VAL - ZNANJE
Portal za razvoj svijesti

---

- stranice za sporije modemske internet veze -

---

Preneseno sa: http://galaksija.info/forum/

Izvor: http://flashmentalsimulation.wordpress.com/2012/01/13/global-picture-of-alien-interferences

Kako bih objasnio šta je vanzemaljsko uplitanje, koristiću ovaj trodimenzionalni blok-dijagram cijelog fenomena kako je to već predstavljeno u knjizi Alien Cicatrix.

Prije predstavljanja cijele sekvence procesa vanzemaljskog dejstvovanja na jednoj žrtvi otmica, prvo ćemo predstaviti glavne likove u ovoj priči. Oni su predstavljeni uz pomoć različitih objekata kako bi se olakšalo njihovo prepoznavanje na blok-dijagramu za vrijeme života žrtve otmica, kad se manifestuju stvari koje su vezane za otmice.

Kako možemo vidjeti na ovom dijagramu kojeg ćemo posmatrati počinjući iz donjeg lijevog ugla, tu se nalazi jedan plavi ‘pravougaonik’ koji predstavlja tijelo žrtve otmica. Iznad njega vidimo tri lopte različitih boja. One predstavljaju: Dušu žrtve otmica (crvena sa A – Anima), njen Um (plava sa M – Mente) i njen Duh (zelena sa S - Spirito). Ta tri entiteta predstavljaju jedan integralni dio žrtve otmica, koji tvori životnu esenciju u njenom tijelu. Gore na vrhu, lijevo, nalazi se jedna naranđasta prizma, koja predstavlja - tijelo vanzemaljca.

Ta naranđasta prizma može da predstavlja, ili Petoprstog vanzemaljca, ili Saurijanca, ili Insektoida, ili Bilobata kojeg takođe nazivamo i ‘Srcoliki’.

 

Bilješke:
INTERFERENZE ALIENE – VANZEMALJSKA MIJEŠANJA
Corpo Alieno – Tijelo vanzemaljca
Sei Dita – Šestoprsti (biće-sjenka koje koristi tijelo visokog plavog ciborga kad posjećuje naš Univerzum)
MAA/MAP – Aktivna/pasivna vanzemaljska memorija

I PERSONAGGI DELLA STORIA – GLAVNI LIKOVI PRIČE

Ova imena su takođe korištena u knjizi Alien Cicatrix. U donjem desnom uglu možemo vidjeti jednu crnu elipsu i riječ LUX: to je biće Svjetla. Odmah iznad njega možemo vidjeti jedan toroid pored kojeg piše memoria aliena (vanzemaljska memorija), koja predstavlja Vanzemaljsku Memoriju u oba oblika, aktivnu i pasivnu. MAA (AVM – aktivna vanzemaljska memorija) ili MAP (PVM – Pasivna vanzemaljska memorija), ekskluzivno pripadaju vanzemaljskim vrstama koje su već navedene. Idući prema gore, tamo vidimo i jedan transparentni cilindar s riječima 6 Dita – 6-toprsti , koji predstavlja jednog ekstra-dimenzionalnog parazita koji povremeno može imati jedno vještačko tijelo (mašinski napravljeno), kojeg karakterišu neke ljudske crte: bijela kosa, različito oblikovane zjenice i šest prstiju. Kako bi mogli pratiti sve ove pratili ove likove, moraćemo koristiti ovu simbologiju za predstavljanje života žrtve otmica.

Ova cjelokupna slika, iako se na prvi pogled može činiti teško razumljivom, sadrži u sebi manje prozore na crnoj pozadini, koji se nazivaju CICLO VITALE (životni ciklus), RIGENERAZIONE (regeneracija) i COPIATURA (kopiranje); i na kraju, jedan crveni prozor koji je nazvan ‘supersoldati’ (supervojnici).

 

Bilješke:
Ciclo vitale – Životni ciklus
Nascita – Rođenje
Utilizzo copia per scopi militari – Korištenje kopije za vojne svrhe
Rigenerazione – Regeneracija

Na kraju ovog dijela, uzećemo detalnjije u obzir cijelu šemu, međutim, sada ćemo obratiti pažnju samo na početnu tačku: momenat rođenja žrtve otmica.
 

Bilješke:
Ciclo vitale – Životni ciklus

Nakon svog rođenja, žrtva otmica ima tijelo koje u sebi sadrži Um, Dušu i Duh, koji imaju svoju vlastitu Svijest a pošto se oni preklapaju, nisu svjesni da predstavljaju jedan zbir od tri različite stvari.

Lux već sada počinje da parazitira žrtvu otmica a njoj se takođe kači i Šestoprsti vanzemaljac.
Tačnije rečeno, LUX počinje da parazitira čovjeka čak prije nego što se fetus odvoji od majčine posteljice.

Šestoprsti vanzemaljac, kako je to navedeno i u knjizi Alien Cicatrix, intervenisaće nešto kasnije kad mu bude najpogodnije da počne da koristi energiju Duše žrtve otmica; sada, nije moguće znati kad će to tačno biti ali to nije ni posebno važno. Sada smo tek na prvih nekoliko dana života ili prvih nekoliko sati, kada se novorođenče već prvi put uzima uz pomoć fizičke otmice.

U nekim slučajevima, ova vrsta interferencije se dešava dok se žrtva otmica još uvijek nalazi u majčinoj materici i dok je tamo povezana sa placentom.

Svijest osobe koja će uskoro postati žrtva otmica kaže da “ta stvorenja” treba da je programiraju: tim programiranjem se u jedno područje mozga novorođenčeta, kojem je zabranjen pristup, ubacuje tzv. Aktivna Vanzemaljska Memorija (AVM).

