Ana Karlović - kolumna

Napisala: Ana Karlović

Budi sretan s onim što imaš, dok ideš prema onom što želiš. Ključ sreće ne leži u ničemu većem. — Jim Rohn

Ti i ja smo glasovali i uvijek glasujemo za isto;

bolji i sretniji život za sve nas, naše roditelje, djecu, braću, sestre, rođake, prijatelje, susjede, za sve ljude. I ne samo za ljude, nego i za mrave, ptice i sva draga bića koja nam se ne mogu potužiti na svoj život, kao i za biljke, vodu, zrak, cijelu dragu nam prirodu. Različita nam je jedino ideja kojim putem ćemo brže sve to dostići, jer nestrpljivi smo i želimo taj boljitak što prije.

No, bez obzira na sve različitosti, život sada i uvijek treba mene i tebe jednako. Koliko god smo umorni „od svega“, možda ljuti i frustrirani jer nije izabran naš put, tu smo, živimo, ljubimo, hodamo, život i mi imamo uzajamne potrebe. Ne možemo se zavući negdje u zapećak, zaustaviti naš sat i čekati da netko drugi umjesto nas sve odradi ili da nam se gotovo rješenje ponudi sa neke police u supermarketu.

I upravo to što smo se našli ovdje, u ovom trenutku i što imamo mogućnost doprinosa, nam treba biti motivacija. Molim te, ako ikada, na ovom našem zajedničkom putu, kažem da mi je dosta i da odustajem, pa čak poželim sabotirati i sebe i tebe i sve naše zamisli i radnje, podsjeti me na ovaj naš zajednički cilj.

Obući ćemo tada ti i ja, cipele već dostignutog i zajedno u mašti prošetati, osjetiti, okusiti, doživjeti slavlje, trijumf, uzbuđenje, slobodu, ljubav, povjerenje, obilje, mir i ponovo zaključiti da se isplati potruditi se.

Pogotovo što imamo potencijal da napravimo sve za što smo se odlučili i da to učinimo dobro, ako donesemo tako čvrstu odluku u koju smo stavili cijelog sebe.
"Kad bi samo učinili stvari za koje smo sposobni, zapanjili bi sami sebe“. . T.Edison

Odustanemo li na prvom težem usponu, znači da smo donijeli odluku sa figom u džepu.

Nevjerojatno je, ali ima i onih koji umjesto povjerenja u samog sebe i očekivanja da će se planovi ostvariti onako kako se pretpostavlja, očekuju da stvari neće baš ići planiranim putem, pa se onda kao iznenade i razočaraju, a zapravo likuju jer su eto bili u pravu. Zašto? Strah ih je možda očekivati dobro, ili nemaju dovoljno samopoštovanja, pa misle da dobro nisu zaslužili, pa im se ono ne može ni dogoditi, a svi smo mi samim našim postojanjem zavrijedili očekivati da nam se dogodi najbolje, ali trebamo biti svjesni činjenice da nam svijet ne duguje ništa.

Mi trebamo našim stavom, kvalitetnim odlukama, dosljednosti i radom, zaslužiti pomoć i podršku drugih ljudi, usuda, prirode, Stvoritelja.

Prvenstveno svojim stavom jer stav je naš izbor. Možemo biti suočeni s tisuću problema nad kojima nemamo apsolutno nikakvu kontrolu, a naš stav je ono nad čime imamo apsolutnu kontrolu i on će nam omogućiti da prebrodimo sve ono nad čime nemamo nikakvu kontrolu.

/ Viktor Frankl je napisao cijelu knjigu o tome /.

Stav je zapravo kreativan ciklus koji počinje sa izborom misli.

Emocionalnim povezivanjem sa izabranim mislima nastaje ideja, u realizaciju koje stavljamo cijelo svoje biće, duh i tijelo, a rezultate imamo u našim životima. Stav i rezultati su nerazdvojni, slijede jedan drugoga kao što noć slijedi dan, pa su tako pozitivni rezultati uvijek efekt pozitivnog stava, a negativni negativnog.

Slažem se, teško je vrijeme, čini nam se da se događaju samo loše stvari i naravno, teško je zadržati pozitivan stav, ali mi živimo sada, u ovakvom svijetu i baš taj svijet je potreban naše mudrosti i odgovornosti. Nemojmo tražiti izgovor, jer bez obzira na okolnosti, ako želimo, mi imamo mogućnost i snagu izabrati smislen život, jer kao što kaže James Allen... "Okolnost ne čini čovjeka, ona mu otkriva da on to jest“.

Samopoštovanje i samopouzdanje će nam dati stabilnost u razmišljanjima i sigurnost u nastupu, a neće nam se dogoditi, da mijenjamo stav i mišljenje, poslije svakih vijesti ili nekih drugih emisija sa temom globalnog gospodarstva, financijske krize, sve začinjeno sa valom emocija i vrlo demotivirajućim porukama.

Na ukupnu sreću i samopoštovanje ne utječe koliko smo novca zaradili, nego kako kontroliramo naše financije. Osjećaj da dobro kontroliramo svoje financije nas zaista čini sigurnim i sretnim, sa puno više samopoštovanja i samopouzdanja, nego kod onih koji imaju sposobnost zaraditi više novca, a nemaju nad njim kontrolu.

Na primjer, osoba koja uredno plaća mjesečne obaveze ima, i treba imati, neograničeno samopoštovanje i samopouzdanje. To nije stvar imanja i ne imanja novca, to je stvar paradigme ponašanja. Onaj koji pak nema takvu naviku će slijedeći mjesec morati platiti dvostruko, onaj slijedeći trostruko, što znači da zaista nije stvar u novcu.

Uredno plaćanje mjesečnih obaveza je jedan od načina doprinosa našem zajedničkom cilju, jer život bez opterećenja gradi zadovoljna čovjeka koji svijetu nudi svoju sreću i zadovoljstvo, a to je veliko.

Mudro je, naročito sada, ostati izvan duga. Ne slušajmo savjete vukova o povoljnom zaduživanju. Izaberemo li život financijskog ropstva i ograničenja, gdje je svaka odluka koju donosimo povezana sa usponima i padovima tržišta, to je vrlo težak i stresan život.

Spominjem ovako male stvari jer upravo one nas grade, čine nas zadovoljnima i pomažu našem razvoju prema odgovornijim i većim stvarima. BDP je doduše iz sfere ekonomske prešao u sferu društvene i socijalne kategorije, s kojim se bave pozvani i nepozvani, ali je i dalje neprikladan za mjerenje našeg raspoloženja.

Dragi ljudi, ono što ništa ne košta, a donosi dobrobit osobno i na razini društva, je zahvalnost. Koliko god da je crno, potrudimo li se, pronaći ćemo razlog zahvalnosti. Dopustimo dobrim stvarima da nam osvijetle dan i donesu dobre misli. To je put da se odreknemo svakodnevne sabotaže, nas kao jedinke i sabotaže cijelog društva, jer loše misli, loše riječi, jednako kao i loša djela nas sabotiraju.

Bez obzira na to koliko smo sporni ili skeptični, zamijenimo mračne misli i snagom pozitivne energije razbijmo sve barijere. Živimo odgovorno prema svemu što život pred nas stavi.

Volim vas!

Ana

Dijelim s vama događaj od nekada ranije, čini se običan, ali sam ga s nekim razlogom tada zabilježila. Zahvaljujem vam što mi dozvoljavate da ga unesem u vaš život.

Organizirana je večer glazbe i poezije, na koju me pozvala profesorica glazbe, ujedno i organizatorica. Na klaviru će, rekla mi je, svirati najbolji iz njene klase, oni koji su se kvalificirali za međunarodno natjecanje, a poeziju će govoriti učenici gimnazije.

…Oduševljeni su vašim pjesmama i predložili su da ih čitaju…., a k tome, večer je humanitarnog karaktera, pa dođite sa nekim simboličnim prilogom…. napomenula je.

Obradovala me je zaista i obećala sam dolazak. Drago mi je, nešto se događa u svom ovom mrtvilu, a k tome, oživjet će moje pjesme. Zapravo, sva sam bila važna.

A baš jučer sam pričala sa jednom profesoricom u mirovini, o mojim zbirkama i obećala joj ih donijeti. Zamolila me da planiram vrijeme, jer bi voljela da joj tada i pročitam neke.

Učini ni se da je ovo prilika da čuje moje pjesme iz usta pravih stručnjaka govorenja, pa je obavijestim o događanju. Naravno, drago joj je, ali kaže problem joj je popeti se uz sve te stepenice, spomene još svoje godine i da joj je hladno, ali obeća da će se potruditi doći.

Čini mi se da sam cijeli taj dan potrošila u pripremu. Frizura, pa složila odjeću, obuću, jer izgledom kazujemo koliko cijenimo događaj. Muvam se još po kući u nekim sitnim poslovima, tek je četiri, a to je u šest, kad se javi poznanica i kaže da je imala dobru volju i da se već spremila, ali joj je toliko hladno de neće uopće izlaziti. Obećam, da ću joj sve vjerno prepričati kad dođem sa zbirkama i da se ne treba žalostiti.

U predsoblju dvorane nekoliko ljudi među kojima je i organizatorica. Srdačno se pozdravimo. Pitam gdje mogu ostaviti prilog, a netko mi pokaže na kutiju pred vratima i doda da se prilog ostavlja na kraju večeri. Mudro, dotaknuta duša će dati veći prilog.

U dvorani me dočeka previše hladnih, bijelih, plastičnih stolica, koje je tek nešto uveseljavao žuti papir na kojemu je bio ispisan program. Desetak ljudi je sjedilo, osamili se, a nekoliko njih je u prolazu tiho razgovaralo.

Uzmem pregledati program. Na samom vrhu je Vesna Parun, pa Dragutin Tadijanović i Dobriša Cesarić. Tu su imena još nekoliko pjesnika amatera.

Ah, kako mi je drago da ljudi skupe dovoljno hrabrosti izaći vani sa svojom intimom, jer pjesma to jest.

Ugoda glazbe i divne pjesničke riječi se razliju po dvorani i rastope svu hladnoću i srca i prostora.

Tadijanović sa svojom majkom koja bijelo platno tka i Cesarić sa svojim povratkom...

Ko zna (ah, niko, niko ništa ne zna.
Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje.

Udaraju na najtananije žice naše duše, a dječji prsti gotovo mađioničarski lete preko tipki klavira.

A onda Vesna, „Ti koja imaš nevinije ruke“. Slušam i razmišljam, vidim kako ga predaje Njoj, prepušta ga onoj koja ima nevinije ruke, opraštajući se. Pjesma mi potakne sjećanje na moju Mirjanu i tko zna po koji put je čujem kako kroz plač govori… Ti si ga Gospe voljela više nego ja… Dogodilo se to na dan Male Gospe. Koliko tuge, a koliko snage joj je trebalo da prebrodi taj i sve ostale dane koji su slijedili. Zoran je imao tek 21 godinu.

Skoro sam zapela u tim mislima kad čujem da netko lijepo govori moju pjesmu „a usne šute“

Venama tutnji krik duše moje,
pogled mi mute suze,
a usne šute.
Ne znam, dade li mi više
il mi više uze.

Dotiče nas sve oko nas. Male i velike stvari dolaze ruku pod ruku, tkajući nam život.

Ugodan vikend!

Ana

Naše svjetlo, a ne naša tama, je to što nas plaši… Nelson Mandela

Koliko god zvučalo neskromno, svjesni smo da smo predodređeni za velike stvari, a ne da u dokoličarenju provodimo darovano nam vrijeme. To što, u većini slučajeva, ne radimo velike stvari je rezultat lažne skromnosti, koja nam obično služi kao izgovor.

A opet, spremni smo i želimo dati svoju jedinstvenost svijetu.

No, zato treba izaći iz zaklona ugode i ništa ne činjenja, zaklona promatrača i kritičara, prestati se ulagivati samom sebi i drugima i započeti živjeti svoj život, ma kakav god on bio, lud, moćan, mizeran…, prekratak je i predragocjen da bi nekome prepustili i najmanju dionicu.

Živjeti svoj život ovdje i sada, uključiti se u društvene tokove, postati suradnik i prestati biti žrtva, jer proces promjena, unutra i vani, zahtjeva svoj put i vrijeme, ima svoj način i obično nije bezbolan, no puno bezbolniji je suradniku nego žrtvi. A k tome, divno je biti aktivni sudionik, suradnik u stvaranju boljeg svijeta. Izgleda nam da smo mali i beznačajni i da naš doprinos neće bitno promijenio trenutno stanje. Dapače, možda je to upravo karika koja nedostaje.

Primijetili ste da uvijek pišem 'mi', jer uglavnom govorim meni i možda još nekome od vas, tko se u trenutku čitanja nađe u istom promišljanju, jer možemo biti odgovorni samo za vlastito ponašanje, imati kontrolu samo nad vlastitim životom, a to nas usmjerava da ne silujemo ni vrijeme, ni mjesto, na koje nemamo utjecaja. Ali ako obnovimo sebe, svoju obitelj,…. stvorimo proces koji počinje sa „ja“ ili “mi“, bit će više nego dovoljno za pozitivne promjene i tamo vani.

"Naša veličina, kao ljudskog bića, ustvari, ne leži toliko u mogućnosti mijenjanja svijeta koliko u mogućnosti mijenjanja samog sebe. " - Mohandas Gandhi

"Želite li probuditi cijelo čovječanstvo, probudite cijelog sebe. Želite li eliminirati patnje u svijetu, eliminirajte sve što je mračno i negativno u samom sebi. Doista, nema većeg dara, koji možete dati svijetu, od osobne transformacije."
- Lao Tzu

Zastanimo na trenutak i ispitajmo sve aspekte svog života, misli, riječi, djela. Upitajmo se je li to u skladu sa našim promišljanjima, hoće li nas to dovesti do željenog življenja, a ako neće, zašto onda funkcioniramo na način na koji funkcioniramo, a ako smo zaključili da trebamo raditi drugačije, zašto to ne učinimo odmah. Učinimo sve da naše ponašanje pridonose dobrobiti svijeta.

Stavimo li u kontekst ovakvih razmišljanja trenutna društvena i politička događanja, nameću nam se čudni zaključci.
Naše vođe su odraz naše svijesti. Kroz njih se predstavljaju i manifestiraju sve naše misli, osjećaji, želje i djela. Bilo koje boje da nam je vlast, plava, žuta, crvena, zelena, i bez obzira koliko često je mijenjali, sve će ostati isto ako smo „mi“ ostali isti.

Vlada je naš servis i ima zadatak da kvalitetno artikulira naše zahtjeve, na svim poljima i svim razinama, a u svrhu svekolikog razvoja i života po mjeri čovjeka. Što znači da mi građani trebamo imati zahtjeve, koji nisu proizvod negativnih emocija, nego suvisao proizvod promišljanja, svakog na svojoj razini, kada nam je u fokusu samo i jedino boljitak cijele zajednice.

Radnje na granici kriminala i sumnjivog morala ne možemo opravdavati izgovorom, kako je onaj drugi učinio i gore. Ne trebamo se zanositi, propust je uvijek isti, a malo ili mnogo zavisi samo od toga što nam je bilo dostupno, što smo nadzirali u trenutku izdaje vlastitih načela.

Kršenje zakona je manje strašno od izdaje vlastitih načela, kada očajni, „žarimo i palimo“ urlajući na sve i svakoga, jer nemamo snage priznati da smo izdali sebe. Postajemo i ostajemo invalidi sve dok ne zagazimo u svoju nutrinu, sve dok sa punom odgovornosti ne prihvatimo grešku, na krilima koje tek tada krećemo u osobnu promjenu i rast.

