Zlatno doba, psihopatija i šesto istrebljenje

Zlatno doba, psihopatija i šesto istrebljenje






Preneseno sa: http://www.matrixworld-loviste.com/zlatnodobadio1.htm

Originalni uradak možete pregledati ovdje.


Četvrtak, 14.04.2011. 05:07CDT

Laura Knight-Jadczyk
Sott.net


(Naputak autora: Posljednji broj ove tiskovine stiže kasnije pretplatnicima. Istražujemo zašto se to dogodilo, postoji mogućnost da je, na neki način, kašnjenje namjerno uzrokovano zbog eksplozivnih informacija koje DOT CONNECTOR ima, odlučili smo omogućiti da ovaj uradak bude dostupan na internetu ranije nego inače.)

Kad su me upitali o čemu bi htjela pisati u slijedećem izdanju Dot Connectora, prva stvar koja mi je izašla iz usta je bila: „Zlatno doba i kako smo od tamo došli ovdje gdje se sada nalazimo i što to sve znači.“ Ovo je tematika koja zaokuplja moj um već nekoliko godina, pregled o tome možete pročitati u Vještice, Komete i Planetarne Kataklizme (DCM izdanje broj 11), gdje je tema bila kako je ženska energija u našem društvu polako odstranjena iz tog istog društva, korak po korak tijekom tisućljeća, kao posljedica planetarne kataklizme koji je započeo Velikom Potopom, poznatog i pod imenom Noin potop. Ali primijetit ćete da ono što se dogodilo ne objašnjava i zašto se dogodilo, sociološki gledano. U tom uratku sam napisala slijedeće:

„Što se tiče navodnog Noinog potopa, možemo reći da su na više nego u jednoj točci u našoj poznatoj povijesti, civilizacije i kulture padale i/ili nestajale ili su bile uništene od tko zna čega…

Istraživači na ovom polju arheologije i povijesti su zbunjeni nedostatkom direktnih arheoloških ili pisanih objašnjenja za uzroke (koji bi objasnili efekte), iako postoji veliki broj mitova i priča iz folklora koji mogu vrlo dobro dati odgovore ako se pravilno analiziraju…

Prije nekoliko desetljeća, neki znanstvenici postali su zainteresirani za taj problem i koncentrirajući se na kolaps Brončanog doba gore naveden, shvatili su raspon dokaza koji sugeriraju da se radi o prirodnim uzrocima prije nego o uzrocima izazvanih ljudskim djelovanjem, kao što su invazije ili ratovanja.Tako su svi počeli govoriti o klimatskim promjenama, vulkanskim aktivnostima i potresima. Trenutno su ove vrste objašnjenja zapravo uključene u standardnu povijest Brončanog doba iako mnogi problemi i dalje ostaju nerješeni: čini se da niti jedno objašnjenje ne uzima u obzir sve dokaze.

Immanuel Velikovsky je sve uznemirio kada je predložio da je Egzodus – ali samo Egzodus – uzrokovan bombardiranjem kamenja, prašine, ugljena i tome slično što je uzrokovano prolazom Venere kroz Sunčev sustav i kaosom koji je ona napravila za vrijeme prolaza. On je uspio skupiti nevjerojatne količine mitova i legendi iz cijelog svijeta koje su sve do jedne snažno upućivale na to da se dogodila neka vrsta globalne kataklizme, ali kada, gdje i kako se to dogodilo je ostalo dosta sumnjivo. Postojali su i drugi ljudi koji su o tome pričali prije Velikovskyog, kao na primjer Ignatious Donnelly koji zaslužuje da ga se spomene jer je priključio mitove o Noinoj poplavi tvrdnji da to u stvari opisuje destrukciju Atlantide koju je isto tako opisao Platon. Da li je napredna Atlantiđanska civilizacija u stvari i postojala to nam ovdje nije najvažnija briga, već da li je postojo potop i kada se on mogao dogoditi.“

No ovdje moram napomenuti da me, za razliku od mog gornjeg navoda, interesira da li jest postojala napredna civilizacija znana pod imenom Atlantida i ako jest, koji su sociološki progresi mogli biti uključeni njen uspon i kasniji pad, te kako je čovječanstvo izgubilo znanje iz ove civilizacije i jesu li ti elementi povezani zajedničkim faktorima prisutnim u našoj vlastitoj civilizaciji vodeći nas u istom smjeru. Očigledno, ovo je dobra tema za knjigu, a knjiga slijedi, ali za sada bih samo željela dati jedan pregled.

Jedan od prvih problema s kojima se moramo suočiti kad govorimo o ovoj tematici je problem falsifikacije povijesti i korupcije znanstvenog znanja. Normalo bi bilo da samo ovome aspektu posvetim par poglavlja knjige, citirajući izvatke i reference. Ali nemam toliko prostora tako da ću preporučiti knjige drugih spisatelja u nadi da će čitatelj shvatiti ekonomski stav prema količini riječi u ovom uratku. Ovo je složen problem sa mnogim međusobno prepletenim elementima i iako imam jako puno materijala koji podržavaju moje hipoteze koje ću vam predstaviti, nemam dovoljno mjesta za sve od njih. (Napisat ću u skoroj budućnosti uradak o individualnim elementima, koji će na kraju biti prebačeni u samu knjigu.)

Već sam spomenula u radu Vještice, Komete i Planetarne Kataklizme da su povijesni zapisi iz prošlosti koje mi danas smatramo „istinom“ konstruirani na kraju dugog perioda planetarne devastacije (Mračni srednji vijek koji je popraćen Crnom smrću) i da je to napravljeno da bi se ponovo uspostavio red i kontrola. Tadašnji vlastodršci ("The Powers-That-Be") , koji na isti način vladaju u bilo kom vremenu, bez obzira da li je to religijska elita ili elitna klasa kontrolora – oni namjerno žele predočiti pogled na prošlost koji će ih učvrstiti na pozicijama moći, legalizirati njihov autoritet u očima masa; masa koje su pravi vjernici onoga što im elita govori i na takav način se njima puno lakše upravlja. Možemo promatrati isti uzorak u današnjem vremenu, na primjer kako je Kršćanstvo transformirano iz religije ljubavi, brižnosti i mira, u jednu religiju rata i odmazde. U stvari to se ponavlja u ciklusima jer je bilo primijenjeno u XI. i XII. stoljeću koje je popraćeno mračnim srednjim vijekom, koje je, kako se sada snažno vjeruje, bilo vrijeme kometarne nesreće u Europi. Ovi ciklusi nas čak i mogu potaknuti da razmisilimo o mogućnosti da postoje uzročno posljedične veze između perioda ugnjetavanja masa od strane elite i kozmičkih intervencija koje su na istoj razini, takoreći. (To je okosnica drugog uratka kojeg ćete moći pregledati u slijedećem broju!)

U proteklih osam godina provela sam kopajući po brdima tekstova koji su se ticali radova iz astronomije, geologije, paleontologije, arheologije, sociologije, antropologije, lingvistike, genetike i drugih polja. Korupcija znanosti koju sam tada otkrila je tema za još jedan uradak. Isto tako provela sam godine čitajući brda materijala o reviziji povijesti od strane autora kao što su: Michael Cremo, Graham Hancock, Robert Bauval, Knight & Lomas, Andrew Collins i mnogi drugi. (Ova kratka lista nije preporuka i nedostatak nekih drugih imena ne znači da opovrgavam njihov rad već su mi ova imena prva pala na pamet da bih opisala izučavanu temu.) Voljela bih primijetiti da riječ „revizija“ donekle nosi negativan prizvuk, ali činjenica je da konstantna revizija povijesti sa novim podatcima dolazi na svijetlo dana i da je to uobičajen skolastički proces.

Ono što sam pronašla – ili shvatila – je da bi bila vrlo dobra ideja da su revizionisti bili dobro osposobljeni za znanstvene metode, jer bi zasigurno mogli napraviti bolje radove, bez toliko puno nesmotrenih grešaka ili neosnovanih nagađanja. S druge strane, pronašla sam da rad „akreditiranih“ znanstvenika nije uopće vjerodostojan. Usprkos superiornoj metodologiji, financijskim potporama i institucionalnim podrškama i podrškama kolega, mnogo toga se spušta na nivo gluposti, kad se shvati što je izostavljeno da bi a priori podržalo već nastale zaključke na kojima su napravili svoje elaborate i tako su svi začaranom kognitivnom krugu.

E, pa krenimo. Postoje određeni neophodni podatci koje moram iznijeti prije nego li dođemo do zabavnog dijela: špekulacije o podatcima koji su dostupni.

Alexander Zinoviev, nekadašnji Logičar i Sociolog na Moskovskom Državnom Univerzitetu, dobitnik nagrade Alexis Tocqueville 1982. godine za sociologiju, član mnogih eminentnih akademskih društava i organizacija (uglavnom mainstream) ali kao što ćemo vidjeti, on očigledno nije bio sretan sa načinom na koji se prakticira znanost. On je napisao slijedeće u predgovoru matematičaru Anatolyu Fomenkou u njegovoj knjizi: Povijest: Znanost ili Fikcija:

„… Ono što su A. T. Fomenko i njegove kolege naučile tijekom godina za vrijeme njihovog istraživanja je bila činjenica da je cijela povijest ljudske vrste sve do XVII. stoljeća krivotvorina globalnih razmjera – falsifikacija koliko namjerna toliko i sveobuhvatna…

Prva globalna falsifikacija povijesti otkrivena i briljantno otkrivena od strane Fomenka je bazirana na ogromnim greškama u vremenskom i prostornom sustavu kronologije.“ (A.T. Fomenko, History: Fiction or Science, Vol. 1, Delamere Resources, 2003-2006.)

Anatoly Fomenko

Na žalost, ni Zinoviev ni Fomenko nisu uspjeli povezati povijesne i socijalne diskontinuitete sa kataklizmičkim poremećajima koje tako fino dođu bezočnim individuama da bi zauzele vlast i ponovno kreirale prošlost prema potrebama sadašnjosti.

Ako što sam iznijela u uratku: Vještice, Komete i Planetarne Kataklizme falsifikacija povijesti koju je Fomenko jasno identificirao pojavila se na kraju perioda katastrofe koji je trajao 300 godina, a započeo sa desetkovanjem populacije Europe od strane Crne Smrti. Ovo se odlično slaže sa Zinovievim modelom koji kaže da u određenoj točci vremena, stari iskrivjeni prikaz povijesti više nije služio novom ozakonjenju vlasti potrebne da vrati mir i održi kontrolu nad masama. Fomenko je primijetio da vremenski i prostorni parametri događaja koji su se pojavili mnogo kasnije u stvari prate priče iz daleke davnine, ali to ne obezvrijeđuje te iste događaje u potpunosti; to samo znači da su stvari ponovno uspostavljene i ono što je već bilo poznato „istreniranim specijalistima,“ se koristilo da bi se napravio novi pogled na prošlost sa puno realističnijim „štihom.“

Ako pratimo Zinovieve naputke, vidjet ćemo da on govori o falsificiranju povijesti koja se konstantno događa i koje je dan danas aktivno, ovdje i sada – primijetiti ćete da on označava evoluciju kao prijelomnu točku ovog procesa koja se nakon toga koristi kao standardni okvir modela: „Moje sociološko istraživanje velike evolucijske prijelomne točke je demonstriralo da je novo globalno, napadno i smišljeno krivotvorenje u punom jeku. Prije nego li sam se upoznao sa Fomenkovim radom, već sam znao da su krivotvorenja prošlosti prilično uobičajen fenomen u ljudskom postojanju. Pa ipak, nisam bio svjestan razmjera ove prijevare koju je Fomenko zajedno sa svojim kolegama opisao, niti sam bio svjestan socijalnih posljedica. Moja pretpostavka je bila da je ovo očigledno krivotvorenje povijesti na planetarnom nivou koju sam otkrio u stvari samo … nehotična rutinska falsifikacija manjih detalja koji su rezultirali mehanizmima spoznaje … ili entropije svojstvene sklopu povijesne memorije čovječanstva… (i) to je izvanredan kompleks krivotvorine s predumišljajem koji ima socijalne uzroke…. (Fomenkova otkrića) se razlikuju (od ovoga) u pogledu koji se odnosi na različite epohe.“

Isto kao Zinoviev i ja sam postala svjesna falsifikacija povijesti te sam i ja sama također mislila da je to bilo samo gomilanje nevinih pogrešaka.

Čak i ako pretpostavimo da su svi koji su sudjelovali u kreaciji povijesnih zapisa mislili da je njihova misija istinita, rezultat njihovih kolektivnih napora je često samo vlastiti subjektivni pogled na povijest naspram onoga što se zaista i dogodilo. Kako su prolazila stoljeća, protok dezinformacija je hranjen različitim izvorima i pritocima, koji u svojoj brojnosti proizvode efekt nepristranih falsifikacija povijesnih događaja. Ovu struju također hrani i mutna rječica bezbrojnih lažljivaca i prevaranata.

„Lažni model služi svojoj svrsi na neko vrijeme. Pa ipak ljudski rod konačno uđe u period kada ovi iskrivljeni prikazi izgube efikasnost i prestanu služiti svrsi onda se s njima i prekine. To je vrijeme kada bi ljudi trebali započeti tragati sa objašnjenjima i započeti potragu za „istinom““… (Fomenkov citat)

Ukratko Zinoviev govori točno o onome što se dogodilo u našoj nedavnoj povijesti i prije nego li nastavimo sa zaključcima, bacimo brzi pogled na nešto što sam napisala u svojoj knjizi „Tajna Povijest“ i to o kontra obavještajnoj internacionalnoj službi (engleski: cointelpro op. prev. ):

„Studija Richarda Dolana pod nazivom: NLO-i i Nacionalna Sigurnost države, jest prvi sveobuhvatni rad o radu vlade SAD u zadnjih 50 godina i njihovoj reakciji na upade NLO fenomena u Americi. Prikupljeni dokazi – koji uključuju vladine dokumente – daju sugestiju da grupa specijalaca radi u sjeni, te da je namjestila i postavlja nam najveće zataškavanje u povijesti vlade; i da su razni ljudski pokreti uključujući i New Age pokret ključni elementi tog zataškavanja. Drugim riječima, ne samo da su koristili „raznoliko društvo“ alternativaca kao nesvjesno oružje dezinformacije već su, najvjerojatnije, doslovno kreirani od strane Cointelproa. Prema procjeni analitičara Cointelpro je bio FBI-ev tajni program da potkopa popularni porast (pokreta), koji se širio zemljom 60. godina prošlog stoljeća. Iako ime "Counterintelligence Program" označava kontraobavještajni program, mete nisu bile neprijateljski špijuni. FBI se odlučio i za eliminiranje „radikalne“ političke opozicije unutar SAD-a. Mnogi ljudi ne shvaćaju da je ovo bila psihološka operacija na visokom nivou, spektakularno izvedena da bi upravljala „ideološkim“ trendovima i vjerovanjima…


Mnogo ljudi ne shvaća činjenicu da je cointelpro također koncentriran na stvaranje lažnih organizacija. Lažnjaci se mogu koristiti u mnoge svrhe, na primjer mogu se koristiti za napade i/ili uznemiravanje dobronamjernih grupa (bona fides grupa) ili jednostavno stvarati diverzije sa proračunatom propagandom da bi se odbili članovi ili ih uključili u akcije koje su čisto gubljenje vremena i na takav ih način spriječili da urade bilo što korisno. Cointelpro je isto tako poznat po osmišljavanju neprijateljskih akcija kroz treće strane (osobe)….

E pa sada bi trebali napraviti par logičnih koraka. Problem NLOa je upao u nacionalnu svijest 1947. godine ili otprilike tada. Nedugo nakon toga, mnogi ljudi su počeli postavljati mnoga pitanja. Vlada nije odgovarala na ta pitanja, tada su se ljudi počeli udruživati da bi dobili odgovore na pitanja. Počeli su formirati grupe. I ovdje stvari postaju malo čudnije. Institucije koje su najviše bile ugrožene sa pitanjem NLO-a i vanzemaljaca, su sve standardne monoteističke religije. Religija je čini se jako važna komponenta političke kontrole. Socijalna kontrola – što je sama srž religije – je bila u velikoj opasnosti. U stvari, ono što je potpuno sigurno je činjenica da religije ne bi opstale u obliku u kakvom su danas da slučajno izađe na vidjelo cijela istina o NLO-ima i vanzemaljcima. Dakle logičan zaključak je da je jedan od glavnih razloga ovog zataškavanja – da bi se „zaštitio religijski status quo“ (nepromijenjeno stanje, op. prev. )

Kako su stvari tada stajale, - tj branilo se religijski status quo – većina socijalne kontrole koja je proizlazila iz religije je bila u najmanju ruku – sumnjiva. Nakon vjekova skolastičkog istraživanja u mnogim religijskim tekstovima pojavila su se mnoga pitanja o „starim religijama“ i sve više i više ljudi u društvu se zasigurno okretalo protiv religioznih dogma. Prilično je jednostavno napraviti slijedeći logičan korak i vidjeti da se kombiniranjem pitanja onih koji su razočarni religijom i onih koji su željeli znati što se dovraga događa unutar subjekta mogućih „vanzemaljaca“ zajedno se činilo opasnom i eksplozivnom mješavinom. Nešto se trebalo uraditi.

Aktivnosti cointelproa u pokušajima da neutraliziraju političku opoziciju su poprilično otkrivene. Ali mi upravo sada uzimamo u obzir činjenicu da, uz političke aktiviste, čini se da je cointelpro posebno imao na meti grupacije koje su tražile istinu o interakcijama SAD vlade i ultrazemaljaca, takozvanih „vanzemaljaca.“ Ova dugoročna igra prikrivanja u vezi već spomenutih stvari i njeni efekti su evidentni svakom pažljivom istražitelju.

Dokumenti cointelproa pokazuju da je vlada SADa imala na meti vrlo širok spektar religijskih, radničkih i građanskih grupa koji su se suprotstavljali njihovim ciljevima i logično je pretpostaviti da su iste vrste operacija kreirane i da bi zataškale „vanzemaljsko pitanje.“ Takva teoretska cointelpro operacija bi jednostavno objasnila zašto, kada bi neki iskreni istraživač NLO fenomena ušao na to polje da i napravi istraživanja, otkrio bi samo laži, laži i još više laži; konfuzije i dezinformacija. To je zasigurno potpis cointelproa.

Sve ovo čini se sugerira da su oni na vlasti razvili cointelpro da dosegne novi nivo socijalnog oblikovanja, kultularnog ispiranja mozga i da glavne mete ovih aktivnosti uključuju gotovo svakoga koji traži istinu o promjenama realnosti u našem svijetu. Slučajevi coinelpro aktivnosti protiv političkih grupa je vjerojatno samo vrh ledenog brijega, uzimajući u obzir da većina cointelpro aktivnosti ostaju tajne sve dok ne pređe jako puno vremena i dok se ne napravi puno štete. Po svim indikacijama tajne operacije na domaćem terenu su postale stalna odlika socijalnog i političkog programiranja u SAD, i čini se vrlo malo mogućim, kada se uzmu u obzir svi dokazi, da su New Age i ostali ljudski pokreti izuzetak.

Implikacije su vrlo alarmantne, Oni koji se uspiju približiti istini o ovim temama, čak i usprkos mnogim preprekama na njihovom putu, na kraju će se suočiti sa nacionalnom kampanjom koja će ih pokušati diskreditirati, prekinuti u istraživanju i koja će udarati po njihovoj reputaciji. Jasno je da cointelpro i ostale slične operacije pod drugim imenima također prave distorzije akademskih i ostalih popularnih percepcija o problemima s kojima se suočavamo na ovome svijetu. Oni su napravili ogromnu štetu potrazi za istinom.“ (Laura Knight-Jadczyk, The Secret History of the World, Red Pill Press, 2006.)

E sada, vratimo se nazad na ono što je Zinoviev napisao, i ostavimo gore navedeni model na umu da nam pomogne u usporedbi: „Postajemo svjesni potrebe da ažuriramo naše poglede na prošlost u skladu sa svim ovima što se događa u sadašnjosti. Ta svjesnost je vrsta potrebe koja se može zadovoljiti samo sa „bona fides ispravljanjem“ povijesti, koja se mora dogoditi kao grandiozna paradigma ili još bolje promjena, preokret, organizirana operacija velikih razmjera kako bi rezultirala epohalnim krivotvorenjem cijele povijesti ljudskog roda.

