VAL - ZNANJE
Portal za razvoj svijesti

- stranice za sporije modemske internet veze -


Početna stranica za sporije modemske veze

Metafizika ( Tekstovi, Val serija Kasiopejci, Kasiopejske transkripte, Pledijski materijal, Ra materijal )

Manipulacije ljudima ( Tekstovi )

Zdravlje i liječenje ( Tekstovi, Ljekovite biljke )

Znanost ( Tekstovi )



Bezuvjetna ljubav - Duhovni principi kolumna 14. dio



BEZUVJETNO PRIHVAĆANJE ŽIVOTA



Ova priča je dijalog s tobom radi pojašnjavanja važnih životnih činjenica.

Ne ulazeći u tvoju dublju narav, ti si biće koje misli. To je dobro, jer ne moraš biti primitivan na razini nagona životinje.

Sve ima lice i naličje, dobru i lošu stranu.

Loša strana misli je što ti od njih nikada ništa nije jasno. Zato misli idu u nedogled, napor su i smaraju te.

Ako proučiš mentalni sadržaj čovjeka, shvatićeš da se radi o nizu uzroka i posljedica, koji se razrješavaju biokemijom i alkemijom u samom biću. Sve ono što opažaš u sredini u kojoj živiš, budi u tebi beskraj osjećanja i misli, ali ništa od toga ne završi kao dublji doživljaj u tvom srcu. Srce i ne bi moglo preraditi tolike gluposti.

Srce je mnogo prirodnije od tebe, od tvog uma i jedino reagira na ISTINU. Tvoj srce ne misli kao ti, ali je duboko na strani života, a ti nisi. Srce jedino služi životu, neumorno danju i noću, radnim danima i blagdanima, uvijek. A što ti radiš, misliš, jer si nezahvalan, nepažljiv, neljubazan i neodgovoran prema životu. Da ne širimo priču, zaista se moraš probuditi.

Neće biti predmet tvojih misli ono što ti je jasno, što je tvoja navika i duboko iskustvo. Takve stvari si doživio u svom srcu i o tome ne moraš razmišljati. Primjećuješ da ti je veoma bitno iskustvo kao utrenirana navika kojom se krećeš, ovoga puta kroz um. Ako godinama pušiš cigarete, vremenom postaješ pušač s jakom navikom. Da bi se oslobodio takve navike, potrebno ti je možda duplo vremena da zaboraviš na nju, jer je to duboko urezano u memoriju tvoga uma, kako to zovu karma.

Moraš shvatiti da ti život promiče sada, neovisno od onoga da li ti je jasan ili nije. Ako ti je život jasan, onda si miran, ako ti život nije jasan, iznalaziš mnoge mogućnosti, u mislima, da se smiriš, na glup način, preko nečega, umjesto da direktno uroniš u mir, prihvaćanjem svega oko tebe. Mir je prirodan zakon života.

Da li si primjetio kada si brzo miran, a kada se nikako ne možeš smiriti?

Složit ćemo se da si trenutačno miran ako prihvatiš sve okolnosti oko tebe, bez smaranja u mislima, bez ikakvih želja i uplitanja što te okolnosti tebi znače. Možemo reći miran si samo kada bezuvjetno prihvatiš činjenice. A činjenice su da se oko tebe svašta dešava, neovisno od tebe, od tvojih misli i želja. Drugim riječima, mir imaš uvijek ako PRIHVAĆAŠ sredinu u kojoj se krećeš i živiš.

Dublji smisao prihvaćanja jest sama energija. Zamisli da je sve energija, od vidljive prirode, do nevidljivih zračenja. Energija je svjetlost dana, ali i noć. Energija je i toplo i hladno.

Metafizička priroda energije j u tome što ona ima cjelovitu vibraciju brzine svjetlosti, tako je najlakše možemo shvatiti. Zamisli koliko ti znači sunce, toplinom i svjetlošću, ali odmah zamisli kako možeš ostati bez sunca ako se zakloniš suncobranom. Energija je munja, koju ne možeš prihvaćati selektivno, po principu, ovo mi se sviđa a ovo odbijam.

Tvoja svijest nije ništa drugo doli prihvaćanje reda života, temeljem duhovnih principa, jer život nije ni materija ni energija, nego nešto mnogo uzvišenije, čistije, božanstveno.

Tvoja duhovnost i religioznost u srcu počinje onog trenutka kada bezuvjetno prihvatiš ŽIVOT.

Ti ćeš reći, pa život već imam, što ga moram prihvatiti?

Imaš život božanski, ali nisi u mislima miran. To znači da možeš lako biti bijesan, pa i opasan po druge. Kako ćeš taj dio urediti, da svakog trenutka budeš miran? Vjerojatno se ne slažeš sa mnogim stvarima i ljudima, ali to ne znači da moraš biti životinja. Životinje su savršeno mirne, bez obzira na sva dešavanja oko njih, zato jer sve prihvaćaju, kroz običan instinkt za opstankom. Životinja vidi noću i ne boji se hladnoće samo zato jer bezuvjetno prihvaća prirodu stvari. Ne buni se. Temeljem tog prihvaćanja, alkemija tijela sama odrađuje sve što je životu potrebno. Životinja ne mora misliti, već savršeno prati izvor života.

Dok ti o nečemu razmisliš i odlučiš se što uraditi, energija je davno prošla, a ti samo razmišljaj u prošlosti i o sjećanjima. Tako ispadaš iz igre života, jer nisi u njemu prisutan. To životinja sebi ne može dozvoliti i sve radi samo zbog života. A čovjek, imam moć misli, ali nema razvijene moći doživljaja života.

Tvoje tijelo u linearnom vremenu i ovoj prolaznoj stvarnosti, kasni za energijom možda 10 milijuna puta. Ovo ti kažem zbog toga da ne smiješ ništa odbijati, jer time isključuješ sebe iz života. Ne prihvaćanjem sredine, isključen si iz mreže energije i ostao si jadan kao pokisla kokoš, samo sa onim malim potencijalom koji nosiš u sebi, kao minimum za preživljavanje. Život ti je izravno napajanje na bekrajni izvor i to moraš naučiti dopuštiti. Nemoj biti budalast po tom pitanju. Nemoj zbog sitnih želja ili nekog zadovoljstva ili selektivnosti, ostati bez izvora života.

Misliš da bi se beba mogla formirati za devet mjeseci u mikrokozmosu majke da nije bila mirna i bezuvjetno prihvatila ambijent izolacije od vanjskog svijeta? Zato se rodila božanska, ali smo je iskvarili, jer smo joj pokazali neke nebitne stvari života.

Sve ovo ti govorim da bi imao mir, da osjećaš ljubav, istinu, da ti je jasno, da si odlučan, s voljom i radostan u svakom trenutku. To nema cijenu, život se zove, samo ga bezuvjetno prihvati tamo gdje se odvija, na izvoru, u srcu. Nemoj život tražiti izvan života, izvan tvog bića. Prihvaćanjem svega stvorenog, budi izravno umrežen na energiju, budi u romingu vibracija, bilo gdje da si u hologramu svijeta.


TI SI LIČNOST

Od toga duboko osjećam nadmenu društvenu farsu. Misli ti o sebi što god hoćeš, budi ličnost, ali te jedino doživljavam kroz dušu, koja se duhom veže za istinu. Sa tvojom ličnošću nisi siguran u sebe, prevrtljiv si kao kameleon i možeš me varati na razne načine.

Ima nas naivnih i djetinjastih koji duboko osjećamo život, istinu, pravdu, ljubav, dušu, svijest, ali su nam ličnosti u drugom planu neizgrađene, nekako nas nitko ne cijeni.

Milo mi je zbog toga, miran sam u srcu, jer nisam podvojen od vlastite duše. Neprimjetna sam ličnost, ali imam jak duh. Dobro mi je, ionako sve doživljavam kroz ljubav i istinu.

Ne znam da li griješim ali nemam nikakvih želja, ništa ne mislim, prihvaćam sve oko sebe s odobravanjem, radostan sam bez ičega. U stvari nemam ništa. Prazan sam kao pištolj, koji tek tada nije opasnost.

Upravo ličnost pojedinca čini odvojenim od vlastitog života duše, jer je temeljem fizičkog tijela i društvene nadgradnje, a nije izvorno iz života duše.

Ličnost je nešto što se oblikuje kao parazit na duši. Čovjek najprije treba biti život duše, a onda iz vlastite kreativnosti izgrađivati osobnost, da sve bude usklađeno, jedno, nepodvojeno.

Ako ti moraš biti netko, zbog roditelja ili nečeg drugog, onda si pred svršenim činom, jer sve što se mora, nije lako prihvatljivo. Upravo zbog neprihvaćanja postaješ podvojen od sebe. Najgore što u tom neprihvaćanju odbijaš i energiju, a nje nisi svjestan. Prave vrijednosti, kao ljubav, istina, svijest i život, nisu stvar moranja. One se javljaju spontano, kao odgovor na sklad cjeline bića.

Čini ti se da mislima jednovremeno možeš biti na više mjesta. Tvoje srce ne podnosi takvo ponašanje, jer ono jedino služi životu duše. Ono što ti misliš, srce nije u stanju misliti, već se usklađuje sa dušom, a dah se usklađuje sa ritmom srca. U tebi je sve prirodno, samo nije prirodno kada nisi prisutan u životu duše, nego negdje lutaš mislima.

Tvoja ličnost sa kojom se ponosiš i stavljaš je ispred duše, može uraditi svašta, ali je problem što se sve lomi preko srca. Karakter se kod nekoga brani samo kada je podvojen od cjeline bića i to je dokaz neodgovornosti pojedinca prema životu duše. I bolesni ljudi su neodgovorni, koliko god vjerovali da je bolest viša sila.

Ako sve radiš iz srca, nikada nećeš imati problema u životu. Biti ćeš cjelovito radosno biće.

Sve stvoreno u prirodi opstaje i živi temeljem direktne povezanosti s vibracijom energije. Negdje su to veoma proste forme, kod biljaka fotosinteza, a kod životinja instinkt.

Jedino čovjek doživljava život posredno, preko osjećanja i misli. Malo je onih koji žive direktno, božanski, preko svijesti.



SVIJEST PRIRODNO

Praktički, svijest je jedno univerzalno znanje, jasan i najširi uvid života. To je slobodna, bezvremena i neovisna vizija cjelog svijeta. U ovisnosti koliko je pojedinac, kao svjestan entitet, zainteresiran spoznati dimenzije postojanja i percipirati stvarnost, to će se u svijesti pokazati.

Svijest je u svemu jedno s Apsolutom, prostorno neograničena, ali u službi pojedinca koji otkriva svijest.

Snaga svijesti je također neograničena. Pojedinac zaista može pokrenuti ili preporoditi cjeli svijet, kroz ideju koja će postati inspiracija života svima.

Bog kao svekoliki prostor svijeta i vječni život, biti će utjelovljen u biću čovjeka kroz svijest. Ujedno je to najviša razina duhovne stvarnosti.

Niža razina uvida s kojom se čovjek najviše služi jest UM, koji je ovisan o iskustvu, znanju i navikama, ali dovoljno univerzalan da ga možeš uzdignuti do razine duha i svijesti.

Fizički, mentalni i duhovni aspekt čovjeka, samo su dimenzije stvarnosti života, ukomponirani u cjelinu jednog bića i jedne individualizirane duše, koju prihvaćaju budistička i hinduistička religija, a ostale religije svijeta se dušom, kao energijom, ne bave.

Viša razina svijesti isključuje svaki niži uvid stvarnosti.

U ovisnosti kako se odrastanjem usklađuješ i razvijaš fizički, mentalno i duhovno oslobđaš ovisnosti tijela, imat ćeš jaču moć prosuđivanja stvarnosti do najšireg uvida života.

U fizičkom tijelu svijest se manifestira kao LJUBAV.

U mentalnom sadržaju, od svijesti imaš MIR.

U duhovnoj stvarnosti, božansko si biće, milostiv u svemu.

Univerzalnost svijesti tebi daje lakoću sveprisutnosti u sva tri aspekta života, jednovremeno. Tako postaješ cjelovit, neovisan o vremenu, miran si, jasan i ne stariš.

