VAL - ZNANJE
Portal za razvoj svijesti
- stranice za sporije modemske internet veze -

Početna stranica za sporije modemske veze

Metafizika ( Tekstovi, Val serija Kasiopejci, Kasiopejske transkripte, Pledijski materijal, Ra materijal )

Manipulacije ljudima ( Tekstovi )

Zdravlje i liječenje ( Tekstovi, Ljekovite biljke )

Znanost ( Tekstovi )

Bezuvjetna ljubav - Duhovni principi kolumna 2 - 3. dio



MILOST

Predstavlja stanje čovjeka u najvišoj moći pozitivnog zračenja.

Sve što je prirodno i jednostavno, zrači pozitivno.

Kada se materiji umjetno mijenjaju svojstva, ona negativno zrači.

MILOST je kovanica od riječi ŽIVO (život) i svjetla MISAO.

Dijete nema moć misli i zato je MILO. Odrastao čovjek misli i kada je bez grijeha i jednostavan, zrači MILOST.

Milost je samo prirodna potreba počvjeka, ništa posebno i tiče se pročišćenja GRIJEHA.

Život je izravan u promicanju, zato ne može biti umišljena tehnika.


GRIJEH

Biljka i životinja ne mogu počiniti grijeh jer nemaju moć misli.

Čovjek je griješno biće zbog negativnih misli ili što uopće ne misli u budnom stanju, nego se koristi egom.


PREHRANA

Hrana ne smije biti stvar predumišljanja, nego prirodne potrebe.

Još iz djetinjstva čovjek najprije preko hrane uranja u grijeh, kada gubi moć jasnih misli i privlači druge negativnosti.

Hrana i jasna misao su život čovjeka, a ne njegova duhovnost.

Preko čiste krvi, prirodne religije srca i svjetle misli, svaki čovjek poprima najviše ljudske kvalitete u smislu kreativnog stvaranja, normalnog ponašanja i najviše moći pozitivnog zračenja.

Nije bitna forma života, nego suština jednostavnog prirodnog življenja, bez grijeha.

Kada ne jedeš odabranu hranu i kada ne misliš, moraš biti u grijehu, jer te na to tjera kisela i sluzava krv.

Jednostavnost života je stvar čistog zraka, žive vode, malo hranljivih tvari i svijetlih misli.

Tu zaista nisu potrebne nikakve tehnike, duša, energija, bog, vjera, sudbina.

Ti ne možeš jasno misliti ako nisi jednostavan, a kada svjetlo ne misliš, onda će ti se događati mnoge neprijatnosti, patnja i boli.

Suvremenom čovjeku je najteže uspostaviti vezu sa jasnim i svjetlim mislima i zato mnogi bježe od misli, tražeći spas u duhovnosti, na nekoj drugoj ravni života. Ali to je samo bježanje od stvarnosti.

Stanje bez jasnih misli je velika zbrka, možda strah, bol, pad imuniteta ili potpuna nemoć.

U traganju za putom života, prirodno i jednostavno je hraniti se živim zrakom, živom vodom i živom hranom, uz to jasno i svjetlo misliti.

Ima li što jednostavnije od toga?

Društvo, crkva, znanost i duhovnost, ne mogu ti ponuditi život, jer postoje na račun oduzimanja života pojedincu. Ti nemaš izbora, život je u tebi i moraš biti odlučan živjeti kao da si sam na svijetu. Kroz dah, jasnu misao, živu vodu i malo hrane, bezgriješno si biće, s najvišom moći pozitivnog zračenja i jedino tako možeš biti stvaran.

Zato se pročisti i odbaci sve ono što ti blokira moć misli.

Ne postoji problem, bol, želja, koji život neće riješiti ili ispuniti, samo ako se služiš moćima svjetlih misli i pozitivnog zračenja.

Kako ćeš znati kada jasno misliš?

Ništa posebno, jer je prirodno postavljeno; kroz običan mir, jasan uvid i kada ne reagiraš emotivno, već si na pravom putu života.

Jednostavniji način od ovoga je ljubav.

Prirodan način je, nemoj činiti grijeh.


GRIJEH

Mnogi uživaju pohano, nije čudo što se prže u grijehu........


RELATIVNOST

Sve je ipak relativno. Zbog uzroka i posljedice ništa nije slučajno.

Kada mislimo jasno, sve postaje jednostavno; kada mudrujemo, navlačimo bijedu....


SVJETLA I JASNA MISAO

Mučiš se jer ne misliš.

Tvoje su misli postale samo ŽELJA, vidiš je kao sliku, kao kakvu iluziju. Čekajući na ispunjenje te želje (a imaš ih mnogo), ti nikada ne misliš. Na taj način činiš najveći grijeh prema životu i to ćeš morati skupo platiti.

Nitko se rodio nije da bi uživao. Ispada da je svakom čovjeku jedini problem života komfor i uživanje. Na našim prostorima nema gladnih. Većina ljudi ima egzistencijalni minimum i to nije problem. Željni ljudi su problem, i to se vidi na njihovim sumornim licima. A željni su onoga što upravo imaju u sebi, ali ne misle.

Da li uopće postoji način da čovjek povrati moć jasnih misli?

Nema se tu što povratiti, jer kada bi čovjek imao naviku jasnih misli, on se njih nikada ne bi odrekao, jer su one jedina istina stvarnog života. Pojedinac mora krenuti od početka, upravo sa onog mjesta gdje je stao kada se rodio.

Put života predodređen je mislima, istinom i svjetlošću. To nije posebna mudrost, nego prirodna potreba.

Ako već ne misliš, ako se koristiš egom, onda sebi ne možeš pomoći iz te perspektive. Praktički si egoista i iskoristi ego da bi naučio misliti. Ono što te ne ubije, može te unaprijediti.

Zato ne bježi od ega, on je tvoje živo tijelo, nego ga pročisti, učini ga još jasnijim. Daj priliku egu da se ispolji na prirodan način.

Ego je u svakom slučaju ograničen na tijelo. Kada sam osjeti da trebaš misliti, on će ti to dopustiti. Problem je što ti ne pokušavaš misliti, nego se baviš umišljanjem, a to ego ne trpi, jer on samo štiti tvoj život.

Nije ego loš kako mnogi vjeruju. On je ta svjetlost i istina kada ne misliš jasno. Podržavajući vlastiti ego, imat ćeš čist karakter. Tvoj karakter je narušen jer ti se ego brani, kao vuk kada ga lovci jure i mora biti opasan, jer se bori za tvoj opstanak. Ego je spreman ići na sve ili ništa, a ti uvijek oklijevaš.

Već možeš naslutiti da ti je ego upravo ljubav neprobuđena. Da li ti može biti jasno kada si u ljubavi, da si u suštini osvjetlio ego?

Zato te pozivam, nemoj umišljati iluzije, nego jasno misli, mnoge stvari ćeš otkriti i stvarno se obradovati. Umišljanjem ne možeš jasno sagledati život, jer je cjelovit, ima ga u svakoj točki tvog tijela, a ti se samo baviš fragmentima kroz želje i probleme.

Jasno i svjetlo misli, umij lice svome egu, neka poteče moć ljubavi, a kada ta rijeka krene i ti ćeš biti prirodno moćan i zračićeš pozitivno.



MOĆ JASNIH I SVJETLIH MISLI

Stvarno i prirodno nije moguće dobiti nešto iz vana ili od drugoga, od onoga što već imaš u sebi.

Između vrhovnog ostvarenja - ŽIVOTA i TEBE, samo te dijeli i povezuje JASNA I SVJETLA MISAO, kao istina postojanja.

Duhovnjaci sve promatraju kroz svijest, a ona nije ništa drugo doli utjelovljenje duhovne stvarnosti, duha, boga, duše, energije, jednom riječi utjelovljenje apsolutnog stanja materije tijela, na račun isključenih misli. Život nije samo duhovno, nego jednovremeno prirodno i živo, duhovno, metafizičko i fizičko u tijelu.

Kroz duhovne tehnike se želi probuditi svijest i time si već uvučen u iluziju duha, jer svijest ne moraš nikada probuditi, ali si time ostao bez moći misli. Duhovnost je život u duhu i to je jednostrano, život je mnogo savršenija priča od duha, temeljem vibracija, misli, svjetlosti, istine i tijela kao krute materije.

Za razliku od toga MISAO je utjelovljenje života samog, prirodno i direktno, u kojoj je svijest već sadržana. Misao je apsolutno dovoljna za utjelovljenje života bez ostatka. Osjećanja, sjećanja, emocije, intuicija i vidovitost, samo su stvar dopuštenja u tvojim mislima. I sve je samo stvar tvojih misli.

Sada sam već siguran da su vjera u boga, duša, duhovnost, um, sve religije svijeta, ideologije i društvo, nenamjerna ali neizbježna kolateralna šteta upornih duhovnjaka u obrani duhovnosti čovjeka, jer ni oni nisu znali kakve će to posljedice izazvati kasnije. I dogodilo se, šteta je nenadoknadiva kroz dominaciju naprednih umova, istih onih koji o životu običnog čovjeka nikada ne misle i zato olako devastiraju prirodu.

Život je stvarnost i nikada ne može biti samo vjera u boga. Kroz vjeru pristaješ na iluziju o bogu, na negativne misli, na osjećanja i slom u duši. To zaista nikome nije potrebno, niti je prirodno.

Dušepaćenici zagovaraju paranje srca osjećanjima, pokazujući time da ne misle jasno, da nemaju pravo znanje, da ne znaju što je život, i pored svemoći života pate.

Misli su najdublja analiza stanja brzinom svjetlosti, pri čemu se svako osjećanje razlaže i nestaje, tako uvijek ostaje kristalno jasan svemoćni život.

Ne možeš upoređivati osjećanje i samilost sa milošću čovjeka, sa jasnoćom njegovog uvida.

Uz beskrajnu moć misli osjećanja su prespora i ništavna. Nije život ovisan od nečijeg osjećanja. Ljudima je previše doživljaja i osjećanja, umorni su od toga, postali su duševni bolesnici. Nitko im ne nudi život temeljem misli, kao prirodno bogatstvo i potencijal u svakoj prilici.

Sve je potpuno jasno bez ostatka.

Misao je prirodan laboratorij života, za njegovo budno i bezuvjetno osvjetljivanje istinom, kroz biokemijske i alkemijske procese.

Postoji narodna pjesma: „Kupi mi majko top“, sa značenjem: nauči me majko da mislim svojom glavom, da osvjetljavam istinu života, da ne gazim po leševima iluzija i ne činim grijeh.

Ne možeš život svrstavati tamo gdje mu nije mjesto. Prirodan dom života je misao, topla i svijetla, u kući tijela koje zrači.

Privlačenje muškarca i žene je prirodna potreba, ali društveni brak to nije, jer od partnera traži nemoguće stvari, da voliš nekoga, da ga maziš i paziš i kad ti se neće, samo zato jer si potpisao bračni ugovor. Ljubav je prirodna stvar svakog pojedinca, seksualnost također i to se ne može kupiti i novcima platiti, kamuflirati još manje.

Kreativna stvaranja čovjeka su prirodna stvar pojedinca, a moguća su mislima, jer je sloboda samo stvar pozitivnih misli. Nitko ti na svijetu ne može oduzeti slobodu kada si živ i kada možeš misliti.

Čovjek ima veoma malo prirodnih potreba: disati, piti čistu vodu i jesti odabranu hranu, prirodnu, biljnu, po mogućstvu u vidu sokova od svježeg voća i povrća, jer se jedino tako unose hranljive tvari u koloidnom obliku, za prirodnu potrebu metabolizma i života tijela.

Prirodna potreba čovjeka je misao, svjetlost, istina, jasnoća uvida.

Sve što je životno, pozitivno zrači i ne možeš u tome nikada pretjerati. Nikome nisu potrebna negativna zračenja, kojih sam proizvodiš ako negativno misliš.