Ovaj problem nije ni u kom slučaju falsifikacija individualnih opservacija povijesnih događaja, već više revizija cijelih povijesnih zapisa koji su opisali događaje koji se kao principi ne mogu promatrati jer pripadaju prošlosti…

Trenirani specijalisti „sine qua non“ (Latinski za: bez kojih se ne može unaprijed nisu predodređeni op. prev. ) za ovo – ljudi čija djelatnost mora biti organizirana na takav način da njihov kolektivni izraz rezultira u stvaranju koordiniranih povijesnih oblika. Ono što oni zaista moraju uraditi je da kreiraju potpuno točnu prošlost koja je potrebna sadašnjosti, koristeći se svim mogućim materijalom koji postoji.

Novija i kontinuirana … globalna krivotvorenja povijesti bazirana na sustavu pogrešnih pseudo znanstvenih socioloških koncepata te na osnovu ideologije je uvelike pomakla suvremene informacijske tehnologije manipulacije. Fomenkov rad opisuje tehnologiju gradnje lažnih modela ljudske povijesti koje koriste umjetnost manipulacije vremenskih i prostornih koordinata događaja. Mnoge tisuće specijalista u lažnim povijesnim modelima već rade na drugoj falsifikaciji – njihova snaga je u tome da lažno prezentiraju povijesne događaje dok daju točne vremenske i prostorne koordinate, predstavljajući pojedinačne činjenice istinoljubljivo i s puno detalja. Trenutačna falsifikacija je postignuta kroz selektiranje činjenica, njihovom kombinacijom i interpretacijom, kao i kroz kontekst ideoloških koncepcija, propagandnih tekstova u koje su se zadubili i tako dalje. (Fomenkov citat op. ur.).

To je strašna optužnica znanosti i akademske zajednice, zar ne? Da li je to istina? Provela sam 8 godina zadubljenja u ove materijale, skupljala izvatke, pratila reference do njihovog stvaranja, čitala izvješća sa arheoloških iskapanja, cijele knjige koje su analizirale tehnike o tesanju kamenja i što to može reći o onima koji su kamen tesali i mnogo drugih stvari. Na kraju svega toga, mogu samo treći da je Zinoviev u pravu. Jedno pitanje se odmah nameće: kakva vrsta ljudi bi uradila takvu stvar (falsificirala povijest op. prev.)? Koja vrsta ljudi bi tako energično namjerno vodila ljude u zabludu?


Prije nekog vremena pročitala sam ekspoze socijalnog antropologa Nachman ben-Yehudae o arheologiji Masade: Sacrificing Truth: Archaeology and the Myth of Masada. On je još jedan pošten znanstvenik koji je zabilježio ovaj fenomen i koji ga je dokumentirao u detalje. To je kao zaraza, širenje bolesti na svim razinama društva i čini se da je nastala iz pseudo znanosti, insinuirajući potpuno drugačiji sadržaj o tome što su prije bili potpuno drugačiji znanstveni uvjeti i stanja. Ovo je inficiralo sva polja istraživanja baš kako je Zinoviev rekao.

Dozvolite mi da primijetim: mislim da je znanstvena metoda spoznaje jedan od najboljih alata koje imamo za razumijevanje naše realnosti, ali moram reći da je način na koji se ona koristi u opće prihvaćenoj (Engleski: mainstream op. prev.) znanosti, otkriva da je postala manje-više dvoznačna: termin koji je originalno imao drugo značenje ali je gradualno postao korumpiran. Kada čujete da je danas raširena pojava, možete biti sigurni da njegov korisnik nije ni malo znanstven u izvornom smislu riječi već da je prije svega pravi vjernik religije znanosti.

Sada ćemo ponovno krenuti nazad na Zinovieve naputke koji označavaju „evolucijsku prijelomnu točku“ – to jest, trenutak u našoj povijesti kada je teorija evolucije ušla na povijesnu scenu i postala ideološka potpora za razvoj pesudo znanosti. (Odlična knjiga za čitanje o istoj temi pod nazivom: The Bone Peddlers: Selling Evolution koju je napisao William R. Fix.)

Na CBSovim večernjim vijestima 06.01.1981. Dan Rather je ispričao kako je za vrijeme predsjedničke kampanje prethodne jeseni Ronald Reagan rekao publici u Teksasu kako „ima mnoga pitanja o evolucijskoj teoriji“ i dodatno napomenuo da „znanstvenici ne smatraju da je teorija potpuno nepogrešiva onako kako su prije mislili da je bila.“ Očigledno je da se je Reagan udvarao glasačima koji se drže Biblije. Ali pošto je Regan smatrao da govori u ime znanstvene zajednice, onda nije bilo začuđujuće da mu je „ta zanstvena zajednica“ željela odgovoriti i o tome je Dan Rather izvještavao.

Glasnogovornik American Association for the Advancement of Science (AAAS) ili Američke Asocijacije za Marketing Znanosti, okarakterizirao je Reganovu izjavu kao „nevjerojatno nesretnu.“ Jedan znanstvenik je izjavio kategorično da „100 milijuna fosila identificiranih i datiranih u svjetskim muzejima znači 100 milijuna činjenica koje dokazuju evoluciju bez svake sumnje.“ Znanstveni povjesničar William Fix je istraživao fosilne dokaze sa velikom pažnjom i pokazalo se da to nije nimalo istina. U stvari, postoje mnogi dokazi falsifikacije, prevare i iracionalnog vjerovanja među paleoantropolozima da se moramo zapitati zašto neki od ovih „glasovitih znanstvenika“ nisu stavljeni na stup srama, ili još bolje – u nekim slučajevima – zašto nisu uhićeni i zašto im nije suđeno zbog prevare.

Ne samo da je bilo začuđujuće da je AAAS okarakterizirao izjavu predsjednika SAD-a kao „nevjerojatno nesretnu“ već su napravili smiješnu izjavu da „100 milijuna fosila identificiranih i datiranih u svjetskim muzejima znači 100 milijuna činjenica koje dokazuju evoluciju bez svake sumnje,“ tvrdnju koju je Fix u potpunosti opovrgao.

U Ožujku iste godine, Sudac Irving Perluss je radio na slučaju Kelly Segraves protiv Države Kalifornije. Segraves direktor Centra za Istraživanja Kreacijske Znanosti u San Diegu, je tužio Kaliforniju za povredu religijskih sloboda njegove djece u Kalifornijskim školama. Tvrdio je da školski sustav Kalifornije ne dozvoljava teoriju „božanskog podrijetla“ i da se ona ne uči u biologiji, i da je to povrjeda principa. Sudac je presudio da prava Segravesove djece nisu povrijeđena ali – ovo je velika stvar – sudac je naredio da se u cijeloj Kaliforniji distribuira raniji naputak u svim školama sa upozorenjem da školske knjige trebaju izbjeći dogmatizam po pitanju ljudskog podrijetla. Ukratko, školski udžbenici ne mogu tvrditi da je evolucija stvarna činjenica, već moraju jasno označiti da je to jedino teorija.


Fosili su činjenica, a činjenice govore drugačiju priču od one koje se drže evolucionisti, priču koju bi oni htjeli da i mi vjerujemo.

Suđenje je bila velika vijest (interesantno samo po sebi) Time magazine je prenio na naslovnici: „Darwinu se ponovo sudi“ (16.03.1981). Uradak u Time-u je tvrdio da: se u nekoliko zadnjih godina pojačao pritisak fundamentalizma i da su zbog takvih grupa već uslijedile promjene u udžbenicima biologije. U jednom takvom tekstu, diskusija o podrijetlu života je smanjena sa 2000 riječi iz 1974. na 332 riječi u 1977. godini. Ovakve stvari postaju sve uobičajenije ovih dana. Ono što je interesantno napomenuti da su se ovi događaji odigrali u isto vrijeme kada su se događale i neke druge zanimljive stvari. Vrijeme pojavljivanja ovih događaja se jako podudara da sam se počešala po glavi i zapitala: „Haaa??!!“ kada sam to primijetila. I vezano je za nešto što sam napisala u mojoj knjizi, Secret History:

„Ono što me je osupnulo je esencijalna zaokretnica u operaciji cointelproa, a to je početak „izlaganja“ dvije važne teme koje drže primat u određenim „konspiracijskim“ krugovima do dan danas, to su: vanzemaljske otmice i Sotonsko ritualno zlostavljanje.

Scenarij sivih vanzemaljaca je „procurio“ kroz Budda Hopkinsa. Knjige Whitleya Striebera o vanzemaljskim otmicama, uključujući knjigu: Communion (prisilne, prisne veze op. prev.), uslijedile su nakon nekoliko godina. Prije same publikacije ovih knjiga, sveprisutni „Sivi vanzemaljci“ nisu do tada viđeni. U stvari, pregled povijesti „kontakata“ pokazuje da su tip i varijacije vanzemaljaca te ponašanje „vanzemaljaca“ po cijelom svijetu sasvim različiti. Ali nakon svega pojavio se Budd, nakon njega uslijedio je Whitley i njegov jarki vanzemaljac na naslovnici, i odjedanput Sivi su bili po svuda.

U pogledu Whitleya i njegovih Sivih, dozvolite mi da naglasim jedan Dolanov komentar: „Do početka 1969. timovi CIA-e su pravili brojne bizarne eksperimente kontrole uma pod nazivom „Operacija Često“ (Eng: Operation Often, op. prev.). Zajedno sa normalnim asortimanom kemičara, biologa i konvencionalnih znanstvenika, operacija je zapošljavala i psihologe i eksperte o demonima.“ To nas, naravno, dovodi do paralelnih događaja u tom periodu: Sotonsko ritualno zlostavljanje (Eng: Satanic Ritual Abuse ili SRA, op. prev.) je ime koje je navodno dano sustavnom zlostavljanju djece (i drugih) od strane Sotonista.


Knjiga Whitleya Striebera „Communion“ je prenijela koncept „sivih vanzemaljaca“ masama. Kako se čini, ako uzmemo u obzir vremensku poveznicu, tijekom 1970-tih godina i govori o tome da su tvrdnje o postojanju „dobro organiziranog međugeneracijskog sotonskog kulta čiji članovi seksualno zlostavljaju, muče i ubijaju djecu diljem SADa,“ počela se tada i pojavljivati po Americi. Nastala je panika zbog SRA bazirane fikcijske knjige pod nazivom: Michelle Remembers. Knjiga je publicirana kao stvarna ali je na koncu istraživanje barem 3 različita neovisna istražitelja pokazalo da je lažna. Nisu pronađeni ni snažni dokazi da je SRA ikada pronađena na tlu Sjeverne Amerike, isto kao što nisu pronađeni ni čvrsti dokazi o otimanjima Sivih vanzemaljaca. Bez obzira na sve, optužbe su na široko publicirane u radijskim i televizijskim emisijama, uključujući i u emisiji Geralda Rivere.

Religiozni fundamentalisti su promovirali histeriju isto kao i za vrijeme Inkvizicije, bezbrojni samo proklamirani „moralni zagovornici“ hranjeni žarom gonjenja, sa svim tim su osigurali ugodan život. Većina ranih optužbi na račun SRA bile su orijentirane prema radničkoj klasi ljudi sa limitiranim sredstvima sa jako malo iznimki, a mediji i ostale grupacije koje su obično bile skeptične, ostale su nijeme ili su se pridružile pomami optužbi. Nekoliko profesionalaca koji su govorili protiv te histerije su sistematski napadani i diskreditirani od strane vladinih agencija i privatnih organizacija…

E sada, vratimo se i promislimo o našem vremenskom slijedu. Kako se čini knjiga: Michelle Remembers je publicirana 1980. godine, napisali su je Michelle Smith i Lawrence Pazder. Dr. Budd Hopkins završio je pisanje: Missing Time u Prosincu 1980. godine sa završnom riječi koju je napisala Dr. Filozofije Aphrodite Clamar. S ove točke gledišta sve izgleda dosta „slučajno.“ (citat: Knight-Jadczyk)

Naročito uzmite u obzir u gore navedenom da su „sa par iznimki, mediji i ostale grupacije koje su obično bile skeptične ostale nijeme ili su se pridružile pomami optužbi. Nekoliko profesionalaca koji su govorili protiv te histerije su sistematski napadani i diskreditirani od strane vladinih agencija i privatnih organizacija.“ Imajte na umu da iako govorimo o tome što su iznijeli mediji u to vrijeme – da u isto vrijeme govorimo – i što je iznijela znanost. Uradak iz Time magazina kojeg smo također gore spomenuli daje nam više uvida o odnosu između Reagana i AAAS i uzmite u obzir da je Reagan rekao da ako se evolucija mora učiti u školama onda „se i biblijski kreacionizam također treba učiti u školama,“ Mnogi predavači koje su intervjuirali za Time magazin uradak su bili šokirani sa porasti biblijskog fundamentalizma (zašto su onda bili šokirani sa promocijom SRA i vanzemaljskim otmicama koja se događa u pozadini?) i efektima na društvo, uglavnom na edukaciju. Timeovi pisci su naglasili da mnogi kreacionisti u stvari vjeruju da je svijet doslovno kreiran u 6 dana prije samo 5 ili 10 tisuća godina.

Problem je u slijedećem: zašto tu uopće postoji problem? Kako Fix primjećuje da bi se, ako se uzme znanost u obzir, bilo najlakše nositi sa onima koji vjeruju u nedavnu kreaciju zemlje u bilo kom kontekstu naročito ako su dokazi o evoluciji tako čvrsti kao što se tvrdi da jesu!

Dio problema sa AAAS je u samoj AAAS i njezinom upravom te glasno govornicima. Iz nekog razloga o kojem mi samo možemo nagađati, a uzmite u obzir što sam već gore navela o cointelprou, ove osobe su bile postavljene za govornike kao solucija ili anti teza – rastuće duhovne krize koja se događala u društvu. Time magazine je citirala paleontologa Stephena Jaya Goulda koji je rekao: „Činjenica je da se evolucija dogodila. Ljudi su evoluirali iz majmuna iako možemo raspravljati kako se to dogodilo. Znanstvenici debatiraju o mehanizmima, ne o činjenicama.“ Uzimajući u obzir koliko je običan narod tada bio prestrašen sa navodnim duhovnim napadima u formi Sotonista i sotonskih vanzemaljaca i to čak i u Geraldovoj emisiji, netko kao Gould koji se tada obraćao sasvim običnim ljudima – i sve ostalo što su govorili znanstvenici – svi oni su mogli biti ni manje ni više nego osobni predstavnici samog Sotone!

Činjenica je da problem evolucije nije u potpunosti razriješen od strane AAAS i njezinih starijih članova. Internacionalno priznati paleontolog Bjorn Keurten, također evolucionist, smatra da su se ljudske grane odvojile od majmunskih prije više od 35 milijuna godina i da je najvjerojatnije da su majmuni potomci ranih čovjekolikih vrsta.

Problem ove izjave je u očigledno propagatorskoj prirodi. To jest Gould je dogmatičan i ignorira činjenice da se neki eminentni znanstvenici ne slažu sa stranačkim zadatkom AAAS. Gould čak ni ne pokušava napraviti elementarnu distinkciju između mišljenja i nedvosmislenih tvrdnji koje možda nisu istinite! I tako, iz nekog razloga tu se povukla crta i mi ćemo pokušati u nastavku saznati zašto se to dogodilo.

Postoji još dokaza da je ovo definitivno propagandni program. U Travnju 1981. godine, Science Digest je objavio uradak novinara znanstvenika Boycea Rensbergera (koji je napisao "Ancestors: A Family Album"), gdje je iznio slijedeće tvrdnje: „osim za one koji vjeruju u čuda specijalne kreacije (događaji koji se ne mogu dokazati ni opovrgnuti), nitko ne sumnja da se naše naslijeđe može pratiti do 4 milijuna godina u prošlost do malih kreatura koje ne bi bile više od današnjeg petogodišnjeg djeteta.“


Evolucionističke tvrdnje su dubiozne kao i tvrdnje kreacionista.

Rensbergerova tvrdnja da „nitko ne sumnja“ su nevjerojatne. (Željela bih napomenuti da je teorija „Velikog Praska“ definitivno jedna od onih „čudesnih specijalnih kreacija“ koja se ne može ni dokazati niti opovrgnuti.“) Činjenica je da čak i među najeminentnijim paleontolozima, mnogi od njih sumnjanju u ljudsko podrijetlo. Zasigurno Rensberger kao znanstveni novinar to zna. Zasigurno i mnogi laici to znaju. I tada Fix postavlja pitanje: „Zašto se tako izražavaju? Čini se gotovo proračunato da bi diskreditirali subjekt:“




dio


2. dio

Fix pripovijeda o pravoj poplavi publiciranog materijala iz 70tih i 90tih godina, koja se više činila kao promocija nego nepristrana procjena paleoantropologije. Kasnih 80tih godina prošlog stoljeća, u isto vrijeme kada i medijska promocija SRA i vanzemaljskih otmica – izdan je i „Cosmos“ Carla Sagana. Činjenica je, da je mnogo stvari koje je Sagan napisao bilo površno i klizavo, ali za najvišu osudu je činjenica da je mnogo materijala koje je Sagan napisao o Darwinovim idejama kao da su sve dokazane činjenice, kad je istina zacijelo drugačija.

Sagan je napisao: „Tajna evolucije je smrt i vrijeme – smrti izuzetno mnogo oblika života koji je bio slabo adaptiran na okoliš; i vrijeme dugog slijeda malih mutacija koje su bile slučajno prilagodljive, vrijeme za sporu akumulaciju uzoraka povoljnih mutacija.“

Sagan naglašava termin „slučajne“ tako što ih je stavio u kurziv. On je jasno izjasnio da su slučajnosti fundamentalni faktori u pojavljivanju oblika života uključujući, osobito, same pojave života u bespuću svemira.

Fix je napisao: „Sagan priziva slučajnosti na način kako drugi prizivaju boga. Njegovo stanovište podrazumijeva da cijeli univerzum, a ne samo čovjek, su u krajnjoj analizi, samo rezultat serija bilijuna slučajnosti kroz bilijune godina…

Znanstveno gledajući ova se pozicija ne može ni dokazati niti opovrgnuti isto kao ni čuda specijalne kreacije i svi zakoni vjerojatnosti su mrtvi protiv njega.

Filozofski, čak i dijete može vidjeti da tu ima mnogo poretka u uzorku prirode da bi sve ovo imalo kredibilitet. Govorilo se da bog voli geometriju. Da li slučajnosti vole geometriju? U Saganovom svemiru slučajnosti, svijest postaje izlučina materije…

Nakon godina čitanja znanstvene i kvazi-znanstvene literature, odjednom mi je postalo jasnije nego ikad zašto je društvo razvilo kulturne stereotipove ludih znanstvenika…

Sagan insistira na igranju uloge visokog svećenika materijalizma i to radi vrlo loše. Ako ovo mišljenje o slučajnostima imaju i glavni znanstvenici, ne čudi da su mnogi ljudi zaboravili cjelokupne znanstvene savjete … sami ih znanstvenici na to tjeraju … sa trivijalnim apsurdima.

Pošto je Sagan isključio čak i najmanju mogućnost da spiritualna dimenzija ima bilo kakvog mjesta u njegovu kozmosu – čak i u misterioznom momentu samog nastanka svega života – on tako čini slučajnu evoluciju objašnjenjem za sve.

Prezentirana na ovaj način, evolucija zaista izgleda kao preokrenuta religija, konceptualno zlatno tele " (iz starog zavjeta, op. prev.). (William Fix, The Bone Peddlers, Macmillan, 1984.)

Ako ovo pogledamo u kontekstu svega gore navedenog: promociju medija o SRA i vanzemaljskim otmicama, stvari tada postaju zaista čudne. Sa ljudima koji rade na spiritualnim pitanjima na jednoj strani i znanstvenom zajednicom na drugoj strani koji izgledaju kao agenti pakla i propasti i medijima koji se ponašaju kao naoružani demoni koji prvo staju na stranu jednih pa drugih, nije ni čudo da je sasvim obična osoba u SAD pobjegla u stanju užasa nazad u „religiju svojih starih“?!