Kod programiranja se koriste različite tehnike, ovisno od vrste vanzemaljca koji ga obavlja.
Na primjer, Saurijanski vanzemaljac će koristiti optički (očni) nerv žrtve otmica kao “prenosni kabl”; on će kroz njega ubacivati podatke koji žrtvi otmica izgledaju, za vrijeme hipnoze, kao jedna serija električnih stimulacija koje ona vidi u obliku slika i boja.

Sada, žrtva otmica koja je već parazitirana od strane LUX-a i Šestoprstog, ponovo se uzima, LUX i Šestoprsti joj se privremeno odstranjuju kako bi se izbjegla njihova beskorisna interferencija i žrtva biva re-programirana ubacivanjem u nju Aktivne Vanzemaljske Memorije.

AVM predstavlja sumu Duha i Uma jednog vanzemaljca, ali ona ne uključuje i njegovo tijelo kako to možemo vidjeti u gornjeg produžetku sljedećeg grafičkog prikaza:

 

Bilješke:
Memoria Aliena – Memorija vanzemaljca
Rigenerazione – Regeneracija

Žrtva otmica, u donjem desnom dijelu, programira se korištenjem Vanzemaljske Aktivne Memorije a u međuvremenu joj nakratko vade komponentu Duše (malu crvenu loptu).

Duša se koristi za regenerativni ciklus: ona ulazi u tijelo vanzemaljca koji ima svoj vlastiti Um i Duh (AVM) i revitalizira ga, obezbjeđujući mu tako fizički opstanak.

Onda se vanzemaljac razdvaja: tijelo ide u “frižider”, ako možemo tako da kažemo. U najgorem slučaju, tijelo vanzemaljca može da bude već mrtvo i onda se odgovarajuća AVM deponuje u tijelo žrtve otmica sve dok se ne pronađe novo mijesto za nju u tijelu nekog novorođenog vanzemaljca.

Tako, Duša ostaje u sklopu vanzemaljca samo nekoliko sekundi (gore lijevo), ali ona onda mora potpuno da se vrati natrag u tijelo žrtve otmica, koje predstavlja jedino mjesto gdje ona može trajno da boravi.

Sada ćemo pogledati šta se dešava kad pratimo strelicu s desne strane koja pokazuje prema gore.

Uz pomoć ove operacije (vađenja Duše napolje, prim. prev.) koja se ponavlja najmanje dva puta godišnje, Duša re-vitalizira vanzemaljce, koji na ovaj način izbjegavaju smrt, kako svog tijela, tako i Duha i Uma.

Ovaj ciklus revitalizacije se odigrava bez obzira na prisustvo AVM i u korist svih vanzemaljaca kojima je potreban.

Da budemo jasniji, svaka žrtva otmica ima samo jednu AVM, ali ona isporučuje njenu energiju kroz svoju Dušu cijeloj jednoj grupi vanzemaljaca: Saurijancima, Insektoidima, Srcolikim i Petoprstim plavušanima (Orange). Pored toga, ona snabdijeva svojom energijom takođe i LUX-a i Šestoprstog, koji nemaju potrebe da otimaju njeno tijelo.

LUX, u stvari, parazitira stalno na žrtvi otmica dok Šestoprsti vrši jednu optimalnu Mentalnu kontrolu na njoj, dejstvujući na Um žrtve dok je udobno smješten negdje kod svoje kuće, u njegovoj dimenziji; vjerovatno se pri tome koristeći nekom konzolom ili nekom drugom vrstom alata uz pomoć kojeg komunicira sa žrtvom. Kako smo to već rekli u knjizi Alien Cicatrix, Šestoprsti vanzemaljac koristi njegovo fizičko tijelo samo onda kad mu je ono potrebno, dok on u stvari nema tijela, slično kao što ga nemaju ni LUX, niti AVM. On djelomično otkačuje Dušu žrtve i dovodi je u svoju dimenziju, i tamo, bez žurbe i uz pomoć odgovarajućih uređaja crpi iz nje energiju koja mu je potrebna. Poslije ovog “procesa muže”, Duša, koja se nikada potpuno ne odvaja od tijela žrtve, čak ni u tom djeliću prostora-vremena, ponovo se normalno veže za tijelo njenog legitimnog vlasnika sve do naredne eksploatacije.


KOPIRANJE (KLONIRANJE)

Kako možemo vidjeti na donjoj slici, dok je Duša podvrgnuta tom tretmanu, tijelo žrtve otmica zajedno s njenim Duhom i Umom, privremeno je oslobođeno od Luxa i Šestoprstog, dok se ono podrgava procesu “kopiranja”.
 

Bilješke:
Copiatura – Kopiranje (kloniranje) 

Svaka komponenta žrtve otmica se kopira/klonira, osim njene Duše, koja ne može biti kopirana iz termodinamičkih razloga: nemoguće je kopirati nešto što nikad ne umire. Termodinamički zakoni to ne dozvoljavaju jer onda energija cjelokupnog sistema ne bi mogla biti konzervirana (Zakon očuvanja energije).

Duša se vraća natrag u orginalno tijelo dok se kopija koja je ovdje predstavljena svijetlo-ljubičastom bojom, koristi za druge različite svrhe. Kako to možemo vidjeti na gornjoj šemi, kopija dobija sve informacije od AVM (Aktivne Vanzemaljske Memorije).
Ukoliko bi žrva otmice nekim nesretnim slučajem umrla, sadržaj AVM-a bi bio izgubljen i to bi bilo od velike štete za odgovarajućeg vanzemaljca jer bi mu onda “možda” ostalo na raspolaganju samo jedno prazno tijelo.

