stanicama.

Ako izravno budno i bezuvjetno pjevaš istinu, najbolje kontroliraš duh, koji će ti dati život, ali ćeš ga se jednostavno oslobađati izdahom zraka.

ISTINOM, kao na vagi reguliraš unos zraka i to je jedini način da budeš siguran, prirodno se ostvaruje i nije napor.

U dubokoj meditaciji nema disanja, jer nije potrebno, bilo bi višak i napad na mirne stanice.

Uvijek kada si miran, disanje je jednako mirno.
Najmanje dišeš u dubokom snu, jer ne trošiš NIŠTA, ili trošiš minimalno.

 

Naslućuješ da je BUDNOST, izravna koncentracija misli na gugutanje ISTINE u grlu.

 

Vibraciju gugutanja ISTINE u grlu jednostavno osjetiš u tijelu, a duh, misao, svijest nikako ne možeš.

Od ISTINE i OHM, OM, AUM, SU

i druge izravne vibracijske riječi,

ti ostvaruješ život.

ISTINA na vibracijskom planu grla je

STVARAN EGO.

 

Izgovor riječi može biti neistina, ako nemaš potpuno znanje.

 

Zato je malo UČITELJA,

jer mnogo je naprednih UMOVA,

ali ne postoji

ISTINITO ZNANJE ŽIVOTA,

manifestirano u nekom govoru pojedinca,

predvodnika,

mislioca.

 

U nedostatku prosvjetljenih bića, ljudi su primorani rađati djecu, jer jedino bebe imaju MILE OČI.

 

Tvrdim kada u budućnosti ljudska vrsta uplovi u novu svjesnu evoluciju, neće biti potrebe za rađanjem djece.

Tako će konačno ova civilizacija biti evolutivno pročišćena.

 

Tada neće biti ni druge ovisnosti o intuiciji, emociji, osjećanju, sjećanju, mašti, želji, nego će SVE biti SVIJEST.

 

NIŠTA ne može biti na silu, jer ne daje MIR.

Ali SVE može biti ISTINA i ZNANJE,

ako ŽELIŠ

i DOPUSTIŠ

da se tebi dogodi.

 

Za razliku od svih tvojih dopuštenja, koja su samo ovisnosti,

ISTINA je prva neovisna od bilo čega.

Zato je ona direktan život,

mir,

radost,

SLOBODA.

 

Nisam NIŠTA novo rekao, ali će početnicima svaka riječ nešto značiti u spoznaji života.

 

Pišem ove riječi u proredu, da ima više BIJELOG, jer napisane riječi nisu ISTINA, nego ono Bijelo između njih. Bijelo je simbol svjetlosti  ideala.

 

Dobro znaš da oko tebe najbolje guguću golubovi, svinja dok je češkaš, još neke životinje i na kraju najmanje beba.

To je dokaz da se u prirodi život svodi na ovisnost, kada nestaje

protokol LJUBAVI.

Samo bezuvjetno predani i budni prema životu imaju LJUBAV.

 

SVI mi ovisnici smo poluživi ljudi.

Živi samo na razini problema i zbrke.

 

Ako išta poželiš u životu, grgući ISTINU u grlu, uvijek kad možeš, pogotovu kada si usamljen,

jer sa ISTINOM ne možeš biti sam i u

STRAHU,

jer ti čuva

ŽIVOT,

kao IDEAL POSTOJANJA.

 

Svaku slabost, zbrku, nemir, bol, reakciju, možeš smiriti kroz ISTINU, tu igru grla, koja je uvijek bezuvjetno na pravom mjestu života.

 

Ako NIŠTA ne možeš ili si u nekom zatvoru,

ISTINU možeš prizvati.
Zato je imunitet, radost, svijest i sloboda tvoja stvar, uvijek, neovisno od bilo čega.

I nitko te ne može u tome ograničiti, jer ti nitko

od poznatih i nepoznatih nije dao

ŽIVOT

i ne može ti ga oduzeti.

 

EGO je tvoja suština u dubini tijela i ne vidiš ga.

 

Lažni ego je tvoje pojavno lice tijela.

 

ISTINA je ono u sredini u grlu.

 

Stvarni EGO su optimalan broj zdravih stanica tijela i vakuum u njima.

Taj EGO je komadić UNIVERZAČLNOG EGA,

kako se to u duhovnosti kaže UNIVERZALNOG DUHA ili SVIJESTI.

Lažni ego je izmišljeni ego na površini tijela, u svemu kao NIŠTA,

kao obična iluzija, manifestirana u svim karakternim obranama:

strahu, pohlepi, neiskrenosti, mržnji i ponosu.

 

Namjerno izbjegavam koristiti duhovne termine, jer čovjeku treba cjelovita spoznaja materije, najprije od tijela, logike, a kada sam dođeš do duha, onda se igraj s umom, dušom, energijom, onostranim ili nirvanom, kako je to u spisima predstavljeno.

 

Ne treba ti duhovno znanje da bi gugutao ISTINU u grlu, a kada nju znaš,

sasvim je izvjesno da ćeš spoznati DUH i kako se on vidi na planu vibracije svjetlosti.

 

Ako ćemo SVE gledati kroz prizmu svijesti, onda je

SVIJEST

iznad tjemena glave, spušteno do aktivnosti mozga i misli,

a NESVIJEST

je ono u TIJELU,

koga svejedno možeš naučiti SAMOSVIJESTI,

kao što si naučio disati, piti, jesti, pisati, govoriti, voziti bicikl,

upražnjavati sex i SVE drugo.

 

SVE površinske navike izvan tijela su OVISNOST.

 

Navika ISTINE u gugutanju grla i tijela, nije ovisnost, nego

 

STVARNOST ŽIVOTA

i

kada nju ostvarriš

MIRAN si i SLOBODAN.











Pero
Duhovni principi
http://bezuvjetna-ljubav.blog.hr/
http://www.facebook.com/home.php?sk=group_228125950535009&ap=1