Ukratko, razmjena između Reagana i AAAS je bio samo vrh ledenog brijega mnogo ozbiljnijih problema u znanosti zbog nekih snaga unutar nje koji su radili na diskreditiranju same znanosti umjesto da je ojačavaju. William Fix je napisao:

„Znanstvenici gotovo uvijek pretjeruju sa svojim tvrdnjama o evoluciji, dok kreacionisti imaju pristupa do kritičke literature kao i svi.

Ali kad sami trebaju obraniti svoju teoriju, kreacionisti nemaju čvrstog dokaza u smislu biblijske skolastike ili u slučaju nedavno stvaranje zemlje. Pa ipak, kreacionisti su jači 1980tih nego li su bili mnogih dekada, a njihov utjecaj, čini se, još jača,“ (Fixov citat)

1984. kada je izdana knjiga The Bone Peddlers, Fix je primijetio porast fenomena koji je postao zastrašujući realitet današnjice – ako pogledamo Georga Busha i kako je koristio fundamentaliste da bi opravdao preventivnu ratnu politiku, da ne spominjem njegovo komadanje Ustava i institucija što je vodilo do uspostave vanrednog stanja u SADu. ? do uvođenja "martial law"

Sarah Palin i njena ?dominionistička pozadina orijentirana vladanju je još jedan zastrašujući oblik ovog apsurda i ne bi me nimalo čudilo ako bi ona bila izabrana za Predsjednicu i postala moderni ekvivalent Adolfa Hitlera u visokim potpeticama. Fix nastavlja na obradi problema i u stvari je identificirao njegove korjene:

„Najosebujniji aspekt ove debate je da su kreacionisti podržani događajima koji su potpuno izvan pitanja o evoluciji. Biblija, naravno, ne završava sa Postankom. Razbacana svuda po Starom i Novom Zavjetu su mnogobrojna proročanstva koja ukazuju na to da će Izraelska nacija biti ponovno rođena sa Jeruzalemu kao glavnim gradom i da će eventualno doći do velike i dramatične – posljednje bitke između Izraela sa saveznicima različitih nacija, uključujući i one „sa krajnjeg sjevera.“ (Ezekijel 39:2), a ovu referencu, mnogi smatraju da pokazuje na Rusiju.

Kao što svatko zna, Izrael je u stvari ponovno rođen. Izraelci su ne tako davno proklamirali Jeruzalem za njihov vječni, nepodjeljivi glavni grad. Gotovo svakog tjedna, politička stvarnost na Bliskom Istoku, pokazuje da se polako ali sigurno upada u uzorak koji je potreban da bi se ostvarila drevna proročanstva.

Očigledne i goleme činjenice gotov nikada ne ulaze u raspravu, pa ipak trenutačna situacija na Bliskom Istoku vjerojatno ima više poveznica sa preporodom fundamentalizma nego li sa bilo kojim drugim faktorom.“ (Fixov citat)

Problematika same evolucije nije nešto o čemu želimo ovdje debatirati; to je tema za neki drugi uradak. Dozvolite mi da citiram još jednu izjavu Williama Fixa koji je napisao:

„Kada je Kelly Segraves tvrdio na Kalifornijskom sudu da je evolucija sekularna religija, to se nije samo ticalo retorike u sudnici. U stvari, on je možda dotaknuo centralno pitanje debate. U široj, nepristranoj perspektivi, gotovo je moguće zaključiti da smo mi svjedoci konflikta sustava religijskog vjerovanja.“


Teorija „Velikog Praska“ je još jedna verzija kreacionizma – „primarni atom“ se pojavio „ iz niotkuda.“ Tako su evolucionisti pretekli postojanje „boga.“

I to je najvažnije u ovoj tematici: potpuno materijalistički pogled na realnost koja uključuje svijesnost kao nešto što ne može biti materijalno. Kreacionisti su namjerno bili provocirani na reakciju protiv potpuno materijalističkog pogleda u medijima koje kontroliraju Židovi, te su se povukli u njihovu verziju „Bog-je-stvorio- svijet- u-6-dana-i-to-je-tako-jer-je-to-bog-rekao.“ To perfektno odgovara Cionističkom planu.

Ono što je zabrinjavajuče je način na koji su materijalistički evolucionisti u stvari sami bili provocirani u njihov neodrživ stav koji se manifestira podjednakom odlučnost da održe svoje stanovište protiv i jednog priznavanja bilo kojeg procesa koji nije u potpunosti nasumičan, slučajan ili materijalan.

Njihova priča tvrdi da je Veliki Prasak eksplozija primarnog atoma i da je cijela materija univerzuma bila taj jedan nevjerojatno sabijen atom. Sve što se od tada dogodilo je rezultat slučajne igre čestica koje nakon bilijuna godina, mogu formirali sklonosti kroz čistu slučajnost, iz koje nastaju različite forme materija.

Na kraju, neke od ovih su reagirale sa drugom materijom, neka vrsta električnog (ili nekog drugog) podražaja se dogodila i tako je nastao „život.“

Teorija Velikog Praska je kreacionizam. Materijalisti vjeruju da je materija od jednom nastala iz totalnog ništavila. Taj primarni atom je postojao i ne žele ga ni pokušati objasniti. To je jednako ludo kao i „Bog je jednostavno postojao“ i odlučio je kreirati univerzum.

Evolucionisti raspravljaju: „Kreacionisti vjeruju da je um izniknuo iznenada u postojanje potpuno formiran. Po njihovom stanovištu to je proizvod božanske kreacije. Oni su u krivu: um ima dugu evolucijsku povijest i može se objasniti bez uplitanja nadnaravnih sila.“ (Steven Mithen, The Prehistory of the Mind, Thames & Hudson, 1999.)

Kao što možete vidjeti, Mithen raspravlja polazeći od pogrešne premise isto kao i oni koji vjeruju u „Božansku kreaciju:“ On je već napravio veliki korak u pretpostavku da kad god netko govori o „umu“ da oni isključivo pričaju o umu koji je povezan za tijelo.

Činjenica je da to nije primjer kanona prirodne selekcije i da se ne može pronaći ili promatrati, ili da evolucija nije pokazala snažne veze u nekim kontekstima; te ima isti – ili veći – broj kontradiktornih slučajeva koji se mogu citirati.

Dublja studija ove tematike indicira da su znanstvenici na prvoj crti istraživanja u stvari pobili Darwinizam, samo što njihovi nalazi nisu, ili nije dozvoljeno da budu, javno objavljeni.

Dozvoljeni su samo u znanstvenim radovima i kao savjeti unutar znanstvene grupe. U isto vrijeme, javnost nije u stanju razaznati između eksperata i populista, već naivno pretpostavlja da su senzacionalistički uradci na ovu temu bazirani na stvarnim činjenicama. Više odgovornih znanstvenika su digli svoj glas i izrazili zabrinutost da prave činjenice o Darwinističkoj evoluciji jednostavno ne dopiru do javnosti.

Zagovornici Darwinizma ili neo-Darwinisti, insistiraju na tome da postoje jasne razlike između znanosti i religije. Zaista, postoje očigledne razlike u stilu i sadržaju laboratorijskih eksperimenata i tvrdnje o božanskoj objavi znanja.božanskih poslanica.

Ali ako pogledate samo malo dublje i zapitate se što je struktura vjerovanja čovjeka koji vrši eksperimente, mogli biste otkriti, naročito u SAD (koja sama po sebi ima dovoljno problematičnih opservacija) da oni koji prave eksperimente unaprijed brane različite evolucijske teorije koje su bazirane na isključivo materijalističkim i mehaničkim hipotezama. Takva osoba će razlikovati znanost od religije tako što će reći da je znanost okrenuta ka znanju o dokazivom i vidljivom, dok je religija okrenuta ka bezumnoj vjeri, nedokazivom i nevidljivome.

Ne treba reći da geolozi identificiraju fosile i da to stoji na snažnijim osnovama nego li teološka diskusija o Svetom Trojstvu, ali postoji kvaka: od velike je važnosti da se prirodna selekcija Huxleya, Sagana, Goulda i drugih, ispita i upita: da li je prirodna selekcija zaista dokazana činjenicam koje su bazirane na dokazanom znanju ili je to nedokazana hipoteza sa mnogo kontraindikacija i pouzdati se u to je, u konačnosti isto tako samo pitanje vjerovanja.

Prirodna selekcija nije ništa više vidljivija od božanskog.

Evolucionisti često sarkastično izazivaju kreacioniste sa izjavama da njihovo čudo kreacije ne može, po definiciji biti dokazano ni opovrgnuta. Pa ipak evolucionisti imaju slične prijedloge, naročito kad isključuju svaku mogućnost da nešto vodi i pokreće evolucijske procese. Karl Proper je zabilježio o takvim teorijama u knjizi: Conjectures and Refutations (1963) te napisao da: „Teorija koja ne može biti oborena po bilo kom zamislivom događaju, je neznanstvena:“

Glavna razlika između onih koji vjeruju u čuda specijalne kreacije i onih koji vjeruju u slučajne varijacije je u tome da kod prvih bog povlači konce a kod potonjih postoje samo naguravanja atoma i molekula ultimativne realnosti. Nema baš neke razlike, zar ne?





dio


3. dio

Moderna znanost poriče probleme u teoriji evolucije.

Sasvim je evidentno da evolucija funkcionira kao sekularna religija za mnoge ljude. Kada koriste frazu „nitko ne sumnja“ oni podrazumijevaju da iznose ultimativnu revelaciju koju mogu razumjeti samo njihovi najviši svećenici i privrženici.

Alfred Russell Wallace, suosnivač teorije evolucije je na koncu došao do zaključka da se prirodna selekcija ne može odnositi na čovjeka. On je napisao: „ Priroda nikada ne obdaruje neku vrstu iznad potreba svakodnevne egzistencije.“ To znači da postoji veliki problem koji se tiču mnogih aspekata ljudskih bića – barem za neke ljude. Stephen Jay Gould je napisao:

„Jedina poštena alternativa je da priznamo striktni kontinuitet između nas i čimpanza. I što time gubimo? Jedino antikni koncept duše…“ Ovdje Gould izražava samu jezgru evolucijskog materijalizma, „postulat da je materija sastav cijelog postojanja i da sve što je fenomen mentalnog i spiritualnog samo nus proizvod.“ Ovo je srž naše debate. Čak što više Zinoviev primjećuje, da ova redukcija svega mentalnog i spiritualnog na „nus proizvod“ materije nije više ograničeno samo na biologiju i antropologiju; to je inficiralo većinu moderne filozofije, psihološku i medicinsku znanost, socijalne sustave, politiku i više toga. I ova vjera u evoluciju ograničava istraživanja na način da samo mogu potvrditi njihove bazične „postulate.“

G. G. Simpson sa Harvarda je bio jedan od mnogih koji su temeljito i na široko pisali o evoluciji. Kao što je napisao u: Tempo and Mode in Evolution (1944):

„… napredak znanja rigidno zahtjeva da ne fizički postulat nikada ne bude povezan sa studijama fizičkih fenomena. … istraživač koji traži objašnjenja može tražiti samo fizička objašnjenja…“

Pročitajte fonetskiPreminuli profesor antropologije na Univerzitetu Duke, Weston La Barre, je bio opsjednut sa ideološkim zanosom protiv „neprijatelja“ napisao je da sve religije osim evolucije je slabo adaptirano povlačenje iz realnosti. Kad uzmemo u obzir Platonovu filozofiju koja se drži te ideje, forme, uzoraka, tipova i arhetipova koji postoje u njihovom vlastitom realitetu i zbog toga se čini da imaju očite relevantnosti evolucije i podrijetla vrsta te je često uspoređivao Platona sa Adolfom Hitlerom. On je zanemario spomenuti da - čak i naj ekstremniji –Darwinisti vjeruju da je čovjek evoluirao iz majmuna, propoziciju koju bi Platon smatrao apsurdnom.

Uradci mnogih znamenitih istraživača, uključujući Carla Junga, fizičari i matematičari, sugeriraju da je Platon bio u pravu i da postoje nematerijalni realiteti kao što je duša, arhetipovi, svijest neovisna od fizičkog mozga i još mnogo toga. Dokaza za to ima mnogo više nego krpa i dronjaka koji predstavljaju dokaze koji su slijepljeni jedni za druge u pokušaju da se opravda makro evolucija. I naravno, to znači da su zagovornici materijalističkog Darwinizma oni koji rade za jednu od najvećih povijesnih zabluda.

Kvanta fizika ukazuje na to da se „materija“ čini se otapa u uzorcima vibracija na najosnovnijim nivoima, postalo je očigledno da postoje strukturirane uloge svijesti. Do sada su se akumulirali dokazi da um postoji u ovisnosti od fizičkog mozga i da fenomeni kao što je telepatija ne samo da se mogu demonstrirati već se povinuje modelu univerzuma sa ne lokalnim uzrocima.

Drugim riječima, svijet se promijenio pod materijalističkom evolucijskom stegom iako postoji mnogo više u našem realitetu nego li je predstavljeno u naivnom realizmu osnovanom na Darwinizmu. Činjenica da suvremeni evolucionisti još uvijek zagovaraju staromodne, suhoparne i mehaničke teorije, usprkos dobro znanom razvoju na drugim znanstvenim poljima, je us tvari dokaz za njihov religiozni karakter vjerovanja.

I ovdje konačno dolazimo do interesantne ideje: poteškoće za oba dvije strane vjernika, onih u čisto mehaničku revoluciju i kreacionista problem je u tome da kozmologija koja samo objašnjava fenomene koje promatramo u našem univerzumu, ima dublju dinamiku i implikacije. I evolucionisti i kreacionisti nisu u stanju pojmiti apstraktno i minuciozno razmišljanje da bi mogli analizirati ove implikacije. Istina je da su obije strane ograničene sa nizom kognitivnih restrikcija koje vode njihove percepcije, iskustva i prioritete. Kad prikupimo podatke o tim vrstama pojedinaca – koji se nalaze u svim klasam i profesijama – otkrivamo određene zajedničke faktore koje identificiraju „autoritarni tip ličnosti.“ Ova vrsta individua je okarakterizirana sa tri tipa stavova i ponašanja koji su međusobno povezani.

1. Autoritarno podnošenje – visoki stupanj podložnosti vlasti koja se percipira kao osnovana i legitimna u društvu u kojem se živi, djeluje ili surađuje. Naravno, ako je mnogo onih iz grupe koji imaju poremećene osobnosti – onda postoji velika vjerojatnost da se to događa i na drugima poljima naročito tamo gdje je koncentrirana vlast – onda je usađena podložnost na psihopatološkim osnovama.

2. Autoritarna agresija – opća agresivnost usmjerena protiv drugih ljudi koji se smatraju ciljevima određenih autoriteta definiranih u broju 1.

3. Konvencionalizam – visok stupanj poštivanja tradicije i društvenih normi koje se smatraju nametnutima od strane društva – ili određene grupe istomišljenika – i njihovih uspostavljenih vlasti, i vjera da i drugi iz tog društva trebaju prihvatiti iste norme. Još jednom, ako su tradicije i socijalne norme uspostavljene od strane autoriteta koji imaju želju za vladanjem, onda je sve korumpirano od samog vrha.

Zlatno Doba koje je naslikao: Pietro da Cartona

Prema psihologu Robert Altemeyer-u: „Autoritativni tipovi obično imaju kognitivne greške i simptome koji rezultiraju pogrešnim rezoniranjem. Specifično je da oni, imaju više mogućnosti da krivo interpretiraju dokaze, drže se kontradiktornih ideja koji rezultiraju razmišljanjem u odjeljcima. Oni mnogo lakše nekritično prihvaćaju nedovoljne dokaze da bi poduprli svoja vjerovanja i teže priznaju svoje vlastite limite.“ (Robert Altemeyer, Right-Wing Authoritarianism, University of Manitoba Press, 1981.)

Kao što vidimo, ovi opisi se odnose podjednako na obije strane „debate,“ svaka od njih se rigidno drži svojih vlastitih izabranih „autoriteta“, pre identificiraju se sa svojom vlastitom grupom, odbacuju se suočiti sa dokazima i napadaju one koji iznose takve dokaze! Molim vas da držite na umu autoritativni tip osobe jer ćemo ga sretati i u nastavku teksta. Zapamtite da nije striktno potrebno identificirati u što se vjeruje već kako se vjeruje i promovira.

Vrijeme je za promjenu brzine, ali prije nego li to uradimo, dozvoli te mi da razjasnim svoju vlastitu poziciju. JA ne vjerujem u „boga.“ Ja ne vjerujem da je bog kreirao kozmos. Pa ipak, vjerujem u čisti beskrajan potencijal poznat pod nazivom Svijest i da je ona fondacija svega što postoji. Vjerujem da smo mi: 1. Kvantna, 2. Kemijska, 3. Biološka bića – tim redom – i da kvantni dio nas nije materijalan. Moji pogledi u potpunosti odbacuju i Darwinizam i Kreacionizam. Pa ipak, prihvaćam mnoge stvari iz ideje evolucije jer su emprijski evidentni, ali osnove evolucije onako kako je Darwin formulirao se je pokazala nemogućom. Odbacujem teoriju o Velikom Prasku koji je u finalnoj analizi, čisti Kreacionizam pod drugim imenom, drugi sistem vjerovanja. I Kreacionisti i Teorija Velikog Praska tvrde da je univerzum kreiran, linearan i ograničen (konačan). Vječni, beskrajni, svjestan univerzum ne treba kreatora – jer je to što jeste. Na koncu, ne tvrdim da je ovo istina, to samo iznosi 45 godina istraživanja. Tu ima, vjerojatno više toga što se treba otkriti i shvatiti. Sada se možemo vratiti na našu temu.

Jedan od problema koje sam prezentirala u uratku o Vješticama je bila da sam radila striktno na zvaničnim arheološkim i geološkim dokazima. To je bilo korisno polazište, naravno, ali mislim da smo do sada shvatili da to nije cijela slika. Zato nisam htjela početi sa temom o tome da li je postojala ili ne visoka civilizacija u vrijeme prije i za vrijeme velikog potopa. Moderna, zvanična, znanost poriče da je to moguće jer većinom teorija evolucije govori da je rani čovjek bio primitivan. (Kao što sam već spomenula, ne želim početi ni sa analizom teorije evolucije, samo ću preporučiti nekoliko vrlo dobrih znanstvenih knjiga: Fix: The Bone Peddlers i Shattering the Myth of Darwinism od Richard-a Milton-a. Bibliografija u ove dvije knjige će vas odvesti u druga odlična znanstvena djela zvaničnih znanstvenika koji će vam otkriti činjenice da postoji određen broj pravih znanstvenika koji nisu pod političkom kontrolom AAAS-a i ostalih korumpiranih pseudo znanstvenih organizacija.)

Problem namjerne falsifikacije, kako sam već spomenula, je sociološki proces koji iziskuje našu pažnju. Dovoljno je reći da sve što znamo – ili mislimo da znamo – je ili falsificirano ili izokrenuto; ono što nas brine je kako se to dogodilo? Koja vrsta društva radi ove stvari i koji su procesi koji su do toga doveli? Da li postoji način na koji bi se materijali mogli revidirati sa činjenicama koje dolaze bez konteksta zvaničnih falsifikatora kako je Zinoviev predložio u gornjem dijelu teksta? I najvažnije od svega: Postoji li veza između onoga što se događa danas u svijetu i onoga što se možda događalo u prijašnjoj razvijenoj civilizaciji koja je nestala? Da li mi ponavljamo ono što se dogodilo „Atlantidi“?

Mit o izgubljenom raju ili Zlatnom Dobu, je gotovo univerzalan na cijelom globusu. Zlatno Doba je, navodno, trebalo biti vrijeme kad su ljudi bili neiskvareni i dobri, i zlo nije moglo postići dominaciju. Najpoznatiji rad na tu temu je pronađen u Grčkoj mitologiji. Grci su objasnili da se život i civilizacije odvijaju u velikim ciklusima, gotovo kao godišnja doba. Postoji Zlatno Doba, koje nakon određenog vremena propadne i postane Srebreno Doba, koje propadne u Brončano Doba, koje propadne u Željezno doba koje naposljetku postane Tama (Mračno Doba).