Narod kojemu je pravilo živjeti uvijek u sivoj zoni, šićariti uvijek nešto mimo zakona, zanemarujući što se nutrina svakog čovjeka buni protiv takvog ponašanja, nema snagu iskoraka, služinski je i politikantski. Jednom davno sam čula izjavu, ne sjećam se od koga, ali uvijek je pamtim….“ Ja sam gospodin čovjek koji plaća porez svojoj državi“. Radeći dobre stvari stječemo samopoštovanje, što nam daje dodatnu snagu za iskorak, za snove, za ideju, za ostvarenje naših zamisli.

Vodstvo izabrano od strane naroda sa ovako čistim srcem i jasnom namjerom, bez politikantstva i bez kompromisa, će dati sve od sebe da opravda dano im povjerenje, jer njima će istima morati polagati račune, a narod će im, radi zajedničkog dobra, biti vrijedan suradnik.

Drugi izbor nam je da budemo statisti koji igraju svoju rolu u komadu pažljivo režiranom od strane njih stotinjak koji vladaju. Da se grozimo, prosvjedujemo, izmišljamo opake i proste viceve i na razne druge načine iskazujemo svoju frustraciju i nemoć, ali da i dalje igramo prema danom nam scenariju. Ako se pak jako uskomešamo režija baci pokoju mrvicu, što je dovoljno jer smo podmitljivi i služinski i mirno nastavi raditi SVOJ posao.

Čula sam neku staru priču, kako je kralj povremeno pitao svoje podređene….Što radi narod?, a oni mu odgovarali…. Kralju, narod viče sve jače.. Kralj bi na takav odgovor rekao… možete povećati poreze, ali kad su ga izvijestili da je narod zašutio, morao je smišljati planove kako sačuvati svoje kraljevanje.

A svi mi možemo lako zalutati ako gledamo samo trenutan financijski efekt i trenutnu ugodu. Zato uvijek treba biti na oprezu. Postaviti sebi pitanje, kome i koliko dobro donosi aktivnost koju upravo obavljamo i ne dozvoliti da nam se odvuče pozornost sa cjelokupnog i dugoročnog dobra, što nam i jest cilj.

Ne volim isticati negativne primjere, jer imam osjećaj da ih potvrđujem, pa će se onda duplicirati, triplicirati. Radije spominjem dobra događanja, nadajući se istome, ali ovaj put evo jedan paradoks;
Ostavio dio sebe na ratištu, gdje mu je ostalo i srce, za jedinu mu domovinu. Na osnovu toga kupio, po pogodnostima, kombi koji koristi za prijevoz nešto jeftinije robe iz susjedne mu države, siromašeći onu svoju jedinu, za koju bi i život dao.

Što god radili, dobro ili loše, razmišljajući da smo mali i beznačajni da bi ta naša radnja imala značajan efekt na ukupna događanja, sjetimo se Lorenzovog efekta leptirovih krila; fenomen koji se temelji na ideji da nešto tako malo, kao što je zamah krila leptira, može voditi do ogromnih promjena.

Dragi ljudi, naravno da želimo promijeniti stvari i zato iskoristimo ovo vrijeme kao zamašnjak. Vrijeme tranzicije i krize može biti vrijedno razdoblje rasta i obnove, kad nam se pruža prilika upoznati istinskog sebe, svoj potencijal, svoje mogućnosti, snagu ljubavi i svekolikog doprinosa u sustvaranju zajedničkog dobra.

Podignimo glavu i izaberimo put. Koliko god stvari izgledale zastrašujuće i izvan kontrole, mi smo unutar toga, dišemo, hodamo, jedemo i nitko to ne može proći umjesto nas. Povjerenje u ljubav koju Stvoritelj ima prema nama, će ojačati povjerenje i moć u nas same kao sustvaratelje.

Otvorimo sve perceptore, osluškujmo, učimo iz svakog događaja, iz svakog koraka, jer svatko je od nas ovdje da na svojoj razini učini nešto veliko. Svako jutro se zapitajmo „ što mogu učiniti danas da me nosi u smjeru svekolikog dobra“. Kad ne znamo kuda i kako dalje sjetimo se da je ljubav, produbljena kroz zahvalnost i izražena kao radost, ključ za stvaranje najmoćnijih pomaka.

Oni koji su osvijestili svoje prioritete i svoj značaj, svjesni su svoje moći, stran im je osjećaj straha od iskoraka i svaka vlast im rado i uspješno služi. Zato, prestanimo se groziti, prigovarati, tražeći i opetujući stotine puta iste greške, napravimo plan i krenimo u avanturu.

Drevna kineska poslovica kaže…. Bolje upaliti svijeću nego proklinjati tamu.

Ana

cjenkao sam se sa životom za novčić
i život mi više nije ni dao
a onda sam, svaku večer, molio za još,
dok sitan sam dnevni utržak zbrajao
jer život je samo poslodavac
točno ti daje ono što tražiš
sam uvjete jednom postaviš
a onda se pitaš kako ih nosit
radio sam služnički posao
da bih obeshrabren konačno shvatio
kakve god uvjete postavio
sa zadovoljstvom bi ih život ispunio.

Nepoznati autor

Od jedne mame sam dobila mail kao odgovor na bilten o cijepljenju. Ona ima određena saznanja i pitanja, koja će vam možda biti interesantna, a također možete podijeliti i svoja iskustva ili komentirate na ovaj način.

Osim toga, prošli bilten „u mreži slabosti i beznađa…, su objavile Imotske novine, bez da su me kontaktirali i u potpisu naveli Ana Karlović, profesor psihologije, što nije istina. Nemam nikakvu zvučnu titulu koju bi trebala prisloniti uz moje ime. Običan sam čovjek koji traži sebe čitajući i pišući, a sve to dijelim s vama.

I ovaj put zahvaljujem na vašoj pažnji koju poklanjate mojim biltenima.

Evo sadržaj maila koji sam najavila:

Kad smo kod cijepljenja,ja imam troje necijepljene djece.Najstarija je prije 11 godina unatoč mom protivljenju dobila MO-PA-RU cjepivo. Pritisak je bio prevelik i ja sam na moju žalost i suprugovu, jer me on uspio nagovoriti, popustila. Rezultat je bio vidljiv nakon tri tjedna,kad joj je u Zaraznoj konstatiran virusni meningitis. Prošla je bez velikih posljedica, osim što je do desete godine mokrila u krevet. Tada sam dobila crno na bijelo da je bolest uzrokovana cjepivom, možda ne bih da nisam digla takvu galamu u prijemnoj ambulanti da me se čulo vjerojatno do Zvijezde.

Nakon toga je pritisak od strane liječnika popustio, ali moram svako toliko potpisivati obrasce da ne dozvoljavam cijepljenje svoje djece. Zanima me moram li ja to potpisivati,a isto tako bilo bi lijepo saznati koliko još ima roditelja koji se ne slažu s cijepljenjem.

Prva saznanja o problematici cijepljenja dobila sam na tečaju Jadranke Boban Pejić, na tečaju o tome kako pravilno hraniti bebe i djecu (nisam još bila ni trudna s najstarijom). Ostale gadarije sam saznala na internetu, kao i mnoge druge stvari koje nam uvaljuju.

Što se tiče AFA algi,upoznata sam s njihovim blagotvornim učinkom, povremeno ih uzimam preko svog TM učitelja.U ovom trenu šopam ih Spirulinama, navika je navika. Znam i koja je razlika,a znam da su Spirulina, AFA i cvjetni prah hrana koja sadrži najviše Sunca.

Svakako da smijete upotrijebiti moje pismo, ali bez potpisa.

Svaki roditelj bi morao biti upoznat sa opasnostima koje donosi unošenje tvari za koje ni sami liječnici nisu sigurni kako će djelovati u organizmu. Sa tim argumentima se jedino mogu boriti. Kad sam školskoj liječnici"izreferirala naučeno gradivo", ništa mi nije rekla, nije se prepirala.

Međutim, rekla mi je neki dan još jednu stvar, u smislu da moram doći potpisati nove obrasce jer su sada neki novi zakoni, "ja i ostali roditelji koji se ne slažu s cijepljenjem".

To je veliki pomak.U stvari,nadam se u nekom budućem vremenu da bih mogla doći barem do statističkih podataka, ako već ne poimence se upoznati s roditeljima. Naravno,ljudi to kriju,ako ih se izravno ne pita, kao i ja, uostalom.

Eto tako kaže jedna mama, a ja vas sam pozdravljam i očekujem vaša iskustva u vezi ove teme.

Ana

Radnja filma „I konje ubijaju, zar ne“ iz davne 1969-te, se odvija na maratonskom natjecanju u plesu, za vrijeme Velike krize 30-ih godina prošlog stoljeća. Film istražuje granice odanosti i izdržljivosti. Osiromašeni natjecatelji se bore, više sami sa sobom nego sa drugim parovima, da izdrže što duže na nogama, u nadi da će osvojiti novčanu nagradu koja će im bar na neko vrijeme osigurati egzistenciju.

Tema ulaganja ovako nadljudskih psihofizičkih napora čovjeka, koji se odrekao vlastitih vrijednosti i stremljenja da bi se dokopao trenutka slave i nekoliko novčića, je izvrsno obrađena.

A baš kao i u svakodnevnoj stvarnosti, sve se odigrava pod nevinom krinkom, u ovom slučaju, plesnog natjecanja.

U toku iscrpljujućeg plesa jedan od sudionika doživi srčani udar, ali usprkos žestokoj boli u prsima, koja ga je upozoravala da bi trebao usporiti, čak stati, juri u ludom ritmu, bori se, noge mu otkazuju i već bi pao da ga partnerica ne pridržava u uspravnom položaju. Čvrsto ga stišće uz sebe vičući.....nećeš mi se sada valjda srušiti..., pokušavajući ujedno održati ritam. Vuče ga, gotovo nosi, dok on mlitavo visi preko njene ruke, a glava mu se klati tamo-amo.

Na licima plesača nema zanosa, čak svakim časom je sve više užasnutih, sve više onih koji su osvijestili svoje limite i činjenicu da su gubitnici, da će morati odustati.

Djevojka gubi snagu vukući partnerovo mrtvo tijelo, sada već po podu. Ostali plesači se ni ne osvrću, dapače, kratak bljesak zadovoljstva u očima jer šanse za pobjedu su im veće. Vrtoglavo jure dalje sa jednom jedinom mišlju, ne izgubiti ritam, izdržati. Srce, duša, mozak, sve za onaj trenutak kada baš oni posljednji ostaju na podiju, dok se preko razglasa čuju imena pobjednika, njihova imena.

I tko uopće može misliti na njega koji umirući remeti postavljenu scenu....

Gledalište se izvrsno zabavlja, a naročito organizatori u liku dokonih, bogatih spodoba, koji se krevelje bez traga suosjećanja, promatrajući izmrcvarene, uboge ljude, u gladijatorskoj borbi.

S gnušanjem, i inače, govorimo o takvim ljudima, o onima koji propisuju pravila u kojima nema čovjeka.

A jeli krivnja njihova? Promislimo!

Oni žive u svom svijetu, koji po ničem ne nalikuje onom svijetu u kojem žive plesači. Možda su nekada u prošlosti i okusili takav život, ali pod novim uvjetima življenja, njegove mirise i okuse su već davno zaboravili. Njihova razmišljanja i doživljaj su čak suprotni krivnji, jer pretpostavljaju dok god su im plesači zahvalni što plešu po njihovom ritmu i vjerno poštuju propisana pravila, najvjerojatnije se i oni dobro zabavljaju.

Plesači uopće ne razmišljaju da im to nije prilika za ostvarenje onoga života o kojem kradimice sanjaju. Ne razmišljaju niti o tome da će novci, koje možda dobiju, kratko trajati i da im, ako ništa ne promjene, jedino ostaje ponovno pojavljivanje u areni i ples po tuđem, tko zna čijem, ali čovjeku ne primjerenom ritmu.

Ne žele znati ili možda znaju, a teško im je krenuti na onaj drugačiji put ostvarenja, uz vlastiti ritam i vlastitu odgovornost za učinjeno. Put je to koji traži jasnoću u željenom, pomirenje sa svojim ograničenjima i fantastičnim mogućnostima.

A jedino u tom slučaju podij za ples ostaje prazan, a jedino prazan podij je poruka organizatorima da se plesači nisu nimalo zabavljali.

Kad tad dođe vrijeme, obično nakon dugog lutanja i konfrontacije uglavnom sebe sa sobom, da se moramo očitovati o onome što uistinu želimo i koju cijenu smo spremni platiti. Konačno donesemo odluku o promjeni, postavimo sebi prioritete, a onda shvatimo da smo na samom početku posla, jer silna snaga i uvjerenje u ispravan put su potrebni za održati fokus na razini postavljenih načela.

Čovjek je vrlo snažno i u isto vrijeme vrlo nemoćno stvorenje. Od prigode do prigode je spreman pogaziti vlastite odluke, napustiti vlastita uvjerenja i dozvoliti svakome tko poželi da ga zavede i napravi od njega marionetu.

I koliko god sebe trenirali da se držimo pravih odluka i izvornih vrijednosti, da branimo vlastiti identitet i značaj, zateknemo se vrlo ushićeni i spremni smo sve to napustiti, kada nam se obrati netko tko je po tko zna čijim mjerilima visoko rangiran, netko tko se računa bar kao mali, najmanji bog.

Opčinjeni, hranimo njegov ego, uzdižemo ga u visine, cijeneći ga po onome što ima, gazi, nosi, nadzire, pa se tako dogodi da više pažnje posvetimo vlasniku velikog automobila, nego vlasniku velikog srca a anonimusu, a sami sebe potpuno zaboravimo.

I tako mase zalutaju. U želji življenja tuđeg života, po putu pogube sebe, svoje vrijednosti i talente i nađu se u ništavilu ljudske pohlepe, trača, podvala i drugog nereda. Ponekad im se javi neki bljesak iz podsvijesti, signalizira da nešto nije u redu i da bi se iz tog nereda trebalo iščupati, ali nemaju više ni snage ni volje. Duboko je utrt put licemjerstva.

Dragi ljudi, jasno i nepokolebljivo ostanimo vjerni sebi, dajući maksimalan doprinos zajedničkoj dobrobiti, kao i bezuvjetnu ljubav i zahvalnost za mogućnosti koje nam se svakodnevno nude. Imajmo vjeru u sebe umjesto da radimo protiv sebe. Ne moramo kontrolirati baš svaki detalj u svom životu, ali naše usmjerenje neka bude svjestan rad na cjelokupnoj dobrobiti. Izgleda i jest jednostavno, sve i svatko će nam biti na pomoći, ako je ostvarenje naših želja i ciljeva ujedno i doprinos ukupnoj moralnoj i duhovnoj evoluciji.

Veliki pozdrav!

Ana

Višegodišnji prijepor oko cjepiva općenito, kao i cjepiva protiv gripe i njegovih nuspojava, koliko je zdravo i učinkovito, u većini slučajeva izgleda nije pomogao da se izgradi vlastito mišljenje i donesu odluke.

Kao i u mnogim drugim situacijama, umjesto prihvaćanja odgovornosti, zatvorenih očiju i ušiju se prihvaća ponuđeno. Kao iz onog vica kad se dva prijatelja nađu u kanalizaciji i svjesni su sadržaja iste, koji im je skoro došao do usta, pa jedan drugome kaže… ne talasaj bolan, ne mrdaj….

