U istočnoj gnostici je poznato to da kad
tragaoc krene na Put, odnosno, kad još počne da mu se primiče onom
prilaznom stazom, on će se automatski naći na udaru tzv. ‘generalnog
zakona’. Razlog za to je što on tada prestaje da obavlja ulogu baterije
za matriks (4D OPS) ili prestaje da bude “hrana za mjesec” (Gurdjijev). U
gnostici se ovaj ‘fenomen’ napada predstavlja ‘mehaničkim’ jer stvarno
izgleda tako na prvi pogled, međutim, u nekim metafizičkim krugovima se
on sve više smatra ‘hiperdimenzionalnim,’ zbog cijele jedne palete
sredstava i načina kako se on manifestuje, uključujući i tzv.
koincidencije i sinhronizacije. U suštini, tu se radi o jednom pokušaju
vraćanja odbjegle ovce natrag u tor ili o njenom izbacivanju iz
kolosjeka.
Nadalje, čovjek koji izlazi izvan domena ‘generalnog zakona’ postaje
opasnost za ‘matriks’ i time što ima potencijal da povuče i druge za
sobom, pa mu se na neki način posvećuje “specijalna pažnja”. Naravno,
‘kvalitet’ napada i kvalitet odbrane uveliko će zavisti od toga koliko
je čovjek odmakao na Putu svog ezoteričkog razvoja.
Veoma je teško predstaviti sve ono čemu se možemo naći izloženi a
pogotovo sve modalitete odbrane, jer je svaka situacija na neki način
specifična i svako od nas ima svoje individualne lekcije koje mora da
nauči, tako da ću ovdje pomenuti samo neke osnovne elemente ove
problematike.
***
Većina “napada” dolazi kroz nas same jer smo mi glavno poprište bitke,
međutim, oni dolaze i izvana, ali opet uglavnom preko ljudskih bića koja
služe kao alatka i sredstvo za njihovo izvođenje, jer oni u stvari
većinom reaguju na podražaje koji obićno dolaze sa gornjeg ‘sprata’ (ili
iz 4D OPS oblasti).
Postoji i neki ritam u svemu tome, pa zato mislim da teorija o onome
Zakonu Broja Sedam prilično dobro drži vodu bez obzira na to što zvuči
“mehanički”. Postoje i neki znakovi koji prethode napadima isto kao i
znakovi koji prethode oluji. Tu se onda javlja problem njihovog
pravilnog očitavanja jer nije preporučljivo ni stalno zvoniti na uzbunu,
odnosno, duvati na hladno.
Kod napada se čovjek obično ne nađe izložen jednom ‘talasu’, oni često
kao da dolaze sa svih strana sinhronizovano, ne bi li ga potopili.
Ukoliko smo ostali na površini nakon napada, onda obično slijedi jedan
miran period sve do sljedećeg. Tada bi trebali biti i pametniji za jedno
iskustvo, odnosno - svjesniji.
**
Vektori
Ovdje se radi o silama koje ne moraju da imaju direktno destruktivno
dejstvo, nego im je suština u tome da utiču na ‘tragaoca’, tako što mu
mijenjaju pravac kojim se kreće. Ulogu ‘vektora’ može da igra neka
individua, grupa ljudi ili događaj. Vektori često djeluju ‘suptilno’,
odnosno, teško ih je primjetiti. Nakon što promijene čovjeku pravac
kojim se kreće, ukoliko on to primjeti, on to može pogrešno tumačiti
nekom ‘evolucijom’, dok se u suštini može raditi o devoluciji ili
jednostavno, - vrćenju u krug.
Tako, nakon dejstva vektora čovjek je često nesvjestan da mu je ovaj
promijenio pravac i da u međuvremenu skrenuo u ‘slijepu ulicu’. Ako
ništa drugo, to može da ga košta izgubljene energije i vremena.
Postoje tri principa, kad se o napadima radi:
1. Uvijek očekuj napad
2. Upoznaj njegov modalitet (način sprovođenja)
3. Znaj kako da mu se suprostaviš
Međutim:
1. to se u praksi ne bi trebalo pretvoriti u paranoju (čovjekova
predostrožnost mora biti zasnovana na Znanju). Strah od neke zamišljene
opasnosti tjera nas na poduzimanje konkretnih mijera.
