VAL - ZNANJE
Portal za razvoj svijesti
- stranice za sporije modemske internet veze -

Početna stranica za sporije modemske veze

Metafizika ( Tekstovi, Val serija Kasiopejci, Kasiopejske transkripte, Pledijski materijal, Ra materijal )

Manipulacije ljudima ( Tekstovi )

Zdravlje i liječenje ( Tekstovi, Ljekovite biljke )

Znanost ( Tekstovi )

Bezuvjetna ljubav - Duhovni principi kolumna 2. dio


ODNOSI MEĐU LJUDIMA


Život je otvorena igra na svjetlosti istine, uz pomoć energije i Duha.

U mraku spavamo, jer nema energije, nema svjetlosti istine, jedino postoji Duh, koga nismo svjesni.

Preko individualiziranih duša svi ljudi svijeta su povezani, pripadamo istoj vrsti, i prepoznajemo se po mnogo čemu.

U objektivnoj stvarnosti ljudi uređuju odnose na temelju fizičke, mentalne i duhovne povezanosti.

Između muškarca i žene često puta postoji posebna privlačnost, koja nalaže uređivanje odnosa uz uvažavanje seksualnih sklonosti.

Posebno su zanimljivi bračni odnosi, gdje partneri, zbog neznanja, i neiskrenosti, ulaze u mnoge bračne probleme, socijalne ili seksualne prirode. Za harmoniju odnosa mora postojati određeno znanje. Partneri u odnosu se moraju izjasniti što očekuju od odnosa. Da li je odnos prijateljstvo ili interes? Bez obzira na motiv odnosa, sve mora biti vidno postavljeno, kako kasnije ne bi došlo do problema.

Partneri u braku moraju otvoreno reći koja je priroda njihove seksualnosti. Da li su zainteresirani za nagonski, moralni ili duhovni sex? To su stvari koje moraju biti jasne. Brak je društvena izmišljotina, na temelju socijalnih potreba i djece. Pitanje seksualnosti ne može biti uređeno, i tu postoje mnoga neslaganja. Društveni brak u duhovnosti nema što tražiti, ali su partneri vezani uz ljubav, dokaz božanske pripadnosti, a ne morala i interesa.

Seksualnost svakog pojedinca je osobna stvar, i nitko nema pravo miješati se i manipulirati njome, jer će time proizvesti negativni efekt. Seksualnost tijelu služi kao odskočna daska za podizanje životne sile, i naravno, za rađanje djece.

Manje je poznato da je seksualnost svakog pojedinca slobodna stvar i iznad bračnih veza.

Često puta žena je više zainteresirana za fizički sex, a muškaracu to dosadi i htio bi duhovno eksperimentirati, a onda dođe do svađe i nezadovoljstva. Impotencija kod muškaraca i frigidnost žena, samo su posljedice neiskrenih odnosa i bračnih veza. Moralisti su posebno blokirani u seksualnom neznanju, jer seksualnosti čovjeka prilaze preko moralne religioznosti, koja u osnovi nema nikakav smisao. Čistoća čovjeka dolazi od istine, ljubavi i svijesti, a ne od moralne projekcije određenog društva. Ono što je u jednom društvenom sistemu prihvatljivo, u drugom nije, ali na razini istine i Duha, moral zaista ne postoji. Na duhovnom planu život je vječan po svakom osnovu, zato ne postoji potreba za dodatnim žrtvovanjem, koja se u moralu traži.

Čovjek jedino mora biti žrtva ljubavi, da je spreman i život dati za ljubav. To se jedino može shvatiti u bezuvjetnoj ljubavi prema djeci.

Moramo se zalagati za iskrenost, otvorenost i slobodu u odnosu. Posebno je važno pitanje ljubavi, za koju mnogi vjeruju da je individualna, ali je ona ipak univerzalna i odnosi se prema Duhu. Druga je stvar što Duh proživljavamo preko tijela osobe koja nas privlači.