Što se ovisnosti tiče, samo je prirodna ovisnost na život i misli, na ono što život podržava, sve drugo je grijeh.

Zašto bi netko bio krivac u braku ako jasno prosuđuje da mu sex nije potreban, da ima mnogo prirodnijih stvari od toga? Bez sexa možeš cjeli život, ali bez misli ne možeš, a one su taj život, ljubav, istina i sloboda. Kada partneri žele roditi dijete, rađaju ga iz ljubavi, a ne iz poniznog sexa.

U suštini svaka moć u tebi dominira, samo je pitanje da li je ona pozitivna ili negativna. Ti zračiš ono što misliš. Misliš ljubav, zračiš ljubav, misliš istinu, zračiš nju, ali misliš bolest i negativno zračiš bolest.

Život jedino možeš definirati kao MISAO i MIR. Tako si ostvario jasnoću, svjetlost, istinu, slobodu i pobijedio utjecaj linearnog vremena. Brzinom tvojih misli vrijeme stoji, tako ostaješ dugovječan, vitalan i pored gomile starosnih godina.

Rođenjem imaš život i ego. To je prirodno stanje čistog karaktera. Kasnije razvijaš moć misli i u ovisnosti od njihove jasnoće, od svjetlosti i istine u njima, karakter će poprimiti takav kvalitet.

Karakterne obrane ega kroz strah, pohlepu, neiskrenost, mržnju i ponos su prirodna potreba, samo onda kada je život u pitanju i nikada više.

Prirodno je i normalno osjećati strah kada ti je život u opasnosti.

Normalno je biti pohlepan kada si žedan ili se gušiš u dimu.

U obrani života neiskrenost nije grijeh.

Što se mržnje tiče, jedino je opravdanja kada mrziš smrt.

Ponos je opravdan kada misliš i zračiš pozitivno.

Iz ovih riječi jasno zaključuješ prirodu i opravdanost ega i karakternih obrana, ali nemaš pravo koristiti se poljuljanim karakterom i egom koji se brani, jer time dovodiš u pitanje tvoje normalno ponašanje. Mora biti jasno da su sve karakterne obrane umišljene ako nisu u funkciji obrane života.

Svatko ima prirodnu potrebu štiti život svim sredstvima, jer sam život to nalaže. Zato moraš odbaciti sve ono što ti odvlači pažnju od jasnih misli.

Nikome ne možeš udahnuti život, pa ni djetetu koga si rodio. Svatko ima prirodnu moć života, samo je pitanje da li to koristi u mislima. Život nije stvar prezentacije drugome, nego izravan tok misli u svakom pojedincu.

Došli smo do izražavanja i govora. Poslije moći misli, dolazi moć govora, koji je samo usporena priča misli, da bi to mogao nekome pokazati. Zrelost čovjeka se očituje kroz izgovorenu riječ koja mora biti u funkciji života, jasne misli, svjetlosti, istine i slobode pojedinca. Govoriti o nebitnim stvarima je napor i to nitko ne trpi. Svatko želi čuti nešto novo, nešto jasno i istinito o životu. Nikome nije stalo do nečijih iluzija, predumišljanja i stavova.

Kada mi govoriš istinu miran sam, ne reagiram, ali kada se počneš služiti neistinama ili ako lažeš, nisam te dužan slušati. Onda nalaziš opravdanje da me možda mrziš i okrivljuješ, a u suštini ti ne misliš jasno.

Nemoj se truditi nekome soliti pamet kada ne govoriš istinu, jer to nitko ne želi slušati. Riječi su nestvarne ako nisu istinite. Kroz govor neistine gubiš moć života, slabiš imunitet i ako tako navikneš ponašati se stalno, biti ćeš bolestan.

Moć govora imaju samo oni koji se služe jasnim mislima, jer uvijek iznose svjetlost i istinu u prvi plan života samog, bez obzira o kojoj je temi riječ. Život je stvar svih tema.

Svaki čovjek ima mozak, organ sa hipofizom i pinealnom žlijezdom gdje se stvaraju misli.

Najgore je kada netko stvarno ima mozak ali se stvarno njime ne služi jer ne misli jasno.

Mnogi vjeruju da je ljudski mozak beskrajna memorija, to nije točno, jer beskrajna memorija jedino može biti život kroz moć beskrajnih misli. U mozgu nema fizičkih diskova za pohranu podataka, ali u tijelu postoje stanice tijela koje se grupiraju u odnosu na misao. Tako jasne i svijetle misli daju žive i prirodne stanice tijela, a nejasne misli daju crne rupe u tijelu, preko bolesnih stanica. Sluzava i kisela krv posljedica su nepravilne prehrane i dehidracije tijela. Pretilost je stvar mutiranih neprirodnih stanica tijela, sa velikim viškovima otpada i vode, vezanih u mutiranim stanicama i tako nosiš veliko breme, a cjelu stvar možeš popraviti prirodno, pozitivnim mislima, jer su one najviša moć života.

Medicina je nemoćna u liječenju ljudi jer se isključivo bavi bolestima kojima nema kraja. Kada bi ljude upućivali na prirodno iscjeljenje životom, na moć misli, bolesti ne bi bilo.

Meditacija nije potrebna onome tko jasno misli, iz prostog razloga što je naporna tehnika, iako duhovnjaci tvrde da je samo vožnja kroz duh. Za vrijeme meditacije ne misliš i izvan si prirodnog života. Život u duhu nije stvaran život. Meditacija je samo duboka analiza duha, a to je prirodno moguće u jasnim mislima, bez ikakve meditacije. Ona nije moguća bez duhovnog znanja, a znanje je ipak ovisno od samih misli. Kako god ga okreneš, misli su život, sve drugo je skretanje s puta.

Gdje je život i misao, rješenje postoji za svaki problem. Ljudi su sumorni jer su suočeni sa egzistencijom. Nikoga danas ne muči egzistencijalni minimum u zraku, destilirnoj vodi i malo hrani od voća i povrća. Ljudi pate zbog želje za komforom. Ne mogu zamisliti život bez dugmića za tv, komp, toplu sobu i vodu, lift i žarulje noću. Kroz misli imaš najveći komfor stvarnog života i sve ti može biti toplo, prijatno i osvjetljeno, ako sebi to dopustiš.

Lijek je da se pojedinac suoči sa stvarnim životom, onako nag bez odjeće, bez komfora, bez hrane i vode. Samo da diše i da mu prorade misli. Tako su radili iskusni Šamani, liječili sve bolesti, zrakom i živom vodom, prirodno i uspješno.

Stvaran život je samo čista misao bez ostatka. Apsolutna svijest nije život, nego mogućnost posebnog stanja uvida.

Duhovno prosvjetljenje nema nikakvu svrhu. Čovjek je trenutačno prosvjetljen mislima, upravo osporavanih u tehnikama duhovnog prosvjetljenja.

Instrumenti vjere, religije, duhovnosti, bogomolja, društva i demokracije su preglasni za ego čovjeka. Odbarniti se od tih jakih iluzija jedino je moguće golim životom preko misli.

Kroz misli, istinom potvrđuješ život na djelu, bez ostatka. Tako uviđaš u svakom trenutku da je život sam sebi svrha, bez obzira na bilo koje stanje.

Na taj način misli su zaista najveće znanje čovjeka, jedina istina i beskrajna rijeka moći.

U mislima možeš percipirati i uroniti u svaku stvarnost.

Duhovnjaci bježe od misli i to je sasvim pogrešno, jer ne ostavljaju sebi mogućnost vraćanja u objektivnost i normalno ponašanje.

Sa mislima jednostavno i prirodno možeš shvatiti duh u potpunosti i ne moraš biti ovisan o njemu.

Ne postoji problem ili bol koju nećeš rastopiti u istini, svjetlosti i mislima, iz prostog razloga što se svaka stvar u potpunoj analizi rastapa i nestaje. Znači analiza stanja je ključ znanja i moći prosuđivanja.

Jasno i svjetlo razmišljanje nije napor, naprotiv sve te vuče u rasplet stvari. Tako postaješ čovjek od povjerenja, znanja i moći, na jednostavan način jasnih misli.

Kako je život sam sebi svrha, najčešće ti to ne percipiraš istinom, zato imaš stalnu potrebu potvrditi i provjeriti svoj život.

Kroz misli ti utjelovljuješ život i svjetlom istinom vidiš njegovu svrhu. Na taj način tvoj život postaje instrument svih tvojih ostvarenja, mira i ljubavi. Ti si u odnosu na život ništa kada ne misliš, tada si samo jedan običan ego u obrani, ali kada misliš život je prikovan za tebe i pomaže ti u svemu.

Jasna i svjetla misao je istina i najviša moć iscjeljenja crnih rupa, boli, odnosa, svakog stanja.

Uvijek držim do toga da je život prirodna i jednostavna stvar (ako se tako može reći). Zato ljubim moje jasne i svjetle misli, one su mi sve što imam. Radosno čekam zoru da ponovo počnem uživati u jasnim mislima i čaroliji života koju one donose. San i ego su moje produžene misli. To duhovnjaci osporavaju.

Ne bježim od problema, naprotiv uplićem se u svaki problem, ne zato jer sam pametniji od drugih, nego zato jer sam spreman problem riješiti bez ostatka. Siguran sam u sebe, jer znam da je život svemoguć, drugo su iluzije.

Kroz misli, potvrđuješ istinu o iluziji boga, duše, energije, duha. Kada imaš potrebu malo zaviriti u stanice tijela i vakuum, to jednostavno uradiš jasnim mislima, one te odvedu do svake stanice. Nije ti potrebna nikakva duhovna tehnika, jer život je najviša moć i ne može biti svrstan u tehniku. Život je živ i cjelovit, a tehnike su samo mogućnost za prilaz životu u jednoj točki.

U mislima, svjetlosti i istini, svaka će stvar nestati, jedino će na kraju ostati goli život.

Na bilo kojoj ravni promatranja, u bilo kojoj stvarnosti, na kraju analitičkog sagledavanja, jedino ostaje život. Tako zaključujemo da je izuzev života sve izmišljeno.

Na drugoj strani imaš jasnu potvrdu života samog. Ti odluči da li imaš život ili ga nemaš?

Iznimka je da netko u svijetu ima apsolutnu svijest, zato nemamo prosvjetljenih bića, ali je prirodno i jednostavno da svi ljudi jasno i svjetlo misle. Kroz jasnu i svjetlu misao, prosvjetljen si zasigurno.

Život nije napor, nego radost i trebaš ga bezuvjetno osvjetljavati u jasnim mislima, kroz istinu. Čarolija je svjetlost.

Dijete misli nedovoljno jasno, ali je ipak milo, jer kroz igru pokazuje koliko mu je do života i radosti stalo.

Ako u obitelji imaš nekoga bolesnog ili se ponaša čudno, nauči ga da počne jasno misliti, tako će sam sebi pomoći u pronalaženju istine i svjetlosti života.

Ljudi sa pravim znanjem i životnim iskustvom, ne moraju misliti, jer njima je glava puna istine i svjetlosti. Oni nemaju zbrku. Život im je jasan.

Čovjek u svakom trenutku ima potrebu potvrđivati život, sve dok ne stekne pravo znanje i iskustvo o njemu. To mora biti jednostavno i prirodno, a najbolja mogućnost potvrde života su misli.

Pokazalo se da su svi napori za osvješćivanjem tijela skoro uzaludni, jer su ovisni o kompliciranim i napornim duhovnim tehnikama i mogu biti opasne po zdravlje ako se ne izvode pravilno.

Kroz misli ti imaš jasan uvid života i ne treba ti nikakva dodatna svijest. Osvješćivanje je zaobilazni put preko nestvarnog duha, a misli su direktne.



ODGOJ

Vrhovni cilj života izvire iz njega samog, a tiče se slobode stvaranja, kada je sam sebi svrha, na način oblikovanja u prostoru i vremenu, uz najbolje mogućnosti, uz istinu i svjetlost.

