Zašto toliki strah od prirode? Jesmo li negdje unutar nas spremili
istinu koliko smo prema njoj nemilosrdni, pa se po ugledu na naš ljudski
obrazac življenja, bojimo da nam ne uzvrati udarac.
A taj silni strah potiče agresiju i tjera nas da joj činimo nove rane i
nepravde. Sve što remeti naš obrazac i naš „mir“, zatiremo u korijenu. I
kao da jedva dočekamo skačemo na svako „m“ od možda. Ubij, posijeci,
uništi. Licemjerno za nasilje nađemo drugi izraz, pa smo na primjer
ubiti zamijenili sa uspavati i kao da nas sama ta riječ opravdava
prikazujući nas nama samima milosrdnima????
Ljute nas i te biljke i stabla koja cvjetaju što nam izaziva alergiju, a
pelud leti svugdje okolo i pravi smeće. Slušam razgovor ljudi koji
sjede u hladovini borova ispred zgrade u kojoj stanujem. Lijepo je, kažu
ovako sada u hladu, ali onih dvadesetak dana kad cvjetaju stvarno
naprave nered, a ljudi su alergični, pa zaključe da bi ih svejedno
trebalo posjeći. Čovjeku dođe da se rasplače nad tugom tih stabala, dok
slušaju ovako nešto, umjesto hvala.
Imala sam priliku vidjeti onoga koji se dohvatio pile i odobrenja da iz
nekog razloga popila sve stare borove na jednoj padini, kako u ekstazi
moći uživa uništavajući sve ispred sebe.
Zar nam toliko smeta živa biljka, živo stablo. Na našu sreću ubrzano se
osvješćujemo, jer bi se inače trebali bojati plastičnih borovih šuma i
sličnog strašnog smeća i neukusa, po uzoru na ono čega možemo na tone
naći na počivalištima naših dragih.
Strah nas je i od sunca. Šešir, naočale, odjećom prekriven svaki
centimetar, a kad se skine odjeća onda se obuku otrovna zaštitna
sredstva. Zaštititi se na sve načine? Bili ga ugasili da možemo? Znojimo
se, vruće nam je, pa što. To je isto ono sunce čija svjetlost
tisućljećima grije sva živa bića bez razlike, zbog kojeg se u proljeće
budi sav život na Zemlji, a ljudi se uz njegovu svjetlost općenito
osjećaju bolje, ono koje je kao takvo u konačnici izvor života kakvog
poznajemo. Pa kako uopće možemo vjerovati da to isto sunce izaziva
bolest ?
Jesmo li se ikada zapitali jeli problem naše nervoze, alergija, opeklina
i raznih boleština zapravo u nama, u neravnoteži svih naših sustava. Da
su sve loše misli, agresija, alergije, da je sve rezultat našeg
ponašanja prema prirodi i prema nama samima.
Oslobodimo se, dakle, starih obrazaca i za početak budimo zahvalni na
saznanju da svakim svojim obrokom određujemo svoju sudbinu. Budimo
zahvalni na svemu oko nas, budimo zahvalni na Suncu, jer ono život
znači, budimo zahvalni prirodi jer nam sve potrebno pripremi u pravo
vrijeme.
Evo upravo zrije bobičasto voće puno antioksidanata koji su nam potrebni
kako bi uživali na suncu i prikupili dovoljno svjetlosti i vitamina D
za zimske dane.
A što mi radimo sa tim bobicama pogledajmo na primjeru višnje koja spada u kategoriju super zdrave hrane.
Višnje su na neki način eliksir za tijelo i igraju glavnu ulogu u
održavanju ljepote kože. Najzdravija je svježa i sirova iako će imati
određenu antioksidantnu vrijednost i nakon sušena, smrzavanja ili
konzerviranja, pa je možemo jesti cijelu godinu. Ali priroda nam je nudi
upravo sada kada nam je najpotrebitija za našu kožu. Super!
No, mi ih ne pojedemo tako svježe, nego ih lijepo očistimo i napravimo
kolač, sa mnogo šećera i nezdravog šlaga, a od kolača, makar i višnja
koja štiti i njeguje kožu bila u njemu, dobit ćemo bore i celulit, a
izlaskom na sunce ćemo se dodatno izložiti kožnim oštećenima.
Pojedimo, dakle, svako jutro šaku svježih plodova višnje i ostalih bobica, dok ih ima!
Vratimo se suncu i svijetlosti jer su svijetlost i zdravlje
nerazdvojivi. Nedostatak svjetlosti je kao i neuhranjenost, kada se
remeti ritmičko pulsiranje potpuno zdravog bića.
Rudolf Steiner, osnivač Waldorfske škole, Antropozofske medicine i
biodinamičkog vrtlarstva je tvrdio da dozvoljavajući vanjskom svijetlu
da uđe u naš sistem oslobađamo jednaku količinu našeg vlastitog
unutarnjeg svijetla. Što više povećavamo sposobnost apsorpcije i
asimilacije svijetlosti to više svjesni postajemo.
„Što se više mijenjamo povećanjem naše apsorpcije svijetlosti to više i
sami postajemo svjetlost. Ovo je profinjena tajna "svjesne ishrane".“
Elain Hollingsworty, direktorica zdravstvenog centra Hipokrat, je u
svojoj 74-toj godini izdala knjigu Preuzmite kontrolu nad svojim
zdravljem i otrgnite se industriji bolesti, u kojoj odgovorno donosi
mnoge istine.
„Već dugo je poznato da je sunce od presudne važnosti za bujni rast
biljaka, međutim, jako mali broj ljudi uviđa da je ono potrebno i
ljudima, osobito za sintezu vitalno važnog vitamina D. Unatoč tome
vlasti diljem zapadnog svijeta upozoravaju nas da se klonimo sunca,
umjesto da nas upozoravaju da se klonimo loše prehrane i masnoća koji su
doveli do epidemije raka kože.
Kad sam bila mlada nije se govorilo o raku kože, ne zato što sam se
skrivala od sunca, već zato što su višestruko nezasićena ulja još uvijek
bila samo pohlepni san multinacionalnih kompanija. Danas se ova
plastična ulja nalaze posvuda, a isto je i sa rakom kože, što nije
slučajnost.
Ova neprirodna ulja, zajedno sa svim drugim nevjerojatnim smećem kojeg
ljudi jedu i piju, izlaze iz tijela zajedno sa znojem i u kombinaciji sa
suncem doprinose nastanku raka kože. Ali za to nije krivo sunce, za to
su krivi ljudi koji su dovoljno bedasti da jedu smeće.
Istraživanja su već mnogo puta potvrdila da su zaštitna sredstva opasna
po zdravlje. Na primjer, istraživanje koje je proveo Norveški državni
ured za zaštitu od zračenja, otkrilo koliko je opasna čak i mala
količina OMC-a (octyl methoxycinnamata) , kemikalije koja se koristi u
90% zaštitnih sredstava.
Tako, dugoročno izlaganje suncu može dovesti do raka kože, uz korištenje
kreme sa visokim faktorom zaštite od sunca, radi otrovnih sastojaka
koji ubrzavaju razvoj kožnih lezija i tumora. Jake kemikalije kao što je
Oxybenzone brzo prodire u kožu i može izazvati alergijske reakcije, pa
čak i hormonalni poremećaj. Oxybenzone je pronađen u 65 posto svih
ne-mineralnih krema za sunčanje na tržištu….“ Elain Hollingsworty
„Svjetlošću najbogatija hrana vjerojatno su plavozelene alge i organski
uzgojeno voće i povrće. Hrana koja je izgubila svoju svjetlosnu energiju
zbog pretjerane obrade, zračenja i tako dalje postupno gubi životnu
snagu i postaje funkcionalno mrtva. Jedenjem nutritivno mrtve hrane na
koncu izgladnjujemo tijelo, um i duh te dovodimo do smanjenja funkcije,
češćeg obolijevanja, kronične bolesti te, konačno, i do same smrti“. Dr.
Gabriel Cousens,
Iskaz nobelovca Laureate Dr.Szent-Gyorgi je ključ u razumijevanju
značaja unošenja svijetla u naš organizam, putem svježe biljne hrane ili
na drugi način. On govori o visoko nabijenim elektronima koji sudjeluju
u prenošenju sunčeve energije u našu molekularnu strukturu bez njenog
mijenjanja. Sve više se počinje prihvaćati model biljne prehrane, jer
konačno razumijemo ovu naučno dokazanu činjenicu, pa je logičan slijed
da konzumiramo hranu bogatu elektronima kao što je voće, povrće,
sjemenke i slično. Tako u naš organizam unosimo kondenziranu sunčevu
svjetlost, koja se, naravno, uništava ako te namirnice kuhamo ili
prerađujemo.
Dr Naydenov ističe mikro alge, spirulinu i AFA algu, kao namirnice koje
su možda najbogatije sunčevim elektronima. Kako AFA raste na visokim
nadmorskim visinama ima povećan beta-karoten i druge karotenoide, te
sisteme enzima i drugih bioloških sastojaka za bolje apsorbiranje
pojačane sunčane i kozmičke radijacije. Ne samo da ta živa hrana,
bogata elektronima, djeluje kao donator snažnih elektrona nego djeluje
kao sunčano rezonantno polje koje privlači, sprema i povezuje sunčevu
energiju u našem tijelu.
Po dr. Budwig, čovjek je taj koji najviše akumulira sunčeve elektrone
radi čega je osobito povezan sa sunčanom svjetlosti. Njen konačan
zaključak je da je ljudsko tijelo sunčana energetska ćelija i svi bitni
procesi metabolizma i iskorištavanja energije iz hrane se odvijaju pod
utjecajem fotona odnosno sunčeve svjetlosti.
Dr. Hans Eppinger je, također, pronašao da su sve stanice u osnovi
baterije koje su pune kada je čovjek zdrav, a kada je bolestan prazne su
i jedva funkcioniraju.
„Mi smo ljudske fotoćelije sa sunčevom svijetlosti kao osnovnom biološkom hranjivom tvari“. Dr.Szent-Gyorgi
Želimo li bezbrižno koristiti blagodati sunca trebamo izbjegavati hranu
koja uz sunce potiče oštećenja naše kože, a koja nam i inače nije
preporučljiva.
Prehrana bogata šećerom doprinosi prijevremenom starenju kože, što
dovodi do bora i celulita, što čini da UVA zrake izazivaju ozbiljnu
štetu od sunca i Procesirana hrana koja je puna omega-6 iz raznih
biljnih ulja, koje mogu biti uzročnici razvoj raka kože.
Zaštitu ćemo naći u prirodnoj prehrani, bogatoj antioksidantima i omega-3 masnim kiselinama.
Iz tog razloga, uključimo zdrave masti u našu prehranu kao i dodatne antioksidante.
Zdrave masti ćemo naći u ekstra djevičanskom maslinovom i kokosovom
ulju. Kokosovo ulje je izvrsno za kuhanje jer može izdržati visoke
temperature. Korisno ga je čak umiješati u naš zeleni napitak
(smoothies).
Divlji losos, ako nam je dostupan, sadrži Astaxanthin, koji nudi 500
puta veću antioksidativnu zaštitu od vitamina E i nekoliko puta jaču od
vitamina A.
Fermentirano riblje ulje je puno hranjivih tvari uključujući vitamin A i omega-3 masne kiseline.
Lisnato povrće i šarene bobice, oboje bogato kvercetinom i drugim antioksidantima.
Ekstra zelene namirnice kao što su alge. Od dvije kapsule AFA alge ili
kašičice Lighten up-a uz jednu bananu dobit ćete ukusan i moćan frape,
uz koji ćete bezbrižno uživati u suncu.
Ako ste u mogućnosti koristite dodatne antioksidante kao što je Berry
power u kojem je sva snaga bobičastog voća ili antioksidant sa
pycnogenolom. Za više informacija o proizvodima obratite mi se na
ana.karlovic2@du.t-com.hr ili na 098-9156728, a ovdje želim nešto više reći o pycnogenolu koji je sadržan u proizvodu superantioxidant.
1536-te godine cijela flota brodova, pod zapovjedništvom francuskog
istraživača Jacques Cartiera, je ležala zamrznuta na ušću rijeke St.
Charles u današnjoj Kanadi. Uz sve nedaće zavladao je skorbut od čega je
umrlo 25 ljudi, koju sudbinu bi doživjeli i drugi da se Cartier nije
obratio za pomoć lokalnom plemenu Irokeza. Rekli su mu da će kora
određenog stabla bora skuhana u vodi spasiti ostatak posade. Sva posada
je bila tako brzo izliječene da je zapanjeni Cartier to proglasio božjim
čudom.
"Misterij" je riješen ...U 1951, kada je dr. Jacques Masquelier,
francuski farmaceut i istraživač, u kori stabla francuskog primorskog
bora pronašao Pycnogenol, kemijski spoj, koji je donio ozdravljenje
posadi Cartiera.
Pycnogenol je snažan antioksidant, bogat vitaminima E i C, koji mu
produljuju antioksidativnu aktivnost. Sada više ne hara skorbut, ali smo
svjedoci strašne pošasti u obliku Alzheimera. Pycnogenol uspješno
sprječava beta-amiloidnu toksičnost oštećenja moždanih stanica, a
sprečavanjem ove toksičnosti umanjuje se uništenje stanica koje se
događa u Alzheimerovoj bolesti.