Svi odnosi među ljudima, građeni na temelju interesa, donose napetost, svađu i nešto teže. Jedino odnosi prijateljsta, na temelju ljubavi, istine i svijesti, uvijek obećavaju.

U prirodi ljudskog uma je usmjeravanje čovjeka na osnovi objektivne stvarnosti, od čega proizilazi ponašanje dobiveno obiteljskim odgojem, obrazovanjem, ideologijama, društvenim moralom i religijom. S toga je potrebno mnogo vremena i truda pročišćenja i meditacije, da bi se um usmjerio na nešto novo, duhovno.

Zato su odnosi među ljudima odraz opće kulture, obrazovanja, tradicije podneblja, i svega onoga na čemu je um formiran.


SIMBOLIZAM APSOLUTNOG STANJA

Tajna o Duhu ne postoji, tim prije imajući u vidu svijest o istini. Duh je simbolizam za Božanstvo, koje nema materijalnu podlogu, već je isključivo duhovne prirode.

Duh nije stvorio svijet. Više se radi o predaji ljudske svijesti, da ne može ići dalje i dublje od svjetlosti istine, u otkrivanju postojanja svijeta.

Kroz evoluciju, naši davni prapreci, ponašali su se nagonski, slično životinjama. Kasnije su razvili osjetila, počeli misliti i javio se EGO. Evolucija uvijek ide dalje, šire se vidici prema prirodi, izmislili su govor, i razvili UM. Prije mnogo tisuća godina UM se predao SVIJESTI čovjeka, tako su Buddha i Isus prosvjetlili. Danas ni to nije dovoljno, traži se put za ulazak civilizacije u NOVU SVJESNU EVOLUCIJU, i rađanje SUPER ČOVJEKA, gdje bi sve bilo podređeno holističkom pristupu hologramu svijeta, po pitanju energije i svijesti.

Bez obzira na evoluciju, zadržali smo u sebi sva tri aspekta života, fizički, mentalni i duhovni, koji vode istom cilju. Kod fizičkog aspekta ograničeni smo na osjećanja, misli, ego i um, vezani za tijelo, ponajviše regiju stomaka i spolovila. Mentalni aspekt proširuje vidike preko glave i uma, a duhovni aspekt nas oslobađa tijela, preko spiritualnih mogućnosti, kada se fizički um uzdiže u metafizičku tvorevinu - SVIJEST.

Različite su moći prosuđivanja u raznim aspektima života.

Kod fizičkog i mentalnog, vidni su tragovi nečistog tijela, zbog nesavršenosti materije i metabolizma (nečista krv, limfa, znoj, gnoj, mokraća, fekalije i dr.).

Na duhovnoj razini nema vatre, oksidacije, topline, i sve ide ka hladnoj i mirnoj svjetlosti. Lakše je pronaći mir u praznom prostoru, nego u zaprljanom tijelu, zato je svijest najbitnija.

Prevođenje uma u svijest je praktična stvar, jer se time otklanjaju sva ograničenja tijela, a kroz filter istine, prljavo tijelo može zračiti svjetlost.

Sve je u čovjeku, a Duh jedino simbolizira cilj, u smislu privlačenja zbog savršenstva. Čovjeku je Duh najveći izazov, jer je evolucijom trasiran put Božanstva, koji i dalje služi uživanju tijela. Bez obzira na svijest, koncept potpune slobode, u svemu provejava želja za dobitkom, kao volja ka prosperitetu života. Da nije tako postavljeno, došlo bi do odustajanja od životnog puta. Čovjek je do savršenstva izmislio Božanstvo, i nekima je potrebno više života da bi spoznali istinu o Duhu. Zato većina vjeruje u postojanje Tajne o Duhu. Naravno, bilo je potrebno milijarde godina i duhovnog proživljavanja, da bi se stvorilo Vrhovno kraljevstvo svijeta, Apsolut, Bog, Duh. Sve to proizilazi iz spiritualnosti čovjeka, kako bi postojanje imalo svrhu. Zamislite, predaju čovjeka bez životne borbe? Neke sekte se time bave, jer u životu čovjeka ne vide svrhu. A svrha je u samoj suptilnosti kreacije, beskrajnoj snazi, energiji i svjetlosti svijeta, percipiranoj u svijesti. Stvoren je kotač života bez kraja.