Um i Duh vanzemaljca bi u tom slučaju bio bespovratno izgubljen i tako bi vanzemaljac bio zauvijek poništen. Odatle i potreba da se napravi jedna kopija žrtve da bi se u nju uskladištio vanzemaljčev sadržaj. U tom kontekstu, moramo uzeti u obzir i proceduru za revitaliziranje kopije: Duša izlazi iz originala i odmah ulazi u kopiju, gdje ostaje nekoliko sekundi, kako bi povratila život u nju. Te kopije su u stvari nestabilne i imaju tendenciju da brzo stare i lako propadaju, (slično kao i ona ovca po imenu Dolly, prva ovca klonirana od strane čovjeka kao rezultat onog odvratnog eksperimenta koji je sproveden prije nekoliko godina.)

To je i razlog zašto se žrtvu otmica često puta potpuno prekopira za vrijeme njenog životnog vijeka.

Ta procedura kopiranja i revitaliziranja, sprovodi se u posebnim prostorijama koje mi nazivamo “cilindarske sobe” i koje su opisane u knjizi Alien Cicatrix.
Moramo naglasiti to da svaki put kad se jedna kopija revitalizira, automatski se obavlja i “back-up” (‘pohranjivanje’; prim. prev.) memorije. To je jedan proces u kome se upoređuju original i kopija zajedno s njihovom odgovarajućom memorijom, koje se onda integrišu kako bi se izbjegla jedna nekonzistentna memorija u budućnosti.

Često puta, kad žrtva otmica treba da bude odvedena na neki vremenski period koji je duži od uobičajneih 45 minuta, - zato što je neki posao kojeg vanzemaljci treba da odrade na njoj veći i zato što moguće prostorno-vremenske distorzije nije moguće isključiti kod žrtve otmica, - oni onda ostave jednu od njenih kopija na mjestu orginala.
Ukoliko bi se ta kopija pažljivo pregledala od strane pripadnika porodice žrtve otmica ili njenih prijatelja, oni bi otkrili to da je ona donekle različita a kad bi oni bili svjesni pozadine tih otmica, onda bi bili u stanju da ih tako i verifikuju jer te kopije nisu perfektne.

Međutim, niko obično ne razmišlja o vanzemaljskim otmicama, tako se pripadnici porodice uglavnom zadovolje objašnjenjem da je tog dana ta osoba bila drugačija nego obično… međutim, oni bi preispitali sva ta dešavanja kad bi poznavali ove informacije o fenomenu vanzemaljskog uplitanja koje su ovdje navedene.

Na ovaj način možemo razumjeti i razlog zašto se neke žrtve otmica ne mogu sjetiti nekih veoma važnih događaja iz njihovog života, tokom nekih kraćih vremenskih perioda, ili zašto ne budu u stanju da prepoznaju njihove bračne drugove, djecu i najbliže prijatelje.

Na ovaj način je lako objasniti i to zašto se neki ožiljci lako pojavljuju na tijelu žrtve i nestaju, ili zašto ne mogu više naći one rupe za nakit (npr. na ušima za naušnice, pri. prev.), ili zašto imaju dva različita sjećanja jednog te istog događaja. Kopija, iako ona nije svjesna toga da je kopija, mora biti u stanju da stupa u odnose sa ostalim članovima žrtvine porodice i njenom životnom sredinom bez izazivanja ikakve sumnje. Međutim, takođe se čini da ‘back-up’ memorije nije perfektan i da se često desi da se pogrešni fragmenti memorije originala ubace u memoriju kopije i obratno.

Upravo slično kao kod montaže jednog filma, gdje je potrebno otsijeći jednu scenu i spojiti je s drugom, u ovom slučaju je potrebno, u određenom momentu, u memoriju orginalnog tijela ubaciti dio memorije kopije: jer je naš Um, u stvari, naš mozak, jedan “write-only hard drive” (hard drajv na kojeg se podaci mogu samo pisati/snimati a ne mogu se brisati, pa ponovo bilježiti, prim. prev.), može se desiti da original ima dva različita sjećanja istog događaja koja nisu konzistentna jedan s drugim, ili sjećanja koja nisu istinita.

Uzećemo sada u obzir jedan praktičan primjer: žrtva je oteta, onda je kopirana i njena kopija je ostavljena u automobil iz kojeg je bio izvučen original, original vidi svoju kopiju kako silazi dolje u automobil, ali... prvo je on bio vozio... a šta se događa u sredini te sekvence? U sredini nema ničega jer je kopija ona koja se sjeća njenog spuštanja i vožnje, dok original nema nikakvog sjećanja u vezi s tim. Tako oni moraju da otsijeku pamćenje originala na jednoj određenoj tački i da ga onda pripoje pamćenju kopije; čak da tu postoji i jedna mala greška, ona će stvoriti veliki nered. Čak i u slučaju kad se to uradi bez ikakve greške, doći će do štete: oni jedino pokušavaju da je minimiziraju.

Kad se nečija ovakva pamćenja ispituju za vrijeme hipnoze, ovi bezobzirni presjeci se odmah mogu pronaći i mjesta na kojima se oni nalaze. Moglo bi postojati mnogo ljudi koji su tako izgubili pamćenje na godine i godine njihovog života. Ljudi koji se ne sjećaju da su bili oženjeni ili da su bili u vojsci ili da su pohađali određenu školu itd…

Tako, različita iskustva razlikuju kopiju od orginala.

