Nesporazumi i sukobi kroz svijest grupe

6. Psihopatija u službi stvaranja i održavanja sindroma UMRI.

Nekoliko puta si spomenula psihopatiju i ni jednom se na tom pojmu nisi zadržala.

Da, sindrom UMRI nije jedini psihički poremećaj koji se manifestuje kroz međuljudske odnose, a naročito u vrijeme društvenih kriza. S njim se naprekidno isprepliće psihopatija.
Predstavu tog pojama običan čovjek doživljava kao sliku čovjeka koji ima osobinu da se sadistički iživljava na nekoj žrtvi. U rječniku stranih riječi stoji da je to ,,nenormalan čovjek koji pokazuje znakove duševne rastrojenosti; umobolnik,,. Takvo objašnjenje ima smisla u tom rječniku, međutim, tumačenja kroz zvaničnu psihologiju nisu usaglašena. Svijetska zdravstvena organizacija, ili bolje rečeno Gazda, je uvela i objasnila pojam psihopatije kroz sociološki, a ne psihološki aspekt i time izbjegla mogućnost da se ponašanje gazdihih sinova posmatra kroz njihova unutarnja psihološka stanja. Da se nekim slučajem u savremenoj psihologiji proučavao pojam nacizma i obradili psihološki uzroci, a ne sociološki koji su jedino prisutni u tumačenju te pojave, sigurno da ovog domaćeg nacizma ne bi sada bilo na ovim našim balkanskim prostorima. Prednost je kod tebe i mene što smo mi elementi jedne takve društvene krize i možemo direktno i konkretno posmatrati ta ispoljavanja. Nisu nam potrebni udžbenici da iz njih vadimo primjere. Međunarodna zajednica se pravi da ne primjećuje uzroke divljanja tih mentalno poremećenih vođa koji u ulozi političara prave haos u drištvenom saobraćaju, pa se bavi regulisanjem saobraćaja bez uklanjanja uzročnika tom poremećaju. Dodatni problem je što ni ljudi kao učesnici tog saobraćaja ne znaju za postojanje saobraćajnih propisa. Međutim, optimizam u prevazilaženju takvog stanja daju pozitivne snage koje pružaju žestoki otpor tim negativnim ispoljavanjima.

O kakvom otporu pričaš? Da takav otpor postoji ja bih se odmah uključio.

Ne vidiš otpor zato što ti nedostaju pojmovi koji bi povezali stvarne uzroke i njihove posljedice koje mi u ovom istorijskom trenutku preživljavamo. Otpor sigurno postoji. Pogledaj opozicione novine koje svakodnevno konkretno upiru prste u izvršioce tih destruktivnih aktivnosti.

Pa šta su do sada tim otporom postigli?

E, to je već druga tema za priču. Bolje bi bilo da si sebi postavio pitanje: Zašto ja ne vidim u tom raskrinkavanju otpor prema tim negativnim ispoljavanjima? Zvanična psihologija i civilizacijske norme su tako konstruisane da je nemoguće uočiti, a pogotovu pratiti djelovanje gazdinog programa nasilja. Konkretno to znači, da jedan novinar koji pokušava da raskrinka nečije zle namjere nije izgradio informaciju na stvarnim uzrocima tog djelovanja, već na formalnim koje mu je u svijest uprogramirao Gazda kroz obrazovanje i vaspitanje, i to sve upakovo u novinarsku etiku. Optužbe koje se iznose u tim komentarima daju sliku samo pojedinih čvornih mjesta Gazdine mreže kojom on djeluje. Na primjer, neki drugi čvor koji nije u fokusu posmatranja, a kojeg Gazda stvara ,,pletenjem,, mreže, čini to da u slijedećim izborima ta grupa kriminalaca koja se raskrinkava opet ima vlast. Treći čvor kojeg Gazda stvara logičkim nitima predstavlja pripremu da u slučaju da neka kompromitovana stranka gubi povjerenje svojih birača, odmah aktivira formiranje nove stranke sa prilagođenim programom novonastalim uslovima, kojom bi se ponovo nametnuli stari kriminalci u novom pakovanju. Razlog logičkog nepovezivanja tih gazdinih čvorova nije samo u jednolinijskoj percepciji koja dok prati ili komentariše jednu logičku funkciju nije sposobna da istovremeno prati i kontroliše neku drugu različite vrste, već u nedostatku pojmova koji bi logički povezali dva ili više čvorova različite vrste. Zbog toga u takvoj situaciji nije novinar primarni elemenat tih ,,gluhih telefona,, već čitaoc kojem u još većoj mjeri nedstaju pojmovi kojima bi mogao da sveobuhvatno prati situaciju u društvu i bez opozicionih informacija. Nedostatak tih pojmova čini Gazdu i njegove sinove nevidljivim, a samim tim i nedodirljivim.