Po principu cilj opravdava sredstvo, svjestan će uvijek biti radostan, u ljubavi i istini, izazvan Putem prema Duhu, a čovjek zaostao u razvoju, neće vidjeti smisao života.

Sama duhovnost je savršenstvo, gdje ne postoji mogućnost neistine, jer je sve upakirano u savršenstvo Apsoluta, koji je u svemu.

Ovoga trenutka svatko ima pravo reći: „Duhovnost je savršenstvo, svijest, istina i Božanstvo“, a netko na sve to može reći: „To je ljudska glupost“. Odgovor možemo naći u svjetlosti istine, koja je nepogrešivi djelilac pravde.

Istina je jedino moguća u čovjeku. Čovjek ne može pratiti vibraciju energije, životnu silu u sebi, rad unutarnjih organa, ali besprijekorno osjeća istinu, koja je u svakoj točki holograma svijeta, između vibracije energije i Duha.

Svjetlost dolazi od istine. Sve što gori, svijeća, sunce, ili stanice tijela, dokaz su oksidacije, oslobađanja topline, mineralizacije (prevođenja u pepeo), i oslobađanje svjetlosti, simbola vječnog mira. Upravo se to mora dešavati u tijelu, i život je jedino na taj način moguć.

Duh kao savršenstvo, izazov i Put, služi, preko svjetlosti istine, dovesti našu pažnju do svake tjelesne stanice. To je u svijesti, duhovnim putovanjem moguće. Na taj način uvodimo svjetlost u prljavo tijelo. Jednostavno zar ne?

Mentalni i duhovni aspekt imaju za cilj kontrolirat nesavršenost fizičkog aspekta, koji je nagonski. Uživanje i dobitak su uvijek u prvom planu, a to se postiže preko uma i svijesti.

Umom obezbjeđujemo društveni status i egzistenciju, a preko svijesti - istinu, ljubav i dugovječnost (besmrtnost). Život se odvija u svakom aspektu, ali je dobro biti sveprisutan.

Ideologije i religije su čovjeka dugo držale u slijeposti.

Demokracija je donijela divljanje pojedinca u svemu.

Dvije su mogućnosti: propast ili prihvaćanje Božanstva preko duhovnosti.

Crkva se davno predala moćnicima.

U percipiranju svijesti neizbježan je ego, kao početna reakcija, čiji doživljaj ide preko uma, koji se prepušta svijesti. Tu je bitno duhovno znanje, jer um jedino to prepoznaje.

Duhovnim znanjem se lako kontroliraju ego i um.

Tijelo se lako čisti kada je optimalno. Pretilost otežava prirodnu oksidaciju.

Duhovnost je najjednostavniji način razmišljanja i življenja, gdje je sve podređeno spoznaji istine, o metafizičkoj realnosti energije, s jedne strane, i Duha, Apsolutnog stanja, s druge strane.

Istinu nije moguće spoznati bez širine svijesti, jer duhovno znanje obuhvaća svekoliko postojanje svijeta. Sama istina nije moguća bez svijesti i uvida.


SPEKULACIJE O STVARNOSTI

Navikli smo najviše na objektivnu stvarnost, ali to je samo krupni, fizički plan stvarnosti.

STVARNOST povezujemo sa duhovnom suštinom svijeta, gdje tragamo za finoćom i suptilnosti stvari. Najdublje shvaćanje stvarnosti, tiče se finoće i suptilnosti najfinije vibracije svjetlosti koja dolazi od apsolutne istine. Obzirom da svijet ispunjava energija, onda stvarnost moramo tražiti na metafizičkom planu, jer je to u skladu sa duhovnim aspektom čovjeka i spiritualnim mogućnostima.