Naravno, ako si strastven i isključiš se iz igre života, ako prestaneš biti budan nad umom, ako ne čistiš tijelo, zaboravićeš duhovnu stvarnost i zadovoljićeš se nižim strastvima, kroz kranu, posao, novac, sex i sve materijalno.

Sam možeš kontrolirati koliko si svjestan, prirodno i jednostavno, preko ljubavi, mira i dubokog doživljaj života, jedinstveno u srcu. Ako si usklađen sa životom, zdrav si i radostan, imaš volju i sve ti je zabavno. Za tebe ne postoji nešto što ne bi mogao shvatiti ili prihvatiti. Upravo se svijest tiče percipiranja stvarnosti, uvažavajući svakoga kroz osobnu moć uvida. Ako je netko dijete bez znanja i iskustva, ili nezrela osoba, ne možeš mu ništa zamjeriti. Zato ti budi svjestan i osvjetli oko sebe sve ono što drugi ne mogu.

Moraš znati da je svijest moguća, zato si živ, ali neće ti biti jasno, ako zaboraviš na život. Tako ćeš činiti grijeh prema životu duše, patićeš zbog toga, stalno misliti i biti bez mira, ali i bez odgovora. Budi svjestan i ne dozvoli nesvjesnom tijelu da se pati.

Izreka kaže: jezik nema trnje i govori svašta, zadnjica nema obraz, a spolovila ne znaju za sram. Ti imaš jezik, zadnjicu i spolovila, ali moraš biti svjestan i odgovoran za njihovo ponašanje.

U tebi se svijest oslobađa kroz znanje, iskustva, ljubav, mir, zahvalnost, pažnju i odgovornost, na univerzalan način, od slijepih osjećanja, preko misli, uma i duha.

Probuđenu svijest ne možeš zaboraviti baš kao ni ljubav. Ne možeš smiriti misli sve dok ne probudiš duh u sebi.

U mislima ćeš životariti, a u svijesti uživati.

Tko nema znanje mora misliti. Svjestan sve zna u trenutku.

No, život je duhovna stvarnost, izvan logike i misli, koga jedino možeš ljubavlju i duhom spoznati, znanjem i mirom u sebi.

Život je onamo gdje misliš da jest.

Ako si mislima u prošlosti, život ti je obično žaljenje.

Ako si mislima u problemima, onda ti je život bez smisla.

Ako si mislima u budućnosti, onda si pun želja i lebdiš u strahu neizvjesnosti.

Ako si mislima u uživanju, onda je za tebe život samo fizičko tijelo.

Ako si mislim u izmišljenoj bolesti onda si bolestan onoliko koliko si predan tim mislima.

Ako si mislima u ljubavi i srcu, onda si živ, zdrav i radostan.

Ako ništa ne misliš, a svjestan si, onda si vječno živ, baš kao duh.

Vraćanje u život je samo obrnuti red misli, vraćanje u mir i svijest.

Život će ti biti božanski doživljaj samo ako to duboko osjećaš u srcu. U suprotnom, život ti može biti samo nejasno životarenje, uz doživotnu kaznu zatvora u mislima.

O životu nikada ništa ne mislite. Navikavajte se na doživljaj života u srcu. Kada vam se učini da ste negdje popustili s koncentracijom, ili osjećate kakvu slabost ili nejasnoću, pitajte svoje srce. Ono lagati ne umije. Uvijek će vam reći istinu o životu vaše duše. Ako u srcu dobiješ odgovor da slabost ili bolest ne ugrožavaju tvoj život, odmah ćeš dobiti novu snagu, a tebi samo to treba, da te netko uvjeri u ono što ti nisi u stanju.

Liječnici ne liječe bolesti, jer bolesti ne postoje, ali pomažu smrtnicima da malo drugačije misle o sebi. Vjeruješ li da jedna tabletica - lijek, od nekoliko miligrama šećera, može popraviti tvoju krv i imuno sustav? Tabletica je samo varka za tvoj um koji će spas potražiti u vjeri, u duhu. Imaš dušu i dovoljan si sam sebi. Ako razviješ duh, imaćeš i svijest i biti mali Bog. Nitko ti nije potreban za život, jer život si ti. Drugi su ti potrebni zbog mnogih drugih stvari, ali zbog života nisu.

Teške i „neizlečive“ bolesti su izmišljene kao i sve drugo u samom čovjeku, koji se godinama fokusira na bolest i tako postaje jedno s bolešću.

Zato se fokusiraj na ljubav i budi ljubav do kraja života duše.

Kako su se mnogi „izliječili“? Tako što su počeli misliti životnije. Čovjeka u životu drži duša - energija, koja ti beskrajno pomaže, ako si svjestan njene uloge.

Medicina se ne bavi dušom, ali uporno se drže toga da je u čovjeku sve psihosomatika.

Ah, sloboda!


komentar:


Pokazalo se u praksi da se najlakše vežeš na doživljaj života u srcu preko putovanja. Na taj način ostaviš na stranu sve ono što te zbunjuje. Kuća, obitelj, posao, novac i loš feng shui od svakog posjedovanja. Zaboraviš sjećanja, foto albume, video snimke i sve ono što ti veže misao.

Na putovanju si sam sa svojim životom. Ono što jes, time se pokazuješ drugima i budeš prirodno shvaćen. Nisi nadmena ličnost.

Ponašanje običnog čovjeka, smrtnika, samo je slika psiho-socijalne i seksualne nezrelosti, neodgovornosti i duhovne nebudnosti pojedinca, koji stalno misli i na kraju će već smisliti kako nije griješnik, te krivca pronaći izvan sebe. Kada ne može pronaći krivca, onda ga na silu nalazi u nezadovoljstvu ili želji, koja će ga sigurno odvesti u patnju i boli. Tako će uvijek dokazati svoju nevinost, spreman i svoje srce žrtvovati da prestane kucati, samo da bi njegov ego živio.

Naravno, sve smo bliži spoznaji života duše i mnoge stvari su danas jasnije nego jučer. Znamo da ništa nije bitno izuzev svijesti, koja je moguća uz ljubav i mir, a sve drugo je obična izmišljotina, onog istog nezrelog umišljenika.



DUHOVNO BIĆE

Što uopće znači duhovnost čovjeka i kako to jednostavno objasniti?

Moramo poći od samih čimbenika bića.

Nesporno je fizičko tijelo.

Obzirom da mislimo, govorimo, sanjamo, planiramo, sjećamo se, postoji nešto u nama što nazivamo mentalnim sadržajem.

I na kraju postoji nešto najvažnije što ga ne možemo naći nigdje u tijelu, a to je sam ŽIVOT.

Ono što nam je opipljivo, kao tijelo, prije se vežemo za njega i identificiramo se s njim.

Misli nam nikada nisu jasne jer nismo u stanju prosuditi TKO SAM. Vjerojatno bi to trebalo ići po nekakvom redu i automatizmu zrelosti, ali nije tako

Tijelo nam je u svemu relativno, a misli nedefinirane. Nikada nismo u stanju imati MIR, koji je pravo blaženstvo iza svih fizičkih aktivnosti i sluđivanja u mislima.

Život nema cijenu, pripada onostranom, apsolutnom Bogu i otuda je toliko zanimljiv, bez obzira kroz kakve faze pojedinac prolazi.

Biti duhovan najkraće znači, biti prisutan u vlastitom životu duše. Obzirom da je duša u svemu od Boga, preko života duše i ti si božanstveno dijete.

No, duša je čista energija, kao takva nevidljiva i opet nedostaje nešto opipljivo. U suštini navikli smo na osjećanja, misli i želje i tako se vrtimo u krug. Nekada uživamo, nekada patimo.

Upravo uvijek nedostaje DOŽIVLJAJ kao odgovor na samo postojanje i život. Duša je počela živjeti u tebi onog trenutka kada je od vlastitog vibriranja stvorila suptilnu krvnu žilicu od koje će izgraditi tvoje srce. Time ti je dala do znanja da je se uvijek moraš sjetiti preko kucanja srca. Ti savršeno znaš kada si miran u srcu, a kada nisi. Upravo kada se baviš kucanjem srca, prisutan si u životu duše. Postavlja se pitanje kako ostati sveprisutan u tom doživljaju. Da li je to moguće?

Ako je to već netko u svijetu napravio, valjda mogu i drugi ljudi, samo da vidimo kako se to radi.

Od tvoje moći prosuđivanja, kako se to kaže percipiranja stvarnosti, iskazuješ koliko ti je život jasan, jer je on univerzalan, u svemu apsolutan, pa često puta ostaje u sjeni tvojih želja i nebitnih stvari. Linijom čakri jasno se uočava kako doživljavaš stvarnost, da li si zatečen u nagonu, da li ti je ljubav bliska, koliko prepoznaješ istinu i da li si na kraju sazreo za život, ili si i dalje ono nezrelo dijete, napaljeni nedokazani adolescent pun želja, koji glavom ide kroz zid, jer ne vidi vrata u blizini.

Brzina misli daje nam razne mogućnosti i kada god krećemo razmišljati, od neke točke tijela krećmo. Da li je to iz glave, površine kože, trbuha, spolovila ili iz nekog drugog mjesta?

Svi možemo utrenirati da nam život počinje i završava u srcu, da dišemo,osjećamo, vidimo, čujemo, govorimo, mislimo, radimo, volimo, jedemo, stvaramo, radujemo se, živimo iz srca.

To bi ukratko bili duhovni principi života, sve iz srca. Kada si non-stop prisutan u srcu imaš osjećaj da si nadprosječno živ. Oni koji se rijetko sjete srca, izuzev kada su bolesni, veoma malo su prisutni u svom životu i taj život im nedostaje. Zato se snebivaju svuda naokolo tražeći ga u mnogim stvarima.

Kada se potpuno navikneš na mir i prisutnost u srcu, onda tvojoj radosti nema kraja, jer nitko nije kao ti. Živ si i radostan ni zbog čega i svejedno ti je. Da li bi mogao dati odgovor na pitanje zašto si uopće živ, gdje ti je početak a gdje kraj života i koliko uopće živiš?

Naravno, svi će reći pa život je božja volja, to nije naša stvar, ali ako si ti prisutan u toj božjoj volji i ti si Bog, bar tako proizilazi.

Moraš praviti razliku između osjećanja i doživljaja. Zbog osjećanja uvijek moraš razmišljati i biti nemiran, a u doživljaju ne možeš misliti, već si trenutačno miran. Sam doživljaj života je mir, jer si tada na duhovnoj razini stvarnosti.

Od rođenja svi moramo biti stalno u doživljaju života. Roditelji rano isključe vlastitu djecu iz doživljaja života jer ih zatrpaju mnogim nebitnim stvarima, zbog kojih djeca nemaju vremena primjetiti vlastiti život i to će kasnije biti najveći problem u pronalaženju izgubljenog doživljaj života.

Umjesto navikavanja na ljubav prema životu, djeca se od malih nogu navikavaju na ljubav prema nečemu iz vana, prema slasticama i igračkama.

Ako ćemo govoriti gdje čovjek živi, onda bi jedino ispravno bilo reći da je utočište svakom čovjeku u vlastitom srcu i životu duše.

Sama stvarnost postojanja je uvijek prisutna i o tome moraš voditi računa. Apsolut kao jedinstvena cjelina svijeta predstavlja duhovnu stvarnost.

Energija je metafizička stvarnost, a značajna je onoliko koliko praviš razliku između svjetlosti dana i noći.

Fizička stvarnost - tijelo, nešto je kao oblak na nebu, relativno postoji, ali nije bitno.

Niže stvarnosti, energija i tijelo, plutaju u prostoru duhovne stvarnosti, koji im uvijek daje šansu da su u strogom centru svijeta. To je još jedno savršenstvo više od Apsoluta.

Onaj tko ima duhovno iskustvo, već ima mir i zna gdje mu je život.

Onaj tko nema duhovno iskustvo mora se navikavati učiti i slušati od onih koji imaju takva iskustva. To je jedini način da se uzdigneš iznad tijela i duše, kako bi uopće spoznao život, koji je uvijek samo duhovan.