2. kod očitavanja znakova i ‘modaliteta’ napada moramo koristiti
maksimalno vlastitu pronicljivost ili razboritost (što je opet u vezi sa
nivoom svjesnosti) jer neželjene posljedice mogu nastati i usljed
pogrešnog očitavanja znakova, isto kao i kod neprimjećivanja na vrijeme
određenih znakova ili modaliteta stvarnog napada. Mi smo po prirodi
skloni projiciranju. Ukoliko mislimo da smo pod napadom a nismo, pa
usljed toga reagujemo na određeni način, sama naša (bespotrebna)
reakcija može prouzrokovati negativne posljedice.
[Razvoj lične pronicljivosti je jedna centralnih tema ezoterike. Uz pomoć pronicljivosti razlikujemo, - istinito, od - lažnog.]
Ako ništa, onda samo uzalud trošimo vrijeme i energiju. Nadalje, kod
prepoznavanja znakova napada situaciju ponekad komplikuje i to što neki
od njih, da tako kažem, mogu biti – “hiperdimenzionalni”, tj. postoje,
mogu se vidjeti ali su neopipljivi. Ne možeš nikome pokazati prstom na
njih, niti ih ikome drugom dokazati kao takve. To mogu biti neke čudne
‘sinhronizacije’ gdje se čovjeku nekoliko ljudi ili događaja odjednom
natovari na leđa. Tu se mahom radi o individuama sličnih frekvencija
koje su ‘uključene odozgo’ da timski odrade određeni posao. Dovoljno je
da jedan od njih odsvira početnu notu i svi oni koji rade na sličnim
frekvencijama naći će se u rezonanciji s njom i automatski se povezati i
uključiti. U nekim slučajevima dolazi i do naizmjeničnog dešavanja
određenih nezgoda koje su naizgled nepovezane a mahom služe za
odvraćanje pažnje, crpljenje energije i skretanje s puta žrtve napada.
3. Kod uspješnog suprostavljanja napadima, jedino što može da igra važnu
ulogu je Znanje, koje je opet povezano sa nivoom svjesnosti.
(Zaboravite zamišljanje kojekakvih “ljubičastih balona”). Mislim da nema
napada na neku individuu za kojeg ta individua nije na neki način
spremna, odnosno, sposobna da mu se odupre. To naravno ne znači da će
ona istovremeno i uspjeti da mu se odupre. Vrsta napada je često
povezana sa razvojnim nivoom svijesti individue koja je cilj napada.
‘Hiperdimenzionalni’ napadi kao da su skrojeni tačno po mjeri individue
na koju se odnose, uzimajući u obzir sve njene slabosti i mane. Ciljaju
tamo gdje je čovjek najslabiji i u za njega najgore vrijeme.
Dakle, čovjek može biti napadnut kroz samog sebe a može biti napadnut i
od strane drugih. (Depresija, apatija, anksioznost itd. takođe mogu biti
simptom napada.) U vezi s vanjskim napadima, moramo imati na umu da
svako može poslužiti kao “sredstvo za napad”. Ta vrsta napada se najviše
odvija preko ljudi iz naše blizine. Napadi ‘kroz samog sebe’ obično se
odvijaju usljed dejstva nekih ‘agenasa’ na čovjekove ‘niže centre’, mada
se oni slično aktiviraju takođe usljed napada izvana.
Kao rezultat napada čovjek obično zapada u tzv. stanje konfluencije ili
meteža ‘donjih centara’ (motornog, emocionalnog i intelektualnog).
Posljedica tog stanja je navala negativnih emocija. Ukoliko im se čovjek
prepusti, one će nadalje inicirati i regulisati njegove reakcije koje
će u većini slučajeva biti pogrešne.
***
Napadi od strane ‘generalnog zakona’ su prilično široka tema jer se
javljaju u jednom širokom dijapazonu i čine se kao da su skrojeni
tipično za individuu na koju se odnose.