Vjerojatno mnogima ne godi za uho priča kako je naše tijelo i materijalna priroda, iluzija, a da postoji nešto originalno. Sudac jedino može biti apsolutna istina, koja prostorno izvire iz pročišćene i najsuptilnije vibracije energije. Po tom osnovu, u nama je stvarno samo ono što je istina.

Stvarnost nije ono što vidimo na površini nečega.

Spoznaja apsolutne istine, ili čiste stvarnosti, nije moguća preko mentalnog znanja uma. UVID je jedino moguć preko SVIJESTI.

Svijest se budi kada shvatimo suštinu da se i u našem tijelu, kao materiji, krije čarolija svjetlosti istine, koju smo jedino sreli u snovima. Na taj način počinjemo voljeti sebe i sve ono što na prvi pogled ne izgleda lijepo u našim očima. Svjetlost je u svemu, samo to moramo pronaći, preko znanja i svijesti. Naravno, uvid ćemo stvoriti buđenjem svijesti koja će uslijediti od pročišćenja, kontemplacije, meditacije i drugih finih disciplina tijela. Imati jasnu viziju svijeta, znači poznavati svijet do najsuptilnijih detalja. To je moguće preko vlastitog bića. Najdalje smo otišli u evoluciji, i u našem biću postoji sve ono ikad spoznato o postojanju svijeta. Jedino se u nama krije istina koju moramo osvijetliti. Put u duhovnost, put ka istini i Duhu, je u suštini, put ka sebi. Domet ljudske svijesti je svjetlost tijela u stanicama, a to su nam na primjeru pokazali Buddha i Isus. Ono što jedan čovjek može postići, mogu i drugi, samo trebaju puno raditi na sebi.

Medicina i liječnici ne mogu biti dobri u struci, jer ne poznaju duhovni aspekt kod ljudi koje trebaju liječiti. Često puta pacijent izgleda fizički zdravo, ali ima problema na razini duše.

Religije ne daju slobodu uvida, a politika, u smislu ideologije, vladavine moći i zasljepljivanja, je kurva, koja čovjeku nije potrebna.

Teško prihvaćanje duhovnosti o strane većine ljudi, nije stvar duhovnosti, jer je ona najjednostavnija na svijetu, nego problem moramo tražiti u nemanju duhovnog znanja. Pravo znanje je alat i povećalo za gledanje čarolije koja je jedino moguća na rubnim dijelovima kristalizacije materije, gdje vibracija energije prelazi u svjetlost. Energija se silovito probija kroz gustu sredinu materije, i u jednom trenutku savlada taj otpor, i prelazi u čistu vibraciju. Taj trenutak predstavlja istinu jer je obasjana svjetlom od vlastitog tijela.

U našem životu mnogo puta smo pri volji, radosti, ljubavi i sve liči na svjetlost, ali, na žalost, to kratko traje, jer se ponovo vraćamo na fizički aspekt gdje je sve nejasno, kao u blatu, na koje smo navikli. Svjetlost treba svima nama biti vodilja i put ka prosperitetu života.


RAZINE ŽIVOTA

Normalno razvijen pojedinac može sebe izgraditi do najviših razina svijesti. To nije moguće očekivati od svih ljudi, zbog mnogih ograničenja života.

Čovjek je biće koje osjeća, misli, formira se fizički i mentalno u okviru obitelji i šire društvene zajednice. Od ukupne zrelosti pojedinca, ovisi njegova kreativna sposobnost.

No, mogućnosti duhovne nadgradnje i svijesti su zaista beskrajne.

Na fizičkom i mentalnom planu čovjek funkcionira na temelju ega i uma. Doživljaj ega se tiče prošlosti, a uma budućnosti. Obzirom da su to razine tijela, potrebno je vrijeme za postizanje rezultata. Na duhovnoj razini sve je moguće u trenutku, ali je također, potrebno vrijeme za duhovno buđenje. Kada se zaustavimo u sadašnjem trenutku, prestaje utjecaj prošlosti i budućnosti, ega i uma, misli su mirne i prepuštamo se svijesti, koja se veže na univerzalnu svijest.