Čovjek je najprije živo i emocionalno biće. Uz to ima moć misli, iz kojih upravo izvire sloboda. I da paradoks bude veći, upravo čovjek i ljudi danas osjećaju da nemaju slobodu.

Svaki odgovor ćeš naći u postavljenim pitanjima što život jest, u onoj praznini između samih riječi. Čovjek nema slobodu zbog osjećanja, jer mu je netko, nakon rođenja, umjesto briljantne moći emocija, usadio osjećanja temljem iluzorne duše. Tako je čovjek pokupio obrasce svih osjećanja, od kojih se nikako ne može osloboditi. Čovjeku nije potrebno osjećanje da mu drhti srce, ako već ima moć jasnih misli. Nešto tu ne štima u postavkama.

U čovjeku postoji nešto veoma živo i iznad svega bezuvjetno budno, a to je ego. Upravo su danas ljudi ograničeni zbog ega koji se od njih samih brani. Tko se tu od koga brani u jednom biću, u jednom prostoru? Čovjek i ego su u jednom kavezu kao lav i ukrotitelj životinja i oboje su nemirni, štiteći sebe, a sam život je sebi najveća zaštita, on od nikoga ne traži ništa, beskrajno je moćan i njega nitko drugi ne može zaštititi.

Preko osjećanja čovjek ima lažnu predstavu o životu, tako što isključi misli, isključi istinu i svjetlost i jedino mu preostaje smaranje u osjećanjima i patnji izmišljene duše.

Sve negativnosti pojedinca do čovječanstva u cjelini, možemo sagledati kroz odnos ega i misli. Kada malo bolje sagledaš način kako su drevni narodi liječili ljude, jasno ćeš uvidjeti da su se jedino bavili pitanjem sklada ega i misli. Tvrdim da će suvremena medicinska znanost ipak morati priznati svoju nemoć i okrenuti se životu samom, jer on pruža svaku moć, svaku slobodu i svako blagostanje. Dovođenjem ega i misli u sklad, točnije kada mislima i egu ostaviš da se prirodno i slobodno ponašaju i tvoje će ponašanje postati prirodno.

U mislima je moć istine i svjetlosti, u egu je najviša moć budnosti nad životom. Istina, svjetlost i budnost upravo osvjetljavaju svu moć života. To čovjek mora staviti u prvi plan.

Već se u svijetu pojavljuju pojedinci liječnici koji zagovaraju nove metode, kako oni nazivaju tehnike liječenja, prirodnim načinom emocionalnih sloboda, popularno nazvanom EFT tehnikom (Emotional Freedom Technique).

Svi smo u panici i neizvjesnosti od ponašanja mladih, od interneta, igrica i svega onoga što djeci oduzima misli. Djeca su sve izraženiji roboti. Ako bi dijete po rođenju, ostavili na miru da se samo prirodno razvija, na kraju bi dobili prirodno biće, upravo kroz moć prirodnog stvaranja i života. Uplitanjem neukih, ograničenih i strastvenih roditelja u odgoj djeteta, umjesto pozitivnog odrastanja, dijete postaje idiot, a rodilo se normalno. Znači nije problem u djetetu, nego u roditelju. Dodamo li tu društveno obrazovanje, utjecaj demokracije i crkve, dolazimo do zaključka da mlado biće nema izbora, nema slobodu, oduzeta mu je sva moć kreativnog stvaranja, oduzeta mu je prirodna ljubav prema životu.

Djeca ne misle, jer drhte od neprekidnih upozorenja i ograničavanja svih sloboda. Dijete se ne usudi misliti jer unaprijed zna da će time biti u još većem raskoraku sa roditeljem. Sagne glavu i ramena i pati u sebi, gricka nokte, još i za to dobije kritiku. Taj kontekst negativnosti širi se dalje na prehranu, kada djeca jedino moraju jesti rafinirani šećer, čokoladu i industrijske slastice, kako bi koliko toliko ublažili stres i patnju. Medicina to objašnjava potrebom mozga za serotoninom, kakva ironija. Zbog svega djeca imaju neprestanu želju za slobodom. Kada pojedinac ima bilo kakvu želju, automatski je sam sebi oduzeo slobodu misli. Automatski je uplašio ego i srušio karakter u nekoj od karakternih obrana, strahu, pohlepi, neiskrenosti, mržnji ili ponosu.

Ljudi će postati prirodni, nasmijani, puni ljubavi, samo ako sebi pročiste karakter, na račun slobode misli, kada će istina i svjetlost života doći do punog i prirodnog izražaja.

Prošla su vremena ideologija, religija, novca i društvenog miješanja u život pojedinca. Onog trenutka kada netko pojasni čovjeku neke životne stvari, dogodit će se prava revolucija. Ima nas koji tragamo za tom spasonosnom pilulom, a u suštini je već vidimo u svakom čovjeku.

Već će se naći model kako čovjeku povratiti pažnju na budan ego i moć misli. Kada se čovjek domogne prvog iskustva istine i svjetlosti, riješio je sve životne probleme. Dobit će volju, neće ga više mučiti karakter, kao nešto što nije mogao popraviti, jer su duhovne tehnike za pročišćenje karme jednostavno nemoguća misija. Najgore je što se čovjeku čini da misli, a u suštini on samo izmišlja iluziju. Kad čovjek stvarno misli, onda mu se pokaže istina i svjetlost. Tu senzaciju proprati budan ego i čovjek je potpuno miran i normalno se ponaša.

Sve ono u čovjeku što smatramo negativnim, u suštini je najveći prirodni potencijal života, samo mu trebamo dopustiti da se slobodno razvija. Tu spada ego, misli, seksualnost, emotivnost, prirodna živost tijela.

Čudno je da normalno rođeno dijete od malih nogu postaje pacijent kojim će se baviti društvo, zdravstvo, pravosuđe, socijala i zatvori. To su Ameri prvi izmislili, a i kod nas je došlo na red.

Danas svakom čovjeku treba osobni psihijatar, odvjetnik i bankar. To već nije prirodno i neodrživo je.

U svakom slučaju život čovjeka će uvijek ostati prirodna stvar, a ono što je umjetno stvoreno mora se srušiti. Nema dileme, društvo, crkva, internet, nemaju mjesta u egu i mislima prirodnog djeteta i budućeg slobodnog čovjeka.

Pitanje je koliko su ljudi spremni ući u vlastitu revoluciju. Koliko mogu prikupiti pravo znanje, koliko se mogu osloboditi navika i ovisnosti, simbola, položaja i lažnog komfora?

Ni jedna vladavina nema veću moć od života. Da li je pojedinac spreman živjeti u skladu sa svojom prirodom?

Mnogo je toga krenulo u krivi smjer. Svima treba specijalna injekcija za otrežnjenje. Tko će biti taj izumitelj spasenja čovjeka? Valjda on sam.

Koji je prvi korak?

Najprije pojedinac mora početi misliti, postati odlučan, jasan samom sebi, pročistiti krv i osjetiti da mu ništa posebno ne treba za život. Na taj način će se jednostavno osloboditi želja i ovisnosti. Djeca danas ne mogu povjerovati da mogu jedan dan bez interneta i mobitela, bez čokolade i umjetnog soka. Kad se to dogodi, sve će poprimiti prirodan tok stvari.

Upravo roditelji iz neznanja nude djeci krive stvari da se ne bi bavili njima. Djeca su danas namet roditeljima. Postavlja se elementarno pitanje koji je smisao života iz perspektive demokracije i dokle to može ići tako?



PRIRODA ŽIVOTA

Život predstavlja konstantu i kozmički red transformiranja materije kroz sve mogućnosti, promjene i odnose u prostoru i vremenu svijeta, sa posebnom pažnjom na fizičko, metafizičko i duhovno stanje.

Fizičko stanje materije je živa i mrtva priroda, manifestirano kroz fizičko tijelo čovjeka.

Metafizičko stanje materije su vibracije, sa vrhuncem u svjetlosti, manifestirano kroz dah, istinu, misli i ego, dušu, um i duh.

Duhovno stanje materije je vakuum, sa vrhuncem u apsolutnom stanju materije, manifestirano kroz apsolutnu inteligenciju ili apsolutnu svijest.

Svijet u kome živimo predstavlja neistraženi ocean, oblika i individualiziranih života, ali je ipak moguće da čovjek prirodnom inteligencijom spozna svijet u cjelini.

Čovjek ima najvišu moć života kroz evolutivnu zrelost. Temeljem misli, ega, uma i duha, čovjek ima moć jednovremenog uvida stvarnosti života kroz istinu i svjetlost.

Istina i svjetlost su na sredini između fizičkog i apsolutnog, između tijela i vakuuma, između misli i svijesti.

Prirodna moć jednovremenog uvida daje karakter života i ponašanja bića u cjelini.

Materijalni dio života promiče uz fizičku stvarnost, objektivnost i relativnost, vezano za linearno vrijeme u atmosferi zemlje. Tu su vibracijske mogućnosti tijela limitirane do brzine svjetlosti u mislima, čime se postižu sva stanja.

Svjetlost utječe na život čovjeka tako što ga čini budnim danju i odmara ga noću. Uz to svjetlost preko biljaka i vegetacije, preko produžene ruke u esenciji klorofila biljke, daje čovjeku svu potrebnu hranu za građu stanica i tijela. Klorofil se transformira u tijelu u hemoglobin, a on dalje u krv.

Što je misao?

Misao je dvosmjerna radnja na razini brzine svjetlosti, za podržavanje života kroz dah. No misao nije moguća bez tijela čovjeka. U tom smislu u tijelu postoji nešto i prije misli. To nešto je EGO - ŽIVOTNA SILA, kao prirodni nagon, manifestiran kroz seksualnost i fizičku snagu čovjeka.

Od samog začeća ego se formira, dajući karakter života budućem tijelu. Praktički je ego moć tijela. U fizičkom, biokemijskom i vibracijskom smislu, ego je najčistiji kvalitet tijela kroz esenciju sperme u testisima muškarca i esencije u jajnicima žena. No cjelo tijelo, brzinom svjetlosti, preko metabolizma, krvi i stanica tijela, stvara novo sjeme, koje je u suštini fizički dio života čovjeka. Kada se tu doda svjetlost kroz misao, život poprima prirodni karakter.

Tijelo sa organima, njihovim funkcijama, sa probavnim, cirkulatornim, endokrinim, krvožilnim, limfnim i živčanim sustavom, mozgom i spiritualnim moćima, ima svu moć života.

Što je svijest?

Spoznali smo da je život cjelovit i da nije samo tijelo, ono što opažamo osjetilima i ono što mislimo. Život su sva moguća stanja ponašanja tijela.

Spiritualno (samo mu ime kaže duhovno), čovjek ima moć probuditi svijest, prevazići ego, misli i duhom probiti barijeru istine i svjetlosti. Na taj način fizičko tijelo ostaje živo, ali indiferentno od duhovne stvarnosti, vakuuma i svijesti.

Obzirom da u tijelu čovjeka vakuum jedino postoji u stanicama tijela, potrebno je usmjeriti pažnju misli na stanice tijela, smiriti ego, da bi svijest bila manifestirana.

Tako se ulazi u stanje nirvane, gdje vakuum živi sam u sebi bez ičeg drugog metafizičkog i fizičkog. Moć svijesti je savršenstvo pročišćenja materije. Ono što su misli i ego za tijelo, to je svijest za duh.

No čovjek je tijelom materijaliziran u svemu, živi na zemlji u živoj prirodi i vezan je za relativnost, vrijeme i fizičke zakone. Pokazalo se da je sasvim dovoljno od minute vremena, posvetiti se duhu pet sekundi.

