Nesporazumi i sukobi kroz svijest grupe

8. Nefunkcionalnost razmišljanja i ponašanja u odnosu na savremene civilizacijske potrebe

Nekoliko puta sam te molio da mi navedeš neke konkretne primjere tih psihopatskih igara, i ti si svaki put našla određene razloge da to izbjegneš. Sjećam se da si jednom prilikom kazala da je svijest Gazde i njegov način djelovanja daleko ispred našeg znanja i inteligencije i da je zbog toga potpuno nevidljiv za nas obične ljude. Da li postoji način da se te igre što vjerodostojnije prikažu tako da budu razumljive nama običnim ljudima?

Navest ću ti samo uzroke nemogućnosti uočavanja te manipulacije iz čega možeš zaključiti da je razumjevanje tog društvenog stanja teško ostvarivo. Prvi problem je što intelektualni prikaz takvih igara automacki uvlači slušaoca u birtijsko rasuđivanje. Čovjek i tom slučaju prezentirani sadržaj razumije kroz odsutnost logičkih elemenata koji povezuju te uzroke sa stvarnošću u kojoj se nalazimao. Uživi se u priču i kada se ta priča završi, da komentar u smislu, ,,da tako je,, i istog trenutka ju zaboravi.

Koji je razlog takve reakcije?

Razlog je integritet ličnosti koji ne dozvoljava da ta ličnost doživi neprijatno iskustvo kroz spoznaju da ju neko manipulacijom pravi budalom. Drugačije rečeno, postoje u ličnosti odbojnici koji neprijatnu istinu izbacuju iz svijesti na razne načine. Zato je ljudsko biće prije spremno prihvatiti laž koja ga umiruje, nego istinu koja ga iritira. Najizraženiji odbojnik je osjećaj i zaključak da ,,ona druga strana,, ne valja. Obzirom da psihopate koriste najprimitivnije i umno nedorasle igre, prihvatiti tu činjenicu kroz svjesnost vlastitog učešća u takvoj prevari, predstavlja veliki šok kojeg ličnost na njoj svojstven način nesvjesno izbjegava. Osim toga, u svakom pokušaju prezentracije tih igara, ubace se psihopate sa pričama u formi demanata koji takođe nemaju konstruktivnu formu u civilizacijskom smislu, i tim lažima pomažu svojim žrtvama da se umire. I to daje posebnu draž tim psihopatskim igrama.

Drugi je razlog što se u prezentaciji tih igara i njihovom razumjevanju moraju isključiti savjest i emocije, što djeluje na posmatrača razarajuće iz dva pravca. Prvi pravac je nemogućnost isključivanja savjesti pri analizi, a drugi je smisao tih psihopatskih igara koje ne sadrže bilo kakve moralne i kulturne kriterije. Posmatrač u tim igrama nije svestan da se kroz te nefunkcinalne igre veoma često iritira ispoljavanje savjesti koja tim igrama daje logičan i opravdavajući smisao. Konkretno se može kao primjer uzeti manipulacija preko stvarnih ili izmišljenih žrtava rata, gdje se preko suosjećanja sa tim pričama provode određeni psihopatski ciljevi. Ovaj model djelovanja se veoma dugo ispoljava na našim prostorima.

To sa isključivanjem savjesti te nisam razumio.

Stalno ti napominjem da se psihopatske igre u odnosu na pozitivne ljudske vrijednosti organizuju na drzak način bez osjećaja bilo kakve ljudske odgovornosti. Bilo koja informacija u smislu prezentacije tog ponašanja se u tom slučaju mora konkretno opisati bez zavijanja u kulturne pristojnosti. Pozitivno orjentisani ljudi ne mogu da prihvate mizeriju kojom se ispoljva ta vulgarnost zbog prisutne savjesti. Razlog takve reakcije je perfidna gluma psihopata, koja im daje izgled suprotan vulgarnosti i primitivizmu kojeg ispoljavaju u tim igrama. Taj pozitivan utisak iritira savjest u čovjeku kada mu se prezentira ta vulgarnost. U takvoj situaciji se u čovjeku pojavljuje rezervisanost prema tim kompromitirajućim informacijama i najjednostavnija reakcija je odbacivanje tih informacija kroz osjećaj, da je to van svake pameti. I zbog toga je potrebno u takvim analizama kontrolisati tu savjest. Da bih ti na nekom konkretnom primjeru opisala tu vezu između psihopate, savjesti i vulgarnog ponašanja, morala bih imenovati tog psihopatu, a to bi predstavljalo prelazak na njegov psihopatski nivo komunikacije kojeg nazivam birtijsko presuđivanje. Zato je korisno da u opštim informacijama kojima opisujem te igre uporediš zvaničnu ličnost kojom sebe predstavlja taj psihopata u javnosti i smisao sadržaja njegovih aktivnosti u odnosu na proizvedene posljedice koje ne rješavaju probleme, već ih još više komplikuju.