Prvo imamo kojekakve nezgode koje se tu i tamo dešavaju a onda uticaje
onih oko nas koji nas pokušavaju izbaciti s kolosijeka, mada često i
nesvjesno. Ovo drugo se može podijeliti u nekoliko grupa:
1. napadi od stane bliskih osoba, koji se mogu nazvati ‘friendly fire’
(prijateljska vatra). Ovo ‘friendly fire’ nije naravno nikako za
potcjenjivanje, jer ti napadi mogu biti destruktivni isto onoliko koliko
i oni koji dolaze s neprijateljske strane. Nekad su i daleko opasniji
jer pored toga što oni mahom dolaze ‘s leđa’ (članovi naše porodice,
bliski prijatelji i rodbina) a tu imamo i snažnu “emocionalnu
komponentu”. Ti ljudi su nam dragi i ne bi željeli da ih izgubimo, niti
da ih povrijedimo a istovremeno, ni da manipulišemo njihovu “slobodnu”
volju. (Bez obzira na to što oni djeluju u skladu sa impulsima koji
dolaze izvana)
2. napadi od strane drugih ljudi iz generalne populacije
3. napadi od strane 4D OPS sila, koji često ukljucuju i tzv. indirektne
napade, ili napade na osobe koje su nam bliske (kao npr. na članove naše
porodice); ovdje spada i kvarenje električnih uređaja kao npr. eratično
ponašanje kompjutera, sijalica u kući, nestajanje dokumentacije, pa čak
i fizičke otmice i likvidacija ljudi. Ovu poslednju opciju oni navodno
izbjegavaju koliko god mogu jer u tom slučaju i OPS sile moraju snositi
određene konsekvence na svojoj ravni postojanja. S druge strane, one
koji su malo više odmakli na tzv. ‘Putu’, nije toliko lako
neutralizirati.
***
Što se kojekavih ‘nezgoda’ tiče, one se većinom mogu preduprijediti
svjesnošću a kad se dese, prvo pitanje koje si čovjek treba postaviti
je: Šta ja mogu naučiti iz toga? Da li je ovo stvarno samo sklop
slučajnosti ili sam mogao nešto učiniti da bih to preduprijedio. Postoje
i situacije, pogotovo kad se radi o sinhronizovanim slučajevima (pod
dejstvom ‘Generalnog Zakona’ – gnostika), da nam jedino preostaje da
plivamo niz maticu koja nas je zahvatila i gledamo kako da se održavamo
na površini, trudeći se da izbjegavamo stijenje u rijeci ako već ne
možemo isplivati odmah na obalu; i istovremeno čekajući na onaj tren kad
će nas voda nanjeti na neko zgodno mjesto, odakle ćemo se moći izvući
napolje.
Međutim, postoje i slučajevi kad se nezgode u aranžmanu
‘hiperdimenzionalnih sila’ počnu dešavati onima oko nas, kako bi nam
odvraćali pažnju, izbacili iz kolosijeka ili nas na neki način
ucjenjivali. Tu se mahom radi o veoma perfidnim indirektnim napadima na
članove naše porodice.
[Recimo, jedan od primjera bi bio cijeli niz ‘čudnih’ nesreća koji se
dešavao djeci Barbare Bartholic kada je istraživala fenomen NLO-a,
otmica ljudi i mutilacije životinja zajedno sa Dr K. Turner i Jacques-om
Vallee-em. Uz sve to kasnije joj je bilo i prijećeno da će je
‘kancer-izirati’ (kao Karlu Turner, koja je naprasno umrla od raka
dojke) ukoliko nastavi s onim što je naumila (pogledaj knjigu: Barbara,
the Story of UFO Investigator; Peggy Fielding) Čini se da su oni koji
zalaze na ovo područje izloženi najvećem pritisku i manipulacijama,
pogotovo ako se nalaze na pravom putu. Međutim, moramo imati na umu da,
bez obzira na to, većina tih ljudi su ipak tzv. “vanjski ljudi”, dakle
nepovezani sa svojim višim centrima, te odatle lako i ranjivi. ]
**
Kod napada od strane ljudi, moramo imati na umu da SVAKO može poslužiti
kao “sprovodnik napada” ili njegovo “sredstvo”. Čak i adamični ljudi (s
individualnom dušom) u svom “normalnom” (transpersonalizovanom) stanju. S
tim u vezi, osnovni način za preventivu napada predstavlja ono pravilo
Gnostike, koje kaže - “kad kreneš na Put ne pričaj nikome o tome”.