Ako je vakuum prisutan u stanicama tijela, onda čovjek uvijek posjeduje apsolutnu svijest ali to mora uskladiti preko ega, misli i istine. Najčešće to nije slučaj i čovjek je ograničen u svijesti, koristeći se nižom razinom kroz djelovanje uma. Um je jedno nedefinirano stanje i polje metafizike čovjeka, mentalnog i intelektualnog sadržaja, između misli i svijesti. Tako je moguće da pojedinac ima razvijeni um, ali ne misli i nije dovoljno svjestan. Na taj način nije jasan sam sebi, ima neprirodno ponašanje, nije cjelovit, nema širinu pogleda na život, usmjeren je na jedan cilj.

Praktički je um neznanje čovjeka. U stanju jasnih misli i svijesti, um ne postoji. Priroda je devastirana zbog umnih ljudi, koji su autoriteti u raznim oblastima, ali su svojim grandioznim pronalascima i djelima, definitivno uništili prirodu i život čovjeka.

Život je stvar mira, ljubavi i radosti, nikako komfora, umjetnina, zagađene atmosfere, nečistih rijeka, mora i oceana. Sama zemlja na kojoj živimo i hodamo zaprljana je maksimalno i osiromašena zbog megalomanskog trošenja njenih prirodnih resursa, koji su podržavali prirodan život čovjeka i svega stvorenog.

Ti kao pojedinac možeš utjecati na neke stvari i popraviti kvalitet života, bez obzira na bilo koje stanje. Imaš tijelo, život, osjetila, ego i misli. Praktički si kompletan. Jedino trebaš biti dosljedan i prisutan u vlastitom životu. Obzirom da je život u tvom tijelu, ti moraš biti izravno prisutan u njemu, dahom, mislima, egom i održavati prirodni karakter života.

Sve se to jednostavno radi ako imaš znanje, ako si znanje pretočio u iskustvo, ako te netko naučio životu.

Da ne bi sve to bilo naporno, postoji ljubav kao posebna životna igra i čarolija u kojoj možeš uživati stalno. A ljubav je samo suština života kao svjetlost, da se ne bi bavio detaljima, probavom, metabolizmom i stanjem onoga što ne vidiš u nutrini tijela, kroz organe, njihove funkcije, krv, limfu, srce i mozak. Ljubav je jedno prirodno uživanje života, nije napor, nije ovisna i ne možeš u njoj pretjerati.

Meni je veoma bitno da znam život kroz termine i simbole, da mi se ne dogodi kako neznam što je misao, ego, svijest, metabolizam, vakuum, ljubav, istina, svjetlost i tako redom. Upravo se znanje svodi na stalno promišljanje prema sitnijim formama. Tako postižeš efekat analize života, usput se igraš i zabavljaš, kada na djelu popravljaš karakter. Kao da se igraš sitnim žaruljicama (stanicama tijela) i praviš lajt šou od tijela i kad sve to uobličiš tijelo zrači svjetlošću, a ti si radostan zbog toga.

Naravno simboli mogu čovjeka odvući u drugu krajnost, kada umjesto jasnih misli počinješ umišljati i uživati u simbolima, zaboravljajući na stvaran tok života kroz ego, karakter, istinu i svjetlost. Preko simbola čovjek postaje osjetljiv, razdražljiv, reagira na njih, zato su riječi najjači simboli u odnosima ljudi. Riječima možeš izliječiti čovjeka, ali ga njime možeš i ubiti.

Samo se pojasnilo da osjećanja nisu dobra, iako su nas uvijek gurali u osjećanja, u dušu i sažaljenja i tako smo zaboravili misliti na ego i život.

Siguran sam da čovjek ne živi kada ne misli. Misli su početak i kraj života. Da bi znao da li sada misliš ili ne, posluži se dahom.

Budućnost je u revoluciji misli čovjeka, ovoga puta konkretno i jasno, bez predumišljaja, osjećanja, duše, boga, bez bilo koje ovisnosti (od hrane, sexa, novca, crkve, društva, demokracije).

Život je esencija ljubavi, kao jasna misao, kroz svjetlu istinu, miran ego, čist karakter, prirodni metabolizam (religija srca). Obzirom da je svjetlost najvažnija u životu, misli imaju moć svjetlosti i zato moraš misliti, kroz sve opisane forme.

Tako ćeš imati stvaran život, nećeš morati vjerovati u boga, dušu, osjećanja, energiju i sve ono što ti ruši prirodni karakter. Kroz jasne misli cjelovit si trenutačno i prisutan u svim aspektima života.

Ako ti je do duhovne stvarnosti stalo, kontempliraj, usmjeri misli na stanice tijela, analiziraj ih do detalja i imaćeš stanje duha, bez ikakvih tehnika koje su naporne, dugotrajne, ne služe slobodnom stvaranju, jer kada si u duhu ti si nigdje, u nirvani. Nirvana nije strašna, ali je opasno kada si nigdje, ni na zemlji ni na nebu, ni u mislima ni u svijesti. To bezizlazno stanje je um, tjeskoba i ludost, ako ga ne povedeš na neku stranu.

Što se odgoja djece tiče, njima se moraju pojasniti najfiniji detalji života, djeca to lako uče, dati im slobodu da se igraju. Ne vezivati ih za osjećanja, moral i suvremenost. Djeci trebamo pružiti ljubav da sama imaju život i da nikada ne budu ovisnici.

Što se liječenja tiče, preventiva je najbolje liječenje. To su opet misli. Nije potrebno biti bolestan i liječiti se, nego misliti da ne bi bio bolestan. Oni što se druže lijepim i jasnim mislima, imaju radost od života. Oni koji se bave istraživanjem bolesti i cjelog se života trude da postanu umišljeni doktori, za posljedicu imaju proživljavanje i umišljanje svake bolesti. Jer što je bolest, samo jedno dublje umišljanje.

Temeljem samog života ti imaš sve, bez obzira gdje si sada i kakvi te problemi muče. Misli, pravi najdublju analizu stvari i time ćeš rastopiti svaki problem. Sjeti se da je život samo transformiranje materije kroz sva stanja. Nemoj misliti da ćeš svojim umišljanjem postići nešto više od materije. A nemoj vjerovati u boga, jer vidiš da njemu nema mjesta u ovom svijetu. Zato je bog samo jedno umišljanje i iluzija svih onih koji ne misle svojom glavom, nego drhte nad izmišljenom dušom i u svakom trenutku nalaze opravdanje za postojanje boga.

Naravno, iluzija nije moguća bez stvarnosti, zato se ovisnici od vjere ne mogu osloboditi nje.

Trebaš stalno pratiti dah da bi ostao u mislima, čime ćeš u spolovilima dobiti takvu moć budnosti ega, da ti ništa ne može promaći da nisi jasno vidio. Kroz svjetlu misao ne postoje iluzije, jer istina ne dopušta iluziju. Kada si ograničen na osjećanja nisi prisutan u životu, dahu, istini, mislima i svjetlosti. Točno je, živ si, negdje si, ali želiš i patiš.

Život nije stvar želje, jer je beskrajno čaroban i izdašan, zašto bi imao neku drugu želju izvan života? Zašto bi na kraju patio zbog neispunjenja želja? Zašto djeca nisu sretna zbog želja?

Sve su to posljedice kada ne misliš, a ti vjeruješ da misliš.

Slažem se misli su i sjećanja, ali ne podržavaju život. Svaka misao izvan vertikale tijela, od mozga do spolovila, kroz srce, ne podržava život i predstavlja grijeh. To registrira budan ego i prenosi ga na fino štimanje karaktera.

Ti možeš griješiti, to je tvoja stvar, ali si ograničen u grijehu. Kada prevršiš mjeru, više nisi normalan.

Obično roditelj griješi zbog djece, da im stvori novac i komfor, ali ne misli da time direktno narušava njihov mir, jer uživanje prođe, a ostaju posljedice grijeha. Ne možeš biti uzor djetetu ako si u nekoj stvari počinio vidan grijeh? To dijete ne podnosi jer je čisto. Radije ne mora jesti samo da ne bude grijeha. Dijete prirodno shvaća moć roditelja i nikad nije tužno kada roditelj nema mogućnost da mu pruži nešto više. Naravno tu dolazi do izražaja moć ljubavi.

Preko misli čovjek ne mora biti griješnik, ne mora imati specijalnu želju, ne mora patiti.

Čovjek ima moć budnog ega, opaža, osjeća, ima intuiciju, emotivan je, ali to ne znači da mora biti ovisan od tih primitivnih stanja. U svemu tome nema svjetlosti ni istine. Samo se u mislima javlja svjetlost i istina.

Nisam te morao ubjeđivati što su misli. Sam si shvatio da moraš od sada početi navikavati se na misli. Ti nemaš iskustva u tome. Ali ne brini, misli nisu napor, samo kreni od praćenja daha i na kraju ćeš ostvariti mir.

Jedno moraš znati, kada si živ imaš sve šanse, jer život je vrhovna moć postojanja. Kroz misli, svjetlost, ego i istinu, ti postaješ ta vrhovna moć. Život je sve samo to moraš potvrditi u mislima. Ali, iznad svega moraš znati da je život nešto živo sada, moraš biti budan nad njim uvijek. Zato misli i prepusti se budnom egu, on je neumoran.

A ego, to je tvoj seksualni potencijal i zato nemoj biti zbunjen po pitanju svoje seksualnosti, ona je sasvim prirodna potreba, ali sex zbog zadovoljstva nije. Nemoj seksualnost svrstavati u tabu. Djeca trebaju priču o seksualnosti, tko će im o tome pričati ako ti neznaš? Svi se prave ludi jer ne misle i neznaju pravu prirodu misli, ega, seksualnosti, ljubavi i života. Ljudi su samo maskirani odjećom i komforom, a u suštini ništa ne misle. Ovisni su i ograničeni a to ne moraju biti.

Tvoja budnost i senzibilitet ovise od kvalitete sjemena. Ako kažeš da si star za seksualnost, onda si se odrekao života. Seksualnost nije stvar godina i starosti, jer je prirodna potreba života samog.

Zato misli i analizom stvari spoznaj sve relevantne činjenice života, bez ostatka i mogućnosti umišljanja.

Kada misliš nemaš potrebu za reakcijom i emocijama. Nemaš potrebu za željama. Tvoj karakter će biti čist bez obzira što si naslijedio i naučio od roditelja. Jer život je stvar svih mogućnosti i promjena. Život nije statičan i krut da ga ne bi mogao savijati u mislima. Život, ego, misli, istina i svjetlost su jedno i dopusti da ostanu nepodvojeni.

Ti si djelo evolucije i nemoj pokušavati to blokirati, biti ćeš kažnjen u patnji.


ŽIVOT JE JEDINA STVARNOST

Definirati stvarnost mora biti krajnje jednostavno svima i svemu što postoji.

Od najsitnije forme u prostoru, vibracije, Higssovog bosona, preko kvanta, fotona, suptilnih čestica, atoma, molekula, do najsloženijih formi žive i mrtve prirode, u prostoru i vremenu postoji život.

Na ovom svijetu samo jedno može biti stvarno, a to JEDNO je ŽIVOT, kao postojanje.

Ništa na svijetu ne može biti isto niti dva puta.

Stvarnost podrazumijeva MATERIJU kroz sva stanja transformiranja: fizičko, metafizičko i apsolutno, a nama je posebno važna živa materijalna priroda. Za razliku od nje postoji i mrtva priroda. Materija je živa kroz individualne živote svih organizama, biljaka, životinja i čovjeka, kada su sva tri vida materije prisutna jednovremeno. Mrtvu prirodu predstavlja materija bez apsolutnog stanja (bez duhovne dimenzije). Zato je mrtva priroda neuporedivo sporije razgradljiva u vremenu. Živa materija (tijelo) relativno brzo stari jer lako gubi moć vakuuma u stanicama.

Jedinstveno prepoznavanje stvarnosti u svijetu tiče se svjetlosti i konstante vibracije, energije i zračenja koja od nje dolazi, kroz svima nama poznatu istinu. Sve stvoreno u prostoru svijeta, na svoj način, prepoznaje život.