Na kraju, nakon što se ponovo ubace u njega paraziti LUX i Šestoprsti, orginal ide natrag na zemlju. Sada će AVM stalno boraviti u njemu: samo u slučaju mogućnosti da neko vanzemaljsko tijelo postane spremno da primi AVM, ona će biti otkačena od žrtve i ponovo uspostavljena u tijelu vanzemaljca. Međutim, unutar memorije žrtve ostaće zauvijek jedna kopija memorije vanzemljca koju mi u ovom slučaju nazivamo PVM (Pasivna Vanzemaljska Memorija). Razlika između AVM i PVM je u tome što ova druga sadrži u sebi samo Um ali ne i Duh; samo Um vanzemaljca, pa tako ona nema nikakvu Snagu volje. Drugim riječima, žrtva otmica nije više parazitirana od strane Snage volje vanzemaljca, ali će joj uvijek ostati njegovo pamćenje jer, kako sam već naglasio mnogo puta u mojim radovima, mozak radi samo kao jedan “write-only hard drive”.

Sada ćemo pogledati kakva je sudbina kopije i originala.

 

Ovdje, možemo vidjeti da se original nalazi u centru grafičkog prikaza: LUX mu je ponovo ubačen i veza sa Šestoprstim je re-aktivirana. Za razliku od LUX-a, Šestoprsti dejstvuje na tačke veze između Duha i Uma žrtve otmica, i to stvara jednu snažnu interferenciju kroz direktno parazitiranje čovjekovog Uma: on mijenja njegovo ponašanje, osobine, odluke itd... Original je sada spreman da se vrati natrag u ljudsko društvo, sve do sljedeće otmice, dok će se vanzemaljci nadati da se on neće ničega sjećati i da neće postati svjestan tih događanja jer u drugom slučaju, otmice više ne bi bile moguće, kako ćemo to kasnije vidjeti u ovom materijalu.

Za kopiju, život neće biti nimalo lagan: njena glavna svrha je da čuva ‘backup-memoriju’ za AVM, za slučaj da se ona izgubi u slučaju smrti orginala (vanzemaljca kojem ona pripada, prim. prev.). Tako, kopija živi u jednom stanju sličnom “suspendiranoj animaciji”, sve do onog mogućeg momenta u kojem će doći do potrebe da ona, nakratko, zamijeni orginal.

Mi takođe vjerujemo da se te kopije koriste i za vojne svrhe kako bi se stvorila neka vrsta “de-cerebriranih vojnika”, koji će poslušno slijediti svako programiranje kojim se koristi sama vojska. Sada bih želio da bude jasno to da neću da pričam o vezi između vojski koje sarađuju sa vanzemaljcima, jer taj predmet zahtijeva jedno dublje istraživanje koje bih mogao poduzeti jedino u slučaju da poživim još veoma dugo, što nije vjerovatno.

Takođe moramo naglasiti to da sjećanja žrtava mogu navesti nekoga na razmišljanje: pričamo o snovima i sjećanjima u kojima se žrtve bore u sklopu nekih čudnih vojnih obuka, ali vrlo realističnih. Postoji i jedno pitanje u T.A.V. (Test za otkrivanje žrtava otmica, prim. prev.) koje se odnosi na verifikaciju postojanja takvih sjećanja.

Zaista je čudno to da skoro većina žrtava otmica imaju ovu vrstu sjećanja/snova i da su ona prilično česta a takođe su i prilično slična jedni drugima.

Oružje koje se tu koristi je moderno ali konvencionalno; uniforme nisu.

Ponekad, žrtva otmica kaže da se budi isto kao da je doživljavala jedno “iskustvo bliske smrti”, i da se ona kreće, bori ili bježi, ili je natjerana da radi određene vježbe, kao neku vojnu obuku ili da učestvuje u nekoj čudnoj igri. Na kraju toga, žrtva biva nagrađivana ukoliko je bila dobra (? – A.N.); kad nekoga ubije, ona će to uvijek učiniti uz pomoć neke posebne borilačke vještine i činiti će joj se da će pritome imati jedan neočekivano visok nivo snage i kondicije.

U tim ratnim dejstvima nema stresa i emocija: postoji samo misao o tome da se mora bezobzirno boriti, bez ikakvog pojma o tome kakav je cilj… neka vrsta mentalnog programa u kome čovjek ne zna zašto treba da čini ono što čini. Čovjek samo zna da su oni drugi (?) zli neprijatelji.

Ono što me je navelo na sumnju u ovim pričama je da tu uopšte nije bilo nikakvog stresa: na primjer, tu nije bilo straha od smrti za vrijeme bitke. Kad su ponovo preživljavali te epizode za vrijeme hipnotičkih seansi, nešto što nikada prije nisu činili, uvijek je bilo prisutno jedno jasno razumijevanje da tu nije moguće umrijeti ili da sama smrt uopšte nije važna. Nadalje, postojala su sjećanja na zamor koji se javljao kod upražnjavanja tih aktivnosti kao što je trčanje, skakanje, bježanje itd... ali tu uopšte nije bilo straha!

Ti snovi su se činili kao da su pripadali nekoj drugoj osobi a ne samoj žrtvi otmica. Tako bi moglo biti da de-cerebrirane kopije, ili vjerovatnije, re-programirane kopije upražnjavaju te ratne igre. Drugim riječima, čini se da vojska sprovodi proces stvaranja jedne armije sastavljene od kopija žrtava otmica, koje nisu više potrebne vanzemaljcima; i koje će im biti potrebne za ostvarivanje njihovog cilja: vojska će ih koristiti za održavanje Novog svjetskog poretka: armija sastavljena od zombija da služi najvažnijim masonskim ložama i velikim tajkunskim porodicama.