Kod posljednje kampanje, cijepljenje djevojčica od 8 – 13 godina protiv HPV, već rano ujutro je na najprometnijem mjestu u gradu postavljen pult sa kojeg se pompozno upozoravalo na strašni virus HPV i još pompoznije da je cijepljenje ovaj put besplatno, a inače stoji oko 1.000,00 kuna. Kao da se nudi nešto zaista dobro, okolo pulta se veselo motalo nekoliko žena, uz glasan žagor. Prepoznala sam među njima moju dobru poznanicu, pa sam je upitala zna li da je to cijepljenje u najmanju ruku diskutabilno. U svijetu se već znalo za nimalo bezazlene nuspojave. Neke djevojčice su ostale paralizirane, neke su dugo bile u nesvijesti, a neke su čak umrle. Kod nas se o nuspojavama nije govorilo, vjerojatno zato da se ne ugrozi projekt i nitko se nije pitao čija je to manipulacija i zašto.
Odgovorila mi je da je čula za sve to, ali da ovu promociju cjepiva nije organizirala njena udruga nego oni odozgo, a njena udruga samo pomaže… ?????

Cijepljenje protiv svinjske gripe je također imalo svoje žestoke kontraverze. Na kraju, statistika je zabilježila da je od svinjske gripe umrla 1 osoba, a od cijepljenja 500 ljudi????

Čovjek bi trebao bar razmisliti i odgovorno zauzeti neki osobni stav, bez obzira koliko visoko je pozicionirana osoba ili institucija, koja mu nešto propagira.

U tijeku je cijepljenje protiv gripe, koja zahvati mnoge ljude svake godine. Najosjetljivija su djeca. Ona imaju 2 do 3 puta veću vjerojatnost da će ih virus gripe zakačiti. Ostale osjetljive skupine su osobe starije od 65 godina, trudnice i bolesnici sa već oslabljenim organizmom. Ironija i jest u tome da su upravo te skupine najosjetljivije na moguće reakcije na cjepivo, jer im je imunološki sustav već oslabljen.

Reakcije mogu biti zaista neugodne, kao: bolovi u cijelom tijelu, zimica, začepljen nos, grlobolja, suhi kašalj, glavobolja, ekstremna iscrpljenost i groznica.

One se događaju zbog stranih proteina i toksičnih nusproizvoda koji se neizbježno dodaju u proces kultiviranja cjepiva.

K tomu, cjepivo se ubrizgava u krvotok i tako zaobilazi solna kiselina u želucu, koja bi donekle neutralizirala te sastojke, pa bi se smanjila mogućnost neugodnih nuspojava.

Međutim, više od nuspojava zabrinjava to što postoji ozbiljna zabrinutost za dugoročne zdravstvene posljedice.
Dr. Richard Moskowitz, bivši predsjednik Nacionalnog Instituta za homeopatiju ukratko kaže: „Cjepiva varaju tijelo tako da ono više ne reagira na upalne procese. Postiže se ono što je cijeli imunološki sustav evolucijski pokušavao spriječiti. Virus se unosi direktno u krv ostavljajući slobodan put do velikih imunoloških organa i tkiva, a tijelo prirodno ne poznaje način kako ih se riješiti. Zbog toga se, manji dio virusa i virusnih elemenata iz cjepiva, zadržava u krvi duže vrijeme, a ponekad i zauvijek. Ovakva situacija, stoga, implicira sustavno slabljenje sposobnosti za učinkovitu reakciju, ne samo na dječje bolesti već i na druge akutne infekcije“.

Mnogi su uvjereni da je gripa neizbježan sastavni dio života i da je jedini učinkovit način da se spriječi, cijepljenje. Statistički, jednaka je vjerojatnost da će dobiti gripu onaj tko je cijepljen i onaj koji nije. Razlog, što cjepivo protiv gripe ima tako nisku stopu uspjeha, je taj što ne postoji način da se sazna koja vrsta gripe će pogoditi zemlju iduću godinu, pa se odabir sastava cjepiva protiv gripe, od strane stručnjaka za javno zdravstvo, radi nasumično, APP .. ako prođe, prođe..

Mnogi cjepljeni protiv gripe ne iskuse nuspojave u kratkom roku, međutim nakon nekog vremena se sigurno jave, kao bolovi u mišićima, respiratorne infekcije, problemi očiju, abnormalne vrijednosti krvnog tlaka, astma, osip i gastrointestinalni problemi.

Cjepivo na još duži rok utječe na svakoga, jer sadrži aluminij i živu, teške metale koji se postupno razgrađuju u mozgu i uzrokuju poteškoće s razmišljanjem i gubitak pamćenja. Znanstvenici koji se bave ovom temom, zloslutno predviđaju 4 puta više oboljenja kao što je Alzheimer, radi aluminija i žive u cjepivu. Još jedan otrovni sastojak pronađen u cjepivu protiv gripe je formaldehid, za kojeg je poznato da uzrokuje rak.

Umjesto cjepljenja izgradite jak imunološki sustav i ostanite zdravi tijekom sezone gripe.

Svatko može izgraditi jak i zdrav imunološki sustav, ali to zahtijeva malu promjenu, prije svega u našem razmišljanju, a onda i u našoj svakodnevnici. Osim toga jednostavno je:

Umjerena svakodnevna fizička aktivnost koja jača imunološki sustav, na pr, pola sata brzog hodanja.
Kvalitetno spavanje u potpuno mračnoj sobi kako bi se povećala proizvodnja melatonina za visoku kvalitetu spavanja.
Zdrava alkalna prehrana sa visokim dnevnim potrebama ključnih vitamina i minerala. .zeleno, zeleno… volim te zeleno..
Češnjak u prehrani ima snažna antivirusna i antibakterijska svojstva.
Ograničiti unos šećera iz svih izvora. Nekoliko grama šećera čak nekoliko sati ozbiljno ograničava sposobnost bijelih krvnih zrnaca da spriječe infekciju.
Dodati prehrani visokokvalitetne prirodne dodatke. Ja naravno preporučam mikro alge, a može to biti i neka druga super hrana, kao na primjer matična mliječ, važno je da je prirodna i iz dobrog izvora.
Održavati zdravu razinu crijevne flore. Dnevni unos probiotika, kefir ili običan jogurt, koje najbolje napravite sami, će pomoći obnoviti crijevnu floru, koja je uništena GMO hranom, prerađenom hranom i antibioticima. No, ako je problem veći, preporučam kolostrum sa probioticima. Odličan proizvod sa brzim učinkom.

Važni nutrijenti za održavanje imunološkog sustava su Vitamin A iz beta karotena, vitamin C, B6, B12, a sve to ćete naći u AFA algi i to upravo u omjeru koji naše tijelo treba.

Novim istraživanjem provedenim na Sveučilišta Jikei u Tokiju utvrdilo se da je vitamin D vrlo učinkovit u zaustavljanju gripe i infekcije, a posebno kod djece. U stvari, utvrđeno je da je vitamin D osam puta učinkovitiji u sprječavanju gripe, od cjepiva protiv gripe, a bez nuspojava. Jednostavno je, dakle, odmaknite djecu od raznih ekrana i izbacite ih vani.
Pojedinosti o ovoj studiji mogu se naći u American Journal of Clinical Nutrition, ožujak 2010.

Dragi ljudi, zdrava prehrana, fizička aktivnost, kvalitetan san i visokovrijedni dodaci prehrani, će vam izgraditi jak imunološki sustav, pa će gripa i slične neugodnosti, biti stvar prošlosti.

A ako ipak malo prošmrcate, pa što. Tijelo traži vašu pažnju, dajte mu je. Ostvarite dobru komunikaciju s njime. Ispričajte mu se …. Žao mi je što sam ti nešto krivo napravio, oprosti, znam da si ti uvijek spremno popraviti moje greške, hvala ti, ubuduće ću ipak pripaziti, volim te!

A ja volim vas i želim vam savršen ovaj 11.11.2011.

Ana

Naročito sada, u vrijeme moguće gripe, viroze, prehlade, kada trebamo uzimati AFA algu, radi podizanja imuniteta i izbjegavanja tih dosadnih sezonskih tegoba.

Stanište AFA alge ima zapanjujuće visoku koncentraciju minerala zbog snažne vulkanske erupcije koja se dogodila prije više od 7.000 godina, a koja je izbacila milijune tona mineralnog pepela u to područje. Sedamnaest potoka i rijeka utječe u 140 četvornih milja veliko jezero, u koje donese prosječno godišnje oko 50.000 tona mineralima bogatog mulja iz okolnih 4000 četvornih kilometara vulkanskog bazena. Gornje Klamatsko jezero je jedno od najbogatijih hranjivih bazena u svijetu.

U tim uvjetima raste divlja modro zelena alga, nazvana od strane znanstvenika Aphanizomenon flos-Aquae, AFA alga. Ona je jedna od najvažnijih cjelovitih namirnica ikada otkrivenih. Ova super hrana sadrži lako probavljive minerale, vitamine, enzime, klorofil, potpune proteine, omega masne kiseline, polisaharide, te mnoge jedinstvene fitonutrijenate koji potiču psiho-neuro-endokrini sustav, radi čega se, oni koji su AFA-u uključili u prehranu, uistinu osjećaju dobro.

AFA je već odavna dobila ozbiljnu medijsku pozornost. Newsweek časopis je objavio da je ova divlja cjelovita hrana, jedna od najbrže rastućih stavki na tržištu zdrave hrane.

U britanskom tisku je opisana kao dodatak prehrani, koji je izabran od strane ljudi različitih društvenih slojeva, kako zdravih tako i bolesnih. Također je, za održavanje zdravlja, mladolikog izgleda i kvalitetnog obavljanja njihovog zahtjevnog posla, koriste i poznate ličnosti, kao Jennifer Ariston, Bruce Willis, Demi Moore, Svi oni izražavaju veliko zadovoljstvo ovom namirnicom.

Mnoga svjedočanstva, o širokom spektru zdravstvenih pogodnosti, su doprinijela valu popularnosti, AFA modro zelene alge. Ova divlja zelena hrana postaje važna komponenta vodećih prehrambenih režima. Zdravstvena struka, uključujući liječnike, naturopate, homeopate, akupunkturiste i kiropraktičare, preporučuju i koriste AFA algu kao sastavni dio prehrambenog režima svojih pacijenata.

AFA alga je divlja cjelovita hrana, koja raste bez pesticida i umjetnih gnojiva.
Dokazano je da se vitamini, minerali i ostale hranjive tvari bolje apsorbiraju, jer su prisutne u savršenom omjeru i djeluju sinergijski.
Hladno sušene, zadržavaju sve enzimske i prehrambene vrijednosti, a koncentracija njihove dobrobiti, tako povećava nutritivnu vrijednost za čak dvadeset puta.
Za vegetarijance je vrlo kvalitetan izvor vitamina B12, uz konzumaciju dovoljne dnevne količine.
Sadrži 60% visoko kvalitetnih proteina i najviše beta-karotena po gramu. Beta- karoten je provitamin koji jača imunološki sustav i čisti tijelo od slobodnih radikala, koji mogu dovesti do oksidacijskog oštećenja u tijelu.
Najbogatiji je poznati izvor klorofila, a klorofil pomaže tijelu u obnovi stanica, pročišćavanju krvi i općoj detoksikaciji.
Zbog visokog sadržaja hranjivih tvari i niske kalorijske vrijednosti ( 4 kalorije po gramu) savršena je uz programe za mršavljenje.
Enzimi su već pripremljeni za potpunu i laku apsorpciju.
Sadrži puni spektar minerala u tragovima.
Odličan je izvor masnih kiselina i nukleinskih kiselina.
Unutar plavog pigmenta alge se nalazi super koncentrirana razina feniletilamina (PEA).
Potpuno je ne toksična zahvaljujući jedinstvenom sustavu za filtriranje i obradu koji se koristi kod berbe.

Nakon branja i sušenja alga je testirana na čistoću od strane neovisnog laboratorija, i Oregonskog Ministarstva poljoprivrede, koje ima svog predstavnika u Klamatskom području. Također se provode spontana uzorkovanja, kako bi se dodatno osigurali da svi proizvodi zadovoljavaju standarde higijene hrane. Osim toga, proizvodi su ispitani i odobren kao hrana u Velikoj Britaniji, kao i u Hrvatskoj od strane Zavoda za javno zdravstvo.

Kako raste interes za proizvodima AFA alge, nastavlja se rasprava, uvažavajući cijeli spektar novih iskustava i zdravstvenih tvrdnji u vezi sa ovim proizvodom.

Jedna činjenica je sigurna; broj osoba koje koriste ovaj jedinstven i moćan dodatak cjelovite hrane, brzo raste, zajedno sa dokazima o korisnosti ove namirnice.

Njena najveća vrijednost nije samo koncentracija hranjivih tvari u savršenom omjeru, nego njen učinak na živčani sustav.

Ljudi koji uzimaju AFA klamatsku algu nam svjedoče o općem porastu mentalne budnosti, mentalne izdržljivosti, kratkoročne i dugoročne memorije, lakšem rješavanju problema, kreativnosti, kvalitetnom snu, većem osjećaju blagostanja.

Zasluga je to, između ostalog, i feniletilamina. Taj eliksir za mozak u AFA algi je posebno zavrijedio našu pažnju zbog nezamjenjive uloge u mentalnoj funkciji. Naučnici ga, zbog sposobnosti promicanja razumijevanja i dobre volje, nazivaju molekula ljubavi.

Feniletilamin PEA, molekulu ljubavi, naš organizam proizvodi u velikom broju kad smo zaljubljeni, ne samo u drugu osobu, nego općenito zaljubljeni, u posao, krajolik, sliku, kada nas prožima oduševljenje i entuzijazam, kada smo puni razumijevanja, socijalizacije, i suosjećanja, kada smo definitivno povezani s osjećajima simpatije.

Prof Sabella u Chicagu, koji je dugo bio posvećen istraživanju je utvrdio da depresivni ljudi imaju izrazito nizak feniletilamin (PEA), pa će usvajanje ovakvog tretmana značajno poboljšati raspoloženje i smanjiti depresiju. Razne druge studije potvrđuju djelovanje PEA na raspoloženje jer dovodi do povećane proizvodnje endorfina, tvari koja stvara osjećaj općeg blagostanja i ima snažnu proti stresnu aktivnost.

PEA je prisutna u širokom rasponu namirnica, od čokolade do crnog vina, od zrelih sireva i mahunarki, a apsolutno najbogatiji izvor su AFA alge.

PEA iz AFA alge brzo poboljšava raspoloženje, jer jedan gram sušene AFA alge sadrži oko 3 mg PEA. Ova doza može, ako se uzima svaki dan, obnoviti PEA rezerve, a u isto vrijeme imati izravne učinke na energiju koja pomaže pozornosti i koncentraciji. Prednosti uzimanja PEA iz Klamatske AFA alge je činjenica da se uzima u snažnoj sinergiji sa ostalim njenim hranjivim vrijednostima.

Uglavnom čini se da je na taj način AFA alga jedan od modulatora moždanih procesa koji održavaju fizičku, emocionalnu i mentalnu energiju jer djeluje kao optimalna podrška na prirodan način.

AFA je dostupna u prahu i kapsulama. Ako tek počinjete koristiti ovaj proizvod, predlažem vam da koristite kapsule jer prah ima određeni miris i okus, koji bi vam mogao smetati.