Zrno pijeska prepoznaje život preko svojih atoma.

Biljka prepoznaje stvarnost preko fotosinteze i svjetlosti.

Životinja prepoznaje stvarnost preko instikta.

Čovjek prepoznaje stvarnost temeljem misli i znanja.

Temeljem stvarnosti života, istine, svjetlosti i zračenja od njega samog, čovjek ima moć vrhovnog znanja, a to je opet taj isti život.

ŽIVOT JE VRHOVNO ZNANJE

Svijet je jedan i prostor je jedan. U tom svijetu i prostoru život je jedan, istina je jedna i svjetlost je jedna. Na kraju je i znanje jedno. Međutim i to JEDNO može biti individualno, uvijek ovisno od cjeline.

Obzirom da znanje jedino može imati čovjek, to znanje se tiče njegove moći misli i spiritualne moći svijesti.


ŽIVOT SU MISLI

Temeljem apsolutnog stanja materije, sve stvoreno ima osobine živog, međutim sve živo nije u stanju održati se u stanju živog, zato umire i prelazi u niži oblike postojanja kao mrtva priroda. Sve stvoreno podliježe evolutivnom toku sazrijevanja i pročišćenja.

Tijelo se u trudnoći oblikuje u uvjetima mikrokozmosa (jedan sat linearnog vremena predstavlja deset milijuna godina u kozmosu), progresijom stvaranja stanica tijela brzinom svjetlosti. Poslije rođenja tijelo nastavlja život u materijalnoj prirodi u 4D okruženju sa linearnim vremenom. Kozmički obrazac stvaranja tijela brzinom svjetlosti, tijelo jedino zadržava kroz moć misli, sa značenjem da čovjek praktički može živjeti koliko god hoće, jer je mislima u stanju zaustaviti linearno vrijeme i starenje, zbog brzine svjetlosti koju postiže mislima. Kada čovjek ne bi mogao misliti, životni vijek tijela bi bio mnogo kraći.

U trenutku rođenja beba nema moć misli, ni svijesti, ali ima čist karakter, koji joj daje prirodni imunitet, kroz formu žlijezde Timus.

Misli su prirodni tok stvari života čovjeka kroz fizičko tijelo.

Svrha misli je da se njime pojača osjetljivost osjetila, koja su prilično ograničena u tome. Tako mislima stvaraš osjećanja, površinska i duboka. Osjećanja su mnogo sporija od misli i još se više usporavaju kada se pretaču u životnu silu, ego, nagon, seksualnu moć (libido), kao sjeme stvaranja i obnavljanja stanica tijela, što predstavlja vrhunac moći živog tijela.

Obična sperma će postati vječni tečni dijamant u tijelu, kao balzam koji zaustavlja starenje, ako se odupreš grijehu i strasti za seksualnim uživanjem u orgazmu i izbacivanju sjemena. Naravno trebaš to malo dublje proučiti, da ne bi prouzočio bolest.

Fluidi tijela, krv i limfa, mijenjaju svoj sadržaj čime se mijenja moć ega kroz karakter, što će utjecati na dalji tok stvari u pogledu transformiranja životne sile u više kvalitete, ljubav, imunitet, istinu, jasnoću uvida i moguću apsolutnu svijest, čime se zatvara jedan krug života tijela.

Genetske predispozicije tijela i pozitivne misli, direktno regilurija sva stanja u tijelu i ponašanje čovjeka.

Od čiste svijesti izvan tijela, preko misli, istine, osjećanja, ega, karaktera, imuniteta, ponovo kroz istinu, oplemenjuju se misli i poprimaju kakvoću znanja, čime se drugi krug života odvija sa iskustvom tijela. Od pravilnog toga stvari, tijelo postaje sinkronizirano na život, prati vrijeme i prostor i tako čovjek ima potpun uvid u život, ima vitalno tijelo i dugovječan je.

Jednom riječi, zbog moći misli čovjek s lakoćom može jednovremeno biti prisutan u svim stanjima tijela (materije). Kada se tijelo pravilno razvija, organi, njihove funkcije, krv, limfa, srce i mozak, imaju prirodan karakter i ponašanje čovjeka je normalno. To znači da tijelo prati život po vertikali stvaranja, kroz istinu i svjetlost.

Temeljem svih zračenja neba i svjetlosti sunca, normalno je da čovjek uvijek misli pozitivno, jer time uvijek vidi istinu. Međutim u praksi to nije tako zbog beskrajnih mogućnosti misli i osjećanja, kada se čovjeku čini da ne mora biti stalno prisutan u životu. Tu svakako doprinosi i elementarni dah koji prati život, kada čovjek uzima sebi pravo počiniti grijeh nad životom, i odlutati mislima izvan vertikale tijela. Naravno, to mijenja karakter tijela i posljedice su mnogobrojne u negativnom smislu.

Prema životu tijelo je samo fizička forma evolucije materije.

Fizičko tijelo daje čovjeku snagu.

Mentalni i intelektualni sadržaj (metafizika), daju čovjeku moć misli.

Duhovni sadržaj kroz spiritualnost, daju čovjeku moć svijesti i uvida.

Misli su ovisne o tijelu, a svijest nije i zato mnogi ljudi misle, pozitivno ili negativno, ali nemaju probuđenu svijest, zato se često ponašaju nesvjesno. Razlog je poznat, zbog grijeha, želja i strasti, ruši se prirodni tok budnosti tijela nad životom.

Glavna odlika života je što se jedino može odvijati SADA, po vertikali transformiranja materije, bez linearnog vremena. To znači da čovjek živi materijalno, objektivno i relativno, ali se u njemu odvijaju duhovni i alkemisjki procesi, zbog vakuuma u stanicama tijela, koji predstavlja apsolutno stanje.

Što si više prisutan u životu kroz praćenje daha mislima, to si manje izložen utjecaju linearnog vremena izvana, izvan vertikale, sa strane. Zbog zuba vremena tijelo (materija) oksidira i stari. Tada se potvrđuje pravilo da forma tijela nije bitna, nego suština unutarnjeg sadržaja čistoće krvi, limfe i moć tijela da održi vakuum u stanicama.

Svi vjeruju da srce ima ulogu pumpe krvi u tijelu. To nije točno niti fizički izvodljivo. Srce i ošit (dijafragma) su od posebnog materijala, od stanica najfinije kakvoće i vakuuma. Poznato je da kroz srce prosjećnog čovjeka dnevno prostruji 11.000 litara krvi. Da je srce samo obična pumpa ne bi moglo to izdržati, nego je suština u tome što se stanice zalistaka veoma brzo obnavljaju i srce je praktički uvijek novo. Uz to, vakuum u stanicama cijelog tijela vuče krv iz srca, jer se on u tome ne može umoriti.

Kakvoća krvi, kemijski i fizički (da li je kao destilirana voda ili je sluzava), direktno definiraju karakter tijela, ritam i otkucaje srca, što sve skupa daje zapis simfonije (religija srca) neke razine svijesti. Kada čovjek duboko spava, sustav sporo radi, nema religije srca i čovjek ne može biti budan, ne može misliti, niti imati svijest. U tom slučaju jedino je budan ego, koji održava dah i da ate probudi ako trebaš piti vodu, mokriti, reagirati na upozorenja od osjetila. U spavanju i osjetila spavaju, jedino je budnije osjetilo sluha. Senzibilitet osjetila ovisi od kakvoće krvi.

Ego je veoma bitan za čovjeka, jer jedino on ima moć ostati budan uvijek. A ego je ona esencija čistog sjemena u tebi, koju stanice u trenutku stvaraju, u obliku sperme.

Kada čovjek misli pozitivno, kada ima jaku životnu silu, miran ego, čist karakter, usmjereni nagon i kontroliranu seksualnost, stanice tijela ne luče spermu, nego ona ostaje kao eliksir vitalnosti tijela i kao balzam koji ga štiti od starenja. Takvi ljudi imaju posebne ljudske kvalitete, kreativni su i slobodno stvaraju, neovisni od želja, strasti, vjere i sudbine.


B O G

Tko život ne poznaje kroz njegovu suštinu, ne vidi smisao u njemu i sklon je okrenuti se vjeri u boga. Svi ljudi imaju moć poznavanja života, ali se često prave gluhi zbog želja, strasti i grijeha. Zato vjeruju u boga, jer se nadaju da će im bog oprostiti grijeh i da će ipak uživati u raju.

Kada je stvaran život u pitanju, on nije iluzija kao bog, nije ovisan od vjere, sudbine, pakla i raja, odvija se SADA i svaki grijeh kažnjava kroz ego, karakter i ponašanje, što često puta može biti bolno.

Bog je sve ono što čovjek ne može prepoznati u stvarnom životu. Tako bog živi u osjećanjima vjernika, oni su ponosni na njega i naravno, duboko su narušili karakter, ali su društvena većina, gdje je vjera u boga imperativ društva i morala.

Patnje vjernika u boga mogu biti duboke, često puta neizlečive, jer kada bi ponosnom vjerniku oduzeli vjeru u boga, u njegovim grudima i imunitetu ne bi ostalo ništa, jer se osjećaju kao da si im izvadio srce. Vjernici u boga nemaju izbora i slobodu misli. Da bi se netko oslobodio vjere u boga, mnogo treba raditi na svom pročišćenju, najprije na fizičkom pročišćenju tijela, krvi i limfe.

Definitivno vjernici u boga ne misle pozitivno, jer su ograničeni osjećanjima i lažnom dušom, a to je veoma primitivno. Na taj način oni nemaju ni prirodni libido, nego sve potiskuju kroz moralna ograničenja.

Uopće nije slučajno što su crkveni službenici skloni pedofiliji, a dobro znamo da je to slabost karaktera zbog nedostatka čiste kemije ljubavi. Pedofilija namjerno nije sudski sankcionirana i tim glupostima nema kraja. Kada bi bili moralni kako sami sebe lažu, morali bi odustati od crkve, vjere u boga i gospodina i okrenuli se pozitivnim mislima, stvarnom životu, ljubavi i slobodi stvaranja.

Pedofilija se javlja kada čovjek ima neko znanje, teži ka pročišćenju, ali i dalje zadržava želju kao obrazac ponašanja. Službenici crkve nemaju pravilnu prehranu, sluđeni su crkvenim protokolom, odlučuju se na celibat, ali nisu u stanju kontrolirati libido (spolnu moć). Sve se to dešava zbog vjere u boga, jer u tome ne vide stvarnost života koji će im pokazati pravi put. Svećenici su samo primitivni moralisti, u lažnom suosjećanju sa vjernicima, a u suštini su veliki materijalisti. Ako im je bog sve, zašto onda žele nešto još?

Crkva je nešto iz interesa i nema veze sa stvarnim životom, zato je ona uvijek problematična, jer su u njoj obični griješni ljudi.

Ništa nije slučajno, oni u crkvi imaju previše slobodnog vremena za izmišljanje seksualnih gluposti. Mogu se oni skrivati iza pedofilije koja je psiho-socijalno-seksualni poremećaj, ali čemu to vodi? Ako znamo da su time djeca direktno ugrožena, onda je to pravi crni humor koji se tolerira od crkve i društva. Znaju oni kada bi kažnjavali pedofile da ne bi imao tko vršiti crkvenu službu.

Tema ove priče nije iluzija boga, nego stvaran život, međutim negativitet crkve je svugdje prisutan i to stvara nepovoljan feng shui života čovjeka i prozvani smo da se time bavimo.

Život i bog su stvarnost i iluzija i nije moguće podrazumijevati ih kao jedan pojam, iako to mnogi pokušavaju. Život se proživljava SADA, a u boga se iluzorno vjeruje. Od života imaš sve sada. A oni što se nadaju u boga, najbolje znaju što su od njega dobili, samo patnju.