Naravno, ta tematika se može diskutovati s drugim ljudima koji se njome
bave. Krug ljudi s kojima je čovjek u kontaktu treba se suziti na neku
normalnu (optimalnu) mjeru i prema njima moramo nastupati s punim
korištenjem “vanjske konsideracije”. Dakle, - prilagođavanje drugim
ljudima, njihovom razumijevanju i zahtjevima, kako bi se olakšao život i
sebi i njima. Ovo ponekad traži ne samo dosta energije i vremena, nego i
znanja. Tu energiju i vrijeme moramo da ulažemo čisto za održavanje
mira i sklada u našoj životnoj sredini.
To u realnosti često podrazumjeva da se ponekad bukvalno moraš praviti
da si ‘lud’ (transpersonalizovan) u istom stepenu kao i oni
(“kontrolisana ludost”). Međutim, ni ‘izolacija’ se ne smije bukvalno
shvatiti jer ništa od onog “Puta” ako nedostaje “dejstvovanje”, što
često podrazumijeva neki vid interakcije s drugima. Znači, čovjek mora
na neki način praktično upotrebljavati ono što zna i na adekvatan način,
a da se istovremeno ne izloži direktnom napadu ‘generalnog zakona’.
Naravno, to nije lako i ne postoji recept šta raditi i kako, to mu dođe
nekako kao individualna stvar ili lekcija.
Jedan od ventila je i internet. Na primjer, u interakciji s drugima na
forumima imamo priliku da iznesemo svoje mišljenje koje će, naravno,
često biti drugačije od mišljenja većine ostalih diskutanata, na šta
može uslijediti lavina iracionalnih napada, mahom u smislu poruka koje
nemaju mnogo veze sa temom koja se diskutuje. Sada, kad pratimo ovu
dinamiku, mi kod svog učešća apliciramo određeno Znanje, često skupljamo
dodatne informacije kako bi potkrijepili neke svoje argumente, odnosno,
obavljamo skup određenih aktivnosti uz pomoć kojih istovremeno
izgrađujemo svoju svijest i biće. Istovremeno, imamo priliku da
upotrijebimo i svoje znanje za odbranu od napada. Tako mu ta aktivnost
koja na prvi pogled izgleda banalna, na kraju može da igra veliku ulogu u
razvoju čovjekovog bića, kao i u potencijalnoj promjeni nabolje u
realnosti u kojoj živimo (he, he, od ovog drugog nikad ne treba
odustajati, mada se generalna situacija često može da čini beznadežnom).
***
Jedna od najperfidnijih hiperdimenzionalnih zamki koja često ima u sebi
elemente sinhroniciteta je tzv. “sindrom padanja u sevdah”. U “pravom”
momentu se pojavljuje osoba koja na prvi pogled ima sve one elemente
koje smo oduvijek zamišljali. Ljubav na prvi pogled, što bi se reklo.
Među prvim impresijama javlja se i ona - da se tu obavezno mora da radi o
našoj “srodnoj duši”. Međutim, u realnosti se često radi o uslovljenim
procjenama naših nižih centara (predatorovog uma) koje su uveliko
bazirane na kemikalijama/hormonima. Situaciju inetrpretiramo na bazi
‘što je babi milo, to joj se i snilo’, ignorišući intuiciju i sve
faktore koji ukazuju na suprotno. Znakove koji ukazuju na suprotno ne
vidimo a sve rupe krpimo projiciranjem vlastitih deluzija na objektivnu
realnost, dajući partneru sve one osobine koje cijenimo a on ih nema.
