Croatian English French German Italian Portuguese Russian Serbian Spanish

Ana Karlović - kolumna 2

Preskoči sadržaj

Sadržaj:

  1. Ana Karlović - kolumna 2 (trenutno prikazana)
  2. dio
  3. dio

 

 



Napisala: Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript




Što dovodi do otkazivanja moždanih funkcija?... dr. Mark Hyman

„Većina nas nikad ne nauči upravljati energijom tijela, pa se za poticanje energije i raspoloženja koristi šećer, kofein, alkohol i sl.

Naše ponašanje i naše izbore trebamo povezati s onim kako se osjećamo, jer  mozak nije samo neka stvar koja sjedi na vrhu ramena, nego organ kojeg dotiče sve što se događa u tijelu, radi čega treba biti sit i snažan.

Jačanje mozga počinje optimiziranjem svih unosa u tijelo i izbjegavanjem loših utjecaja, dovođenjem tijela u što bolje stanje.

Mozak je elastičan i može se oporaviti i izliječiti kada se nađe u pravim uvjetima.

Puno stvari može dovesti do otkazivanja moždanih funkcija; previše šećera i rafiniranih ugljikohidrata, a nedovoljno dobrih masti i pravih hranjivih tvari, te izlaganje toksinima kao što su umjetna sladila i MSG i toksini iz okoliša, poput žive i olova. Osim toga "oštećenja mozga" uvjetuje i nedovoljno sna, stres, nedostatak tjelovježbe, kao i prekomjerno korištenje alkohola i droge.

Tijekom godina, vidio sam mnoge pacijente koji ne povezuju kako se osjećaju sa onim što jedu, koliko se odmaraju, koliko spavaju, koliko vježbaju, koliko vremena odvajaju za prijatelje i zajednicu, te koliki je utjecaj medija kojima su izloženi.

Nakon što prihvatima ovu povezanost, možemo promijeniti pristup tim važnim faktorima i ostalim dnevnim odlukama koje donosimo.

Osjećaj potpunosti energije i održavanja zdravlja mozga u konačnici zahtijeva da se loše stvari zamijene dobrim stvarima, uključujući i izbor hrane i izbor načina života.

Mnogi od nas premalo koriste dobru hranu, hranjive tvari, svjetlo, zrak, vodu, odmor, spavanje, ritam, vježbe, zajednicu, ljubav, smisao i svrhu. Dapače previše smo izloženi lošoj kvaliteti hrane, stresu, toksinima i alergenima.

Dobra vijest je da uz ovih sedam strategija, možete eliminirati loše stvari i izgraditi najbolji mozak ikad.

1. Jedite pravu hranu. Kad kažem pravu hranu, mislim na cjelovitu, organsku, svježu, domaću i ne prerađenu hranu.
2. Jedite puno raznog voća i povrća. Ove šarene super-namirnice dolaze napunjene važnim sastojcima za stimuliranje mozga, poput fitonutrijenata. Namirnice svih boja, tamne ili jarko crvene, žute, narančaste, zelene i plave, znače da one sadrže snažne anti-upalne, detoksikacije antioksidante i molekule za energetsko jačanje i napajanje mozga. Uživajte u mnoštvu boja voća i povrća kao što je bobičasto voće, tamno lisnato povrće kao što su kelj, blitva, špinat, potočarka i rukola.
3. Ne isključujte potpuno ugljikohidrate, jedite one spore. Karfiol i sladoled spadaju pod kategoriju "ugljikohidrata", ali vi znate da je prvo zdravo a drugo nije. Jedite cjelovitu biljnu hranu s puno vlakana, uključujući i male količine graha,  žitarica bez glutena, orašastih plodova i sjemenki, što potiče čišćenje toksina iz tijela i čuvanje zdravih crijevnih bakterija. Zdrava crijevna znači zdrav mozak!
4. Jedite obilje zdravih masti. Masnoća je zapravo vrlo dobra za mozak. U stvari, 60 posto mozga sastoji se od DHA - omega-3 masnoće koje dobijete od algi i riba. Moj mozak je radio prilično dobro i prije, ali uključujući masnoće (čak i dobre zasićene masti kao što su kokosovo ulje i MCT ulja) dodatno mi je pojačana mentalna jasnoća.
5. Optimizirajte proteine. Za izgradnju mišića trebamo oko 30 grama proteina po obroku. Kada izgubite mišiće, starite brže! Jesti proteine ​​u svakom obroku, uključujući omega-3.
6. Zaustavite trovanje mozga. Eliminirajte šećer, trans masti, prehrambene aditive i konzervanse, koji su otrov za vaš mozak i koji će poremetiti vašu kompletnu biokemiju. Ne jedite ništa što nije prava hrana.
7. Dodaci prehrani. Dodati kvalitetne multivitaminske dodatke, kao magnezij, vitamin D3, omega-3 masne kiseline, probiotike, folnu kiselinu, B6 i B12, to je sve što je potrebno da vaš mozak funkcionira optimalno.
Za mene je još važno pitanje toksičnosti, loše crijevne bakterije i skrivene alergije na hranu. Istražiti što bi moglo biti u korijenu problema.
Za početak je dobro mjesto za početak… Jesti dobre masti, smanjiti težinu, uključiti pravu hranu za mozak i cjelokupno zdravlje.
Želim vam zdravlje i sreću,
Mark Hyman MD“