Dragi ljudi, uživajmo u suncu. Sat dnevno trebamo biti izloženi sunčevim
zrakama, da tijelo može održavati određene količine hormona i pravu
kiselo-lužnatu ravnotežu. Hranimo se sunčevim fotonima izlažući mu se
golom nezaštićenom kožom, bez opasnih zaštitnih krema i jedimo obilje
slasnih plodova koje nam je priroda pripremila upravo sada zahvaljujući
suncu i za sunce.
Dr. Gabriel Cousens, u svojoj knjizi „Jedući divlji elektron“ kaže:
……Snažno sunčevo rezonantno polje najavljuje evoluciju čovječanstva u
dosezanju punog kapaciteta kao ljudskog "sunčanog bića". Svjetlost
podržava evoluciju, a nedostatak fotona u našem tijelu sprečava je.
Svjetlost i svjesnost su međusobno povezani…
Ljubi se ovdje vrijesak i kamen,
ljubi se cvijet i drača,
ljubi se more i sunce,
i žal i barka
kad se domu vraća.
A ti žurno kroz ljubav koračaš,
smeta ti kamen, smeta ti drača,
ne osjećaš sunce, ne čuješ more,
samo bjesniš
... bit će sve gore i gore..
Jer duša tvoja za ljubav je mrtva,
već davno srce od nečeg ne zadrhta,
samo prazno u ritmu lupa,
sam si svoja postao žrtva.
Ana K. /Miris vrijeska/
Uživajmo!
Ana
Putujuće čovječanstvo je knjiga J. Krippendorfa, iz 1984 g , sa temom
kako je ljudsko društvo, koje se ranije držalo jednog prebivališta,
zahvatilo veliko gibanje.
Pisac, koji sebe naziva istražiteljem slobodnog vremena i turizma, na samom početku knjige kaže:
„Iskorišćuje se svaka prilika da se negdje otputuje. Bijeg iz
svakodnevnice, kad god je moguće……Ljudi ništa ne priželjkuju toliko
koliko neko drugo prebivalište. Samo da se ne ostane kod kuće! Samo da
se nekamo ode!“
A nakon 138 stranica završava:
„Ključ za humanizaciju putovanja jest novi, suveren čovjek. Ne samo
korisnik praznika nego cjelovit čovjek. Čovjek koji poznaje sama sebe i
svoje motive, kao i svoje turističke želje; koji je naučio kritički
gledati na samoga sebe, u svijetlu znanja o tuđim kulturama, koji je
završio neku vrstu unutrašnjeg putovanja i zbog toga postao skroman. Tom
čovjeku treba pomoći da se rodi. Tek kad on bude postojao i vanjsko će
putovanje biti čovječnije“.
Upozorava li nas Krippendorf, između ostalog, i na činjenicu da gdje god
krenemo vodimo sebe sa sobom, a u društvu nas samih i svemu oko nas
možemo uživati samo ako smo cjeloviti. S obzirom na činjenicu da se
upravo milijuni ljudi nalaze na svom unutarnjem putovanju, možemo i u
tom smislu govoriti o putujućem čovječanstvu.
Jer to što živimo privremeni život u privremenom svijetu ne znači da
možemo samo plutati na valu i proći. Dapače, itekako se trebamo truditi i
dati svoj doprinos.
Neke nas osobine i navike, bilo naslijeđene ili izgrađene tijekom
vremena, u nekim stvarima čine učinkovitijim, dok nam u drugima uzrokuju
totalni nered. Iz tog razloga prihvaćanje činjenice da ćemo radeći na
sebi postati učinkovitiji i zadovoljniji u svim aspektima života, zaista
veseli i oslobađa.
Ne postoji propisani obrazac kako i ne postoji prečac. Svatko na svoj
način se traži i gradi, formirajući vlastiti izražaj i nastojeći dobiti
priliku da svoju poruku pošalje svijetu.
No, bez obzira koji način odabrali i kakve životne škole prolazili, nema
vidljive oštre granice. Ne svane odjednom dan kada smo potpuno dostigli
sve ono za čim smo tragali, pa nadalje uživamo na lovorikama vlastite
mudrosti i u samo dobrim stvarima.
Bez obzira na duljinu puta koji smo prešli, bit će trenutaka kada ćemo
donijeti odluku koja će nas skrenuti u neki zamršeni rukavac ili ćemo
bespomoćno dozvoliti da nas netko ili nešto povrijedi, usprkos svim
saznanjima.
Prema mom iskustvu, napredak uočavamo po tome
kako i koliko brzo pronalazimo izlaz iz kriza, u kojima smo se nekada
znali danima zadržavati, sažalijevajući se, očekujući pomoć od nekoga
drugoga nesvjesni vlastite moći, prihvaćamo činjenicu da sami biramo
koliko dugo ćemo se zadržati u kaljuži ljutnje, krivnje i prijekora, jer
znamo da možemo izaći kad god poželimo, što iz krize nosimo dalje;
ljutnju, krivnju, prijekor ili samo pouku, čini nam se da su se ljudi
oko nas promijenili, postali bolji, priroda ljepša, a zapravo sve više
uočavamo dobre stvari, a sve manje loše.
Prije dvadesetak godina, u samom početku mog ozbiljnog traženja smisla,
pročitala sam pričicu kako je Bog, dok je stvarao čovjeka, dugo
razmišljao gdje će sakriti ono što je čovjeku najvažnije, s namjerom da
čovjek to ne pronađe tako lako, kako bi se u potrazi što bolje izgradio.
Mislio je, mislio i dosjetio se. Skrio je sve bitne vrijednosti kao i
odgovore na sva pitanja unutar njega samoga, a dao mu oči koje gledaju
prema vani.
Pa tako dok samo očima tražimo teško ili nikada nećemo pronaći, no pokušamo li tražiti srcem, evo ga!
U tijeku upoznavanja novih vrijednosti dogodi nam se da smo u konfliktu
sa sobom. Iz usta nam izlazi nova priča, a živimo prema starim
obrascima. Trudimo se promijeniti stara uvjerenja i navike i taman kad
samozadovoljno zaključimo da smo potpuno ovladali željenim znanjem,
život nam posloži ispit, tek toliko da znamo dokle smo došli. Ovako je
izgledao moj prvi ispit;
Prekrasan proljetni dan, a moja kćer tinejdžerica i ja u šetnji plažom.
Ona obukla nove „starke“, jučer smo ih platili 530,00 kuna. Zaista nam
je lijepo. Malo dalje mladi bračni par se udubio u razgovor sa nekim
ljudima, a dijete od otprilike 3 godine odjednom krene prema moru za
loptom koja je otišla daleko od obale. Moja kćer potrči i onako u novim
starkama uleti u vodu i izvuče dijete i loptu. Krasno, nesebično, a moj
komentar je bio nešto u smislu „što radiš to su ti nove patike, znaš li
koliko koštaju“. Okrenula se prema meni začuđena i samo rekla „Mama“.
Buđenje u trenutku. Čujem sebe kako govorim o svim mogućim ljudskim
vrijednostima koje se izdižu iznad materijalnog i bi mi nekako neugodno.
No, naučila sam već da nam ne treba krivnja. Pouku prihvatimo sa
zahvalom i saznanjem da za napuštanje starih uvjerenja i navika treba
vremena i strpljenja, a pogotovo vjere da smo na pravom putu i da ga
trebamo nastaviti.
Evo jedna priča koju je netko htio s nama podijeliti i poslati nam poruku.
„Ne tako davno, probudio sam se sa gorkim okusom u ustima i činilo mi se da sve ide po zlu!
Sjećam se razmišljao sam: "Zašto je sve protiv mene. Zašto su svi protiv mene“?
A onda sam se natjerao da dobro promislim i zaključio: "Čekaj malo! Nije svatko, samo nekolicina je protiv mene“.
Zgrabio sam jastučić za bilješke i počeo zapisivati imena onih koji mi
ne daju potporu ili me ne podnose iz nekog razloga. Dobro sam razmislio
nastojeći se prisjetiti svakog imena i napisao točno tri osobe i koliko
god sam se trudio pronaći još koje ime nisam uspijevao. Tri, točno 3
osobe.
Tada sam počeo razmišljati o ljudima koji me podržavaju i koji vole biti
u mom društvu. Jednog po jednog sam zapisivao na papir i dobio
dvocifren broj i više.
Postavio sam ovaj problem na globalnu razinu. Većina ljudi ni ne zna da
postojim, a dio onih koji me ne poznaju, a imaju neku interakciju sa
mnom, ostaju uglavnom uključeni u vlastite živote, dok su prema meni u
osnovi "neutralni".
Oduševljeno sam shvatio da od svih ljudi na zemlji postoje samo 3 osobe s kojima nemam najbolje odnose.
A koliko vremena u danu sam u interakciji sa ove tri osobe? Nisam se mogao sjetiti da je to ikada bilo više od nekoliko minuta.
Onda sam razmišljao o svim negativnim susretima koje inače imam u jednom
danu; kao na primjer u prometu, kada mi čovjek kojeg uopće ne poznajem
plasira neki negativan komentar. I teško sam mogao pronaći i u najgorem
danu više od 5-15 minuta stvarne interakcije s neugodnim ljudima.
Ove činjenice su me potpuno osvijestile! Bilo je dana kad bi mi cijela
24 sata razorilo tih 15 minuta kontakta sa negativnim ljudima (u većini
slučajeva čak manje od 15)! Kako je to moguće? Preživio sam tih 15
minuta, pa zašto dozvoljavam da mi to uništiti cijeli dan?
Čak i da sam proklinjan riječi me ne bi povrijedile, a prokletstvo se
nikada ne bi dogodilo. Sve izgovoreno je prijetnja koja se ne
manifestira kao realnost!
I kako onda nešto tako lažno i nestvarno kao što je prijetnja ili ružna riječ može uništiti moj dan?
Odgovor je jednostavan. Prijetnja je ušla u moja razmišljanja i
kontaminirala moj um. Ponašanje ljudi me smeta 15 minuta ili manje, ali
23 sata i 45 minuta me ljute moja razmišljanja o tome događaju, te tako
uništim svoj dan!
Naučio sam i trudim se fokusirati samo na pozitivno u mom životu i biti
zahvalan za sve što imam! Život je stvar izbora. Je li čaša polupuna ili
poluprazna? Vi odlučite ...“
Dragi ljudi, nemojmo čekati ne čineći ništa. Budimo poduzetni. Razapnimo
čvrsto jedra, neka ih ispune čarobni vjetrovi svemira i krenimo.
Uživajmo u vožnji, u društvu sa samim sobom, u osjećaju sklada,
vitalnosti i unutarnjeg mira, uživajmo u krajoliku i uvijek imajmo na
umu da sami stvaramo vlastitu realnost i da se iza prijetećih crnih
oblaka uvijek nalazi prekrasno plavo nebo.
Jutro nam najavljuje još jedan vreli dan. Kroz širom otvorene prozore
umiva me svježi jutarnji zrak, a stotine ptičjih glasova kao da se
nadmeću koja će ljepše pozdraviti dan.
I ne možemo a da ne budemo zahvalni!
Uz kratak stih veliki pozdrav!
A tek bit ptica,
Bit član jutarnjeg zbora,
Što svako jutro iznova,
Odu radosti novom rađanju pjeva.
I do savršenstva
Razlijeva se pjesma
Tek propupalim danom.
Ana
Prije više od desetljeća znanstvenici su počeli intenzivno naglašavati
da se, s obzirom da je to najbolji način konzumacije vitamina D, ne
smije previdjeti korist od sunca.
Danas postoji sve više i više literature i mnogo je medijskih fanfara u
vezi nedavno otkrivenih gotovo čudesnih svojstava vitamina D.
Odgovarajuća razina bi mogla ublažiti mnoge zdravstvene probleme;
kroničnu bol, moždani udar, osteoporozu, bolesti srca, rak, autoimune
bolesti, depresiju, artritis, dijabetes, bolesti desni, psorijazu,
fibromijalgiju, autizam i druge.
Nažalost, prema većini autora mnogima od nas nedostaje vitamina D i to je izgleda zdravstveni izazov na globalnoj razini.
„Rezultat je to negativnog publiciteta u vezi izlaganja suncu tijekom
proteklih 30 godina što je dovelo do pandemije nedostatka vitamina D",
kaže dr. Michael Hollick.
Dr. Holick je profesor doktor fiziologije i biofizike na Bostonskom
Medicinskom Univerzitetu, koji proučava vitamin D više od 30 godina i
koji je primio mnoge nagrade za svoja zdravstvena istraživanja.
Potpuno je siguran u nebrojeno puta potvrđene rezultate svojih
istraživanja, da je sunce ne samo dobro nego i neophodno potrebno našem
organizmu. Toliko je siguran da je 2004.g. izgubio mjesto predavača na
katedri dermatologije, jer je odbio da se suglasi sa svojim šefovima i
sa dermatologijskom strukom općenito, koji su tvrdili da je čak i
najmanja količina UV / sunca loša za nas.