Nakon određenog vremena, tragaoc se pretvara u ‘bateriju’ dok partner
služi kao slamčica za crpljenje energije i prosljeđivanje nagore. A uz
sve to i - vektor. Nakon određenog vremenskog perioda, tragaoc se nađe u
situaciji kad se osjeća prevaren i iscjeđen kao krpa. U praksi, malo ko
može izbjeći ovakvu situaciju na osnovu savjeta ili teoretskog znanja.
Većini se desi da se moraju sami opržiti, da bi razumjeli lekciju. Na
kraju se ispostavi da se tu vjerovatno radilo samo o jednom zgodnom OP-u
ili o nekoj “malo kompleksnijoj situaciji” (npr. kao ono što je E.
Lorgen predstavila u knjizi Alien Lovebite).
***
Još jedna od mogućih zamki u ezoteričkom razvoju čovjeka može
predstavljati neka ‘ezoterička grupa’ ljudi koji naizgled imaju iste
cilj i koji su se (sinhronizovano) pojavili u “pravom” momentu. Praksa
je pokazala da u našoj realnosti svaka takva grupa neminovno zadobija
elemente sekte, gdje se tragaoc pretvara u sljedbenika (onih koji se
nalaze na vrhu, u “jezgru” ili “centru” grupe.) Nešto više o tome, ovdje.
Međutim, imajući na umu onaj Zakon broja 3, svi imamo različite potrebe i svugdje se nešto korisno može naučiti.
Čak i ono “učitelj se pojavi kad je učenik spreman,” moramo uvijek
podvrgavati kritičkoj analizi, pogotovo kad pomislimo na smo naišli na
nekog učitelja/gurua/naguala (na žalost, i među njima ima dosta
psihopata). Ipak se čini da su došla vremena kad svako od nas mora
postati svoj vlastiti učenik i učitelj/guru/nagual!?
Prema nekim univerzalnim zakonima, ono što čovjek traži, on to i dobije.
Tragaoc poštuje raznolikost prirode i drugih ljudskih bića, on poštuje
slobodu drugih, pa stoga ima prirodno pravo i na vlastitu individualnost
i slobodu. Bitka za slobodu je bitka za individualnost i obratno. Onaj
koji nema individualnost mora biti ovisan o drugima, te tako ne može
biti slobodan, ni teoretski a kamoli praktično. Zavisnost i sloboda se
međusobno ne podnose. S tim u vezi, kontrolni sistem upravo i pokušava
da uništi ljudsku individualnost, koliko god je on to u mogućnosti. Toj
vrsti napada smo svi manje više izloženi od samog rođenja.
Identifikacija s drugim ljudima a pogotovo GRUPAMA, -- čovjek se
identifikuje sa svim i svačim (religija, nacija, rasa, boja kože,
ideologija, fudbalski tim…) osim sa čovječanstvom u cjelini ili onim što
se podrazumijeva pod individualnim ljudskim bićem.
**
Ovjeravanje deluzija i učršćivanje mentalnih programa
Ovdje se radi o specijalnim “hiperdimenzionalnim efektima” u režiji 4D
OPS sila čija je svrha zaplašivanje ili zbunjivanje tragaoca,
ovjeravanje pogrešnih koncepata koje je tragaoc tek usvojio s ciljem
njegovog održavanja na pogrešnom putu ili njegovog vraćanja nazad u tor.
Sinhronizovano susretanje različitih individua koje potvrđuju određene
dezinformacije, ukazanja Svete Gospe i kojekakvih svetaca uz pojavu
kojekvih religijskih parafernalija, uslišavanje neke molitve, “božja”
proviđenja, obično u smislu kojekvih “čuda” koja trebaju da izazovu kod
čovjeka neku vrstu strahopoštovanja itd. itd. (Oni koji pate od
strahopoštovanja prema bilo kome ili čemu, ne mogu daleko stići).
Pomoć sa strane i odozgo
Pomoć „sa strane“ obično dolazi od strane individua koje su na sličnim
frekvencijama kao i mi. Tu takođe često dolazi do pozitivnih
sinhroniciteta kad se neki od njih pojave i pruže nam pomoć u pravi čas.