To ima odjeka i u Hinduističkoj i Vedskoj kulturi, sa njihovim modelom cikličkih Yuga: The Satya Yuga (Zlatno Doba), Treta Yuga (Srebreno Doba), Dwapara Yuga (Brončano Doba), i Kali Yuga (Željezno Doba). Rečeno je da mi živimo u završnici Željeznog/Mračnog Doba to jest Kali Yuge, na kraju kojeg će se Barhma probuditi iz svog sna i cijeli će ciklus krenuti iz početka.

Trajanje ovih doba zavisi od jednog sustava do drugoga i interpretirani su i reinterpretirani - slično biblijskim tekstovima – da bi poduprli određene teorije u različitim vremenima.

Tema reprezentirana kao Rajski Vrt u Židovskoj i Kršćanskoj tradiciji, je ona u kojoj nalazimo najinteresantniji obrt: žena je razlog za izgon iz raja. U stvari, većina mitova o kreaciji na svijetu govori o nekoj vrsti ritualne krivnje koja je uvjetovala da ljudstvo ostane bez milosti božje i mnogi ovo mitovi povezuju ovu krivnju sa seksom.

Uz izgon iz raja imamo i Noin Potop i uništenje Sodome i Gomore, i tu je krivnja seksualni eksces. U Sumerskim mitovima, rečeno je da su ljudi kopulirali svud unaokolo i da su bogove nisu mogli spavati i nisu se mogli odmoriti, pa su to razriješili na taj način da su ih sve skupa uništili.


Mnogi autori revizionisti su pisali o Atlantidi jednako brojno kao i o Zlatnom Dobu. Pa ipak, postoji problem sa postavljanjem civilizacije Atlantide za primjer Zlatnog Doba jer, Platonov ekspoze o Atlantidi naglašava činjenicu da je to bila zla imperija koja je započela svjetski rat (iako nije bilo spomena specifičnih seksualnih ekscesa kao onih koji su se dogodili u Sodomi i Gomori). Ali u mojem prijašnjem uratku, sugerirala sam da je postojao određen način života prije potopa koji je bio bogat, zadovoljavajući i stabilan – bez ratova – tijekom mnogih tisuća godina ili slično. Dakle, ako je to bio slučaj, zašto potop?

Moje je mišljenje da je Atlantida bila prekretnica u ciklusu Gornjeg Paleolitika – prije nego li je velika tehnološka civilizacija Atlantide došla na pozornicu – bilo je Zlatno Doba. Puna aktualizacija atlantide je bilo „Željezno Doba/Mračno Doba“ tog ciklusa kada je u punom jeku bio proces pokušaja uspostave Novog Svjetskog Poretka kada se dogodila destrukcija. Ako sam u pravu, tada aproksimacijom možemo doći do dužine trajanja ciklusa kao i dobiti ideju gdje u kojem dijelu kojega ciklusa se mi sada nalazimo i kakva je naša budućnost.

Solucija za sređivanje svega ovoga, mislim da bi mogla biti u usklađivanju zvanične arheologije sa revizijom povijesti. Zapamtite što je Zinoviev napisao o zvaničnim falsifikatorima? „…snaga njihove sposobnosti da krivo interpretiraju individualne činjenice istinoljubivo u svim detaljima. Stvarna falsifikacija je postignuta kroz selekciju činjenica i njihovu kombinaciju i interpretaciju, kao i kroz kontekst ideoloških koncepcija. Propagandne tekstove u koje su se zadubili…“

Iz ovoga možemo pretpostaviti da su činjenice o lokacijama koje su dali zvanični paleontolozi, arheolozi i geolozi točne dok god ne rade na: selekciji – izostave mnogo toga van! – i način na koji kombiniraju i interpretiraju činjenice i postavljaju ih u ideološki okvir (evolucije), to je način na koji zavaravaju. Kada radimo sa ovakvim stvarima, i dok pokušavamo sve pravilno sortirati, možemo doći do ideje kako je naša civilizacija kompletno dominirana od strane lažljivaca.

Postoji dovoljno dokaza da shvatimo kako se „super“ čovjek znan kao Kromanjonac odjedanput pojavio u Europi i da je on nešto što se nikada prije nije vidjelo u periodu od 200 tisuća godina (ili još i više) u egzistenciji Neandertalskog čovjeka. Dokazi pokazuju da je ovaj novi čovjek bio kreator špiljskih crteža i drugih umjetnina koja je zaista nevjerojatna ako se usporedi sa njegovim navodnim primitivnim životnim stilom. Konekcija između takozvanog primitivnog životnog stila i slikarija je vrlo solidna kako vidim po vremenskom datiranju. Pa ipak, kao što je zabilježeno, ovo je bilo mnoge tisuće godina prije potopa, dakle tu je bilo i više nego dovoljno vremena da bi se razvila napredan civilizacija nakon slikarija, i mislim da se u razvoju te tehnološke civilizacije nalazi „ritualni grijeh“ koji je iznesen za razlog njihove smrti – i može definitivno biti povezano sa „seksom“ iako ne u uobičajenom smislu.

Revizionistički istraživači su zasigurno skupili mnoge dokaze o antičkoj visoko razvijenoj civilizaciji. Te dokaze u potpunosti ignorira zvanična znanost. Oni to objašnjavaju na najsmješniji način, i ako to ne mogu uraditi onda počnu sa napadu na čovjeka. Većina ovih dokaza koji su se danas pojavili, uzimaju u obzir velike gradove koji su se nastali mnogo kasnije nakon pojave Kromanjonca i njegovog očiglednog „primitivnog“ načina života – iako pretpostavka za njegov „primitivni“ način života možda i nije točna. Kada uzmemo u obzir planetarnu kataklizmu i mogućnost da je u potpunosti očistila površinu planete, tada možemo uzeti u obzir da i nije ostalo mnogo dokaza koji bi se mogli istraživati. Da uopće i postoje neki dokazi su čisto čudo! Moramo raditi sa onim što nam je dostupno, ali dozvolite mi da kažem da revizionisti imaju mnogo solidnije dokaze na svojoj strani nego evolucionisti i zvanični pseudo znanstvenici, iako potonji posjeduju diplome i metodologiji (koja je dobra) i raspolažu velikom količinom novca.

Ciklus doba

Napravila sam „ciklus doba“ nakon mnogo razmišljanja i čitanja svega o tematici i evo kako mi se učinio podobnim, ovo je prvi pokušaj i na njemu će se trebati jš raditi: Postoje mnogi ciklusi unutra ciklusa koji su prohujali životom ovoga planeta, sunčanog sustava, galaktike i čak i univerzuma. Najduži ciklus koji se može odnositi na zemlju kao dijela sunčevog sustava je orbita oko galaktike koja traje oko 225 milijuna godina. Nazvala bih je „Eonom“. To je 9000X25000 godina procesijski ciklus. Jedna trećina procesijskog ciklusa traje 7,5 milijuna godina.

Postoji više načina da se razlože ovi brojevi i naj zadovoljavajuće je da reduciramo Eon na 750 perioda od po 300000 godina svaki. Nazovimo ovih 300000 godina „Epohama“. Tih 300 tisuća godina možemo podijeliti na 4 „sezone“, ili periode od 75000 godina svaki koje ćemo nazvati „Velikim Erama.“ Isti period ćemo podijeliti na 12 perioda od 25000 godina svaki što otprilike označava ciklus „Velike Godine“. Procesijski ciklus koji se može podijeliti na 4 (Četri Yuge/Doba koji svaki traje 6250 godine). Pogledajte grafiku.

Procesijski ciklus također može biti podijeljen na 12 dijelova od 20833333 godine. Ovo potonje možemo vezati za astrološke znakove ili „Zemaljske dobe.“ Tri znaka pripadaju Yugama.

Možete uzeti bilo koje od ovih segmenata kao referencu za pokazivanje vlastitog „velikog ciklusa“ i podijeliti ih dalje na manje i manje dijelove. Uradila sam to sa drugom grafikom. U prvoj grafici, ne vidite Eone jer je to jednostavno previše dugačak ciklus da bi se s njim bavili. Največi pokazani je ovaj od 750 Epoha. Ali u drugoj grafici reducirala sam periode tako da je svaki astrološki znak period od 2083333 godine podijeljen u 4 Zemaljske Ere od 5208333 godina. Mislila sam se malo s time poigrati i staviti 2013 za kraj trenutačnog Željeznog/Mračnog Doba/Zemaljske Ere i početi sa oduzimanjem ovih Zemaljskih Era perioda i, kako vidite, ovi su brojevi postali jako zanimljivi.

Prva podjela (dijeljenje) nam je dala 1942 godinu kada je Kolumbo „otkrio“ Ameriku. Slijedeći datum je 971 kada je izgrađena Ashar Džamija u Kairu – Egipat (970-972). Vjeruje se da je nordijski istraživač Leif Eriksson rođen te godine. Mi znamo da je te godine Keltska Britanija ležala u ruševinama. To sugerira da je postojala nekakva destrukcija prije tog vremena. Nennius je skupio povijest svojih ljudi koja sačinjava fascinantan rad o tom vremenu, iako je često odbacivana kao čista konfabulacija od strane „eksperata“. Možda na koncu i nije bila?

Slijedeći datum koji nam dolazi je tranzicijska točka u 450 NE. To je bilo vrijeme Atile Huna i pada Rimskog Carstva. Datum 1633 PRNE je otprilike datum erupcije There, i po mom mišljenju, vrijeme Abrahama i Sare u Egiptu, oni su poznati pod imenom Ay i Nefertiti.

Ciklus doba

Stvar je u tome da, iako je sve ovo prva aproksimacija, čini se vrlo interesantnim načinom za gledanje ciklusa u vremenu i možete biti sigurni da će to biti tema budućeg uratka koji će se baviti daljnjim detaljnijim istraživanjem. U međuvremenu, mislim da bi se mnogi čitatelji mogli igrati sa podjelama i vidjeti što bi se dogodilo ako bi cikluse dalje rastavili i analizirali.




dio


4. dio

Vratimo se nazad na temu - postoji mnogo nesigurnosti u datiranju različitih tipova ranih ljudi. Ono što želim reći je da je legendarno Zlatno Doba bila Velika Zlatna Era prikazana u prvom grafikonu i da se više nego jedna civilizacija razvila i propala u tih 300.000 godina od kada je započela sadašnja Epoha. Pretpostavimo da se veliki potop, navodni pad Atlantide, dogodio prije 12 do 13 tisuća godina i da je to bio samo završetak jednog doba, unutar doba koje je bilo unutar nekog doba?

Možda se cijeli sub ciklus doba opisan u teoriji o Yugama odigravao između vremena prvog pojavljivanja Kromanjonca u Europi i kraja Pleistocena prije otprilike 12 tisuća godina? Ne mislim da možemo smatrati da je život ljudske rase neposredno prije potopa ili odmah nakon potopa bio Zlatno Doba ni u vrlo nategnutoj imaginaciji. Ali ipak, ako uzmemo u obzir Gornji Paleolitik kao vrstu Zlatnog Doba (a vidjet ćemo da za to imamo razloga), a naše sadašnje doba kao Željezno Doba koje se kreće prema Tami i Destrukciji, kako se onda potop uklapa u sve to? Pa, pola precesijskog ciklusa je 12.500 godina i mnogi eksperti radeći na problemu kometarnih udara i potopa, kažu da je to vrijeme kad se potop dogodio: prije 12.500 godina, često zaokružujući to na 13 tisuća godina. Zašto je taj veliki ciklus toliko važan? Uzmimo u obzir vrlo veliku sliku.

U knjizi, The Sixth Extinction, Richard Leakey i Roger Lewin (Doubleday, 1995.), opisali su sadašnjost kao vrijeme kada se mi primičemo istrebljenju barem 50% svega života na planeti, možda uključujući i čovječanstvo. Oni sugeriraju da se većina izumiranja događa zbog prenapučenosti i prekomjernog eksploatiranja planetarnih resursa. Ali ima tu još stvari koje bi mogli okriviti, osim onih za koje bi mogli okriviti ljudski rod- kako nam istraživanja o udarima kometa jasno pokazuju. Naše trenutačno izumiranje je, očigledno, samo dio vrlo velikog ciklusa. Richard Firestone napisao je slijedeće u The Cycle of Cosmic Catastrophes:


„Kada ljudi koriste termin istrebljenja, oni misle da to znači nestanak mnogih vrsta. Pa ipak, ovo je samo dio jednadžbe. Drugi dio jednadžbe jest da neke vrste opstaju. U svim velikim istrebljenjima u prošlosti, sa ekosustavima koji su bili izbačeni iz ravnoteže, desilo se da su mnoge od preživjelih vrsta doživjele eksplozivan rast. To je ono što se dogodilo prije 13.000 godina, kada je jedna neobična mješavina uvjeta stvorila blagonaklone uvjete za ljudsku vrstu.

Kao prvo tu su nastali novi geni. Potaknuti genetičkim mutacijama koje su proizvele prasak kreativnosti i tehnološke snalažljivosti, ljudi su tako postali još efikasniji predatori. Događaj je ubio mnoge predatore konkurente, a vješti lovci su desetkovali mnoge preostale, osiguravajući na takav način preživljavanje večeg broja ljudi. Ta ista snalažljivost je načinila ljude boljima u pronalažnju hrane na svaki način i posljedično se desila brza ekspanzija ljudske vrste.

Drugi razlog, bila je blaga klima nastala dijelom zbog efekta staklenika, koja je poticala razvoj ljudske populacije. Toplija klima je odgovarala ljudima, novootkriveni resursi su podržali pojavu poljoprivrede, oslobađajući na taj način ljude od nomadskog života. Razvoj boljih nastamba, odjeće i oružja je dozvoljavao ljudskoj populaciji da se poveća.

Treće, povećanje populacije vodilo je mnoge ljude da započnu zajednički živjeti u selima i gradovima, gdje je podjela poslova dozvolila da se razviju mnoge vještine i talenti. To je postalo gorivo konstantnog tehnološkog buma na mnogim poljima, producirajući, između ostalih stvari, izradu keramike, metalurgiju i pismo.

Sve to može izgledati pozitivno, osim što je rastuća populacija, početno potaknuta ekstinkcijom, sadržavala sjeme mnogih naših sadašnjih problema. Kada se prenapučenost pojavi u bilo koje vrste – bilo da su to zečevi, skakavci, svisci ili ljudi – niz problema dolazi sa prenapučenošću, uključujući epidemije, glad, ekstremnu agresiju, uništenje ekosustava i manjak resursa, od kojih je svaki glavni gorući problem u našem društvu danas.

Slijed izumiranja obuhvaća slijedeće faze:

1- Velika katastrofa koja vodi do nestanka nekih vrsta

2- Ovaj nestanak vodi do prenapučenosti nekih od preživjelih vrsta

3- Prenapučenost vodi do devastirajuće depopulacije.

„Ova se jednadžba pokazala istinitom za svako prošlo izumiranje koja se dogodilo. Kad se gleda naše vrijeme, mi smo kao vrsta prošli prva dva dijela, ali nismo zadnji dio to jest depopulaciju...“ (Richard Firestone, Allen West, Simon Warwick-Smith, The Cycle of Cosmic Catastrophes, Bear & Co., 2006.)

Ima u tome puno više od samog užarenog kamenja, čini mi se. Ali je važno da shvatimo što se dogodilo prije 13.000 godina za vrijeme tog istrebljenja koje je bilo samo jedno od mnogih u prošlosti. Ako se ta nevjerojatno jaka kataklizma – u kojoj je gotovo zbrisan život sa planete – dogodila kada je globalna imperija pokušavala nametnuti svoju dominaciju drugima, mogli bi se zapitati: da li naš živući planet, njeni kompanjoni u Sunčevom sustavu i naše roditeljsko Sunce, manifestiraju neki oblik svijesti i da li oni, između sebe, imaju načina da bi se obračunali sa ljudskim rodom – ili bilo kojim drugim vrstama – kad god situacija dosegne točku žarišta, takoreći? Da li je Atlantida bila takav primjer? Da li su uništene i pokopane druge civilizacije, čija imena su se u potpunosti zaboravila za stotine, ako ne i tisuće godina te da li su oni postali žrtve svoje vlastite oholosti ili nečega sličnog?
 

Da li je komet sličan Hale-Boopu (slika iznad) donio genetičke varijacije i mutacije na našu planetu?
 
Vratimo se nazad na mogućnost postojanja napredne civilizacije po imenu Atlantida, o čemu se raspravljalo jako dugo vremena i o čemu su predstavljene mnoge teorije. Ja neću o tome sada pričati, samo ću iznijeti neke važne činjenice o tome da je ovo još uvijek značajna znanstvena rasprava. Na svom stolu imam uradak kojeg je napisao Emilio Spedicato sa Univerziteta u Bergamu, koji nosi naziv: Galactic Encounters, Apollo Objects and Atlantis: A Catastrophical Scenario for Discontinuities in Human History. (Galaktički susreti, Apolo Objekti i Atlantida: Scenarij Katastrofe za Prekide u Ljudskoj Povijesti). Prvi put je izdan 1985. i revidiran je 1990., te još jednom 1997. U njegovom zaključku kaže:

„Nedavni pronalasci o interakciji Zemlje sa vanzemaljskim tijelima, naročito kometama i objektima koji nalikuju Apolu, pregledani su sa posebnom pažnjom zbog klimatoloških efekata. Diskutiramo o hipotezi da je zadnje ledeno doba počelo sudarom iznad kontinenta i da je završeno sa kolizijom iznad oceana. Pretpostavljamo da je za vrijeme ledenog doba postojao dio sa zadovoljavajuće dobrim klimatskim uvjetima na nižim zemljopisnim širinama koji su omogućili čovječanstvu razvije visoku razinu civilizacije. Platonova priča o Atlantidi interpretira esencijalno točnu sliku političke moći aktivne za vrijeme finalnog perioda posljednjeg ledenog doba.“

Politička moć aktivna u finalnom periodu posljednjeg ledenog doba sa nakanom da osvoji cijeli svijet - to je nešto što ni malo ne nalikuje našim miroljubivim Kromanjoncima koji su oslikavali špilje i koji su obrađivali kamen na takav način da ih možemo usporediti sa današnjim najtalentiranijim skulptorima,a koji su zadržali homogen stil života koji je bio toliko zadovoljavajući da je trajao mnoge tisuće godina, sudeći prema postojećim dokazima. To svakako zvuči kao nešto što se dogodilo između vremena stvaranja špiljskih slikarija i Potopa. Mogla bi to biti ista stvar koja se događa i u našoj vlastitoj kulturi: jeziva korupcija koja polagano, ali sigurno, truje sve živo i koja cijelu civilizaciju gura prema uništenju. Dakle, to nam može dati neke ideje o čemu se ovdje radi i što se možda dogodilo. Naša diskusija o korupciji znanosti, koju smo naveli u prvom dijelu teksta, mogla bi imati veliku povezanost sa ovim ovdje.

Svima je jasno da se nešto užasno događa sa našim svijetom, ali postoje stotine ako ne i tisuće objašnjenja o tome zašto je to tako. Neka od njih su u pravu ili djelomično u pravu, neka od njih su potpuno u krivu i napravljena su takvima da bi ljude držala u neznanju. S moje vlastite točke gledišta, utvrđivanje istine o našoj povijesti – koliko god bliže možemo doći istini – jest veoma važan zadatak u procesu shvaćanja što zapravo nije u redu. Ne možete shvatiti kako pobječi iz nečega ako ne shvatite samu prirodu onoga iz čega se pokušavate izmigoljiti – u neku ruku vam je potreban inženjer koji će odmotati stvar, i tu stupa na pozornicu proučavanje povijesti i prirodnih znanosti. K tome, potrebno je imati dostatne dokaze da bi se uvjerilo i druge da je ono što iznosite bazirano na činjenicama – prvenstveno na realnosti – i da to neće učiniti stvari još gorima. Liječnik ima zadaću „ne nauditi“ pacijentu, što znaći da ne može liječiti ništa što ne razumije ili poznaje.

I prije sam razmatrala teorije da je možda kometarna destrukcija povezana sa Potopom i da je možda odgovorna za mutaciju ljudske populacije i da su te mutacije dovele do različitih psihopatologija koje su se postepeno proširile populacijom, postupno kvareći ljudski rod i život na Zemlji, sve dok to nije dovelo do ovoga u čemu se danas nalazimo. To se možda dogodilo i sa Atlantidom kroz čak još jednu raniju kataklizmu i objasnit ću vam zašto mislim da je to tako. Ono s čim je Atlantida završila, prema Platonu, i ono u što imamo danas, bio je i kao što i sada jest - korumpirani globalni sustav koji pokušava zavladati cijelim svijetom. Za Atlantidu, usred ili neposredno nakon završetka rata za dominaciju, uslijedio je Potop, uništavajući gotovo potpuno život na Zemlji u jednom jedinom danu i noći. Prilično otrežnjavajuće, ako o tome razmislite. Gotovo se čini Biblijski!