Da li si u kontradiktornosti kada kažeš da je gazdino intelektualno ispoljavanje i inteligencija daleko ispred naših mogućnosti, i stava da su te psihopatske igre primitivne i vulgarne?

Te osobine se međusobno dopunjuju. Genijalnost igre je osobina Gazde i ispoljava se kroz višeznačnost, ili drugačije rečeno, potpunu usklađenost svih negativnih ispoljavanja u prošlosti i sadašnjosti na cijelom balkanskom i širem području. S druge strane, vulgarnost i primitivnost je prilagođena mentalnim sposobnostima žrtava. To je ta stvarnost, koju ne mogu da prihvate ni pojedinci ni grupe.

Opis manipulacije kroz događaje u prošlosti nije teško izvesti. Međutim, takvo posmatranje ne riješava problem tekućih manipulacija koje se odvijaju u sadašnjosti. Kod opisivanja tih igara u sadašnjosti, stvara se kroz maloprijašnje pominjane savjesti, utisak o optuživanju kroz predrasude u formi pretpostavki. Bez obzira na činjenice koje upozoravaju da određeno konkretno ponašanje psihopate odudara od zdravog razuma, čovjek radije prihvata mogućnost da se taj psihopata zbog svog ,,poštenja,, ne snalazi baš najbolje u tim aktivnostima i zaštitnički se postavi prema njemu na osnovu čitavog sistema glume kojom taj psihopata prezentira svoju ličnost. Drugi vrlo važan uzrok nerazumjevanju tekuće manipulacije je nedostatak odgovarajućih, ili upotreba neodgovarajućih pojmova koji su kroz nefunkcionalne šablone razmišljanja u upotrebi. Takvi se pojmovi koriste kroz naviku, a ne kroz stvarno njihovo značenje. Od takvih pojmova se grade društvene parole koje ljudi prihvataju u paketu bez razumjevanja njihovog stvarnog značenja. I zato je kod opisivanja tih igara vrlo teško probiti intelektualni zid čopora u kojem pojedinac razmišlja, i donosi zaključke na osnovu nefunkcionalnih obrazaca i pravila tog čopora, a ne kroz konkretne civilizacijske kriterije.

Još uvijek se ne mogu osloboditi utiska da ti vrijeđaš narod nazivajući ga čoporom.

Namjrno sam naglasila ,,čopor,, da bih iznudila tu tvoju reakciju koja je proizašla iz svijesti grupe kroz nefunkcionalni šablon razmišljanja. To pitanje koje si postavio predstavlja konkretan primjer kojim se ispoljava parola kroz obrazac ,,vrijeđanje naroda,,. Taj obrazac ,,vrijeđanje naroda,, je neprekidnim ponavljanjem kroz propagandu ubačen u svijest običnih ljudi, i čim se pojavi neki komentar koji se ne uklapa u šeme i obrasca razmišljanja određene grupe, javlja se potreba izjednačavanja tih šema i obrazaca sa opštim kulturnim vrijednostima naroda kojem ta grupa pripada. To je ta neprimjerenost kojom se ponašanje grupe poistovjećuje sa kulturnim i moralnim vrijednostima njenog naroda. Ako čovjek ne uočava negativna ispoljavanja u svojoj grupi, a istovremeno osuđuje takvo ponašanje u drugim grupama, onda kažem da je to ponašanje u okviru čopora, a ne naroda. Psihopatizacijom naših naroda se vrši njihovo porobljavanje kroz instinkt čopora. Uspješnost takvog cilja zavisi od kvaliteta psihopate ili više njih koji manipulišu tim narodom. Iz ovoga bi ti trebalo biti jasno, da ja ne presuđujem bilo kojem narodu, već taj narod sam sebi presuđuje dozvoljavajući dominaciju necivilizovanih ispoljavanja. Takođe ti neprekidno napominjem da se obrasci razmišljanja i ponašanja koje nameću psihopate zasnivaju na nasilju koje ne dozvoljava progresivnim snagama da se ispolje kao narod. Moraš biti svjestan činjenice, da je okupator u odnosu na istoriju, u potpunosti promjenio taktiku okupacije i porobljavanja. To u njegovo ime rade domaći gazdini sinovi kroz te psihopatske igre. Obzirom da ti narodi dobrovoljno biraju na demokratskim izborima te gazdine sinove, nije teško zaključiti da se svaki takav narod sam prepušta okupatoru i sam sebi pravi okupaciju. Iz biologije znaš da ,,hipnotizirana,, žaba ,,sama,, ulazi u čeljusti zmije. Međutim, da psihopatizovani narodi mogu sami ulaziti u ,,čeljusti,, okupatora je na žalost stvarnost koja pokazuje s jedne strane genijalnost Gazde, a sa druge mentalnu retardirnast tih grupa lojalnih vlasti koje provode taj program samoporobljavanja.