“Bog” pomaže čovjeku onoliko koliko je ovaj u stanju pomoći samom sebi.
To nas ne bi trebalo čuditi, s obzirom da svako od nas predstavlja
“jedinku božje manifestacije” sa svim ‘njegovim’ potencijalima u sebi.
Međutim, isto kao što mi kao 3D bića ponekad pružamo pomoć jedni drugima
i isto kao što mi kao 3D bića ponekad pružamo pomoć bićima 2-og
denziteta (životinjama i biljkama), tako će i neki od nas povremeno
dobiti i pomoć sa ‘gornjih-D’. Međutim, ta pomoć neće biti nikakav
rezultat naših molitvi s glavom okrenutom prema gore, nego će ona stići
onda kad entiteti koji je pružaju ocijene da nam je ona stvarno
potrebna. Oni će to učiniti na optimalan način a mi u većini slučajeva
nećemo čak biti ni svjesni da nam je pružena pomoć, jer bi u drugom
slučaju umjesto da koristimo svoje sposobnosti i potencijale –
pribjegavali molitvama i gledali prema gore kad god nam malo zapne, kad
lupimo nosom o patos ili kad nas neko ili nešto klepi po ušima.
Ukratko rečeno, čovjek se treba uvijek oslanjati samo na samog sebe, a
svaka iskrena i ničim uslovljena pomoć je uvijek dobro došla.
***
Šta da se radi?!
(Kažu - “ne pominji neki problem ako nemaš bar 2 rješenja”)
Neki od bitnih elemenata koje treba uvijek imati na umu, razrađivati i pravilno upotrebljavati kad su napadi u pitanju:
Ovi Kastenedini pojmovi se u praksi međusobno ispreliću, medjutim,
prilično su ispravni i otprilike predstavljaju neke od osnovnih alatki
koje moramo stalno nositi sa sobom, i - koristiti.
Nadalje:
– 5. ‘samovažnost’, - ukoliko nam uspije na jedan mudar način da
‘neutrališemo’ onu negativnu stranu ove naše komponente – mi tada, kao
jedna cjelina, stvarno: POSTAJEMO – NERANJIVI.
Sljedeći bitan elemenat:
- 6. “Sitni mučitelji” (Kastanedin pojam) – tj. ‘apsolviranje psihopata i
psihopatije (uključujući narcisoidnost kao “subkriminalnu psihopatiju”)
kao uslov za ‘dekontaminaciju’ i “susretanje s nepoznatim”, odnosno, -
efikasno suprostavljanje toj vrsti individua. (Od suštinske važnosti je -
upoznati neprijatelja!) Radi se o sticanju znanja o tzv. entropičnom
(OPS) stanju svijesti i načinima njene manifestacije. Psihopate su
reprezentativci “sila mraka” na našem nivou ili “crnih rupa”, na
kosmičkom nivou. Oni su primjer jednog jačeg izražajnog stepena tzv.
“uma predatora” (čije elemente svi mi donekle posjedujemo u određenoj
mjeri). Pojam su krajnjeg stepena “projiciranja” vlastite realnosti
(deluzija) na objektivnu realnost, u skladu s njihovim entropičnim
porivima.
**
Fizički napadi na tragaoca su rijetkost na 3D nivou jer oni koji su
prešli prvi prag prema Putu, biće dovoljno svjesni i ‘intuitivni’, da
pravovremeno prepoznaju znakove koji prethode napadu i izbjegnu ga na
vrijeme. Naravno, ukoliko nekim slučajem dođe do fizičkog napada u kojem
integritet čovjekovog bića, odnosno njegova ‘3D egzistencija’, postane
ugrožen, u takvim situacijama je odbrana SVIM sredstvima jedino što se
preporučuje. (Dakle, tuči - rukama, nogama, glavom, kao i svim mogućim
pomoćnim sredstvima koja nam se nađu pri ruci.)
***
Tzv. ‘hiperdimenzionalni’ psihički napadi mogu takođe biti veoma opasni
iako se obično izvode sa distance a danas čak i uz pomoć interneta.