Većina ljudi uzima dvije – tri kapsule (1g) dnevno, na prazan želudac s čašom vode, obično prva stvar ujutro. Međutim, neki su otkrili snažnu detoksikaciju u početku, tako da možete početi s 1 kapsula dnevno, par dana, a nakon toga uzimati par dana 2 kapsule, a onda još jednu, ili se zadržite na dvije, ili kako vas savjetuje vaš zdravstveni stručnjak.

Lijep dan, dragi ljudi!

Ana

Sigurno ste čili priču o slavnom Paganinijevom koncertu, kada je na njegovoj violini, u žaru izvedbe jednog snažnog djela, pukla žica. No, maestro je nastavio svirati, improvizirajući, u čemu je bio pravi majstor. A onda je pukla još jedna, pa još jedna, svirao je i dalje unoseći cijelog sebe u završne note skladbe i pobjedonosno je doveo do kraja, na samo jednoj žici. Publika je bila na nogama, nikada nije doživio tolike ovacije….. Kad se publika stišala podigao je violinu sa koje su visjele tri žice, dao znak dirigentu, namignuo publici i ponovo zasvirao uz povik „Paganini i jedna žica“.

Koja snaga, koje samopouzdanje, koja sigurnost i vjera u sebe, koje samopoštovanje!!!!

Ovo je doduše nesvakidašnji, ali divan primjer koji potvrđuje da nas ne određuje ono što nam se događa, nego ono kako mi na to reagiramo.

Svakodnevno se susrećemo sa situacijama da negdje pokupimo nečiji loš komentar ili se prenerazimo od nekog učinjenog nam čina.

Reagiramo ljutnjom, strahom ili osjećajem poniženja jer se drugi ponašaju grubo ili bezobzirno prema nama, iako znamo da takva reakcija ne vodi ničemu dobrome.

Povrijeđeni smo, razočarani u ljude, bez obzira o kakvom razlogu je riječ, pa nas to odvede do uvrijeđenosti, obeshrabrenja, ogorčenja, bijesa, nepovjerenja, straha… , a krajnji učinak svega zajedno nosimo u sebi mjesecima, godinama, prekoravajući se radi ne mudre reakcije, ometajući time svekolike odnose.

U nekom trenutku shvatimo da je situacija, koja nas je povrijedila i izazvala razočaranje, već odavno prošla, a rezultat naše reakcije, koja je odredila naše daljnje moralne i duhovne odluke i činjenja, će još dugo, gotovo zauvijek, utjecati na naš život.

Suočiti sa slabostima drugih i nas samih, od nas zahtjeva razvijanje strpljivosti, fleksibilnosti, dublje razumijevanje Božjih putova, jer osobe i događaji u našem životu su naši učitelji, nešto nam poručuju i moguće da smo ih sami kao takve prizvali u naš život.

Nije lako, ali bi trebalo naučiti u svakoj situaciji reagirati sa puno razumijevanja i ljubavi, bez obzira na to kako drugi postupaju prema nama. Ne, ne, to ne znači da smo postali otirač, dapače, samo smo se izdigli iznad razine nastanka problema, kako bi pronašli najbolje rješenje i nešto iz istoga naučili.

„Ništa nas ne može povrijediti ako mi to ne dozvolimo“….Eleonora Rusvelt

Između našeg srca i mozga se neće ispriječiti naš ego, ako imamo samopoštovanje i ako smo sigurni da „vozimo u pravom smjeru“ i dajemo svoj maksimum za osobnu i opću dobrobit. Samopoštovanje se manifestira jednako kroz poštivanje vlastitih osjećaja, potreba i zahtjeva, kao i kroz poštivanje drugih ljudi, i to na način da ih doživljavamo kao snažne i sposobne ljude, sa povremenim slabostima i manama, kao što smo i sami.

Osim toga, a radi ispravne reakcije, važno je osvijestiti činjenice da na gotovo iste situacije, ne reagiramo uvijek isto.
Imali smo prilike čuti, a možda smo i sami izgovorili rečenicu u smislu… znam reagirao sam ružno, ali našao me kad nisam bio dobre volje…. , a to znači da težinu neke situacije određuje naše mentalno stanje u trenutku događanja iste, to jest naša percepcija određuje našu reakciju, što znači da su okolnosti neutralne, a naše mentalno stanje, naše misli i percepcija, ih čine pozitivnima ili negativnima. Pa čak svaki događaj iz jedne perspektive može izgledati negativan, dok iz neke druge može biti pozitivan.

Kako je rekao Napoleon Hill: "Svaka nevolja, svaki neuspjeh i svaka bol u srcu nosi sa sobom jednako veliko ili čak i veće sjeme dobrobiti."

Teške životne krize su teške životne krize, ali uvijek imamo mogućnost izbora, pa tako možemo birati kako ćemo ih nositi.

Gotovo svakodnevno susrećem čovjeka, u dobi preko 85 godina, koji se više od dva desetljeća nosi sa teškom embolijom pluća, petnaestak godina sa rakom prostate i svim poteškoćama koje uz to dvoje ide. Uz sve to nikada nije prihvatio status teškog bolesnika. Svakodnevno izlazi vani zadajući sebi obaveze koje treba odraditi, vozi auto i još uvijek radi u vrtu. Na moje pitanje kako se osjeća, uvijek kratko odgovara sa dobro, a onda pun pažnje i interesa pita mene kako sam ja, što radim, kako je obitelj, pita za sve članove pojedinačno. Uvijek ima dobar komentar na aktualna događanja, ili u vezi neke druge životne teme, tako da njegov sugovornik obično odlazi od njega bogatiji. Njegov moto je da ne želi biti mrtav prije nego umre. Naravno da to zahtjeva silnu snagu koju najvjerojatnije dobiva iz onoga što još uvijek daje.

Stephen Covey iznosi teoriju da se samo 10% našeg života odvija bez našeg utjecaja, a ostalih 90% se kreira iz onoga kako reagiramo na ono što nam se događa.

On navodi jedan banalan primjer: Obitelj za doručkom, kćerka se igra dok jede i slučajno prevrne šalicu i poprska oca po košulji. On skače ljutito, galami na nju, na ženu kako je loše posložila doručak na stolu, odlazi u sobu i mijenja košulju, a kad se vrati nazad nađe kćer u suzama, ženu ljutu i tužnu, odlazi na posao razmišljajući o svom lošem danu, koji će utjecati na obavljanje radnih zadataka.

Covey predlaže, da bi bilo bolje upozoriti kćer da se za doručkom ne igra, otići u sobu i presvući košulju, pozdraviti se sa ženom i kćeri, koje ga isprate sa zahvalnošću i poštovanjem, a on odlazi na posao razmišljajući kako je to jedan obećavajući dan. Covey je u pravu, naravno, ali ponekad jednostavno reagiramo krivo. Zašto?

Zašto inače sabotiramo naše zdravlje i dobrobit?

Zašto se pametna, obrazovana, zdravstveno osviještena osoba, vrlo često ponaša kako ne bi htjela, reagira svađalački na životne probleme, unosi u svoje dragocjeno tijelo smeće, ili čini nešto slično za što sigurno zna da je to ne vodi životu koji bi željela živjeti? Ta činjenica da usprkos saznanjima, informacijama i mogućnostima, nastavljamo slijediti navike za koje znamo da nam ne donose ništa dobro, doista zbunjuje.

Odgovor je moguće u našem mozgu, jer tu je "kontrolni centar" za naše fizičko, mentalno, društveno i duhovno zdravlje, a da bi dobro izvršavao svoju, mozak zahtijeva njegu dobrim mislima i hranjenje dobrim namirnicama.
Kad je mozak gladan i pati, tada pati i naše ponašanje, pate naše odluke, a sve utječe na naše zdravlje i kvalitetu življenja. Kada brinemo o mozgu, mozak će brinuti o nama i pomoći nam da donosimo pametne odluke.

Ukratko, bit ćemo sretniji i pametniji, sa oštrim umom, puni energije, atraktivni, mladi, živjet ćemo dulje, zdravije, bolje i imat ćemo dovoljno strpljenja za mudar odgovor na sve životne situacije!

Pitamo se kako u ovoj ludnici naći lijepu misao, kojom ćemo nahraniti naš mozak?

Pa ako se potrudimo da ne budemo samo konzumenti tuđih razmišljanja i ideja koje nam se serviraju iz tko zna kojeg razloga, nego pogledamo malo bolje sve oko sebe, vidjet ćemo ljepotu, dobrotu, radost, jer sve je to u oku koje gleda.
Osim toga, moramo eliminirati jedan feler koji imamo. U toku dana nam se može dogoditi deset lijepih stvari, a samo jedna ružna, na kraju dana ćemo razmišljati i natresati onu ružnu, što će nam utjecati, ne samo na taj dan, nego i na kvalitetu slijedećeg.

Dakle, percepcija događanja utječe na našu reakciju, reakcija utječe na sadašnjost, koja utječe na našu budućnost. Moramo kratko spomenuti da isto tako budućnost utječe na našu sadašnjost, jer zamislite kako bi se dobro osjećali kada bi nam se sutra trebala dogoditi najbolja stvar na svijetu. Sve teškoće današnjeg dana bi bile zanemarive, sasvim lagano bi rješavali sve probleme, u iščekivanju onoga sutra!

Osim dobrih misli kojima ga trebamo hraniti, evo i neke od najboljih namirnica za snagu mozga.

AFA alge - Najveća vrijednost AFA-e je u njenoj visokoj koncentraciji neuropeptidnih prekusora, i njenom zapanjujuće pozitivnom učinku na živčani sustav općenito. AFA je eliksir za duh i mozak. Poboljšava funkcije hipotalamusa, hipofize i epifize.

AFA alga sadrži feniletilamin koji je posebno zavrijedio našu pažnju zbog nezamjenjive uloge u mentalnoj funkciji. Naučnici ga, zbog sposobnosti promicanja razumjevanja i dobre volje, nazivaju molekula ljubavi.

Borovnice i šipak - Odlična hrana za mozak, ali samo u ono vrijeme godine kada dozrijevaju. Pokazalo se da smanjuju rizik od Alzheimera, poboljšavaju sposobnost učenja i motoričkih sposobnosti. Jedna su od najjačih anti stresnih namirnica.

Divlji losos, sardine, tuna - Omega-3 masne kiseline su bitne za mozak. Posebno su korisne za jačanje spoznaje i budnosti, kao i za smanjenje rizika od degenerativnih duševnih bolesti (poput demencije), poboljšanje memorije, poboljšanje raspoloženja, smanjenje depresije, anksioznosti i hiperaktivnosti. Osim toga, tuna ima najvišu razinu vitamina B6 od bilo koje druge hrane. Istraživanja su pokazala da je B6 izravno povezan s pamćenjem, spoznajom i dugoročnim zdravljem mozga.

Sjemenke - sjemenke suncokreta, sezama i lanene sadrže puno proteina, korisnih masti, vitamin E, antioksidant u borbi protiv stresa, te važne minerale, kao što je magnezij, koji naročito stimuliraju mozak.

Zobena kaša - Ova prirodna četka za ribanje je jedna od najboljih namirnica za kardiovaskularno zdravlje, što se prenosi na zdravlje mozga. Osim toga, zobena kaša je s vlaknima, ima razumnu količinu proteina, pa čak i malu količinu Omega-3.

Najzdravije zobene pahuljice su one najmanje obrađene.

Grah - Grah je uistinu nevjerojatno dobra hrana koja je nažalost rijetko uključujemo u prehranu. Grah je skromna namirnica, ali vrlo pametna. Stabilan je, sporo otpušta glukozu u mozak - što znači da imate energije za cijeli dan.

Smeđa riža - Smeđa riža je nisko glikemična i sa ugljikohidratima koji su odlični za osobe osjetljive na gluten, a koji žele održati zdrav kardiovaskularni sustav, bolju cirkulaciju i oštriji mozak.

Kamenice - Kamenice su bogate selenom, magnezijem, proteinima i nekim drugim hranjivim tvarima od vitalnog značaja za zdravlje mozga. Kamenice iz eko proizvodnje, su zapravo jedna od najvažnijih opcija plodova mora.

Maslinovo ulje - Odaberite zdrave masti kao što su one prisutne u maslinovom ulju, orahu i drugim orašastim plodovima i sjemenkama, lanu i avokado.

Izbjegavajte obrađene masti koje su u kolačima, čipsu, grickalicama, brzoj hrani, prženim jelima. Loše masnoće doslovno mogu promijeniti komunikacijske putove u vašem mozgu.

Češnjak - Ne samo da je nevjerojatan za smanjenje lošeg kolesterola i jačanje kardiovaskularnog sustava, nego ima snažan zaštitni učinak na mozak, kao antioksidant.

Dragi ljudi, sretna sam što ova saznanja dijelim s vama i radosno iščekujem vaše komentare.

Veliki pozdrav!

Ana

Tu gdje inače stanuje tišina, a vjetar kroz krošnje čempresa provlači njihove priče, tu gdje se ljudi pri slučajnom susretu šapćući pozdravljaju, tu će se ovih nekoliko dana čuti žagor, glasni pozdravi rodbine, prijatelja, poznanika, tu će se nakratko nastanit život.

Brižno smo, zaista, odabrali cvijeće, po boji i vrsti koje je draga osoba voljela, ali ono najvrjednije što donosimo su sjećanja, koja čuvamo kao najveću dragocjenost.

Vrijeme je ovo kada pokušavamo proniknuti u vječnu tajnu, ali i vrijeme koje nas motivira za daljnji kvalitetan život.

Ne treba se složiti sa ponekim komentarom u smislu… eto, kako god živio na kraju se završi ovako… pa odustati od svoje zadaće. Dapače, trebamo se još više truditi živjeti svjesno u skladu sa Stvoriteljem, samim sobom, s drugim ljudima i svom ostalom prirodom, jer ovo nas podsjeća da nemamo cijelu vječnost.

A na kraju će i nas netko spremiti u svoja dragocjena sjećanja, u kojima uglavnom nisu neka velika postignuća, nego male svakodnevne iskrice života.

Dragi ljudi, posebno u ovim danima, otvorimo trezore dragocjenih sjećanja, oživimo ih, provedimo, na taj način, ovo vrijeme s onima koji su nam značili. Budimo im zahvalni na sudjelovanju u gradnji našeg života.

Ana

Stalna promjena … plima slijedi oseku. ... noć slijedi dan ... dobra vremena slijede loša vremena…. zalazak i izlazak Sunca i Mjeseca …. smjena godišnjih doba…..

To je neumitni zakon ritma, ritam prirode, koji se jednako manifestira u kraljevstvu čovjeka, kraljevstvu minerala, kraljevstvu biljaka ….. Jedno smjenjuje drugo i ništa nije stalno.

...Samo mijena stalna jest (pantha rhei) ….čuvena izreka se pripisuje Heraklitu….

Tu životnu ljuljačku, gore–dolje, tamo–ovamo, čovjek osjeća na svom mentalnom, fizičkom i emocionalnom polju…. ritmičko ljuljanje svijesti.

Usprkos našoj snažnoj želji da nam se događaju samo i jedino dobre stvari, smjenjuju se dobra i loša događanja, jer životni padovi nam pomažu da prepoznamo, cijenimo i težimo usponu i dobrim osjećajima. Loša vremena nas uče prepoznati dobra, jer da nije crne zime, ne bi vidjeli ljepotu proljeća.