Stalno govoriš da ne postoji grupna sloboda, a sada govoriš da se ti narodi sami prepuštaju okupatoru, iz čega mogu zaključiti da oni već imaju neku vrstu slobode.

Moraš shvatiti moj stav, da narodom nazivam grupu ljudi koja svojim ponašanjem i razmišljanjem stvara i održava opštu društvenu harmoniju čovječanstva. Bez obzira da li neka grupa kroz negativna ispoljavanja dominira u brojčanom smislu, onaj ostatak ljudi koji žive u okvirima pozitivnih civilizacijskih vrijednosti za mene predstavljaju taj narod. Taj ostatak pozitivno orjentisanog naroda može u toj nesrazmjeri biti samo jedan čovjek, on će za mene predstavljati taj narod, a ne grupu ili čopor koji dominira.

Bez obzira u kakvim uslovima neki narod živi, i u kakvom društvenom uređenju, smisao okupacije je nametnuti takvo društveno uređenje kojim se ostvaruje cilj okupacije. Tu promjenu društvenog uređenja provode gazdini sinovi kroz dominaciju grupa čije se ponašanje ispoljava kroz parole o zaštiti nacionalnih iteresa ,,svog naroda,,. Pri tome sve konkretne aktivnosti u tom cilju stvaraju suprotne efekte te ,,zaštite,, što za posljedicu ima ekonomsku i druge socijalne ovisnosti o Gazdi. Već dvadeset godina se intenzivno odvijaju te igre bez granica, a narodi su sve gladniji i iscrpljeniji. Sama ta činjenica ukazuje na suprotne efekte tih igara koje se u tim grupama osjećaju kao mudrost njihovih vođa, a u stvari predstavljaju negativno revanšističko prepucavanje koje nema konstruktivan smisao bilo kakvog socijalnog uređivanja.

Ako već izbjegavaš dati primjere tih igara, možeš li bar opisati način organizacije i djelovanja tih gazdinih sinova. Jednom si rekla da oni međusobno sarađuju, što ja ne mogu zaključiti iz njihovog ponašanja. Da li je ta ,,saradnja,, koju ti spominješ zaista tako perfidna da ju ja ne mogu uočiti?