Na žrtvu napada direktno se usmjeravaju misaone forme ili “fragmenti
svijesti” nabijeni negativnom energijom. Ukoliko se znakovi napada ne
prepoznaju na vrijeme ili ukoliko se zakašnjelo, odnosno, nepravilno
reaguje, čovjek može veoma lako ostati bez energije i zapasti u ono
stanje meteža njegovih nižih centara. Misli koje nisu potpuno ‘njegove’
(mada mu se one uvijek čine ‘njegovim’), počinju mu nezadrživo navirati a
energija isticati. Svako praktično dejstvovanje u takvom magnovenju će
imati velike šanse da po svojoj suštini bude destruktivno. U takvim
situacijama u gnostici se preporučuje vršenje introspekcije čim se
primjete prvi znakovi, odnosno, negativne emocije. (O tome ćemo reći
nešto više kasnije). Međutim, u praksi ćemo se zadesiti u situaciji kad
nismo počeli s tim na vrijeme, tako da je onda introspekcija teško
izvodljiva kad smo se već našli u stanju meteža. Tada bi idealno bi bilo
“isključiti” um i preći u ono “prisustvo u sadašnjosti” (E. Tol, Moć
sadašnjeg trenutka), međutim, ni to nije lako izvesti u tim momentima.
Naše ponašanje postaje eratično usljed haosa koji vlada u donjim
centrima. Tada bi jedino što bi moglo biti od pomoći bilo to da se
čovjek sjeti one svoje ‘više komponente’, duše/istinskog ja, te da
pokuša da usmjeri pažnju na impulse koji dolaze odatle, nakon što
postavi pitanje šta da se radi. Odgovor (“B-uticaj”) koji stigne odatle
može biti na prvi pogled (ličnosti/donjeg intelektualnog centra)
iracionalan, pa čak i bizaran. Međutim, ukoliko ga čovjek prepozna i
posluša, (u stanju meteža donjih centara veoma je teško razlikovati A i B
uticaje), tek kasnije će uspjeti da primjeti da je to bilo
najoptimalnije što je on tada mogao uraditi u svrhu zaštite integriteta
svog bića i sprečavanja svakog destruktivnog ponašanja sa svoje strane.
[Na primjer, jedan od “čudnih” odgovora može predstavljati gledanje neke
glupe komedije (DVD/video) uz par čašica rakije ili vino, pa onda u
krevet. Sutradan se čovjek obično probudi u puno boljem stanju, što mu
dozvoljava da napravi određene korekcije, odnosno, sanaciju štete.]
Znači, ono što se može prvo uraditi to je - preusmjeravanje pažnje na
nešto drugo, - odmor, pa onda - “rekapitulacija” ili introspekcija.
***
Kod malo ‘otvorenijeg’ djelovanja, čovjek se može naći na vjetrometini,
pa tako i izložen napadu većeg broja individua koje se nalaze u
međusobnoj rezonanciji. To može ići do te mjere da se stvori slična
atmosfera kao u onoj poslovici: “kad ti cijelo selo kaže da si svinja,
lezi u blato i valjaj se”. Međutim, “cijelo selo” često ne mora da bude u
pravu a ni mi ne moramo da se valjamo u blatu. U takvim situacijama
‘nereagovanje’ može biti najoptimalniji način odbrane. Nijedan argument
kojeg bi pružili za svoju odbranu ne bi bio dovoljno čvrst. Istina ima
osobinu da sama ispliva na površinu, međutim, ponekad to dugo traje.
(“Laž optrči pola svijeta prije nego što istina stigne cipele da
obuče”.) Češće se desi da vođa napada protumači naše ponašanje
defanzivnim, računa da smo ozbiljno ranjeni, te načini grešku i uleti u
prazan prostor bez lopte (tzv. ofsajd situacija) pokušavajući da nas
dotuče, gdje ga možemo sačekati i klepiti ga po ušima, te tako
neutralizirati napad. Tada obično ispušu i oni koji su ga slijedili.
Naravno, svaka situacija je specifična, te ne postoji neki jedinstven
recept koji važi za sve.