Tragamo za znanjem, znanjem, znanjem, od toga očekujemo svjetlost, svjetlost, svjetlost, to će biti naša istina života, i radost i ljubav i sloboda i mir.

Kao što je fizičko tijelo aspekt i platforma bića, kao što je mentalno u mozgu, tako je duhovno u zraku iznad glave, ali jedino na način kada zrak uvedemo u stanice tijela preko disanja. Zrak izvan pluća nama ne služi. Niti nam služi svjetlo od sunca ako smo u mraku podruma.

Nemamo koristi, niti život, ako zrak ne uvedemo u naše tijelo, do svake stanice. Jasno je; Duh i svijest su JEDNO. Zato tolike važnosti pridajemo disanju, kontemplaciji, meditaciji, jogi, makrobiotici, feng shui, reiki, općenito duhovnosti, sve sa jednim ciljem, održati život, učiniti ga radosnim i uživati u ljubavi i slobodi.

Stvar je rezonance, štimunga, pažnje i ljubaznosti prema NEČEMU, a to NEŠTO je ničije, svuda oko nas, UNIVERZALNO, s pravom nazvano Duh i svijest. Ljubav se rađa kada ulazimo dublje u suštinu, gdje očekujemo istinu i svjetlost.

Dok se vi bavite nebitnim stvarima, vaše tjelesne stanice vape za zrakom, či-jem i kisikom, kao ribe na suhom, a vi i dalje vjerujete kako ste pametni. Sve ono što postoji na svijetu, za čime biste možda patili i željeli da bude vaše, možete uvesti u svoje biće preko misli. To znači da materijalno zadovoljenje tijela nije jedini način zadovoljstva. Duhovno zadovoljenje je najjače, jer je čarolija prava, kakve na svijetu nema, i vezano je za elementarno održanje života.

Zato je vrhunac svih ljudskih želja i zadovoljstava u istini, svjetlosti, svijesti, ljubavi, Duhu (zraku).

Jedino je zrak koji dišemo veza između svih ljudi na planetu. Trebamo biti pažljivi i ljubazni prema sebi, svom disanju i disanju svih ljudi (moramo biti u ljubavi sa zrakom, dahom i Duhom). Kada u potpunosti budete svjesni zraka, disanja, daha i Duha, biti ćete na najvišoj duhovnoj razini i svijesti, gdje disanje nije potrebno. Jer svijest je disanje.

U prostoru iznad atmosfere Zemlje nema zraka, vibracija energije je čista i svjetlost se ravnomjerno prenosi. Sunce, Mjesec, zvjezde i vasiona, bili su čovjeku vječita tajna. Nije se moglo doći do spoznaje Svemira, i krenulo se preko raznih tehnologija, gdje je dostignut vrhunac. Međutim, tehnološki procvat je čovjeku otvorio oči na posredan način, i sada čovjek sve više vidi svoju budućnost u duhovnosti, povratak prirodi, i svemu što pripada ljudskoj vrsti i evoluciji. Znanje se lagano pretače u svijest. Duhovnost je čovjeku značajna u svemu, jer se uveliko razmišlja o životu izvan našeg planeta. Planet Zemlja također ima vijek, i čovjek želi iskoristiti znanje i Duh za život na nekom drugom mjestu Svemira. To zahtjeva mnogo veće znanje, od znanja koje je potrebno za shvaćanje života na Zemlji, njenoj atmosferi i prirodi. Prosvjetljeni Budhha i Isus su preko kontemplacije i meditacije došli do vrha svijesti. Suvremen čovjek želi prosvjetliti istinu o Duhu preko istraživanja svemira, u novoj teoriji svijeta.


PONAŠANJE

Poslije rođenja ponašanje ovisi o egu.

Učenjem, novim znanjima i navikama, um se mijenja, mijenjajući naše ponašanje.

Ponašanje uvijek ovisi o tome na što je naviknut um.