Perfidnost tih igara određuje organizacija i način djelovanje Gazde. Organizacija je vertikalna po ,,KGB,, piramidalnoj tajnosti i horizontalna u formi orkestra u kojem je Gazda dirigent. Na taj način, uvid u takvu organizaciju i njene efekte ima samo Gazda. Kako god jedan muzičar u orkestru pri sviranju sarađuje sa drugim muzičarima prateći dirigenta uz koncentraciju na muzički sadržaj koji se izvodi, tako isto i gazdini sinovi timski izvršavaju naređenja Gazde koji vodi organizaciju tih igara. U tom timskom radu gazdin sin ne postupa po pravilima kao što se muzičar ispoljava kroz note, već pri izvršavanju određenog cilja samostalno ispoljava svoje psihopatske sposobnosti. Ta psihopatska kreativnost, i koristoljublje iz nje, su glavni pokretači ostvarivanja tih zadanih ciljeva.
Već sam ti nekoliko puta kazala da je dodatni uzrok nemogućnosti uočavanja tih psihopatskih igara nefunkcionalna svijest pojedinca koja operiše na nefunkcionalnim i nestvarnim pojmovima. Jednostavno rečeno, obična ljudska svijest nije sposobna prihvatiti igre bez granica kao realnost, jer je organizacija tih igara izvan uobičajenih šema razmišljanja na koje je ta svijest navikla. Neprekidno ti iznosim primjere društvenih odnosa iz nekadašnjeg socijalističkog državnog uređenja da ti opišem uzroke te nesposobnosti posmatranja tih psihopatskih igara. Decenijama gušenje vjerskog i nacionalnog ispoljavanja u tom društvenom uređenju velikim dijelom je izbrisao navike, tradiciju, i sadržaje ispoljavanja stvarnih kulturnih i moralnih vrijednosti svakog naroda posebno. Ta istinska ispoljavanja su zamjenjena drugačijim i to nefunkcionalnim kulturnim i moralnim kriterijima kroz obrazovanje, zakon, propagandu o tekovinanama narodnooslobodilačke borbe, neprekidnim javnim skupovima koji su veličali hrabrost i partizaniju, nametanjem jugoslovenskog nacionalnog identiteta i parolama tipa : ,,samoupravljanje,,, ,,bratstvo i jedinstvo,,, ,,unutrašnji i spoljni neprijatelj,, i slično. Taj društveni sistem se održavao na tim aktivnostima koje su zabavljale narode i odvraćale pažnju od stvarnih političkih i ekonomskih protivrječnosti. Kao primjer ti mogu navest jednu od prisutnih posljedica. Ponašanje radnika u svim djelatnostima je bila osnovna protivrječnost ideje i propagande socijalističkog radničkog samoupravljanja. Površnost u radu, neodgovornost i nezainteresovanost radnika u svim djelatnostima osim u službama za zaštitu države, bili su opšta slika radničke klase u tom društvenom sistemu. Generacije djece su odgojane u tom radničkom formalizmu i sada ti odrasli ljudi ne posjeduju spoznaju da je odgovornost prema radu i obaveze prema državi, osnovni uslov funkcionisanja savremene društvene zajednice. Konkretno, ne znaju za pojam, ili bolje rečeno, naviku kojom se ispoljava odgovornost u radu i odgovornost kroz obaveze prema državi.To ima za posljedicu da narodne mase ne primjećuju da se njihove vođe uopšte ne bave organizacijom rada i proizvodnje, i obavezama prema državi, već glupostima na koje te mase nasjedaju. Nije teško iz ovoga izvesti zaključak da su trenutni društveni odnosi koje su nametnule te grupe nastavak prijašnjeg nefunkcionalnog i nesadržajnog socijalističkog sistema. Pozitivno orjentisani novinari neprekidno ističu neodgovornost tih vlastodržaca prema društvenom sistemu i državi, ali iz naroda ne dolaze pozitivne reakcije na te informacije.
To je taj glavni uzrok moje nemogućnosti da ti opišem psihopatske igre koje se neprekidno izvode kroz perfidne i vješto usklađene igre i nemogućnost njihovog razumjevanja zbog nefunkcionalnih šablona razmišljanja i nedostatka stvarnih pojmova koji čine savremenu civilizacijsku stvarnost.

Prema toj bivšoj Jugoslaviji imaš takođe negativan stav. Ja sam od starije generacije čuo suprotne priče o životu u tom vremenu. Da li si upoređivala ta dva suprotna odnosa unutar tvoje generacije?

Moji komentari su strogo usmjereni na to da te upoznam sa uzrocima ovog balkanskog ludila. Isti problemi i isti uzroci su prisutni i na drugim mjestima u svijetu. U takvoj prezentaciji nemam priliku pričati o pozitivnim društvenim ispoljavanjima u bivšoj Jugoslaviji koje spominje moja generacija. Kada se upoznaš sa tim uzrocima o kojima govorim, i prihvatiš ih kao realne, možeš sačuvati svoju glavu u fizičkom, psihičkom, intelektualnom i društvenom smislu.

Primjetio sam da pri konkretnom opisivanju uzroka ovog kritičnog stanja u našem društvu ne daješ i konkretne posljedice. Stalno govoriš uopšteno o tom našem trenutnom društvenom stanju.

Da, tačno je da to opšte društveno stanje sadrži i konkretne primjere njegovog ispoljavanja. Moja je namjera bila da u ovim dosadašnjim razgovorima uvedem što više funkcionalnih pojmova kako bi ti mogao samostalno uočavati te konkretne posljedice.

Jedna od značajnih posljedica pogrešnih pojmova, navika i šablona razmišljanja su nesporazumi i sukobi kroz komunikaciju. Zato ću se na tom dijelu društvenih odnosa malo duže zadržati.

Normalno je da u savremenim demokratskim društvima svaki čovjek iznese svoje mišljenje i stav. U tom iznošenju svog mišljenja ili svog stava postoje civilizacijske uslovljenosti. Osnovni uslov je da to mišljenje ili stav bude naznačen napomenom: To je moje mišljenje (moj stav). Ako to nije naznačeno, onda se to može u određenim situacijama tumačiti kao propaganda. Ako se neki stručnjak javno izjašnjava bez te napomene, onda se to izlaganje prihvata kao zvanično tumačenje kroz nauku ili dogovorene obrasce razmišljanja. U slučaju da u takvom izlaganju taj stručnjak iznese neki svoj stav koji nije u saglasnosti sa zvaničnim tumačenjem, a pri tome nije naznačio da je to njegovo mišljenje ili stav, podlježe odgovarajućim sankcijama od kojih je jedna i zvanično opredjeljenje da je takvo ponašanje primitivno i neprimjereno takvom stručnjaku.