Možeš li već početi sa prezentacijom tih pojmova.

Vidim da si nestrpljiv, međutim moraš znati da novi pojmovi mogu nastati jedino ako se ispoljene pojave ne mogu već postojećim pojmovima objasniti. Još je važnije u tome da ljudska svijest shvati tu činjenicu. Ako se grupa novinara uporno trudi da kroz moralne norme oslika negativna društvena ispoljavanja, a to zadržava postojeće stanje ili ga čini još gorim, znači da postoje uzroci toj neefikasnosti. Još veći problem je u nemogućnosti djelovanja pozitivno orjentisanih ljudi kroz građansku orjentaciju. Zašto su svi prilazi rješavanja tog trenutnog društvenog stanja na našim prostorima nevidljivi? Kada bih ti pokušala opisati neko konkretno timsko djelovanje gazdinih sinova koje uzrokuje tu neefikasnost, to bi iz perspektive ovih poznatih pojmova kojima raspolaže tvoje znanje o društvenim odnosima izgledalo smiješno i glupo. Konkretan primjer je tvoj unutrašnji doživljaj zbunjenosti i nepovjerenja kada upotrebljavam pojam Gazde i njegov uticaj na stanje u čovječanstvu. Raskorak između moje namjere da ti opišem to djelovanje, i tvoje nemogućnosti da to razumiješ i prihvatiš kao logičku popunjenost je osim nepoznavanja tih novih pojmova koje sam do sada uvela i nepoznavanje pojma psihopatije. Psihopatija, kao uzrok i sredstvo ispoljavanja u društvenim krizama je u psihološkom smislu vrlo detaljno obrađena, ali se ona ne prezentira u javnosti preko zvanične psihologije, već preko alternativnih sredstava informisanja.
Gazdini sinovi zaobilaze, ignorišu, maskiraju, uništavaju, itd. pojmove koji ukazuju na stvarne uzroke određenih pojava u našoj civilizaciji, i sa lažnim pojmovima koje poturaju preko zvaničnih institucija, naučnih skupova, instituta, škola, informativnih medijia, kinematografije i sl. bave se isključivo samo posljedicama.
Da bi shvatio razloge neefikasnosti negativne kritike upućene gazdinim sinovima, evo ti opis nekih psihopatskih osobina po po Dr Robert-u Hare-u koje sam izdvojila sa linka http://www.galaksija.com/planeta/psihopatija_i_politika.htm

1. SLATKORJEČIVOST I POVRŠINSKI ŠARM – tendencija ka milozvučanosti i uglađenosti; privlačnost, šarmantnost; glatkost i tečnost govora. Šarm psihopate ni u kom slučaju ne sadrži u sebi tragove stida, samo-svjesnosti, niti on ispoljava strah od bilo čega. Psihopati nikad ne zastaje jezik u grlu. Oni su se oslobodili od društvenih pravila ponašanja kao npr. kod razgovora, odnosno, uzimanja riječi kad na njih dođe red.

