William Baldwin - CE-VI - Bliski susreti opsjedačke vrste - 11. dio
Poglavlje 11
SNAGA UMA, KONTROLA UMA
Kada sam počinjao izučavati hipnozu za stomatologiju, nisam imao pojma
kakvim se novim granicama približavam. Levitacija ruke i rukavica
anestezije (vidi Silva metoda – op.ur.) koje se pri pripremi za
stomatološki zahvat mogu preneti na usta izgledale su poput čudesa. I
one, za mnoge ljude s užasnim strahom od stomatologa, to zaista i jesu.
Međutim, dovoljno je samo nekoliko vikend predavanja o hypnodontici126
(primjena hipnoze i kontrolirane sugestije u stomatološkoj praksi –
op.ur.) da saznate skoro sve što je o toj temi potrebno znati.
Ovo znanje je izazvalo moju radoznalost, zapalilo moje interesovanje i
više nije bilo zaustavljanja. Nastavio sam proučavati hipnozu i dalje
domete ljudskog uma, podsvest, te dublje sfere nesvesnog.127 Ono što me
najviše zaintrigiralo bila je moć podsvesti nad tjelesnim funkcijama. Sa
stomatološkom hipnozom osoba može da kontroliše grgljanje, protok
sline, refleks gutanja, disanje, a s post-hipnotičkom sugestijom
krvarenje, oticanje, bol, te brzinu ozdravljenja nakon izlaska iz
ordinacije. Iskusni meditanti mogu da kontrolišu krvni pritisak, puls i
druge autonomne mehanizame. Sličnu kontrolu nad tijelom može se postići
samo-hipnozom. Uz biofeedback (bio-povratna veza je tehnika liječenja u
kojoj se ljude osposobljava da poboljšaju svoje zdravlje koristeći
signale vlastitog tijela – op.ur.) trening osoba može da kontroliše neke
od ovih funkcija autonomnog sistema dok je u potpuno svesnom stanju.
Jedno od temeljnih učenja u vezi s korišćenjem hipnoze je kako su svi
oblici hipnoze u stvari samo-hipnoza. U stomatološkoj stolici, ili tokom
psihoterapije, klijent voljno prihvata sugestije moderatora kako bi si
umanjio nelagodnosti stomatološkog zahvata, ili kako bi otkrio izvor
bolnih emocionalnih konflikata. Dakle, postoji određena validnost učenja
o samo-hipnozi u tim situacijama. Međutim, ovo je u okviru nauke o umu
jedan od velikih mitova, i onih koji bi da kontrolišu umove drugih vrlo
dobro to znaju.
Neuro-lingvističko programiranje (NLP) razvili su Džon Grinder i Ričard
Bandler.128 To je u suštini destilat tehnika hipnotičke komunikacije dr
Miltona Eriksona, priznatog majstora kliničke hipnoterapije.
Metodologija NLP-a uključuje ugrađene verbalne komande, položaje tijela i
pokrete ruke koji mogu da utiču na druge osobe bez njihovog znanja.
Može da se koristi u okviru terapije, prodajne prezentacije, suda ili
bilo kakve međuljudske interakcije. Očigledno može da se koristi i za
kontrolu uma.
Nije tajna da reklamna industrija iskorištava sugestibilost potrošača.
Većina nas nalazi se u sužanjstvu kulturnog transa, kombinaciji i
kulminaciji emocionalnih okruženja, mentalnih stavova i procena, te
socijalnih pritisaka koji su nas obuhvatili još od začeća i rođenja. To
podrazumeva standarde i norme našeg društva, običaje i obrasce društveno
prihvatljivog ponašanja, priznate i prihvaćene religije, vrste humora,
muzike, i umjetnosti.129 To takođe uključuje političku notu koja
promoviše lojalnost državi i patriotizam, čak do te mere da će se
vojnici do smrti boriti protiv "neprijateljskih" vojnika zbog
proizvoljno nametnutih geografskih granica.
Kulturna hipnoza takođe oblikuje i preovlađujući Zeitgeist,
intelektualnu klimu vremena.130 U srednjem veku je preovlađujući
Zeitgeist dozvoljavao postojanje duhovne i demonske opsjednutosti.
Intelektualna klima savremene civilizacije ne prihvata nikakve takve
situacije, niti tolerira postojanje aliena, NLO-a ili otmica od strane
aliena koji se u tim NLO-ima voze. U trenutnom modelu naučnog mišljenja
to ne može da postoji, stoga ni ne postoji.