Gnostička tehnika odbrane
Na kraju, kako u svemu postoje one tri sile (Zakon broja 3), isto je
tako i kad su napadi u pitanju. Iz njih je uvijek moguće izvuči i nešto
pozitivno. Negativne emocije u sebi sadrže energiju. (Energija je
istinska ‘valuta’ ovog univerzuma). S tim u vezi, u samom početku pojave
negativnih emocija, čovjek koji je prešao onaj prvi prag (gnostika), te
tako i počeo u sebi formirati ‘magnetni centar’, trebao bi biti u
stanju da izvrši jednu ‘introspekcijsku opsevaciju’ tih emocija i
razložiti ih tako što će ih “iznjeti na svjetlost dana” (konstatacija
ili uvažavanje). Njihovim razlaganjem oslobađa se jedna specifična
energija (‘Si-12’) koja pojačava vibracije donjeg emocionalnog centra,
te mu omogućava izravnu vezu sa višim emocionalnim centrom, koji će onda
ubaciti u sistem jednu novu energiju (‘Sol-12’), koja će u njemu
inducirati jedan specificno intenzivan osjecaj zadovoljstva koji ce
nadalje izvrsiti transmutaciju energije ‘Si-12’ u ‘Sol-12’ i tako
ojačati njegov magnetni centar (koji je u svom začetku.) Svaka pobjeda
izvojevana nad negativnim emocijama koje su produkt napada - ubrzava
stvaranje “magnetnog centra”, te tako i rast čovjekovog bića.
S tim u vezi, tragaocu (ili ‘ratniku’) koji se nalazi na pravom putu,
‘sitni mučitelji’/psihopate i svi drugi ‘napadači’ mogu biti od najveće
pomoći pri izgrađivanju njegovog magnetnog centra i povezivanju sa
svojom dušom preko medijuma viših centara. Tragaoc će, dakle,
transformisati energiju nižih frekvencija koju mu oni ‘obezbjeđuju” u
energiju viših frekvencija, koja mu je potrebna za izgradnju magnetnog
centra. Tako čovjek uz pomoć napada na njega može izgrađivati svoje
biće.
**
Tako dolazimo i do patokratije koja danas vlada ovom planetom. Nju
možemo uzeti kao otjelotvorenje pojma “mučitelja-psihopate”
(“neprijatelja”) na grupnom nivou. Dakle, ukoliko nemamo nekog
individualnog psihopatu u svojoj neposrednoj blizini, ne moramo ga ni
tražiti. Imamo ga pred nosom u obliku patokratije, zajedno sa svim
njegovim manifestacijama. Nije problem shvatiti ovo teoretski, koliki je
problem kad to čovjek shvati iz dubine svog bića. To je doživljaj kojeg
neki nazivaju “teror (spoznaje) situacije” a neki koriste i termin:
“the heat-of-the-realisation”. Ne znam s čim to uporediti i kojim
riječima?!
Što se više upoznamo sa psihopatijom, utoliko više manifestacija
“mučitelja” ćemo uspjeti primjetiti oko sebe i u sebi. Nama valja da joj
se suprostavimo koristeći gorenavedene elemente. Ovo na prvi pogled
izgleda kao borba između Davida i Golijata, pogotovo ako se shvati
suština problema. To su neki elementi koje npr. mnogi ‘tragaoci’ ne
razumiju, previđaju ili potcjenjuju. Mi smo SVI transpersonalizovani
(“psihopatizirani”), manje ili više, ovdje i sada. Godinama već živimo u
sredini koja je transpersonalizovana, među transpersonalizovanim
ljudima i neprestano izloženi psiho-patološkom materijalu. Odatle se
mora krenuti i toga se mora stalno biti svjestan!
Međutim, kako smo vidjeli, mi imamo i određena sredstva na raspolaganju koja možemo efikasno koristiti.
Na kraju, mislim da moramo biti načisto s tim da će napada i borbe
uvijek biti, bilo da se nalazimo u 3D ili višim denzitetima jer i to
spada u lekcije.