„Kao u dane Noine, tako će biti i Dolazak Sina Čovječjega. 38 Kao što su u dane one - prije potopa - jeli i pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uđe u korablju 39 i ništa nisu ni slutili dok ne dođe potop i sve odnije.…“ (Matej: 24:37-38.)

Dakle, nešto je korumpiralo svijet Kromanjonaca mnogo prije ovog vremena i što god da je to bilo, vodilo je miroljubivog lovca- sakupljača da stvori kompleksnu tehnološku civilizaciju koja je te ljude odvela u ambis; i ta korupcija mogla je uspješno preživjeti Potop i možda je još uvijek prisutna u našem društvu. To je sustav koji je ustoličio čisti materijalizam u samim svojim temeljima i koji u potpunosti isključuje potencijale svjesnosti kao faktora ljudske dinamike (osim kao nus proizvod ili „izlučevinu“ materije). I kad govorim o materijalnom, u stvari uključujem i kreacioniste jer je njihovo stajalište u potpunosti bazirano na materijalizmu kao što je slučaj i kod evolucionista. Pogledajmo par činjenica koje nam mogu otkriti tragove nastanka ovog načina razmišljanja/vjerovanja. Paul Mellars je napisao u The Neanderthal Legacy slijedeće:

„Možda je najintrigantniji i najzagonetniji aspekt srednjeg Paleolitika kako i zašto se on završio i to nakon perioda od 200 tisuća godina nevjerojatne stabilnosti. Iznjedrio se iz prethodnog razdoblja kada su nastale značajne promjene u preciznoj morfologiji i tehnologiji proizvodnje kamenog oruđa, uzoraka postojanja, položaja distribucije i tako dalje, u različitim dijelovima Srednjeg Paleolitika, vrlo malo od odvih stvari se reflektiralo na radikalnu reorganizaciju i restrukturiranje tehnoloških, ekonomskih ili socijalnih uzoraka. Većina dokumentiranih promjena se čine više cikličkima nego direkcijskima po svom karakteru … ni jedna od ovih promjena koje su nam danas dostupne ne sugeriraju ništa više nego rekonstrukciju bazičnih kulturalnih uzoraka i uzoraka ponašanja, u jednoj ili drugoj formi, i mogu se pratiti do vremena pretposljednjeg ledenog doba…
 

Kromanjonski špiljski crtež pokazuje visoki nivo sofisticiranosti.
 
Dramatičan raskid sa ovim uzorkom u stabilnosti ponašanja se pojavio u vrijeme klasične tranzicije u Srednjem Gornjem Paleolitiku, kojega smo datirali u većini Europe prije 35-40 tisuća godina,“ (Paul Mellars, The Neanderthal Legacy, Princeton University Press, 1996.)

I tada je on postavio najvažnije pitanje u cijeloj arheologiji i paleontologiji: Što je precizan karakter promjene ponašanja i u kojoj mjeri je to zbog velike rasipršenosti nove ljudske populacije? Posljedično pitanje je, naravno: zašto smo naišli na ovu specifičnu kombinaciju biološkog i promjena u ponašanju u toj specifičnoj arheološkoj sekvenci?Bilo je to ipak vrijeme kad su veliki djelovi Evrope bili još uvijek zahvaćeni Ledenim dobom. (Ili nam je tako rečeno, mada su Allan & Delair napravili uvjerljiv opis za različitu interpretaciju Ledenih Doba u njihovoj knjizi Kataklizma.)

Primjetit ćemo da je Spedicatov uradak, citiran u gornjem dijelu teksta, pretpostavio da je posljednje ledeno doba započelo kometarnim udarom ili eksplozijom nad tlom. Možda ovdje nađemo trag iznenadnog pjavljivanja Kromanjonca?

Na svom stolu imam i uradak kojeg je napisao Rhawn Joseph i Chandra Wickramasinghe koji se zove: Comets and Contagion: Evolution and Diseases From Space. ( Komete i Zaraze: Evolucija i Bolesti iz Svemira) Oni su napisali u zaključku: „Povezanost nije uzročnost i zato se ne mogu izvući čvrsti zaključci iako imamo bogate dokaze koji sugeriraju vezu između kometa i bolesti iz svemira. Unatoč tome, komete su idealno vozilo za održavanje i transportirnje raznih mikroba, uključujući i viruse, za prijenos od planete do planete ili čak iz jednog sunčevog sustava do drugog. Posljedica toga je da kada ti organizmi dospiju na svijet koji već vrvi od života, geni se mogu razmijeniti, evolucija novih vrsta može nastati, ili obrnuto - može se proširiti zaraza, smrt i kuga mogu se proširiti zemljom.“

Špekulirajmo malo o tome kako su ti geni stvorili Kromanjonca i da su ti geni doneseni na planetu kometarnim udarom. Najjednostavnija verzija ove panspermijske teorije je predstavljena od strane Sir Fred Hoylea i Chandre Wickramasinghea, koji su sugerirali da i dan danas različite životne forme ulaze u zemaljsku atmosferu i da one mogu biti uzrok pojave epidemija, novih bolesti i genetičkih noviteta koji su potrebni za makro evoluciju. Mehanizmi koji su predloženi za međuzvjezdanu pamspermiju mogu uključivati pritisak radijacije i litopanspermiju (mikroorganizme u stijeni), namjerno upućenu panspermiju iz svemira da zasadi Zemlju. Međuplanetarni transfer materijala je dobro dokumentiran, o čemu svjedoče meteoriti Marsovskog podrijetla pronađeni na Zemlji.

dio


5. dio

Postoji i nekolicina drugih stvari koja su povezane sa ovime. Sugerirala bih čitatelju da pogleda Planet-X, Comets & Earth Changes od Jamesa M. McCanneya i Cataclysm od D.S. Allana i J.B. Delaira. McCanneyev rad je povezan sa izbojem plazme i modelom kometa. Toplo preporučam ovu knjigu i voljela bih da imam dovoljno prostora da adekvatno iznesem njegove ideje, ali na žalost nemam prostora. Njegove ideje govore o električnim nabojima kometa i kakvu interakciju one imaju sa Suncem i planetima u našem solarnom sustavu. Ono što je ovdje važno su McCanneyeve napomene o planeti Marsu. Evo što on piše:

„O Marsu se zna da je imao oceane u prošlosti i da su oni nestali, atmosfera koja je držala tu vodu i oceane i rijeke je isto tako nestala. Zašto bi planeta koja je gotovo veličine Zemlje i koja je imala oceane i značajnu atmosferu koja je sve to držala na jednom mjestu, odjedanput ostala bez toga? … U biti da se to dogodilo milijune godina ranije, velike pješčane oluje koje haraju Marsom svake godine izbrisale bi i erodirale geološke oznake i to odavno … Zapravo Mars nije mogao izgubiti svoju atmosferu više nego par tisuća godina u prošlosti, a postoje povijesni zapisi koji govore o tome da su antički ljudi vidjeli ogroman komet koji je prošao mimo Marsa i koji je pokupio njegove oceane i atmosferu u jednoj jedinoj noći… Antički ljudi su izjavili da su bili očevici ovog događaja i opisali su je kao divovski zmijoliki produžetak koji je dolazio iz velike komete koja je na koncu postala planeta Venera.

Ako jezgra velike planete dođe dovoljno blizu planeta, oni uzajamno djeluju električno, to jest, kometa stvori električnu poveznicu sa planetom, dozvoljavajući onome što se zove „površinska gravitacija“ objekta da uradi svoj dio. Ako se to dogodi, objekt sa većom površinskom gravitacijom maknuti će gotovo cijelu atmosferu i oceane sa manjeg objekta. Tako će jedan objekt postati ogoljen od svog pokrova dok će drugi preuzeti značajnu količinu zagađenja. Evidentno je da je Mars u nedavnoj prošlosti prošao kroz nešto takvo… To također znači da je objekt koji je to uzrokovao bio barem veličine Marsa – velik kao Venera ili veći…


Zemlja je u stvari bila uključena u slične događaje, ali za sada smo mi bili u stanju „pobijediti“ u ratu potezanja… preuzimajući ogromnu količinu zagađenja (kišu sumpora, goruću naftu ili ugljikovodik, isto kao i poplave s vodom). Iz ovoga je jasno da svjetska nafta nije nastala iz milijuna godina truljenja šuma (ni jedan kemičar nije nikada uspio napraviti proces u kojem je truljenje materije pretvorio u naftu).

Nafta je pala na Zemlju za vrijeme takvih događaja zagađenja kada je Zemlja vodila nebesku bitku sa velikim kometarnim nametljivcem. Velike poplave preko cijele Zemlje su također rezultat toga da je voda iz repa kometa padala na Zemlju za vrijeme istih ili sličnih susreta… Većina znanstvenika ne shvaća da komete mogu postati jako velike i da količina vode, nafte i tako dalje, koje se proizvode u repu vrlo velike komete, mogu smanjiti atmosferu planete Zemlje. Kada se nafta na Bliskom Istoku prvi put počela koristiti u velikim količinama ona je ležala u lokvama na površini. Kada se ta količina iskoristila, počeli su kopati po pijesku i sada bušimo oceanska dna za naftom koja je polako curila u pijesak nakon što je padala odozgo nakon susreta Zemlje sa nebrojenim kometama.

Drugi aspekt dolaska novih objekata koji dolaze izvan solarnog sustava jest da oni mnogo puta dolaze u velikim količinama. To je zbog toga što, bez obzira koji je izvor ovih lutajućih objekata, oni su nastali ili su fragmentirani u isto vrijeme…

Pošto komete dolaze u većim brojevima … može li postojati mogućnost da je kometa Hale-Bopp samo prethodnica ili kompanjon?..." (James McCanney, Planet-X, Comets & Earth Changes, jmccanneyscience.com, 1980-2003.)

E sada, iako bih jako voljela da mogu citirati više iz ove fascinantne knjige, moramo krenuti dalje. Važna stvar u McCanneyevoj teoriji (morat ćete pročitati cijelu knjigu sa bi je u potpunosti shvatili i razumjeli zašto ga korumpirana znanstvena zajednica pokušava ušutkati!) jest dio o električno nabijenim tijelima koja su sposobna ogoliti planet i onda, kada naiđu na veći planet, taj veći planet dobiva sav taj materijal. Taj materijal, definitivno može sadržavati organske sastojke, moguće čak i atomizirane dijelove tijela prijašnjih živih bića koji sadrže bakterije, viruse i druge stvari! To može objasniti iznenadnu pojavu Kromanjonca: virus, koji noseći mnogo DNK iz prijašnjeg ljudskog domaćina sa neke druge planete, može inficirati populaciju ranih hominida na Zemlji, i eto! Eto nam u isti tren modernog čovjeka!

Naravno, da je drugo pitanje gdje su ti tipovi ljudi živjeli i odakle je došla ta DNK? Možda s Marsa? Moguće. I tu se sada uključuje knjiga Allana & Delaira pod nazivom: Cataclysm. Ovo je najvjerojatnije jedna od najboljih kompilacija znanstvenih podataka – sa izvorima i referencama – koju sam ikada srela s temom o zemaljskoj kataklizmičkoj prošlosti. Oni su u uvodu napisali: „ Neki čitatelji mogu ustuknuti pod mnoštvom referenci i mogu ih čak smatrati dosadnim i nametljivim. U radu ovog tipa precizna dokumentacija je esencijalna…“ Točno tako. I za ovisnika, o OCD podatcima i prepoznavanju uzoraka, kao što sam ja ova je knjiga prava poslastica, čak i ako se ne slažem u potpunosti sa nekim zaključcima.


Allan & Delair iznose ozbiljna pitanja kako bi se nosili sa zvaničnim interpretacijama naše svakodnevnice i povijesti i to rade do zuba naoružani oružjem znanosti. Zaključak koji su napravili o Zlatnom Dobu, koje prethodi Potopu, uvjerljiv je i potpuno jedinstven. Uzimajući čvrste dokaze iz gotovo svakog polja znanosti, demonstriraju da su stotine tisuće godina ledenog doba možda bile samo mit kreiran da bi objasnio otkrića o mnogim anomalijama pronađenim na Zemlji koje uniformistička znanost ne može drugačije objasniti. Podatci snažno upućuju na potpuno drugačiji planet prije svjetske kataklizme koja je, po njima, nastala prije 9500 PRNE, ali posljednja istraživanja upučuju na to da se taj važan događaj dogodio barem još tisuću godina više u prošlosti. Oni to nazivaju „Katastrofa Phaeton.“ Oni također iznose na vidjelo problem „Pete planete“ koja je postojala na mjestu gdje danas imamo asteroidni pojas. Oni sugeriraju da je katastrofa Phaeton povezana sa uništenjem pete planete i nebesku nesreću – koja je imala utjecaj na cijeli Sunčev sustav – ostavljajući ostatke posvuda. Još jednom ovdje, oni navode da se to dogodilo u isto vrijeme kao i Potop koji smo mi povezali sa propašću Atlantide prije 13 tisuća godina, iako oni sugeriraju drugačiji datum. Mislim da ovdje imamo združivanje nekih odvojenih događaja. Kao što smo več spomenuli, Spedicato sugerira događaj koji je započeo ledeno doba i drugi odvojeni događaj koji je završio ledeno doba. Drugi izvori uvjerljivo demonstriraju dokaze o drugim velikim izumiranjima na Zemlji, tako da se ne moramo samo ograničiti na jednu ili dvije takve epizode. A na žalost, nemam mjesta da bi i o njima pisala!

U svakom slučaju Allan & Delair sugeriraju da je Phaeton iznjedren iz astronomski bliske eksplozije supernove i da je on bio dio eksplodirane astralne materije donešene u naš solarni sustav potičući „rat na nebu“ i uništavajući petu planetu, kupeći njene resurse,a koja se susrela sa zemljom izbacujući svu vodu i naftu itd. na naš planet, mjenjajući orijentaciju osi, potpuno premećući raspored vode i kopna (očigledno ako smo dobili više vode, onda je prije toga bilo više kopnene mase i njihove karte pokazuju kako je tada kopno moralo izgledati, i sve to bazirano na znanstvenim pronalascima, fascinantno).Tada se Phaeton zario u Sunce tako da ne može gnjaviti više nikoga. Iako volim gotovo sve što su iznijeli u svojoj knjizi (i što su poduprli sa referencama) nisam baš sigurna o ovoj ideji. Moguća je, naravno, ali Victor Clube i Bill Napier imaju dobru ideju s njihovom divovskom kometom koja je kružila oko nas nebrojeno puta, a ovo se jako dobro slaže sa onim što sugerira McCanney (koji je eho Velikovskog): da je divovska kometa bila Venera. Divovska kometa razlomljena na brojne druge velike komete i njihovu svitu, opisanu od Clubea & Napiera, a koji bi onda mogli biti dijelovi pete planete koji još uvijek haraju našim sustavom i mogu u većini slučajeva zaprijetiti svem životu na Zemlji. Naravno, to ponovo uključuje brojne događaje koji se protežu u prošlost mnogo dalje od 9500. godine p.n.e. Ovdje bi bilo dobrodošlo kad bi priskočili razni znanstveni umovi, kad bi im se dozvolilo da rade otvoreno na takvim problemima.

Važna stvar u njihovoj knjizi, nisu samo detaljno skupljeni podatci koji podržavaju njihove interpretacije kako je Zemlja morala izgledati prije posljednjeg potopa, več su i njihovi podaci (slabiji jer su mitološki, ali još uvijek su dobro napravljeni) o petoj planeti koja je uključena u katastrofu zajedno sa Marsom i Venerom. Njihov opis pretpotopnog svijeta je jednostavno fantastičan: pravo Zlatno Doba je moglo postojati u takvom svijetu!

E sada, pretpostavimo da je zaista postojao peti planet na mjestu gdje danas imamo asteroidni pojas unutar solarnog sustava, o kojemu su mnogi raspravljali. I pretpostavimo da je ova planeta imala naprednu tehnološku civilizaciju neke vrste. Nadalje, pretpostavimo da su bili svjesni neposredne opasnosti uništenja njihove planete da su: a) lansirali brodove ka Zemlji noseći mali broj izbjeglica u svemir ili, ako je bilo premalo vremena ili njihovi kapaciteti nisu bili dovoljni, da su b) lansirali napravljeni virus prema Zemlji koji je sadržavao njihovu vlastitu DNK. Druge alternative su u ponešto slične scenariju sa Marsom kako je opisao McCanney: možda je uljez pokupio većinu materijala sa pete planete kojeg je zarobila Zemlja u zajedničkoj interakciji (zajedno sa materijalom sa Marsa) te ga tako izbacila ga na Zemlju. Ovo je moglo uključivati i mnogo organske materije, uključujući i viruse koji su se ubacili u velike segmente DNK naprednih bića te planete koji su onda inficirali populaciju hominida naše planete, uzrokujući makroevoluciju u samo nekoliko generacija. Takvi virusi se mogu nositi na svemirskim stijenama i također mogu biti objašnjenje nestanka Neandertalaca. Samo pomislite o „Crnoj Smrti.“ Mislim da odgovori mogu biti pronađeni u nekim kombinacijama ovih različitih faktora.

Mislim da svaka od ovih knjiga u velikom dijelu pridonosi razrješenju misterije podrijetla ljudskog roda na Zemlji, a također obrađuju i mnoge probleme iz arheologije, paleontologije, geologije i tako dalje. Ali postoje tu i druge stvari o kojima moramo razmišljati.

Poznato nam je da su najraniji poznati ostatci čovjeka nalik Kromanjoncu, radiometrijom datirani za period prije 35 tisuća godina, iako značajni pronalasci pokazuju da je tip modernog čovjeka možda postojao na zemlji i prije milijune godina. Naravno, ovi pronalasci su potisnuti od strane evolucionista (sjetite se njihove misionarske uloge da šire svoju religiju). U svakom slučaju, ne slažem se sa ovim datumom pojavljivanja Kromanjonca i evo zašto: u knjizi Secret History, citirala sam istraživanje Richarda Firestonea i Williama Topping-a koji pokazuju da su postojali brojni događaji – uključujući udare kometa i asteroida, a da ne govorimo da smo bili domaćin brojnim manje dramatičnim događajima koji mogu – i jesu! – „resetirali“ sat radioaktivnog datiranja (isto kao i probleme sa ostalim vrstama datiranja). Buduči da smo prilično sigurni da su postojali brojni takvi događaji, moramo pretpostaviti da bi sva ta radiometrijska datiranja trebalo pomnožiti, možda sa faktorom: 2. Tako da ću nastaviti s tim na ovoj hipotezi. (Pregledajte Secret History za detaljnu diskusiju o ovom problemu.)

Pretpostavimo da je planeta Venera bila ta kometa koja je ušla u naš solarni sustav, onako kako to pretpostavlja McCanney, podupiruči Velikovskog, iako je „rađanje Venere“ koju katapultirao Jupiter odbačeno. Pretpostavimo da je to ista divovska kometa Clubea & Napiera, samo što je ušla u solarni sustav mnogo prije nego li je sugerirano. Nakon toga, pretpostavite da je ta gigantska kometa uradile sve te stvari koje su pretpostavili Allan & Delair u njihovom scenariju i da je učinila ono što su oni rekli, recimo prije 70-75 ili čak 80 tisuća godina.

Razlog zbog čega ovo predlažem je dvostruk: 1) uzimajuči u obzir problem sa datiranjem koji su otkrili Firestone i Topping, mislim da s dovoljnom sigurnošću mogu reči da je većina datiranja koje su napravili paleontolozi i arheolozi duplo starija; 2) tada mnoge stvari lijepo sjedaju na mjesto u Epohu koju sam predložila gore. Ako pogledamo ciklus ekstinkcije vrsta, onda je to morao biti jako dug period, a „Zimska“ sezona ovih 300 tisuća godina koji se sastoje od 12 precesijskih ciklusa, je počela prije 75 tisuća godina. Oh, naravno, mi bismo se mogli nalaziti bilo gdje u tom ciklusu; ovo je samo jedan od njih koji sada predlažem, kroz špekulaciju, jer se par stvari lijepo uklapa u njega, uključujući i paleontološke ostatke Neandertalaca. Prosječno vrijeme njegove pune manifestacije vjerojatno pada na 300 tisuća godina, ako se uzmu u obzir problemi sa datiranjem. (Prije 130 tisuća godina se pojavio Neandertalac sa kompletnim karakteristikama prema izračunima evolucionista, za koje smo več shvatili da im ne možemo vjerovati.)