Svi oni koji vjeruju u boga, ruše svoj karakter i čine stvarni grijeh, čime osjećaju stvarne boli.

Tako ponovo kroz patnju potvrđuju prisustvo iluzije boga u njihovim srcima i lažnoj duši.



MISLI

Po rođenju beba nema moć misli jer je uravnotežena i čista u tijelu.

Prve misli beba će pokrenuti u vezi daha, hrane, defekacije.

Svakim danom beba već ima iskustvo daha i sisanja i već ima neko osjećanje volje i sitosti.

Razvijanjem osjetila, beba počinje misliti o osjećanjima. Od osjećanja se mijenja životna sila, nagon, ego, emocija, libido i karakter. Misli od toga poprimaju drugi kvalitet.

Kako dani odmiču, beba sve više misli i to će ovisiti od svih kvaliteta i moći tijela. Kada počne govoriti, misli su još intenzivnije.

Odrastao čovjek ostane normalan samo zato jer nakupi dovoljno pravog znanja i iskustva o životu. Na drugoj strani netko se ponaša izvan normale kada je slabog znanja i iskustva.

Za dijete je svo znanje ljubav, a za odraslog čovjeka znanje.

Nedovoljno znanje te čini napetim, neodlučnim i nesigurnim. Sa znanjem i iskustvom imaš mir, pozitivno misliš i zračiš životno.

Sve u svemu sam život je vrhovno znanje, blagostanje i mir, ali ti moraš dopustiti život u svom tijelu. To dopuštenje se odnosi samo na istinu vertikale života, a ne na želju sa strane i izvan tijela.

Tijelo je najprije prostor, ovisan od prostora iz vana. Dopuštenjem svih dešavanja u prostoru iz vana, bez reakcije, ostvaruješ sebi mir.

Čovjek mislima ima moć svjetlosti, ali to ovisi od znanja, iskustva i zrelosti pojedinca.

Kada se ujutru probudiš, već znaš kakav će ti biti dan. Najprije u ustima osjetiš slatkoću životaa, da li ti je vodica slatka ili kisela, a ona oslikava stanje krvi. Ako ti je vodica u ustima sluzava kao slinci, onda ti je i krv nečista, zato ne možeš imati finu definiciju karaktera i misli. U preponama, pupku, trbuhu, grudima, grlu, i glavi, tebi se život uvijek oslikava.

U tvom tijelu ima više organa, funkcija, potreba i moći, koje se usklađuju mislima, jer su one najbrže u reakciji.

Tako ti je život uvijek savršen, a u ovisnosti od kvaliteta i moći tvojih misli, imaćeš vlastiti kvalitet života. Znači život ti uvijek pruža sve, a ti ga iskoristi ako znaš.

Da li ćeš imati volju, želju, ljubav, radost ili nešto drugo, direktno ovisi od tebe, jer ti život uvijek nudi blagostanje.

Svoj mir i rješenje problema uvijek potraži u dubljem promišljanju i analizi stvari.

Ne moraš nikoga voljeti, biti u vjeri, ovisiti od sudbine ili vanjskih utjecaja, kada imaš savršen život, živo tijelo, pozitivna zračenja neba i zemlje. Red je da se i ti osjećaš normalno, da misliš pozitivno u smjeru života.



S V I J E S T

Kod odraslog čovjeka emisija misli definira funkcionalnost tijela, rad organa, njihovih funkcija i usklađenost svih podsistema. Ta usklađenost prostora tijela daje čovjeku moć svijesti, koja je promjenljiva.

Sama svijest nije ovisna od tijela i tiče se apsolutnog stanja i vakuuma u stanicama. Znači tijelo je ovisno o vakuumu, a on od tijela nije. Vakuum je samo najbolja mogućnost da tijelo duže živi.

Da li će u stanicama biti vakuum i život, najprije ovisi od daha, udaha svježeg zraka i izdaha otrova. Uz to stanice su ovisne od hranljivih tvari koje čine plašt u kome je vakuum održiv.

Priroda je to savršeno definirala.

Obzirom da je vakuum apsolutna inteligencija, on ti daje moć svijesti. Sve skupa je ovisno od misli i cjelog toka stvari po vertikali života tijela. Svaka niža razina je uzrok za pročišćenje, ako hoćeš da si živ.

Svijest je samo moć uvida u život i kada duboko spavaš tog uvida nemaš. Ti si i dalje živ, ali je tvoja svijest kakvoće podsvijesti. U podsvijesti je apsolutna inteligencija, ti imaš sve moći, ali je pitanje da li to znaš ostvariti kroz karakter i ponašanje.

Definitivno je moć svijesti čovjeka preslika svih moći tijela, misli, mira i reakcije.

Mnogi su živi ali veoma ograničeni u svijesti i zato se ponašaju različito.

Imati moć potpunog uvida u život je prava sloboda.

Moć svijesti se proširuje onim istim znanjem za misli, a to je sam život, kada si bezuvjetno vezan na njega, kroz običnu formu praćenja daha.

Komplicirane tehnike za osvješćivanje tijela nisu potrebne, one su samo stvar dubljih sagledavanja moći duha, ako netko to želi istražiti do kraja.

Tijelo, misli i svijest služe da bi ti imao mir i slobodu stvaranja, a ne da se smaraš oko granica mogućnosti života i svijeta. Jer u tom smaranju gubiš mir a ne vidiš istinu. Htio ti ili ne, svijest je uvijek preslika religije srca i stvarna slika zračenja tijela.

Moć svijesti je stvar općeg znanja, pozitivnog mišljenja i zrelosti, i ne možeš je dobiti na silu.


ZRAČENJE

Da bi pozitivno zračio i privukao ljude, moraš se osloboditi želje i svake ovisnosti, zato zaboravi na novac kao socijalnu potrebu.

Umjesto toga čisti krv i pozitivno misli, da dobiješ jaču moć pozitivnog zračenja i time ćeš privući sva blagostanja i novac naravno.



JEDNOSTAVNOST

To je umijeće znanja, mira, pozitivnih misli, uvida i slobode stvaranja.

Biti jednostavan znači držati se stvarnog života, kada će ti se samo pokazati kolika ti je kreativna moć za slobodu stvaranja. Ako ti moraš požuriti u nečemu, izgubiti zbog toga mir, probuditi novu želju i reagirati, zasigurno napustaš jednostavnost življenja i prihvaćaš zbrku kao obrazac za dalji tok stvari. Tako rade većina ljudi i rijetko sretneš mirnog, nasmijanog i prirodnog čovjeka.



PROSPERITET

Mjerilo uspjeha čovjeka mora biti u skladu sa istinom života i ne može biti u nedogled materijalnih ostvarenja.

Čovjek ostvaruje cilj kroz kreativnost i slobodu stvaranja, ali to ne mora rezultirati materijalnim ostvarenjima, nego pozitivnim zračenjem.

Vrhovno ostvarenje čovjeka je zrelost i vraćanje u moć milosti koju si imao kao beba.



GLAVOBOLJA

Tko pati od glavobolje najprije je neodlučan u mislima, tako se sadržaj misli kao sluzava krv zadržava u mozgu.

Glavobolja je siguran znag pada imuniteta, kada čovjek mora malo povesti računa o običnom danu u kome živi. U vezi s tim, moraš krenuti od zraka, vode i hrane koju jedeš. Ako u tim osnovnim stvarima što život znače nema znanja, zasigurno moraš imati glavobolju, jer si blokiran sam od sebe. Svako tijelo ima moć sklada i tada glava ne boli. Ali ako ti uporno neke stvari radiš pogrešno, ne učiš i ne slušaš iskusne, moraš patiti kroz migrenu i biti na listi onih koji podržavaju industriju lijekova.

Glavni uzrok glavobolje je dehidracija tijela. Ti si pun nečiste vode, ali tvoje stanice ne primaju destiliranu vodu kroz krv. Tijelo ti je puno vode, osjećaš hladnoću u bubrezima, rukama i nogama, a funkcionalno si žedan.

Lijek za glavobolju je samo prisilna kemija tablete kojom se malo razvodnjava sluzava krv i napetost u mozgu popušta.

Glavobolja je stvar znanja i preventive. Ne smiješ dopustiti glavobolju da bi je liječio, nego misli pozitivno da ne bi imao glavobolju.

Čovjek jede da bi imao vitko tijelo i dugovječnost, a ne da bi uživao u hrani, zato jer su mu i oči gladne.

Ah, to znanje, nikako doći do njega, jer je vrhovno znanje sam život, ali u dubini i samoj srži tijela. Moraš znati uroniti mislima do njega. Moraš biti koncentriran na život.



M I L O S T

Razina ljudske milosti je savršenstvo svih moći čovjeka.

To se u svijetu i kroz civilizacije još nije dogodilo.

Bio je Buddha, Isus, Mahavira i još neki prosvjetljeni, ali ni oni nisu dosegli vrhovnu moć života, jer da je netko to postigao, ne bi se mi sada mučili i dalje istraživali život.

Oni su ostvarili visoko pročišćenje, ali nisu postigli čistoću novorođenog djeteta.

Milost je stanje kada zračiš kao beba u tijelu odraslog čovjeka.

Milost čovjeka će biti moguća samo kada se evolutivno promjeni DNK struktura stvaranja tijela. Kada čovjek postigne potpunu neovisnost od zraka, vode i hrane, praktički kada bude moćan napustiti kolijevku zemlju i materijalnu prirodu, biti će savršenstvo koje ima beba, samo na višoj razini progresije evolucije.

U zamjenu za milost ipak postoji mogućnost za mir i blagostanje, a to je ljudsko znanje, kao potvrda stvarnosti života. Kada to netko postigne, biti će milostiv kao beba.

Milost je stvar bezuvjetne predaje životu, a kako smo mi u ambijentu materijalne prirode, gdje caruje linearno vrijeme, definitivno smo ograničeni na relativnost. Zato svatko najprije ima potrebu pozitivno misliti i uhvatiti ritam s vremenom, zaustaviti ga u starenju i uživati.



Z N A NJ E

Vrhovno znanje je sam život, vertikalno u sredini tvog tijela.

Ti mnogo puta mislima uroniš do stanica tijela, do vakuuma i apsolutnog stanja, ali ne ostaneš tamo, jer te nešto iz vana ponovo vrati na početak. A dotle, život ide dalje, a ti ga ne pratiš.

Znači, suština je da ostvariš moć bezuvjetne budnosti, sličnu prirodnoj budnosti žive vode, koja se bez razloga prilagođava svemu, jer ima moć razlijevanja i vezivanja, jer je kemijski i životno skoro idealna, sastavljena je samo od H2O.

Tijelo čovjeka je sada skoro na razini 80 % H2O, a tijelo fetusa u trudnoći je skoro bilo blizu 100 % H2O.

Pitanje pročišćenja i evolutivne zrelosti, tiče se da čovjek od svog tijela stvori tečni dijamant.

To iskustvo već imaš u vidu nektara i slatke vodice u ustima, onda u spermi kod orgazma i neki već imaju zrno tečnog dijamanta u mošnicama muškarca, koje nazivamo RELIKVIJE. Relikvija zrači svjetlost i ona te štiti kao balzam.

Zato se preporuča celibat, ali moraš imati posebno znanje, da ne bi podlegao želji za sex uživanjem. Suština je da se pročišćeni sokovi tijela, kao esencija iskoriste za tvoj imunitet, a da se višak tog sadržaja deponuje u testisima kao relikvije i posebna moć.

Tako nešto u prirodi srećemo u košnici pčela, kada su sve radilice uključene da proizvedu mliječ čime će hraniti maticu.

Kod čovjeka je ta mliječ novo sjeme, nesretno nazvana sperma, koju netko nemilice baca i naravno nema pojma što radi i čudi se zašto orgazam samo traje nekoliko sekundi.