Onaj tko te stvorio sve je dobro složio, budi prisutan na izvoru života i život će ti se sam pokazivati. Drugim riječima, bavi se onim što ti je već poznato, voli srcem, budi ljubav, živi u srcu, neka ti to postane navika života. Nemoj sebi dozvoliti da te druge navike odvoje od života, pa ćeš se jednom naći u čudu kako ne doživljavaš život, a živiš u njemu. Mnogo je takvih podvojenih ljudi. To se dogodilo jer su izgrađivali ličnost, a zaboravili na dušu. Kada se posljedica javila kao rascjep ličnosti, onda je to već ozbiljan poremćaj karaktera, kada se ego brani.

Minimum svakog čovjeka je mir, jasnoća uvida, istina, ljubav i radost. Ima li tu nečega što košta, ili je nemoguće ostvariti? Naravno nema, samo je u pitanju nikuda ne ići bez srca. Nisi ti starica koja mora sjedeti kraj ognjišta. Budi slobodan, radi što hoćeš, ali neka sve bude iz srca. Nemoj nikuda otići mislima bez srca, jer nećeš moći dodirnuti istinu i neće ti ništa biti jasno.

Duhovnost ti treba biti svakodnevni doživljaj života, a ne nešto apstraktno i kad god čuješ riječ Bog, život ili duhovno, a ti se nađeš u čudu, nemaš pojma o čemu se tu radi. O tebi je riječ, a kao da tako nešto u tebi ne postoji.

U stvari, više je nego žalosno koliko su ljudi izvan doživljaja života, ali nemamo koga žaliti, jer je sve stvar individualnog doživljaja. Želiš mir, istinu, ljubav, radost, svijest? Imaš sve to SADA, jedino uđi koncentracijom u srce i ostani tamo. I uvijek tako radi. Brzo će ti postati jasno i nećeš imati pitanja, da li duhovno postoji ili ne? Sam doživljaj daha i ritma srca spaja te s životom, ti si jedno s njim. Ako to ne činiš, ako se vežeš mislima za nebitne stvari, ostaćeš uskraćen za doživljaj istine, mira, ljubavi, svijesti i radosti. Pa ti vidi da li si pametan ili nisi. Možda si nešto postigao među tvojim prijateljima, ali i oni nemaju pojma o životu. Čovjek bez duha je potencijalna opasnost, jer ne može kontrolirati osjećanja i emocije. Lako bi takvog prepoznali kada bi se skinuo go i hodao među drugima, ali su ljudi maskirani garderobom, reklo bi se svi normalni, a nisu.

U društvu je svima priznat nekakav lažan život, zato su svi duhovno pospani, bez želje za probuđenjem. Jedino mali broj buntovnika iskoči iz takvog sna.

Za jasan doživljaj života čovjeku nedostaje duhovna stvarnost, koju nije probudio u sebi. Percipiranje stvarnosti je imperativ života, naravno uz adekvatno znanje.

Tradicionalno živimo u neznanju i nižim razinama stvarnosti, gdje je sve vezano za cijenu, a kako život nema cijenu, onda se o njemu ništa nezna. Zbog pogrešnih vrijednosti, čovjek ne prihvaća duhovnost jer za njih ne treba izdvojiti nikakve novce i to mu ne prija za uho. Čovjek cijeni samo ono što je platio, obično su to prolazne stvari, jer prave vrijednosti nemaju cijenu.

Najgore je što običan smrtnik ne prepoznaje dobitak u miru, istini, ljubavi, radosti i svijesti. Te stvari mu uvijek nedostaju i on najradije o njima samo misli, a nikako ih nema kao doživljaj. Tako se od božanskog života dobija površno osjećanje umišljenog života, sa beskrajnim varijantama onoga kakav život ne može biti.

Ljudi vjeruju da im je život predodređena sudbina. Netko vidi život kroz bolest, a netko kroz bogatstvo. Bezbrojne su mogućnosti umišljanja života. Istina je da je život ništa umišljeno, već jedina duhovna stvarnost postojanja.

Naravno, doživljaj života, kroz potpun mir, istinu, jasan uvid, radost, ljubav, pripada samo svjesnom entitetu koji je uspio u sebi probuditi najvišu duhovnu stvarnost.

Znanjem dolaziš do iskustva, a kada si u nečemu iskusan, onda o tome ne misliš, jer ti je jasno.

Trebaš svakako doći do iskustva doživljja života u srcu.

Navikavaj se bezuvjetno prihvaćati svaku stvarnost, kako ne bi previdio život. Nemoj biti alergičan na ništa niti odbijati nešto. Alergični ljudi su lošeg zdravlja i ne žive mirno. Alergija je uvijek izmišljena stvar, a može se odnositi na sve što te okružuje, tako na kraju ostaneš i bez daha, jer ništa ne prihvaćaš.

Upamti, tijelo ti je živo dok misliš. Na višoj razini stvarnosti živ si uvijek.

Život duše ovisi o karmi kako se prenosi na pokoljenja, kroz sjeme stvaranja. Može se dogoditi da jednostavno kroz karmu budućih naraštaja tvoje loze, tvoja duša bude zaboravljena, ali ŽIVOT, kao duhovna stvarnost nema s tim veze, vječno, apsolutno i božanski postoji.

Najviše pišem zbog početnika, duhovnih tragača, jer je nekada davno i meni nedostajalo tih priča i objašnjenja nečega što nisam spoznao niti mogao znanjem iskusiti.

Život nije ono što si stekao obrazovanjem, niti je život ono što je logika u tvojoj glavi. Život je ipak nešto mnogo dublje što izvire iz tvog srca, iz tvoje duše, ali kao jedan doživljaj, kao duh koji je prošao istinu i bljesnuo u svijest.

Ne možeš vječito biti nezrelo dijete, a kao adolescent si nitko kao ličnost. Onda je to neprijatno stanje, moraš se izjasniti gdje pripadaš, među svjesnima ili onima kojima i dalje treba tuđa skrb.

U stvari, život je uvijek tu, oko tebe i u tebi, kao apsolutna nevidljiva božanska mreža i jedino od tvoje svijesti ovisi da li tu mrežu možeš prepoznati, bez tvog tijela i bez tvojih misli. Da li možeš svoj dah i kucanje srca prihvatiti kao život i sve ono duhovno, ili to ne možeš ni zamisliti?

Bez obzira na godine i zrelost, svatko želi biti nečije zbrinuto dijete.

Nitko tebi ne brani da prihvaćanjem duhovne stvarnosti i buđenjem svijesti, uživaš kao božansko dijete, uvijek, jednovremeno uz osobnu iskaznicu i priznatu društvenu ličnost. Društvo gleda na zrelost osobe kroz godine starosti, a duhovan ne moraš biti ni kroz nekoliko sljedeća života duše, ako ne prihvatiš duhovnu stvarnost.

Trebaš konačno znati, centar tebe je srce, centar života tvoje duše je srce i centar svijeta je opet tvoje srce i uvijek srce. Ništa unutar tebe nije važnije od duše i srca, a od njihovog braka i ljubavi, od njihovog sklada ovisi život duše u tebi i apsolutan život u tvojoj svijesti. Zato se navikavaj na dijalog sa svojim srcem. Sve započinji iz srca i uvijek neka ti srce bude ispred bilo koje tvoje aktivnosti. Ti si obična spavalica i griješnik i netko tko uživa i netko tko ima želja, a srce je prirodno odgovorno za život i moraš ga slušati. Ujutru se budi iz srca, a navečer idi spavati s mirom u srcu.

Ništa ne radi bez odgovora srca, bez istine koja će iz njega izaći. Navikavaj se misliti iz srca, govoriti iz srca, voljeti iz srca, jesti, piti, hodati, voljeti, gledati, osjećati, raditi, disati, radovati se i živjeti iz srca. Tako ćeš se vratiti na one dane djetinjstva kada ti je karma bila još uvijek čista, kada se karakter nije morao braniti, kada si samo doživljavao i ništa nisi mislio, kada tvoj um nije vodio preko ega, kada nisi imao pojma da si neka ličnost, a bilo ti je dobro, uvijek si bio spreman na igru.

Sada mnogo misliš, često puta si umišljen, a ništa ti nije jasno zašto se to tebi dešava. Na kraju posumnjaš u svoju sudbinu. Imaš priliku pokazati sebi da sudbina ne postoji, da bolest ne postoji, da strah ne postoji, da neznanje ne postoji, samo ako prihvatiš život, ako si jedno s njim, u svim aspektima, fizičkom tijelu, mentalnom sadržaju i duhu.

Obzirom da ništa od života nisi shvatio, poslušaj malo iskusne, okreni novu stranicu, pročisti tijelo, gledaj po 15 minuta dnevno u svijeću na 60 cm od očiju, iznad svega koncentriraj se na srce i ne dozvoli ni jednu misao bez srca. Tako ćeš privući mir, a kada ti se mir dogodi, blizu je i duh. Iz duha svijest se sama rađa. A kada si svjestan ni ova ti priča nije potrebna i ti ćeš postati majstor života.

Svjestan čovjek može raditi u životu što god poželi, jer je usklađen prema stvarnim potrebama bića i prema njegovim mogućnostima.

Ako tebi još uvijek nisu neke životne stvari jasne, moraš znati da nisi izravno priključen na izvor napajanja energijom i zato moraš biti posebno pažljiv prema potrošnji vlastite životne sile, da je ne rasipaš tamo gdje nije potrebno. Najveći potrošač životne sile u tvom biću je misaoni proces, glupo izgovaranje riječi i gledanje u noći. Potrudi se da ti krv ne ide preko glave, nemoj ništa misliti i time ćeš dobiti jaču snagu i imunitet u srednjem dijelu bića gdje su unutarnji organi, njihove funkcije i naravno srce. U tu svrhu navikavaj se da ti dan bude za aktivnost, a noć za odmor i spavanje.

U tvom biću evidentan je život tijela, život duše i apsolutan život. Zbog tijela trebaš jesti minimalno, zbog duše ti je dovoljno disanje, a apsolutnom životu je hrana SVIJEST. Kako je apsolutni život iznad života tijela i duše, svijest ti je dovoljna za potpuno zadovoljstvo i radost. Ako još nisi na višim razinama svijesti, moraćeš se zadovoljiti jedenjem hrane, no ipak radi malo na svijesti, jer bez nje nećeš znati istinu i nećeš moći prosuđivati što je loše a što godi tvom životu.


APSOLUTNA STERILIZACIJA KROZ SVIJEST

Pravo je umijeće, koje se graniči s apsolutnom svijesti, pročistiti prostor svoga bića, do razine kada ti ništa ne smeta, kada možeš osjetiti mir, jer u tebi i oko tebe ne postoji ništa što te čini alergičnim i podložnim na bilo koju infekciju.

Živimo u abijentu materijalne prirode, u kojoj sve ima pravo boriti se za opstanak, od najstinijih atoma, mikroba, do slonova i kitova. U toj borbi za opstankom, vjerojatno postoji nekakav red, koji svi prihvaćaju, ako nikako drugačije, onda po fizičkoj nadmoći i nagonu koji tjera na život.

Čovjek je u tome izuzetak, zbog komplicirane građe bića, jer može osjećati, misliti i planirati, dovodeći sebe, iz neznanja, u neizvjesnost, nejasnoću, želju, patnju, bolest, možda i smrt. Svako nezadovoljstvo čovjeka lako je povezati sa neispunjenom željom, koja producira pravu mentalnu infekciju uma, od koje se nije jednostavno osloboditi. Zato je i naslov ove priče, kako pročistiti sebe i biti uvijek radostan.

Apsolut je sam po sebi sterilizator svijeta i u stanju je pročistiti sve stvoreno do apsolutnog stanja.

Ulogu pročišćenja materijalnog svijeta, biljaka i životinja, vrši linearno vrijeme i oksidacija, gdje sve ima svoj vijek trajanja.

Sa čovjekom je to malo kompliciraniji slučaj. On se neda zubu vremena, ne voli ostariti, još manje umrijeti. Zato pokušava sve, neznanjem i znanjem, kako bi izbjegao vlastitu agoniju.

