Postoje trenuci u životu kad se sve mijenja. Skrenemo za ugao,
napravimo izbor, a put kojim smo išli zauvijek ostavimo iza sebe.
U Tedovom životu taj trenutak je došao kad je stigao u Sun Valley
(Sunčanu Dolinu- prev.). Godinama mu je bio prikazivan san u kojem je
svaki detalj ovog trenutka bio jasan, ali on nije imao nikakvu
predodžbu o njegovoj važnosti. I nikad nije shvatio da su neke sile
djelovale oblikujući njegov život za nepoznate svrhe. Prije, kada bi se
dogodile neobične stvari, obzirom da mu se nisu uklapale i imale
smisla u širem kontekstu, Ted bi ih jednostavno izbrisao iz glave. Čak
je došao na pomisao da je njegov sastanak s anđelima, koji su stopili
njegovu i Jill-inu dušu, morao biti ništa doli san. Obzirom da Jill, na
kraju krajeva, nije, poput njega, odgovorila transformiranim
emocijama.
Ali sada, promatrajući kako njegov ponavljajući san u Sun Valley-u
postaje kruta stvarnost, Ted je osjetio da se njegovo razumijevanje
svijeta raspada. Što je bilo to, neprestano se pitao, što mu je
pokazivalo one snove? Što ga je to dovelo na ovo mjesto i dalo mu ovaj
posao, koji su mnogi prije njega bezuspješno pokušavali dobiti?
Međutim, to početno čuđenje ubrzo je nestalo, i Teda su opčinili
blještavilo i brzi tempo života Sun Valley-a. Bio je to život nimalo
nalik onom koji je iskusio u Alabami. Mladić, prvi put prepušten sam
sebi, brzo prihvaćen od strane drugih zaposlenika, koji je stvarao
prijateljstva s ljudima iz cijele zemlje i „trljao laktove“ s
utjecajnima i slavnima; kako da ne bude impresioniran svim tim? Vani na
klizalištu pratio je bravure Peggy Fleming, a u šumskoj Vili (eng.-
Lodge) posluživao „selebritije“ poput Andy Williams-a, Ann Southern, i
Lucille Ball. Upoznao je obitelj Hemingway, koje je njihov dom u
Ketchum-u učinio redovitim posjetiteljima Doline. I još k tome su ga
pozivali na čuvanje djece poznatih, poput mlade kćeri Janet Leigh,
Jamie Lee Curtis.
Također se našao usred druge čudesne krasote, neodoljive ljepote
krajolika. Ted je veći dio ljeta proveo u lutanju po planinama
istražujući šumske staze koje su vodile daleko od doline u svijet
veličanstvene divljine i mirne izolacije. Mali pamučarski klinac, koji
je jednoč natjeravao zečeve po poljima, sad je, s obnovljenim
uvažavanjem velike kreativne sile univerzuma, landrao planinskim
livadama. Ponekad, dok bi ležeći odmarao od penjanja, Ted bi gledao
dolinu ispod i osjećao kao da priviruje u raj.
Ljeto je proletjelo brzo i sretno. Ted je do te mjere uživao na poslu u
Vili, da gotovo da je osjećao krivnju što će za to biti plaćen.
Njegovi suradnici su bili prijateljski i poticajni, i među njima se
Ted, sa svojim jedinstvenim južnjačkim zavlačenjem i zarazno dobrim
humorom, poprilično isticao. Svaki dan je bio tako pun uzbuđenja i
zabave, da na sutra nije ni pomišljao, sve do samog zatvaranja ljetne
sezone.
Jednog kolovoškog dana, upravitelj Bert ga je pozvao na dogovor oko
planova za organizaciju ekipe za zimsku sezonu. Zanimalo ga je na koga
može računati nakon jednomjesečne stanke, prije ponovnog otvaranja Vile
u listopadu. Ted iznenada shvati da je njegovu boravaku u raju došao
kraj, i po prvi put od kako je stigao, morao je razmišljati o povratku u
Alabamu i na sveučilište.