Namjerno sam ti dala kao uzorak jedan detalj iz tih savremenih civilizacijskih odnosa da u uporedbi koju ću dati vidiš konkretnu razliku između naših navika i šablona komunikacije, i ovih savremenih civilizacijskih. Društveni odnosi u toj bivšoj socijalističkoj Jugoslaviji su drugačije određivali način iznošenja svojih mišljenja i stavova. Taj sistem je u upotrebu dao određene pojmove i šablone razmišljanja koje su ljudi mogli upotrebljavati. Za jednu izgovorenu ili napisanu rečenicu koja nije sadržavala dozvoljene pojmove koji su se mogli upotrebljavati, ili nije bila u okviru nametnutih obrazaca razmišljanja, judi su dobijali i po šest godina zatvora. Jedna od vidnih posljedica tako organizovanih i vođenih društvenih odnosa je neodređenost u iznošenju svojih mišljenja i stavova. Generacije koje su rođene i odgajane u tkvim uslovima ne znaju za drugačaji način razmišljanja od ovog formalnog. Ovaj nedostatak je naročito izražen kod izbjeglica koje su se uključile u društveni život u državama u kojima su dobili državljanstvo. Čovjek sa tim stvorenim navikama zbunjuje slušaoce svojim načinom izlaganja. Iznosi mišljenje i stavove bez naznake da je to njegovo mišljenje ili stav, i pri tome stvara utisak kod slušalaca da je to prezentacija zvaničnih društvenih ili naučnih stavova. Uz maksimalnu koncentraciju slušalaca, oni nisu u mogućnosti razumjeti smisao tog izlaganja, jer to izlaganje nije u saglasnosti sa zvaničnim tumačenjima. U takvoj situaciji naš ,,Balkanac,, ne izgleda normalan. Konkretan primjer te neodređenosti sa naših prostora može se vidjeti iz izgovorene rečenice jednog UMRI-ovca: Nas su klali i ubijali...

Po savremenim civilizacijskim normama takvo izjašnjavanje djeluje nesređeno i nepotpuno, jer govornik nije odredio izvor informacije. Međutim, za našu domaću svijest je sasvim normalno da se pojedinac izjašnjava kroz svijest grupe. Ta deformacija u odnosu na savremena civilizacijska shvatanja predstavlja na našim prostorima osnovni princip komunikacije.

Druga vrlo značajna civilizacijska osobina iznošenja svojih mišljenja i stavova je da oni budu konkretni, precizni i razložni bez vrijeđanja i omalovažavanja. Ovi uslovi su protkani moralnim normama, tako da komunikacija može biti korigovana i uređena kroz te moralne norme. Ovo uplitanje moralnih normi u društvenu komunikaciju je jedini mogući prtistup u prevazilaženju naših trenutnih nesporazuma i sukoba. Stvarnost u kojoj se nalazimo pokazuje nepostojanje navike poštivanja tih moralnih normi utkanih u komunikaciju. Najuočljiviji primjer nepoznavanja tih savremenih civilizacijskih normi je bio u radu prvog demokratskog bosanskohercegovačkog parlamenta u kojem su se rasprave između parlamentaraca vodile u klasičnom birijskom stilu kroz međusobna optuživanja i tračeve. Bilo je jezivo slušati ih i gledati preko tv ekrana. Ni sada situacija nije bolja. Pogledaj komentare ,,uglednih,, političara. Necivilizovana komunikacija im je osnovna karakteristika. Njima to ne smeta, jer im psihopatska svijest isključuje tu moralnu i kulturnu odgovornost. Jednostavnije rečeno, posljedice nepoznavanja savremenih društvenih pojmova, obrazaca razmišljanja i navika su prisutne u svim društvenim strukturama ove naše trenutne stvarnosti.

Često spominješ nepoznavanje stvarnog, praktičnog pojma demokratije. Koje su konkretne posljedice nepoznavanja tog pojma?

Kao primjer jedne od tih posljedica uzet ću rezultate prvih izbora u BiH koji nisu bili režirani sa unaprijed određenim rezultatima što je bila redovna praksa tog bivšeg jednopartijskog sistema. Već na tim prvim demokratskim izborima u BiH održanim 1990. godine pojavio se problem. Na izbore nije izašlo više od jedne četvrtine biračkog tijela.

