Zapiši viđenje, ureži ga na pločice, da ga čitač lako čita.
Habakkuk
Sa ovom novom potvrdom, Ted je protiv svoje volje prihvatio mogućnost
da se njegov uznemiravajuči "san"odrazio na stvaran događaj. I njegova
nagonska reakcija na to nije bila sretna. Budući da se činilo da
uključuju NLO -e i njihove male sive stanare, odlučio je to svoje
iskustvo podjeliti sa svojim prijateljem u knjižari. Njegova je prilika
došla sljedeću subotu kada je čekao u svom malom uredu da mu stigne
sljedeći klijent i slušao razgovor između nekoliko njegovih prijatelja
iz susjednog ureda. “Da li si gledao TV prilog neku noć o sakaćenju
stoke u Arkansasu?” pita jedna žena. “ Prikazali su sve one mrtve krave
sa dijelovima koji im nedostaju. Neke su imale odstranjene repove i
odrezane dijelove čeljusti. Jedna je bila sa uklonjenom maternicom
pomoću neke vrste nepoznate kirurške procedure, možda laserski, doslovno
izrezana između slojeva stanica.” Zaintrigiran, Ted je izašao iz svoje
kancelarije i upitao “Dali su rekli nešto o tome zašto je ta stoka
bila osakaćena?” “Ne,” odgovori žena. “Nisu rekli da su definitivno
vanzemaljci, dali su nekoliko mogućnosti. Ali znamo da su za to
odgovorni vanzemaljci.” “Zašto bi vanzemaljci bili zainteresirani za
krave?” upita Ted. “Rekla bih da oni proučavaju različite vrste na našoj
planeti,” odgovori druga žena. “Vjerojatno traže načine da poboljšaju
prehranu koju dobivamo od krava. Moguće da čak genetski modificiraju
novu vrstu goveda da mogu izdržati predstojeće zemaljske promjene, tako
da bi ljudskoj vrsti bio osiguran opstanak.”
“Ne možemo dokazati da su bili vanzemaljci,” veli prva žena, “ali
sigurno su oni. Zdrav razum govori da bi to naša vlada zaustavila da su
u pitanju bili samo lopovi. Osim toga, lopovi bi htjeli cijelu kravu, a
ne samo iskružen rektum.” Svi su se smijali, uključujući i Teda, a ona
je nastavila. “Mislim da vanzemaljci čine te eksperimente da bi
pomogli čovječanstvu,” “Po svemiru kruži priča kako je ljudska rasa
pokvarena i samodestruktivna i oni nam žele pomoći da sve to
počistimo.” “Nadam se da si u pravu,” odgovori Ted, “ali ne razumijem
zašto vanzemaljci samo ne slete i iskreno nam kažu što žele. Zbog čega
sva ta tajnovitost?” “Gledaj, Ted,” objasni mladić, “znaš kakvi su
ljudi. Ako bi vanzemaljci sletjeli, prvo što bi ljudi učinili, uzeli bi
svoje puške i počeli pucati. Nismo dovoljno duhovno razvijeni da bi
podnijeli jedan takav masovni bliski susret. Cijeli svijet bi bio u
panici i vanzemaljci to znaju. To je zašto se oni ponašaju na takav
način. Oni su ovdje da nas nauče, ne da nas preplaše. Oni znaju bolje
nego da samo slete.” “Pa, mene su pakleno prestrašili,” odgovori on,
iznoseći priču otmice njega i susjeda. Prijatelji su na to reagirali
uzbuđeno i ushićeno. “Nisam iznenađen,” jedan od njih je primijetio.
“Neke od stvari koje si nam rekao navode me da se zapitam da nisi i ti
imao kontakte sa vanzemaljcima. Kako divno! Ti si očigledno specijalna
osoba, odabrana osoba.” “Ne znam zašto mi se to dogodilo,” odgovori
Ted. “Ne znam ništa u vezi vanzemaljaca i da vam pošteno kažem, cijela
stvar me jako prepala. Ne želim da se vraćaju u moju kuću, ili da opet
otimaju ni mene ni moje susjede. Zašto su baš izabrali mene?”
“Pokušavaš ovo učiniti previše komplicirano, Ted,” prva žena odgovori,
“ali je u stvari vrlo jednostavno. Niste oteti ni ti ni tvoji susjedi.
Vanzemaljci ne otimaju ljude, nego prave kontakt s njima. Oni su ti
vjerojatno pomagali već duže vrijeme a ti samo nisi to znao. Uvjerena
sam da su tvoji duhovni vodiči dopustili vanzemaljcima da naprave
kontakt. Upozorili bi te da vanzemaljci nisu uredu.” “Vanzemaljci znaju
da si ovdje u ovoj inkarnaciji na psihičkoj(vidovnjačkoj) misiji da
pomogneš čovječanstvu,” složi se njezin prijatelj, “i oni ti pomažu.