„Pronašao sam da je sunce, u vremenu kad je dovoljno jako, uvijek bolje
nego nadopuna vitamina D, što ima jednostavno objašnjenje. Vitamin D
koji je proizveden putem sunca i kože ima dvostruko više života, snage,
nego onaj koji se proguta ili onaj iz prehrane ili iz dodataka prehrani.
Nadalje, nikada se ne možete predozirati vitaminom D od izlaganja
suncu, ali itekako možete ako ste uzeli previše vitamina D u pilulama.
Vitamin D je zapravo hormon, jedinstven po tome što nastaje u koži kao
rezultat izloženosti suncu. Njegove dalekosežne posljedice na tijelu
podudaraju se s djelovanjem hormona koji utječu na metaboličke putove i
celularne funkcije.
Fotosinteza vitamina D se događa na zemlji više od 750 milijuna godina.
Neki od najranijih oblika života, koji se izlažu suncu radi potrebe za
energijom, foto sintetiziraju vitamin D.
I djeca i odrasli su u prošlosti ovisili o primjerenom izlaganja suncu
kako bi zadovoljili zahtjev organizma za vitaminom D. Na prijelazu iz
prošlog stoljeća više od 80 posto djece u industrijaliziranim i
zagađenim gradovima sjeverne Europe i na sjeveroistoku SAD-a je patilo
od razornih posljedica nedostatak vitamina D, kao što je rahitis.
Koža uz sunce ima veliku sposobnost stvaranja vitamina D. Izlaganje
osobe u kupaćem kostimu na minimalnu dozu sunca, što je obično od 15-20
minuta, u danu kad je sunce najjače, kroz lipanj ili srpanj, je
ekvivalent za uzimanje 20.000 IU vitamina D u kapsulama.
Na neminovnu potrebu izlaganja suncu upućuje i analiza NHANES III,
rezultati koje kažu da ni djeca ni odrasli ne primaju adekvatnu količinu
vitamina D iz prehrane ili dodataka prehrani.
Međutim, sunce je demonizirano, a rezultat toga je da je većini svjetske
populacije ispran mozak, te razmišlja da izlaganje suncu nije
preporučljivo.
To u suštini nije potkrijepljeno znanstvenim dokazima koji bi potvrdili
da umjereno ili značajno izlaganje suncu povećava rizik od pločastih i
bazalnih stanica karcinoma i što je još važnije, najsmrtonosnijeg oblika
raka kože melanoma.
Nema sumnje da pretjerana izloženost suncu, kada se u velike ošteti
koža, može značajno povećati rizik bazalnih i pločastih stanica
karcinoma, tumora koji se lako otkriju i lako liječe. Melanom s druge
strane, je vrlo agresivni i smrtonosni oblik raka kože, međutim, većina
melanoma se pojavljuju na najmanje suncu izloženim dijelovima, a nedavne
meta-analiza čak 35 studija sugeriraju da izloženost suncu smanjuje
rizik od razvijanja melanoma.
Zašto dakle ne iskoristiti razumno izlaganje suncu?, kaže Dr. Holick.
Kada je riječ o uravnoteženom dobivanju adekvatne količine vitamina D i
rizika od oštećenja kože od prekomjernog izlaganja suncu, dr. Jacob
Teitelbaum, autor knjige "pravi uzrok, pravi lijek" sugerira: "Dovoljno
je koristiti zdrav razum i ne biti paranoičan. Povijesno ljudi su
provodili veći dio dana vani, nisu bili umočeni u zaštitna sredstva
protiv sunca i nisu imali sunčane naočale na očima. Na taj način su
kumulirali mnogo sunca. To je normalan put do vitamina D. "
Dragi ljudi, puno bolju komunikaciju i odgovor na svako vrijeme, ono
atmosfersko i drugo, imat će kvalitetno nahranjen organizam. Isto
vrijedi i za ljetne žege. Hraniti se zdravo, piti dosta vode- ne
tekućine nego vode, jesti dosta voća i povrća koje sadrži toliko
potrebne antioksidante ili uzeti kvalitetne dodatke.
Radi toga, skrećem pažnju na srpanjsku ponudu koju vrijedi dobro pogledati:
Uz 3 AFA alge nam se nude gratis antioksidanti sa pignogenolom, a uz 2
Zelene energije ćemo dobiti gratis Manuka krema za ruke i tijelo, kojom
ćemo nahraniti kožu kad se vratimo sa kupanja i sunčanja. K tome uz
narudžbu od 500,00 kuna dobijemo antioksidante bobičastog voća, „berry
power“, 120 kapsula za samo 75,00 kuna. Savršeno!
Ljetni pozdrav uz jutarnji prizor sa žala
Kroz guste se grane bora
Probila prva jutarnja zraka
I upravo takla
Glatku površinu mora.
Ono još spava.
Ne miče.
Poljupcima samo
Bijele oblutke dotiče.
Ana
Ljeto je vrijeme za biti mlad i nestašan, što se ne događa samo od sebe.
Zato, ako želimo uživati u nevjerojatnom ljetu dajmo sebi priliku,
budimo otvoreni za nova iskustva, za izlet u neistražena područja, jer
je to najbrži put do cjelokupne obnove i zabave.
Zabavljajmo se kroz razne aktivnosti, pretvorimo besciljno lutanje u
misiju; posjetimo lokalne buvljake i antičke trgovine, budimo skupljači,
istražujmo, napravimo dugu šetnju radi šalice dobre kave ili
najukusnijeg sladoleda, priključimo se lokalnim aktivnostima i sportskim
natjecanjima, plešimo salsu, pjevajmo, fotografirajmo, uočavajmo okoliš
i ljude.
Odlutajmo povremeno na neki običan izlet ili pronađimo nešto drugo što
obično ne radimo. Prekinimo rutinu, izađimo iz zone sigurnosti i ugode,
pronađimo avanturu koja će nam donijeti radost. Igrajmo se.
Također, ne zaboravimo posvetiti se našem tijelu. Ono voli pažnju i
treba puno kretanja. Poklonimo mu svaki dan bar 10 minuta vježbanja.
Hodajmo. Osjetit ćemo koliko nas sve to puni dobrom energijom, pa ćemo
bar neku od ovih aktivnosti prenijeti u redovan radni jesenji i zimski
dan.
Nikada, a pogotovo ljeti, ne zaboravimo vodu.
Iako smo svi prihvatili činjenicu da je naše tijelo 70% voda i da dnevno
trebamo popiti 8 čaša vode kako bi se izlučio otrovni otpad, kod većine
ljudi još uvijek prevladava lijenost nad željom da budu zdravi, pa je
ne piju dovoljno.
Naravno trebalo bi znati kakvu vodu pijemo.
Još uvijek nisu usuglašeni stavovi oko toga jeli manje štetno piti
upitno kvalitetnu vodu sa slavine ili onu kontaminiranu u plastičnim
bocama ili destiliranu i slično. Možda je dobro koristiti filtere za
dobivanje bolje pitke vode, ali u svakom slučaju vodu trebamo piti.
Mi ipak imamo sreće jer naša voda nije flourirana. Dugo se mislilo da
fluor pomaže u prevenciji karijesa, ali istraživanja sve više pokazuju
da to nije točno. Otrovni natrij-fluorid u zubnim pastama ne sprječava
karijes, nego ga zapravo može uzrokovati, jer uništava enzime koji su od
vitalnog značaja za stvaranje zubne cakline.
Zato pozdravljamo soladey ionsku četkicu za zube. Fotoosjetljiva
titanska šipka ugrađena u četkicu pretvara svijetlost u negativne ione,
koji pomiješani sa slinom privlače pozitivne vodikove ione iz kiseline u
zubnom plaku. Kiselina se pri tom neutralizira, a plak se razgrađuje.
Zubna pasta nije potrebna budući da je slina aktivni sastojak, pa oralna
higijena na taj način postaje prirodna i ekonomična.
Hrana koju jedemo ima veliki utjecaj na naše cjelokupno zdravlje kao i
na zdravlje naših zuba. Liječnici i stomatolozi preporučuju jesti više
zelenog povrća za mineralizaciju cijelog tijela, kao i za jačanje zuba.
Prehrana bogata mineralima, ograničeni unos životinjskih i mliječnih
proizvoda, pogotovo sira, mnogo zelenog i korjenastog povrća, zeleni
sokovi, povrće iz mora, alge, morski fitoplanktoni ili dopuna mineralnim
dodacima, pomože remineralizaciji, smanjuje faktor kiselosti u ustima i
tijelu uopće, te potiče obnavljanje zubi i kostiju. Također, vitamini
A, E, D i K, zajedno s vitaminom C, cinkom, magnezijem i kalcijem, su
neophodno potrebni za izgradnju jakih kostiju i zuba.
Mnogi potvrđuju da im je stalno prisutna osjetljivost zubi na vruće i
hladno u potpunosti nestala nakon dnevnog pijenja zelenog soka.
Vrijeme je izobilja voća, a istraživanje pokazuje da se zubne erozije
događaju kao posljedica konzumiranja voća i voćnih sokova, koji se
konzumiraju mimo obroka, a bez čišćenja zubi i usta.
Učestalo jedenje može poremetiti prirodnu remineralizaciju zubne
cakline. Obično nakon obroka slina ide na posao obnavljanja cakline, a
ako se neprestano žvaće i zubi su neprestano podvrgnuti šećeru i
kiselini, vrlo je vjerojatno da se caklina neće uspjeti obnoviti.
Također, ako jedemo dosta orašastih plodova i sušenog voća, ostaci hrane
zaglave između zuba gdje ih je teže odstraniti i gdje ih napadaju
bakterije.
Srećom, ne trebamo prestati jesti voće ili orašaste plodove ili slično.
Trebamo samo razmisliti kako se brinuti o zubima dok uživamo u slasnim
zalogajima obroka i između obroka.
Prije svega treba biti oprezan i ne četkati zube odmah nakon jela jer
kiselina iz hrane djeluje na caklinu, ostavljajući zube osjetljivima.
Pričekajmo barem 30 minuta nakon jela, naročito ako smo jeli nešto kiselo i tek onda operimo zube četkicom.
No, obavezno odmah nakon jela isperimo usta otopinom himalajske ili
keltske soli, kako bi smanjili kiselost, ili bar isperimo samo vodom.
Također kada između obroka jedemo voće, odmah čim pojedemo isperimo usta
solnom otopinom, jer već nakon 10 minuta poslije konzumacije hrane koja
sadrži šećere, bakterije napadaju zube, pa je ispiranje solnom otopinom
odlično rješenje.
Inače, svako jutro kašičica solne otopine u čaši vode stimulira probavu i
metabolizam, a solna struktura ima vibrirajuću energiju koja traje u
tijelu i do 24 sata.
Preporučam otopinu himalajske kamene soli, a za više o tome javite se na ovaj mail.
Treba spomenuti da oni koji jedu puno integralnih žitarica i graha,
također, imaju povećan rizik za probleme sa zubima, jer ove namirnice
sadrže fitinsku kiselinu, koja uz sebe veže minerale, kalcij i magnezij,
što uzrokuje demineralizaciju i eroziju zuba i kostiju tijekom vremena.
Rješenje je u namakanju žitarica i graha prije kuhanja, što u određenoj
mjeri smanjuje fitinsku kiselinu.
Što nam još priroda nudi za održavanje zuba?
Celer - njegova vlakna kod žvakanja pomažu očistiti zube i desni
uklanjajući sitne čestice hrane. Celer je gotovo kao jestiva četkica za
zube. Žvakanjem stvara slinu, što dodatno pomaže čišćenju zuba i
sprječavanju nakupljanja bakterija.
Kivi - izuzetno bogat vitaminom C koji je važan za mnoge različite
prirodne procese u tijelu, ali je jedna od njegovih najvažnijih
komponenti kolagen. Mnogi dijelovi tijela trebaju ovaj prirodni kolagen,
a osobito je važan za desni.
Luk – odličan za zdravlje zuba radi prirodnih antibakterijskih spojeva
koji pomažu spriječiti nekoliko različitih vrsta zdravstvenih problema u
vezi zuba i desni.
Brokula - zbog visokog sadržaja željeza pomaže stvoriti zaštitni film na zubima koji ih štiti od kiselosti hrane i pića.
Kruške - potiču proizvodnju sline koja smanjuje rizik od oštećenja cakline.
Dragi ljudi, ovako oskudno odjeveni osjećamo svaki treptaj zraka na
našoj koži i dok bosim stopalima dotičemo žalo, pijesak, zemlju, stapamo
se sa suncem i modrim nebom iznad nas. Uz preplanuli ten i savršen
osmjeh zračimo zdravljem i dobrom energijom, a sve u nama i oko nas je
spremno zakoračiti u avanturu življenja.
Neka nam zdravlja i radosti!
Ana
Jeste li Oscar ili Elmo? Optimist ili pesimist, članak je Emily Jupp, koja o društvenim događanjima piše za www.independent.co.uk.
Kao narod, mi nismo naročito optimistični. Više je vjerojatno da smo
mrzovoljni Oskar iz Sesame Streeta, nego njegov susjed živahni Elmo….
piše Emily Jupp.
Dobili smo čast biti domaćini Olimpijskim igrama, a prema jednoj Ipsos
Mori anketi 55 posto nas će se rado požaliti na probleme u prijevozu, a
više od pola milijuna će radije potpuno napustiti zemlju nego
učevstvovati u slavlju Igara.