Osnovni uzrok tom neizlasku na izbore je bilo nepostojanje stranke koja bi organizovala život na stvarnim demokratskim principima. Sam pojam demokratije je u vrijeme dominacije Turske i Austrougarske bio nepoznat, ali se ispoljavao kroz građansku kulturu tog doba. Poslije tog perioda su dominirala centralističkomešetarska društvena uređenja. Zadnje je bilo socijalističko, kojeg je Gazda vidno držao pod kontrolom stvarajući i pripremajući posljedice koje sada mi svi preživljavamo. Zbog nepoznavanja pojma demokratije, nije se mogla stvoriti stranka koja bi mogla ispoljiti tu građansku kulturu u savremenim civilizacijskim uslovima. Izuzimajući nacionalne stranke, kroz preostale stranke koje su izašle na izbore, građani su mogli ispoljiti sva moguća opredjeljenja koja su u tim istorijskim uslovima imali određen značaj, međutim, ni jedno od njih se nije konstruktivno odredilo prema papanluku. Time su bili stvoreni uslovi da se u okviru bilo koje od tih stranaka ponovo razvije jezgro papanluka koje nosi već doživljena negativna iskustva kroz ranija mešetarska društvena uređenja. Jednostavnije rečeno, svaka od tih stranaka je zadržala mogućnost ispoljavanja papanluka koji je do tog istorijskog momenta bio glavni nosilac društvene svijesti i nazadluka na našim prostorima. Potpuno pojednostavljeno rečeno, te stranke su ,,mirisale,, na prevare sa ciljem da ponovo poture staro društveno uređenje pod novim imenom i novim parolama. Upravo taj ,,miris,, ili bolje rečeno osjećaj, je distancirao savjesne i građanski orjentisane ljude od izbora.

Šta ti to znači ,,konkretno se odrediti prema papanluku,,?

Znači da građanska svijest treba da definiše ispoljavanje nacionalnog identiteta, a samim tim da se odredi i prema papanskom ponašanju.

Zar to već ne postoji? Sama si kazala da su se vlasti u SFRJ zvjerski obrušavali na nacionaliste. Da bi to radili, morali su imati neke kriterije.

Problem je upravo u tome što nisu imali kriterije. Svako ko je u privatnom životu isticao svoju nacionalnost bio je tretiran kao neprijtelj socijalističkog društvenog uređenja. Društvene norme iz kojih se gradio takav negativan odnos prema ispoljanju nacionalne pripadnosti nisu sadržavale moralne i kulturne kriterije. Takvim ljudima se sudilo zbog subverzije, a ne kroz te civilizacijske norme. Jednostavno se državni sistem nije bavio konkretnim pozitivnim ili negativnim nacionalnim ispoljavanjima kroz građanske norme ponašanja, već zaštitom svog društvenog uređenja. Na taj način se izgubio osjećaj ispoljavanja nacionalnog identiteta kroz te pozitivne civilizacijske vrijednosti. Drugačije rečeno, umjesto pozitivnih ispoljavanja nacionalnih vrijednosti došlo je do eskalacije majmunsko retardirdiranog ponašanja izazvanog psihopatskom manipulacijom.

Za takvo stanje optužuješ bivšu Jugoslaviju, a poznato je negativno ispoljanje nacionalnog identiteta kroz ustaštvo i četništvo prije nastanka te države.

Ja ne tvrdim da to negativno ispoljavanje nije postojalo i prije te Jugoslavije. Ovdje je riječ o masovnom ispoljavanju takvog ponašanja koje zbog te masovnosti dominira u trenutnim društvenim procesima. Ja u ovoj priči dajem značaj stavljanju pod kontrolu te negativne manifestacije čopora u smislu stvaranja novog demokratskog društva. U tom smislu, ta negativna ispoljavanja u drugom svjetskom ratu su, po mom mišljenju, trebala drugačiji tretman iskorjenjivanja od onog koji je bio u upotrebi u toj Jugoslaviji. Tadašnje vlasti nisu priznavale, a pogotovu poštivale specifičnosti svakog naroda posebno koje su se kod pojedinca ispoljavale kao nacionalni identiteti. Sve se svodilo na formalno izjašnjavanje nacionalne pripadnosti. Međutim, bilo je potrebno samo definisati pozitivna nacionalna ispoljavanja kroz principe opšte civilizacijske humanosti i odvojiti ih od negativnih. Takav odnos u moralnom razgraničavanju nacionalnih ispoljavanja su imale na našim prostorima samo Turska i Austrougarska. U ta vremena se znalo da ispoljavanje nacionalnog identiteta ne smije biti na štetu drugih ljudskih bića, a ne na štetu državnog uređenja kako se postavljala vlast u toj Jugoslaviji. I umjesto da se nacionalni identitet u tom vremenu bivše Jugoslvije uređivao u okvirima pozitivnih civilizacijskih normi, on je zadržan na tom niskom nivou društvene svijesti. Iz ovih primjera koji pokazuju nefunkcionalnu pojedinačnu i kolektivnu svijest naroda, računajući i psihopatizovane svijesti, može se zaključiti da je Gazda kroz ranija društvena uređanja onemogućio spoznaju i upotrebu savremenijih pojmova, društvenih obrazaca razmišljanja i navika koji bi stvorili savremenu društvenu zajednicu.