Jednako veliki problem je kad zapnemo, bilo u kojem stanju, dobrom ili lošem, jer promjena je sila koja pokreće.
Nisargadatta Maharaj kaže u svojoj knjizi „To sam ja“:….Rijeka života teče između obala boli i zadovoljstva. Problem nastaje tek kada um odbije teći u skladu sa bujicom života, pa se zaglavi na jednoj od tih obala. Pod protjecanjem u skladu s bujicom života mislim na prihvaćanje, dopuštanje da ono što treba doći dođe, a ono što treba otići ode…..

Život se sastoji od uspona i padova, od zima i proljeća. Dogode se tako neke, naše osobne crne zime, sledimo se od nekih nemilih događaja i čini nam se kao da nas nikada više neće ogrijati proljetno sunce.

Eckhart Tolle nam poručuje … "Život će vam dati ono iskustvo koje je najkorisnije za evoluciju vaše svijesti. Kako ćete znati da vam je upravo to iskustvo potrebno? Budući da ga imate u tom trenutku, sigurno vam je potrebno."
Teško je prihvatiti ovu logiku razmišljanja i loše događaje opravdati konstatacijom da se stvari događaju i da je sve za neko dobro, koje mi trenutno ne možemo dokučiti. Pogotovo je teško, prihvatiti takvo razmišljanje, kada smo u dubokoj krizi koja traje već duže vrijeme, a kamoli još biti zahvalan na danom nam iskustvu i razmišljati kako je naša loša dionica već skoro iza nas i kako nam, po svemirskom zakonu, slijedi samo i jedino dobro.

Strpljenja, Bože, strpljenja. Pronađimo dobre knjige, čitajmo, družimo se s prijateljima, plačimo, ali u svakom momentu budimo svjesni da iza toga dolazi naše dobro vrijeme.

Na krilima misli o dobrom vremenu prođimo lošu dionicu sa što manje štete. Sanjarimo kao što u hladnim danima zime sanjarimo o mirisnom proljeću. Mašta je čarobni kist, alat kojim svjesno stvaramo svoj život. Maštajući dobivamo viziju, smjernice i nadahnuće. To je prvi korak u bolja vremena. Maštajmo tako snažno da možemo osjetiti zvukove, okuse, mirise….

I prihvatimo činjenicu da smo sastavni dio prirode i da zakon ritma djeluje jednako na nas kao i na sve drugo u prirodi.

Pod nogama nam evo šušti otpalo lišće, isto ono što je do jučer veselo treperilo na vjetru, a i grane će uskoro biti potpuno gole. Zabrinjavali nas to? Ne, ni najmanje, to je normalan slijed događanja. Sve nam je to već poznato, proživljeno i ne pada nam na pamet promatrati to kao neku prirodnu katastrofu. Znamo da iza zime slijedi proljeće. Gotovo ga već vidimo, osjećamo. Vidimo ta ista stabla ponovo okićena prelijepim zelenim krošnjama, čak su pustila nove mladice i još su veća i još ljepša, vidimo cvjetna i mirisna polja….

Prihvaćamo i to da neka neće preživjeti krizu zime. Ona kojima je stanište siromašno, pa još kiša u toku zime odnese dio zemlje i ogoli korijenje, koja su neprestano gladna, pa nemaju dovoljno vitalne energije, ona neće uspješno proći kroz proces promjene. Ako i prežive, u proljeće će izgledati bolesno i zakržljalo, pa će ih već slijedeća kriza, suša, zima, ili nešto slično, dotući. Zanimljivo kako nas to ništa ne zabrinjava. Čak vrlo lako prihvaćamo promjene u prirodi. Normalno nam je da se smjenjuje dobro i zlo, tama i svjetlo….

Koliko god znamo da smo i mi dio te prirode i da smo podložni njenom ritmu, svejedno, promjenama na osobnoj razini pristupamo u najmanju ruku katastrofično. Umjesto da se prepustimo živimo u strahu. Osjećaj straha od promjene se javlja samo kad gledamo usku, malu sliku, jer ne vidimo krajnji ukupan efekt promjene. Ravnoteža u nama, koliko god mislili da smo beznačajni i mali, utječe na ravnotežu u prirodi i obrnuto.

Prihvatiti promjenu kao izazov i priliku za rast je čast mudrih, čast onih koji poštuju prirodne zakone i imaju veliko povjerenje. Oni održavaju vitalnu energiju brižno pazeći čime hrane tijelo i um. Snažni su na fizičkoj i mentalnoj razini pa im svaka promjena služi za daljnji osobni napredak, koji se odražava na cjelokupni napredak.

Dragi ljudi, kako bi lakše prolazili kroz sve promjene i kako bi živjeli puninu života u svim uvjetima, održavajte vitalnu energiju. Dobro pripazite čime hranite vaše tijelo i vaš um. Dom naše duše nije zavrijedio da bude odlagalište smeća.
Njegujte čiste misli, jer misli nam se vraćaju kao bumerang i postaju elementi gradnje daljnjeg života. Hranite se kvalitetno, a ako nemate vremena pripremiti ili iz nekog drugog razloga ne uspijete priuštiti sebi kvalitetan obrok, uključite u svoju prehranu mikroalge kao dodatak, jer one sadrže vitalnu energiju iz sunčeve svjetlosti.

A sada pozdrav uz ovaj moj kratak stih.
Ne tuguj u zlatna predvečerja,
kad sunce zadnju kaplju života
kaplje u more.
Dok gase se zlaćani treptaji,
negdje se drugdje, upravo rađaju
čudesne, sjajne, nove zore.

Ana

U ovo blagdansko vrijeme sjećanje me zna odnijeti u Božićno jutro mog najranijeg djetinjstva. Blagdan Božića je započinjao misom zornicom, na koju je cijelo selo bilo pozvano, a doista je bila zornica, jer se služila već u 4,30 ujutro.

Majka bi ušla tiho, kao da nas još ne želi probuditi. Preko ruke bi nosila našu novu odjeću, koju je već danima šivala, plela i potrošila još cijelu ovu noć da bi je zgotovila. Dok bi nas oblačila osjetili bi miris Božićnog padišpana sa njene kecelje. Svatko će dobiti, u ruku, dobar komad po povratku iz crkve. Uredila bi nas na brzinu, pogledala još jednom prije izlaska, dok joj se u očima smjenjivao umor, ponos i zadovoljstvo.

Oštar prosinački zrak, kristalno čist, bi nam okupao obraze i potpuno nas razbudio. Sjaj punog mjeseca i još tisuće zvijezda, su rastjerali mrak i noć pretvorili u nešto puno ljepše nego običan dan. Sveta tišina i blještavilo su nagoviještali ljepotu i važnost dana koji je ispred nas.

U crkvi su mi ljudi izgledali nekako veći nego običnoga dana. Svi svečano dotjerani, napinjali su se da što više sudjeluju u božićnim pjesmama, pa su vrlo glasno pjevali „oj, pastiri“ i „Narodi nam se“, potpuno se predajući naviještanju.

Na kraju mise bi svi zastali ispred crkve, čestitajući jedni drugima Isusovo rođenje, uz mir i zdravlje, a onima koji su bili u svađi, ili su jedan drugome rekli ružnu riječ, bio je to trenutak mirenja i oprosta.

Cijelo selo, uključujući i nas djecu, je znalo tko je s kim u svađi i svi smo rado prisustvovali mirenju. Kao da sada gledam te velike ruke, tvrde od bure i mora, kako se pružaju jedna prema drugoj i kako lica odjednom postaju mekša, veselija. Jedva su dočekali Božićno jutro da skinu iz svoje utrobe, iz srca, tu strašnu svađu koja ih je tištila kroz godinu.

Noseći doma blagoslov mira i ljubavi, vraćali smo veselo žagoreći. Mi djeca smo se veselili padišpanu, a stariji saznanju da dolaze bolja vremena, dan je već bio dulji i za manje od mjesec dana će krenut poljski radovi, a onda za čas eto i proljeća.

Danas je o problemu nakupljenih negativnih emocija i njegovom rješavanju stvorena cijela nauka. No nažalost, radi velikog ega koji dominira, mnogi se u njima gotovo uguše.

Negativne emocije ne moraju uvijek biti problematične. One čak mogu potaći pozitivne funkcije ako ih osvijestimo i shvatimo kao prirodan proces. Tada će nam iskustvo ovih osjećaja biti nauk.

Problem nastaje kad ne želimo znati da unutar nas takvi osjećaji postoje, potiskujemo ih i oni tada postanu problematični, toksični, prelijevajući se u našu stvarnost, zagađuju je na najneugodniji način, privlačeći ljude sa sličnim iskustvima i sličnim stanjem svijesti, što život čini nesnošljivim.

Jednostavan i učinkovit put je oprostiti sebi i drugima. Oprost nas rješava cijelog niza negativnih emocija, omogućavajući nam ponovni iskren odnos sa samim sobom i drugima. Lijepo je iskoristiti svaku priliku i oprostiti, ali Božić nas posebno na to podsjeća, a radi cjelokupnog doživljaja spremniji smo za taj veliki čin više nego ikada.

Bol postoji samo u otporu.
Radost postoji samo u prihvaćanju.
Bolna situacija koju srdačno prihvatite postaje radost.
Radosna situacija koju ne prihvaćate postaje bolna.
Ne postoji tako nešto kao loše iskustvo.
Loša iskustava su jednostavno kreacije našeg otpora na ono što jest…. Rumi

Dragi ljudi, neka ljubav i mir tkaju najfiniju melodiju vaše duše.

Sretni i blagoslovljeni blagdani!

Ana

Tisuće zvjezdica svijetle u nizu,
zadigle palme zvjezdane skute, pa šušte;
….Božić je blizu…
I smiješe se svi bez razlike,
pozdravljaju istinski toplo, a ne iz navike.
I sva su srca, ko božićna pjesma,
čista, uzvišena, meka,
i svako jednako radost Božića čeka.

A.K.

Vrijeme je zahvalnosti i sijanja dobrih snova!

Veselimo se, sanjajmo ostvarenje najljepših želja u godini koja dolazi. Neka nam bude puna ljubavi, radosti, sreće i obilja.

Sretan Božić i Godina Nova!

Ana

NE ODUSTATI

I tako svake godine. Uz blagdanski šušur vidimo stvari i ljude na neki drugi način, pa vibriramo sa svim tim divnim pozitivnim emocijama. Imamo hrabrosti susresti se sa vlastitom osobnošću, osvijestiti vlastite želje i snove, čak ih i glasno izgovoriti.

I uopće ne vidimo problem dostizanja boljeg života, pa sasvim lako donosimo odluke, koje će nas tamo odvesti i gotovo se zakunemo za provođenje istih, jer sve nam se čini bolje, ljudi ljepši, pošteniji, srdačniji, ne vidimo ni one očite mane, koje su nas inače smetale, ili ako ih vidimo protumačimo to kao posebnost osobe, a ne kao ružnoću karaktera.

Sve nam se čini drugačije, a zapravo se ništa značajno nije dogodilo okolo nas, ljudi su isti, mi imamo jednako novaca, jednako smo lijepi i jednako pametni kao i prije, jedino što smo, uz dobre vibracije, dozvolili sebi drugačiji pogled na svijet.

Potvrda je to onoga što je dokazala kvantna fizika, da je vanjski svijet onakav kakav mi vjerujemo da jest. Sastoji se od valova energije koja se očituje kroz misli, osjećaje, vjerovanja, izbore, odluke, želje i maštu.

Generiranjem pozitivne energije poboljšava se vanjska manifestacija, a to je ono što se događa za vrijeme blagdana i sličnih događanja, kada zračimo zahvalnost, povjerenje i ljubav prema sebi i drugima, kao i prema cijelom svijetu.

Kako se blagdanski praznici bliže kraju, tako naše lice poprima izraz brige, a nervoza i strah nam se polako zavlače pod kožu.

Bez entuzijazma, čak vrlo rezervirano, primimo i uzvratimo još poneku čestitku, ponašajući se kao kradljivac uhvaćen u krađi. „Pere nas krivnja“, predbacujemo sebi kako smo uopće mogli u ovako teškoj situaciji željeti nešto više.

Odustajemo od snova i želja, pa se uglavnom čuje….. neka nam je samo zdravlja…

Slažem se neka nam je zdravlja, ali neka nam je i dobrog posla i novaca i dobrih prijatelja, radosti i neka nam je ljubavi.

Sve to možemo imati ako smo ustrajni, ako imamo povjerenja i ako smo u svakom trenutku svjesni činjenice da imamo prijatelja na najvišem položaju.

No, nije to ništa čudno. Više od 97% ljudi ignorira princip vlastitog izbora.

Svojevremeno je rađena analiza razloga zašto ljudi ne postižu svoje ciljeve nego idu kroz život sa stalnom čežnjom za svojim snovima, koji im izgledaju svjetlosne godine daleko. Uglavnom se sve svodi na nekoliko osnovnih razloga kao što je manjak aktivnosti i vjere(uvjerenja), odugovlačenje sa odlukama i samo sabotiranje.

Interesantno je da ni jedan od ovih razloga nije vezan za našu inteligenciju, niti koliko imamo ili nemamo novca, niti gdje živimo.

Jedino je važno da znamo što želimo, zašto to želimo i jesmo li spremni u to uložiti cijelog sebe.

Napoleon Hill nam poručuje:

„Stvorite konačno plan za ostvarenje vaših želja, bili spremni ili ne, pokrenite ga“

Usprkos svemu, ne odustati.

Da, teška su vremena, od razorene moralne vertikale do stravičnog ekonomskog kolapsa, svijet je postao nevjerojatno nestabilan. I upravo zato ne treba odustati. Jer drhtanje od straha i napuštanje snova koji vode prema buđenju svakog pojedinačno, nije ono što će umanjiti teškoću ovog vremena, dapače.

Kada vojna postrojba dobije obavijest da je neprijatelj daleko moćniji nego što se mislilo, hoće li izgubiti svaku nadu u pobjedu i pobjeći? Naravno da neće. Umjesto toga, adekvatno će se pripremiti za nadolazeću bitku.

Bilo što da želite vrijeme je da se to počne događati! Počinje vrijeme rada, a ne samo priče. Posijmo sjeme željenog dobra, koje će proklijati, izrasti u čudesan grm, procvjetati i dati nam tako željene plodove, ali samo ako poštujemo zakon farme, ako prihvaćamo pravila ponašanja vrijednog poljoprivrednika, plijevimo, okopavamo, dohranjujemo, bdijemo nad svakim novim listom i u njegov rast ulažemo svu našu mudrost, energiju i očitovanu namjeru. Poljoprivrednik koji u proljeće ne ulaže svoj trud, znanje i nadasve ljubav u svoje imanje, u jesen ne treba ići s košarama po plodove.

Svi želimo doživjeti radost, mir, bogatstvo, zdravlje i da imamo fenomenalne odnose sa svakim živim stvorom. No, ponekad nas život odvuče na drugu stranu, ponekad jednostavno moramo ići korak natrag kako bi krenuli nekoliko koraka naprijed. Samo bez panike, to je u redu, sve je to dio putovanja.

John Assaraf, poznati trener svjetskog glasa, nam savjetuje da kroz zabavu sudjelujemo u vježbi, potvrđenoj kroz najnovija neuroznanstvena istraživanja, kako kreativnost i mašta pomažu rješavanje problema.