Kada tijelo mora stvoriti spermu, zato jer ti uživaš u tome, sav imunitet, sve stanice, užurbano rade da ti stvore taj užitak. I kada ga stvore, vrhunac doživiš u orgazmu, ali je to veoma etarsko i brzo nestaje. Ako bi nastavio stimulirati tijelo na više orgazama, brzo bi umro i takvih primjera ima.

Temeljem ove priče jasno se vidi da ljudima nedostaje znanje, da nitko nema pojma o životu, tijelu, mislima, svijesti, egu, karakteru, sexu. Većina ljudi živi na slijepo, temeljem želja i strasti, temeljem osjećanja i vjere, a to je primitivno, kada svatko može više.

Nama su i dalje obične stvari tabu. Zao nismo slobodni i ovisimo od društva, crkve, novca, a to nije stvaran život.

Kada imaš pravo znanje, onda tvoja socijalna karta nije u pitanju. Kada jedan vrabac i ameba imaju moć opstati u prirodi, zašto ne bi mogao čovjek koji ima najvišu moć misli?

Kod čovjeka nikada nije u pitanju život, on to ima, nego je u pitanju želja, strast i uživanje, to čovjek nema, jer je iz vana, ne možeš to producirati kroz život, jer je umjetnina, nestvarno i iluzija.

To je suvremenost, žurba, zbrka, iluzija, vjera u boga, društvena ovisnost, novac, stanje bez ljubavi, bez istine i mnogima je mrak i usred bijela dana.



REPRODUKCIJA

Čovjek ima prostu reprodukciju za očuvanje vrste.

Evolutivna reprodukcija je da se vrhunac pročišćene tvari tijela - sperma, zadrži u tijelu, na poseban način pozitivnih misli, karaktera, ljubavi, celibata i znanja, kako bi na kraju cjelo tijelo moglo postati sperma. Tek tada čovjek odluči da se preseli u vječnost.

Vjeruje se da su mistici onoga vremena i faraoni u piramidama, upravo postizali vrhunska pročišćenja. Živjeli su u kraljevskoj palači piramide, pozitivno mislili, pročišćavali se i svjetlost usmjeravali na potpuno balzamiranje tijela, kako bi ono živjelo vječno.

Pred kraj života nisu ništa pili, jeli, ni disali, tako su postizali vrhunac pročišćenja i okamenili se u oblik ljudskog dijamanta, koji će postati pravi dijamant kada to tijelo bude netko pronašao kroz milijardu godina. Znači tijela faraona u grobnicama piramida i dalje se evolutivno pročišćavaju.


SAMILOST

Samo mu ime kaže, to je suprotnost od stvarnosti, od milosti, od života, znači samilost je čista iluzija prema najdubljim osjećanjima, u smislu vlastite nemoći.

Pored moći znanja, pozitivnih misli i uvida, čovjeku su osjećanja zaista nepotrebna i višak su. Ona su samo u funkciji početnog sagledavanja stvari, kao emocija, ali ne znači da trebaš živjeti u njima.

Život nije osjećanje, nego beskrajni tok svih dešavanja.

Temeljem samilosti čovjek ruši karakter i nema moć stvaranja. Njegov imunitet je oslabljen i obično su takvi ljudi bledunjavi u licu.

U vezi s tim kada netko masturbira, radi samilosti prema sebi, na kraju zaista postane bledunjav, što je tipično za homoseksualce.

Na drugoj strani stimulacija spolovila radi pokretanja životne sile i volje je korisna, samo ne smije preći u orgazam, a to opet ovisi od znanja i moći misli. Tu svećenicima nedostaje znanje i neki postanu pedofili.

Dobročinitelj je onaj koji posebno nikoga ne voli, ne suosjeća ni sa kim, ali prepoznaje potrebu pomoći svima onima koji to ne mogu.

Čovjek u sebi treba razvijati moć strpljenja, mira i ljubavi prema drugima, kada potpuno jasno zna za potrebe drugih ljudi. Malo je takvih, obično su većina ljudi pohlepni.

Kada je u pitanju crkva i vjernici u boga, nema se tu što posebno reći, primitivni su, na razini kada se uopće pojavila crkva, a evolucija je daleko napredovala. Oni i dalje manipuliraju vjerom u boga, potvrđuju iluziju kroz stvarnu samilost. Oni mogu satima klečati u bogomoljama, ali ne mogu biti dobročinitelji, jer nemaju što dati od sebe, jer im je karakter narušen i imunitet oslabljen.

Kako su većina, drže do ponosa, morala i ne postoji način da im nešto objasniš ili da ih se riješiš. Od predsjednika države, preko vlade, sabora, svih sfera društvene organiziranosti, svi su u funkciji samilosti i vjere u boga. Ne možeš im ništa.

Kroz demokraciju ti daju da pričaš što hoćeš, da ispoljiš bijes, ali oni i dalje vjeruju u iluziju.

Znanje, znanje, gdje li si, mogu li te kupiti?



MEDITACIJA

Danas je to moda.

Meditacija je vozilo za uranjanje u duhovnu stvarnost, u onostrano i nirvanu. Ona nije moguća bez koncentracije misli i kada ostvariš trans, misli ti više ne trebaju.

Ne može svatko meditirati, ne zato što je to nemoguće, nego što mu još nije potrebno.

Znamo da je najbolja meditacija u hodu, kad ne moraš sjedeti u lotos. Sasvim je dovoljno da u miru, pri jasnim mislima i širim uvidom, retrospektivno (sveprisutno), dodiruješ i apsolutno stanje stanica tijela. To je negdje desetina od svih misli. Znači na minut da dodirneš apsolutno u pet sekundi.


OSTVARENJE

Tvrdim ti da si jedinstven i ostvaren.

Potrebno ti je još malo znanja da shvatiš i imaš vrhunsko ostvarenje života.

Kao što si dopustio život, dopusti i znanje da se povežeš sa vrhunskim u sebi.

Život i vrhovno znanje su JEDNO, zato znanje ne traži u spisima, nego u sebi. Uranjaj u stvarnost života. To jedino možeš uraditi preko pozitivnih misli i pročišćenjem tijela.

Za pomoć koristi dah, destiliranu vodu i sokove od svježeg voća i povrća.



INTUICIJA

Tvoje tijelo je uronjeno u savršenstvo - ŽIVOT.

Svatko u sebi ima moć osjetiti savršenstvo života.

Intuicija je bljesak svjetlosti i vrhovne moći čovjeka, da u trenutku dodirneš život. To je trenutak sklada misli, istine, ega, životne sile, libida i svijesti.

Ako je orgazam vrhunac što tijelo može, onda je intuicija vrhunac što život nudi.

Zamisli sebe da si non - stop u intuiciji, zaista bi imao moć svijeta? Zamisli da ti intuitivno znaš gdje se što nalazi u svijetu? Da možeš otkrivati sva blaga i liječiš crne rupe?

Intuicija je samo tvoj životni put, koga ti ne slijediš bezuvjetno, nego uvijek nešto vrdaš sa strane.

U principu u čovjeku se sve dešava intuitivno, znači iz života samog, ali to čovjek ne prepoznaje, jer mu pažnju misli i odvlači nešto drugo.

Temeljem intucije i svijest čovjeka je intuitivne prirode.

Intuicija nije misao, osjećanje, ego ili svijest, nego nešto više od toga.

Apsolutna svijest je vrhunac za duhovnu stvarnost, a intuicija je vrhunac života.


INKARNACIJA

U smislu postojanja, život je jedan i ne možemo govoriti o prošlim i budućim životima.

Kada je u pitanju individualni život tijela, onda je sasvim jasno što je prošli život. Svaki dah je život tijela za sebe. Ti nikada nisi siguran da li ti je ovo posljednji dah života tijela, jer duboko znaš da si u relativnom i ograničenom tijelu. To ti kazuje apsolutna inteligencija iz vakuuma stanica, koje izumiru, upravo zbog nesavršenosti tijela koje nije u stanju održati vakuum.

Zamisli da možeš zadržati vakuum u stanicama stalno, praktički tijelo bi bilo vječno. Ali si ti griješnik, ne njeguješ intuiciju, uživaš u nebitnim stvarima, prljaš krv od grijeha, bacaš sjeme u sexu, jedeš hranu na slijepo bez znanja, piješ nečistu vodu, truješ se na svaki način, plitko dišeš i na kraju ne misliš pozitivno i naravno da te zub vremena pojede i bez tvoje volje.

Što smo zaključili, život je vječan, tijelo je prolazno. Inkarnacija je nešto što nema veze sa životom, više kao forma za dublja istraživanja.


ISCJELITELJ

Tko može biti iscjelitelj?

Da društveno obrazovanje čovjeka nema vez sa stvarnim zanjem o životu dokazju i ljudi sa posebnim iscjeliteljskim moćima.

Svatko tko intiutivno dublje osjeća potrebu drugog čovjeka može biti iscjelitelj do neke razine osvjetljavanja crnih rupa i oklanjanja slabosti tijela u vidu bolesti i ponašanja.

Takvi ljudi imaju moć trenutačnog uvida u pravo stanje odnosa tijela prema životu. Njih nečija slabost jako privlači, oni je naprosto vide.

Međutim tuđa pomoć nikada nije vlastita moć i može preći u ovisnost.

Zato svaki čovjek u sebi sadrži sve moći, pa i moći učitelja i iscjelitelja, samo se te moći trebaju znanjem i dubljim promišljanjem otkriti u sebi.

Kada nešto trebaš riješiti na način mirnog sagledavanja stvari, kada ne reagiraš emotivno, zasigurno ćeš naći rješenje za sve. Tako svaki čovjek ima moć samoiscjeljenja, jer si okačen o svemoćnom životu.

Za mnoge stvari smo se navikli izražavati pogrešno, vjerojatno zbog potrebe stavljanja „SEBE“ u prvi plan.

Tako kažemo da je život u meni. Međutim to nije istina, ti si tijelom okačen i ovisan od života.



PROSVJETLJENJE

Život tijela jedino možemo promatrati kroz transformiranje materije kroz fizičko, metafizičko i duhovno stanje jednovremeno.

Temeljem svih moći tijela, znanja, misli i svijesti, čovjek može maksimalno iskoristiti materiju za miran život, bez ovisnosti, želja i boli.

Cilj života u tijelu je da čovjek čim više duže živi, kako bi imao više vremena na spoznaji sebe, kako bi bolje pripremio tijelo za vječni život.

Ako znaš da to možeš postići za života u tijelu, onda si zaista spokojan i miran što će sa tobom biti kada umreš.

Vrhunac moći tijela je sjeme u vidu tečnog dijamanta, koje može, u trenutku smrti, cjelo tijelo pretvoriti u taj sadržaj. Na taj način praktički tijelo živi i vremenom će postati pravi dijamant kakav srećemo u prirodi.

Onog trenutka kada stvoriš prve ugruške zrelog sjemena u mošnicama, ulažeš sve moći tijela da ga cjelo pretvoriš u relikvije.

Tako čovjek sam određuje koliko će živjeti, jer on to direktno nadgleda i sam određuje dan kada će konačno prevesti tijelo u vječnost.

Svaki izdah zraka je na neki način preporod i prosvjetljenje, ali ono konačno prosvjetljenje tiče se kada ne želiš više biti fizičko tijelo, jer imaš vrhovno znanje života da ne moraš biti ovisan o tijelu. Svakim dahom ti se ponovo vraćaš u tijelu, ali kod konačne smrti, tog povratka više nema.

Ćao, nema više grijeha......




LJUBAV JE

Ljubav je sve ono i prije tebe kao zahvalnost i nagrada za stvaranje i postojanje.

Prirodan je to protokol budnosti nad životom, kao jasnoća svega: misli, istine, osjećanja, ega, životne sile, libida, svijesti i slobode stvaranja.

Kroz ljubav kemija i alkemija tijela stvaraju blaženstvo i miomiris u vidu moći pozitivnog zračenja, koje razumije svatko.