2. GRANDIOZNA SAMOVRIJEDNOST – jedan uveliko naduvan pogled na svoje sposobnosti sa pretjeranim samopouzdanjem, jaka tvrdoglavost, samouvjerenost i hvalisanje. Psihopate su arogantni ljudi koji vjeruju da su superiorna ljudska bića.

3. POTREBA ZA STIMULACIJOM ili SKLONOST KA DOSADI – jedna prekomjerna potreba za novim, neobičnim, uzbudljivim iskustvima odnosno stimulacijama koje izazivaju uzbuđenje; vole da rizikuju tj. skloni su upuštanju u riskantne radnje. Psihopate često imaju lošu samo-disciplinu kod potpunog izvođenja zadataka, zato što im brzo postaje dosadno. Na primjer, nisu sposobni da obavljaju isti posao duže vremena, ili da obavljaju zadatke koje oni smatraju glupim ili rutinskim.

4. PATOLOŠKO LAGANJE – može biti umjereno ili pretjerano; u umjerenoj formi oni će biti lukavi, prepredeni, prevejani, tajanstveni i bistri; u eksteremnoj formi, oni će biti varalice, lažovi, podmukli, beskrupulozni, manipulativni i nepošteni.

5. VARANJE I MANIPULACIJA – koriste se obmanama, skloni su svakoj vrsti prevare ili obmanjivanja drugih kako bi stekli neku ličnu korist; za razliku od tačke #4, u stepenu u kome je eksploatacija, bezosjećajnost i nemilosrdnost zastupljena, što se odlikuje nedostatkom obzira za osjećanja i patnju njegovih ili tuđih žrtava.

6. NEDOSTATAK KAJANJA ILI OSJEĆAJA KRIVICE – nedostatak osjećanja ili obzira za gubitak, bol i patnju žrtava; tendencija ka ravnodušnosti, nepristrasnosti, hladnokrvnosti i potpuni nedostatak svake empatije. Oni to većinom ispoljavaju ohološću, prezirom ili omalovažavanjem svojih žrtava.

7. PLITKA OSJEĆANJA – emocionalno siromaštvo, ograničen opseg ili dubina osjećanja; ispoljavanje hladnoće uprkos izraženim znakovima društvenosti od strane drugih.

8. NEOSJETLJIVOST I NEDOSTATAK EMPATIJE – nedostatak osjećanja prema ljudim uopšte; hladni, prezrivi, bezobrazni, bezobzirni i netaktični.

9. PARAZITSKI ŽIVOTNI STIL – jedna namjerna, manipulativna, sebična i eksploatatorska finansijska zavisnost od drugih koja se odražava nedostatakom njihove motivisanosti, niskom samo-disciplinom i nesposobnošću da započnu ili ispune svoje obaveze.

10. LOŠA KONTROLA PONAŠANJA – izražavanje iritacije, dosade, nestrpljivosti, prijetnje, agresivnosti ili verbalno vrijeđanje drugih; nedovoljna kontrola ljutnje i temperamenta; ponašaju se prenagljeno….

…13. NEDOSTATAK REALNIH DUGOROČNIH CILJEVA – nesposobnost ili stalni neuspjeh kod donošenja i izvođenja dugoročnih planova i ciljeva; nomadska egzistencija, besciljnost, nedostatak životnog smijera.

14. IMPULSIVNOST – ispoljavanje postupaka bez predumišljaja i nedostatak reflekcije i planiranja; nesposobnost odoljevanja iskušenjima, kontrolisanja nagona i frustracije; nedostak promišljenosti i uzimanja u obzir mogućih posljedica svojih postupaka; ludo odvažni, nepredvidljivi, nestalni i nesmotreni.

15. NEODGOVORNOST – nisu u stanju da ispunjavaju ili ispoštuju svoje obaveze, kao npr. kod plaćanja računa i vraćanja dugova; aljkavi su na poslu, često odsustvuju s posla; ne ispunjavaju na vrijeme ugovorene posove.