Sve ono što dr. Hyman navodi da treba dodati prehrani, nalazi se u AFA algi (najboljoj hrani za mozak), čemu je odlično još dodati Kompleks tekuće zlato koji sadrži Omega 3,6,7,9 i druge zdrave masnoće.

Cijena AFA alge 120 kapsula je 279,00 kuna, a Kompleksa tekuće zlato 249,00 kuna, uz što se dobije gratis 400 grama fine himalajske soli.

Odjeća nam se svela na tri krpice. Vruće je.

Uživajte u ljetu, gdje god bili.

Ana


Damo li preveliku pozornost predstavi koja se odvija oko nas, uzimajući stvari zdravo za gotovo bez vlastitih kriterija i promišljanja, smest će nas i zavarati, zaboraviti ćemo na naše pojedinačne živote, na našu ulogu i svrhu, a to je zaista prevelika cijena koju bi mogli platiti.

Čak i onda kad smo vrlo oprezni, dogodi se da zateknemo sebe kako koračamo prema tuđem ritmu i izgaramo u tuđem okviru za tko zna kakve i čije ciljeve. A htjeli smo samo biti informirani.

Važna je mjera, kao i u svemu. Brico iz Velog mista bi svako jutro pogledao na zvonik svetog Duje da vidi koja se zastava vijori, što je jedna krajnost, a druga je kad mi obični ljudi pratimo političku scenu do u detalje,… RTL, HRT, NOVA, N1, jutarnje novine, da slučajno ne bi nešto propustili, a onda slijedi kava s prijateljima i vrlo žučljiva analiza, pogotovo ako su prijatelji iz različitih tabora. Posao, obitelj, sve ono važno je u drugom planu.

Treba nam samo zrnce mudrosti da shvatimo koliko je važno zaštititi se od tsunamija gluposti koji se svaki dan valja prema nama, a prvi i najvažniji korak da sami prestanemo, vlastitim glupostima, doprinositi toj elementarnoj nepogodi.

Stvari uvijek trebamo gledati dublje i šire, preko njih i ispod njih, sa zamišljenim vremenskim i prostornim odmakom, uz vrlo stroge kriterije. Naše vrijeme na ovoj lijepoj planeti je ograničeno i ne možemo sebi priuštiti slijepo slijeđenje bez promišljanja, prihvatiti neprimjerenu nam ulogu, status klimoglava, ulizice ili poltrona, ne bi trebali na nikakav način sabotirati vlastitu sreću i izgubiti dodir sa onim za što ne postoji zamjena.

Ne postoji zamjena za najdraži zagrljaj, za iskreni razgovor i podršku najbližih, za dodir sunca, svježinu povjetarca, snagu čarobnog jutra….. to je ono što u svakom prostoru i svakom vremenu, za svakog čovjeka kakvu god ulogu imao, od prosjaka do predsjednika, to je ono što uvijek ima istu vrijednost.

S toga, ne gubimo iz fokusa njegovanje dobrih odnosa u obitelji, s prijateljima, s prirodom, sa svijetom. To su naša utočišta u teškim trenucima kad duša i tijelo trebaju odmora. Njegujmo te veze i odnose, dajući se neizmjerno i bezuvjetno.

Poklanjajmo sebe u najboljem obliku. Poklanjajmo prijateljstvo, ljubav, poštovanje, razumijevanje.

Što može biti važnije nego uvijek imati na raspolaganju sve te resurse, pa na primjer, kad smo potišteni, zabrinuti, kad smo iz bilo kojeg razloga u nekom lošem stanju, kad se možemo obratiti nekome dragome ili nas baš tada netko nazove ili posjeti, pa  se pričamo, a priča otvori prozore kroz koje uđe novo svjetlo i sve odjednom izgleda lakše, benignije.

Ili kad nam se dogodi neka lijepa stvar, neko značajno postignuće, pa ga imamo s kime podijeliti.