Možda je postojala, a možda i nije postojala napredna civilizacija na Zemlji prije prije tog vremena u prijašnjoj Epohi. Uzimajući obzir što se sve dogodilo sa planetom za vrijeme kataklizama (pročitati Allana i Delaira za njihov slikovit opis) čini se da ne bi mnogo, ili da čak ništa ne bi preživjelo, tako da mi o tome ne možemo mnogo špekulirati.

Krenimo u drugom smjeru, željela bih ponovo napomenuti da paleontološki nalazi sugeriraju da je moderan tip ljudi postojao na zemlji u to vrijeme – i čak i ranije – iako su bili drugačiji od Kromanjonca. Anatomski suvremeni ljudski fosili – u stvari gotovo suvremeni – datiraju unazad gotovo 195 tisuća godina u prošlost. (I ovdje možemo uzeti u obzir problem sa datiranjem.) Istraživanja: 'Omo remains', 'Homo sapiens idaltu', i 'Skhul and Qafzeh hominids', pokazuju da su oni „gotovo“ mi.

Dakle, taj ludi komad stijene je došao u naš solarni sustav i postao komet zbog njegovih interakcija sa solarnim kondenzatorom prema McCanneyevoj teoriji. I prošao je kroz poznatu interakciju sa petom planetom – Tiamat kako je zapisano u Sumerskim pričama – razbijajuči se u komadiće. Mnogo od nje je ostalo u manjim komadićima koji su postali asteroidni pojas između Marsa i Jupitera, a drugi njen veliki dio je nastavio neki svoj put kao „divovska kometa“ koja je možda na neko vrijeme nestala, ali je polako bila privučena u sve manjim i manjim orbitama dok se nije raspala na nebesima i dok nije bombardirala Zemlju prije 13 tisuća godina. Ista gromada je izrodila druge komete i meteore koje su opisali Clube & Napier, u orbitama koje se kose s Zemljinom orbitom i za koje (neke od večih komada) imamo datum za ponovni susret u skoroj budućnosti. To jest, ukoliko u igru ne uđe neki drugi igrač, na što ćemo uskoro doći.
 

Da li je planeta Venera originalno bila kometa?

E sada, teorija „panspermije“ to jest prijenosa DNK uz pomoć kometa koji su sijali život na Zemlji, može nam razriješiti kako su ljudi nastali na zemlji za razliku od onoga što evolucionisti tvrde, ali nam ne može odgovoriti odakle ja te DNK originalno došla i kako su individue koje su nosile tu DNK evoluirale, jer se argumenti koji nisu evolucionistički, ali dolaze od znanstvenika koji su za teoriju panspermije, mogu primijeniti bilo gdje. Očigledno je da su svi znanstvenici pod istim ograničenjem. Sa druge strane, postoji izlaz iz ovog problema na različite načine: DNK može biti čista manifestacija svijesti, nešto kao prvi nivo fizikalnosti, sučelje između materijalnog i nematerijalnog svijeta. Čista informacija može biti sposobna stvoriti geometriju unutar forme DNK i eto ga! Građevinski blokovi života koji su kompleksni i u stanju inducirati svijest samih sebe u materiju i tako odjednom postati biće. Nešto kao mini Veliki Prasak sa sviješću prezentiranoj da vodi „eksploziju.“


dio


6. dio

Astronom Sir Fred Hoyle je napisao malu knjigu pod nazivom: The Origin of the Universe and The Origin of Religion u kojoj stoji slijedeće:

„Prije više od stoljeća Alfred Russel Wallace je primijetio da su više kvalitete čovjeka neuzročne, kao i sam univerzum. Gdje su se ljudske kvalitete brusile evolucijom i prirodnom selekcijom tu je bilo jako malo razlike između jedne i druge individue. Uzimajući u obzir ekvivalent mogućnosti za trening, zdravi muškarci od 20 godina slabo se mogu razlikovati po svojim mogućnostima da pretrče neku stazu za više od 10% vrijednosti koju u prosjeku imaju Olimpijski trkači. Ali kad se radi o višim kvalitetama, stvar je u mnogome drugačija. Iz upita koje je postavio učiteljima umjetnosti, Wallace je procijenio da na svako dijete koje crta instinktivno i pravilno, dolazi 100 onih koji to ne rade tako. Omjeri su gotovo isti i u muzici i u matematici. A za one koji se izuzetno ističu na ovim poljima, omjeri su jedan naprama milijun. Nakon što je ovo zaključio Wallace je tada iznio zapanjujući argument da, dok su naše sposobnosti koje se mogu malo ili nimalo poboljšati, kao što je trčanje, vjerojatno bile od životne važnosti za opstanak primitivnog čovjeka, više kvalitete uopće nisu imale nikakvu važnost za opstanak. Za vrijeme 12 godina koje je proveo u prašumi Amazonije i u šumama Istočne Indije, Wallace je živio sa primitivnim plemenima… Ono što je on rekao je da nije primijetio da je postojala situacija u kojoj bi znanje matematike moglo biti od ikakve pomoći tim primitivnim plemenima. Susreo se sa jako malo ljudi iz tih plemena u tih 12 godina, koji su znali brojati do 10. Njegov zaključak je bio da više kvalitete, kvalitete sa visokom varijabilnošću od pojedinca do pojedinca, nisu proizašle iz prirodne selekcije. Sposobnosti koje su nastale iz prirodne selekcije se malo mijenjaju. Sposobnosti koje nisu nastale iz prirodne selekcije se mogu jako mijenjati.

Wallace je napisao svoj rad tek desetljeće nakon pojave Maxwellovog uratka o elektromagnetskim poljima, koja je čak i fizika tada smatrala misterijom. Tako da se u to vrijeme činilo sasvim razumljivo špekulirati o tome da možda postoji neko univerzalno polje koje djeluje na materiju tako da ona proizvodi inteligenciju nakon što je evolucija već dostigla odgovarajući stupanj. Ovo je ideja koja još uvijek izbija na površinu s vremena na vrijeme. Ali danas je to postalo gotovo uvredljivo za određena polja znanja, tako da, za mene, u svakom slučaju, nema vjerodostojnosti. Mislim da više sposobnosti moraju biti genetičkog podrijetla, isto kao i sve ostalo. Misterija je to da mi trebamo biti obdareni sa važnim genima i to unaprijed da bi nam oni mogli koristiti. Vremenski niz događaja je preokrenut od onoga što bi normalno mogli očekivati, koncept koji je, naravno, žuč i pelin respektabilnih mišljenja… U zadnjih par godina, uspio sam zadobiti nenaklonost respektabilnih društava zato jer sam rekao da je povijest prirodnih znanosti bila bliža istini u prvoj polovici 19. Stoljeća nego li u drugoj polovici.“ (Hoyle, 1993)

U svakom slučaju, znamo da se Kromanjonac pojavio u arheološkim zapisima sasvim iznenada. Mi iz svega toga ne možemo shvatiti kako se on odjednom pojavio – utjelovljen ili kao infekcija, da tako kažemo. Ono što mi znamo je da je to bio najvažniji događaj u ljudskoj povijesti. Neću ni citirati mnogobrojne izjave eksperata koji su pisali o tom događaju jer svi do jednoga pokazuju njihovu nemoć da objasne taj događaj. Mnogi od njih su imali snage to i priznati.

U svakom slučaju, vratimo se nazad na Zlatno doba kad je, nakon dolaska Kromanjonca u Europu, regija očigledno postigla neku vrstu civilizacije nirvane koja je očigledno bila miroljubiva i stabilna preko 25 tisuća godina. Ali što se onda dogodilo? Ako su bili zadovoljni sa svojim načinom života, što se dogodilo da se to promijenilo? Ako su razvili tehnološku civilizaciju (ili ako su je neki od njih razvili) i ako su oni bili odgovorni za mnoge nevjerojatne ruševine gradova koji se nalaze na svim stranama svijeta, što ih je vuklo da to naprave? I jesu li to samo neki od njih napravili samo na nekim mjestima? Jesu li Neandertalci ljudski hibridi koji su ušli u mit kao Kain, Tubal-kain i tako dalje? I tada, ako su razvili tu civilizaciju kao što govore mitovi i legende – i mnogi ostatci širom globusa– recite nam, što ih je vodilo ratovanju, što ih je vodilo da pokušaju zagospodariti planetom? I da li je ovo, samo po sebi, imalo ikakve veze sa kataklizmom koja ih je gotovo u potpunosti izbrisala sa lica zemlje?

Pa, zasigurno sam zagrizla u puno toga, zar ne? Ali mislim da mogu ponuditi razumne solucije za ove probleme.

Pojava Kromanjonaca je donijela različite tehnološke inovacije i promjene u ponašanju, eksploziju simboličkih artefakata, različite i sofisticirane reprezentacije umjetnosti, i više. Sve ove promjene su jasno i nerazdvojno povezane sa prvom pojavom modernog čovjeka. „Kultura“ Kromanjonaca je zvana „Aurignacijanska“.“ Postojale su nevjerojatne sličnosti u ovoj Aurignacijanskoj tehnologiji za dugo vrijeme i to u Europi i Bliskom Istoku koja se pojavila bez očiglednog podrijetla ili predaka. Ne može postojati dvojba o tome da pojava Aurignacijanske kulture odražava prodor bitno nove ljudske populacije. A za neko vrijeme oni su živjeli usporedno sa Neandertalcima.

Jedini način da se u potpunosti sazna koliko je nevjerojatna bila nova vrsta ljudi jest pažljivo prostudirati stare tipove ljudi, a to je upravo ono što je Paul Mellar učinio u svojoj knjizi: The Neanderthal Legacy (Neandertalska ostavština) i to izvrsno. Njegova knjiga ne ostavlja nimalo sumnje o tome da Neandertalci nisu bili naši preci, iako zaista ima nekog limitiranog genetičkog miješanja koko su pokazale nedavne studije DNK. Ove studije sugeriraju da se miješanje dogodilo prije 400 tisuća godina i ne izgleda da su dogodilo u Africi, već na gotovo svim drugim dijelovima planete osim u Africi! Dakle, ovo je problem sa kojim se treba obračunati.


Facijalna rekonstrukcija Kromanjonca

Pažljivo promatranje Neandertalskih karakteristika – što god od njih se može izdvojiti, ali uglavnom njihov nedostatak kreativnosti u preko 200 tisuća godina ili više njihovog postojanja – uz vrlo mali postotak DNK miješanja, može nam zapravo dati naznake o tome što se zaista moglo dogoditi, a što moderna znanost pokušava prikriti sa svojim evolucijskim teorijama: genetička patologija ljudi uključuje one koji su inficirali individue koje su preuzele kontrolu nad našom civilizacijom i koji su je korumpirali sa svim tim mehaničkim, materijalističkim pogledom na svijet.

U stvari zasigurno bi moglo biti da su određene patološke osobnosti među modernim ljudima, kao što su autoritarne osobnosti i psihopatija, nastale zahvaljujući prisutnosti nekih dijelova Neandertalske DNK koja se re-kombinirala na određen način. Evo zašto ja to sugeriram: ako proučite sav dostupan materijal o Neandertalcima, doći ćete do ideje da je njihova osnovna priroda – u emocionalno/spiritualnom smislu – bila psihopatska. Slijede citati iz knjige Roberta Harea pod nazivom: Without Conscience, da bi usporedba bila jasna:

„Psihopati su društveni predatori, koji šarmiraju, manipuliraju i bezobzirno upravljaju svojim putem kroz život, ostavljajući široki trag slomljenih srca, slomljenih očekivanja i praznih novčanika. Bez ikakve savjesti i osjećaja prema drugima, oni sebično uzimaju što žele i rade što žele, kršeći socijalne norme i očekivanja bez najmanjeg osjećaja krivnje ili žaljenja. Njihove zbunjene žrtve se pitaju: Tko su ti ljudi?“ „Što ih čini takvima kakvi jesu?“ „Kako se možemo zaštititi?“…

Psihopati imaju sve što im treba da bi pronevjerili i prevarili druge: Oni brzo misle, šarmantni su, sigurni u sebe, opušteni u društvu, hladnokrvni pod pritiskom, ne dira ih mogućnost da bi ih mogli otkriti i potpuno su bezobzirni…

Psihopati su u biti zadovoljni sami sobom i sa njihovim unutarnjim životom, koji je u potpunosti skriven vanjskom promatraču. Oni ne vide da je išta loše u njima, osjećaju malo ili nimalo osobnog stresa, smatraju da se racionalno ponašaju, a to im godi i zbog toga su zadovoljni; ne osvrću se unazad sa žaljenjem ili u budućnost sa zabrinutošću. Oni sebe smatraju superiornim bićima u neprijateljskom svijetu gdje svatko svakoga napada, gdje se svi natječu među sobom za moć i resurse. Psihopati smatraju da je sasvim legitimno manipulirati i varati druge da bi ostvarili svoja „prava“ i njihova socijalna interakcija je planirana da nadmudri zlonamjernost koju vide u drugima.“ (Robert Hare, Without Conscience, Guilford Press, 1999.)

Normalan svijet ljudskih impulsa i reakcija (na pr.: emocionalno vezivanje, pro socijalni odgovori), konceptualizacija, osjećaji i vrednote koje udaraju esencijalne psihopate njima su neshvatljive i bezrazložne. Ted Bundy je krivicu zvao „iluzijom … vrstom socijalnog kontrolnog mehanizma:“ Oni nisu u mogućnosti tretirati druge ljude kao da su misleća osjećajna bića.

Dakle, kombinirajte jaku animalističku instinktivnu prirodu sa spiritualnim, kreativnim, aktivnim, dinamičnim, avanturističkim mozgom Kromanjonca i što ćete dobiti? Možemo samo zamisliti mješavinu nekreativnog, gotovo parazitsku osobnost Neandertalca, sa dinamičnim kreativnim Kromanjoncem i dobit ćemo sliku agresivne, dominantne autoritativne osobnosti kojoj nedostaje kreativnosti, koja nema sposobnost pojmiti vrijeme i prostor, a funkcionira kao oportunistički gladni predator, iako njegova glad ima nove načine izričaja i ispunjenja, i čak kad se može svesti na čisto meso – jesti ili pariti se, ili oboje, na psihički ili fizički način: čisti materijalizam. Možda je to prava „Neandertalska ostavština“?

Nije dovoljno reći da postoji jedan jedini autoritativni „psihopatski gen“. Ako pročitate knjigu Barbara Oakley pod nazivom: Evil Genes, shvatiti ćete da postoje različiti sustavi uključeni u ono što zovemo klaster-B poremećaj osobnosti, uključujući i psihopatiju. I svaki od ovih sustava kontrolira različita serija gena. Ovo bi jedino moglo biti prirodno ako govorimo o slučaju miješanja koji se dogodio jako davno. Neuro-psihijatar specijalist koji je moj poznanik je predložio slijedeće:

„Populacija svakog različitog klana Neandertalaca je vjerojatno bila mala i fokusirana na preživljavanje u teškom okruženju. Dakle, trebao bi ih kvalificirati i reći da su Neandertalci bili slični psihopatima jer njihovo ponašanje na to svakako upućuje. Pa ipak nešto je Neandertalcu nedostajalo, inteligencija i sposobnost adaptiranja da manipulira većim grupama. Pretpostavljam da je svaka značajnija grupa koja se sastoji samo od esencijalnih psihopata bila evolucijski nestabilna. Možda je to razlog zašto su izumrli? Oni su bili previše nalik na psihopate ali nisu imali adaptacijskih mogućnosti.

Preživljavanje Neandertalskih gena uključuje one koji su spremni samo na nasilje, agresiju i nedostatak empatije i takvi su trebali infuziju gena u evolucijski više stabilnu populaciju – u grupu koja ima veću inteligenciju i mogućnost adaptiranja u svojoj genetici. Ovo može više pogodovati esencijalnoj psihopatiji onako kako je mi razumijemo, pa ipak započela je sa miješanjem. Prije toga to je bilo samo sjeme koje je obuhvaćalo agresiju i nedostatak empatije ali to nisu sve osobine esencijalnog psihopate. Inteligencija je nešto što upotpunjava ovu sliku, na primjer: mogućnost manipulacije u različitim socijalnim situacijama.

Prema radu Richarda Blooma kojg je objavio u knjizi: Evolutionary Psychology of Violence – knjigu sa kojom se usvemu ne slažem u potpunosti – „čak i bez individualne motivacije da rašire svoje gene u kratkom vriemenu, u grupama se to odvijalo dugo vremena. Bio bi još i više imperativ za male bande agresivnih tipova koji se bore sa nepogodama u okolišu i desetkovanom populacijom, da siluju žene iz drugih stabilnijih grupa koje se povećavaju. Vjerojatno je to razlog zašto se silovanje više događa za vrijeme invazija i uopće socijalnih previranja. Postoji brojna dokumentacija o primitivnim društvima koje su napadali i ratovali zbog žena. U biti, napadači bi bili više motivirani da siluju žene upravo zbog povećane vjerojatnosti da oni neće preživjeti bitku. Njihovi geni su preneseni na potomke koji su nastali iz potrebe.“

Tako je to miješanje stvorilo problem među Kromanjoncima. To je više vjerojatno bio hibrid, a ne mutacija. Pa ipak, zasigurno, su postojale i mutacije kroz cijeli spektar i epigenetičke faktore i bez drugih mutacija-uzrokovane raznim događajima, uključujući i kozmičke faktore. Neki znanstvenici sugeriraju da se ovo miješanje dogodilo na Bliskom Istoku između Neandertalca i mnogo gracioznijeg tipa modernog čovjeka. Od tamo se moglo rasprostraniti na sjevernije Kromanjonce. Ovo, naravno, sugerira da je čisti Kromanjonac u stvari došao sa pete planete fizički, a ne kao produkt brze mutacije. Postoje mnogi faktori koji se trebaju istražiti, zaista je sramota da evolucionisti kontroliraju znanost i tako nam brane otvoreno traganje za solucijama problema u našem svijetu.

Pročitala, sam nedavno, interesantan rad, patterns in Crimea: A landscape approach'Neanderthal Settlement ' (Ariane Burke, Journal of Anthropological Archaeology, 25:4, December 2006, pp. 510-523), koji u biti podastire dokaze da su Neandertalci bili toliko glupi da nisu mogli navigirati kroz okoliš ako nisu imali jasan i neobičan marker koji su mogli vidjeti iz daleka, koji im je pomagao da se vrate kući ili koji im je služio pri traženju hrane. Pretpostavlja se da nikada nisu obitavali daleko od svoje glavne baze i da nisu naseljvali područja koja nisu smatrali „čitljivim“, i da je zato njihovo društvo bilo statično. Autor demonstrira da su Neandertalski logori bili locirani pored upečatljivih prirodnih obilježja što opet sugerira da su ove lokacije izabrane jer su se lako mogle pronaći. Što nas dovodi do zaključka da se Neandertalci nisu ni nakon 200 tisuća godina nisu mogli kretati u prostoru uz pomoć sunca, mjeseca ili zvijezda.


Rekonstrukcija Neandertalskog čovjeka. Primjećujete li veliku nosinu?

Mislim da je jedna od najkorisnijih knjiga koju sam pročitala, a koja mi je pomogla da shvatim kako su oni možda mogli koristiti svoj um je iz Mitensove knjige: The Prehistory of the Mind. To je fascinantna knjiga iako je napisana od strane evolucioniste koji je odlučio navesti čitatelja na svoje stajalište. Ali ono što on uključuje u sve to je da je kognitivna znanost odličan materijal da se o njemu razmisli. U knjizi postoji povelik dio koji je posvećen analiziranju društava primata kao što su čimpanze i veliki majmuni, i to sa svrhom da bi usporedio kako rade njihovi umovi i na takav način raspravlja o tome kako su ljudski umovi mogli raditi i kako su se razvijali. On tada dolazi do rasprave o Neandertalskom pitanju i čini se očiglednim da je Neandertalsko društvo vrlo nalikovalo društvu čimpanza – što je vrlo uznemirujuće. U tome može biti dosta vjerovanja evolucionista da su oni potomci majmuna ali to je sasvim očigledno isplivalo na površinu. Za njih, to doslovno može biti istina, ali ne treba bit istina za sve! Sve ovisi o tome kako se posloži DNK.