Ono što se čini da se tu događa, kad rade ‘back-up’ memorije između kopija i orginala, neki fragmenti sjećanja tih vježbi ostaju u Umu žrtve otmica i kad ona sanja, podsvjesno ih se može sjetiti.
 

Sada, nakon što uzmemo u obzir sve od ovoga što je gore navedeno, možemo ponovo pogledati cijeli ovaj dijagram i primjetiti da nam je sada cijela ova slika mnogo bistrija.



FIZIKA ABDUKCIJA

Dr. Corrado Malanga, Decembar 2010


Sažetak: Na kraju ovog članka bićete u stanju razumjeti uz pomoć moderne fizike da mi ne živimo u jednom veličanstvenom, velikom, ogromnom, fizičkom Univerzumu kao što oni hoće da vjerujemo, nego umjesto toga, mi doživljavamo jednu Holografsku Realnost koja je osvjetljavana od strane Svijesti, gdje je taj Holografski Univerzum toliko velik, koliko i 10-33 centimetra a on traje 10-44 sekunde. (Ovi brojevi promijene format kad se prebace na forum; treba biti "10 na minus 33" i "10 na minus 44"; prim. prev.)

UVOD

Nakon svega što smo rekli, na kraju smo u stanju da razvijemo jednu sveobuhvatnu teoriju na osnovu sadašnje fizike, u vezi s onim što svjedoci abdukcija opisuju da vide za vrijeme tih vanzemaljskih otmica. Naše žrtve otmica su, u stvari, ništa više i ništa manje do posmatrači koji nas izvještavaju o fizičkim utiscima u vezi sa svim što se dešava za vrijeme jedne abdukcije.

Tako ćemo mi koristiti te njihove utiske i one vizuelne, auditorne i kinestetičke opservacije kako bi verifikovali Bohm-ovu holografsku teoriju univerzuma koju smo prethodno opisali, što nam opet omogućava da:

1 – razumijemo kako se dešavaju otmice, a takođe i da
2 – pravilno opišemo ovaj univerzum, u obje njegove komponente, holografskoj i stvarnoj komponenti.

Odatle, mi ćemo apsolutno vjerovati svjedočenjima žrtava, umjesto da ih uzimamo kao lokalne pogrešne interpretacije različitih događaja kao što to čine današnja nauka i državni ‘ufolozi’ (istraživači NLO fenomena; prim. prev.).

Razlozi za ta pogrešna predstavljanja su navodno, namijerno ili nenamijerno falsifikovanje činjenica što je određeno jednom patološkom potrebom da se bude u centru pažnje ili usljed nedostatka potrebnih preduslova kod naših svjedoka za jedno ispravno razumijevanje onoga što se stvarno desilo, umjesto predstavljanja jednog prostog događaja sa NLO.
Još davno smo shvatili to da stvarni manijaci koji žele da budu u centru pažnje su, u stvari, sami ufolozi jer mi već dugo vremena znamo to da je fenomen vanzemaljskih otmica apsolutno stvaran.

Dokazi iz hipnotičkih seansi

Željeli smo da razumijemo to šta se dešava za vrijeme jedne otmice, ili još preciznije, za vrijeme njenog početka i kraja. Htjeli smo da vidimo da li u detaljima koji dolaze od svjedočenja žrtava, postoji ijedan detalj koji bi nas nekako mogao dovesti na pravi put kako bi mogli razumjeti to, kako virtuelna realnost radi (virtuelna realnost podrazumijeva jedan skup parametara koji se zovu Prostor, Vrijeme i Energija). Jednostavno rečeno, željeli smo verifikovati to da li su formule kojima su nas istraživači snabdjeli, ključni opisni faktori principa na kojima ova Realnost radi.

Međutim, prvo ćemo pročitati neka od svjedočenja dobijena uz pomoć regresivne hipnoze, koje smo zapisivali tokom posljednjih dvadeset godina našeg istraživanja.

1. Svjedočenje

Jedan mladić je bio s prijateljem u disko klubu. Otišli su u toalet. Prijatelj ga je čekao u hodniku koji je vodio do toaleta. Tek nakon nekih 25 minuta, mladić je izašao iz toaleta u stanju mentalne konfuzije. Pored toga, njegova odjeća je bila zaprljana nekom vrstom bijelog praška, koji je imao čudan miris. Prijatelj ga je pitao da mu objasni zašto se toliko zadržao, međutim, odmah su se zaputili u plesnu dvoranu gdje je mnnogo ljudi plesalo u ritmu muzike.
Kad su njih dvojica odlučili da napuste disko klub, mladić koji se zadržao u toaletu 25 minuta, otišao je do garderobe po njegov kaput i tamo je na svoje iznenađenje primjetio da mu je i kaput bio zaprljan onim istim bijelim puderom.

Uz pomoć jedne NLP seanse (neuro-lingvistično programiranje: metoda razvijena od strane Bandler-a i Grinder-a za razrješavanje trauma nastalih usljed podsvjesnog potiskivanja memorije), kasnije je omogućeno dovođenje na površinu cjelokupnog sjećanja tog doživljaja.

Kad je subjekat bio u toaletu i htjeo da izađe napolje, okrenuo se i tamo nije vidjeo ona normalna vrata, nego neku vrstu tamnih vrata kroz koja su se pojavila dva mala stvorenja tipa ‘grej’(s) (‘sivi’ – prim. prev.), tamne kože bez odjeće, a lebdjeli su na neke tri stope iznad poda: uobičajeni ‘grejsi’ koji su opisivani kod mnogih slučajeva abdukcije.