Ako smo um navikli na NEŠTO, on će to nešto uvijek tražiti.

Kod navike uma na NIŠTA, on je jednostavno miran, ne traži ništa.

U objektivnoj stvarnosti, um je usklađen sa materijalnim izazovima.

U svijesti, imamo stanje kao da je um preveden u drugu dimenziju stvarnosti, izvan materije. Zbog toga, ne možemo definirati da li funkcioniramo preko uma, ili preko svijesti. Prije bih rekao da je to ista stvar, samo na različitim mjestima.

Postojanje Duha jedino je moguće u svijesti čovjeka. Naši davni preci nisu imali pojma ni o čemu, ponajmanje o Duhu. Produbljivanjem znanja i vlastite spoznaje, čovjek je došao do formule, modela, tajne i kreacije svijeta. Netko se fino dosjetio, povezujući sva znanja u savršenu cjelinu, da bi na kraju dobio Apsolutno stanje u jednoj točki. Put do te točke je najzahtjevniji na svijetu. Morate imati sva znanja svijeta da bi uopće došli do cilja. Kada postignete apsolutnu istinu, iz silnog napora obasja vas svjetlost, i odlazite u vječni mir za sva vremena. Kroz životni put ste dobili sva iskustva svijeta, i nemate potrebu ponovo ići od početka. Samo neprosvećeni pojedinci će biti vraćeni na ponovno rađanje, učenje i osvješćivanje.

Diskutabilno je da li ponašanje dolazi od uma, ili se um formira na osnovu ponašanja.

Prevođenje uma u više dimenzije stvarnosti, mora biti sastavni dio sazrijevanja čovjeka.

Na svijetu Duh je jedino značajan čovjeku i nikome više. U vezi sa tim možemo doći do spoznaje, zanimanje čovjeka za istinom o Duhu datira od postanka svijeta. Ako svijest čovjeka stavimo u zamišljenu ravan ogledala, onda je svejedno sa koje strane prilazimo Duhu, da li preko objektivne stvarnosti, ili preko metafizičke realnosti energije.

Specifičnost Duha je jedinstvena na svijetu, i kao forma uma (svijesti), koju nitko na svijetu ne može opovrgnuti. Duh jedino služi čovjeku, kao Apsolut, gdje sve mogućnosti, promjene i odnosi vibracije energije umiru u svijesti čovjeka, propraćene vatrometom i bljeskom svjetlosti istine.

U vezi Duha sve je nevjerojatno zanimljivo, pa tako i apsolutna istina. Duhovnim putovanjem mogu se dosegnuti razine kakvih u objektivnoj stvarnosti nema, i upravo to čini duhovnu čaroliju najzanimljivijom na svijetu, u odnosu na relativnu prirodu.

Budhha i Isus su prosvijetlili u vremenima najvećih patnji ljudi. Njihova prosvjetljenja su ravna slici u ogledalu, gdje je ispred ogledala najveća patnja, a iza ogledala najdublji mir. Čovjek i njegova svijest u sredini, između dvije krajnosti, predstavlja svjedočenje, i neutralnost kakva je potrebna za postizanje mira. Tako se duhovnost, malo po malo budila u ljudima koji su bili na velikim mučenjima, u patnjama, i u svim bezizlaznim situacijama. Naravno, smrt kao naličje života, rasvjetljava tajnu onostranog.

Iskustva duhovnih tragača su slična. Kod svih prethodi buran život sa mnogim negativnostima, gdje su primorani mijenjati sebe, u smislu rješavanja nagomilanih problema. Taj rad na sebi predstavlja početak duhovnog života. Čovjek je sam sebi najveći neprijatelj kada nema potrebno životno znanje, kada nije istinit, i kada nije uskladio želje sa mogućnostima.


ZNANJE

Znanje je nešto što direktno utječe na naša osjećanja, misli, ego, usmjeravanje uma i buđenje svijesti.