Oni bez znanja grabe čim više, misleći da materijalnim bogatstvom mogu produžiti život ili platiti velike sume novaca, zdravlja i mira radi.

Mala skupina buntovnika sve promatra kroz znanje i čini napor uzdignuti se na planu uma, do razina apsolutnog pročišćenja, kroz SVIJEST. Postoje mnoge tehnike pročišćenja, makrobiotika, meditacija, yoga, tantra i još puno razvijenih disciplina Istoka, kojima se može stvoriti mir i radost.

Ova naša civilizacija je takva kakva jest. Premazana svim nijansama boja. Točnije je reći boje su odraz aura svega stvorenog i sve više je sivih nijansi nekakve neprolazne magle, gdje ništa nije tako jasno ni životno. Sve to ima veze sa ustrojstvom čovjeka, sa evolucijom, sa zavojnicama DNA spirala, koje su primjerene više fizičkom i mentalnom planu bića, a manje duhovnoj nadgradnji pojedinca.

Tako ćemo se mučiti u prolaznosti vremena, dok ne dođe na red nova svjesna evolucija, sa adaptiranim ljudima za život na čistu pranu, bez hrane i disanja.

Međutim, već imamo pojedince koji su prosvjetlili i dokazali da svatko može biti svjestan, miran, radostan i slobodan, ako prihvati apsolutnu istinu kao jedini put ka čistoj energiji svjetlosti, bez koje nije moguć jasan uvid života.

Svatko može sterilizirati svoj um i isključiti misli kad god poželi, komfornim načinom svijesti, koja je posuđena upravo od apsolutnog sterilizatora svijeta. To je genijalna ideja. Ništa ne mijenjaš, onakav si kakav jesi. Duhom uđeš u prostor apsolutnog sterilizatora i trenutačno si pročišćen, miran si, jasno ti je sve, radosti koliko želiš, još osjetiš slobodu. Pa to nema nigdje, izuzev na ovom svijetu.

Malo sam se poigrao sterilizacijom, vjerujući da ću biti shvaćen.

Evo jednog primjera koji govori koliko je teško pročistiti um. Zamisli jednu finu staklenu čašu. Dogodilo se, upotrijebio si je uz wc šolju za onu četku i to je služilo neko vrijeme. Znaš da je staklo tvrdo i da ne upija mikrobe. Oprao si čašu u super deterdžentu više puta. Pitam te, da li bi mogao piti vodu iz te čaše, obzirom da znaš da je dugo bila uz wc šolju.

Bez pretjerivanja, mnogima se od ovoga već gadi, ali je to dokaz kako je nevjerojatno teško primorati um da nešto prihvati. U tvom životu je bezbroj takvih „sitnica“ iskustva uma, zbog kojih se ne možeš pročistiti, osloboditi i postati apsolutno čist ili apsolutno svjestan. Uvijek neka blokada uma postoji. Još ako u tome nisi uporan, onda se radije predaš patnji.

Tvoja svijest je samo stvar prihvaćanja svega u tebi i oko tebe, bezuvjetno. Ako nešto nisi u stanju prihvatiti, onda si alergičan, a to je već bolest.

Zato se kaže da bolesti ne postoje, samo pojedinac može umišljati tako nešto.



TVOJE BIĆE JE MIKROKOZMOS

Ako nisi svjestan u glavi, trećem oku, pinealnoj žlijezdi, hipofizi mozga, onda se zaista moraš zadovoljiti trikovima tijela, preko osjećanja i misli.

Puna svijest je nešto iznad tjemena tvoje glave, znači u prostoru izvan tvog bića, a to je već pravi kozmos. Na toj razini nemaš što misliti, jer je sve jasno, po principu praznog prostora, gdje ničega nema.

Kada nisi u stanju percipirati duhovnu stvarnost, onda sve moraš spuštiti u nižim čakrama, gdje ćeš pokušati prepoznati stvarnost života duše. To je slučaj kada ne možeš zamisliti postojanje višeg JA, nego se moraš vratiti u opipljivo tijelo. No, to je samo varka, jer je istina duhovna stvarnost.

Naravno, u trećem oku osjećaš neku razinu svjesnosti.

Nekima je dovoljna istina u grlu.

Drugi se koriste preko ljubavi u grudima i srcu.

Dobra većina ljudi do istine dolazi preko tuđih iskustava, preko treće čakre ili solarnog pleksusa.

Nagonski tipovi i emotivci, stvarnost života duše prepoznaju prilično slijepo, preko spolovila.

I na kraju su oni potpuno slijepi pojedinci koji samo osjećaju fizičko tijelo i ništa više.

Spuštanje razine svijesti od glave, prema spolovilima formira krugove mikrokozmičke orbite po kojima se um kreće. Umu je potrebno puno iskustva da bi mogao prepoznavati gdje mu je centar vrtnje duše. Zato se um teško odvaja od tijela, jer je naviknut da je duša u tijelu.

Spiritualnost ti daje moć najvišeg prosuđivanja stvarnosti, ali ipak se to tako ne dešava. Sve ono što je izvan kože, kao da je potpuno neshvatljivo.

Pravo je umijeće koncentrirati se na mir u srcu (život duše), a još je teže podići duh do istine i pune svijesti.

Prirodno je da svatko prepoznaje istinu bez ičega drugog, jer je ona samo u funkciji života duše.

Sveprisutnost usmjernog uma, kao stalan uvid u pravo stanje života, daje ti notu mira i spokoja, kada nisi ovisan tapkati u mjestu misli i nekog osjećanja. Jednostavno brzo prelaziš preko toga, kao kada se mijenjaju slike na tv ekranu. U toj fleksibilnosti uma, prepoznaješ istinu.

Bolesni pojedinci vegetiraju u mraku bez svjetlosti istine, čime isključuju neki organ, dio tijela ili cjelo tijelo iz skrbi životnom silom i energijom. Na svakom mračnom mjestu, uz toplinu i vodu, uvijek se pojave paraziti, koristeći stvorene mogućnosti za svoj razvoj i upravo je to zametak neke bolesti. Naravno, bolestan je onaj tko nema mir, tko nema jasan uvid i odluku, kome je volja slaba, životna sila ograničena, a duša rasturena.

Iscijeliti bolest je najlakše kada se sve fokusira prema jednom centru, a to je srce. Od same koncentracije na doživljaj života u srcu, ovisi i brzina ozdravljenja. To neki nazivaju vjerom u sebe. Istina je da ne postoji ni jedna bolest, da je svaka izmišljena. Temeljem te istine, svaka bolest može biti lako sanirana, samo se mora znati kako se to radi. Svako neraspoloženje je neki vid bolesti, kao dokaz da nismo stalno prisutni u sebi, da budemo budni nad životom.

Ipak je biće i tijelo prostor u kome se realizira život duše i na kome se može reflektirati univerzalna svijest.

Niže JA i više JA, treba biti jedan DOŽIVLJAJ, kao život duše i tijela, jednovremeno. U nedostatku spoznaje i iskustva višeg JA, navikli smo isticati tijelo, priznajući time svu slabost prema njemu. Ističemo nešto što vidimo, to je suvišno i time dokazujemo nižu razinu svjesnosti.

Kao što tijelo ima organe i njihove funkcije, tako duša ima um i sve ono što se njime pokreće: osjećanja, sjećanja, emocije, misli, ego, intuicija, inspiracija i duh.

Jedinstven doživljaj života je SVIJEST, kao konačna sloboda.

U nedostatku pravih znanja, iskustva uma i navika, najčešće se kolebamo u svijesti, ostajemo bez jasnog uvida i bez prave odluke života. U tom slučaju misli same uskaču i zabavljaju nas kao dosadne tv serije. Na kraju je sve u tebi, da li ćeš dopuštiti takvu igru ili ćeš se prizvati svijesti, gdje komforno možeš sagledati istinu života.

Svjestan čovjek odjednom uviđa prave stvari, dok nedovoljno svjesni su ograničeni i vezani za slijepo tijelo. Ipak se svjetlost (svijest) reflektira iz vana, iz prostora Apsoluta, s dopuštenjem da uđe kroz meso i kosti (banalno), kako bi svaka stanica tijela dobila zračak svjetlosti, kao potvrdu istine života.

Duhovna stvarnost je samo dokaz znanja pojedinca i dopuštenja da doživljava život mirno, uvijek sa istinom, jasno i odlučno. Upravo je to radost života.


Download skica i vizualnih objašnjenja




RAZMIŠLJANJE O BOGU


Svatko od nas ima nekakvu svoju zamisao o Bogu.

Mora postojati univerzalni princip Boga koji će zadovoljiti svačiju maštu. U tu svrhu trebaš imati znanje o materiji i energiji, kako bi se uopće otisnuo u razmišljanju o duhovnoj stvarnosti - Bogu.

Boga ne možeš upoređivati ni sa čim, jer je JEDNO, cjelina prostora i savršenstvo svijeta, kroz dvije suprotnosti stvarnosti: DUHOVNE i FIZIČKE, povezane metafizičkom realnošću energije.

Duhovnu krajnost shvati kao nešto savršeno PRAZNO, kao beskrajni VAKUUM.

Fizičku krajnost shvati kao nešto PUNO, nečisto i tromo koje se jedva kreće.

Poveznica ENERGIJA je čista ISTINA kroz blještavu svjetlost.

Boga moraš shvatiti kao nešto najjednostavnije na svijetu, kao nešto što te oslobađa svake misli, svake želje i zato si uz Boga potpuno miran, a vidjet ćemo zašto je to tako.

Boga shvati kao jedan pješčani sat svijeta, kao jedan život, kao jedno postojanje. Taj sat radi po principu vakuuma prostora u kome se PUNO pretače u PRAZNO, prolazeći kroz tijesnac ISTINE.

Zamisli Boga u svakoj točki prostora svijeta, ali znaj da je ta točka toliko mala kao da ne postoji. Sitniji pješčani satići slobodno se kreću u prostoru Boga, kao individualizirani oblici i životi duše, nešto kao kapi vode u oceanu, gdje je kap u svemu jedno s oceanom. Koliki je oblik, tolika je njegova aura duše i toliko je veliki taj pješčani sat.

Tvoje biće sa fizičkim tijelom je komadić prostora svijeta, kao pješčani sat života duše i tijela, u kome postoje beskrajno mnogo pješčanih satića u svakoj stanici tijela.

Cjeli prostor svijeta je jedna vječna igra pješčanih satića, koji su ovisni od jednog vakuuma Apsoluta.

Pravo je pitanje tko prevrće pješčani sat da bi došlo do neprekidnog lanca života?

Princip je jednostavan, vakuum praznog prostora savršeno privlači svako zrnce i dušu oblika i života.

Sve što je stvoreno, možemo reći da je stvoreno zbog mogućnosti, odnosa i promjena energije, po principu uzroka i posljedice, u prostoru Boga i linearnom vremenu materije. Samim tim stvoreno je nesvjesno, a postoji u relativnoj stvarnosti, vezano za univerzalnu inteligenciju svijeta, koja je čist vakuum prostora.

Gdje god kreneš u prostoru, svuda je energija, prvo ona najčistija, a onda sve gušća, idući prema materiji. Na kraju, najveću gustinu energije srećemo kod biljaka, životinja i čovjeka. Prostije forme stvorenih oblika od energije, imaju manje gustine.

Kod biljaka postoji složeniji princip preko fotosinteze, a kod životinja instikt za održanjem života.

Čovjek je tu evolutivno najnapredniji, jer ima spiritualne moći misli, uma i duha, kojima se može uzdignuti do razine univerzalne svijesti. Pješčani sat života u tebi prevrćeš sam preko svoje budnosti. Zato trebaš imati znanje i pratiti dan i noć kao kokoš, da znaš kada ćeš spavati, a kada biti aktivan, da bi tvoj život (pješčani sat) fino radio. Tvoj život mora biti usklađen sa ritmom pulzacije kozmosa i svijeta, inače će te odpuhati jake sile otpora, ako se izdvajaš iz cjeline prostora.