„Zamislite da ste pozvani na susret s najvećim poznatim umovima, trenerima, terapeutima i konzultantima u povijesti. Uđete u elegantni salon, a tamo na kauču sjedi Sigmund Freud i Carl Jung, u drugih par fotelja su Warren Buffet i John Assaraf, na sredini sobe razgovaraju poznati hipnoterapeut Milton Erikson, psihologijski guru John Gottman, Aaron Beck, otac kognitivna terapija i Martin Seligman, osnivač pozitivne psihologije, a u kutu sjede Dalaj Lama, Gandhi, i Sokrat, oduševljeni što se nalaze u ovom društvu.

Nakon što vam ponude praznu stolicu na koju sjedate, svi se okreću prema vama s toplim osmijehom na licu. Doslovno osjećate njihovu ljubav kako teče kroz vas, da vas pripremi za najveći i najnevjerojatniji trening na svijetu.
No, kvaka je u tome da imate samo 30 sekundi pitati te genije samo jedno pitanje. Smrznuli ste se i mislite u sebi: "Bože moj! Što bih trebao reći? " Bojite se da ćete propustiti ovu čudesnom priliku i um počinje utrku milijune milja u sekundi. Čini vam se da ćete spržiti mozak.

Freud priskoči u pomoć: "Legnite u ZE stolac i opustite se, smjestite se udobno i istegnite ruke i noge. Možete to učiniti u svojoj mašti, odvojite trenutak da istresete sve napetosti iz tijela.

Dalaj Lama doda: "Duboko udahni i pusti sve svoje trenutne misli i osjećaje neka samo plutaju."
Mark Waldman, se iznenada probudi i viče: "I ne zaboravite na zijevanje! 10 sekundi upravo sada, zijevajte. Osjetite kako se sve vaše napetosti tope i kako vaš um postaje kristalno čist i miran. Sada se zapitajte: "Koji su to moji problemi kad imam ovako punu sobu izvrsnih savjetnika i trenera da mi daju odgovore?"

Napišite prva tri pitanja koja vam tada dođu na um i izgovorite ih naglas da čujete kako to zvuči. Zatim se zapitajte, "Je su li ovo doista moja najvažnija pitanja i problemi koje želim riješiti?" Ako trebate promijeniti, napišite novo pitanje i ponovo ga recite naglas.

Zamislite da vam jedan od gurua u sobi daje odgovor, pun mudrosti i savjeta, u jednoj rečenici. Zapišite ono što vaša mašta čuje. Nije bitno ako je odgovor glup ili ako vam ništa ne padne na pamet, samo se usredotočite na vaša pitanja u sebi.

U 5 minuta, ili možda sat od tada ćete čuti šapat koji dolazi iz vašeg uma, iz mjesta gdje se rađa i gdje je pohranjena naša unutarnja mudrost.

Ovaj imaginarna vježba je neurološki poziv na akciju da vas donese bliže ostvarenju svojih snova i ciljeva.

Izaberite, možete početi mijenjati svoj stav, uvjerenja i sve ono što vam se čini da trebate na prvom mjestu uraditi ili ostati u onome što imate. Ako mislite da trebate promjenu prestanite gunđati i počnite mijenjati svoj život. ….. John Assaraf

Dragi ljudi, postavimo pravu intonaciju za ovu nevjerojatnu godinu koja je ispred nas, razmislimo koliko nam se mogućnosti nudi i otvorimo se za primanje svega dobroga.

Sve u nama i oko u nas je spremno dati nam najbolje u svakom trenutku. Jedino mi sami, sumnjajući u vlastite vrijednosti i ne shvaćajući da smo zaslužni za najveće moguće dobro, možemo tome stajati na putu.

Prije svega trebamo biti zahvalni za sve blagoslove koje smo primili prošle godine, sve čarobne trenutke koji smo iskusili na neki svoj način, ali i za sve ono što nije bilo dobro po našoj mjeri, sve izazove koji su nosili u sebi skrivene darove i priliku za pozitivne promjene. I ne samo za ono što se već dogodilo u našim životima ili što se događa sada, nego i za sve ono što nam donosi budućnost. Ta zahvalnost će biti blagoslov na našem putu.

Često čujemo sebe da nemamo vremena. Svaki dan potrošimo 24 sata svog života. Postavimo sebi pitanje što učinimo sa ta 24 sata.

Možda ćemo tako pronaći vrijeme za sve što nam pomaže usvojiti, probuditi i osloboditi što više naše prave prirode, podići naše vibracije, jer ljubav, smijeh, zahvalnost, davanje i primanje, opraštanje sebi i drugima, povjerenje, uvažavanje, suosjećanje, pozitivna uvjerenja, svijetle vizije i ciljevi, entuzijazam, zabava i razumijevanje su naši saveznici.

Dnevno prakticiranje pet tibetanaca će pomoći našem zdravlju i dobrobiti obnovom energetskih centara i revitalizacijom sustava, kao i meditacija, duhovno usklađivanje, će uskladiti našu energiju i povećati vibracije.

Naša prehrana također može utjecati na energiju, sklad i ravnotežu. Pretjerano konzumiranje kave, pušenje i piće utječe na mozak, kemiju tijela i vibracijsku rezonanciju. S druge strane, zdravo povrće i voće, osobito sirovo, ili što bliže sirovom, nam donosi više svjetlosti i vibracije koje oživljavaju sustav. I naravno ne smijemo zaboraviti AFA algu, najbolju hranu za mozak, koja nas pokreće, daje nam sigurnost, dobru koncentraciju i dobro raspoloženje.
Iznad svega učimo od prirode, šetajmo ruku pod ruku sa svemirom, u zagrljaju ljubavi.

Ana

Koliko se samo energije potroši na besciljna naklapanja o aktualnim događanjima, trpajući u razgovor ljutnju, zavist i slične niske i ružne emocije. Po kafićima, medijima, internetu….. Na televiziji su na primjer cijele emisije načinjene na temu „što će biti, ako bude“, a u sklopu jednog dnevnika to je postala već ustaljena praksa. U samom početku to čak nije ni bilo tako loše pogledati, jer je bilo koliko toliko argumentirano, a onda su izgubili busolu, pa sada već vrlo neodgovorno naklapaju i obavezno, bez ikakvog uporišta, zaključuju temu sa najlošijim mogućim scenarijem (koji su nažalost „in“), vidno se diveći samima sebi.

Jedna od aktualnih tema je, naravno, ulazak u EU.

Prije desetak i više godina sam razgovarala sa djevojkom koja je odlučila napustiti studij i udati se, iako je bila na trećoj godini. K tome, ona širokih pogleda na svijet je ulazila u patrijarhalnu obitelj, vrlo strogih pravila.

Na moje pitanje zašto sebi uskraćuje kvalitetnu budućnost odgovorila je, da misli da će biti sve dobro jer je odluku donijela ljubav, a i da je možda upravo to njen put.

Imala sam priliku pratiti njen život i bila svjedokom kako je u početku gotovo izgubila samu sebe, dok se nije snašla u novom načinu življenja. Polako je usvajala ono dobro koje je pronašla u novoj zajednici i otvarala prozore, puštala neko drugo svjetlo unutra, obogaćujući sve svojim začinima, sitnicama koje život znače. Nakon takvog uzajamnog utjecaja, jednih na druge, danas je to jedna divna mudra, bogata i skladna zajednica.

U ovakvim i sličnim situacijama, rezultat je nepredvidiv, prije svega radi snažnog utjecaja koji ima postojeća zajednica na novog člana, ali i obrnuto, kao i iz razloga stalne promjene, tijeka vremena, vanjskih utjecaja, okruženja, klime, i tako dalje.

Rebecca Altman je diveći se formaciji jata čvoraka, koja se kao oblak, u savršenoj koordinaciji kretala zrakom, napisala članak „Doseg izvan sebe“. U jednom dijelu članka kaže:

Znanstvenicima je razumljivo da je, u jatu koje leti, svaka ptica pod utjecajem druge ptice u svojoj neposrednoj blizini, tako da svaka nastoji oponašati kretanje i brzinu onih oko nje.

No, kolektivna, interakcijska dinamika će čini se ostati misterij. Kako to da jato čvoraka, bilo 100 ili 1000, zna kada se uključiti ili kako podesiti brzinu, da bi letjeli kao jedan?

Njihova tijela, izgleda, somatski znaju nešto o tome kako se svaki pojedinac povezuje u sustav i kako sustav utječe na svakog pojedinca. Oni znaju kako dio povezuje cjelinu i kako cjelina utječe na dijelove.

Promatranje oblaka čvoraka je, za mene izvor nade da je život, kao što je uvijek i bio, tajanstven i izvanredan učitelj i uzor, vrijedan pozornosti i uživanja.

No, njihovo kretanje mi je ponudilo više nego nadu u obliku metafore, jer mi ljudi tek počinjemo razumjeti da je život više od zbroja svojih dijelova i da smo mi sami više od pukog zbroja naših dijelova.

Učimo da bilo koji dio složenog sustava povezuje svaki drugi dio, te da interakcija više elemenata stvara kompleks lančanog utjecaja, kojega nikada ne možemo predvidjeti.

Dragi ljudi, nema manje ili više važne odluke (sjetimo se leptirovih krila), zato svaku trebamo donositi odgovorno i samostalno, a ne pod utjecajem i nagovorom bilo koga i bilo čega, a posebno ne u grupi, jer grupni nastup se obično razvija tako da na kraju postane nebitno zašto se krenulo, važno je samo pobijediti, a u sam proces se trpa zaista svašta. Osim toga, riječ „borba“, koja obično tu prebiva, ne može donijeti velikog dobra.

Kako ćemo znati da smo donijeli dobru odluku?

Sjećate se iz djetinjstva igre vruće/hladno. Zatvorili bi oči i brojali do deset, a za to vrijeme bi naš prijatelj sakrio neku stvar, koju smo mi trebali pronaći. Po završetku brojanja krenuli bi u potragu. Kada bi se kretati prema mjestu gdje se ta stvar nalazi prijatelj bi govorio "toplo", dok bi se približavali čuli bi „toplije“, a kad bi bili sasvim blizu vikao bi „vruće“ i tako bi je pronašli, ali ako bismo pogriješili smjer i odmicali se, prijatelj bi govorio „hladno“, "hladnije", „brr ledeno“
Umjesto tog prijatelja iz djetinjstva imamo našeg prijatelja na visokom položaju, koji igra ovu igru s nama svaki dan. No, umjesto da kaže toplo ili hladno, vodi nas našim osjećajima. Pa tako dok intenzivno u miru razmišljamo, uočit ćemo da se u nama rađaju određeni osjećaji uz određena razmišljanja. Pozitivni osjećaji znače da se krećemo prema nečemu dobrome za nas, a negativni osjećaji znače da smo se uputili u pogrešnom smjeru.

Samostalno donijeti odluku znači dobro razmisliti, uvažavajući emocije kao sustav za navođenje. Naša odluka će tako biti rezultat osobne odgovornosti i dobre namjere, pa se trebamo nadati da će donijeti svekoliko dobro. Ne možemo trenutno činjenično stanje uzimati kao nepromjenjivo i samo na osnovu toga donositi odluke, jer „samo mijena stalna jest“ .. poručuje nam Heraklit, a ponavljam i sjajnu misao Rebecce Altman …. interakcija više elemenata stvara kompleks lančanog utjecaja, kojega nikada ne možemo predvidjeti.

Dijelim s vama jednu prispodobu iz knjige Viktora Frankla „Čovjekovo traganje za smislom“, koja nam, čini mi se, može biti poticaj za dodatna razmišljanja:

Susretne čovjek prijatelja sasvim izbezumljenog i pita ga što mu je, a on kaže da je vidio smrt i da ga je tako strah da se ide spremiti i otputovat u Teheran i žurno ode.

Malo poslije i ovaj drugi susretne smrt, pa joj kaže kako mu je prijatelj rekao da ju je vidio i da je u strahu otišao u Teheran, a smrt mu odgovori:

"Vidjela sam i ja njega i baš sam se začudila što on ovdje radi, jer znam da ga večeras trebam naći u Teheranu".

Rastimo u mudrosti i spoznaji da biramo našim činjenjem, ali i našim mislima, osjećajima, vjerovanjima i stavovima.

Ana

Spokojnost misli je jedan od divnih dragulja mudrosti. Rezultat je to dugog, strpljivog i sveobuhvatnog rada na sebi, kao i samokontrole. To je pokazatelj zrelosti i iskustva i više je nego samo uobičajeno znanje o zakonima djelovanja misli.
Čovjek postaje spokojan kada razumije sebe kao mislima ostvareno biće, što uvjetuje i razumijevanje drugih.

Vidi sve jasnije unutarnji odnos stvari sa aktivnostima i efektima izbora. Prestaje se uzrujavati, uzbuđivati, brinuti i žalostiti, već ostaje uravnotežen, postojan i spokojan.

Miran čovjek je naučio kako vladati sobom, zna kako se prilagoditi drugima, a oni poštuju njegov snažan duh, osjećaju da mogu od njega učiti i na njega se osloniti.

Uravnotežena prehrana utječe na funkcioniranje svih sustava organizma, na sve metaboličke procese, samim tim utječe i na spokojnost misli.

Neravnoteža u prehrani nam donosi lošu probavu i detoksikaciju, slab imunološki sustav, remeti balans hormonalnog sustava, utječe na metabolizam energije duha i tijela, rezultat čega su nejasne misli, nervoza, depresija, ukratko bolest uma.

Uravnoteženo se hraniti znači u tijelo unositi neophodne hranjive sastojke, makronutrijente (ugljikohidrate, proteine, masti) i mikronutrijente (vitamine, minerale, voda) u preporučenim omjerima.

S obzirom da su tla siromašna nutrijentima, pogotovo procesirana hrana, koja nam je najčešće na tanjurima, možemo lako nadoknaditi sve nedostatke mikro algama, AFA, Spirulina, Chlorela.

Kratak osvrt na AFA algu, spirulinu i chlorellu - Dr. Christopher Hassell

Sve tri, AFA, spirulina i chlorella se preporučuju za jelo, s obzirom na visoku prisutnost klorofila i bjelančevina, te omega-3 esencijalnih masnih kiselina. Osim toga, sve sadrže plavi pigment, phycocyanin, za kojeg neki znanstvenici tvrde da je odličan spoj protiv raka.

Ipak postoje bitne razlike između ove tri mikro alge. Osobno sam kušao sve tri s namjerom da ih preporučam mojim pacijentima.

Moj konačan izbor i preporuka vama, kao i mojim pacijentima je AFA, koju moja obitelj i ja jedemo svakodnevno, više ili manje, neprekidno od 1985.

Aphanizominon flos-aqua - AFA / Super Blue Green Algae Ova alga je zaista posebna i drugačija od svih algi zbog najvećeg udjela sadržaja proteina i klorofila.

Također, građa njene stanične membrane je slična glikogenu, (glikogen škrobni šećer koji naša jetra koristi za spremanje energije), što AFA algu čini lako probavljivom, te osim čišćenja i sušenja ne zahtijeva drugu obradu, dok je, na primjer, stanična stjenka Chlorelle tako tvrda da je treba prije konzumiranja napuknuti kako bi se mogla probaviti.
AFA alga raste divlje u Gornjem Klamatskom jezeru. Zimi se jezero zaledi i veliki dio algi umire. U proljeće one stanice alge, koje su bile dovoljno jaki da prežive, cvatu i množe se u ovom jezeru, u količinama koje su dovoljne da se hrane svi ljudi na planeti, sa dva grama dnevno.