Smučilo bi mu se svaki put kad bi zamislio kako se ukrcava na vlak za
jug. Cijelo njegovo biće opiralo se toj ideji, i na kraju sjede pisati
pismo kući, javljajući svojima da se neće vraćati. Ovo mu je životna
prilika, objasnio je, da iskoristi privilegij besplatnog skijanja,
leteći niz snježne padine u društvu filmskih zvijezda i tajkuna. Stekao
je nove prijatelje iz cijeloga svijeta, rekao im je, a osim toga,
sveučilišta će uvijek biti tu. Ništa ga ne bi natjeralo da ode,
ustrajao je, barem ne još.
Ted je također pisao i Jill, po prvi put od dolaska u Sun Valley, i
iznio joj svoje planove. Odmah je otpisala špotajući ga što joj nije
prije javio tako dobre vijesti.
"Da sam znala da ćeš prihvatiti taj posao," napisala je: "Pridružila bih ti se preko ljeta u Idahu."
Iznenađen tolikim entuzijazmom, Ted joj objasni koliko je nenadano
dobio ponudu za posao da ju jednostavno nije imao kad obavijestiti.
Rekao je da mu nedostaje i da mu je do nje stalo jednako kao i prije. I
još je naglasio da su se ionako premalo viđali zbog udaljenosti između
dvaju sveučilišta koje su pohađali.
Ted je, obzirom da se između njih nikada nije razvila romansa, smatrao
vrlo čudnom Jillinu izjavu kako bi mu se pridružila u Idahu, no nije se
previše zadržavao na pismu. Umjesto toga, usmjerio je pažnju na
predstojeću stanku između sezona u kojoj je mogao malo putovati i još
više razgledati kraj. Sve misli o Alabami bile su zaboravljene.
Nekoliko dana prije početka njegovog odmora, međutim, Tedu je netko
pokucao na vrata. Otvorio je i ugledao Jill kako stoji s osmijehom i
koferom.
"Bok", rekla je brzo ga zagrlivši, "Nedostajao si mi. Imam nekoliko
tjedana do početka nastave, a sve što si pisao o ovom mjestu zvučalo je
jednostavno fantastično, pa sam poželjela i sama to vidjeti. Zar ti
nije drago što sam ovdje, Tedi? "
"Pa, naravno," odgovorio je nakon što je prvi šok popustio. "Ali zašto mi nisi javila da dolaziš"
"Htjela sam te iznenaditi!" nasmijala se. "Uskoro ti počinje godišnji
odmor, zar ne? Možemo se super provesti prije nego se vratim kući." Ona
ga opet zagri, i Ted osjeti ponovno nadiranje poznatog osjećaja
ljubavi prema njoj.
"Da," rekao je, "možemo se super provesti Jill".
Ted ju je poveo na razgledavanje po dolini, ponosno ju predstavljajući
svojim prijateljima, polaskan time što je prevalila toliki put samo da
bude s njim. Pokazao joj je okolicu poput pravog domaćina.
Činilo se kako se Jill svima odmah svidjela. Čak se i Bert do te mjere
zagrijao za nju nakon samo nekoliko minuta, da joj je ponudio posao
konobarice ukoliko se odluči ostatiti preko zime. Ted se tome samo
nasmijao, tako da ga je Jill-ino promptno prihvaćanje ponude ostavilo
bez daha.
"A što ćeš sa školom?" profrfljao je, "i što će reći tvoja obitelj, za ime boga?"
"Ne zanima me što oni misle", kazala je Jill. "Ako ti možeš ostati
ovdje i neko vrijeme zanemariti faks, mogu i ja. Ti si mi najbolji
prijatelj Tede, i izvrsno ćemo se zabavljati zajedno."
Ted dalje nije raspravljao. Sa Jill u Sun Valley-u, njegov raj bio bi
savršen. Ljubav koju je osjećao za nju još otkako je imao četrnaest,
nikada nije ugasla. A kada je Vila u rujnu zatvorena, Ted i Jill
krenuli su u istraživanje svijeta. Putovali su na zapad kroz Utah,
Oregon i Washington, mjesta za koja ni sanjali nisu da će ih vidjeti.