Postoje značajni dokazi koji dokazuju mutacije koje su se dogodile za vrijeme kometarnih događaja i koje je sakupio Heinrich Koch u knjizi: The Diluvian Impact i E.P. Grondine u knjizi: Man and Impact in the Americas. Ovi se dokazi nalaze u obliku legendi o mutantima koji su se počeli pojavljivati nakon udara komata. Večina ovih legendi imaju veze sa promjenama veličine tijela (ili je stvar o divovima ili je stvar o patuljcima) i o bijesomučnom kanibalizmu. Ovo izgleda ide rukom pod ruku. Moguće da su zaista govorili o periodima kada sedesilo zagađenje DNK i ovo može uključivati i događanja između Kromanjonca i Neandertalca ili drugih hominida. Neandertalci su bili jako niski, Kromanjonci su bili jako visoki, dakle njihov hibrid je mogao biti ili/i sa karakteristikama obije vrste, i mogli su nositi osobnosti Neandertalaca sa inteligencijom i kreativnošću Kromanjonca. Kanibal umjetnik: ne baš umirujuća pomisao.

Ono što me također začudilo je činjenica da su crvenokose pojedinci bili poseban objekt žrtvovanja u određenim dijelovima Južne Amerike. Poznato je iz genetičkog mapiranja, da su Neandertalci bili crvenokosi i blijede puti. Da li su domorodci sretali neke od ovih hibrida i na takav način su ih se jednostavno rješavali? Ili, još gore, da li su neki od tih hibrida na putu za moć i prevlast učili obične ljude njihovom kanibalističkom načinu života? To je, naravno, moguće ako je povijest Amerika mnogo starija od onoga što je trenutačno dozvoljeno po evolucionističkoj shemi. O tome je Richard Firestone i drugi, napravio jako zanimljivu seriju o kometama u: The Cycle of Cosmic Catastrophes:

„Naši rani preci su imali samo krvnu grupu O. Otprilike prije 40 tisuća godina, vjerojatno se dogodila mutacija i tada se kreirala grupa A i B. Tipovi A i B nastaju iz dominantnih gena, dakle proširile su se populacijom i postale su uobičajene.

DNK dokazi sugeriraju da je krvna grupa B najvjerojatnije nastala u Centralnoj Aziji ili Africi, gdje je njihova brojnost najveća. Zbog toga što je postotak za ovu grupu najmanji u Australiji i Amerikama, čini se malo vjerojatno da su nastale na ovim mjestima. Neki genetičari zaključuju da je krvna grupa B najmlađa krvna grupa, i da se pojavila najranije prije 15 tisuća godina, a najkasnije prije 45 tisuća godina, ako je to točno onda se ova distribucija čini nekonzistentnom za Amerikance za koje se smatra da su potekli iz Azije tako što su prešli preko Beringovog tjesnaca. Ako se to tako dogodilo, onda bi krvne grupe B bilo mnogo više u Amerikama.

Za krvnu grupu A, slika je mnogo kompliciranija, smatra se da je nastala u Europi, Kanadi i Australiji. Ponovo, ima malo dokaza da se tip A proširio iz Azije u Amerike. Umjesto toga, paradoksom, čini se da je stigla u Amerike mnogo prije Kolumba.

Je li moguće da su Indijanci stigli iz Europe? Ova ideja izgleda dosta labava prema tradicionalnim stanovištima, pa ipak, prema Dennisu Stanfordu sa Smithsoniana i prema Bruceu Bradleyu, postoje intrigantni dokazi koji povezuju Clovis tehnologiju pravljenja kremenih vrhova strijela sa Solutreanskom tehnologijom u Španjolskoj na kraju ledenog doba. Dodatno, Clovis vrhovi strijela se jako razlikuju od onih u Aziji, sa kojima bi navodno trebali biti u srodstvu to jest od kud su trebali proteći. Pošto krvne grupe pokazuju veze sa Europom, možda je ona vjerojatnija od Azije, možda su Solutreanci zaista otkrili Novi Svijet – ili su možda drugi to uspjeli uraditi, jer, začuđujuće, nedavne studije o lubanjama u Južnoj Americi sugeriraju aboridžinsko Afričko podrijetlo.

dio


7. dio

Iako je O krvna grupa uobičajena svugdje, gotovo je univerzalna za domorodce Indijance u Južnoj i Centralnoj Americi, i više je uobičajena u Sjevernoj Americi, Aziji ili Europi. Ako su ljudi naselili Amerike i Aziju na kraju Ledenog Doba – nakon što je nastala krvna grupa A i B, onda su ti ljudi propustili donijeti sa sobom njihovu normalnu distribuciju krvnih grupa.

Još jedno tipiziranje krvnih grupa je korišteno za dokazivanje Azijskog podrijetla Indijanaca. Ta tipičnost se zove Diego, nedavno je evoluirala kao mutacija, svi Afrikanci, Europljani, Indijci, Australci i Aboridžini i Polinežani su Diego negativni. Istočni Azijati i Američki domorodci su jedini ljudi koji su Diego pozitivni. Ali Diego pozitivni uzorci su više uobičajeni kod Američkih domorodaca nego kod Istočnih Azijata, što postavlja pitanje, tko je prvi dobio ove gene? Ako se zaključuje po samoj krvi onda se može zaključiti da su najstariji autohtoni ljudi u stvari Američki domorodci!“ (Firestone, cit.)

Gore navedeni tekst može izgledati da zbunjuje cijelu materiju, ali ako ste pročitali knjigu Allan & Delair-a pod nazivom: Cataclysm, sve će vam postati jasnije!

Nazad na Neandertalce: jako mi je čudno da su također imali dugačke glave „u obliku štruce kruha“ sa „produžetkom pozadi kao da imaju „punđu.“ Možda je to Kainov „znak?“ Tako da se pitam i o lubanjama iz Ica-e iz Južne Amerike i onoj od Nefertiti i lubanje njene djece i u kakvoj je to poveznici sa uspostavljanjem jednoboštva. Stresni periodi u okružju su omogućili patološkim tipovima da se popnu na vrh vlasti te da iskoriste religiju da bi ispunili svoje krvave fantazije. Stvarno mislim da psihopat – ekstremna forma autoritavne osobe – nalazi zadovoljstvo u ljudskoj patnji.

Andrew Lobaczewski, autor Političke Ponerologije (Red Pill Press, 2006), piše da „Prirodne ljudske reakcije … psihopatima čine čudnima, interesantne, čak i komične. Zato nas promatraju… Oni postaju eksperti za naše slabosti i ponekad to uzrokuje bezosjećajne eksperimente.“


Glava Egipatske princeze. Je li ona bila „elita,“ Neandertalsko-Kromanjonskog hibrida?

Moramo uzeti u obzir stvari kao što su deformacije lubanje i obrezivanje. Jasno je kad čitate studije ove vrste da mnoge stvari koje su citirane u literaturi (Nefertiti i njezina djeca, na primjer) nisu imali umjetne deformacije, već prirodne i možda bizarne dolicefalične glave sa ekstremnim produžetkom glave prema nazad i prema gore označavaju „Kainov Znak“ – ubojicu. Također me pogađa to što postoji veza između deformacije lubanje i obrezivanja, obrezivanje je rađeno kao „imitacija“ „nove“ elite, tih hibridnih bića bez duše. I ako je tako, kakva je njihova genitalna struktura? Da li su genitalije Neandertalca bile tada drugačije na neki način, nešto što se izgubilo u mnogim generacijama genetičkih rekombinacija od antičkih vremena – tada je obrezivanje pokušaj da izgled organa normalnog muškarca nalikuje onome Neandertalskog hibrida? To je stanje koje se naziva apostija, kada se muško dijete rađa bez kožice. Midrash iz Ki-Tetze piše da se MOzes rodio kao apostik. Izgleda, da je David Levy, prijašnji Ministar Vanjskih Poslova i član Knesseta također rođen kao apostik. Autorizirana biografija Levy-ja koju je napisao Arye Avneri 1983 godine bilježi slijedeće:

„Kada se David Levy rodio, njegova majka Sima je odmah primijetila da je drugačiji od ostalih muških beba. On se rodio već obrezan, jer je kožica u potpunosti nedostajala.“

U svakom slučaju, u nekoj točci, zmija je ušla u Raj, vjerojatno u formi psiho-patologije iz koje se spojila grupa elite i ljudi su onda počeli zamatati glave njihove djece i kasapiti njihove penise da bi nalikovali vladajuće li da bi „zadovoljili boga.“ Nakon izučavanja ove teme (deformacije lubanje je bila raširena i prakticirala se do unazad nekih 50 godina, čak i nekim mjestima, vjerovali ili ne Europe), tako sam počela sa razumijevanjem kako su ljudi postali tako pokvareni i pitam se kako bilo koje normalno ljudsko biće koje prođe te procese kao beba, može uopće odrasti u normalno. I ako nisu imali poremećenu osobnost na prvom mjestu, onda su takvima mogli postati nakon što su im zavezali i pritisnuli njihove glave u prve 2 godine života, i dodatan faktor genitalne mutilacije (koja je još gora kod žena! Moj bože!). (Pročitajte: Saharasia od James DeMeo-a i Artificial Cranial Deformation od Eric J. Dingwell-a.)

Jedna stvar o kojoj se treba raspraviti je činjenica da su brojni povijesni autori revizionisti stvorili neke stvarno bizarne fantazije o Neandertalcima da su oni bili nježni kao djeca cvijeća koje su decimirali zli tehnološki nadmoćni Kromanjonci. Ove bajke su bazirane na senzacionalističkom novinarstvu. Recimo slijedeće: izjave o Neandertalskoj „ljudskosti“ su jako prenapuhane. Ako prostudirate originalne izjave, sasvim je jasno da Neandertalci nisu imali vjeru ili rituale i da je „briga o starijima i nemoćnima“ vjerojatno vrlo kasni kontekst koji je najvjerojatnije nastao zbog utjecaja Kromanjonca na njih.

U kontrastu sa stabilnim, homogenim društvom Kromanjonaca, socio-antropolozi iznose nevjerojatne razlike u društvima modernog čovjeka kao dokaze plastičnosti ljudske psihologije. Različita društva imaju različite standarde, običaje, religiozna uvjerenja, rituale i još puno toga. Pitanje je kako je tolika raznolikost uopće moguća? Činjenica je da ljudska bića, za koje se tvrdi da su pripadnici iste vrste, imaju toliko različitih način ana koje uređuju svoje živote, to je zaista nevjerojatno. Ni jedna druga vrsta nema toliko raznolikosti. Jedna od stvari koja je ovdje bitna da vrsta koja je u stanju imati tolike razlike kroz prostorne granice, također ima i mogućnost imati velike razlike u vremenskim granicama. To jest, oni se mogu mijenjati i to može dovesti do rasta ili nazatka.

Još jedna važna točka je i ovo: očigledno je da u biti ljudska bića nisu genetički programirana da budu članovi jedne ili druge specifične grupe, iako mogu postojati neke genetičke implikacije u ovome (naročito kada se uzme u obzir genetičko miješanje između Kromanjonaca i Neandertalaca). Ono što se primjećuje je da dijete koje je rođeno u jednom socijalnom okružju može odrasti u drugom socijalnom okruženju i naučiti kako da perfektno funkcionira u tom novom okružju.

Svaka socijalna grupa kreira svoja vlastita ograničenja na koje prisiljava svoje članove. To znači da postoje mnoge razlike koje se mogu primijetiti među različitim društvenim grupama, ali razlike unutar same grupe se ne toleriraju jako dobro! (Sjetite se autoritativne osobnosti koje smo spomenuli ranije?) Ako iz jedne grupe uđete u drugu, onda morate promijeniti način na koji mislite, trebate se adaptirati drugom nizu ograničenja na koje ste prisiljeni od strane grupe među kojom živite.

Naravno, neki ljudi se mogu micati iz socijalne grupe u kojoj su se rodili u drugu i to sa lakoćom, jer su rođeni sa umnim sklopom da je to sasvim normalno za tu grupu. Antropolozi u it nisu baš upoznati sa najnovijim otkrićima iz kognitivne znanosti. To znači da postoji genetički potencijal za razlike vezane za razmišljanje i ponašanje u svakom pojedinom ljudskom biću, potencijal koji dozvoljava rast u bilo kojem pravcu, koji može biti inhibiran ili i oblikovan od strane društva. Pitanje je,kako?

Jedna teorija o ljudskom društvu je ona o „socijalnom kontaktu“ što znači da se grupa individua skupila i da je napravila dogovor koji je u njihovom zajedničkom interesu i koji će poštovati, i tako je stvoreno „društvo.“ Problem sa ovom teorijom je taj da je cirkularan. Tako se potvrđuju pretpostavke koje smo već objasnili da us ljudska bića već ograničena nekim vrijednostima koje im dozvoljavaju da se okupe da bi uspostavili te navodne ugovore. Takva grupa je već morala biti u stanju pojmiti situaciju u budućnosti gdje će imati beneficija iz činjenice da se vezuju za te druge ljude iz ugovora. (Imajte na umu sa je to mišljenje evolucionista, koje ja ovdje opisujem!) Ernest Gellner je iznio osnove teorije antropologije o tome kako su oformljena društva. On je napisao:

„Dan kada su ljudi ograničeni od toga da rade širok izbor stvari, koji nisu kompatibilne sa socijalnim ustrojem čiji su članovi, označava da su podčinjeni ritualima. Proces je jednostavan: nagovorite ih da plešu oko totema dok ne podivljaju od uzbuđenja i dok ne postanu žele u histeriji kolektivnog bjesnila; pojačate njihovo emocionalno stanje na bilo kakav način, sa svim mogućim audio vizualnim pomagalima koje nađete u okolini, drogama, plesom, muzikom i tako dalje; i jednom kada su stvarno drogirani, onda se utaba u njihove umove vrsta koncepta ili ideje s kojom oni naposljetku postaju porobljeni. Sljedeće jutro, divljak će se probuditi sa jakim mamurlukom i duboko internaliziranim konceptom. Ideja je u tome da centralna stavka svake religije ritual, i centralna uloga rituala je doprinos individua sa prinudnim konceptima koji simultano definiraju njihov socijalni i prirodni svijet i ograničavaju i kontroliraju njihove percepcije i ponašanje, međusobno se podupirući. Ovi duboko internalizirani pojmovi ubuduće obavezuju ljude da reagiraju unutar propisanih limita. Svaki koncept ima sadržaj spajajućih normi, kao i neku vrstu opisnog sadržaja. Konceptualni sustav izražava socijalni ustroj i potrebito ponašanje, te inhibira sklonosti i ponašanje koje će prekoračiti svoje granice.

Ne vidim ni jedno drugo objašnjenje koje se odnosi na to kako se socijalni ili konceptualni ustroj i homogenost održavaju unutar društava koja su, u isto vrijeme, toliko nevjerojatno drugačija jedna od drugih kada se uspoređuju. Jedna vrsta je nekako pobjegla od autoriteta prirode, i više nije genetički programirana da bi ostala u relativno skučenom rasponu ponašanja, tako da su toj istoj vrsti potrebna nova ograničenja. Fantastičan raspon genetički mogućih ponašanja su ograničena u bilo kojem krdu, i oni su dužni poštovati društveno označene granice. Ovo se može postići jednino uz pomoć konceptualnih ograničenja, i to se zauzvrat nekako mora utuviti (u glavu članovima op. Prev). Nekako su semantički i kulturno prenosivi limiti nametnuti ljudima….“ (Ernest Gellner, Anthropology and Politics, Blackwell, 1995.)

Iako se jako divim Gellner-u i njegovom radu, moram naglasiti da je ova teorija o tome kako kontrolirati ljudska bića bila shvaćena na taj način u gotovo nekoliko tisuća godina. Dok sam čitala razne stvari, pod ruku mi je došao prevedeni pasus sa Hetitske ploče gdje je kralj dao na njoj zapisati da svećenici trebaju kralja da bi ustanovili religiozne autoritete i da kralj treba svećenike da bi ustanovili njegovi pravo na vladanje. Ova vrsta kontrole postaje očigledna u falsifikaciji povijesti. Povijest, sam po sebi, postaje dio kontrole. Na koncu konca, kontrola nad svakodnevnim informacijama je u stvari samo povijest u začetcima. O tome kako oavaj proces funkcionira na osobnom nivou, možete vidjeti iz pasusa knjige Evil Genes koju je napisala Barbara Oakley u kojem se opisuje što ples oko totema unutar jedne grupe radi ljudskom mozgu – uključujući mozgovima znanstvenika i kreacionista, koji imaju jako snažnu privrženost svojemu sustavu uvjerenja:

„Nedavna slikovita studija koju je napravio Drew Westen i njegove kolege sa Univerziteta Emory, daje čvrstu potporu za postojanje emocionalnog rezoniranja. Neposredno prije predsjedničke utrke u 2004 godini u kojoj su učestvovali Bush i Kerry, oni su regrutirali dvije grupe subjekata – 15 zagriženih pobornika demokrata i 15 zagriženih pobornika republikanaca. Svakome od njih su prezentirane konfliktne i naizgled štetne izjave o njihovim kandidatima, također o metama koje su više neutralne, na primjer o Tom Hanks-u (koji je, kako se čini, vrlo moguće gay za ljude iz svih političkih ubjeđenja). S toga ne čudi činjenica, kada su učesnike pitali da naprave logične zaključke o kandidatima iz druge „krive“ političke stranke, da su učesnici našli način da stvore zaključak kako je kandidat loš, iako se logika trebala ublažiti posebnim okolnostima i dozvoljavala im je da stvore drugačiji zaključak. Ovdje situacija postaje interesantna.


Vjerovanja u lažnu dijalektiku oko politike i religije mogu čudno djelovati na ljudski mozak.
 
Kada ova se ova „emocionalna kontrola“ počne pojavljivati, dijelovi mozga koji su normalnu uključeni u rezoniranje se ne uključuju. Umjesto toga, skup aktivacija se pojavljuje u istim dijelovima mozga gdje se pojavljuju emocije kao što su: kazna, bol i negativne emocije (to jest u lijevom Insuli, bočnom frontalnom korteksu, i ventromedijalnom prefrontalnom korteksu). Jednom kada se stvori način za ignoriranje informacija koje se ne mogu racionalno diskontirati, regije za neuralno kažnjavanje se gasi, i tada su učesnici imali mnoštvo aktivacija u sklopovima koji se koriste za nagrađivanje – slično kako ih dobivaju drogirani ili ovisnici nakon što uzmu svoju opojnu dozu.

U biti, učesnici nisu željeli da im činjenice stanu na put njihovim zaključcima za „vruće teme“ što im je donosilo nagradu koja nalikuje onoj iz kvizova. „Ni jedan od sklopova koji se uključuju u svjesno rezoniranje se nije nešto više aktivirao,“ rekao je Westen. „U biti, čini se kao da su „partizani“ kovitlali kognitivni kaleidoskop dok nisu dobili zaključke koje su željeli, i onda su ih snažno pojačavali, uz otklanjanje negativnih emocionalnih stanja i aktivacije onih koji su pozitivni“…

Na koncu su Westen i njegove kolege počeli vjerovati da „emocionalno pristrano rezoniranje vodi do „utiskivanja“ ili pojačavanja sustava vjerovanja, i asocira se sa učesnikovim „revizionističkim“ procjenama podataka uz pomoć pozitivnih emocija ili olakšavanjem i eliminacijom stresa. Rezultat toga da su zabetonirana partizanska uvjerenja, i tada osoba može naučiti jako malo iz novih podataka,“ rekao je Westen. Westen-ova nevjerojatna studija pokazuje kako je procesuiranje neuralnih informacija povezano sa onim što Westen naziva – „motivirajuće rezoniranje“ … koje je, čini se, kvalitativno drugačije od rezoniranja kada osoba nema jaku emocionalnu notu u zaključivanju.