Jezero je čisto. Kemikalije ili teški metali nisu nikada otkriveni u vodi Gornjeg Klamatskog jezera niti u algama ubranim iz njega. AFA je jedinstvena, jer je dokazano značajno prisustvo učinkovitog vitamina B12. Ostale alge imaju lažni vitamin B12 koji ne može obaviti ključnu ulogu koju inače taj vitamin obavlja u našim sustavima. Ova značajka je blagodat za vegane, koji ne jedu proizvode životinjskog porijekla, a ne žele uzimati sintetski vitamin B12.
AFA je najbogatiji izvor plavog pigmenta, phycocyanin, a također se čini da, od ove tri alge, AFA najblagotvornije djeluje na imunološki sustav.

U jednoj studiji u laboratoriju gdje su životinje hranjene sa ove tri vrste algi, najbolje rezultate je imala grupa koja je konzumirala AFA algu. To znači da AFA alga daje najučinkovitiji imunološki odgovor.

Moja obitelj i ja koristimo za jelo one sa certifikatom da su organske, košer, one koje se beru, čiste, suše i pakiraju sukladno dobroj proizvođačkoj praksi.

Chlorella je jednostanična alga koja se uzgaja u velikim bazenima, prvenstveno u Japanu, gdje se odavno konzumira kao dio zdrave prehrane.

U većini slučajeva, voda koja se koristi je potpuno čista, a hranjive tvari sa kojima se alga hrani dok raste, se umjetno dodaju u vodu.

Nakon branja chlorella prolazi kroz ultrazvučni proces kako bi se napuknula i otvorila čvrsta membrana njene stanice, da bi se mogla probaviti. Može biti vrlo korisna za veliki broj ljudi. Chlorella je za mene druga po redu kao moj izbor algi.
Spirulina, modrozelena alga se također uzgaja u ogromnim ribnjacima gdje joj se dodaju umjetne hranjive tvari. Spirulina korisna hrana sa visokim postotkom bjelančevina i klorofila. Njena stanična membrana je mekana i ne treba joj obrada da postane probavljiva.

Bez obzira koje alge koristite, dobit ćete kvalitetne mikronutrijente, dobre količine korisnog klorofila i omega-3 masnih kiselina.

Moja preporuka od ove tri je ipak AFA alga.

Smatram da je AFA izvanredna hrana. Ova alga je jednostanični organizam. Stanice se organiziraju u kolonijama koje plutaju nezavisno kroz vodu. Popnu se na površinu jezera, kada im je potrebna sunčeva svjetlost, a zarone pod vodu kada im je potrebno pokupiti minerale iz mineralnima bogatih sedimenata na dnu jezera.

AFA je bogat biljni izvor proteina i aminokiselina sa profilom majčina mlijeka. AFA sadrži lako apsorbirajući vitamin B12, te je naročito korisna vegetarijancima kao izvor tog vitamina. Postoje i druge biljke koje sadrže spojeve koji imaju istu strukturu kao i vitamin B12, ali one ne pomažu propisanim funkcijama za ljudsko zdravlje. AFA je bogat izvor omega-3 esencijalnih masnih kiselina i sadrži plavi pigment, koji je moćan u borbi protiv raka.

AFA je jedan od uzbudljivijih prehrambenih "otkrića" 20. stoljeća, iako je to otkriće napravljeno tisućljećima prije od mnogih autohtonih naroda.

AFA ili Aphanizomenon flos Aquae se može naći u nekoliko slatkovodnih jezera. Jedno od njih je Čad u Africi, koje ima čistu vodu i odavna je prekrasan izvor AFA alge. Antropolozi nam govore o ljudima iz ovog područja koji beru AFA algu i dodaju je svojoj dnevnoj prehrani, koji su zdraviji i moguće napredniji od mnogih (vjerojatno zbog proteina i omega-3 koji se nalaze u AFA algi). Antropolozi tvrde da algu spominju prvi ljudi koji su koristili piktograme rano u povijesti.
Slično tome, AFA iz Gornjeg Klamatskog jezera u Oregonu je prisutna u jezeru već tisućljećima, a mišljenje je da su preživjele posljednje ledeno doba. Lokalni autohtoni narod već tisućama godina prikupila alge iz jezera i suši ih na jezerskom kamenju, kako bi ih koristili u otežanim zimskim mjesecima, kada je zeleno povrće nemoguće dobiti.

Napomena: Osluškujte kako se slažete sa AFA algom. Ona aktivira imunitet. U slučaju da ste osoba s hiper imunim sustavom poput onih s lupusom, reumatoidnim artritisom i sl. treba biti pažljiv. Također, ljudi sa tegobama želuca ili duodenuma ulcers, ili koji imaju H. pylori, postoji mogućnost povećanja simptoma sa korištenjem AFA alge.- Dr. Christopher Hassell

U potrazi za optimalnim zdravljem važno je poboljšati mentalno, emocionalno i duhovno zdravlje, imati radostan život, bez obzira na prošle ili sadašnje okolnosti i napraviti nešto za svijet, jer to donosi osobno zadovoljstvo, osjećaj ispunjenja i spokojnost misli.

Lijep dan!

Ana

Tema „spokojnost misli“ je među nama izazvala pravu bujicu dobrih misli, vrijednih i mudrih komentara, zaključak čega je bio da mir i stabilnost u glavi donosi samo i jedino dobro.

propustila sam navesti da je dio o spokojnosti misli, ulomak iz knjige „As a man thinketh“, autor James Allen, koju preporučam pročitati.

A u ovom biltenu se bavimo upravo nesavršenim.

Wabi Sabi je drevni japanski oblik umjetnosti koji nastoji pronaći ljepotu i savršenstvo u nesavršenom. Slavi sve staro, iznošeno, vremenom istrošeno, narušeno, nesavršeno i promjenjivo, jer upravo nesavršenost čini nešto jedinstvenim i lijepim.

Njeguje sve ono što je autentično uz priznavanje tri jednostavne stvarnosti:.
…….ništa ne traje, ništa nije završeno i ništa nije savršeno………

Japanski muzej umjetnosti će, na primjer, prekrasnu staru vazu koja je napukla postaviti na postolje i usmjeriti svjetlo reflektora upravo na taj dio gdje je pukotina. Sama pukotina je umjetničko djelo, nastalo pod utjecajem zbivanja u vremenu i upravo ona vazu čini jedinstvenom.

Složit ćete se da je ovo savršen princip promatranja, naročito ako se odlučimo primijeniti ga i na percepciju nas samih, kao i drugih ljudi i odnosa.

Jer istina je da nismo savršeni, niti smo ikada završeni, niti mi, a niti ljudi s kojima živimo, družimo se ili pak zajednički stvaramo novi život. No upravo to nesavršeno, svih nas zajedno i pojedinačno, čini posebnima, jedinstvenima, a zajednička nesavršenost promatrana na drugi način, će nam se otkriti kao savršena.

Pa umjesto fokusiranja i ogromnog truda da mijenjamo nepromjenjivo, na što se bezuspješno troši silna energija nastojeći sve uklopiti u neke zadane mjere, imamo predivnu mogućnost promijeniti način promatranja, kada svi „nedostaci“ postaju posebnost, otkrivaju jedinstvenost nas samih, drugih ljudi, stvari i događanja.

Tako ćemo omogućit sebi da iz sfere ojađenosti, u kojoj smo radi svojih ili tuđih „nedostataka“, prijeđemo u područje dragosti, na vrlo jednostavan, zabavan i učinkovit način.

Vidjeti ćemo sebe, druge ljude, život, u potpuno novom svijetlu i početi cijeniti nesavršenost. Jer upravo takvi kakvi jesmo, okrugli ili uglati, pašemo na namijenjeno nam mjesto i za namijenjenu nam ulogu.

Svatko je od nas, dakle, jedinstven i svatko ima svoju ulogu. Nema dvoje potpuno istih.

……Od nečeg malog kao zrno pijeska do gigantske zvijezde, sve je stvoreno s jednom, jedinom mišlju da bude samo ono što jest….. Kako budalasto je onda imitirati, kako uzaludno pretvarati se……. tako govori James T. Moore u svojoj pjesmi „One and only you“

Jedinstvenost svakoga od nas, u novije vrijeme, ističu i znanstvenici iz područja prehrane, tvrdeći da je potrebno personalizirati prehranu, jer ono što je dobro jednome ne mora biti dobro drugome. U tu svrhu razvija se nova znanost – nutrigenomika, koja proučava kako hrana utječe na DNK.

Nutrigenomika nastoji otkriti na koji način tvari iz hrane utječu na ekspresiju i/ili strukturu gena. Jednostavno rečeno nutrigenomika je grana genetike koja se bavi interakcijom naših gena i prehrane, a sa stručnog stajališta, to je znanstvena disciplina koja svojim dvosmjernim pristupom istražuje utjecaj genetskih čimbenika na tijelo kao odgovor na prehranu, ali proučava i utjecaj bio aktivnih sastojaka hrane na ekspresiju gena.

Na ovakav način otvaraju se brojne mogućnosti u kliničkim djelovanjima ali i u prevenciji razvoja brojnih bolesti, mijenjajući bilo prehranu bilo biokemijske reakcije izazvane unosom određenog tipa hrane, te se na taj način sprečava razvoj bolesti kod pojedinaca koji su podložni nepovoljnim interakcijama hrana - gen.

Za razliku od prethodnih tehnologija, gdje je osnovni cilj bio razlikovati postojanje bolesti od odsustva bolesti, nutrigenomika ima za cilj prepoznati stanje prije nastupa bolesti i personaliziranim prehrambenim intervencijama spriječiti ili barem modificirati osjetljivost odnosno predispoziciju prema razvoju bolesti.

Koristeći nutrigenomiku kao metodu istraživanja, otkriveno je kako osobe koje unose obilje voća i povrća imaju značajno niže razine protuupalnih markera u krvi, jer gotovo u svim slučajevima geni uspostavljaju dobru komunikaciju sa ovakvom prehranom.

Ovim istraživanjem je, također, ustanovljeno kako unos od najmanje 660 g voća i povrća dnevno, kod zdravih i mladih pojedinaca, smanjuje razine određenih protuupalnih markera povezanih s ekspresijom MRNA, a moguće je da se time štiti i od kroničnih bolesti poput bolesti srca, osteoporoze i Alzheimerove bolesti i sva druga stanja koja se povezuju s kroničnom upalom.

Budućnost prehrane – dr. sc. Irena Hreljac

Kako su već sada dijetne intervencije strateški usmjerene prema pojedincima u pokušaju prevencije bolesti, a tržište prehrambenih dodataka i hrane polako prilagođava svoj poslovni model novim saznanjima i djelovanju hrane i nutrijenata na suzbijanje i aktivaciju različitih gena, pitamo se je li nutrigenomika samo trend ili bitna prehrambeno-zdravstvena prekretnica?

Jedno je sigurno: kvaliteta rezultata ovisit će i o njenim autorima, a testovi trebaju biti u korak sa znanošću, a ne ispred nje. Naime, upitno je što s rezultatima testova koje još nismo sposobni tumačiti… dr.sc.I.Hreljac

Dakle, dragi ljudi, naši geni komuniciraju sa hranom koju jedemo i u zavisnosti od toga, odgovara li im ili ne, upotrijebe je za izgradnju tijela i uma, ili je izbacuju vani neupotrebljivu ili pak skladište u masne naslage kao smeće.

Zato osluškujmo poruke našeg tijela i ne prelazimo olako preko vlastite izjave „kako mi je ovo teško palo“.

Uvažavajmo našu jedinstvenost i predstavimo se sebi i svijetu sa svom možebitnom nesavršenošću, savršeni. Budimo svjesni neumitne činjenice da nemamo drugi, pričuvni život, pa ćemo u nekim drugim, boljim vremenima, kada budu na snazi neka druga pravila, biti ono što jesmo, jedan jedini, jedinstven.

Ana

Ili si dio problema, ili dio rješenja – Soul on the ice, Eldridge Cleaver; beskompromisni, gorljivi govornik i pisac jakih govora, borac za crnačka prava, u šezdesetima, a u sedamdesetima, u zatvorskoj roli svog života, okajavajući kriminalne radnje, shvaća da je za ostvarenje vlastitih stremljenja potreban drugačiji pristup, da je važno ne samo što kažeš nego i kako to kažeš, da je važno raditi na rješenju, što sve iznosi u svojoj knjizi „Soul on the ice“. Mnoge, koji su se oduševljavali njegovim govorima, je pomalo razočarao svojim novim pomirljivim stavom. Netko je tada za njega napisao „živio je predugo da bi bio žrtva, dao je premalo da bi bio heroj, ostaju nam samo njegovi snažni TV govori“.

Neki je mudri šef na svom stolu imao pločicu na kojoj je pisalo „Što predlažete?“. Kada bi djelatnici dolazili sa svojim primjedbama i pritužbama, trebali su iznijeti i svoje viđenje kako riješiti problem koji ih tišti. Šef im je sugerirao da, umjesto velike priče o samom problemu, uz koju obično ide ljutnja i druge niske strasti, razgovor radije započnu rečenicom „Bi li bilo bolje kada bismo…..?“

Na taj način ih je usmjeravao da izaberu biti dio rješenja, a ne dio problema, što je njihovom življenju davalo sasvim drugačiji okus.

Jer, biti dio rješenja je stav koji potiče na razmišljanje, a usmjereno razmišljanje nas oslobađa niskih emocija, pa se samim tim otvaraju vrata mnogim mogućnostima. S druge strane, ne treba imati veliku genijalnost ili hrabrost, za svrstati se među one koji se bave samo problemima, huleći na sve i sva, ni ne razmišljajući da sami ponude moguće rješenje.

Nema ni jednog trenutka u našim životima u kojem nam se ne nude obje solucije i u kojem mi ne izaberemo jednu od njih.

Nekada se radi o životno važnim stvarima, a nekada o naizgled nevažnim, kao na primjer obično ogovaranje, koje može i ne mora imati velike posljedice, ali i tada odlučujemo hoćemo li biti dio toga ili napustiti inkriminirani teren, dajući na taj način do znanja i drugima, da je tema neprimjerena.

Svako novo jutro se možemo nastaviti utapati u problemima od jučer, dodajući im nove, današnje, ili konačno vidjeti tu famoznu pločicu, s kojom nam život oduvijek maše ispred nosa, sa natpisom „Što predlažeš da učinimo s tim što te muči?“.

Dvije su grupe ljudi:

- oni koji uočavaju problem, opisuju ga do u najsitnije detalje, uvijek nanovo i nanovo, tužeći se, proklinjući, dok na kraju ne postanu sastavni dio tog problema,

- oni koji čim uoče problem počnu tražiti rješenje.

Dok onima koji su koncentrirani na problem život izgleda kao teška i naporna borba, drugima kroz traženje rješenja, život nudi brojne i uzbudljive prilike za razvoj.

U koju grupu ćemo se svrstati zavisi samo o nama.

Nekada izaberemo nesvjesno, pa bi bilo dobro uzeti za praksu, naročito kada se nađemo u nekim delikatnim situacijama, zapitati se „jesam li sa mojim trenutnim stavom i razmišljanjima, dio problema ili dio rješenja“.

Biti dio rješenja znači izabrati proaktivan stav, truditi se pronaći pravi odgovor, korigirati se i tako, mijenjajući sebe, djelovati na okolinu, stvari i događanja. Suprotnost tome je reagirati ne promišljajući o posljedicama, reagirati onako kako smo naučeni, kako smo možda reagirali kao dijete, osim što uglavnom izostavimo plač i dio kad se bacimo na pod i lupamo nogama i rukama vičući „Ja to hoću“ ili „Ja to neću“.