Diskutabilno je i sama gustina energije, ali, da bi nešto moglo postati apsolutno, mora se potpuno pročistiti kao da ne postoji. Iz tog razloga je najčistija energija samo čista svjetlost od istine i poslije toga, svjetlost jednostavno ne postoji, ona prelazi u apsolutno stanje. Tako sve izranja iz Boga, „šeta“ po prostoru Boga, koristi se energijom, postaje NEŠTO i kada se umori od tog puta, vraća se pročišćeno do razine apsolutnog stanja. Jedino kod čovjeka, vraćanje Bogu može biti potpuno svjesno i prije umiranja, kroz prosvjetljenje.

Snaga prostora svijeta i Boga, upravo se mjeri beskrajnim vakuumom, a što je vakuum do li nešto PRAZNO?

Objektivna stvarnost i duhovna stvarnost su suprotne. Ono što je u fizičkom smislu fizička snaga, u duhovnom smislu je ta snaga - Apsolut.

Postavlja se pitanje i same svijesti. Ispada kada nešto misliš manje ti je jasno i um ti je materijaliziran, na nižoj razini svijesti. Kada se uzdižeš prema najvišoj, univerzalnoj svijesti, dešava se to da prestaješ misliti, isključuješ se iz fizičkog tijela, postaješ potpuno miran i prazan od svega i to je svijest. Znači, svijest je opet nešto PRAZNO, jer je od Boga. Ako je NESVIJEST nešto vezano za tijelo, onda je NADSVIJEST suprotno od toga, vezano za PRAZNO. Što si više isprazan od misli, hrane, bilo čega, sve si mirniji i to liči na neko svjesno stanje. Dok se uvališ u želje i brige, odmah gubiš jasan uvid, fokusiraš se na problem i ništa ti nije jasno.

Bog pomaže tako što ćeš ga prihvatiti preko duhovnih principa, na jedinstven način oslobađanja od svega relativnog i prolaznog.

Što reći za duh, kakva je to tvorevina?

Duh je sabrana duša koja najmanje rasipa energiju na osjećanja, misli, sjećanja. Kada duh nije izgrađen, ti si potpuno opterećen vanjskim doživljajima i razmišljanjima. Pun si želja i na tome troših životnu silu (slabiš krv i limfu) i gubiš kreativnost, jer ti je oslabljen duh. Jedva spajaš početak i kraj života. Dišeš plitko, sa pola snage vakuuma dijafragme.

Kada ti se duh pročisti, to znači da ti se energija duše pročistila do najveće razine ISTINE, kako to zovemo SVJETLOSTI. To je vrhunac duha, to je doživljaj života, to je tvoj mir, isprazan si, oslobođen maksimalno od svega i to liči na potpuni uvid, kako se kaže SVIJEST.

Najveća korist od Boga je poznavanje same suštine svijeta. Živimo u vremenu najglupljih vrijednosti kojima se pojedinac prepustio, a za uzvrat dobiva nezadovoljstvo i bolesti. Zato je nužno prihvatiti duhovne principe i na jedinstven način, preko Boga, osloboditi se svake ovisnosti, prizvati mir i radost.

U tom slučaju ljubav je faza stvarnosti života, ni materijalna ni duhovna, koja te u svemu zadovoljava i ispunjava. Kada osjećaš ljubav, ne moraš nikoga voljeti, ali si milostiv. Kada ne osjećaš ljubav, zbunjen si pred životom, sirov, bahat, pun želja i ništa ti nije jasno.

Ljubav je nešto što te uzdiže iznad primitivizma i pruža ti mogućnost duhovne spoznaje stvarnosti života.

Boga ne možeš doživljavati sentimentalno, jer se radi o beskrajnom prostoru svijeta, o energiji i materijalnoj prirodi. Ne samo to, Bog je uvijek JEDNO, nepodvojeno, i ako Boga promatraš kroz sebe, onda si se već odvojio od njega, a to nije ispravno. Zato se Bogu prilazi na jedinstven, univerzalan način, kako je jedino moguće spojiti se sa univerzalnom svijesti.

Bezuvjetna Ljubav

Božanska milost ima smisla kada na duhovnoj razini uranjaš svojim bićem u prostor Boga, preko duha, istine i svijesti, i tada se u tebi budi najdublji doživljaj stvarnosti života, kao uzvišeno blaženstvo i milost. U tom slučaju Bog nije milostiv, nego si ti blažen od Boga.

Trebaš praviti razliku između životne sile (najjednostavnije kao krv i limfa) i kreativnosti koja se tiče sabranosti duše kroz usmjereni um. U zdravom tijelu kreativnost je moguća.

Koja je granica kreativnosti?

Kreativnost su sve aktivnosti čovjeka koje te ispunjavaju, ne kroz materijalne vrijednosti, nego životno. Drugim riječima, kreativnost je mogućnost duhovnog uzdizanja. Kreativan čovjek stvara djela bez napora, ako piše, onda se knjiga sama piše, ako slika ili se bavi glazbom, onda nastaju djela kao odgovor na mir u srcu. Od kreativnog rada nikada ne možeš biti umoran, jer si tada otvoren prema energiji, tada ne misliš jer ti je jasno ono što radiš. U kreativnost ne spada devastiranje prirode i sve drugo što čini loš feng shui prostora. Prema tome, suvremena znanost i moderno društvo nisu stvar kreativnih umova, nego pokvarenih umova.

Najopasnije je kada misliš i misliš i nema kraja tim mislima. To je sluđivanje uma i tapkanje u mjestu, bez mogućnosti nastavka puta života. Da ti se to ne dogodi, razmišljaj usmjereno prema Bogu. Kada shvatiš poruku od Boga, jednostavno će ti sve biti jasno i smiješno, jer je toliko jednostavno, zato što je potpuno PRAZNO. Ali i to prazno je jedina stvarnost, koju moraš prihvatiti u zamjenu za ovu prolaznu stvarnost tijela, na koju si navikao. U stvari, prihvati sve, nemoj odbacivati ništa, da ne bi pogriješio. Ionako je sve prostor Boga.

I što na kraju misliš, gdje je izlaz iz labirinta života? Naravno, prazan prostor je lijek. Onda se isprazni, ne razmišljaj logički jer život nije logika, nego slušaj iskusne koji već imaju iskustvo duhovne stvarnosti života.



PODSJETNIK ZA ŽIVOT

Da li znaš čemu služi život?

Trebaš znati da je život neovisan od bilo čega i nemoj ga vezivati za tvoje želje i probleme.

Što znaš o apsolutnoj inteligenciji i njenoj refleksiji na svijest čovjeka i sve stvoreno?

Što je Bog i početak svijeta?

Na fizičkom, metafizičkom (mentalnom) i duhovnom planu, nije moguće služiti se samo logikom i osjetilima. Nije dovoljno ni biti svjestan ispod duhovne razine uvida - NADSVIJESTI, iz jednostavnog razloga što je svijet cjelina suprotnosti i nešto što opažaš u objektivnoj stvarnosti, potpuno je suprotno u duhovnoj stvarnosti. Radi se o duhovnom principu pročišćenja svega stvorenog, od materije, preko energije, do svjetlosti i apsolutnog stanja.

Ako se pitaš što je Bog i kako je sve to počelo, moraš znati da ništa nije ni počelo niti se završilo. Ovu tvrdnju definira sama duhovna suština svijeta, u čijem prostoru je Bog kao Apsolut, kao beskrajni vakuum i ništa više od toga. Za stvaranje jasnog uvida o nastanku svijeta, posluži se praznim prostorom u kome je vakuum. Najprije je to bio samo prazan prostor, a vakuum se stvorio zbog prve vibracije energije, koja se beskonačno širi, materijalizira, raspada, pročišćuje i ponovo vraća u nultu točku, na izvor apsolutnog stanja.

Bezuvjetna Ljubav

Naravno, najveću zabunu imamo zbog dimenzija stvorenog i prolaznog vremena, međutim i to nestaje u opsegu nirvane.

Teško ti je shvatiti jednostavnost Boga, gledajući na prirodu i sve stvoreno u njoj, ali ponavljam, sve je suprotno od onoga što vidiš. Suštinu stvarnosti jedino možeš sagledati kroz apsolutnu istinu.

Kažemo da je apsolutna inteligencija najveće duhovno znanje i sve enciklopedije svijeta, ali, da li možeš shvatiti da se iza te tvrdnje krije jednostavnost PRAZNOG PROSTORA do razine BESKRAJNOG VAKUUMA. Nešto što je apsolutno, nema definiciju i savršeno je.

Po pitanju svijesti je sve također potpuno jasno. Do koje si razine pročišćen tijelom, dušom i duhom, toliko si blizak istini, svjetlosti i apsolutnom stanju. U potpunom miru, u meditaciji, to se stanje ipak postiže, ali to nije nikakva aktivnost, već preslika nekakve vječnosti kroz vakuum prostora.

Vidiš ti prirodu, osjećaš, misliš, imaš želja, stvaraš, imaš tijelo, dušu, metabolizam, međutim, ne vidiš da je to samo prolazni materijalni i metafizički fenomen svijeta.

Na kraju te čeka jedina istina i jedina STVARNOST da je svijet samo BOG, beskrajno ili najsuptilnije NIŠTA, kako hoćeš. Doći ćeš do spoznaje da se sve vrti zbog energije, koja se munjevito prostire prostorom svijeta, usput materijalizira, ali ujedno i rastvara ono što je stvorila, vraćajući se kao pročišćena vibracija (kao duh), prema neizbježnoj istini - svjetlosti i jedinoj stvarnosti - Bogu.

Svjetlost nije moguća bez nečega što gori i što stvara vatru. Upravo gori sve stvoreno, naravno, nekakvom prirodnom progresijom oksidacije i poluraspadom.

Kada si miran, kada imaš uvid, onda si nekako svjestan, ali to ne znači da si mnogo pametan, nego si postao neovisan od bilo čega. Dok spavaš, kada se umire misli, kada se ublaži aktivnost uma, miran si, kao da si apsolutno svjestan svega. Iz tog konteksta moraš izvući zaključak što je svijest. U meditaciji, ti spavaš svjesno, što znači ipak ništa ne opažaš. Svijest je nevezanost i što si više neovisan od bilo čega, postaje ti svejedno, a to je sasvim dovoljno da si miran i živ.

Duhovna stvarnost je moguća samo kada joj se predaš, kada prihvatiš i dopuštiš da postoji samo nešto apsolutno prazno. Ako se ne uplašiš toga, uranjaš u opseg nirvane, naravno treba mnogo prakse, jer je tvoj um stvorio jake materijalne navike, teško se toga oslobađa, da bi ušao u novo iskustvo. Kad izgradiš duh, on će te dovesti do apsolutne istine, sagorjeće u smislu svjetlosti, a ti ćeš uronuti u apsolutnu svijest, kako sam već objasnio, u nirvanu i onostrano.

Jedino čovjek može biti sveprisutan u tijelu, umu i svijesti, jer se to može spiritualnim moćima. Nije u pitanju samo usmjereni um, kao sabrana duša u duh, već se radi o evolutivnoj zrelosti cjelog bića. Za konačni doživljaj života ipak je sve važno, tijelo, duša i svijest, kao JEDNO, nepodvojeno, kao refleksija Boga (kroz apsolutnu inteligenciju), gdje biće i tijelo ostaju u sjeni, u prolaznoj stvarnosti, jer bez toga doživljaj ne bi bio moguć.

Sve se to dešava jednostavnim lancem suprotnosti, kroz metabolizam, krv i limfu, kroz duh i na kraju svijest.

Zamisli senzaciju kako radi računalo i biti će ti jasno ustrojstvo svijeta i Boga. Od beskrajne kombinatorike „0“ i „1“, stvaraju se slike na ekranu, kao živi dokaz prirode, a kada malo dublje promisliš, u toj kutiji računala ipak nema ništa živo.

Zato si i ti živ, jer si donekle svjestan postojanja. Da nisi svjestan, ne bi ni bio živ.