To je standardna praksa nepovjerenja prema svima, bankarima i
političarima (i novinarima, za istu stvar), a prema barometru Edelman
Trust, koji mjeri pouzdanost, Britanci su otišli korak dalje, pa je sada
nepovjerenje u svako rukovodstvo bez obzira na profesiju. Barometar je
također pokazao da je Velika Britanija jedna od naj nepovjerljivijih
zemalja u svijetu.
Osim toga, ne mislimo da stvari idu na bolje.
U 2011, 48 posto nas je, na Gallup indeksu blagostanja, sebe vidjelo kao
"borce" ili "patnike", koji niti ne očekuju napredak u sljedeće
četiri godine. Povrh svega toga, trenutno se događa jedno od naj
kišovitijih ljeta ikad. To je sve jako depresivno. Ali pored ovog
nepokolebljivog pesimizma i sveopće nesigurnosti, postoji negdje osjećaj
da bismo trebali biti pozitivniji.
Mi smo uvijek pokušavali istjerati pesimizam jedni iz drugih, testirati
ga sami za sebe; sjediti sumorno na javnom mjestu i vidjeti koliko dugo
je potrebno prije nego neki prolaznik tipa Elmo kaže: "razveseli se…."
ili ponudi jedan od onih banalnih aforizama gledanja svijetlije strane.
Industrija samopomoći, koja nudi nadu i pozitivno razmišljanje, još
uvijek zgrće milijarde, dok su druge industrije na kloljenima. Dakle,
iako ogrezli u cinizmu, čini se da smo još uvijek u potrazi za načinom
da se osjećamo više pozitivni.
No, što je to pozitivno što može stvarno pomoći da poboljšamo naše
živote? Kakav optimizam može vratiti povjerenje u bankare, ili da
Olimpijada bude uspješnija ili da se zaustavi ovaj neprestani jad i
kiša?
Neurolog Elaine Fox, profesor na Sveučilištu Oxford, je nedavno objavila
knjigu „Kišni mozak, sunčani mozak“ - o našim podvojenim osjećajima za
optimizam i pesimizam, u kojoj kaže:
"Pozitivnost je obmana, ali to je korisna obmana. Ako nismo imali
nekakav optimizam ne bi nikada ujutro izašli iz kreveta. No, pesimizam
ima svoje mjesto", Dakle, kada mislimo pozitivno, jesmo li samo sebe
prevarili da će stvari biti bolje?
To je malo kompliciranije od toga. Osim što nas izvuče iz kreveta,
zapravo može pomoći i u drugim područjima života. Optimizam vam pomaže u
upornosti i daje vam osjećaj kontrole", objašnjava profesor Fox.
Ovaj članak me je motivirao da razmislim što nama donose Olimpijske igre.
Jedan od užitaka je promatranje i sudjelovanje u radosti sportaša, koje
imamo priliku gledati u njihovom najboljem izdanju. Njihovi široki
osmjesi nas tjeraju da i mi razvučemo usne u osmjeh, osjećamo njihovo
uzbuđenje i sve zajedno nas puni dobrim osjećajem.
No, promislimo li kakav je bio njihov put koji ih je doveo do ostvarenja
njihovih snova. Sve stavljeno na jednu kartu, sve za jedan sveti
trenutak, sve za ostvarenje postavljenog cilja.
Iako nikada nećemo trenirati za Olimpijske igre, možemo iskoristiti
osjećaje ovih olimpijskih veličina, za poboljšanje vlastitog fizičkog
zdravlja i dobrobiti.
Možemo li nešto naučiti iz njihovih priprema?
Osim predanih treninga, mnogi sportaši u tijeku priprema koriste
vizualizaciju, vrstu neuro-lingvističkog programiranja, kako bi njihov
podsvjesni um podržao fizičko tijelo. Tako i mi možemo ojačati našu
naviku održavanja zdravlja i zadovoljstva koristeći neke mentalne
vježbe.
Poboljšanjem jednog segmenta u našem životu automatski se poboljšava i drugi.
Vizualizirajmo ono što želimo stvoriti kad god želimo pojačati svoje zdravlje i dobrobit.
„Danas se podsjetimo da ništa nije tako previše dobro da ne bi moglo
biti istina. Vaše velike nade se mogu realizirati. Vaši najljepši snovi
mogu postati stvarnost. Sve što vam zaista treba, možete imati.
Nevjerojatna dobrota djeluje u vaše ime. Nemojte misliti o nedostacima.
Umjesto toga mislite na prosperitet i obilje, na najbolje od svega. Bog
želi dati svom dijetetu sve dobre stvari. Nemojte ometati njegovu
velikodušnost“. Dr. Norman Vincent Peale, 1898-1993 Američki Autor i
inspirativni govornik.
Ugodan vikend!
Ana
Usamljenost je glavni čimbenik rizika za ozbiljne zdravstvene probleme,
kao što su kardiovaskularne bolesti, Alzheimer i slično, a naročito kod
starijih osoba.
Dosadašnji pokušaji, da se smanji usamljenost, razvijanjem socijalnih
programa druženja, stvaranje centara za poticanje druženja i novih
odnosa, nisu donijeli željene rezultate.
U izvješću od 24. srpnja 2012.g. predstavljena je nova studija „Mozak,
ponašanje i imunitet“, docenta psihologije J. David Creswella s
Carnegie Mellon Sveučilišta, u kojoj se navodi da meditacija pomnosti
bitno smanjuje osjećaj usamljenosti kod starijih i odraslih osoba.
"Uvijek govorimo ljudima da prestanu pušiti zbog zdravstvenih razloga,
ali rijetko mislimo o njihovoj usamljenosti, iako znamo da je
usamljenost glavni čimbenik rizika zdravstvenih problema i smrtnosti u
starijih osoba. Ovo istraživanje pokazuje da je obuka o meditaciji
pomnosti obećavajuća intervencija za poboljšanje zdravlja starijih
osoba. ", kaže J. David Creswell
Meditacija pomnosti je usredotočenost na pažljivo stvaranje svijesti o sadašnjem trenutku,
"Praksa pomnosti je jednostavna i potpuno izvediva. Čak i onda ako
desetak minuta samo sjedite, bez ikakvih aktivnosti, radite sebi već
ogromno dobro“, kaže Sakyong Mipham Rinpochea, koji nas u kratkim
crtama uči meditaciji pomnosti.
„Moramo stvoriti osobni osjećaj discipline. Kada sjednemo trebamo se
podsjetiti zašto smo tu, pa čak i glasno izgovoriti: Ovdje sam da radim
na mom umu, da ga treniram.
Trebamo tu vrstu nadahnuća. Um i tijelo su povezani. Energija teče bolje
kada je tijelo uspravno. Kada je tijelo savijeno mijenja se protok
energije i to izravno utječe na misaoni proces.
Ljudi koji koriste stolicu za meditaciju trebaju sjediti uspravno, a
noge treba da dodiruju tlo. Oni koji sjede na podu trebaju naći udoban
položaj s prekriženim nogama, a dlanovima opuštenim na bedrima i
okrenutim prema dolje. Kukovi nisu previše naprijed jer to stvara
napetost, niti previše natrag jer ćete se početi držati pogrbljeno.
Treba imati osjećaj stabilnosti i čvrstoće.
Kada ste sjeli prva stvar koju trebate učiniti je stvarno osjetiti
cijelo tijelo. Često se pretvaramo da smo trenirali, a nismo mogli
osjetiti svoje tijelo, niti osjetiti gdje smo. Moramo biti upravo ovdje.
Dakle, kada započnete meditaciju možete provesti neko početno vrijeme
rješavajući svoj stav. Osjećati da se vaša kralježnica izdužila od vrha
glave pa je i vaš stav izdužen. Osnovni princip je držati se uspravno.
Stabilni ste: ramena su na razini, kukovi su na razini, kralježnica je
izvučena prema gore. Ovaj stav vas drži budnima koliko god bili
opušteni. Ako ste uhvatili sebe da vam je dosadno ili ste polu svjesni
ili zaspete, provjerite vaše držanje.
Za prakticiranje pomnosti pogled bi trebao biti dolje nekoliko
centimetara ispred nosa. Oči su otvoreni, ali ne bulje, pogled je mekan.
Nastojimo smanjiti osjetilni input koliko god možemo.
Ljudi kažu: Ne bismo li trebali imati osjećaj okoliša? Inače da, ali u
ovom trenutku to nije vaša briga. Pokušavamo raditi s umom i što više
podignemo svoj pogled, više ćemo biti ometani. Namjerno ignorirajte sve
što se događa oko vas.
Dah. Cijeli osjećaj disanja je vrlo važno. Sa svakim udisajem bi trebali postati opušteniji.
Misli. Bez obzira na vrstu misli koje dolaze, trebali bi reći za sebe:
"To može biti jako važno pitanje u mom životu, ali sada nije vrijeme da
razmišljam o tome. Sada treniram meditaciju.
Svatko biva ponekad izgubljeni u mislima. Samo pokušajte biti
nepristrani koliko je moguće. Um će biti divlji, to znamo i to moramo
priznati. Kada primijetite da ste se izgubili u mislima, nježno i bez
okrivljavanja vratite se i svjesno pratite disanje.
A misli, bez obzira koliko su divlje i bizarne, samo pustite da prođu,
vratiti se na dah, vratiti se na situaciju ovdje. Svaka meditacija je
putovanje prema otkriću da razumijemo osnovnu istinu o tome tko smo.
Pomnost je jednostavna praksa i potpuno izvediva. Prakticirajte deset
minuta ujutro i deset minuta u večernjim satima, a onda samo ustanite i
nastavite obavljati redovne dužnosti“, preporuča Sakyong Mipham Rinpoche
Ukratko, udobno se smjestimo i svu pažnju usmjerimo na postizanje jednog
jedinog cilja, stabilan i miran um, jer smiraj i harmonija je prirodni
aspekt uma.
Pomnost također možemo vježbati fokusirajući se na zvuk i ritam daha,
pogotovo kada smo uznemireni, jer ima smirujući učinak i pomaže da
ostanemo uzemljeni u sadašnjem trenutku.
Slušanje glazbe, također, može biti meditativno i dobra vježba pomnosti.
Osjećamo njeno umirujuće djelovanje, a vježba se sastoji od pažnje na
zvuk i vibracije svake note i osjećaj koji nam glazba donosi.
Meditacijom razvijamo i jačamo naš um tako da smo u mogućnosti mirno nositi i najzahtjevnije životne situacije.
Brojna istraživanja pokazuju da redovita meditacija može promijeniti
strukturu mozga, jer utječe na dijelove mozga povezane sa memorijom,
pažnjom, odlučivanjem i učenjem. Još uvijek je nejasno kako meditacija
mijenja mozak, ali neki znanstvenici kažu da posvećujući potpunu pažnju
na jedan određeni objekt ili misao stvarno se mijenjaju naše neuronske
mreže.
Slijedom toga možemo zaključiti da bi nam bilo koja radnja mogla
djelovati kao meditacija pomnosti, kad bi se mogli fokusirati na
sadašnji trenutak. Zato vježbajmo pomnost.
Dragi ljudi, mouving krajem ljeta nekome negdje može značiti samoću, što
ujedno ne mora značiti i usamljenost. Prakticiranjem meditacije
podsjetit ćemo se da smo uvijek u društvu mudre, pametne i vrijedne
osobe, na koju povremeno zaboravimo i iz nekog razloga je zanemarimo.
Spominjem kraj ljeta iako smo tek na polovini, jer misli i radnje u nama
i oko nas su vezane za kraj. Godišnji odmori se primakli kraju,
studenti planiraju svoj raniji odlazak radi polaganja zaostalih ispita, a
oni novi „brucoši“ maštaju o novom životu koji ih tek očekuje u nekom
novom gradu,…… Koferi su otvoreni i spremni za pakiranje.
Pozdravljam vas uz moja razmišljanja u stihu, na temu odlaska;
Koferi puni
Odoše!
Čime li napuniše kofere?
Ljubavi, snage, hrabrosti,
jesmo li im dovoljno dali?
Dovoljno da i u kofere spreme!?
Da tamo negdje, kad se umore
i kad im teško bude,
kad traže poznato lice,
a susreću samo tuđe ljude,
otvore svoje kofere, pune.
Ana
Nostalgično se prisjećam priprema za novu školsku godinu, mirisa novih
knjiga, radosti koje je sa sobom nosilo to vrijeme. Nije bilo panike.
Djeca su imala svoj zadatak, biti vesela, uredno obavljati školske
zadatke, a osim školskih odabrati dodatne aktivnosti koje su obično
razvijale njihove talente, roditelji su trebali na sve načine brinuti da
djeca budu zdrava i sretna, a oni koji su brinuli o njihovom
obrazovanju su trebali raditi upravo to.
Bilo je to neko drugo vrijeme kada su male stvari imale svoje mjesto u velikom projektu stvaranja pametnih i obrazovanih ljudi.
Sada se za početak školske godine vežu razne teme, od kojih su mnoge
vrlo daleko od obrazovanja i brige o djeci; roditelji se žale da nemaju
novca za opremiti dijete u školu, obrazovni kadar se žali da nemaju
adekvatne plaće i zato će najvjerojatnije štrajkati i sl.