Kao što i vrste živih bića na planeti evoluiraju, i nauka takodje
evoluira: Zemlja više nije ravna ploča, niti je centar univerzuma;
kamenje zbilja pada s neba; bolest više ne izazivaju duhovi (osim kad
da), a Vazduhoplovstvo priznaje neke neobjašnjive vazdušne događaje. Uz
mogućnost da je pet miliona ljudi možda bilo kontaktirano ili oteto od
strane vanzemaljaca, kao i uz izveštaje terapeuta širom zemlje koji
opisuju uspešno tretirane slučajeve duhovnih zaposijedanja i priljepaka,
postoji pritisak ka evoluciji Zeitgeista kroz uvrštanje/priznavanje
ovih iskustva.
Godine 1991., tijekom svog obraćanja diplomantima UCLA (Kalifornijsko sveučilište – op.ur.), pokojni Karl Sagan je izjavio ovo:
Na naučnicima je odgovornost da nikada ne suzbijaju znanje, bez obzira
koliko čudno to znanje bilo; bez obzira koliko ono moguće smetalo onima
na vlasti. Mi nismo dovoljno pametni da odlučimo koji dijelovi znanja su
dopustivi, a koji nisu.
U ranim danima legitimnih istraživanja hipnoze nakon "debele obmane"
Mesmerizma, 131 nekoliko istaknutih istraživača ispitivalo je mogućnosti
hipnoze ili, kako su to oni percipirali, induciranog sna. Za hipnozu se
znalo da je efikasana kada se koristi direktno na prijemčivoj osobi.
Hipnoza na daljinu ili telepatska hipnoza je takođe bila prijavljivana.
Rođeni parižanin Pierre Janet (1859-1947) utemeljio je novi sistem
dinamičke psihijatrije koji je bio jedan od glavnih polazišta Frojdu,
Adleru i Jungu. U jednom radu predstavljenom na velikom strukovnom
sastanku 1895, Janet je opisao eksperimente s njegovim subjektom,
Leonie. On je bio u mogućnosti da lako hipnotiše mladu ženu, ne samo
direktno u licem u lice situaciji, nego i na daljinu. Mogao je da joj
daje "mentalne" sugestije koje bi ona tačno iznosila.132 Drugi su
eksperimentatori ponovili ovu telepatsku indukciju hipnoze na daljinu. U
nekim slučajevima su uz induciranje transa mogli da utiču i na
ponašanje subjekta.133
James Esdaile izveo je više od 300 operacija i amputacija, mnoge od njih
na bojnom polju, koristeći se samo hipnozom u svrhu anestezije. To se
događalo u Indiji pre 1850.134 Njegova stopa mortaliteta bila je manja
od 5%. Hitler je naciju kontrolirao svojom retorikom, toliko ubedljiv i
hipnotičan govornik je bio. Kontrola nad podsvijesnim umom može da se, u
zavisnosti od namera hipnotizera, koristi na dobrobit ili štetu.
Nema sumnje da se hipnozom može koristiti za utjecanje ili kontroliranje
podložnog uma. Određene droge mogu povećati prijemčivost, a to je sve
što je potrebno da bi se kontroliralo skupinu ljudi (bilo koje veličine)
održavajući ih povodljivima, poslušnima i lojalnima. Um-podešavajuća,
svjest-proširujuća droga LSD prvi put je proučavana na ljudima u ranim
'50.
CIA je finansirala istraživanje elektromagnetske kontrole uma najranije
već tamo 1960. Zloglasni projekat MKULTRA obuhvatao je, ne samo hipnozu i
upotrebu psihodeličnih droga, nego i metodu bioelektrične osjetljivosti
u svrhu nadzora i ispitivanja, kao i u svrhu pronalaženja tehnika za
aktiviranje ljudskog organizama pomoću daljinskih elektronskih
sredstava. U svedočenju pred senatskim pod-odborom za zdravlje i
naučno-istraživački rad 21. septembra 1977., Sidni Gotlib, voditelj
projekta MKULTRA, podsjetio je na tekuće interesovanje u vezi uticaja
polja radio-energije na ljude koji se u njemu zateknu, i da li bi osoba
mogla biti lakše hipnotisana ukoliko se nalazi unutar radio zrake.