SAMOOSTVARENJE

Prostor svijeta pulzira kroz antagonizme apsolutnih vrijednosti - PRAZNOG i PUNOG, NESVJESNOG I SVJESNOG, Boga i materije. To je jednostavan princip beskrajne mijene, svjetlosti i tame, uzroka i posljedice, yina i yanga. Jedno bez drugog ne može, jer su lice i naličje cjeline JEDNO. Konstanta vibracije energije beskrajne su mogućnosti oblikovanja, uređivanja svih odnosa i promjena. U tom kontekstu čovjek je u univerzumu simbolizam svijesti i preslike Boga, što ne znači da je jedini, već postoje mnoga stvorenja slična ljudskom biću. Transmisija mijene praznog i punog, po principu pješčanog sata, evolutivni je put svega stvorenog od energije, koje mora proći pročišćenje kroz Boga.

Kabalistička učenja govore da svaki dah posjeduje potencijal postati duh i Bog. Od daha je postao kamen, od kamena biljka, od biljke životinja, od životinje čovjek, od čovjeka duh, od duha Bog. Sve je stvar rađanja iz sjemena (simbolizam nukleusa apsolutnog života) i stvaranje novog sjemena umiranjem. Sjeme je uvijek energija. Čovjek može prije fizičke smrti tijela realizirati sebe do apsolutne svijesti i Boga, pročišćenjem i prosvjetljenjem, što nije jednostavno postići u suvremenim uvjetima življenja. Malo je njih koji mogu osloboditi duh, zbog nečiste karme i jake materijalne ovisnosti. Ipak je duhovni rast moguć kroz fizičko pročišćenje tijela preko odabrane hrane i mentalni razvoj preko znanja i meditativne prakse. Za početnika je bitno stati na Put života i lagano paliti žaruljice koje će ga osvjetljavati. Nitko nema hrabrosti skočiti iz aviona bez padobrana, jer je to ravno traumi umiranja. Po tom principu se skače iz pune materije tijela u apsolutno prazan prostor Boga. Bez umiranja nije moguće preporađanje, a umrijeti prije smrti jedino se može kroz duh i svijest. Fenomen transformacije sjemena odnosi se na fizičko tijelo i njegovo usklađivanje s dušom. Preko ritma srca stvara se iskustvo kao prijatan ili neprijatan doživljaj. Vrhunac prijatnog je dobitak kao orgazam, a vrhunac neprijatnog je osjećaj gubitka kroz tugu. Kada ne postoji dobitak ni gubitak, egzistira želja kao tendencija identifikacije sa opaženim, koja se proširuje na misli, dovodeći svjestan entitet u stanje ovisnosti od tijela. Sami orgazmi su fišefazni i pročišćeni, baš kao um i doživljaj života. Prvi je nagonski orgazam u regiji spolovila, kada se izlučuje sjemena tekućina. Pročišćeni orgazam je ljubav koja pokreće blaženstvo i milost. Mentalni orgazam je neka razina jasnoće uvida, koja stvara ekstazu.

Najviši orgazam je sloboda, kao savršenstvo i spajanje s Bogom. Funkcija orgazma je učiniti nesvjesno ovisnim o svjesnom, kako bi se oslobodio duh. Svako iskustvo višeg orgazma isključuje doživljaj nižeg, jer se želja veže za ono najjače. Duhovna bića lako kontroliraju nagon, milostivi su i raduju se životu u celibatu. Uvijek se radi o pustoj želji da se nešto dobije, da se svrši sa starim kako bi se prešlo u nešto novo. Nagonski tipovi to rade primitivno. U ljubavi se taj zanos prevede u pravo blaženstvo. Duhovnjaci to znaju podići na razinu savršenstva užitka u ekstazi. Prosvljetljeni se time ne bave, svjesni su i slobodni. U konstelaciji mijena, uvijek se zna što je prazno a što puno, tko daje, a tko prima, uloga muškog i ženskog. Prirodni su to mehanizmi koji suptilno pokreću kreaciju. Jedino mjerilo je svjetla istina, kao vrhunac vertikale raspršivanja duha, s ciljem prevođenja u prazan prostor Boga, kao apsolutnu svijest. Iskustva su uvijek lice i naličje svjesnog i nesvjesnog, gdje se nesvjesno brani od svjesnog (karakter i ego). Običan smrtnik je ovisan o fizičkom tijelu, jogin je vezan za tehniku joge, a znanstveni istraživač je vezan za egzaktnu spoznaju stvarnosti. Svima nedostaje pješčani sat života, udah i izdah, pročišćenje, oslobađanje i istina, kao nezaobilazne točke na putu samoostvarenja. Početak i kraj je energija duše koja može biti tijelo i Bog. U meditaciji se svjesno spava. Praksa gledanja u plamen obične svijeće može te dovesti do jasnoće uvida stvarnosti.

Da li je prostor ljudskog bića ograničeni potencijal, kao nešto rizično i opasno, ili se radi o beskrajnoj kreativnoj sili stvaranja? Čovjek svakako nije životinja, može misliti i umom kreirati mnoge stvari. Naravno, snage stvaranja ne izviru iz krvi i mesa, ipak se radi o beskrajnoj svijesti. Temeljem svijesti kreativnost je neograničena, pojedinac ne mora biti ovisan ni od čega, slobodan je, ne mora ništa posjedovati i može putovati. Model ponašanja upravo pronađi u sebi, uz odrastanje. Nikada ti ne treba veći autoritet od života duše, tijela i apsolutnog života. Ako to povežeš u ljubav, zaista imaš razlog radovati se. Temeljem svijesti čovjek zaista može biti u harmoniji s prirodom koja ga okružuje, s najdubljim osjećanjem radosti, jer je u izobilju zraka, vode, neba, zemlje, vegetacije, životinja i ljudi, čime je prostor oko njega i u njemu ispunjen životom. Važno je napomenuti, biljke, životinje i ljudi imaju auru koja reagira na razne načine. Kada želiš pojesti biljku, ona ti se nesebično daje. Vegetacija je naša majka prirode. Životinja se prestraši kada joj oduzimaš život zbog hrane. Od toga ne možeš imati koristi, jer takva hrana vibracijski je za tebe opasna. Životinje se mogu jesti između sebe, jer nemaju razvijenu svijest i instiktivno se bore za goli opstanak. To čovjek sebi ne može dopuštiti, uživati u tuđoj nesreći. Pravilan odnos prema prirodi je kada sve viđeno ne pretačeš u želju za posjedovanjem, kada ne misliš ponoviti ugođaj.


ČOVJEK I APSOLUT KAO KAP VODE I OCEAN

Kroz samorealiziranje koristiš biće kao prostornu dušu i tijelo u prolaznom vremenu. Ujedno uranjaš u prostor sredine u kojoj živiš, koja je sastavni dio beskrajnog prostora svijeta.

Ta dva prostora su praktički JEDNO, kao kap vode i ocean. Njihova veza se realizira preko beskrajne snage vakuuma oceana koji drži na okupu sve kapi.

Bezuvjetno se predaješ oceanu, jer si njegovo sjeme, ne postoji drugi prostor gdje bi mogao biti i jednostavno nemaš izbora. Taj dio tvoje pripadnosti prema životu duše i univerzalnom životu, nazivamo apsolutna inteligencija, koja je u tebi prisutna onoliko koliko joj dopuštaš u svome umu.

Da li spavaš ili si budan, služiš se tijelom i mislima kroz um. To znači fizički i mentalni aspekt je u tebi stalno prisutan.

Nedostaje ti onaj glavni aspekt života - duhovni, koji svakako nećeš moći posjedovati, jer je onostrano, apsolutno, istinito, apsolutno inteligentno i slobodno. Preko spiritualnosti možeš oponašati duhovni aspekt života na način prihvaćanja duhovnih principa, temeljem istine i svijesti. Tako ćeš stvoriti navike vlastitog uma o nečemu što nije ni tijelo ni misao, već nešto sasvim jasno, kao svjetlost i mir.

Na taj način se realizira veza čovjeka i Apsoluta na najjednostavniji način apsolutne intligencije koja je svuda u prostoru svijeta. Ti dopuštaš da si JEDNO sa univerzalnim u svijesti uma, ali si uvijek apsolutno komadić univerzalnog postojanja.

Sve što propustiš kroz duhovnu prizmu svijesti, jasno ti je, milo, radosno, svijetlo i sveto, zato si miran, zdrav i spokojan.

Ako se kap ne preda oceanu, umrijeće, ispariti u etar i na silu postati dio oceana. Ako nisi svjestan univerzalnog, biti ćeš usamljen u svojoj iluziji i želji, patiti, bolovati i umrijeti, ali time nećeš uništiti božanski život, već samo tijelo u koje se zaklinješ i vjeruješ da je stvarno.

Logičko razmišljanje je samo objektivna stvarnost, izvan istine, koje te drži u lažnom uvjerenju ega da sam „JA“ reformator svijeta, umjesto da sebe uskladiš s većinom.

Praktički, što god nekome dali vjerojatno ga nećemo time zadovoljiti, jer je radost stvar unutarnjeg doživljaja sklada duše i tijela, a ne vanjskih utjecaja, nedovoljno jasnih u kojima ne možeš prepoznati istinu, moraš misliti i od toga nemati mir.

Kada su djeca u pitanju ona traže mnogo više od materijalnih davanja.

Maksimum što možemo dati od seb jest ono što ne možemo dva puta imati a to je srce, kao ljubav, kao komadić univerzalnog života.

Mnogi kažu: „Ja ću biti ovo ili ono“, a nisu svjeni da oni to već jesu.

Zaista, nitko ne može biti nešto više iznad života i samo na nižim razinama prosuđivanja stvarnosti, istine i života, dolazi do nejasnih i pomućenih osjećanja.

U svakom slučaju to je najprije neznanje, dječija želja, nezrelost, neshvaćanje suštine, možda pohlepa, svejedno, narušen je mir.



FIZIČKA OGRANIČENOST I DUHOVNA SLOBODA


Pogledaj svoje fizičko tijelo. Čini ti se da si njime ograničen i prostorno definiran. Ne sviđa ti se biti ograničen, jer time nemaš slobodu.

Točno se zna kolika je fizička snaga djeteta, a kolika odraslog čovjeka. Upravo tako medicina promatra čovjeka, temeljem njegove mase, određujući mu unos količine hrane, kalorija, doza lijekova i drugo.

Zašto moraš biti ograničen tijelom, ako imaš spiritualne moći, možeš misliti, izgraditi duh i biti njime beskrajno slobodan?

Prostor tijela ne ograničava potencijal energije duše.

U ovisnosti od čistoće karme tvog obiteljskog stabla, kruga prijatelja, tvoje kreativnosti, ljubavi, duha i svijesti, možeš proširiti svoje moći beskrajno u prostoru.

Tijelo jest izolirana cjelina kao vreća mesa i kostiju, ali duša nije i preko duha i njene aure, preko ljubavi, zaista možeš postati beskrajno moćan, jer te podupiru sve duše tvojih obožavatelja. To se upravo dešava velikim popularnim zvjezdama i prosvjetljenim bićima. Drugim riječima, ne podupiru oni tebe, već si ti otvoren prema njima bezuvjetno, koristeći jedinstven prostor univerzalne duše na najbolji način.

U hinduizmu i budizmu duša je original života. U drugim religijama duša se ne pominje jer ne prihvaćaju energiju. Prosvjetljena bića dokazuju da nitko ne treba biti ograničen, upravo zbog slobode duha.

Znanost također uporno pokušava dokazati, kako se fizičkim zakonima materije baš ništa ne može dokazati, zbog relativnosti i vremena, gdje materijalna i objektivna priroda nema konstantu energije. Kao da nisu u stanju sagledati duh čovjeka.

U svakom slučaju kreativnost pojedinca ovisi od znanja i kako je ono pretočeno u doživljaj mira i života, kroz ljubav, duh, istinu, svijest i slobodu.

Yang tijelo bolje regulira vodu, koja daje mogućnost razvoja raznih mikroba, lakše prelazi u element vatre i oslobađa duh. Višak vode u tijelu je slično mokrom vešu složenom u ormaru, na kome će se sigurno razviti mnoge gljivice i plijesni.

Yin stanje tijela je upravo zbog viška vode i podloga je raznim bolestima.