Djeca izložena toj vjetrometini kreću u novu školsku godinu sa brigama i
jednih i drugih u svojoj torbi. U školi ih dočeka nervozni ritam, jer
treba se što prije prijeći ogromno zadano gradivo, nema se vremena za
tjelesne aktivnosti, niti bilo koje druge dodatne aktivnosti i nije
bitno jeli itko išta shvatio….“neka im doma roditelji pojasne“, važno je
prijeći zadano gradivo.
Nestalo radosne cike u školskim dvorištima. Djeca hodaju ozbiljna,
zabrinuta, ljuta, ne razumiju i ne mogu kvalitetno odgovoriti zahtjevima
koji se pred njih postavljaju.
No, ne smijemo povlačiti paralelu između ovog ili bilo kojeg vremena i
načina i nepotrebno gubiti energiju. Prema svima nama, možemo čak reći
prema svemu što živi na ovoj planeti su postavljeni drugačiji zahtjevi
nego ikada i trebamo se potruditi odgovoriti tim zahtjevima, a
prvenstveno pomoći djeci da se snađu u ovom vremenu u kojem jesu, u
kojem rastu i razvijaju se u buduće arhitekte, liječnike, astronaute,
predsjednike…
Jedino tako će uspješno svladavati školski program, pronaći vrijeme za
njegovati vlastite talente, graditi dobar odnos prema roditeljima i
prijateljima, a posebno prema samima sebi, družiti se sa prirodom i
uživati u fizičkim aktivnostima.
Posebno treba brinuti o fizičkim aktivnostima jer osim što pridonose
zdravlju, jačaju aktivnost mozga i pogoduju boljem pamćenju.
No, iako je to svima poznato, svjedoci smo da su fizičke aktivnosti, kako u školi tako i van škole, potpuno zanemarene.
Također, svatko od nas već zna da ono što jedemo ne utječe samo na
količinu energije koju će dobiti naše tijelo, nego na kompletan status
našeg organizma, od toga kako izgleda naša koža, kosa i nokti, do toga
kako nam funkcionira mozak.
Svejedno, malo ljudi uvažava činjenicu da će neke namirnice učiniti
veliku štetu organizmu, a posebno mozgu, dok će neke druge posebno
pomoći razvoju moždanih funkcija.
Tako, ako se naša redovita prehrana sastoji od namirnica koje sadrže
antioksidante, Omega-3 masne kiseline i vlakna, mozak će moći obraditi
više informacija, bolje će se odupirati stresnim uvjetima, povećati će
se intelektualni kapacitet i poboljšati memorija.
Mozak ne može dobro funkcionirati u nazočnosti štetnih kemikalija. Neke
kemikalije se neizbježne, ali postoji puno onih koje se svjesno uzimaju
kroz različite vrste hrane, kao što su čips, fast food, gazirana pića
ili pića koja sadrže kemijska bojila i slično.
Sastojci iz ovakve hrane ne samo da zaustave poboljšanje funkcija mozga
nego imaju značajan doprinos u smanjenju intelektualnih kapaciteta.
Uz konzumaciju ovih namirnica mozak se ne razvija, ne napreduje, nego čak gubi dostignute sposobnosti.
Sigurna sam da svi tražimo najbolji način potpore svom djetetu u
nadolazećoj školskoj godini, ali moramo osvijestiti što nam je cilj.
Ako želimo da nam dijete „nekako pomoću nečega“ samo prelazi iz razreda u
razred, dovoljno je da imamo džoker profesore kod kojih će ono uzeti
dopunske sate kako bi izvuklo dvojku, mi platimo profesoru satnicu i to
je to.
Ako mu pak želimo pomoći u razvoju njegovih vlastitih resursa, da stekne
samopoštovanje, samopouzdanje, sigurnost, dobru koncentraciju i
memoriju, kako bi mogao dati i dobiti najviše u budućem životu, naša
podrška treba biti sveobuhvatnija.
Velika pomoć u razvoju dječjeg intelekta je usvajanje zdrave prehrane sa
malo zdravih masnoća, a sa puno voća i svježeg povrća, a ako mu ka
ovome osiguramo gram AFA alge dnevno uživat ćemo u pametnom i vrijednom
djetetu.
Majka priroda je sve ove namirnice zapakirala sa stotinama različitih
hranjivih tvari dizajniranih tako kako bi ih naše tijelo najlakše
apsorbiralo, a pogotovo je taj idealni odnos hranjiva prisutan u AFA
algi.
Pedijatar, dr. Peter Naydenov je svoje predavanje, sa temom kako alga
utječe na djecu, započeo pitanjem „želite li da su vam djeca pametna?“, a
onda i dao odgovor „hranite ih AFA algom!“
Dr. Claudia Jarratt i njeno osoblje su 1997 proveli istraživanje sa
uključenih 142 djece, koji su deset tjedana jeli između 0,5 i 1 gr AFA
alge dnevno.
Rezultati su bili slijedeći: poboljšane socijalnih vještina, smanjenje
anksioznost i depresije, djeca su bila manje polemična, kontrolirala su
ponašanje i bila razumno zahtjevna, imala su povećanu sposobnost da
slijede upute i da se usredotoče na zadatke.
Jeffrey Bruno, dr.sc., Joe-Jo Gittelman, i Barry Tuchfeld, su1998
proveli istraživanje sa 31 djetetom u posebnom programu za čitanje.
Djeca su 3 mjeseca jeli 1,5 do 3 gr AFA alge na dan.
Rezultati: značajno poboljšanje ponašanja, bolji odnos sa roditeljima i
nastavnicima, poboljšanje memorije, poboljšanje ocjena i poboljšanje
koncentracije.
Ključni nalaz: Skupina koja je uzimala AFA algu pokazala je značajno
smanjenje toksičnih razina aluminija u organizmu. Otrovne razine
aluminija su u korelaciji sa učenjem.
John Taylor, dr.sc., licencirani je psiholog i vodeći za ADHD područje,
pionirski autoritet za kemiju mozga, s aspektima na poremećaju pažnje
ADHD.
Taylor je autor prvih knjiga koje pružaju opsežne odgovore na ADHD
pitanja. Poznati je autor jedanaest knjiga, više od 60 članaka u
časopisima i stručnim brošurama, a održao je preko 250 kreativnih
obrazovnih radionica.
John Taylor, dr.sc., često naglašava kako je ADHD povezan sa
nedostatkom hranjivih tvari i opisuje kako AFA (Blue Green Algae) pruža
organizmu sve potrebne komponente.
Pronaći prekidač za skrivenu moć mozga i otključati nevjerojatnu memoriju, koncentraciju i tako važnu kreativnost!
Kreativnost, sposobnost da se stvari vide drugačije i dođe do novih
otkrića, kao i sve ostale sposobnosti, nije nešto što je namijenjeno
samo odabranima. To je prirodni dio ljudskog ponašanja.
Nažalost, često su te sposobnosti blokirane jer se nema povjerenja u vlastite sposobnosti stvaranja.
Albert Bandura je jedan od velikih psihologa: samo Freud, Skinner i
Piaget su citirani više od njega. Bandura kaže da povjerenje vlastitu
učinkovitost, mijenja ne samo jednu osobu, nego bi moglo promijeniti
svijet, u isto vrijeme.
„Idemo pomoći ljudima da shvate da su oni, naravno, kreativni i da bi trebali pustiti svoje ideje da lete“, kaže Bandura
Dragi ljudi, mi odgajamo ljude čije će trenutno ponašanje, ali i uloga u
budućnosti, u velike, zavisiti od toga što im sada damo. Zato ne budimo
škrti u pohvalama, razvijajmo njihovo samopoštovanje i samopouzdanje,
uvažavajmo probleme na koje nailaze i naučimo ih da su problemi samo
pitanja koja traže odgovor pa mogu biti izazov i poticaj.
Neka nam mudrosti i dobrog zdravlja.
Ugodan vikend!
Ana
Mnogi stručnjaci su identificirali samopoštovanje kao kritični faktor,
koji određuje svaki aspekt sreće našeg djeteta, uključujući sposobnost
da razvija smislene odnose i ostvari uspješan život.
Nisko samopoštovanje ima svoje korijene u najranijoj dobi, obično prije
šest godina. Počinje sa bezazlenom pričom ili radnjama što uzrokuje da
dijete promisli kako je nedopadljivo, nedostojno, nesavršeno, manjkavo
ili neispravno na bilo koji način. Loša prehrana i pobolijevanje dječjeg
nježnog organizma doprinose nesigurnosti i prihvaćanju takve slike o
sebi.
Poslije, tijekom godina i desetljeća, ono će naći stotine „dokaza“ koji
će mu potvrditi njegovo uvjerenje stvoreno davno u djetinjstvu, da je
nesavršen i da nije dostojan dobrih stvari koje mu život može ponuditi.
Dr. Peter Naydenov, pedijatar, preporuča u cilju pravilnog razvoja
djeteta, konzumaciju algi već od trećeg mjeseca pa dalje. Evo nekoliko
odlomaka iz njegove knjige „Zelene zrake svjetlosti“:
„Počelo je zimi 1995.g. Do nas je stigla informacija o čudesnim
Klamatskim algama, koje su koristili naši prijatelji iz svijeta, sa
sličnim interesima. Tek što smo ulazili u homeopatiju, kao i svi
početnici, vjerovali smo da smo otkrili panaceu.
Zainteresirali smo se zašto naše kolege, britanski homeopati,
preporučuju pacijentima alge. Kako je moguće da su u zemlji, u kojoj se i
kraljevska porodica liječi homeopatijom, spali na neke alge? Odlučili
smo proučiti tu stvar.
Uzimali smo alge i promatrali sebe i najbliže. Uvidjeli smo da nam se
stvarno energija povećavala, osjećali smo se dobro i manje smo
obolijevali – osobito naša djeca.
Kćerka mog dobrog prijatelja, kojoj je tada bilo 9 godina, oboljela je
od bronhitisa, kasnije od pneumonije i tijekom 2 mjeseca se nije mogla
oporaviti. Nakon nekog vremena kada se osjećala malo bolje, krenula je u
školu. Budući je bilo hladno, oko Nove godine, a ona krhkog zdravlja,
bolest se vratila.
Liječena je homeopatijom no nešto nije uspijevalo. Očigledno je problem
bio u veoma oslabljenom imunološkom sustavu. Odlučio sam joj dati alge i
to „Zelenu energiju“. Rezultat je bio iznenađujući; dijete se vrlo brzo
oporavilo, a bolest se prestala ponavljati. Bila je to njena prva zima
bez učestalih prehlada. Ne mogu reći da uopće više nije obolijevala –
jednostavno brzo joj je to prolazilo, praktički je bila zdrava i nije
izostajala s nastave.
Poslije su počeli najrazličitiji slučajevi. Na primjer, djeca koja nisu
napredovala i nisu imala apetit, nakon što su počela koristiti alge za
nekoliko mjeseci, promjene su bile vidljive. Majke koje su u početku
pokazivale nevjericu, kasnije, nakon nekoliko tjedana, bile su uvjerene
da smo na pravom putu.
Normalno, naša prva reakcija je bila preporučati alge bolesnim ljudima.
Bilo nam je potrebno malo više vremena kako bismo došli do spoznaje o
pravoj ulozi algi u preventivi i u poboljšanju zdravlja zdravih ljudi.
Svi pedijatri znaju ( i sam sam pedijatar ) koliko je krhko zdravlje
djece tijekom prvih godina života i kako se brzo mogu razviti teška, po
život opasna stanja, pa i kod potpuno zdravih mladih organizama.
Kod djece se vrlo brzo mogu razviti stanja elektrolitskog disbalansa i
poremećene PH ravnoteže (najčešće uzrokovane gastrointestinalnim
infekcijama praćenim povraćanjem i proljevom). Svako oboljenje u ranom
dječjem uzrastu dovodi do poremećaja PNEI
(psiho-neuro-endokrino-imunološkog sustava) i vodi daljnjem pogoršanju
zdravlja – nastaje začarani krug. Naime, kad je dijete bolesno, veći dio
enzima se usmjerava na stvaranje imuniteta, a ostaje ih malo u
digestivnom traktu. To objašnjava zašto su česta oboljenja smetnja
rastu.
Drugi veliki problem u dječjoj dobi je zloupotreba lijekova, osobito
antibiotika, uslijed čega dolazi do disbakterijaze ( poremećene
bakterijske flore u crijevima), koja može uzrokovati mikrolezije,
oštećenja probavnog i mokraćnog sustava, što potiče razne infekcije i
alergije. Na taj se način u početku života postave temelji budućih
oboljenja, smanjenja vitalnosti, inteligencije i sposobnosti
stvaralaštva i sl.
Sve se to može izbjeći pravilnom prehranom.
Jednostanične alge, taj Božji dar, daju nam mogućnost da osiguramo našoj djeci sve što im je potrebno za zdrav rast i razvoj.
Briga za zdravlje djeteta treba početi još prije njegovog rođenja.
Naime, već bi buduća majka trebala uzimati alge zbog neospornog
pozitivnog učinka na majku, a i na razvoj bebe.