16. NESPOSOBNOST ZA PREUZIMANJE ODGOVORNOSTI ZA VLASTITE POSTUPKE – nesposobnost preuzimanja odgovornosti za vlastite postupke, kao rezultat nedostatka savjesti; nedostatak predanosti na poslu, antagonistička manipulacija, negiranje svoje lične odgovornosti i pokušavanje manipulacije drugih….

…20. KRIMINALNA VIŠESTRANOST – razne vrste kriminalnih radnji i prestupa, bez obzira na to da li je osoba bila uhapšena ili optužena za njih, osjećaj velikog ponosa kad nekažnjeno obave neke kriminalne radnje.

Pa neke od tih osobina se mogu naći i kod običnih ljudi. Da li to znači da smo mi koji sebe smatramo normalnim ljudima takođe psihopate?

Naša civilizacija je koncipirana na materijalnim i sebičnim ispoljavanjima pojedinaca, koji takođe pripadaju tim psihopatskim osobinama. Međutim, kod psihopata se ispoljavaju dvije važne osobine koje čine osnovu njihovog ponašanja, a to su nedostatak emocionalnog suosjećanja sa drugima i nedostatak savjesti. Zvanična psihologija sakriva jednu vrlo značajnu činjenicu, da postoje ljudi koji od rođenja ne posjeduju emocije na isti način kao što se rađaju slijepi i gluhi ljudi ili daltonisti. Zvanično objavljivanje tog podatka bi izazvao potrebu razmišljanja o toj pojavi što bi u normalnim procesima razmišljanja sigurno dovelo do prihvatanja i razumjevanja pojma psihopatije. Ovako, pod ovim okolnostima, neki pojedinci ne znaju, a neki ne žele, ili neće da znaju za postojanje ljudi bez emocija, koji se zbog te osobine ispoljavaju kroz psihopatiju. Da je taj podatak ugrađen u normalne procese razmišljanja, vjerujem da bi politički i vjerski lideri koji trenutno vode ovu krizu kao psihološki invalidi bili na nekom drugom mjestu, a ne na ovim sadašnjim društvenim pozicijama.

Da li to znači da nedostatak emocija od rođenja kod ljudi stvara psihopatiju?

Ako dijete koje nije rođeno sa emocijama ima ispravan moralni program u vaspitanju, njegovo ponašanje kasnije se ne mora ispoljiti u ekstremnom psihopatskom smislu. Problem je kod takvog dijeteta da ono uči da glumi emocije kako bi normalno funkcionisalo u društvu. Obzirom da se ta osobina uči od rođenja kao što se uči i govor, takav čovjek kada odraste perfektno imitira sva emocionalna stanja. Tu glumu može da primjeti neko ko je duži period u kontaktu s njim, gdje može da uoči nagle prelaze iz jednog njegovog navodno emocionalnog stanja u drugo. Nedostatak emocija se kod takvih ljudi nadoknađuje kroz životinjske instinkte koje su ti ljudi prisiljeni držati pod kontrolom zbog civilizacijskih uslovljenosti. Problem je što se taj nedostatak emocija genetski prenosi kroz porodicu. Roditelji ili samo jedan od njih, koji nemaju emocija, dijetetu koje je takođe rođeno bez emocija nisu u mogućnosti pružiti odgovarajuću rehabilitaciju. Ako takvi roditelji, ili samo jedan od njih, ne posjeduju kontrolu svojih instikata kroz moralne norme oni te instinkte direktno ispoljavaju kroz seksualno zlostavljanje dijece ili imitacijom ponašanja kroz UMRI sindrom u formi liderstva. Ono što čovjek bez emocija ne može izbjeći je manipulacija ljudi, jer se odnos prema normalnim ljudima gradi kroz imitaciju koja isključuje iskrenost.