Sva ograničenja koja su ih sputavala u prošlosti nestala su, svijet je
bio nov i neograničen, a oni odgovorni nikom doli sebi.
Negdje tijekom njihova putovanja, Ted i Jill prešli su još jednu
granicu preobrazivši se iz prijatelja u ljubavnike. Tedu se činilo da
ne postoji više ništa što bi mogao poželjeti od života, i zahvaljivao
je anđelima koji su ih jedno drugom predodredili. Nazdravljali su
svemu; novim znamenitostima, novim gradovima, njihovom novom odnosu. Po
svršetku godišnjeg odmora vratili su se u Sun Valley iscrpljeni ali
dobro raspoloženi, pripremiti se za zimsku sezonu.
Bio je to krug danonoćnih zabava isprekidanih samo laganim pauzama za
rad. Mnogi od Tedovih ljetnih prijatelja ostali su i tokom zime, a bilo
je i drugih novih zaposlenika za upoznat. Drugarstvo je bilo na
visokom nivou dok su nakon posla čoporativno odlazili plesati i piti i
partijati po lokalnim barovima nošeni na krilima mladosti.
Jill je osobito voljela noćni život, i iako ona i Ted nikada nisu bili
izloženi takvim slobodama, ili možda baš zbog toga, ona ih je
nesmotreno prigrlila. Tiha, pristojna mlada djevojka koju je Ted
zavolio u Alabami pretvorila se u žestoku partijanericu, koja je mogla
piti i plesati do fajrunta.
Tedova je izdržljivost, s druge strane, ubrzo dosegla svoj limit.
Isprva je tulumario i pio s pravim oduševljenjem, ali dolazeći kući
pijan svake večeri, hvatajući nekoliko sati sna u svojoj sobi, a zatim
pokušavajući mamuran odraditi smjene; i ubrzo je njegov entuzijazam
splasnuo. Bio je mlad i zdrav, ali održati korak sa Jill, shvatio je,
moglo bi ubiti i konja. Sljedeće noći, kada ga je Jill došla pokupiti
na uobičajeni izlet u grad, Ted je predložio da rađe ostanu kod kuće i
malo se za promjenu odmore.
"Ali ja nisam umorna," nasmijala se. "Hajde, svi su već dolje. Idemo. "
"Ne, stvarno, ne večeras", otresao je glavom. 'Nećemo im nedostajati ovaj put. "
"Pa, oni će meni nedostajati!" reče Jill s nagovještajem ljutnje. "Što ćeš ionako raditi tu unutra? Čitati? "
"Da, možda hoću", odgovori on. "Ali idi ti s ostalima ako želiš, a
možda se i vidimo poslije." Vidio je da je Jill naumila partijati, a to
što se njemu nije išlo nije značilo da se ona ne bi trebala zabaviti.
"Fino", rekla je Jill prpošno. "Uživaj u svojoj knjizi Tede." I ode bez osvrtanja.
Na trenutak je osjetio krivnju. Jill je bila mlada i slobodna, odlučna u
namjeri da nadoknadi sve one godine koje je provela ponašajući se
ozbiljno i odgovorno i dobro. Ako se htjela razuzdati malo, govorio si
je Ted, dobro onda, zašto ne? Shvaćao je to, ili je barem mislio da
shvaća.
Ali on sam je bio puno zreliji, stara iskusnjara u ovoj brzoj traci
života s cigla četiri mjeseca slobode pod kotačima. Sad je već bio
veteran u donošenju odluka koje život mijenjaju, a kad je odlučio
ostaviti faks, Ted je počeo uviđati i druge mogućnosti za budućnost.
Dok je promatrao svakodnevno poslovanje Vile, bio je iznenađen otkrićem
da ga je poslovna strana stvari zaista zanimala. Dok na faksu njegova
naobrazba nije imala neki određeni smjer, a odluka o karijeri činila se
jako dalekom.