Subjekat je bio potpuno paralizovan; postavljen je u horizontalnu poziciju a onda tako ‘vožen’ kroz veliku plesnu dvoranu gdje su se sva živa bića činila prozirna i statična. Subjekat prolazi kroz zidove, stolove i druge ljude koji se čine nekozistentnim, kao da nisu bili stvarno tamo. Dva mala grejsa vuku prema izlazu njegovo tijelo kao da se radilo o nekoj kanti za smeće bez točkova; zaustavili su se kod garderobe gdje jedno od ta dva mala stvorenja preskače na drugu stranu pulta i uzima subjektov kaput koji je visio u zraku kao da je bio na nekom ofingeru. Mali ‘grejs’ prebacuje kaput preko tijela žrtve i onda izlaze kroz vrata kluba. Napolju, gore visoko, nalazi se uobičajeno svjetlo koje zahvata ovaj trio i podiže prema gore. Unutar tog letećeg objekta, subjekat je opet postavljen u vertikalnu poziciju, ali prije toga su mu ta dva vanzemaljca skinula cipele. Mladić je stavio u njih veliku količinu talka tako da bi ih mogao lakše oblačiti. Talk se rasipa po njegovoj odjeći i kaputu…

Prilikom povratka, subjekat i dva mala grejsa ponovo silaze dolje uz pomoć istog “vučnog svjetlosnog snopa”. Naša žrtva je još uvijek paralizovana i u horizontalnoj poziciji. Oni prolaze pored garderobe gdje se žrtva sjeća kako njen kaput koji ju je prekrivao sada spada s nje. Subjekat ponovo prolazi kroz plesnu dvoranu gdje su svi ljudi opet prozirni i skoro nevidljivi, ali u drugačijoj poziciji u poređenju s onom kad je napuštao tu prostoriju. Žrtva je odnesena do toaleta i na toj tački… sve ponovo oživljava, zvuk muzike se vraća, naša žrtva otvara vrata i otkriva da je njegova odjeća neobjašnjivo posuta talkom; on gleda u svog prijatelja i nije u stanju da mu da neko zadovoljavajuće objašnjenje: 25 minuta našeg vremena je prošlo. On je potpuno zbunjen.

2. Svjedočenje

Pod hipnozom, subjekat govori šta mu se dešava. Nalazi se u vozu na putu za Padovu; krenuo je u posjetu jednom prijatelju. Voz je napustio Rim i još uvijek nije stigao u Florencu. Odjednom, ‘zamrzava’ se laptop-kompjuter na kojem je nešto radio dok je sjedio sam u kupeu vagona. Sve se ‘zamrzava’. Sve je nepomično. Voz se više ne kreće iako nije usporio! Jednostavno je nepomičan.

Jedna strana kupea u vagonu postaje prozirna i subjekat vidi kako dolaze dva ‘grejsa’, skoro leteći i ulaze u njegov kupe dok se ništa drugo ne kreće. Subjekat je odveden levitiranjem napolje iz voza. Kao obično, u zraku je sada vidljiv i leteći tanjir koji će ga uskoro progutati, međutim, dolje ispod, on je još uvijek bio u stanju da vidi zamrznuti snimak voza kao na filmskoj traci, gdje se on nalazio neposredno ispred ulaza u jedan tunel.
Nakon jednog neodređenog vremena, subjekat je odozgo ponovo donesen do njegovog voza koji je još uvijek bio nepokretan ali se nalazio na drugom mjestu. Sve je nepomično, ali se scena odvija usporeno. Subjekat je ponovo stavljen u voz, u kupe u kome je bio ranije, i dok grejsi napuštaju voz istim putem kojim su došli kroz metalnu oplatu vagona, subjekat primjećuje kako njegov laptop pada na pod ispred njega a s lijeve strane se nalazi još jedan putnik koji spava i koji nije bio tu ranije.

Iznenada, voz se opet kreće i čovjek može opet percipirati karakteristične zvukove i vibracije voza. Pored njegovog kupea prolazi kondukter, naša žrtva otmica ustaje, zbunjeno juri za njim kroz hodnik vagona i pita ga, “Koliko još vremena do Florence”? Kondukter mu upućuje upitan pogled i kaže mu da su već prošli Bolonju i da se nalaze pred Padovom. (Bologna se nalazi na oko 60 milja iza Florence)

Nakon što je stigao na odredište, njegov prijatelj je takođe primjetio da je ovaj bio prilično zbunjen. Taj njegov prijatelj nam je to kasnije i potvrdio. Što se laptopa tiče, on se razbio jednom zauvijek.

3. Svjedočenje

Uz pomoć “tehnike sidrenja” (produžetak NLP-a), jedna gospođa je oživjela sjećanje na jedan traumatičan događaj iz tinejđerskih dana kada se počela daviti dok je bila na plaži s njenim roditeljima.

Prilikom korištenja ‘sidara’, ta žena je ponovo doživjela jednu scenu koja je bila potpuno različita od one koje se sjećala. U stvari, ona se sjećala da iako se skoro bila udavila, njen kupaći kostim je bio suh kad joj je otac pritrčao kako bi je spasio. On je bio bijesan na spasioce i druge ljude koji su se tamo zadesili jer oni nisu ništa uradili kako bi spasili djevojčicu. Onda su otišli natrag kući bez dobijanja dodatnih objašnjenja. Njena majka je takođe imala nejasno sjećanje u vezi s tim događajem a ono je takođe bilo drugačije od onoga čega se sjećala njena kćerka.