ŽIVOT NIJE ONO ŠTO MISLIMO

Oko tebe je uvijek zbrka svih dešavanja koja se neprekidno smjenjuju. Tvoja osjetila ne stignu registrirati svaku promjenu. Umoriš se od svega i najradije bi zaspao.

Ono što opažaš produbljuje tvoje misli, pokreće intelekt, ali na kraju ipak ne vidiš istinu, zbog čega nisi u stanju biti miran.

Umjesto istine, od opažanja, budiš u sebi mnogo želja, vjeru, nade, očekivanja, maštanja, zbog čega i dalje nemaš mir, a možda bi mogao izazvati patnju, ako ti je do nečega posebno stalo.

Principijelno većina ljudi liče na bića s normalnim ponašanjima; rade, kreću se, društveno su podobni, ali u njima uvijek postoji nešto što nema veze sa istinom. Svaka ljudska ambicija udaljava pojedinca od većine. To nije slučaj kod male djece.

Naša su tijela složena, sastavljena od mnogo stanica, organa, slojeva, oklopa, nižih tijela, kao jedna duša, ali sa bezbroj najsitnijih duša mikroorganizama koji žive u nama i sve to trebaš uskladiti da ti ne bude muka.

Tamo gdje imaš muskulaturu i nerve, lakše prenosiš naredbe, pokrećeš prste, ruke, noge, dijelove tijela. Više je to ispoljeno na površini. Pitanje je kako narediti nekom organu unutar sebe, da te posluša, da bude aktivan, zdrav i miran? Nekako sam došao do spoznaje da sve što je tvoja nutrina, dubina, nevidljivi organi i njihove funkcije, mogu biti sa tobom u vezi samo na jedan prirodan način, preko vibracije energije duše, preko uma, preko, duha, preko istine.

Drugim riječima, veza sa vlastitom dubinom je moguća kada si nad njom budan, kada brineš da ti organi budu čisti, da ih ne maltretiraš, redovito odmaraš i koristiš u mjeri koju oni mogu prirodno obavljati.

To je duhovni princip, jednak onom principu prihvaćanja sebe i svega kako jest. Na taj način nećeš pogriješiti, a mir ćeš sigurno imati.

Uranjanje u sebe nije moguće ako si okrenut prema vani, prema mislima, prema željama i vjerovanjima. Smjer uranjanja u sebe je suprotan, moraš ići odozgo prema dolje, od slobode, svijesti, istine, prema unutarnjem doživljaju i kreativnosti.

Uvid ili svijest se postiže odozdo prema gore, po vertikali, bez vremena, u trenutku sada.

Utjecaji neba i zemlje moraju se spajati u središtu tvog bića, u HARI, Kundalini rezervoaru, duši i srcu, uvijek sa istinom koju doživljavaš u grlu.

Tako ćeš biti prisutan u fizičkom, mentalnom, intelektualnom i duhovnom aspektu doživljaja života.

Te radnje su munjevite i trebaš imati jasnu odluku u svakom trenutku. Za takvo ponašanje moraš imati pravo znanje, koje ćeš lako pretočiti u doživljaj. To znanje se tiče duhovnih vrijednosti i ne bavi se beskrajnim istraživanjem relativne materije, nego se bavi izoliranim umom i slobodnim duhom.

Tvoja i moja nevolja je u tome što smo od rođenja počeli gubiti božansku notu, jer fizičko odrastanje i mentalno sazrijevanje nije dovoljno za duhovno osvjšćivanje.

Sve smo naučili, jesti, piti, hodati, raditi, rađati djecu, opažati, misliti, govoriti, lagati, samo nismo naučili održati vezu sa životom duše. Sada želimo nešto popraviti, ali mehanizam same želje to ne dopušta, jer nam treba mir, a želja je jaka aktivnost uma. Život nam je kao horizont, što se više približavaš, za toliko se on odmiče.

Zato trebaš sve odbaciti što se tiče horizontale i vremena, što se tiče opažanja i misli, nego se uhvati vertikale koja te sigurno vraća na put istine i života. Prepoznati istinu nije stvar opažanja, nego dopuštenja da ju potpuno osjetiš u svojoj dubini, od koje si izoliran vlastitim umom, mislima, osjećanjima i površinskim zadovoljenjima osjetila.

Jasnoća uvida nije uživanje i ne smije imati porijeklo u umu. Što je veće znanje sve ti postaje jasnije. Radi se o pravom znanju koje će učiniti um slobodnim. Svjestan, površni um je zatrpan nevažnim znanjem, ponavlja ga uvijek iznova i ti zbog toga ne možeš biti miran. Um treba biti izoliran kako bi bio spreman prihvatiti nešto novo. Podsvijest i nadsvijest su izvan dosega uma, izvan objektivne stvarnosti i zato je u njima moguća istina. Problem je što tebi ne odgovara da si prazan; sam taj duhovni princip praznine te zbunjuje i zato si sklon vjerovati, imati želju, biti na strani podjela među ljudima, umjesto da si na strani mira i ljubavi. Tu se u biti radi o strahu od praznine, koju popunjavaš time što zatrpavaš svoj um nebitnim znanjem, vjerom i željama.

Znanje je kada je biće prazno kao list papira na kome možeš iznova pisati. Kada takvo znanje, takvu čistoću svog bića doživiš u sebi, onda za uzvrat imaš uvid ili svijest, na jednak način praznog lista papira, u kome se tvoj um ne uzbuđuje jer nema zbrku zbog sadržaja koji bi mogao postojati u znanju, vjeri i želji (riječima na papiru).

Tvoje znanje treba biti u skladu sa tvojom kreativnošću. Ne moraš štrčati po društvenom znanju, jer u njemu nije istina života. Na taj način samo ćeš privući one koji te mogu mrzeti zbog toga.

Lagano uvodi u sebe duhovno znanje koje se tiče univerzalnog, apsolutnog i praznog prostora. Ta praznina samo se tiče praznog, izoliranog uma, temeljem koga možeš biti sveprisutan i budan u životu.

Svjesniji si onoliko koliko postigneš izolirati um od svega. Međutim, reakcija uma se dešava zbog vremena, raznih prisjećanja prošlosti i zamišljanja budućnosti. Na taj način misli su neizbježne i odvlače pažnju uma od mira, neaktivnosti i tvoje svijesti.

Nebrojeno puta ćeš o istoj stvari razmišljati ali nećeš pronaći odgovor i istinu ako nešto planiraš, želiš, očekuješ. Upravo su tada tvoje misli najaktivnije i tada, naizgled beznačajne stvari u želji, postaju prepreka izoliranju uma.

Jedino kroz formu DAVANJA, bezuvjetno „sklanjaš“ svoje tijelo, kroz svijest, čime direktno propuštaš valove energije, kao da si trajno uronio u prostor svijeta i da se nikada više nećeš odvojiti od njega. Tvoje tijelo i dalje postoji, ali si preko uma sabrao potencijal duše , koji samo služi metaboliziranju energije u tijelu, ne osipajući se na nebitne stvari kroz misli.

Upravo je to bezvremeno stanje uma kada apsolutna inteligencija postaje moguća u fizičkom tijelu.

U ovisnosti koliko je bila snažna reakcija uma na neki događaj u vremenu, toliko će iskustvo živjeti u njemu. Ako svemu prilaziš sa bezuvjetnim prihvaćanjem stvari, onda će um ostati dovoljan sam sebi, a to jest prirodan tok stvari, jer tvoj um nije da bi ti vodio svjetsku politiku, nego da imaš mir i ostvarenje životnog puta.

Spoznaja sebe znači proučavnje sebe u djelovanju, a to je već odnos. Nisu ti potrebne knjige, gurui, ni putovanja po svijetu, ako nisi u stanju uroniti u sebe, na izvoru gdje je tvoje ostvarenje.



STVARANJE SVIJETA

Svijet je stvoren u trenutku, koji ne možemo zamisliti iz perspektive ove naše relativnosti, prolaznosti i objektivnosti. Zato su razmišljanja o stvaranju svijeta različita i proizvoljna.

Suština svijeta je duhovne prirode koju jedino možemo spoznati duhovnim vrijednostima preko apsolutne istine i apsolutne inteligencije (svijesti). Tko stane na put samospoznaje i ostvarenja životnog cilja, doći će do točke pročišćenja u kojoj je moguće sagledati stvarnost postojanja.

Ne postoji znanstveni način sagledavanja stvaranja svijeta.

Temeljem iskustva prosvjetljenih bića proizilazi da je svijet JEDNO u prostoru, kao duhovna suština, nama nevidljiva, jer je sakrivena metafizičkom realnošću energije, fizičkom realnošću materije i linearnim vremenom.

Naš um je stvoren kao reagiranje bića (komadića svijeta, kao kapljice vode oceana), prema vanjskim utjecajima koja osjetilima opažamo.

Bez razvijene moći najvišeg prosuđivanja stvarnosti, nije moguće sagledati u jednoj ravni, fizički, mentalni, intelektualni i duhovni aspekt postojanja.

Um funkcionira tako što ponavlja iskustva kroz koja je prošao u vremenu, a to su naše navike, u kojima nema istine.

Apsolutne vrijednosti, istina, svijest, život i sloboda, ne mogu biti stvar navike uma, jer su one vječito apsolutne, već postoje bez našeg razmišljanja i doživljaja.

Upravo je tvoj um slabost preko koga pokušavaš spoznati nešto što već jest. Prvo je pokrenut život tvoje duše, a poslije se razvijao um. Za to vrijeme apsolutno uvijek postoji. Zbog nesavršenosti uma, dogodit će ti se mnogo pogrešaka i uvijek ćeš kasnije uvidjeti istinu, jer nisi u stanju reagirati na pravi način u trenutku SADA.

Ti ćeš uživati, stvarati, voljeti, putovati, govoriti, imati želje, tugovati, radovati se, biti nezadovoljan i bolestan, prolaziti kroz mnoga stanja i možda ćeš na kraju shvatiti da sve to nije bilo potrebno, jer ti si ipak mali Bog, svemoguć. Naravno, posljedica nije moguća bez uzroka i zato si morao svašta raditi, da bi nekako spoznao istinu života, temeljem koje je jednostavno realizirati cilj.

Na kraju krajeva ni to apsolutno nije moguće ako se ne usporedi sa nesavršenom materijom.

Na svijetu ništa nije problem, jer se sve odvija po ustaljenom redu vakuuma, energije, svih mijena i vremena. Prostor svijeta je uvijek cjelina JEDNO, a u tom beskrajnom kavezu je metež svih dešavanja, od savršenstva Apsoluta, do suprotnosti u materiji.

Za tebe je bitno da ne stvaraš u sebi nekakav drugačiji svijet i život, izvan onoga što on jest. Taj previd se lako dešava u praksi u kojoj um eksperimentira, umjesto da TI trenutačno jasno uviđaš stvarnost.

Najvažnije ti je da si miran, jer tada nemaš želju, ne moraš u ništa vjerovati, slobodan si i neovisan od bilo čega. Ne moraš tada imati nikakvo znanje, ne moraš nikoga oponašati, slušati, jer će ti sve biti jasno kao na dlanu. Iskoristi svoj povodljivi um, navikni ga na duhovne vrijednosti, poslije čega će on prihvatiti nirvanu kao jedinu stvarnost svijeta i zaboravit će na sva iskušenja koja mu serviraju opažanja osjetila i misli. Neće mu više biti važna prošlost u sjećanjima, niti budućnost. Oslobodit ćeš se svega: vjere, želja, nada, očekivanja i bilo kakvog stvaranja, jer ti si već stvoren. Probudićeš u sebi kreativnost, samo radi zabave da ti nije dosadno, a ne da bi temljem toga stvorio kakvu dobit.

Shvatićeš da si ti pravi Bog, kome nisu potrebna nikakva znanja, uvjerenja, ideologije, religije, moral, društvo, materijalne vrijednosti, tijelo, duša, um, jer Bog je uvijek Bog, iznad svega stvorenog.