U najranijoj dobi, a naročito ako dijete pobolijeva i loše napreduje,
već poslije trećeg mjeseca, se može vrlo postepeno prehrani dodati
„Zelena energija“ koja što sadrži neprocjenjive tvari (kombinacija AFA
alge, spiruline i alfaalfe), povećava apetit i stimulira rast.“ Dr.
Peter Naydenov, iz knjige „Zelene zrake svjetlosti“
Dragi ljudi, kao roditelji, moramo biti vodiči, iznimni uzori u
pokazivanju primjerom ne samo kako se kvalitetno hraniti, nego na
primjer, zašto bi trebali biti više vani istražujući prirodu, a ne
provoditi sate uz računalo ili uz televizor.
Naša djeca imaju priliku znati puno više nego što smo sami znali o
prijetnjama našem planetu, poput globalnog zatopljenja i slično, ali je
njihov izravan kontakt s prirodom puno manji nego naš kad smo bili
djeca.
Dakle, isključimo struju i izvucimo djecu van. Ne moramo putovati do
nekih egzotičnih mjesta. Savršen kontakt sa prirodom možemo doživjeti u
vlastitom dvorištu ili u lokalnom parku!
Svako dijete ima priliku napraviti kroz život velike stvari i ostaviti svijet u boljem stanju nego ga je našlo.
Omogućimo im to!
Ana
Tragom vaših pitanja - Priča o AFA algi
Braća Kolman, Viktor i Daryl, su 1976.godine otkrili neprocjenjive
hranjive kvalitete alge iz Klamathskog jezera. U samom početku s njima
radi Sharon Truncky, a od 1984.godine sama preuzima brigu o ovoj
svjetskoj riznici hrane.
Svjesna vrijednosti AFA alge i ljudske potrebe za životnom snagom iz ove
namirnice, Sharon vrlo brzo osniva tvrtku Klamath Country Products koja
distribuira alge po cijelom svijetu. Kasnije mijenja naziv tvrtke u
ROSSHA ( Ross ime njenog supruga i Sharon), u rad koje se uključuju i
obje njihove kćeri sa supruzima.
Sharon je duboko religiozna žena i vjeruje da je razlog njenog uspjeha
što je uvjerena da je njen posao prije svega duhovna zadaća, služenje
Bogu i ljudima.
"Klamathske alge su dar Božji i moram biti odgovorna za način kojim upravljam našim poslom ", kaže Sharon
Danas Sharon Truncky svi priznaju kao ženu koja je zaslužna za ekonomski
prosperiteta Klamatske regije. U tim mjestima alge zovu "modro-zeleno
zlato", što postaje razumljivim kad se ima u vidu važnost i
jedinstvenost algi u svjetskim razmjerima. Pretpostavlja se da će u
bliskoj budućnosti Klamathsko jezero hraniti gotovo čitav svijet i
donositi zdravlje i dugovječnost čovječanstvu.
Priznanje gospođi Trunck je došlo 1997.god. kada je za svoj doprinos dobila nagradu od Senata SAD.
Klamatske alge AFA rastu u vodi koja dolazi iz geotermalnih i vulkanskih
izvora - zato sadrže bogati spektar keliranih (organski vezanih)
minerala : bor, kalcij, krom, kobalt, bakar, željezo, magnezij, mangan,
kalij, fosfor, selen, natrij, sumpor, titan, vanadij, cink i dr. Upravo
zbog svog sastava AFA nadmašuje sve vrste umjetno uzgojenih slatkovodnih
algi pa i samu djetelinu, koja je najbogatiji izvor minerala među višim
biljkama i približava se po sadržaju minerala oceanskom raslinju, kao
na primer kelp-u.
AFA je neobično bogata encimima, ko-faktorima i vitaminima, osobito
grupe B i beta-karotenom. Njihov je sadržaj u algama konstantan i dobro
izbalansiran, tako da osigurava organizmu čovjeka skoro sve neophodno -
nešto, s čim se nijedna druga hrana ne može pohvaliti.
Što se tiče bjelančevina, AFA je i tu nepobjediva. Količina, kvaliteta i
iskoristivost su daleko ispred ostalih namirnica. Profil aminokiselina
AFA-e je sličan ljudskom, a sadržaj bjelančevina je nekoliko puta veći
nego u mesu, soji i drugim tradicionalnim izvorima proteina.
Jedan gram AFA algi sadrži oko 60% proteina, koji se 100% usvaja i ne
opterećuje probavne organe. Osim toga, alge nam daju vitamine, minerale i
druge korisne tvari, u njihovom prirodnom organskom obliku.
Odnos aminokiselina u AFA-i tj. kvaliteta proteina se skoro sasvim
poklapa sa ljudskim potrebama aminokiselina i zato je od ogromne
važnosti za održavanje zdravlja - osobito kod vegetarijanaca i onih koji
jedu samo sirovu hranu.
Važna osobina AFA-e je stanična membrana. Ona je izgrađena od tvari
slične glikogenu te je iskoristiva 97%.Tako, na relativno brz i
jednostavan način, aminokiseline AFA-e ulaze u organizam čovjeka bez
opterećenja probavnih organa (prvenstveno mislim na pankreas
(gušteraču)).
Hranjive tvari AFA-e toliko su lako dostupne, da ih dojenčad, bolesnici i
stariji mogu usvajati gotovo 100%. Za razliku od toga, stanične stjenke
viših biljaka izgrađene su od celuloze, a budući čovjek nema enzima
potrebnih za njihovu razgradnju, veliki dio hranjivih sastojaka ne može
biti iskorišten.
AFA raste u malim cvjetovima koje čine mikrofilamenti, građeni od niza
stanica. Stanice od 8. do do 20. mjesta u tim mikrofilamentima
(heterociti) sadrže velike količine glikolipida, koji ( prema
istraživanjima, provedenih u Nacionalnom institutu za rak i Nacionalnom
institutu za zdravlje SAD) su veoma efikasni protiv virusa SIDE.
AFA-alge sadrže gotovo sve vitamine u uravnoteženom stanju, osobito
vitamin B12 - najvažniji vitamin stvaranja krvi. Ustanovljeno je kako u
toj algi ima sedam puta više vitamina B12 nego u svježim jetrima. To je
vrlo važno za vegetarijance jer ne postoji opasnost razvoja anemije ako
upotrebljavaju i sasvim male količine AFA-e ( 1g suhe mase sadrži dva
puta više od dnevne potrebe za vitaminom B12).
Klamatske alge su najbogatiji poznati izvor željeza u organskoj formi, koje je lako usvojivo.
AFA je izuzetno bogata klorofilom - po strukturi molekule ona je slična
hemoglobinu u eritrocitima ( koji prenosi kisik) i zato je nazivaju
"zelena krv planete". Smatra se da klorofil također sudjeluje u
stvaranju krvi te da djeluje kao snažan biostimulator s prirodnim
pročišćavajućim i regenerirajućim učinkom na organizam.
Praksa pokazuje da AFA utječe nevjerojatno brzo na određena anemična
stanja (sideropenična anemija). Često je teško objasniti rezultate s
kliničke točke gledišta osobito kad se ima u vidu da su preporučene doze
željeza u farmaceutskim preparatima veće nego u algama. Izgleda da je
tajna AFA-e u kombinaciji sastojaka koju je priredila sama priroda.
AFA je izuzetno bogata beta-karotenom ( prirodni pigment od kojeg se u
našem tijelu stvara vitamin A). Sva su međunarodna istraživanja
jedinstvena i kažu da je kod ljudi, čija hrana sadrži više
beta-karotena, značajno smanjen rizik raka. To zahvaljujemo njegovom
moćnom regenerirajućem, antioksidantnom i imunostimulirajućem
djelovanju.
Fiziološke aktivne tvari (FAT), kao što su različiti fikopigmenti,
prirodni antioksidanti, encimi, klorofil itd. daju AFA-i naglašena
radioprotektivna (zaštita od radijacije) i antikancerogena svojstva.
Zahvaljujući njima mogu se zaštititi ljudi koji rade u radioaktivnoj
sredini, pacijenti koji se zrače, žrtve Černobila kao i za prevenciju od
raka ili njegovih recidiva kod rizičnih grupa stanovništva.
U svezi s tim, interesantno je spomenuti jedno istraživanje provedeno u
Kanadi prema kome svakodnevno uzimanje jednog grama Klamathskih algi
povećava za oko 40% sposobnost aktivne migracije T limfocita (stanica
ubojica) u tkiva, te tamo postaju aktivniji i bolje uništavaju
eventualne stanice raka i mikroorganizme (jačaju celularni imunitet).
Utječu isto tako dobro i na humoralni imunitet.
AFA djeluje blagotvorno i na izmjenu tvari i na aktivnost svih organa i
organskih sustava a istovremeno je efikasan tonizator i regulator
PNEI-sustava (psiho-neuro-endokrino-imunog sustava).
Jedan od najinteresantnijih učinaka uporabe AFA- e je njegov blagotvorni
učinak na nervni sustav, mozak i psihu. Prema dr Gabrielu Cousens,
vodećem specijalisti holističke medicine iz SAD-a, ova alga aktivira
neurotransmitorske sustave, koji mogu prevenirati depresiju, poboljšati
koncentraciju, jasnoću i izdržljivost uma. Stimuliraju i kreativne
sposobnosti te razvoj desne hemisfere tj. intuitivne i umjetničke crte
osobnosti. Isti taj autor je promatrao obrnuti proces Alzheimerove
bolesti kod pacijenata koji su redovno uzimali velike količine AFA-alge.
Saznajemo također o blagotvornom učinku kod multiple skleroze,
epilepsije, depresije, psihoze, neuroze, mentalne zaostalosti, dječje
paralize itd. To je rezultat ne samo činjenice što je AFA vrijedno
stanično hranjivo, već i što sadrži velike količine neuropeptidnih
prekursora koji su od vitalnog značaja za djelatnost mozga.
Razumljivo, mnogo je bolje zaštiti, nego li liječiti mozak. Taj je organ
preopterećen našom užurbanom svakidašnjicom. Stres, učenje, nedovoljan
odmor, pušenje, alkohol, premorenost, konkurencija u svemu... prije ili
kasnije dolazi do pada koncentracije, a da ne govorimo o smanjenoj
radnoj sposobnosti.
Rješenje je AFA alga! Poznata kao eliksir za mozak, ova se alga
prikazuje kao super - gorivo za živčani sustav čovjeka. Ona je u stanju
napuniti, obnoviti i energizirati umorne stanice.
Drugi aspekt djelovanja AFA-e je stimulacija kompleksa
epifiza-hypotalamus-hipofiza. Funkcioniranje ovog kompleksa još nije
dovoljno poznato te je predmet mnogih istraživanja i zato postoje brojne
hipoteze: Jedna takva hipoteza tvrdi, da su u njima skrivene neke
sposobnosti ljudskog uma kao intuicija, telepatija i holistična
percepcija tj. sposobnost obrađivanje informacija na različitiji način
od dosadašnjeg. Nije isključeno da primanjem algi olakšavamo razvitak
malo poznatih viših sposobnosti čovječje psihe i tako pomažemo evoluciju
čovjeka.
Trenutačno sušenje na niskoj ali fiziološkoj temperaturi (flash air
drying, instant dry) - Ovom nježnom i fiziološkom metodom stanice ostaju
nedirnute, bjelančevine ne-denaturirane i enzimi aktivni. Tako dobivena
suha biomasa je savršene hranjive kvalitete i odlične probavljivosti.
Upravo tako suši se Klamathska alga koju nudi AquaSource- momentalno kod
temperature 30 C specijalnom tehnologijom koja čuva u cjelini kvalitetu
proizvoda. Svaki čovjek koji ih koristi može biti siguran u porijeklo i
kvalitetu proizvoda, tim više, što dobivanje i preradu algi kontrolira
profesor William Bary.
Neka nam zdravlja i radosti!
Ana
„Vaš posao nije da udaranjem i vrištanjem vučete svijet u novu svijest.
Vaš posao je da jednostavno napravite svoj posao ... najsvetiji,
potajno, tiho ... i oni koji imaju „oči da vide i uši da čuju ",
odgovorit će……Često citiran nepoznati autor!
Svaki put kad razmišljam o novoj temi, dok je pišem i dok vam je šaljem, na pameti mi je zahvalnost prema vama.
Zahvalna sam svim prijateljima i obitelji, ali iznad svega, zahvalna sam
vama, jer bez vas ne bih mogla napraviti svoj dio posla.
Navika mi je ustati rano i uz sve ono lijepo, što mi jutro u tišini
nudi, neizmjerno me razveseli svaka vaša poruka koju pronađem u mojoj
pošti; dobar humor, dosjetke, interesantne vijesti, pitanja, sugestije,
odgovori….
Dijelite sa mnom svoje vrijeme, svoju pažnju i svoje misli. Treba li čovjeku išta više.
Bez vas, riječi bi bile mrtvo slovo na papiru. Čitajući ih vi im udahnjujete život, pa tako priču stvaramo zajedno.
Hvala vam, dragi ljudi i ugodan vikend.
Ana
Čini mi se da sam vas volio u bezbrojnim oblicima, bezbroj puta ...
U životu nakon života, u godinama nakon godina, zauvijek.