Evo, sa istog linka sam izdvojila dio teksta o psihopatama iz knjige The Mask of Sanity, Checkley:

,,"Oni mogu biti simpatični," "Šarmantni," "Inteligentni," "Oprezni," "Impresivni," "Mogu da ostavljaju utisak nekoga u koga se čovjek može pouzdati," i "imaju mnogo uspjeha u zavođenju žena":
Međutim, "oni su neodgovorni," "rušilački nastrojeni" i slično.
Veliku konfuziju pravi to što psihopate imaju dosta osobina koje mnogi normalni ljudi smatraju poželjnim ili zavidnim. Na primjer, oni često ostavljaju utisak jednog nevjerovatno čvrstog samo-pouzdanja. U mnogim slučajevima ispoljavaju jednu "nadprirodnu magnetičnu privlačnost za pripadnike suprotnog pola".
Prema Dr. Checkley-u, psihopate boluju od jedne stvarne mentalne bolesti koju on označava kao – potpuni i neizlječivi nedostatak osjećanja. Ukoliko psihopata uopšte nešto osjeća, onda su to emocije najpliće vrste. On čini bizarne i samo-destruktivne stvari zato što je potpuno imun na konsekvence koje bi normalnog čovjeka ispunile osjećanjima srama ili griže savjesti. Ono što bi drugi u tom smislu smatrali katastrofom, za njega predstavlja samo jednu malu nezgodu ili "čistu sitnicu".
Checkley navodi da je psihopatija sasvim uobičajena u ljudskom društvu. On takođe navodi da postoji mnogo slučajeva psihopata koji normalno rade kao biznismeni, doktori, pa čak i – psihijatri!
Checkley sugeriše da oni izgledaju u svakom pogledu kao normalni ljudi, - samo što im nedostaje duša.
(Ovdje moramo napomenuti da je pojam – duša, već odavno protjeran iz moderne psihologije. Da li odatle možemo zaključiti da se psiholozi danas bave svim aspektima čovjekovog bića, osim onog – najvažnijeg?!)
Taj nedostatak karakteristika duše, čini ih veoma efikasnim "mašinama". Oni mogu biti briljantni, mogu da pišu naučne radove, mogu da IMITIRAJU riječi pune emocija (veoma su uspješni glumci), međutim, vremenom postaje sve jasnije i jasnije da te njihove riječi nisu u skladu s njihovim ponašanjem. ("Po njihovim plodovima poznaćete ih.") Oni su tip čovjeka koji će u jednom momentu tvrditi kako je strahovito pogođen bolom usljed smrti nekog bliskog prijatelja ili člana porodice, a u sljedećem momentu će otići na neku žurku ili u disko klub - "da bi to zaboravio". Čini se da oni to STVARNO zaborave.
S obzirom da su veoma efikasne mašine, kao kompjuteri, u stanju su da obavljaju veoma kompleksne radnje koje su zamišljene tako da izazovu druge da im ovi daju svoju podršku za ono što oni žele. Na taj način mnoge psihopate su u stanju da dostignu visoke pozicije u društvu. Tek nakon dužeg vremena njihove kolege i saradnici postaju svjesni činjenice da je njihov uspjeh i napredak zasnovan na gaženju drugih ili kršenju njihovih prava.
Iako su potpuno indiferentni što se prava drugih tiče, oni često kod drugih ljudi veoma spretno inspirišu osjećaj iskrenog povjerenja.
Psihopata nikada ne smatra da s njegovom psihom nešto nije u redu, te tako ne osjeća ni potrebu da treba nešto da mijenja u vezi svog ponašanja.
Osim što su egocentrični, oni su često i narcisoidni. Narcisoidnost je samo jedna od njihovih karakternih crta. Rijetko kad dolaze u sukob sa zakonom, dok istovremeno čine strahovite štete članovima svojih porodica, prijateljima i kolegama s posla.
Psihopate se najčešće druže samo s onima od kojih mogu imati neke koristi. Za psihopatu je najvažnija jedino njegova "glad," a sve ostalo je za njega ‘tamo negdje daleko’, osim ukoliko se to ne može apsorbovati s njegove strane u smislu neke vrste "hrane". Za njega postoji samo jedno pitanje: "Da li se to može na neki način iskoristiti" ili – "da li ja mogu nešto od toga dobiti," a sve ostalo je od strane njegovih nagona rangirano kao manje vrijedno.
Ukratko, psihopata je – predator ili grabljivac. On se kamuflira uz pomoć jedne "maske trezvenosti," a onda slično grabljivim životinjama tiho i neprimjetno prati svoju žrtvu, izdvaja je iz stada, približava joj se i krši njen otpor.
Dobri su stratezi i veoma dobro se maskiraju koristeći sve vrste riječi, gestova laži i manipulacija – kako bi uvukli žrtvu u svoju zamku. U mnogim slučajevima oni će prethodno skupiti što je moguće više informacija o svojim žrtvama, saznati sve njihove vrline, slabosti i mane, te će igrati na te karte koliko god je to moguće i kako im to odgovara.
Iako nemaju savjesti, oni će još u svojoj mladosti primjetiti tu "čudnu" osobinu kod drugih, te će taj problem prilično brzo intelektualno premostiti, a onda će svoje žrtve često manipulisati tako što će se oslanjati ili apelovati na - NJIHOVU savjest.
Psihopata će vas uvijek optužiti da radite ono što on radi ili namjerava da uradi. U svakoj interakciji između psihopate i normalnog čovjeka sa potpunim opsegom emocija, psihopata uvijek pobjeđuje. ,,