Promatranje poduzeća kao što je Sun Valley Vila iznutra bilo je pravo
otvaranje očiju. Oduvijek je imao glavu za brojeve, te je ubrzo shvatio
da bi se takva vještina mogla unovčiti. Financijsku i praktičnu stranu
poslovanja njemu je bilo lako pohvatati. Izgledalo je kao prilično
dobra ideja saznati sve što je mogao o tome, pa je Ted prionuo učenju.
Prošao je dvadesetu, i bilo je vrijeme da počne razmišljati o svojoj
budućnosti.
Netko mu je dao knjigu THE PETER PRINCIPLE, od Laurence J. Peter-a, i
te noći je usredotočeno čitao prvih nekoliko stranica. U neko doba
iznenadi ga kucanje na vratima i Ted baci pogled gore. Sat je pokazivo
da je mnogo kasnije nego što je mislio.
Vrata se otvore i Jill ušeta pomalo teturajući. "Hej Ted," rekla je,
"ti si stvarno propustio zabavu večeras." Baci se na krevet i zakotrlja
unatrag, smijući se dok se Ted ispružio da ju dohvatiti.
"Da, a ti ćeš sutra patiti", odgovori on. "Nosim te u krevet prije nego
padneš i slomiš nešto. Hajde, primi se za mene." Osovio ju je na noge i
krenuo niz hodnik do ženskog krila, ali je Jill bilo teško
kontrolirati u njenom pijanom stanju.
"Željela sam te uz sebe tamo", rekla je, odbijajući se od njega
razigrano. "Puno bolje bi se zabavila s tobom." "Da si se samo malo
bolje zabavila", reče on, "sad bi puzala Jill".
Progurali su se kroz vrata njezine sobe i Ted joj pomogne da legne u
mraku. Ona je pokušala nešto reći dok ju je pokrivao dekom, ali se onda
prevrne i onesvijesti.
Sljedeće noći, Ted je otišao sa Jill do bara, i ovaj put je odlučio
vidjeti koliko pije. Kad je naručila četvrtu, on je predložio da je
možda već dovoljno popila, ali Jill ga je ignorirala. Kad je završila s
petom, Ted je više nije mogao privoljeti da sjedne. Htjela je plesati,
a ako Ted neće ima dosta drugih koji bi.
"Ne", inzistirao je. "Idemo sad doma. Skroz si me izmorila. " Jill se
prkosno istrgne. "Zaboravi", rekla je. "Uopće nisi zabavan. Što ti je? "
"Ne mogu više," odgovori on ogorčeno. "Meni je bilo dosta, i ja sad idem. Ako želiš poći sa mnom, skupi stvari i idemo. "
Okrenuo se s namjerom da pođe, ali Jill nije ni mrdnula. Ted je
oklijevao samo trenutak, a zatim izašao sam. Snijeg je počeo padati, no
on ga je jedva primjećivao. Studen, koju je on osjećao, izvirala je
negdje iz njegovog srca. Ruka mu poleti do prsa, i na trenutak pomisli
kako je tamo osjetio dodir anđela. Jill u koju se bio zaljubio nije
bila djevojka koju je upravo ostavio u baru.
Iduću večer nakon posla, Ted se pitao da li će Jill doći do njega i
zvati ga da izađu. Iza dvadeset jedan sat, kad se nije pojavila,
svladala ga je znatiželja i on ode do ženskog krila. Jillina soba je
bila prazna. Bilo je puno kasnije kad se pripita konačno pojavila na
njegovim vratima i napravila gestu pomirenja.
Ništa više nije bilo izgovoreno nakon toga, ali su oboje znali da su se
među njima stvari promijenile. Jill je većinu noći provodila u baru
sama ili s drugima; Ted bi ostajao doma; a onda bi Jill, po povratku,
nakratko banula poželjeti mu laku noć. Tijekom dana je, međutim, njihov
odnos izgledao isto kao prije, pa se Ted nadao da je kriza prošla.