Mislim da je to jako lijepo. Tko zna što te sve ne uče?”
“Mislite li da su to moje psihičke (vidovnjačke) mogućnosti koje su ih
privukle prema meni?” zapita Ted. “Mislite li da će me voditi i učiti
me stvarima kao u filmu Close Encounters (Bliski susreti treće vrste)?
Pa, promislite ponovo! Ne zanima me ako ih moje sposobnosti
interesiraju, ne sjećam se da sam ih pozvao u svoju spavaću sobu usred
noći da me preplaše. Kakvo im je to ponašanje?
“Sa njihovom tehnologijom,” on nastavi “vjerujem da su mogli nazvati
prije upadanja u kuću. Možete govoriti bilo što, ali Vam upravo
govorim, da je nešto čudno u vezi cijele ove stvari.
Ne sviđa mi se i ne želim biti ni jedan dio nje.” “Pretjeruješ,”
odgovori žena “i uz to, ne možeš napraviti ništa u vezi toga. Tvoje
više JA je dalo dozvolu za to na jednoj razini, vjerojatno prije tvoje
reinkarnacije. Sve je isplanirano, pa se možeš jedino opustiti i
uživati u tome.”
“Možda je tako,” ogradi se Ted, “ali znam jednu stvar. Bolje im je neka
počnu kucati prije ulaska ako žele moju pomoć. Ako je sve to tako
divno kao što govorite, zašto onda ne mogu spavati po noći? Želim znati
što mi se dogodilo od vremena kad smo napustili područje, pa sve dok
nisam vraćen natrag u kuću, jer se ne sjećam ni jednog tog dijela.”
“Sigurna sam da su te samo učili,” čovjek ga je uvjeravao, “i kad dođe pravo vrijeme, sjetit ćeš se.”
Međutim, Ted nije bio zadovoljan njihovim objašnjenjem. Neizbježno,
kada god bi se našli u daljnjoj diskusiji u vezi vanzemaljaca i
njihovih postupaka, razgovor bi se obično okrenuo u njihovu korist.
Ostali su bili čvrsti u svojim uvjerenjima da su vanzemaljci bili divni
i dobronamjerni, ali Ted je rezervirano gledao na bilo koju vrstu bića
čije su akcije bile tako nametljive.
Nedugo nakon incidenta u susjedstvu, Ted je primio iznenađujuće čistu
komunikaciju iz izvora kojeg nije mogao identificirati. Uvijek je
pretpostavljao da takve poruke dolaze iz duhovnog svijeta, ali sada sa
svjesnosti o izvanzemaljskom upletanju, nije bio više siguran u to.
Unatoč nebuloznom izvoru, poruka je bila sasvim specifična, o knjizi
koju je namjeravao napisati. U prošlim očitanjima koja su drugi
vidovnjaci napravili za njega, nekoliko mu je puta bilo rečeno da će
biti umješan u izradu knjige. U nekim od očitanja, sve unatrag do 1970
-e, navedeno je da će biti više od jedne knjige. Ali Ted nikad nije
osjetio potrebu da napiše knjigu, barem ne do ove nove poruke. Osjetio
je nagon da napiše o njegovim životnim iskustvima, ali pošto nije
pisac, bio je frustriran i nesiguran kako započeti. Pa kao što je i
činio u prošlosti, Ted je stavio cijelu stvar u ruke svojih duhovnih
vodiča. Rekao im je da ako su oni stvarno htjeli od njega da piše,
trebali su mu osigurati odgovarajuću opremu i inspiraciju. “Nemam ni
pisaće mašine,” rekao im je. “Ako trebam da pišem tu knjigu, onda želim
pisaću mašinu. ”
Zaboravio je nakon nekog vremena na to, ali kad mu je umro prijatelj i
ostavio mu pisaću mašinu, vratio mu se taj duhovni izazov. Ubrzo je
uslijedio jedan živ san, u kojem su mu neki neidentificirani entiteti
pokazali tu knjigu koju je trebao napisati. Slijedeće jutro, ispričao
je prijatelju san, uvjeren da je to važno. “Ozbiljni su,” rekao je,
“zaista žele od mene da napišem tu knjigu. Ne samo da su mi je
pokazali, nego su mi rekli i kako da je nazovem ”THE LIGHT WORKER“.
No, iako su duhovi insistirali i oprema je bila osigurana, Ted je
odgodio početak rada na knjizi. Njegove sumnje o prirodi tih entiteta
smekšale su entuzijazam za projekat. Umjesto da piše, Ted je uložio
svoju energiju u vidovnjačka očitavanja u knjižari, ali ipak nastavio
je razmišljati o NLO-ima i vanzemaljcima, te raspravljati o njima sa
svojim prijateljima.