Moje začarano srce je napravilo ogrlicu pjesama,
Da je uzmete kao dar, nosite oko vrata u mnogim svojim oblicima,
U životu nakon života, u godinama nakon godina, zauvijek…… Tagore
U okviru Tv emisije o Japanskom tsunamiju bio je i intervju s čovjekom
koji je, kao i mnogi članovi njegove obitelji, izgubio svoj dom.
Intervjuiran je dok je stajao na ostacima svoje kuće, oko njega sve same
ruševine, a on bi se povremeno nasmiješio. Novinar ga u jednom trenutku
upita zašto se smiješi. Čovjek usmjeri pogled na ruševine ispod svojih
nogu, kamera krene za njegovim pogledom i pronađe malu zelenu biljku
koja pokušava doći do sunca. Ova mala biljčica mu je pokazala da se
život nastavlja i da se treba baviti mogućnostima.
No, koliko god, u danima kada nam sve ide po planu, bili svjesni velike
istine da imamo potpuni pristup beskrajnom izvoru stvaranja, da nam je
moć svemira na dohvat ruke i da uz snažnu vjeru u Stvoritelja možemo
pomicati planine, u trenucima bilo kakve nedaće, kada nam je ovo
uvjerenje najpotrebnije, ono negdje nestane, izgubi se, a mi potpuno
goli ostanemo na vjetrometini sudbinskih udaraca.
A događanja koje mi vidimo kao nedaće su nedaće samo zato što smo ih mi
takvima ocijenili, pa onda to „loše“ u nama budi ljutnju na sve i
svakoga, uvrijeđeni tragamo za krivcem, bavimo se „vraćanjem istom
mjerom“, kroz glavu nam jure nesuvisle misli koje hrane nesuvislo
ponašanje.
Zaboravimo tada sve dobro u koje smo bili vjerovali, nestane vjera u
ljude i Boga, nemamo strpljenja za molitvu. A samo zato što smo sa naše
točke gledišta, ne čekajući strpljivo vremenski i prostorni odmak,
ocijenili nešto što nas je zadesilo kao loš događaj.
Zhou Enlai, kineski vođa, je ranih 1970-tih godina bio zamoljen da kaže
nešto o utjecaju Francuske revolucije na ekonomiju i inače. Prepričava
se da je Zhou Enlai tada navodno odgovorio: "Prerano je još bilo što
reći."
Mudrost ove priče je da je mudro ne suditi odmah o nekom događaju, nego
tražiti najbolju slijedeću mogućnost. Vrijeme koje će donijeti istinu o
nekom događaju ne mora biti u okviru našeg vremenskog i prostornog
življenja na ovoj lijepoj zemlji.
Uvijek moramo biti svjesni činjenice da utječemo na život na zemlji u
okvirima našeg postojanja, ali i nakon toga. Život se nastavlja i
poslije nas i možda će se tak tada osjetiti dobrobiti nečega što smo
sami kvalitetno nosili kroz život.
Zato se trebamo truditi pa se i u najcrnjim danima baviti se mogućnostima,….
Što mi život ovim činom poručuje, što traži da sada napravim, što dalje?
Mogućnost je kreativno carstvo. To je mjesto mašte, mjesto izlaska iz
postojećih okvira, mjesto pronalaska puta.
Moja dobra prijateljica je proživjela iskustvo smrti supruga i teško
razočaranje kad je shvatila da će, radi toga što nisu imali djece,
morati dijeliti staru obiteljsku kuću sa članovima njegove familije.
Užasnuta, povrijeđena, odlučila je voditi sudski postupak i dokazati da
joj ta stara kuća pripada. Kuća koja je bila vrlo loše izgrađena, zimi
hladna tako da ju je bilo nemoguće ugrijati, a ljeti je u njoj bilo
nesnosno od vrućine, fasada nakaradna. Od ljutnje i povrijeđenosti ona
to ništa nije vidjela.
Osam godina je trajao sudski spor, a možemo samo pretpostaviti kako su
neugodni obiteljski sporovi. Osam godina pod stresom emotivnim i
financijskim, da bi se završilo s tim da se mogu dogovoriti dijele li
sve popola, pa i kuću ili kuća pripada obitelji, a ona dobiva vrijedne
parcele koje može prodati i sebi kupiti stan ili sagraditi novu kuću.
Dakle nakon osam godina su bili na početku. Morali su se baviti
mogućnostima. Prije nekoliko dana sam je posjetila u novoj prekrasnoj
kući, sa svom dostupnom ovo vremenskom ugodom.
Svaki problem, svaka dilema, svaki ćorsokak s čime se suočavamo u
životu, nerješiv je samo unutar određenog okvira u kojemu je nastao.
Povećamo li okvir, ili stvorimo novi veći okvir, problemi nestaju a
pojavljuju se nove mogućnosti.
Ben Zander, dirigent Bostonske filharmonije i koautor knjige Umjetnost
mogućnosti nas svojim životom i razmišljanjem motivira da stremimo prema
majstorstvu umjetnosti mogućnosti.
Zander je sklonost prema traženju mogućnosti počeo vrlo rano. On
strastveno priča o svom ocu, koji je sa svojom židovskom obitelji
pobjegao iz Njemačke neposredno prije Drugog svjetskog rata. Došli su u
Englesku, ali su morali ostati u izbjegličkom kampu mjesecima. Okolnosti
su bile bijedne. Živjeli su u šatorima bez ičega i bili vrlo zabrinuti
za članove obitelji koje su ostavili u Njemačkoj, a sa kojima nisu imali
nikakav kontakt. Većina ljudi je samo zurila u ogradu oko logora. No,
Benov otac je okupio ljude intelektualno nadarene i otvorio neku vrstu
sveučilišta.
"Bez papira, bez olovke ili knjige, počeli su podučavati jedni druge", kaže Zander.
„Zašto tako malo nas živi u mogućnosti? Svi smo rođeni kao inteligentni
optimisti. Zna li netko i jednog petogodišnjaka da je pesimist? Djeca
posrnu i padnu. Krvavih koljena, plaču, a onda brzo osuše svoje suze i
pokušaju ponovno. Oni su savršeno disciplinirani optimisti koji žive u
mogućnosti. Kako je moguće da smo izgubili tu sposobnost?
U dobi od šest-sedam, djeca ulaze u vrijeme koje ja nazivam svijet
spirala", kaže Zander. "U školi se počne mjeriti vrijednost u odnosu na
drugu djecu, i odjednom je za roditelje važno da je njihovo dijete bolje
od drugog. Prije škole obitelj je bila uzbuđena sa svime što je dijete
činilo, a onda ono počne dobivati ocjene koje donose strah i
nesigurnost. Nema ništa objektivno o razredu. Izmišljeno je mjerenje
koje odlučuje da je jedno dijete bolje od drugog. Naravno, da to nije
bila loša namjera, ali treba pogledati što to donosi kao rezultat.
Svatko će reći da obrazovanje otvara dječje srce i um novim iskustvima,
ali ocjenjivanje stoji na putu tome. To je poražavajući iskustvo za
dijete i nažalost, od tada pa nadalje dijete gubi inteligentni
optimizam. "
„Nakon škole svijet spirala se nastavlja. Većina motivacijskih
materijala, slike i metafore su o natjecateljskim sportovima, razne
konkurentne situacije u kojima je cilj ubiti ili pobijediti drugu
osobu.“
Zander uspoređuje slike suprotstavljenih momčadi nakon poznate Oxford-Cambridge veslačke utrke.
„Obje ekipe su ostvarile istu stvar, ali jedna momčad je apsolutno
nevjerojatnom raspoloženju, a druga izgleda kao da su na samrti", kaže
Zander. "To je ono što spirala svijeta radi. U mogućnostima ne postoji
uspjeh ili neuspjeh. Energija je proizvedena od strane mogućnosti.
Trenutak kada taknete u mogućnost, energija poteče. "
Zander sugerira da simfonijski orkestar bude krajnja metafora za
budućnost. Cilj orkestra nije pobijediti, cilj je da se svaki glas čuje.
Ako su u orkestru truba i viola, truba mora slušati violu jer je puno
glasnija od violu. To zahtijeva veliku disciplinu. Orkestar razgovara o
"mi a ne o ja".
Tijekom protekle godine Zander je dobio otkaz, nakon 45 godina rada na
New England konzervatoriju, gdje je vodio orkestar mladih.
"Imao sam sve razloge da budem jako uzrujan i stvarno sam pao u očaj i
bijes", kaže Zander. "No, u konačnici, uz pomoć moje supruge Roz, otkrio
sam još jednom da postoji beskonačan broj stvari koje se mogu učiniti u
životu. Da sam ostao na Konzervatoriju, iduće godine bih otišao u
mirovinu, a sada imam novi orkestar mladih i nove mogućnosti i sve to
mogu raditi i kada budem imao 90! "
Dragi ljudi, nakon Benjamina Zandera teško je reći bilo što pametno osim ne plačimo nad sudbinom nego pogledajmo mogućnosti.
Trudimo se da su nam misli i osjećaji u zahvalnosti i izobilju jer tada
osjećamo svekoliku podršku i lako svladavamo eventualne poteškoće, a
kada je najteže i teško nam je biti zahvalan i vjerovati, natjerajmo se
na to.
Jer onda kad je najteže, kad nam se čini da su nam svi izlazi blokirani,
ako smo u potrazi za mogućnosti i dobro pogledamo, ugledat ćemo
odškrinut prozor, pukotinu u zidu, kroz koji se upravo probila topla
zraka sunca.
Danas je 11. rujna, datum koji nas podsjeća na katastrofu u Americi
prije 11 godina. Tada smo mislili da će se radi toga čina dogoditi
preokret prvenstveno u glavama ljudi.
Evo odlomak iz jednog članka sa
http://danas.net.hr/svijet/tri-kljucne-stvari-koje-ni-11-rujan-nije-uspio-promijeniti,
u vezi toga:
"Tijekom 2001. i 2002. godine mogao je navesti i Kongres i javnost na
ozbiljnu, radikalnu novu energetsku politiku, i uvesti značajne poreze
na gorivo", piše Kurt Andersen i napominje kako se nedugo nakon napada
život nastavio po starom. "Da, točno, ispravno: nismo se pokolebali. Ali
s inzistiranjem da se američki način života ne smije nimalo
promijeniti, implicitno smo objavili da će era iracionalnog obilja
nastaviti i širiti se. Širenje duga i smanjenje štednje, cijene
zemljišta i dionica koje skaču sve više i više - tako smo radili prije
11.9., i tako ćemo svakako nastaviti i nakon", zaključuje novinar.
A ako ćemo, u skladu sa mudrosti Zhou Enlaia, razmišljati o tome kakve
promjene je svijetu donio ovaj događaj od 11.09., zaključit ćemo: „Rano
je još o tome govoriti.“
Lijep dan, dragi ljudi!
Ana
AFA, nevidljivi vodeni cvijet. Ništa dodano, ništa oduzeto, potpuno ista
kao što ju je Stvoritelj za nas pripremio. Sva hranjiva u idealnim
omjerima, upravo onakvim kako zahtjeva naš organizam, iskoristiva gotovo
u potpunosti.
Sve zagađeniji okoliš i hrana tretirana, nas usmjeravaju prema ovoj
maloj biljčici, AFA algi staroj tri milijarde godina, hrani budućnosti.
Nećemo spominjati bolesne nego zdrave ljude, koje svakodnevno susrećemo,
koji se tuže na zaboravnost, razdražljivost, koji imaju mentalni umor,
depresiju, nesanicu, zbunjeni su, nemaju jasne misli, imaju bolesti
zuba, paradentozu….. Sve su to pokazatelji gladnog organizma, a posebno
nedostatka folne kiseline i klorofila, dvije hranjive tvari koje se u
izobilju nalaze u zelenju, a posebno u velikim količinama u AFA algi.
Efekti AFA alge su kod nekih ljudi tako snažni da izazivaju skepticizam.
David Howell, voditelj homeopatskog koledža u Ujedinjenom kraljevstvu je
jedan od gorljivih zagovornika AFA alge. On priznaje da ovako velike
tvrdnje u korist algi mogu čak izazvati skepticizam:
Howell se uvjerio u vrijednosti AFA algi zbog iznenadnog poboljšanja kod
nekih pacijenata koje je liječio homeopatski. Oni su uzimali i modro
zelene alge:
„Odjednom je liječenje imalo bolje rezultate“, kaže Howell.
„Zaključili smo da, premda smo prepisali adekvatne homeopatske lijekove,
njihova tijela nisu imala pravu nutricionističku ravnotežu da bi ih
iskoristila. Kad su počeli jesti alge, lijekovi su počeli djelovati kako
smo se i nadali.“
Howell zaključuje: „Vjerujem da, za razliku od drugih dodataka koji
jednostavno otklanjaju neke nedostatke, alge pomažu da tijelo radi
učinkovitije pa tako apsorbiramo više vitamina i minerala iz sve ostale
hrane koju konzumiramo“.
„No, kako god da djeluju, sve je više onih koji se okreću prema tom
dodatku kojeg mogu uzimati svi, uključujući djecu i trudnice“.