U dva predhodna citata postoje protivrječne informacije. Na jednom mjestu se kaže da imaju kriminalnu višestranost, a u drugom da rijetko dolaze u sukob sa zakonom.

Trebaš uzeti u obzir da sve aktivnosti psihopata predstavljaju suprotnosti bilo koje vrste humanosti. Samim tim oni dolaze u sukob sa zaklonom. Međutim, njihova primarna osobina nije kriminal već stvaranje uslova za nevidljivi kriminal.

Kada si opisivala UMRI-ovce pripisala si im osobine koje se sada pripisuju psihopatama. U čemu je razlika imeđu njih i psihopata?

Za UMRI-ovce je karakteristično da su pod strogom kontrolom psihopata i kao takvi opravdavaju i podržavaju psihopatske ideje uz obožavanje tih svojih vođa. To je psihopatizacija u okviru grupne svijesti. Njihove emocije, za razliku od psihopata koji ih nemaju, su usmjerene u negativnom smjeru. Mržnja, osvetoljubivost, nacionalni ponos, osjećaj ugroženosti, potreba za sukobom, isključivost i netolerancija bilo koje vrste prema drugima izvan ,,čopora,, su samo neke od tih negativnih emocionalnih ispoljavanja. Nekontrolisani instinkt čopora kojeg psihopate neprekidno iritiraju, isključuje im moralnu odgovornost za negativno ponašanje kroz te negativne emocije, za razliku od psihopata koji ne osjećaju moralnu odgovornost zbog nedostatka emocija, a time i savjesti. Iz ovih osobina ti može biti jasno da vodeće autoritete u našem društvu ne opterećuje negativna kritika upućena njima od bilo koga, pa i od novinara, jer su to ljudi bez osjećaja bilo kakve civilizacijske odgovornosti. Druga stvar je da gaze sve pred sobom računajući i članove ,,čopora,, sa ciljem da ojačaju svoje ili u krajnjem slučaju da održe stare pozicije dominacije kroz funkcije vlasti.

Imaš li argumente za takvu tvrdnju?

Već sam ti kazala da psihopate nemaju emocija i kao posljedica toga i savjesti. Već sam ti kazala da zbog nedostatka emocija psihopate svoju ličnost ispoljavaju kroz životinjske insinkte koje moraju držati pod kontrolom zbog civilizacijskih normi. To je za njih teret, i oni osjećaju rasterećenje kada proizvedu i održavaju društvenu krizu kao što je ova, u kojoj je dominantan instinkt čopora koji se prikriva iza programiranih UMRI-ovaca koji ih štite.