Jedno poslijepodne, kad su imali jedan od takvih razgovora u knjižari,
Ted je počeo da pretura sam po knjigama. Nekoliko momenata kasnije,
dignuo je pogled i primjetio je jednu ženu, malu i zrelu ali veoma
atraktivnu i kulturnu, koja ga je gledala sa smiješkom. “Samo
pretražujem,” rekla mu je, “i načula sam Vaš razgovor.”
“O? Prilično zanimljive stvari, zar ne?” odgovori on. “Stvarno mislim
da bi ste trebali pročitati ovo,” nastavi ona, davajući mu knjigu. Ted
ju je uzeo i pogledao naslovnicu. Prikazivala je crtež čudnog bića sa
velikim crnim očima. Ted se zgrčio. Nije imao utisak da su mu bića bila
poznata ali je osjetio kako mu žmarci silaze niz kičmu. Naslov je bio
COMMUNION. Podigao je pogled da pita ženu o knjizi ali nje nije više
bilo. Tražio ju je po knjižari, ali ju nije mogao naći, pa je otišao do
prijatelja u drugom kraju prostorije. “Tko je bila ta žena?” pitao ih
je.
“Ne znamo, ali smo vidjeli što je uradila. Činilo se kao da je netko
koga poznaješ.“ „Mislim da je nikad prije nisam vidio ovdje.” “Mislila
sam ti isto tako reći da pročitaš ovu knjigu,” primjeti Felicia. “Pošto
imaš posjete vanzemaljaca, trebao bi ovo pročitati. Mnogo bi ti
pomoglo. Uzmi je kući i kad je pročitaš, ima još jedna koju bi takodje
trebao pročitati, TRANSFORMATION.” “Dobro,” složi se Ted, uzimajući
knjigu na odlasku.
Čitajući COMMUNION u njemu su se pokrenule neke jake emocije i u
vrijeme kad je završio sa čitanjem knjige, bio je dosta uvjeren da su
neka od njegovih iskustava bila doista posjete vanzemaljaca. Pročitao
je i TRANSFORMATION i nakon toga se otvorio i ispričao prijateljima iz
knjižare o nekoliko drugih neobičnih prošlih događanja. “Vidiš,”
odgovoriše mu prijatelji, “svi smo ti govorili da su to bili posjeti
vanzemaljaca! Imaš toliko sreće, Ted, da si odabran od njih.”
Ted se nije osjećao sretno, ali je pokušao prihvatiti ono što su mu
rekli prijatelji. Ako većina drugih ljudi nije imala takva iskustva,
možda je bio uistinu “odabran,” iako nije vidio ni jedan razlog za to.
Ipak, odrekao se prepirki sa svojim prijateljima o dobronamjernoj
prirodi vanzemaljskih akcija i motiva. To bi zahtjevalo više znanja i
više iskustava da bi oformio bilo kakvo svoje mišljenje, objasnio je.
Povremeno su se i ostvarivali takvi novi događaji. Jednom, krajem 1989,
kad su se Ted i Bad vozili kući sa izleta iz Floride, oba dvoje su
svjedočili NLO aktivnostima. Bilo je oko tri ujutro, kako su se
približavali području blizu Crystal Springsa, Mississippi, putujući po
maloj, zavojitoj cesti trudeći se ostati budnim. Bad je sjeo za volan a
Ted na stražnje sjedalo da odrijema i osvježi se za slijedeću etapu
putovanja. U trenu kad je legao i zatvorio oči, Ted je imao psihički
bljesak, viziju da nekoliko jelena stoji pokraj ceste.
“Bad, mislim da bi trebao usporiti,” rekao je, podižući se da pogleda
kroz prozor. “Sa svim ovim drvećem, teško je vidjeti cestu i upravo sam
imao psihički bljesak i vidio nekoliko jelena ispred. Ako dodjemo
prebrzo do njih, mogli bi naglo iskočiti ispred auta i uzrokovati nam
udes.”Bad je usporio i nakon tri milje dalje, vidjeli su tri jelena
veoma blizu ceste, odbijajući da se odmaknu. Auto je prošao pokraj njih
polako i gledajući životinje, Bad je primjetio, “Ne mogu se nikako
načuditi tome kako možeš raditi takve stvari.” “Ne znam kako ih radim,”
odgovori Ted. “Jednostavno se dogode.” “Po meni, takve stvari dokazuju
tvoju vidovnjačku sposobnost,” kaže mu Bad. “Nemam uopće sumnje u to.
Ali ipak imam problema sa NLO -ima. Nije da sumnjam u to što si mi
rekao, ali nisam još nikad vidio sam te stvari. I stvari koje se mogu
vidjeti na TV nisu baš uvjerljive. Osim toga,” nastavi on, “vlada tvrdi
da je to sve sranje i nije stvarno. Jednostavno ne znam u što
vjerovati. Dovraga, želio bi imati neku vrstu fizičkog dokaza, pa da
mogu znati.” “Želio bih ti dati dokaz,” nasmije se Ted, “ali ne znam
nijedan. Nemam kontrole kad dolaze i odlaze i čak ne znam ni što rade.”