Ova studija je prva koja opisuje neuralne procese koji su temelji političke prosudbe i donošenja odluka, također kako se opisuju procesi koji su uključeni u kontrolu ispoljavanja emocija, psihološke obrane, potvrdne pristranosti i nekih formi kognitivne disonance. Značaj ovih otkrića kreću izvan istraživanja o politici: „Svi ljudi počevši od menadžera i sudaca do znanstvenika i političara mogu rezonirati na emocionalno pristranu prosudbe ako imaju stečeni interes o tome kako interpretirati „činjenice,“ smatra Westen.“ (Barbara Oakley, Evil Genes, Prometheus Books, 2008.)

Ukratko , ljudski mozak je zabetoniran u sustav vjerovanja - vjeruju u nešto zato što njihova socijalna grupa, istomišljenici, obitelj, također vjeruju – te bukvalno osjećaju bol ako pokušaju otvoriti svoje umove i ako pokušaju misliti na neograničen nepristran (objektivan) način. Ista stvar se mora dogoditi osobi koja pokušava shvatiti različita socijalna ograničenja koja su prihvaćena kao sasvim normalna u drugačijoj kulturalnoj grupi. Implikacije su zaista enormne. To također može objasniti zašto je znanost toliko korumpirana! Ovo je u biti, pregled unutra mozga autoritarne ličnosti.

Ali tu ima mnogo više stvari nego li se čini. John Schumaker, u svojoj knjizi: The Corruption of Reality, ističe da su ljudska bića, čini se, povezani sa potrebom da se disociraju. Mislim da je to u stvari potreba za ostvarivanjem kontakta sa svojim višim „ja“ – područjem informacija, takoreći, koje su transducirane našom DNKa. Neki od nas imaju DNKa koja nas povezuje sa kreativnim izvorom, koje smo naslijedili od predaka Kromanjonaca, i neko od nas možda imaju DNKa koja nas povezuje sa predcima Neandertalcima – samo kombinacija bačenih DNKa kockica, u većini slučajeva. (Pogledajte The Prehistory of the Mind, koju je napisao Mithen, za uvid o detaljima kognitivne znanosti.) U individui u kojoj dominira Neandertalac (uzmimo to kao hipotezu), mogućnosti mozga da se disocira, može jednostavno biti normalni način rada – mozak bez nadglednika ili potpuno ljudske svijesti koja omogućuje usklađivanje i funkcioniranje raznih dijelova mozga. To također može rezultirati i drugim mentalnim poremećajima. U individue sa Kromanjonskom/potpuno ljudskom DNKa konekcijom, kapacitete mozga za disocijaciju ima potencijal da bude korištena na potpuno drugačiji način: kao sredstvo za pristup i povezivanje sa arhetipskim područjima, područjima čiste svijesti.

U svakom slučaju, čini se potpuno jasno , iz dokaza koje prezentira Schumaker, da je ovo ožičena (povezana) funkcija u svim tipovima - ljudskih bića koja samo čekaju da je iskoriste prodavači zmijskog ulja (prodavači magle, op. prev) koji uz put dolaze. Također je jako očito da oni koji ne iskoriste mogućnosti mozga – oni koji te mogućnosti potiskuju – pate od mnoštva psiholoških poremećaja.
 

Pozitivna disocijacija je esencijalna za zdravlje ljudskih bića i za zdravlje ljudskog društva.
 

dio


8. dio

Pozitivna disocijacija je esencijalna za zdravlje ljudskih bića i za zdravlje ljudskog društva.

U svijetu postoji epidemija koja ni izbliza ne dobija dovoljno pažnje: epidemija stresa. Prema najnovijim statistikama, ljudska bića ć danas imati 100 višu mogućnost za značajne emocionalne/mentalne probleme nego li ljudi prije 100 godina. Broj odraslih koji pate od depresije i tjeskobe se utrostručio od 1990!!! Preko 80% ljudi koji posjete liječnika zbog psiholoških smetnja se također žale na pretjeran stres. Ovi problemi se konstantno povećavaju tolikom brzinom, da će za desetak ili više godina, glavni uzrok smrtnosti i invaliditeta biti stres, te će brojnošću nadmašiti druge bolesti, nesreće i nasilje. Dakle, nešto se ozbiljno događa i to je zaista loše. Moja je procjena da se događa zbog psihopatskih (to jest zbog Neandertalski dominantnih) napora koji žele eliminirati bilo koji koncept duhovnosti iz našeg realiteta. To je, u biti, baza evolucijske teorije i razlog zbog kojeg ona dominira današnjom znanošću. Znanošću vladaju Neandertalske-dominantne individue, koji nalikuju na ljude i koje efektivno nemaju spiritualnu prirodu iako mogu zasigurno imati više moždane funkcije sa spiritualnim konekcijama koje završavaju u slijepoj ulici; nemaju mogućnost razvitka svijesti.

Lobaczewski pokazuje da psihopati sasvim prirodno prisvajaju materijalistički, evolucijski svjetonazor (jer je to jedini način koji mogu pojmiti). On također primjećuje: „Specijalisti u području psihologije i psihopatologije bi analizu ovog sustava prohibicija i preporuka (na znanstvenom području) smatrali vrlo interesantnom. To omogućava razumijevanje da je ovo jedan od putova na koji se može doći do same srži materije ili prirode makro socijalnog fenomena. Zabrane su duboko u psihologiji, analize ljudskog instinktivnog substratuma, zajedno sa analizama snova.“ Čak je i psihologija parenja ps embargom, da žene ne mogu znati kako izbjeći psihopatske muškarce!

Također je zabranjena studija psihopatologije (naročito psihopatije). Kako on primjećuje, svako elaborirano razumijevanje psihopatije bi neizbježno dovelo do dijagnoza u samom sustavu, takvo nešto patološka elita ne može dozvoliti. Dakle, „namjeran i svjestan sustav kontrole, terora i diverzije već radi…. Zloupotreba psihijatrije u svrhe koje su nam već poznate, proizlaze is same prirode patokracije koja je makro-kozmološki psihopatološki fenomen.“

To nam daje nagovještaj o tome što je bilo u samom korijenu Kromanjonske religije, stvar koja ih je učinila smirenima, kohezivnima, kreativnima i homogenima bez prisile ili dominacije. Solucija problema s kojim se baratamo može sugerirati kako su oni s tim obračunali. Dakle, primijetili smo da ljudi moraju znati kako 1) se obračunati sa stresom na zdrav način, to jest koristeći disocijativne tehnike pozitivno se fokusirajući na ne materijalne realitete kako bi povećali sposobnosti da bi bili objektivni kad se fokusiraju na materijalan svijet; 2) korištenje disocijativne tehnike da bi spojili mnoge aspekte svjesnosti uma dok, u isto vrijeme, prave direktan kontakt sa svojim višim ja.

Činjenica da neke tehnike zaista pomažu i postizanju ovih stvari, označava način na koje je ljudski rod okupiran i odveden na siguran put uništenja. Te prave i izvedljive tehnike (koje djeluju zbog povezivanja mozga) su korištene na predatorski način od strane Neandertalskih hibrida ili prodavača magle da bi napunili svoje vlastite džepove, da bi se utuvili u ideje ljudi i vjerovanja koja su očigledno lažna i koja nemaju dodirnice sa realnošću. Oni su to koristili da bi okrenuli velike grupe ljudi jedne protiv dugih zbog vlastitih interesa, tipa prodavača magle i njihovih takmaca (spoj religije i politike je antička izmišljotina), koji su nadahnjivali ratove, pogrome, progone i slično.


To je uvijek radilo jer to je način na koji je ljudski mozak povezan. I povezan je na način na koji su ljudi evoluirali. I oni su tako evoluirali jer, jasno, u nizu vrlo dugog vremena u našoj evolucijskoj povijesti bila nam je velika prednost ako smo imali ove mogućnosti koje se sada koriste protiv nas od strane patoloških tipova. Lobaczewski je vrlo rijedak primjer psihologa koji prihvata „spiritualnu“ poveznicu kao prirodnu stvar, iako nerazvijenu kod većine ljudi.

Uzimajući sve što je napisano u gornjem dijelu teksta, zaista nije teško primijetiti kako se korupcija unutar znanosti odvija, i što to znači za ljudski rod. Psihopati, jednom kada se nađu na pozicijama moći i utjecaja, zabranjuju dijelove znanosti za koje oni znaju da su prijetnja njihovim pozicijama. To je prirodna progresija stvari koja se primjenjuje i na istraživanje svjesnosti. Oni promoviraju njihov vlastitu unutarnju politiku (materijalizam) kroz znanost i projekte koji većini ljudstva efektno blokiraju načine po kojima bi se ti isti mogli identificirati kao abnormalni. Kreiranjem takvih semantičkih barijera, oni mogu kočiti i oblikovati naš „genetički potencijal za diversifikaciju misli i ponašanja“ u pravcu koji oni izaberu. MI na taj način gubimo potrebne alate s kojima možemo otkrivati pravo podrijetlo njihove patologije, i prave potencijale unutar normalnih ljudi. Kad se niječe postojanje principa svijesti, oni tako niječu postojanje bilo kojeg potencijalnog ustroja kojemu mi možemo stremiti. Oni blokiraju povratak u Zlatno Doba.

Pa kako su oni to napravili? Kako su patološki hibridi uspjeli dodvoriti u stabilno, miroljubivo, homogeno društvo koje je kao takvo postojalo, bukvalno, kroz tisuće godina? Ja pretpostavljam da se to dogodilo kroz seks, i kroz neke druge metode hibridizacije koje su koristile njihovim predatorskim vještinama da prošire njihove gene u populaciji Kromanjonaca.

Ovo je problem koji se, po meni, još uvijek ostvaruje. Lako je reći da u hibridi išli okolo naokolo i silovali žene i da su tako širili svoje gene; naravno da se i to događalo. Ali kad uzmete u obzir miješanje genetičkih tipova, onda ćete početi shvaćati da su definitivno postojali neki od njih koji su ostvarili svoju predatorsku glad za materijalnim dobrima i koji su obrađivali žene na mnogo kreativnije načine zahvaljujući svojoj mentalnoj snazi koja je nastala kroz miješanje. Ne samo to, djeca koja su nastala silovanjem, su vjerojatno bivala umorena pošto nije postojao uvjerljiv način da bi se silovanje spriječilo. Dakle, očigledno je da bi patološki tipovi izumrli da psihopatija nije izabrala neke načine na koje su mogli dizajnirati osiguravanje preživljavanja djece.

Vidite, kad sam čitala: Women Who Love Psychopaths, knjigu koju je napisala Sandra Brown, shvatila sam stvari koje rade psihopati, stvari koje pomažu mamljenju,hvatanju, stvaranju veza sa ženama su obično karikature stvari koji bi se u biti trebale manifestirati na pozitivan način. Na primjer: psihopat može koristiti svoje oči i riječi da bi namamio ženu u svoj krevet gdje se „veže“ kroz „super seks.“ On koristi nježne, romantične riječi, geste i obećanja i tako dalje.

S druge strane, normalni dečki se u biti ne osjećaju komotno zuriti u oči voljenih osoba, niti se osjećaju komotno govoriti romantične riječi, praviti divlje romantične geste i naravno, većina je muškaraca seksualno inhibirana ili se u seksu ponašaju juvenilno. Oni također ne shvaćaju seks onako kako bi trebao biti shvaćen, kao jednu od najboljih prilika povezivanje sa svojim partnerima koje imaju u svome životu. Ovo negativno i djetinjasto ponašanje muškaraca prema ženama je kulturni prekršaj, uglavnom ide kroz religiju – u stvari kreće od tuda. Da bi u potpunosti razumjeli koliko je izobličeno naše društvo i njegova stanovišta u vezi seksa i seksualnosti pročitajte knjigu Hervey Cleckley-ja pod nazivom: Caricature of Love. To je vrlo teška knjiga, ali ako je pročitate, bit će vam drago da ste je pročitali – osim, naravno, ako ste psihopata. I tada ćete vidjeti prikazu samog „umjetnika kanibala“ koji je hipnotiziran u gornjem dijelu teksta!


Psihopat opservira svoj plijen, uradit će sve stvari koje je naučio da bi uhvatio svoju žrtvu, i onda je podjarmi svojoj zloj volji. Zašto normalni muškarci ne vide osobu koja ih interesira kao lovinu, več kao objekt privrženosti i davanja? Zašto oni ne nauče sve o njoj, što ona jeste, što ona želi, što ona treba i zašto joj to ne daju kao izjavu ljubavi?

Pa to je jedna od stvari koju sam primijetila. I razlog zašto to spominjem, kao što sam rekla, je zbog toga što je interakcija između psihopate i njegove lovine karikatura onoga što je bio dio Kromanjonskog religioznog pogleda na svijet koji je dominirao u Zlatnom Dobu, i to je nešto što smo mi u potpunosti izgubili. U pričama o Sodomi i Gomori, postoje zamagljena sjećanja na destrukciju Atlantide pomiješane sa kasnijim udarima kometa, kako sam i sumnjala, i ako uzmemo u obzir antičke priče koje su povezane sa Potopom i nekim „ritualnim grijesima“ seksualne naravi, tada možemo početi dobivati zamagljene uvide u ono što se zaista dogodilo. Također nam sve to daje potpuno novo značenje o priči o Nefilima:

„(1)Kad su se ljudi počeli širiti po zemlji i kćeri im se narodile, (2) opaze sinovi Božji da su kćeri ljudske pristale, pa ih uzimahu sebi za žene koje su god htjeli… U ona su vremena - a i kasnije - na zemlji bili Nefili, kad su Božji sinovi općili s ljudskim kćerima pa im one rađale djecu. To su oni od starine po snazi glasoviti ljudi. 5 Vidje Jahve kako je čovjekova pokvarenost na zemlji velika i kako je svaka pomisao u njegovoj pameti uvijek samo zloća. 6 Jahve se pokaja i u svom srcu ražalosti što je načinio čovjeka na zemlji. 7 (Knjiga postanka - izvodi: 6:1-5 sa: hbk.hr/biblija/pregled.php?odabir=Spost) John Van Seters smatra da je biblija u stvari napisana dosta kasnije nego li se misli i da u njoj ima jako puno utjecaja Grčke mitologije. Drugi se eksperti slažu sa njegovim stavom. Dakle to su samo prerađene herojske Grčke priče koje su očigledno napisane o nekim ozbiljno poremećenim ljudima? I te antičke priče su preuređena sjećanja kataklizmičkih vremena? (Još jednom pogledajte: The Diluvian Impact and Man and Impact in the Americas da bi te dobili vrlo dobar prikaz stvarnih priča i mitova.)

Vratimo se nazad na problem karikature: kao što sam več rekla, mislim da psihopati rade karikaturu od normalne ljubavi za razliku od onoga što može biti ljubav između spiritualnih ljudi, i način na je naša uzajamna emocionalna interakcija evoluirala s nama.

Postoje mnogi ljudi kojima nedostaje razumijevanje o našem svijetu, koji žude za jedinstvom zbog koristi i koji „pripadaju“ njihovoj „vlastitoj vrsti“ takoreći. Duboki impuls je ono što rade Crni Čarobnjaci (jedni od njih su psihopatski religijski i politički lideri) da bi postigli njihove entropijske ciljeve. Žudnja za unijom s drugom dušom koja razumije i prihvaća nekoga bezuvjetno i koja daje sve je u stvari bit žena koje vole psihopate. I to je bit mnogih ljudi koji postanu sljedbenici religija i ideologija, i čija „strast“ je zlostavljana, tako da postanu fanatici i „radikali.“

Ukratko, meni se čini da psihopati uspijevaju jer opserviraju žene i znaju što trebaju raditi da bi ih namamili i da bi ih zarobili. I to uspijeva jer te žene imaju nešto „određeno“ u sebi što traži pravu ljubav i zato uzmu karikaturu ljubavi za pravu ljubav, jer su u stvari ne znaju činjenice o psihopatiji. One ne shvaćaju da imaju „slijepe točke za spiritualnu ljubav“ koje može povezati „droga“ (to jest psihopat) i zato to ne djeluje kako bi prirodni neurokemijski proces radio ( to jest prava spiritualna ljubav od čovjeka koji može dati i primiti pravu ljubav). Ova ideja otkriva mnoge probleme, jedan od njih je ono što bi pravi spiritualan čovjek trebao shvatiti, kako da pređe preko svojih slabosti i kako da daje na svim nivoima: mentalnim, emocionalnim, fizičkim i spiritualnim; i žene koje trebaju naučiti kako da prepoznaju lažnu od prave ljubavi.

Vratimo se na naše istraživanje o tome što je vodilo čovječanstvo da izađe iz Zlatnog Doba u vrstu društva koje može stvoriti toliko kozmičke nesloge da se nebeska tijela aranžiraju na način da naprave ekstinkciju, otkrili smo da Ernest Gellner sugerira da su socijalne konstrukcije tek nešto više od „semantičkih ograničenja“ koje nameću ljudi iz vana, ali da je promjena moguća. Ali on također primjećuje da to mora biti kumulativno, slično načinu na koji se voda polagano zagrijava u poklopljenom loncu.

„(To) također čini mogućima socijalne promjene, promjene koje nisu bazirane na genetičkim transformacijama, već koje su više bazirane na kumulativnom razvoju u određenim smjerovima, koji se sastoje od izmjene semantičkih, a ne od genetskih sustava ograničenja… Očuvanje reda je mnogo važnije za društvo od postizanja korisne promjene … većina promjena uopće nisu blagotvorne; većina njih će poremetiti socijalni red bez odgovarajućih blagodati (prednosti). (Gellner, citat)

Ovdje pronalazimo ključ za razumijevanje korupcije znanosti i s time razumijevanje onoga što je Zinoviev opisao. Čini se da je nova semantička konstrukcija u procesu od vremena renesanse. Začuđujuće je da je renesansa iznjedrila ovaj novi način razmišljanja koji je, ako se pogleda 2000 godina u natrag, stvoren u velikim umovima u klasičnoj Grčkoj i Rimu zbog njihovih matematičkih, filozofskih i logičkih pristupa! (Naravno, Fomenko sugerira, s jakim dokazima koji to podupiru, da su „antički tekstovi“ iz klasičnog doba u stvari napisani za vrijeme renesanse, i da su u stvari majstorski krivotvorine!)



'David' rad Michelangelo-a – primjer vrhunske renesansne umjetnosti

„Evolucijska prijelomna točka“ iz devetnaestog vijeka je označila kulminaciju postepenog prijelaza društva iz onoga u kojem je dominirala religija u društvo kojem dominira „racionalno razmišljanje“ i znanost. Novi način razmišljanja je tvrdio da je vježbanje čistog razuma, krajnji autoritet, a ne iskustvo, autoritet ili spiritualna uvjerenja. To je uzrokovalo promjenu načina kako su skolastičari doživljavali sebe i ostatak ljudstva. Ovo je, u biti, bio pozitivan trend. Ova metoda je bila podloga za stvaranje znanstvenih metodologija i način na koje su se stvarale spoznaje. Pa ipak, ovaj stav je također potaknuo vrlo skeptičan stav prema prijašnjim sustavima vjerovanja i povijesti. Antičke civilizacije su bile smatrane primitivnima usprkos očiglednoj sofisticiranosti ostataka koji su otkriveni, i usprkos pričama o Zlatnom Dobu koje su u potpunosti odbačene. Usput se tu umiješao i Darwin i njegove su ideje postale ukorijenjene u znanost. Dakle, dogodila se polagana aplikacija materijalističko evolucijskog razmišljanja koje se krije iza objašnjenja o poretku u univerzuma koje je danas u potpunosti dominira. Bez sumnje je da postoje psihopati u cijelom tom sklopu, koji djeluju kao siva eminencija iza same scene – oni kontroliraju većinu naših socijalnih konstrukcija i institucija – jer mi zasigurno ne možemo reći da su svi znanstvenici ili da je većina od njih psihopatska. Profesija sama po sebi, isključuje većinu psihopata temeljem zahtijeva za superiorni intelekt. Pa ipak, zasigurno uključuje mnoge članove te zajednice koji posjeduju autoritarne osobnosti.


Članak prenesen sa: http://www.matrixworld-loviste.com/zlatnodobadio8.htm

Originalni članak na engleskom: http://www.sott.net/