Kongresni zapis iz 1977. godine sadrži izveštaj, od Senata odabranog,
Odbora za proučavanje vladinih operacija uz poštovanje prema
obaveštajnim aktivnostima ("The Church Committee"). Ovaj izveštaj
detaljno opisuje istoriju tajnih eksperimenata kontrole uma (često
nelegalno izvođenih na nesvesnim američkim građanima) provođenih od
strane agencija vlade SAD. Pod kodnim imenom projekta MKULTRA ispitivane
su tehnike poput psihoaktivnih droga, hipnoze, bio-elektronike,
radio-hipnotičke intercerebralne kontrole (RHIC), elektronske disolucije
memorije (EDOM), okultnih i parapsiholoških istraživanja, radijacije,
mikrotalasa i ultrasonika. Nekoliko tehnika se pokazao prilično
efikasanim. Jedan CIA-in "konsultant" pričao je Odboru o elektronskim
implantima koji se koriste za daljinsku kontrolu uma. Drugi je govorio o
sistematskom stvaranju višestrukih ličnosti u okviru individue u svrhu
obavljanja obaveštajnih aktivnosti. Treći je govorio o stvaranju lažnih
sećanja sa svrhom prikrivanja svih ostalih aktivnosti. Crkveni Odbor je,
naravno, rekao: "Ne, ne!", a agencija je, naravno, obećala da će "stati
i prestati."
Obaveštajne službe, pre svega CIA, sprovele su istraživanja na hiljadama
ljudi, često bez njihovog znanja ili pristanka, bar tokom 60-ih.135
Jedna od mogućih primena takvih istraživanja je kontrola neprijateljskih
populacija, i civilne i vojne. Podmuklija primjena takve tehnologije
bila bi kontrola populacije sopstvene zemlje. Opisi istraživanja u ovoj
zemlji prikazuju gnusnu panoramu ljudske nehumanosti prema čovjeku.136
Gledanje na daljinu razvijeno je u praktičnu vještinu koja se može
naučiti. Pošto je to pre svega bio vojni projekat, verovatno u saradnji s
obavještajnim agencijama ove zemlje, velika je vjerojatnost da je
vještina razvijena ne samo kao špijunski uređaj, nego kao i oružje. U
mentalnom stanju svesti potrebnom za gledanje na daljinu, gledalac se
može fokusirati na ciljanu osobu ili lokaciju i percipirati detalje
cilja. Postoji mogućnost da gledalac utiče na metu, čak do tačke da
izazove smrt.
U revolucionarnom eksperimentu, Jose Delgado, neurofiziolog s
medicinskog fakulteta svučilišta Yale, uspeo je da razjarenog bika
zaustavi na svega stotinu metara od svog potpuno izloženog tijela. U
ruci je držao malu crnu kutiju koja je emitovala radio signal prema
sličnoj takvoj crnoj kutiji koja je sadržala mali prijemnik i bila
pričvršćena između rogova bika. Signal je bio prenošen kao električni
impuls kroz sondu ubačenu u bikov mozak. Korida se nalazila u Madridu,
Španija. Godina je bila 1964., a Delgado je s elektronskom stimulacijom
mozga (ESB) bio eksperimentisao skoro dvije dekade.138
Istraživanje se proširilo na stimulaciju bez ugrađenog prijemnika,
koristeći elektromagnetna polja i usmjerene mikrotalase. Upotreba
ne-smrtonosnih oružja uključuje specifične frekvencije mikrotalasa koji
mogu da stimulišu određena područja mozga koja opet kontrolišu određene
emocije i, kroz neurološko-fiziološke mehanizme, tjelesne funkcije.
Zamislite bataljon pešadije kako napreduje kroz polje. Mikrotalasi se
usmjere na njih i svi odjednom dobe napad dijareje. To bi obogaljilo
svaki napor uključivanja u kopnene borbe.
Dokumentovano je da zvukovi, riječi, glasovi, čak i komande mogu da budu
odaslane u um osobe sa ili bez ugrađenog prijemnika. Spekuliše se među
autorima koji pišu o kontroli uma kako se čitava memorijska sekvenca,
bilo vanzemaljske otmice ili ritualnog zlostavljanja satanističkih
kultova, može implantirati telepatski ili putem elektromagnetske
projekcije. Ove uspomene mogu biti aktivirane i ponavljane, u kompletu s
emocijama, fizičkim senzacijama i glasovima ljudi.139 Čak kad bi takve
inducirane halucinacije bile moguće, čini se neverovatnim da bi hiljade
ljudi mogli imati slične halucinacije ponavljane alienske otmice, a opet
s jedinstvenim i ličnim dokazima kao što su krvarenje iz nosa,
implantati, ožiljci, trudnoće i gubitak trudnoće, pidžame okrenute
naopako s ostacima lišća i trave na njima, i drugim uznemirujućim
fizičkim efektima.