To je prvo iskustvo i obrazac života, kada još nisi znao za sebe, prije stvaranja ega.

Ljubav je put života.

Ljubav je iluzija najbliža istini, svjetlosti i na putu je stvarnosti.



MRŽNJA

Ako je ljubav put života, kroz svjetlost, onda je mržnja stranputica života kroz tamu.

Kada se u najranijem djetinjstvu mržnja roditelja useli u dijete kao obrazac ljubavi, onda će ono kroz život slijediti taj obrazac, bez moći uvida da je to slabost karaktera i da nije istinska ljubav.

Tko mrzi, u pokušaju ljubavi dobije prazninu, kao crnu rupu, za koju vjeruje da mu oduzima život.

Zato se mržnjom brani, bez hrabrosti da dopusti ljubav.

Mržnja se veže za osjetilo sluha i nalazi opravdanje ako te netko ne sluša, a ti vjeruješ da znaš bolje od njega.

To nije nasilna radnja, ali mazohistu dovodi u stanje borbe za opstankom.

Svaka grupa ima višu moć od pojedinca, tako mržnja u grupi predstavlja pravi fanatizam sa nesagledivim posljedicama.

Mržnja gubi moć ako presječeš uzrok koji ovisi o njoj. Primjer, kada te netko skrbi, sigurno te na nekoj razini mrzi. Kada nisi ovisan o toj skrbi, mržnja skrbnika se gasi. Upravo do mržnje dolazi u odnosima ljudi, gdje netko više daje od drugog.



ŽIVOT

ŽIVOT JE MATERIJA KROZ PROSTOR I VRIJEME.

Takvo savršenstvo materije je moguće u apsolutnom stanju, kada se prostor i vrijeme sjeku u jednoj točki i od njihovih suprotnih sila se tvori vakuum.

Ako je svijet jedna materija, onda je ta materija samo jedna točka. Zato možemo reći da je svijet stvoren odjednom u jednoj točki.

Samo je apsolutno stanje materije stvarnost, kao svemoć i sveprisutnost, bez manifestiranja, a metafizičko i fizičko stanje materije predstavljaju drugi i treći plan materije, kao iluzija na stvarnost.

Tebi se čini da je svijet beskrajan, samo zato jer si izvan stvarnosti apsolutnog stanja. Kada bi stvarno uronio u apsolutno stanje, onda bi mogao shvatiti da je svijet samo jedna točka.

Ispada da si ti stalno u iluziji života tijela (materije), kada ne možeš spoznati život, niti dobiti jasan odgovor na postojanje i svijet u kome živiš. Zato pokušavaš pronaći razne forme za spoznaju istine o životu, ali si u tome ograničen samom iluzijom, koja usput stvara beskraj novih iluzija. Nije jednostavno iz iluzije stvoriti uvid u stvarnost, tim prije imajući u vidu sva ograničenja i nesavršenosti materije u fizičkom stanju.

Tako tvom mučenju nema kraja, ne vidiš istinu života i postojanja, ali ipak pronalaziš forme uživanja u iluziji. Tako se i ponašaš, iluzorno, neodređeno, nikada sa čistim karakterom.

Sam cijeniš da ti mnogo toga nije jasno, da je iluzija previše u tebi i izvan tebe. Da bi uopće imao mir u beskraju iluzija i radost na život, moraš se uvijek pitati TKO SAM, jer je to jedini način da se sjetiš one apsolutne točke postojanja, koja ti treba biti jedini put istine i stvarnosti života. Ta zamišljena apsolutna točka treba postati svaka mračna točka prostora u tebi i oko tebe koju osvjetljavaš, da bi na kraju imao cjelinu spoznaje.

Sila vakuuma apsolutne točke je beskrajna i koliko god vjeruješ da si ti tijelom jači od nje, uvijek si u iluziji, jer je samo ona stvarna, a ti nisi.

No da bi izbjegao konfuziju u samom sebi, život tvog tijela se odvija mnogo objektivnije od apsolutnog stanja u relativnom prostoru i vremenu. Tu gdje ti živiš apsolutno stanje je samo neostvareni san želja svega što promatraš. Sve oblikovano ima istu želju, doći u apsolutno stanje i to nije slučajno, jer je se radi o beskrajnoj moći vakuuma koji sve uvlači u jednu točku.

Ostajemo pri tome da je svijet samo jedna apsolutna točka u vidu apsolutnog stanja materije, a da su oko te točke sve iluzije svjetlosti, vibracija, Higssovog bosona, kvanta, subatoma, atoma, molekula, čestica, elemenata, oblika i vrsta mrtve i žive prirode. Ti opstaješ u iluziji i za tebe je ona relativna stvarnost, sa otvorenim pitanjem da spoznaš istinu postojanja.

Suština apsolutnog stanja materije, života i postojanja jest jednostavnost svega. Temeljem te spoznaje i ti možeš biti jednostavan unatoč iluziji u kojoj živiš. Kroz koncentraciju na apsolutnu točku, u prostornom hologramu u sebi i oko sebe možeš imati zadovoljstvo uvida, u smislu da si miran i bez posebnih želja, kada je ionako sve jednostavno kao apsolutna točka.

Problem je uvijek kada te iluzija odvuče od puta života i izgubiš se u tami. Onda se navikneš na tu tamu i gubiš moć vratiti se na put života.

Ti nikome ne možeš zamjeriti za ponašanje, ali ako nešto bolje znaš, nemoj reagirati nego pokaži to znanje svima.

Svatko voli blagostanje, ali svatko ima svoju verziju i iluziju blagostanja, naravno izvan savršenstva života samog. Tu kraja nema.

Pokazalo se da se odnosi među ljudima ipak mogu graditi na temelju ljubavi i slobode stvaranja, istinom, što predstavlja mogućnost mira.

Moraš shvatiti da je relativno stanje materije najveća iluzija, jer je tu vrijeme najviše ispoljeno i da je fizičko stanje materije najviše izraženo. U 4D ambijentu materijalnog u prostoru i vremenu vlada velika zbrka svih mogućnosti, procesa, mijena, privlačenja i odbijanja.

U prirodi sve stvoreno (u iluziji), podnosi zbrku i ne buni se, jedino čovjek ima posebne moći misli i svijesti, čime može kontrirati materiji, prostoru i vremenu, jedino kroz iluziju, jer stvarnost uvijek ostaje ona apsolutna točka vakuuma.

Napor je živjeti među silama vremena i prostora, gdje iluzijama nema kraja, nikome ništa ne možeš dokazati, ne možeš ni samom sebi i onda je najbolje staviti u fokus sebe ideal života, kroz apsolutnu točku koju imaš u svakoj stanici svoga tijela.

Vožnjom mislima kroz dah, imaš priliku dodirnuti svaku stanicu krvi i tijela jednovremeno i stvoriti potreban mir i osjećaj radosti. U toj budnosti i prisutnosti otkrivaš mnoge crne rupe i popravljaš ih u miru. Na neki način pališ nove žaruljice svjetlosti na način čišćenja izumrlih stanica, kada ih mijenjaš novim.

Jedini način da uvijek imaš mir u sebi jest prihvaćenje svega, jer je sve iluzija. Znači moraš prihvatiti formu života kroz iluziju fizičkog tijela. Ali u toj iluziji ipak možeš ispuniti sve želje.

Nasuprot tome u stvarnom stanju, u apsolutnoj točki, vlada savršenstvo bez iluzija i želja, ali tamo nema mjesta ni za tebe. Kako god ga okreneš, u iluziji si i shvati da je sve normalno i logično, ali ništa nije istinito ni stvarno. Mir imaš od pozitivnih misli i uvida da je u tvojim stanicama savršenstvo vječnosti.

Imaš jedinu obvezu da mislima čistiš put do stanica tijela, do savršenstva života, a to najlakše ostvaruješ praćenjem daha, kroz destiliranu vodu i sokove od svježeg voća i povrća.

Ta istina je osvjetljeni put i uvid u stvarnost, iako si i dalje u iluziji materijalnog tijela. Ako iluzija ima moć, onda sa mislima imaš moć kreirati bilo koju iluziju.

Suština se svodi na optimalno tijelo, na prirodne stanice tijela i ako o tome vodiš računa i imaš znanje, nećeš imati vremena za iluzije, više ćeš biti na putu stvarnosti. Taj put slobode stvaranja je poznat, postoje iskustva i ostaje ti da prikupljaš pravo znanje do implemtiranja istog kroz iskustvo.

Ako je sve iluzija, više ti se isplati da nisi ovisan o želji, strasti, vjeri i sudbini, nego budi jednostavan i miran stalno, onoliko jednostavan koliko je potrebno tvom tijelu da bude čisto, vitalno i dugovječno. Kad uskladiš svoje potrebe i mogućnosti, moraš biti miran. Možeš napraviti izlet i dopustiti sebi neki užitak, ali se uvijek vrati na put prema idealu. Važno je da ne postaneš ovisan od ničega, kada ne moraš.

Glavni krivac za osvjetljavanje iluzije života je svjetlost. Ono od čega si stvoren je tvoja istina i ideal. Jer svjetlost posjeduje moć čarolije, igre i stvaranja svih mogućnosti iluzije.

Zato je u svemu bitna istina, jer ona vodi u svjetlost i apsolutno stanje. Da nije nje, svi bi se igubili u mnogo većim iluzijama.

Prigušena svjetlost kao tama idealna je za materijaliziranje iluzije, ali je ujedno blještava svjetlost istine ideal za rušenje svih iluzija. Poslije toga nemaš izboga, nastupa stvarnost u apsolutnoj točki. Ono što te stvori, to te i uništi, to je kozmička pravda.

Materija kao život ima sve moći postojanja, uključujući apsolutno, svjetlost i fizičko tijelo.

Oni što vole uživati, više to rade u mraku dana, mraku misli i svijesti, jer znaju da su uživanja još veći grijeh od samog tijela. Pored moći misli i svijesti, svaki čovjek ima moć uvida stvarnosti, ali rijetko tko to želi. Stvarnost života je previše jednostavna stvar, svodi se na zrak i čistu vodu, a ljudima je stalo do svih boja, čarolija, okusa, mirisa. Zato mnogi uživaju u hrani, piću, lijekovima, drogi, novcu, sexu, materijalnom bogatstvu. Oni drugi sa jačim iluzijama, uživaju u mučenju drugih i tako redom nema kraja iluzijama i ponašanjima čovjeka, ipak je to daleko od stvarnosti života.

Kada kreneš nekome soliti pamet o zdravom životu, njega to nervira, jer mu direktno ulaziš u iluziju u kojoj uživa. Zato treba ostaviti svakoga da se prži u iluziji. Ne smiješ nikoga sažaljevati.

Izuzetak su djeca, koja su još nezrela u ponašanju sa iluzijama realnog života. Djeca su još čista, skoro su izašla iz apsolutne čistoće, još u sebi proživljavaju te obrasce i teško se snalaze u relativnom. Da zlo bude još veće nema ih tko ni poučiti, jer su i roditelji iluzionisti.

Sve u svemu ništa nije slučajno i uvijek kažemo sve ima svoju svrhu, uzrok i posljedicu. Pitanje je koliko pojedinac može podnijeti bol i patnju, zbog iluzije.

Pokazalo se da se netko trgne samo onda kada nema izbora, kada je došao do zida. Rijetko koga prati čista ljubav, kao iluzija najbliža stvarnosti, obično je mnogo više ljudi bez ljubavi, sa mnogo jačim iluzijama kroz poremećaj karaktera.

Svako kompliciranje, zatezanje odnosa i emotivno reagiranje, uvlači te u još veću iluziju, kada rušiš karakter, slabiš imunitet i gubiš moći. To se ne isplati.

Jednostavnost apsolutne točke je suština postojanja.




Pero
Duhovni principi
http://bezuvjetna-ljubav.blog.hr/
http://www.facebook.com/home.php?sk=group_228125950535009&ap=1