Sidra su otkrivala nešto potpuno drugačije. Djevojčica je u vodi, kada se sve zamrzava. Međutim, ona ne udiše vodu koja tako ni ne ulazi u njena pluća ali ona sada vidi kako morska voda ključa kao da nešto veoma svijetlo dolazi odozdo.

Dobila je utisak da se nalazi unutar jednog prozirnog mjehura jer nije imala direktan kontakt s morskom vodom… ona ponovo proživljava tu scenu posmatrajući je odozgo; iako je zbunjena, ona primjećuje da je nešto vuče odozgo. Nakon što se ponovo vratila dole, sve je zamrznuto u vremenu. Ljudi koji prolaze su zamrznuti, njen otac trči prema njoj ali je i on zamrznut u svom trku. Ne može se čuti nikakav zvuk.

A onda iznenada, otac je uzima za ruku i sve ponovo počinje da se kreće. Otmica je trajala dugo vremena ali se činilo da je za ljude na plaži, vrijeme bilo zamrznuto.

4. Svjedočenje

Subjekat se vraćao kući autom. Bilo je veče a u autu je bio uključen jedan potpuno novi GPS sistem. Subjekat se odjednom počeo žaliti na iznenadnu pospanost i zaustavlja auto. Niko tu ne prolazi, odnosno, u blizini se nije moglo nikoga primjetiti. Subjekat pada u san, međutim, nakon što se probudio shvatio je da se desilo nešto prilično čudno. Njegovo auto je napravilo jedno čudno putovanje, kako je to bilo prikazano na GPS-u. Auto je prešlo određeni put, onda je skrenulo lijevo na neki seoski put; onda se vratilo kroz jednu petlju na glavni put i nastavilo da vozi njime još nekoliko milja. Na kraju, trag se iznenada zaustavlja. Problem je u tome što auto nije na kraju GPS odredišta, nego na njegovoj početnoj tački, kao da se na tom svom putu on vratio natrag u onaj momenat kad je subjekat zaspao. Ali taj put natrag nije bio zabilježen. Za vrijeme hipnotičke seanse, subjekat će se sjetiti da se iznenada, nakon skretanja na seoski put, pojavio jedan leteći objekat pun saurijanskih vanzemaljaca i italijanskih vojnika i silom ga oteo.

5. Svjedočenje

Jedna od žrtava otmica je upravo završila s pomaganjem supruzi za vrijeme porođaja. Porođaj je bio praćen od strane doktora a cijela trudnoća je bila praćena s naše strane, sa distance, dok smo objašnjavali mužu koji je bio žrtva otmica i već oslobođen od njih, šta se dešava iz minuta u minut. On je bio svjestan tog problema i slobodan od bilo kakve vanzemaljske interferencije dok je ona bila religiozna i još uvijek nesvjesna toga šta se istinski dešava. Nepotrebno za reći, cjelokupna trudnoća je bila jedan čudesan poduhvat. Prvo je došlo do oštećenja mozga fetusa u području neposredno do epifize, što je dovelo do velike brige da će se desiti najgore (a onda oštećenje nestaje).

Nakon toga, došlo je do uobičajenog pokušaja da se izazove porođaj nakon sedam i po mjeseci trudnoće, kako se to obilčno dešava kod djece žrtava otmica (rani porođaj koji je riješen farmakološki); onda čvor na pupčanoj vrpci (taj problem je takođe bio čudesno riješen.) Onda porođaj, koji se sam po sebi sastojao od cijele jedne serije čudesnih događanja. Ne moramo ni napomenuti to da je novorođenče bilo rođeno sa čvorom na pupčanoj vrpci i da je prema doktorima ono trebalo umrijeti dvije sedmice ranije.

Međutim, kako je nama to odavno već poznato, vanzemaljci su dobri ginekolozi i oni pomno prate rođenja svojih budućih žrtava a čak i često intervenišu već u prvim momentima nakon njihovog rođenja, kako smo to uspjeli vidjeti na osnovu mnogih svjedočenja za vrijeme hipnotičkih seansi.

Sve je u ovom slučaju išlo drugačije.
Medicinska sestra daje bebu ocu koji treba da je odnese dole u sobu za novorođenčad, koristeći lift. Međutim, kad izlazi iz lifta, novopečeni otac se počinje žaliti na bol u lijevoj ruci na kojoj se jasno može vidjeti i jedna rana slična opekotini.

Metoda sidrenja kojom je ta žrtva već bila dobro ovladala, otkriće misteriju. Vrijeme se zaustavlja u liftu. Otvara se jedan prolaz kroz koji dolazi uobičajeni grejs i on pokušava da uzme od oca malo novorođenče. Otac pruža otpor, tj. on to bar pokušava, i tada mali grejs koristi svoj štapić kojim on šokira oca, nakon čega ostaje opekotina na njegovoj ruci i ovaj očajno pušta dijete. Lift je nepokretan... sve je nepokretno... vrijeme se zaustavilo..., onda obični grejs dolazi natrag i vraća bebu u očeve ruke ali tek nakon što ju je izvadio iz neke vrste prozirnog plastičnog paketa koji je opisan i od strane drugih žrtava otmica. Čini se da se tu radi o nekoj vrsti kontejnera koji služi za transport novorođenčadi!? Odmah nakon toga, lift se ponovo pokreće ali kad se vrata otvaraju, otac počinje da osjeća bol na ruci. Samo jedan momenat je bio protekao.