Sledeći nivo ovog istraživanja obuhvaća čitanje misli uz pomoć računarno
prevedenih obrazaca moždanih talasa. Implantirani kompjuterski čip
omogućavao bi osobi pristup računarnoj banci informacija i mogao bi se
koristiti za direktnu komunikaciju s drugim osobama. Rezultat:
kompjuterski potpomognuta telepatija. Ova vrsta čitanja misli bila je
kulminacija CIA-inog cilja, deo operacije Artičoka140, tehnika za
kontrolu ponašanja koje upošljavaju droge, hipnozu, elektrošokove, i
ekstra-senzornu percepciju.
Obožavanje đavola verovatno postoji otkad i bilo koji oblik štovanja
Više sile, ili Boga. Ljude se od trenutka rođenja trenira da predaju
svoju moć i autoritet nekoj vanjskoj agenciji. Prvo su to roditelji,
koji kontrolišu sve u životu deteta. Kasnije se, kao autoriteti,
pojavljuju školski nastavnici, policajaci i politički lideri. Većina
ljudi je poučavana o nekom nevidljivom Bogu koji posmatra svaki pokret i
na kraju će suditi svakoj misli ili akciji. Pobuna protiv autoriteta
prirodno počinje u detinjstvu usmjerena na roditeljsku kontrolu.
Građanska neposlušnost indicira proboj iz kulturnog transa s nekim
određenim pitanjima kao što su rasna ugnjetavanja ili protesti tokom
Vijetnamskog rata.
Nipodaštavanje i odbacivanje Boga u vidu kraljevske figure u dugim
haljama koja sjedi na prestolu na nebu može se manifestovati kao
obožavanje đavola, ili satanizam, organizovani oblik takve aktivnosti.
Seksualno zlostavljanje dece dio je satanističkih rituala. To može da
izazove stanje poremećaja višestrukih ličnosti (MFD), koji je
preimenovan100 u disocijativni poremećaj identiteta (DID).141 Učešće u
organiziranim satanističkim kultovima često se u porodicama proteže kroz
nekoliko generacija, a DID je od strane terapeuta često viđen kao
multi-generacijsko stanje. Detaljno istraživanje satanizma izlazi van
okvira ovog djela.142
Prema Bowart i Constantine, obaveštajne agencije već su dugo vremena
aktivno uključene u aktivnosti kultova.143 Prisutni su elementi kontrole
uma: droge, hipnoza, bol, kao i brljanje po natprirodnom. Kult je
pripremljen izvor ljudskih subjekata, osoba s disocijativnim poremećajem
koje mogu biti kontrolisane i programirane, moguće za špijune ili
ubice. Prateći korijene CIA-e, preko OSS-a, njezina prethodnika,
dolazimo nazad u nacističku Nemačku, i očigledno pitanje je: "Šta je
prvo nastalo, satanističko ritualno zlostavljanje ili CIA?" Ne postoji
spreman odgovor.
Postoji još jedan element kontrole uma koji se ne pominje u literaturi.
Iako se obaveštajne operativce sumnjiči za spregu sa štovateljima
đavola, ja sumnjam da oni prihvataju bilo koji pojam vezan uz postojanja
stvarnih demona ili demonske opsednutosti. To bi bio veoma efikasan
instrument kontrole nad drugima. Kletve, uroci čini i visoka crna magija
nisu iluzije. Oni ljudi koji ne brljaju samo nego naprasito uranjaju u
Tamni put, preuzimaju ulogu Crnih magičara, i nakupljaju si duhovnu
(karmičku) taksu koja takvoj praksi pripada. Čovjek ne može sticati
koristi od takve moći bez da propati nasuprotne posledice.
U našoj kliničkoj praksi tokom godina, otkrili smo prisustvo DFEa u
svakom slučaju seksualnog zlostavljanja dece, uključujući i satanistička
ritualna zlostavljanja. Neki su tvrdili da su se djetetu pridružili u
ranom uzrastu, drugi se pojavljuju u vreme zlostavljanja. Uvek postoji
nekoliko DFEa u sprezi sa počiniocima koji su uključeni u ovo grozno i
destruktivno ponašanje. Imajući u vidu uspeh duhovnog otpuštanja na
daljinu u slučajevima problematičnih pojedinaca, tehnika se koristi da
bi se očistile obe grupe, i pojedinci i grupe počinilaca.
U svakom aktu nasilja, osvete, agresije, represije ili namerne kontrole
druge osobe, prisutan je DFE uticaj. Saradnja s DFEima može biti
nesvesna i pasivna, dobrovoljna, povremeno voljna, ili po pozivu potpuno
svesno dogovorena. Uspostavljanje pakta sa đavolom možebitno je
najštetniji izbor koje ljudsko biće ikada može napraviti.