Jedne noći, kad nije imao ništa posebno za radit, odlučio se spustiti
do bara i iznenaditi ju. Zagazio je kroz hladnu noć prema gradu, i do
trenutka kad je stigao u bar bio je spreman na piće za zagrijavanje i
možda kakvu vježbu na plesnom podiju. Išao je od stola do stola
bezuspješno tražeći Jill dok mu konačno jedan od njegovih suradnika
nije mahnuo i Ted sjede.
"Već te neko vrijeme nije bilo ovdje", primijetio je njegov prijatelj.
"Daj da ja počastim s ovom rundom, ok?" ponudio se dok je Ted od
konobarice naručivao pivo, svoju uobičajenu namiru. "Hvala", rekao je
Ted. "Nisi vidio Jill, jel' da?" "Niks, ne večeras", odgovori
prijatelj. "Mislio sam da možda vas dvoje imate privatni party."
Ted se nasmijao kimajući glavom. Svi su znali da da su on i Jill par,
ali otkad je ona počela odlaziti u bar sama, njihove intimne kasnonoćne
romanse su se prorijedile. Zato je on sada i bio tamo, nadao se da će
se on i Jill zabaviti, a zatim vratiti u dom zajedno. Stvarno zajedno,
po prvi put nakon više tjedana.
Popio je par piva i čekao sat ili više nebi li ju ugledao. No,
naposljetku je postalo jasno da je Jill bila negdje drugdje, pa se
nevoljko uputio natrag u dom sam.
Bilo je gotovo jedan iza ponoći kad je stigao. Prije odlaska u svoju
sobu, Ted se zaustavi kod Jill i pokuca. Prigušeni glasovi iznutra
natjerali su ga da na trenutak zastane, ali je ipak, lagano ih
odgurnuvši, otvorio vrata. Pod prigušenom rasvjetom, prvo što je
ugledao bio je njegov cimer Gary kako sjedi na kauču grleći nekoga.
Jill. Bili su se ljubili, ali kad su se vrata otvorila oboje su ga
zatečeno pogledali. Dok se Ted polako povlačio iz sobe Jill je krenula
prema njemu, no izraz njegovog lica upozorio ju je da ga ne slijedi.
Trideset minuta kasnije Ted se opet zatekao u gradu, u prvoj trgovini
sa žesticom na koju je naišao. Zatim je otišao u omanji hotel, unajmio
sobu, i u nastavku krenuo isprazniti bocu koju je kupio.
Nije mogao prestati plakati. Ni alkohol mu nije mogao odagnati bol, ali
se naposljetku barem onesvijestio na krevetu. Dva dana kasnije, kada
se napokon vratio u Vilu, Bert ga je dočekao uzrujan i ljut.
"Gdje si ti dovraga bio?", inzistirao je. "Propustio si smjenu jučer, a
ni sad ne izgledaš kao da bi danas mogao raditi. Takvo neodgovorno
ponašanje nije tebi slično Tede."
"Žao mi je", kazao je Ted jadno. "Znaš da sam uvijek točan kao sat
Berte. Nikad prije te nisam iznevjerio. Ali ovaj put je bilo osobno.
Trebalo mi je neko vrijeme da sam sa sobom riješim neke stvari. Jesam
li otpušten? "
"Ne, nisi otpušten", Bert odgovori, a iz tona njegova glasa Ted nazre
da je njegov šef sigurno nešto čuo o situaciji. "Ti si mi jedan od
ponajboljih radnika, mislim da bih ti mogao progledati kroz prste ovaj
put. No, potrudi se da me idući put obavijestiš gdje si prije nego što
opet nestaneš, u redu? "
"Dobro," Ted kimne. "To se neće ponoviti. Hvala Bert ".
Kad mu je smjena završila, Ted nevoljko krene u dom nesiguran što bi se
moglo dogoditi kad se suoči sa Gary-jem. To je bila prva stvar koju je
trebao srediti. Suočavanje s Jill je u ovom trenutku bilo više nego
što bi mogao podnijeti.