6. Svjedočenje

Jedna od žrtava otmica nam je rekla kako je jednom prilikom izašla iz svog auta kako bi ušla u jednu radnju da kupi povrće. Kad je uhvatila bravu vrata te radnje, nije ju stigla ni povući prema dole... a već se našla između dvije prodavačice koje su međusobno razgovarale. One su bile prilično iznenađene... ali šta da se kaže? U moment kada je ta žena pokušala otvoriti vrata te radnje, vrijeme se zaustavilo i za nju je počelo neželjeno putovanje, ko zna koje po redu, zajedno sa uobičajenim vanzemaljcima tipa grejs.

Vrijeme se ne zaustavlja zato što vrijeme ne postoji

Prvi utisak kojeg ovdje možemo dobiti je taj kako postoje indikacije da se vrijeme prilikom odvijanja otmica zaustavlja. Stvari ne mogu da stoje tako. Ukoliko bi se vrijeme zaustavilo, onda bi se zaustavili i mi i sve bi se zaustavilo. Drugim riječima, ni vanzemaljci oko mene se ne bi mogli pokrenuti. Isto bi se desilo ukoliko bi se zaustavio prostor zato što je on spojen s vremenom a koliko znamo, kad se prostor promijeni to proizvodi beznačajne (“not void”, prim. prev.) vrijednosti za vrijeme.

Kako smo prethodno naglasili, ne samo da se povremeno može činiti to da se vrijeme zaustavlja, nego se takođe čini i da ono ide unatrag.

Jedna osoba se probudila nakon noćne more u kojoj su je mala stvorenja otela i odvela napolje iz njene sobe. Ova žrtva otmica, koja to u stvari nije sanjala, nakon buđenja je onako, preplašena i zadihana, ustanovila da se probudila prije nego što je otišla na spavanje. Ona je otišla u krevet u 23:30 i nakon jednog dužeg “sna”, probudila se u 22:30.

Jedna druga žrtva otmica je zaspala dok je letjela u avionu i nakon što se probudila, primjetila je da u avionu nema nikoga. Taj čovjek se zabrinuo i počeo je grčevito tražiti ostale putnike dok je avion letjeo, međutim, on je onda ponovo zaspao, ili se nešto drugo zbilo... on se nije sjećao šta se u stvari desilo. Za njegov um će to sve ostati samo kao jedan san. Ali, da li je to stvarno bio samo jedan san?

Kvantna fizika i smrzavanje vremena

Kvantna vizija univerzuma nam za sada omogućava da ovaj univerzum približno predstavimo uz pomoć nje. U stvari, već smo pokazali to da je Prostor/Vrijeme, jedna rešetka koja je sastavljena od tačaka koje predstavljaju samo one čvorove u kojima se Vrijeme i Prostor isprepliću (to takođe važi i za energiju ali ćemo nju ovdje izostaviti kako bi pojednostavili stvar – bilješka autora) i oni su tu potpuno definisani (mjerljivi). Tako će i univerzum egzistirati samo u tim tačkama, dok će njihova okolina predstavljati ništa postojeće. Te tačke su osvjetljene osama Svijesti, da tako kažemo; to, kako smo prije napomenuli, radi kao jedan filmski projektor koji daje život jednom velikom platnu.

 

Jednom manje pažljivom posmatraču, slika puna informacija koja je projektovana na veliko platno, iz daljine će se činiti homogenom, ALI ukoliko se ona pažljivije osmotri uz pomoć nekog povečala, primjetićemo da je ta slika fiksirana samo za one tačke na kojima ima vlakana tkanine od koje je veliki filmski zastor napravljen.Ta slika se neće moći primjetiti u onim rupicama između vlakana tkanine.

Na gornjoj slici, svaka bijela tačka predstavlja jedan čvor virtuelne realnosti dok u onim crnim dijelovima realnost neće postojati… Tako bi i mi putovali jednom ispravnom ali kvantiziranom rutom, skačući s jednog bijelog čvora na drugi kao da je naš život jedan skup fotograma a ne jedna kontinuirana aktivnost.

Ova vizija virtuelne realnosti omogućava nam da imamo veoma precizne mjere vremena i prostora, i da uzimamo u obzir, od jedne vrijednosti do druge, (ne od neke varijacije iste vrijednosti, nego dvije vrijednosti koje su posebne u odnosu jedne na drugu) gdje druga vrijednost neće više predstavljati promjenu u vremenu prostoru one prve, nego jednu posebnu mjeru koja je potpuno nezavisna od druge.

Drugim riječima, naš život ne bi bio jedan kontinuiran niz situacija, nego jedna duga serija nagomilanih statičnih slika koje prate jedna drugu na jednom hipotetičkom filmskom platnu.

Šta se onda dešava kad stignu vanzemaljci?

Sada ćemo pretpostaviti da se naša egzistencija može opisati kao jedna serija situacija koje se mogu predstaviti uz pomoć jednog odgovarajućeg broja snimaka jednog filma koji se projektuje na spušteno platno virtuelne realnosti. Taj film se odmotava zajedno s njegovim snimcima, odozdo prema gore u prostoru i vremenu, dok naš mozak očitava samo jedan snimak u određeno vrijeme.

Ukoliko bi jedan hipotetički helikopter letjeo uzduž tog filma istom brzinom kojom se i taj film odmotava u vremenu, pilot bi uvijek vidjeo isti imidž ispred sebe, uvijek jednu te istu sliku, i on bi za vrijeme tog njegovog leta, stalno ulazio u interakciju sa istim snimkom, kojeg će on osvijetliti s njegovim svjetlima, kao što je to predstavljeno na sljedećim slikama.

 

(Evento=događaj; Spazio=prostor; Tempo=vrijeme)

Duša-Um-Duh