Ono što je najvažnije, tvoj život neće više biti razmišljanje, niti doživljaj, ljubav, niti svijest, već sloboda u punom smislu te riječi. Obzirom da si ljudsko biće, kada si slobodan onda si i sveprisutan. Ne moraš bježati ni od čega, jer tebe ne može ništa uprljati, čist si u svemu. Postao si jednostavniji, običniji od onoga što si bio, milostiv, nemaš patnju, strah ni neizvjesnost. Od tvojih strasti, želja, beskrajnih misli i eksperimentiranja uma ipak si sve sažeo na jednu riječ - SLOBODA. Ti si prava radost i svjetlost koja zrači.

U slobodi znaš kako je svijet stvoren.


PROTOK ENERGIJE KROZ TIJELO

U prostoru energija održava konstantu vibracije i oko toga se moramo složiti. Kada je u pitanju tijelo čovjeka, mnogi različito gledaju na protok energije. Koriste se izrazi kako je energija blokirana, kako upijamo energiju, kako nam netko crpi energiju, kako u nekom prostoru i vremenu nema dovoljno energije. Naravno to su osobne formulacije za suptilnu energiju, a istina je da energija ispunjava i prožima svaki djelić prostora i da je ona oblikovala pojavnu prirodu svijeta.

Stvoren si od vlastite ideje, jer je tako postignuta kozmička pravda, od sjemena duša tvojih roditelja, lanca karme tvojih predaka i energije u mikrokozmosu materice tvoje majke, kada je energija počela kopirati kodove sjemena i preko DNK oblikovala tvoje tijelo.

Sve je proteklo neometano, u miru, bez ikakve aktivnosti.

Rodio si se i problemi su počeli.

Počeo si opažati, gledati, čuti, kasnije govoriti i misliti, čime je tvoj um postao aktivan i ništa ga više ne može zaustaviti, jer je um reakcija svih podražaja iz vana koja primaš osjetilima, intuicijom, emocijama, sjećanjima i mislima o prošlosti i budućnosti.

Vjerojatno u svemu pretjeruješ i nisi svjestan iste one energije koja te je stvorila, umišljajući kao da si sam na ovom svijetu i moraš se patiti zbog nekih umišljenih želja koje „moraš“ ostvariti. Najnormalnije je biti svjestan onoga tko te stvorio, a u slučaju suptilne energije, nju ne možeš spoznati u ovoj objektivnoj prolaznosti tijela, nego se duhom i sviješću moraš približiti istini gdje se svjetlost čiste energije jasno vidi.

Energija je oblikovala sve što postoji, neudrživa je, jednako struji kroz sve materijale i elemente, zemlju, beton, čelik, zrak, vodu, etar, naravno i kroz tvoje tijelo.

Praktički zbog uma dolazi do stvaranja rupa u eteričnom tijelu, što za posljedicu ima pojavu nesigurnosti, straha i boli. Mjesto boli je zaboravljeno od strane tvog uma, koji se bavi nebitnim stvarima iz vana. Tako se stvara svaka bolest koja bukvalno nikada ne mora postojati.

Kažemo kako noću nema dovoljno energije, kako je energija slaba kada je kiša, zima ili kakva nepogoda, međutim, nekima je energija slaba i usred vrelog ljeta, jedino zato što umom nisu prisutni u sebi i njihova svijest nije sabrana uz život koji je jedino moguć unutar bića.

Većina ljudi zna za energiju i Boga, ali to ne dopuštaju u sebi i ponašaju se kao izdvojena kapljica vode iz oceana, koja je sigurno osuđena da mora nestati.

Biljke su fotosintezom povezane sa energijom i to bezuvjetno koriste.

Životinje imaju razvijen instikt za opstankom, čime su također bezuvjetno vezane za energiju.

Čovjek ima spiritualne moći i svijest, čime može jednostavno, u izobilju, biti vezan na energiju, ali on manipulira, griješno je biće, bavi se niskim strastvima i zbog svog uma ignorira energiju, a time i vlastitu dušu, što za posljedicu ima neznanje o životu i patnju.

Aktivnost uma narušava sklad duše i tijela, što jednostavno osjećaš preko disanja i mira u sebi. Zato si često iscrpljen i umoran, i moraš spavati. Spavanje je nesvjesna meditacija kada se um smiri, a efekat toga jest izobilje energije u tvojim kanalima (nadijima). Međutim, kada se probudiš budi se um i sve ostaje po starom.

Kroz meditaciju trebaš spoznati neke stvari i steći pravo znanje kojim ćeš stvoriti nove navike uma. Tvoj um te treba slušati u svakom trenutku, a to ćeš postići ako si stalno prisutan u sebi, kroz jednostavan i prirodan princip praćenja daha, udaha i izdaha. Nikada nemoj iznevjeriti svoj um i ostavljati ga samog, kao što roditelji lažu malu djecu obećavajući im sve i svašta, čime se u djeci produbljuje strah zbog neistine i lažni ponos, kao poremećaj karaktera kojih se kasnije u životu ne mogu osloboditi.

Svi moramo naučiti meditirati, jer to mogu raditi i djeca sa pet godina koja najbolje meditiraju. Kada stvoriš naviku praćenja daha, spoznaćeš beskrajnu moć vakuuma (to je Bog), koji bezuvjetno podržava tvoj život, samo ako si svjestan toga. Moć vakuuma praktički ćeš doživjeti poslije izdaha, kada umjesto ponovnog udaha, ne udahneš novi zrak, nego podigneš trbuh i dijafragmu prema plućima i tako ostaneš bez disanja koliko god možeš izdržati. Što dublje postigneš vakuum, time ćeš brže pročistiti sve rupe u energetskom polju bića i eteričnom tijelu. Trebaš toliko dugo ostati bez zraka da ti počnu drhtati mali prsti na šakama, kao dokaz da je energija prisutna u svakoj stanici tijela. Ne trebaš se plašiti da ćeš od vakuuma umrijeti, jer on te upravo drži u životu. Na višim frekfencijama svijesti, temeljem vakuuma, ne moraš ni disati, jer tada radi svijest, slobodna i vezan si na izvor.

Kada postigneš vakuum misli trenutačno nestaju, a um postaje potpuno miran. Tada si suočen sa istinom opstanka fizičkog tijela u životu.

Kroz meditaciju i praksu kundalini joge i tantre, doći ćeš do svih znanja o JASTVU, svijesti, slobodi i životu (temeljem vakuuma beskrajne moći apsolutnog Boga). Tako ćeš proširiti znanje i svijest, tvoje navike će se promijeniti i ti ćeš se promijeniti u smislu da ćeš bolje cijeniti život.

Možda nikada ne razmišljaš o svom dahu, ali on je za tebe prirodna inteligencija zbog čega si uopće živ. Ti uporno činiš pogreške, ali dah sve to podnosi i popravlja. Tu se muči srce, svi organi i njihove funkcije, ali ne popustaš u željama i ne dozvoljavaš da se tvoje znanje širi u svijest. Moraš znati da je jedino život vječan, a sve drugo (uključujući i tvoje tijelo) je prolazno. Upravo se radi o tome da ti ne vidiš vlastiti život, jer njega možeš doživjeti samo kroz više frekfencije pročišćene energije, prisustvom u dahu i sebi.

Tvoja svjesnost ne smije ostati u okvirima tijela i uma, jer će to biti pravi kavez u kome nećeš imati bezuvjetnu slobodu svijestu, što je jedini cilj tvog života.

Cilj svega jest evolutivno pročišćenje i vraćanje na izvor.

Svi oni koji nisu oslobodili svijest iz tijela, čak i poslije smrti njihov um nije u stanju pronaći izvor, čime ostaju u raju ili paklu, a jedino mjesto je mir, vječnost i sloboda beskraja, a ne nekakav pakao ili raj. Čovjek za života misli, a nakon smrti, u nirvani, nema što misliti, treba biti u vječnosti.

Sve te dimenzije nisu moguće bez znanja pretočenog u doživljaj, iskustvo uma i proširenu svijest.

Svatko može misliti i stvarati kreativno, a to se jedino može putem znanja i svijesti. Svaka kreativnost čovjeka nikada nije napor, dokaz je dublje svjesnosti, mira i ljubavi i to je cilj života - prosvjetljenje.



BOG JOŠ KOJA RIJEČ

Bogu prilazimo na način kako ga zamišljamo.

Kada pozitivno promatramo Boga, onda to radimo zbog neke materijane koristi. Obično tako razmišljaju Isusovci.

Ovi drugi, budisti, Boga upravo svode na jednu točku vakuuma, što u odnosu na pojavnu prirodu baš izgleda kao NIŠTA.

Oni koji psuju Boga bliži su istini o njemu, jer ga doživljavaju nihilistički kao nešto apsolutno zasićeno, JEDNO, kao najdublji mogući vakuum i kao jedno veliko NIŠTA.

Jedino tako Boga možemo poimati kao svemogućeg, beskrajnog i sveprisutnog.

Sve drugo stvoreno u prosotru Boga, nije apsolutno, ili je metafizičko - energija, ili je fizičko - materija.

Prostorno razmišljanje o Apsolutu, bez ostatka, uključuje sve dimenzije stvarnosti, metafizički, fizički, hologramski, nesvjesno, umno, , intelektualno svjesno i duhovno.

Ono što nazivamo apsolutnom inteligencijom, samo je beskrajna snaga vakuuma koja sve stvoreno vuče ka Izvoru apsolutnosti, ka pročišćenju, bezuvjetno, na način kako to dopuštaju mogućnosti materije i energije.

Kamen bačen u vodu neće izroniti na površinu, jer nije pročišćen, nije toliko evoluirao svijest.

Na drugoj strani, zrak ispušten na dnu mora, savršeno će znati izaći na površinu, jer je u odnosu na kamen pročišćeniji, ima sabranu dušu kroz slobodni duh i zato ga vakuum apsoluta lako privlači na površinu. Vakuum ga vuče dalje ka Izvoru, samo mi to ne opažamo.

Činjenica je da smo ograničeni u mnogo čemu, teško uviđamo sve dimenzije stvarnosti, istina nam je daleko i najviše se bavimo logikom i beskrajnom analizom materije kroz fizičke zakone. Analizirajući stvari dolazimo u prazan prostor, u NIŠTA i nemamo hrabrosti niti načina to stanje definirati.

Nitko se ne usudi govoriti o Bogu da je NIŠTA, imajući u vidu njegovu beskrajnu apsolutnost. Međutim, korak po korak, moramo smelije progovoriti o istini Boga, koju sve više spoznajemo.

Jedno je sigurno, kada se i posljednji pojedinac čovječanstva i civilizacije uvjeri u ništavilo Boga, zasigurno ćemo evoluirati i konačno napustiti objektivnu stvarnost za koju smo toliko sada vezani, jer će to biti viša sila, ona ista od vakuuma koji će nas pročistiti i približiti Izvoru.

Ništa u prostoru nije imuno od sile vakuuma i ništa mu se ne može suprotstaviti, jer sve je cjelina JEDNO, za koju nikada ne bi ništa znali da nije popuštanja vakuuma na pojedinim rubnim djelovima Apsoluta, kada se stvori vibracija energije i ona se dalje munjevito širi, ali se zbog same vibracije oko nje stvori materija, koja se na putu povratka prema Izvoru mora pročistiti.

Sve ono što znamo, u čemu imamo iskustvo, čega smo svjesni, samo je individualno viđenje stvarnosti, isključivo vezano za duhovne vrijednosti istinu, svijest i slobodu; gdje je istina kao najfinije pročišćenje energije u svjetlost, svijest je uvid i predaja Apsolutu, a sloboda je sam Bog. Prema tome, svi smo mi komadići tog prostora. U svima nama već postoji sve duhovno, ali postoji i ono metafizičko i fizičko tijelo, koje lakše osjetilima opažamo, zbog čega nismo u stanju praviti jasnu razliku između iluzije i stvarnosti.

I dok je u našim mislima i umu opća zbrka od svega relativnog i metafizičkog, dotle evolucija strpljivo radi svoje; pročišćava nas preko spirala DNK, na najsuptilnijoj razini duše, čega nismo ni svjesni. A sve je to zbog onog beskrajnog vakuuma, zbog onog NIŠTA iz izvora jedne točke - Boga.





Pero

Duhovni principi
http://bezuvjetna-ljubav.blog.hr/
http://www.facebook.com/home.php?sk=group_228125950535009&ap=1