Ovo nefunkcionalno razmišljanje i ponašanje nije prisutno samo u našim pojedinačnim ili grupnim svijestima, već je ono utkano u kompletan sistem ostvarivanja gazdinih ciljeva. Postoje dva intelektualna izraza tih gazdinih aktivnosti. Jedan je zvaničan koji te aktivnosti tumači kroz te nefunkcionalne pojmove i šablone razmišljanja i drugi interni u okviru organizacije i provođenja tog gazdinog plana. Sve moje dosadašnje primjedbe na socijaslistički sistem stare Jugoslavije su ukazivale na stvaranje nefunkcionalne svijesti naših naroda kroz taj sistem, kako bi se taj gazdin plan porobljavanja mogao ostvariti kroz tu nesvjesnost. Višeznačnost tog procesa obuhvata i druge vrste priprema za ovu tešku stvarnost u kojoj se nalazimo, ali ću se ja zadržati na ovoj nefunkcionalnoj svijesti naših naroda.

Da li postoji neka informacija koja bi praktično potvrdila postojanje tog plana porobljavanja?

Mislim da će ti biti dovoljna informacija da su se svi ovi detalji koje mi preživljavamo kroz raspad te Jugoslavije znali najmanje dvadeset godina prije Titove smrti.

I da nastavim, u drugoj fazi koja je počela odcjepljenjem Slovenije od SFRJ su se odigrale krupne društvene promjene koje su predstavljale ,,fizičku,, smrt te Jugoslavije. Nevjerovatnom brzinom su bili ispoljeni ti nefunkcionalni obrasci razmišljanja kroz koje je izvršena manipulacija svaskog naroda posebno. Drugačije rečeno, naši narodi su kroz te nefunkcionalne pojmove i obrasce razmišljanja vidjeli i osjetili konstruktivan smisao tih psihopatskih sadržaja. U toj fazi je ispoljen UMRI sindrom.

Formalnost i nefunkcionalnost tog načina razmišljanja i ponašanja je naročito došla do izražaja u ovoj trećoj fazi kroz ponašanje gazdinih poslanika u funkciji zvaničnih predstavnika međunarodne zajednice koji su intervenisali u toj krizi. Nefunkcionalno djelovanje se vidi iz činjenice da su, u ratom zahvaćenoj BiH sa punom odgovornošću prihvatili predstavnike mentalno retardiranih društvenih svijesti kao legitimne predstavnike grupa koji nisu imali pravni legitimitet u pojedinačnim istupanjima, jer su bili samo elementi koalicije. Ti poslanici su morali znati da te paravojne formacije nisu bili legitimni predstavnioci svojih naroda već svojih nacionalstičkih naoružanih grupa kroz podatak da se više od jedne četvrtine biračkog tijela nije izjasnilo da ih te grupe predstavljaju kroz nasilje i rat. Svo to vrijeme je Gazda zanemarivao, ili bolje rečeno prikrivao konstruktivan podatak o postojanju te jedne četvrtine pozitivno orjentisanih ljudi. To sakrivanje je imalo samo po sebi opravdavajući smisao kroz nefunkcionalan obrazac razmišljanja, da te ljude nije imao ko zastupati, jer se na izborima nisu izjasnili. Kada se iz podataka izbora iz 1990. sagleda odnos glasova za nacionalne stranke u odnosu na ukupan birački potencijal, onda je ova četvrtina građana koja nije izašla na izbore zajedno sa glasačima koji nisu glasali za nacionalne stranke trebala imati ravnopravan tretman u odlučivanju budućnosti BiH.

Ko bi ih zastupao?

To je birijsko pitanje kroz nefunkcionalne pojmove i obrasce razmišljanja. Već sam ti kazala da je djelovanje gazdinih službi u smislu intervencije na našim prostorima bio zasnovan na formalnim pojmovima i obrascima razmišljanja.To je generalno ponašanje međunarodne zajednice u svim kriznim područjima u svijetu. Odgovor na tvoje pitanje je trebao doći iz Svjetske organizacije koja se bavi humanim odnosima u cilju pozitivnog razvoja svjetske zajednice čime sebe i reklamira. Ako ta Svjetska organizacija zastupa te principe kojima sebe predstavlja, onda bi bilo sasvim normalno da provede stručnu analizu ostalog dijela društva koje nije glasalo za nacionalne stranke i njih uvrsti u program pregovora i zastupa ih. Osnovni razlog takvog odnosa se nalazi u činjenici da ti ljudi nisu želili netrpeljivost, nasilje i rat. Oni koji nisu izašli na izbore, ili nisu glasali za te naoružane grupe su bili žrtve tog nasilja, a nisu ga svojim ponašanjem proizvele.