Legao je da odspava, ali nakon nekoliko minuta kasnije Bad ga pozove,
“Tede! Pogledaj ovo!” Ted ustane ponovo i pogleda kroz prozor. Ravno
ispred njih, silaznom putanjom po nebu, vidjela se kako se činilo jedna
svijetla zvijezda padalica. “Prokleto briljantno,” rekao je Ted, “i
zaista jasno. Ali, ova zvjezda padalica mi izgleda kao da ide sporije
od ostalih koje sam viđao prije.”
Nekoliko minuta kasnije, iznenada izleti iza auta druga zvjezda
padalica, leteći potpuno u tišini iznad i direktno ispred njih.
“Čudno,” rekao je Ted, “da ova zvijezda padalica slijedi isti put kao i
prva, zar ne?” Možda nakon tri minute kasnije, pojavi se iznad njih i
treća zvijezda padalica. Ted i Bad gledali su u čuđenju. Ali jedva da
su prokomentirali, pojavi se i četvrta zvijezda padalica, leteći polako
u istom smjeru kao i ostale. “ Dovoljno, to je dovoljno!” insistirao
je Bad. “Ne želim više, ne želim više dokaza! Ovo je dokaz koji trebam.
Vjerujem ti Ted, vjerujem ti!” Nakon toga, zvijezde padalice se nisu
više pojavljivale.
U travnju u proljeće 1990, dogodio se mnogo dramatičniji događaj, kada
je Ted posjetio Marie Jackson, ženu koja ga je prva dovela u duhovnu
zajednicu i koja ga je trenirala u njegovom psihičkom razvoju. Iako
nije bio više aktivno umješan u zajednici, on i Marie su tokom godina
ostali veoma bliski prijatelji. Ali pošto su živjeli dosta udaljeno
jedan od drugog, rijetko su se posjećivali i njihovih prvih nekoliko
dana zajedno bili su ispunjeni dugim razgovorima. Nekoliko noći
kasnije, dobrano iza ponoći, Ted se prenuo iz sna, pošto je čuo Marie
da ga zove iz dnevne sobe gdje je spavala na sofi.
“Ted!” povikala je, “dođi ovamo! Odmah!” zvučala je uznemireno, pa se
Ted preplašio i požurio u dnevnu sobu. Sva svjetla ispred kuće su bila
upaljena, a Marie je pušeći cigaretu nervozno hodala i izgledala je
jako zabrinuto. “Moj Bože, Marie, što se dogodilo?” upita Ted.
“Neznam,” odgovori ona, tresući glavom, “ali me je stvarno. Bilo je pre
čudno.” Ted ju je pokušao nagovoriti da sjedne, ali bila je previše
uznemirena.
“Čitala sam u krevetu,” odgovori mu Marie i dalje hodajući, “Digla sam
se iz kreveta i pogledala uokolo, ali odjednom kao da su svi zidovi
jednostavno nestali!” “Uh?” odgovori Ted u čuđenju. “Slušaj,” nastavila
je Marie, “Mogla sam vidjeti van. Mogla sam vidjeti od jednog do
drugog kraja kuće i mogla sam vidjeti sve do tvoje sobe. Zidova
jednostavno nije bilo! Vidjela sam te u krevetu, bio si okrenut lijevom
stranom prema zidu.”
“Ali kako se to moglo dogoditi?” zbunjeno zapita Ted.
“Ne znam,” Marie odgovori slegnuvši ramenima, “ali to nije sve. Kada
sam pogledala uokolo, vidjela sam dva neobična duha kakva još nisam
vidjela u životu! Došli su iz pravca točno gdje je trebao biti zid i
pokušali su me iznijeti napolje.”
“Da li je sada sve u redu?” zapita Ted.
“Da,” klimne ona. “Pokušali su me iznijeti napolje ali sam se počela
braniti. Previše sam tvrdoglava, nisam htjela ići nikamo sa njima i
napravila sam im pravi pakao. Do trenutka kad sam završila s njima,
okrenuli su me naopako.”
“Kako su izgledali?” Ted je htio znati i kako je slušao Marijin opis malih sivih bića,
srce mu je zaigralo. Zvučalo je kao i ona mala bića koja su otela njega i njegove susjede i odvela ih u veliki NLO u polju.
“Mora da su neki od tvojih prijatelja vanzemaljaca,” završi Marie,
pripaljujući novu cigaretu i nervozno hodajući po sobi, “jer zasigurno
nisu bili moji prijatelji, ne sa ovog, niti bilo kojeg drugog svijeta
kojeg znam. I ne želim imati ništa sa njima.”