No, kad je došao u svoju sobu, postade mu jasno da se Gary odselio. U
jednu ruku mu je laknulo, dok s druge strane jedan dio njega je želio
sukob. Izdao ga je dobar prijatelj, i on je želio znati zašto.
Gary-a nije bilo teško pronaći. Pola sata kasnije bili su sami u
njegovoj novoj sobi, a kada je Ted ugledao prijateljev osramoćeni
izraz, njegov bijes je popustio.
"Čovječe, zaista mi je žao. Stvarno žao Tede, "rekao je Gary. "Znam da ti to ne pomaže puno."
"Vjerovao sam ti", kazao je Ted. "Jill je bila moja djevojka, a ti si bio moj prijatelj. Kako si mi mogao to učiniti? "
"Slušaj," Gary je odgovorio: "Nikad nisam ni pomišljao na to. Ali, Jill
zbilja zna biti uvjerljiva. Donijela je bocu do sobe, tražeći tebe,
ali ja sam bio tamo, i ona je ostala neko vrijeme. "
"Nisi li pomislio na mene?" Ted upita. "Ako si želio djevojku, ima ovdje dosta i drugih osim moje!"
"Naravno da jesam," tvrdio je Gary "čak sam i pitao Jill zašto koketira
sa mnom kad je s tobom u vezi. I znaš što? Samo se nasmijala i rekla
da ona nije tvoja, da te voli samo kao prijatelja i to je sve. Rekla je
da je slobodna činiti što ona hoće, a isto tako i ti. "
Ted više nije slušao. Otišao je, odlučan pronaći Jill i čuti to iz
njenih usta. Bez obzira na ono što je vidio u svojoj sobi nije mogao
vjerovati da je ozbiljno zagrijana za Gary-a. Jedini način na koji će
zaista znati je da vidi njezino lice, pogleda je u oči i čuje njeno
objašnjenje. Ako ga je uopće imala.
U vrijeme kad ju je pronašao, Tedova opsesivna potreba za Jill je
ključala, a on je bio toliko očajan da bi joj vjerovao što god rekla.
Htio ju je nazad, staru Jill koja ga je voljela, čija je duša bila
stopljena s njegovom. Znao je da će joj oprostiti ako kaže da joj je
žao.
Jill nije izgledala oduševljeno što ga vidi kako ulazi u njezinu sobu.
"Što hoćeš?" pitala je ljutito.
To nije bilo ono što je Ted očekivao i za trenutak nije mogao
odgovoriti. "Želim znati što se dogodilo", konačno je uspio izgovoriti.
"Šta to tebe briga?" sijevnula je. "Ignorirao si me tjednima. Samo
radiš i čitaš i lutaš sam po planinama. Ja želim uživati u životu i
zabaviti se! I to ću i napraviti! Dečki ovdje znaju kako se dobro
zabavlja, ako si ti zaboravio. Konačno sam se maknula iz južnjačkog
gradića u kojem su mi se svi miješali u posao. Obitelj me samo davila.
Po prvi put u svom životu osjećam se slobodna i živa, i uživati ću u
svakoj minuti toga, sa ili bez tebe. "
"Ali, Jill, što sa nama?" Ted se izjasnio. "Što ovo znači? Kako to možeš govoriti? Znaš da smo si suđeni. "
"Gle," rekla je, "Odrasli smo zajedno, zajedno se školovali, išli u
crkvu zajedno, pa naravno da te volim Tede. Kako bih te mogla ne
voljeti, ti si moj najbolji prijatelj? Pokušala sam te voljeti na način
na koji bi ti to želio. Ali sve to s anđelima i stapanjem naših duša,
Tede to je tvoja opsesija. To su bili tvoji anđeli, ne moji! "
Ted je osjetio, kako se, poput suhe grančice pod cipelom, nešto
prelomilo u njemu. Očekivao je navalu boli koju je mislio da će
osjećati. Jill ga je konačno i potpuno odbacila, ali zapanjujuće, no
bol je nestala. Njezine riječi, iskrene i bezobzirne, su ga oslobodile,
i ni komadić njezine duše nije ostao u njemu, ne više. Opsesija nesta.