A zar neizlazak na izbore nije ponašanje koje je izazvalo neravnotežu u korist nacionalnih stranaka?

Upravo bi glasanje tih izdvojenih neglasača pogodovalo gazdinom cilju, jer bi se front od jedne četvrtine progresivnog društvenog opredjeljenja razvodnio po nefunkcionalnim strankama i time neutralisao značaj te pozitivne građanske orjentacije. To što Gazda ima opravdanje da po međunarodnim društvenim normama nema legitimno pravo da zastupa tu grupu je formalan obrazac razmišljanja koji ga tereti u moralnom i humanom smislu. Upravo te okolnosti ukazuju na raskorak tumačenja i ponašanja kroz nefunkcionalne pojmove i šablone razmišljanja, i stvarnih efekata takvog ispoljavanja. Paralelno s tim ponašanjem se kroz to lažno administrativno bavljenje posljedicama stvara kroz propagandu utisak i uvjerenje da se ta međunarodna zajednica bavi humanin aktivnostima.

Šta je to administrativno bavljenje posljedicama?

Takođe ispoljavanje nefunkcionalnosti. Primjer je suđenje ratnim zločincima. Humanost se ne ogleda u tom ispoljavanju, već u spriječavanju tih zločina. Gazdini poslanici su planovima i prijedlozima o podjeli BiH potpirivali sukobe, i istovremeno sakrivali po ladicama izvještaje o stvarnom stanju u tom regionu, računajući i ratne žločine.

Opšta civilizacijska humanost u situacijama kada određena grupa ljudi ne želi da učestvuje u društvenim podjelama kroz negativna društvena ispoljavanja kao što je međunacionalna mržnja i sukobi, nalaže obavezu da se ta grupa zaštiti. Nažalost, to nije uključeno u te administrativne društvene obrasce institucija koje se navodno zauzimaju za mir. Za jednu pregaženu mačku se u velikim gradovima Evrope prave demonstracije sa zahtjevom da se životinje zaštite, ali o javnim istupima protiv najprimitivnijeg nasilja na našim prostorima svjetska zajednica je ćutala. U tom ispoljavanju su se iznosile informacije o sukobima bez upotrebe konstruktivnih društvenih pojmova koji bi mogli dati savremenu civilizacijsku sliku tog stanja. Rat nije bio posljedica izbora 1990., već posljedica divljanja grupa koje su kroz koaliciju zloupotrebile tu svoju vlast i organizovano u koalicijskom stilu uvele bosanskohercegovačke narode u sukob. Gazda ne bi bio ono što jeste da je na human način postupio. To je njegov, kako on kaže, ,,stvarni doprinos u stvaranju opšteg dobra,,.

Ti znaš da Organizacija ujedinjenih naroda ima program i protokol po kojem postupa.To što ti navodiš nije po tom protokolu prihvatljivo.

I ti treba da znaš slijedeće:

Ta organizacija se zalaže za očuvanje mira u svijetu kroz međunarodnu saradnju. Ona organizuje i izvodi kolektivne intervencije protiv narušavanja mira u svijetu. U toj Organizaciji se nalaze službe koje prate stanje u kriznim područjima, podnose izvještaje i na osnovu njih donose prijedloge o zvaničnom stavu prema tim kriznim situacijama. U tim službama rade najveći stručnjaci za tu vrstu djelatnosti. I kao posljedica toga, od njenog osnivanja 1945. godine, krize i ratovi se neprekidno uvećavaju. Trebamo li ti i ja da zauzmemo stav kako ta Organizacija svojim angažovanjem ublažava veoma teško stanje u svijetu, ili da na našem bosanskohercegovačkom primjeru shvatimo da se ta Organizacija samo formalno bavi tim zacrtanim ciljevima kroz službe čiji stručnjaci rade suprotno tim zacrtanim ciljevima. Obavještajne službe svake zemlje u svijetu su znale, i sada znaju kakvo je stanje kod nas. Isti je slučaj i sa zvaničnim posmatračima UN-a. Ako im je protokol i rezultat rada ono čime su uspostavili mir kod nas, onda se sa pravom može sumnjati u njihovu namjeru kojom sebe predstavljaju. Taj posao kojeg su uradili, je ispod bilo kojeg intelektualnog, moralnog i humanog kriterija. Tu se vidi ta vulgarnost i primitivnost ponašanja gazdinih poslanika prema svakom narodu, a ne grupi. Upravo ta iskustva, tu Organizaciju postavljaju na stub istorijskog srama.