Uz proaktivan stav je zaista moguće dobiti ono što želimo, kada želimo i od koga god želimo, uključujući i „teške“ ljude, na koje nailazimo na dnevnoj bazi.

Možda smo nekada u iskušenju, zavuku nas razmišljanja da željene rezultate možemo dostići promjenom ljudi oko nas, a znamo, uvjerili smo se već bezbroj puta, da jedina osoba na koju možemo utjecati u svakom smislu, smo mi sami.

Pogledamo li kako se ljudi brinu o svom zdravlju, vidjet ćemo da oni koji imaju proaktivan pristup, brigu o zdravlju i ulaganje u svoje zdravlje tretiraju kao bitnu odrednicu kvalitete života. Oni su naučili osnovnu biokemiju svoga tijela i kako ga održavati prehranom, dodacima prehrani i po potrebi prirodnim lijekovima. Oni uvijek imaju na umu da je to njihovo tijelo i da moraju mudro birati čime će ga hraniti, pa zato aktivno sudjeluju u izboru svega što konzumiraju. Oni su preuzeli odgovornost za osobno zdravlje.

Mnogi jednostavno nemaju vremena, energije, a niti želje da se educiraju o prehrani i zdravlju. Ako su gladni uzmu nešto u trku i pojedu. Ako se razbole odu k liječniku po lijekove nadajući se da će im ukloniti simptome i da će „ostati u sedlu“, a niti ne pomišljaju da pronađu i eliminiraju uzrok.

A naročito je važno biti proaktivan pacijent, surađivati sa svojim liječnikom na pronalasku uzroka i liječenju, ali sami ostati kapetan na svom brodu sa 24-satnim dežurstvom. Ova suradnja liječnika i pacijenta, zamjenjuje zastarjeli model gdje liječnik djeluje kao vrhovni autoritet ne samo u odnosu na lijekove i liječenje, nego i u odnosu na pacijentov život.

„Istina je da liječnici ne mogu potpuno preuzeti odgovornost za naše zdravlje. Čak i ako su najbolji, mi bi bili ludi da potpuno prepustimo vlastito tijelo njihovoj skrbi.

Moderna industrijska medicina tretira bolest s lijekovima ili kirurškim zahvatom. To je ono za što je osposobljena obaviti i kada je u pitanju hitna intervencija to je još uvijek najbolji lijek na svijetu. Kada netko dođe u hitnu s odrezanom nogom, konvencionalna medicina tretira problem s nevjerojatnim učinkovitosti.

Ali kada je riječ o kroničnim bolestima, takav pristup jednostavno ne radi.“- dr.Mark Hyman

Nedavno sam susrela poznanicu koja mi se potužila da ima problema sa vratnom kralježnicom. Iz osobno iskustvo sam znala da to ne mora biti ništa strašno. Rekla sam joj da postoje vrlo učinkovite, jednostavne jutarnje vježbe i da bi k tome trebala raditi redovito tibetance, za buđenje i ravnotežu energetskih centara, kao i pripaziti na prehranu da ne bude previše kisela, radi očuvanja kalcija u kostima. Jednostavan tretman na kome je svaki organizam zahvalan, čak i kada je potpuno zdrav.

Slušala me pažljivo i taman sam promislila da će prihvatiti savjet, kada zaključi:

„Ma znam ja za sve to, ali tko će se natjerati svako jutro vježbati i paziti na svaki zalogaj. Moj liječnik mi je predložio CT pa ću radije to obaviti da vidim što je.“

Složiti ćete se sa mnom da će na osnovu CT nalaza gospođa saznati da ima problema sa vratnom kralježnicom, što već zna, i da njen problem samo s tim neće nestati, a zračenje joj može donijeti dodatni problem.

Zračenja su posvuda, u atmosferi, tlu, vodi, čak i unutar vlastitih tijela, ali to nije problem. Problem su zračenja kojima smo izloženi u tijeku medicinskih postupaka, a može postati ozbiljan problem ako se prakticira previše tijekom vremena, jer utječe na žive stanice. Tijelo, doduše, ima mehanizme za popravak štete od zračenja, ali ponekad, ako nam je tijelo slabo, neuhranjeno, ako nam je slab imuno sustav, popravak može biti pogrešan, što dovodi do biofizičke promjene, odnosno do raka. Rak i sve druge bolesti, naše cjelokupno zdravstveno stanje je rezultat načina našeg življenja.

Mi kao kapetan broda, trebamo djelovati proaktivno, surađivati s liječnikom u pronalasku najboljeg rješenje, ali biti i njegov korektor, sami preuzeti odgovornost. Zaboga to je naše tijelo.

Evo još jedan primjer; svima nama je poznato koliku štetu u organizmu čine slobodni radikali. Glavni su uzrok starenja i degeneracije stanica. Mi stvaramo slobodne radikale, na primjer, svaki put kad jedemo zašećerenu, kiselu, prženu hranu, kad se ljutimo i u mnogim drugim nezdravim situacijama.

Biti dio rješenja znači biti svjestan da trebamo uravnotežiti naš cjelokupni sustav, izbaciti iz prehrane štetne namirnice, jesti dosta svježeg sirovog povrća i voća, naročito tamnih boja, kao što je bobičasto voće, ili priuštiti sebi dodatak prehrani Berry power, snažan antioksidant od bobičastog voća, ili modro zelene alge, što će nam pomoći da prilično dobro držimo slobodne radikale pod kontrolom.

Dragi ljudi, neka u nama uvijek bude prisutno pitanje „Što ja tu mogu učiniti?“. Budimo dio rješenja na svakoj razini; bilo kao stanovnik ovog predivnog plavog planeta, posebno lijepe naše zemlje, bilo kao poslovan čovjek, roditelj i u svim ostalim malim i velikim ulogama i u svim životnim situacijama. U potrazi za najboljim rješenjem dotaknimo, produbljujmo, proširujmo granice naših mogućnosti. Konačno, tu je i naša jedinstvena osobnost i samo mi sami možemo znati što možemo dati i što trebamo, čemu težimo i što smo voljni promijeniti da bi to postigli.

„Ako ništa drugo, imajte na umu, bez obzira koliko crno izgledalo, bez obzira na kakve teškoće naiđete, ako i dalje budete radili svoj dio, svemir mora učiniti svoj dio - to je zakon po kome će se stvari pokrenuti i okrenuti.“ - Za život iz snova, Mike Dooley

Njegujte svoje snove i uživajte u životu. Proljeće samo što nije.

Ana

U biltenu The body ecology, pronašla sam članak o dobrobiti Kolostruma u prirodnom tretmanu Alzheimerove bolesti i reumatskog artritisa. Budući mnoge muče ovi problemi, naročito reumatski artritis, prevela sam ga i evo cijelog prosljeđujem u ovom mailu.

U članku se naglašava važnost odabira kvalitetnog Kolostruma, pa vam ujedno preporučam AquaSource-ov (Colactiv3), KOLOSTRUM i PROBIOTICI,PREBIOTICI I KOMPLEKSNI LIPIDI, sa zajamčeno visokim razinama IGG-a.

AquaSource-ov Kolostrum dolazi od novozelandskih krava, koje slobodno pasu na pašnjacima, ne poznaju pesticide, antibiotike, niti bolesti kao što su kravlje ludilo, slinavka i slične. Metode obrade koje se koriste štite prirodnu cjelovitost proizvoda. Klinički je dobiven pod najstrožim standardima.

Nadam se da će ove informacije doći do onih kojima su potrebne, a ako se odlučite uključiti u svoju prehranu Aquasource-ov Kolostrum, tu sam da vam pomognem u povoljnoj kupovini.

Slijedi cijeli članak

Prirodni tretman za Alzheimerovu bolest i reumatoidni artritis

Neki ljudi tvrde da se „fontana mladosti“ može naći u nečemu što svaki sisavac proizvodi: kolostrum.
Zaštitne prednosti kolostruma imaju dugu povijest. Prema riječima dr. Andrew Keech drevna egipatska umjetnost prikazuje faraona koji pije colostrum kako bi postao besmrtan(1). I većina poljoprivrednika reći će vam da mlado tele neće dugo živjeti ako se ne napije barem jednom prvog mlijeka od svoje majke.

U posljednjih nekoliko desetljeća, istraživači i znanstvenici imaju obnovljeni interes za kolostrum i napravili su zapanjujuće otkrića. Ispada da u liječenju mnogih teških kroničnih bolesti, poput Alzheimerove bolesti i reumatoidni artritis, proteini koji se nalaze u kolostrumu mogu ponuditi znatno olakšanje.

Što je Kolostrum?

Kolostrum je prvo majčino mlijeko, bogato proteinima, hormonima rasta i mnoštvom imunoloških čimbenika. Novorođenčad kao i odrasli mogu imati koristi od kolostruma u poboljšanju imunološkog zdravlja i borbi protiv infekcije.

Kolostrum je prvo mlijeko koje svaki sisavac proizvodi neposredno prije i nakon poroda. Ovo prvo mlijeko, puno hormona rasta i imunoloških čimbenika, je tanko i žuto. Kolostrum ima daleko manje masnoće od običnog mlijeka, a također ima više proteina.

Nekoliko proteina koji se nalaze u kolostrumu su faktori rasta i imunološki čimbenici. Ovi proteini educiraju razvoj gastrointestinalnog trakta novorođenčeta. To je nužan proces.

Osim što probavni sustav razgrađuje hranu u korisne dijelove, također ima važnu ulogu u funkciji imunološkog sustava. Kad novorođenče pije kolostrum, hranjive tvari iz kolostruma će zapravo obavijestiti njegov imunološki sustav kakvo je njegovo neposredno okruženje.

Odrasli također mogu imati velike koristi od kolostruma. Kroz vrlo rigorozne studije se utvrdilo zašto su posebni proteini iz kolostruma.

Kolostrum od krava hranjenih na paši sadrži proteine koji su u stanju aktivirati imunološki odgovor protiv ljudskih patogenih bolesti (2) koje uzrokuju mikroorganizmi.

Kravlji kolostrum ima imunološke faktore koji mogu zaštititi ljudski organizam od: Escherichia coli, Cryptosporidium parvum, Shigella flexneri, Salmonella. Staphylococcus, rotavirusa.

Prije nego su razvijeni antibiotici kolostrum je bio jedan od glavnih načina na koje smo se štitili od infekcije.
Ljudski colostrum je pun imunoloških proteina koji su važni za lokalne infekcije. To se zove imunoglobulin A (IgA). Životinje, kao što su krave, proizvode kolostrum koji je pun imunoglobulina G (IgG).

Što to ima veze s našim imunološkim zdravljem?

Ispada da IgG zapravo sustavno promiče imunitet. To je ono što pomaže tijelu da se prepoznaju strani osvajači. Ovo je također isti princip memorije koja se koristi u cjepivima.

Naša okolina se mijenja. Stanje je kritično u vrijeme promjene.

Čak i unutar posljednjih 100 godina, došlo je do masivnih zbivanja u našem okruženju i u našoj opskrbi hranom.
U naše tijelo velikom brzinom ulaze novi toksini i nove sintetičke kemikalije.

Sada, više nego ikad, također vidimo porast degenerativnih bolesti poput Alzheimerove bolesti i autoimunih poremećaja. U isto vrijeme, zarazne bakterije postaju sve pametnije. Nekoliko organizama je postalo otporno na antibiotike, pa čak i cjepiva mogu podbaciti svoju djelotvornost.

Istraživači se sada okreću više terapijama koje moduliraju imuno sustav. Drugim riječima, oni traže načine za održati imunološki sustav u ravnoteži.

Mali, specijalizirani protein u colostrum može modulirati imunološki sustav!

Prolina bogat Peptidi, inače zvan PRPs ili colostrinin, mali su lanci aminokiselina koje moduliraju imuni odgovor.

Posebna pozornost se sada poklanja snazi PRPs u slučaju neurodegenerativnih bolesti, poput Alzheimerove bolesti. (3) (4) (5) U 2002, jedna studija je pokazala da je kod oko 40% bolesnih od Alzheimerove bolesti, promatranih kroz studiju, stanje bilo stabilizirano ili znatno poboljšano, nakon samo 15 tjedana terapije. U 30 tjedana liječenja, bilo je još više poboljšanja. (6)

PRPs, koji isključivo proizlaze iz kolostruma, su također uveli bolesnicima sa reumatoidnim artritisom, za ublažavanje bolova(RA), kao i drugih autoimunih stanja. (7) (8)

Dr. Andrew Keech nam govori da je prije 1950, utvrđen veliki uspjeh u korištenju kolostruma u liječenju reumatoidnog artritisa. On dodaje:

"Na žalost, s dolaskom sulfa lijekova, antibiotika i drugih jeftinih sintetičkih droga, interes je potpuno opao za prirodne lijekove. Prednosti kolostruma uvelike su se izgubile više od četrdeset godina. "

Što najviše treba zapamtiti iz ovog članka:

Starenja mozga i imunološkog sustava da se bori za ravnotežu su obilježja degenerativnih bolesti. Starinski lijekovi, kao što su colostrum, se vraćaju u modu jer znanstvenici ističu ljekovite prednosti majčinog mlijeka.

Pri odabiru kakav colostrum primjeniti, pobrinite se da je od krave koja pase travu na pašnjaku. Odaberite sirovi kolostrum od travom hranjene krave.
Ako ste osjetljivi na mliječne proizvode, usredotočite se na liječenje crijevnog trakta probioticima, prije konzumacije kolostruma.
I kolostrum i PRP terapija su sigurni. Oni imaju male, ako ih uopće ima, negativne nuspojave. Ovo je dobra vijest u vrijeme kada je utvrđeno da jedan farmaceutski lijek može drastično oštetiti zdravlje!

REFERENCES:

Keech, Andrew. Peptide Immunotherapy: Colostrum—A Physician’s Reference Guide. 2009: AKS Publishing. http://www.drkeech.com/files/Peptide_Immunotherapy_1.pdf
McConnell MA, et al. A Comparison of IgG and IgG1 Activity in an Early Milk Concentrate from Non-Immunized Cows and Milk from Hyperimmunized Animals. Food Research International. 2001; 34: 255 – 261.
Piotr Popik, et al. Colostrinin, a Polypeptide Isolated From Early Milk, Facilitates Learning and Memory in Rats. Pharmacology Biochemistry and Behavior. 1999; 64 (1): 183 – 189.
Agnieszka Zabłocka, et al. A proline-rich polypeptide complex and its nonapeptide fragment inhibit nitric oxide production induced in mice. Regulatory Peptides. February 2005; 125(1 – 3) 15: 35 – 39.
Zimecki, Michal. A Proline-Rich Polypeptide from Ovine Colostrum: Colostrinin with Immunomodulatory Activity. Bioactive Components of Milk: Advances in Experimental Medicine and Biology. 2008: 241 -250.
Bilikiewicz, et al. Colostrinin (a naturally occurring, proline-rich, polypeptide mixture) in the treatment of Alzheimer's disease. Journal of Alzheimer’s Disease. 2004; 6 (1): 17 – 26.
Alejandro Nitsch, et al. The Clinical Use of Bovine Colostrum. Journal of Orthomolecular Medicine. 1998; 13 (2): 110 – 118.
Michal Zimeck, et al. Milk-derived proteins and peptides of potential therapeutic and nutritive value. Journal of Experimental Therapeutics and Oncology. 2007; 6: 89-106.