Navikli smo na znanje dobiveno tijekom odgoja, preko obitelji, škole, društva, znanosti i religije. To znanje u našem umu formira objektivnu svijest, koja se tiče fizičkog i mentalnog aspekta života. Učenje znanja je mukotrpan posao, jer nije u skladu sa istinom i vibracijom energije. Zbog toga djeca ne vole školu, jer ih ona uči nečemu u čemu djeca ne vide ništa korisno.

Postoji i duhovno znanje, koje se u svemu razlikuje od objektivnog znanja, jer se ne uči mehanički, preko uma, nego se proživljava u biću, preko istine, vibracije energije, u vidu svijesti. Duhovno znanje je stalno u nama, samo moramo toga biti svjesni. Osvješćivanje je također dug proces, jer se um mora u svemu nadvisiti, dresirati, i usmjeriti na svijest.

Univerzalno znanje je sveznanje i kozmički red, u nama kao svijest, sloboda, istina i svjetlost od vibracije energije.

Sa našim običnim znanjem se nitko ne mora složiti, međutim, univerzalno znanje je Zakon svijeta.

Između univerzalne kozmičke svijesti i uma, budi se ljudska svijest.

Misli od uma su napor, dok u svijesti, misli prelaze u UVID.

Meditacijom se misli i um prevode u uvid i svijest.

Naša evolucija je na današnjem stupnju zahvaljujući znanju. Međutim, ljudima se manipulira u svemu, pa i u znanju. Duhovnost kao nešto prirodno i primjereno spiritualnosti čovjeka, potisnuta je u drugi plan, jer društvo nameće svoja pravila ponašanja, i kreiranje obrazovanja ljudi.

Moćnici ne prihvaćaju Božanstvo, jer u njemu ne vide stvarnost, zbog Apsolutnog stanja. Moramo spoznati da je Božanstvo neminovnost za čovjeka, bez obzira na metafizičku realnost energije i objektivnu svijest, u svakom pogledu.

Zamislite, iz objektivne svijesti pojedinca, proizilazi relativna istina. Koliko je umova na Zemlji, toliko je relativnih istina i pogleda na svijet. Na taj način podjele među ljudima su neizbježne. Samim tim objektivno znanje, nametnuto od društva i oficijelne znanosti, nije cjelovito, jer ne vodi istini. Sa običnim, objektivnim znanjem, ne možemo ići dalje u spoznaji iznad tijela i materijalnog, jer su dometi uma toliki. Svaki dodatni komentar je suvišan, obzirom da sve više ljudi uviđa potrebu za duhovnim znanjem i buđenjem svijesti. U objektivnoj stvarnosti nije moguće uhvatiti red sa znanjem, jer je sve podložno promjeni u trenutku.

Na drugoj strani, preko Božanstva, svatko može uzdignuti sebe do APSOLUTNE ISTINE, jer je svjetlost jedino moguća od nje. Prihvaćajući Duh kao jedinu stvarnost, čovjek sebi otvara Put ka prosvjetljenju, koji je moguć samo na taj način. Sa duhovnim znanjem, preko svijesti, uvijek ste povezani sa univerzalnim znanjem (vibracijom čiste energije, kao konstante postojanja). Duhovno znanje otvara put najširem UVIDU, SVIJESTI, SLOBODI i SVJETLOSTI.

Odbijati Božanstvo je najveća glupost, jer nikome ne smeta, nikoga ne ugrožava, a svakome daje mogućnost uzdignuća do prosvjetljenja. Naravno, odbiti ga jedino mogu neobaviješteni.

Duh ne možemo povrijediti jer je duh.

Voljeti Duh znači voljeti sebe i čitav svijet.

Duh sebi ne znači ništa, jedino onome tko je toga svjestan.

Opušten, miran, pažljiv, ljubazan, zdrav, može biti svjestan pojedinac, koji duhovno znanje nalazi u univerzalnoj kozmičkoj svijesti, istini, svjetlosti i vibraciji energije, naravno, uvijek vođen Božanstvom.


Pero
Duhovni principi
http://bezuvjetna-ljubav.blog.hr/