Howell je lansirao formulu pod nazivom Green Energy (Zelena energija),
kombinaciju AFA algi (koja prirodno uspijeva u Klamatskom jezeru u
Oregonu, SAD), spiruline (umjetno uzgojene modrozelene alge) i alfaalfe
(ili lucerna).
Thea Lotzman, njemačka pedijatrijska medicinska sestra, kaže da joj je AFA pomogla kod anemije.
„Bila sam potpuni vegetarijanac kad mi se javila anemija. Naravno, moji
liječnici su me savjetovali da jedem meso, ali umjesto toga ja sam
počela uzimati mikroalge i moja je anemija nestala za tri mjeseca.“
To se može pripisati željezu i vitaminu B12 u modro zelenim algama, koji često nedostaju vegetarijancima.
Mahak Wasserscheidt, dietetičar iz Hamburga koristio je alge da bi
izliječio kroničnu candidu, kvasnu gljivicu koja uništava probavni
sustav. Osiguravajući hranjive tvari koje pomažu crijevima da proizvedu
dobre bakterije, izgleda da su alge pobijedile candidu, koja inače može
ostati u probavnom sustavu godinama.
Neka izvješća je teško objasniti. Jedna osamdesetogodišnjakinja koja je
prošla kemoterapiju zbog raka štitnjače bila je toliko iscrpljena nakon
liječenja da su liječnici bili skeptični oko njezina preživljavanja.
Nakon jednog mjeseca uzimanja algi, Zelene energije, oporavila se toliko
da je išla kuglati.
Jedna teorija kaže da, osim što priskrbljuje jednu dozu hranjivih tvari
koje nekim ljudima nedostaju, kao B vitamini, zink, magnezij, željezo i
masne kiseline, alge pomažu i u oksigenaciji tijela, što pomaže boljem
prijenosu hranjivih tvari do organa kojima su potrebni.
Prema Penny Davenport, neovisnoj nutricionistkinji, okisgenirajući
učinak modro zelenih algi može biti posljedica njihovog djelovanja na
zagađivače:
„U današnje vrijeme tijelo ima vrlo malo kisika jer je zagađenje
sveprisutno. Alge na sebe vežu teške metale i odstranjuju ih iz tijela.“
Kaže Penny
Dr. Gabriel Cousens, američki nutricionist i zagovornik modrozelenih algi izjavio je:
„Možda je najveća vrijednost AFA algi u njihovom pozitivnom učinku na
hipofizu, epifizu i hipotalamus u mozgu. Izgleda da ima neki posebni
učinak na energetiku mozga i njegovu funkciju.“
On ne nalazi drugo objašnjenje za iznenadno ozdravljenje jednog
pacijenta koji je bolovao od kronične depresije nakon uzimanja algi i
iznenadnu sposobnost autističnog četverogodišnjeg djeteta da progovori
nakon otprilike mjesec dana uzimanja AFA algi.
Ovakvi slučajevi su potaknuli dr. Gabriela Cousensa da ispita moguće
učinke na Alzheimerovu bolest, kod koje funkcije mozga degeneriraju.
66- godišnja žena koja je bolovala od Alzheimerove bolesti sedam godina,
pokazala je znakove poboljšanja nakon šest mjeseci sa AFA algama;
64- godišnji advokat s trogodišnjim iskustvom te bolesti, zbog koje je
rapidno propadao, nakon mjesec dana na jakoj dozi algi ( 5 grama AFA
dnevno) stabilizirao se.
Podaci su ponovljeni i u kliničkim eksperimentima, koji su potvrdili, za
tri milijarde godina staru algu, da možemo sa sigurnošću reći da je ovo
hrana budućnosti.
Dragi ljudi, ulazimo u period godine kada će nam sve više nedostajati
sunce. Pronađimo ga u zelenoj hrani koja je sakupila sunčeve fotone.
Spirulina i AFA, radi svih bioloških sastojaka, imaju mogućnost
najboljeg apsorbiranja sunca.
„Mi smo ljudske fotoćelije koje često pate od nedostatka svjetlosti.
Naša sposobnost da se ispunimo sunčevom kozmičkom energijom ovisi o
jedenju hrane koja sadrži visokosunčane elektrone.. Naše zdravlje i
svjesnost ovise o našoj sposobnosti da privlačimo, spremamo i dovodimo
energiju elektrona koja je bitna za energiziranje i reguliranje svih
životnih sila. Što je veće spremište svjetlosne energije to je veća
snaga našeg ukupnog elektromagnetskog polja, i posljedično više je
energije slobodno za liječenje i održavanje optimalnog zdravlja.
Snažno sunčevo rezonantno polje najavljuje evoluciju čovječanstva u
dosezanju punog kapaciteta kao ljudskog "sunčanog bića". Svjetlost
podržava evoluciju, a nedostatak fotona u našem tijelu sprečava je.
Svjetlost i svjesnost su međusobno povezani.
Vraćajući se u nazad do prošlog stoljeća, Rudolf Steiner, osnivač
Waldorf Schools, Antropozofske medicine i biodinamičkog vrtlarstva,
mislio je da dozvoljavajući vanjskom svijetlu da uđe u naš sistem
oslobađamo jednaku količinu našeg vlastitog unutarnjeg svijetla.
Što više povećavamo sposobnost apsorpcije i asimilacije svijetlosti to
više svjesni postajemo. Što se više mijenjamo povećanjem naše apsorpcije
svijetlosti to više sami postajemo svjetlost. Ovo je profinjena tajna
"svjesne ishrane". dr. Gabriel Cousens
Ugodan vikend!
Ana
Sutra, 21. rujna, slavi se Dan mira, uključujući razne događaje diljem svijeta, meditacije, razgovore, koncerte….
Na mnogo načina možemo dati podršku promicanju mira u svijetu. Miru
možemo posvetiti bilo kakvu aktivnost; organizirati skup namjere za mir,
pjevati o miru, prirediti s prijateljima večeru za mir i slično.
No, iznad svega je važno ostvariti vlastiti mir i dati ga u zalog miru u
našim domovima, školama, gradovima, planeti. Naš osobni mir će biti dar
drugima i svijetu kroz našu energiju i samu našu prisutnost.
"Nikada ne možemo imati mir u vanjskom svijetu dok se ne pomirimo sa samim sobom." ~ Dalaj Lama
Svi mi imamo različite misli, vjerovanja i perspektive, a to je ono što
nam stvara i mir i nemir. Naša iskustva uključuju paletu stanja što je
sastavni dio puta koji prelazimo i sva ta stanja trebaju imati našu
pažnju, ali ne i osudu ili nijekanje jer to dovodi do nedostatka
unutarnjeg mira.
No nikada nećemo biti u stanju trajnog mira. Nekada smo više, a nekada
manje aktivni, kreativni, kaotični, ili možemo doživjeti uzvišena stanja
blaženstva, biti preplavljeni ljubavlju ili doživjeti dubinu boli,
tamne noći duše, strah, gađenje, tugu i tako dalje.
Naše putovanje uključuje prihvaćanje svih naših stanja i prihvaćanje
svih drugih ljudi koje susrećemo na našem putu, u stalnom i neprekidnom
stremljenju stvaranju unutarnjeg mira.
Prihvaćanjem činjenice da je svatko, sa svoje točke gledišta i iz svog
kuta poimanja stvarnosti, u pravu, doprinijet će stvaranju mira u nama
samima i sa ljudima koje susrećemo.
Jer svakome je dana mogućnost da ima svoj način gledanja na stvari.
Svatko ima svoje životne kriterije, što ovisi o informacijama koje imamo
i o mislima koje smo stvorili nakon vlastite obrade tih informacija.
Čak i onda kada posjedujemo svi iste informacije mišljenja nam ne moraju
biti ista. Svatko ih filtrira na svoj način, pod utjecajem vlastitog
poimanja svijeta i vijeka, možda čak nesvjesno prilagođavajući ih sebi
na putu osobnog ostvarenja.
Postavlja nam se u ovom času pitanje ima li onda koristi razgovarati, komunicirati, na bilo koji način?
Izreke 18:15 kaže: "Mudri su uvijek željni učenja, uvijek slušaju svježe uvide. "
Svjesnost činjenice da je svatko u pravu nam znači da ne očekujemo da će
razgovor završiti tek onda kada mišljenja budu usklađena i kada bude
potpuno jasno tko iz razgovora izlazi kao „pobjednik“, a tko kao
„gubitnik“, što se zna događati, pa razgovor završi u neprijateljskom
tonu, a sudionici definitivno gube svoj mir.
Komunikacija nas obogaćuje novim informacijama na osnovu kojih stvaramo nova saznanja i naravno, formiramo novo mišljenje.
Oni hrabri čak i u tijeku razgovora znaju reći „ ah, to nisam znao,
hvala ti, sada sve izgleda drugačije“, no, rijetko se tako nešto dogodi
jer u većini slučajeva sugovornik to bilježi kao svoju pobjedu, odnosno
onoga drugoga smatra gubitnikom ili nekim tko „časno“, usprkos svim
činjenicama, do kraja ne brani svoje mišljenje.
Napravimo pomak od ega do suštine kao izraz samog evolucijskog impulsa.
Ne možemo i ne smijemo kontrolirati druge ljude. Svaki muškarac i žena,
osnaženi vlastitim mislima, osjećajima i maštom, sami jedre kroz život.
Ne možemo poboljšati njihov osmijeh, pa čak ni uvećati njihove nevolje,
osim ako nam, na nekoj razini, oni to dopuste. Isti takav učinak imaju i
dragi na nas same. Želimo li ih zadržati u svom životu, ma tko god oni
bili, učinit ćemo to razumijevajući ih, a ne mijenjajući ih. Na taj
način ćemo poboljšati naše šanse da i oni nas zadrže u svom životu,
stvarajući između nas mir.
Također, put ostvarenja mira je da smo usklađeni sa obiljem, jer svega ima dovoljno za svakoga!
Ljudi sa svijesti izobilja cijene sve što se događa oko njih. Cijene
život i sva životna iskustva, dok su oni sa svijesti oskudice usmjereni
na rušenju sebe i svega oko sebe.
Slušamo li sa zahvalnošću pjev ptica u proljeće, ili smo nervozni,
ljutiti na sve oko nas do te mjere da promislimo „ ušutkaj te proklete
ptice tamo gore“?
A vrijeme i prilike se mijenjaju. Uvijek, jaki nose slabije, bogati nose
siromašnije, zdravi nose bolesne, a sretni nose nesretne. Tko je
trenutno u kojoj ulozi nije bitno, ali je dobro ponekad zahvaliti svima
onima koji nose.
„Kabalisti vjeruju da je iznad svake vlati trave anđeo koji plače i govori… rasti, rasti!
Ja ću ići dalje. Vjerujem da je iznad cijelog ljudskog roda jedan super
anđeo koji plaće "Evoluiraj! Rasti! "~ Steven Pressfield iz rata
umjetnosti
Dragi ljudi, budimo strastveni o svojoj vlastitoj transformaciji i
jednako predano poduprimo razvoj svijeta. Uvijek nanovo radimo na
uspostavljanju mira unutar nas i oko nas.
Sjećate li se kada je Forrest Gump rekao da je život kao bombonijera?
Koliko god birali nikada ne znamo što ćemo zagristi, ali smo, uzimajući
čokoladni bombon, spremni na sva iznenađenja okusa. To je to. Koliko god
birali ne znamo što ćemo dobiti u životu. Međutim, možemo biti spremni
suočiti se svime što nam život donese, trudeći se ostvariti unutarnji
mir.
Živimo jednostavno, budimo velikodušni i ljubazni sa svim ljudima.
Budimo otvoreni za sve nove informacije, ali uvijek sami uradimo svoj
domaći.
Za kraj interesantna priča o tome o važnosti razgovora, vrijednosti informacije ne uzimanju stvari zdravo za gotovo,
U jednoj vojarni su uvijek bila raspoređena četiri vojnika kako bi u
svakom trenutku zaštitila betonsku ploču ispred vojarne. Vojnici su
mijenjali smjene i čuvali ploču dugi niz godina. Različiti zapovjednici
su dolazili i odlazili, a tradicija se nastavljala.
Nakon mnogo godina došao je novi zapovjednik. Između ostalog upitao je
zašto vojnici čuvaju betonsku ploču. Odgovor je bio da to rade oduvijek i
da je to tradicija, da ih je bivši zapovjedni uputio da to rade.
Zapovjednik je bio odlučan da sazna zašto. Otišao je u arhiv i pronašao objašnjenje u dokumentu koji je bio vrlo star.
Saznao je da se prije više od 80 godina u vojarni htjela izgraditi
platforma na kojoj su se trebali izvoditi određeni događaji. Kada je
napravljena betonska ploča, noću su preko nje hodale divlje životinje,
dok se nije dovoljno osušila, pa su je morali popravljati sljedećeg
jutra, a navečer bi se ponovo dogodila ista stvar.
Dakle, zapovjednik je naredio da će četiri vojnika čuvati betonsku ploču tri tjedna, dok se ne osuši.
Sljedeći tjedan zapovjednik je bio premješten. Došao je novi zapovjednik
koji je samo provodio rutinu, tako da je osamdeset godina poslije
vojarna još uvijek čuvala betonsku ploču, a nitko nije znao zašto.