Nedavno je, u jednom intervjuu, Nicole Kidman govorila o najmračnijim trenucima svoga života, u noći kada je osvojila Oskara. Nakon što je provela desetljeće radeći vrlo naporno kako bi ostvarila tako veliki cilj, shvatila je da u tom trenutku nije imala nikoga s kim bi podijelila svoju radost.

Svi mi smo u trenutku rođenja nominiran za Oskara za životnu ulogu koja nam je dodijeljena. Važno je kako ćemo iznijeti dodijeljenu nam ulogu, a još važnije je hoćemo li usputne teškoće i radosti imati s kime dijeliti.

Zato, svakim jutrom, postavimo vlastiti okvir i vlastiti ritam pod kojim ćemo broditi danom. Promišljajmo i stvarajmo vlastiti stav. Radimo predano i dajmo svoj doprinos društvu u kojem živimo, ali živimo prema vlastitim pravilima, postavljajmo vlastite prioritete. Tako ćemo uvijek imati razloga za sreću,  a to je naša najveća dužnost.

Vrijeme leti i evo nas već na kraju lipnja. Zaista ga ne treba trošiti za živjeti nečije tuđe živote.

Kroz širom otvorene prozore slušam cvrkut ptica, jutro je svježe od jučerašnje „lembe“, osjeća se svaki drhtaj zraka. Shiva ispružena pored mene spava dubokim snom, umorna od jutrošnje igre… Čudesan trenutak!

Nek vam je najbolji dan ikada.

Ana




Kao da je priča o važnosti vremena, o dragim nam ljudima, utočištima u trenucima kada duša i tijelo trebaju odmora, meni bila upozorenje i priprema za period koji slijedi.

Samo  par sati nakon što smo se pisali na tu temu, kćer mi je poslana u bolnicu sa zabrinjavajućom dijagnozom.

U početku su optimizam i nada uspijevali ušutkati misli o mogućem crnom ishodom, a svaki  trenutak je bio pun emocija, sjećanja i ljubavi, ispunjen željom da ponese sve ono prošlo, sadašnje i buduće, pa da se opet i ponovo sve proživi. No, iz dana u dan, crna slutnja se uguravala između, potiskujući sve više sav naš optimizam i sva naša nadanja. Sve je tako dragocjeno i tako beznadno.

A onda je otišla. Nestala u svojoj najvećoj bujnosti i ljepoti, za samo dva tjedna.

Ostale mi prazne ruke, srce, glava, tijelo, ….. ali vrijeme je i dalje tu i traži od mene da učinim nešto korisno, da ispunim tu prazninu, pa razmišljam o najljepšem mogućem cvijeću, da bude složeno na najbolji mogući način,sve do sada neviđeno,  sa porukom koju će jedino ona razumjeti. Bavim se sitnicama, odmičem što dalje svaki slijedeći korak, nadajući se da će se nešto dogoditi, što god, moje buđenje ili izmjena svjetova, svejedno, samo neka ovo ne bude istina. 

Duga kolona tuge, stotine ruku, zagrljaja, utješnih riječi i more suza…. I sve je tako dragocjeno i tako beznadno.

Sada plovi nekim drugim morima, svjetovima i vremenima, a ja prebirem sjećanja nalazeći u svakom detalju neprocjenjivo bogatstvo. A radi sveopće nedokučivosti, nedorečenosti i neznanja,  slobodno pletem moju priču, moj temelj za pronalazak svrhe i smisla za početak svakog novog dana, na slavu Boga, na radost najdražima i na korist svijetu.

Još uvijek me ljudi susreću sa suosjećanjem, nekima je teško zagaziti u moju tugu, a neki me grle dugo, bez riječi. Mnogima u očima čitam njihovu vlastitu tugu, nanovo probuđenu ili uvijek budnu.

Shvaćam da smo u svakom trenutku na raskršću i da već slijedeći možemo biti jedni drugima izvan dosega i nikad više, nikad više…., ali do tada dok smo tu blizu, imamo još tako puno priča ispričati, tako puno smiješnih trenutaka zajedno proživjeti i smijati se, smijati, smijati.

 

Nek nam je lijep i radostan dan.
Ana





Rujanski odlasci

Kao i svako jutro, u šetnji sa Shivom, i jutros sam prošla pored autobusnog kolodvora razmišljajući o njihovoj različitosti od svega drugoga, od svih drugih lokacija, pa čak su i ljudi na kolodvorima potpuno drugačiji. Tu su na peronu svojih odlazaka i dolazaka, spremni provesti u djelo netom ili tko zna kada donesenu odluku.

Jutros je jedan tata dovezao svoju lijepu kćer. Sasvim je mlada, „još nije na svit zinula“ rekla bi moja majka, veselo vuče na kotačićima potpuno novi crveni kofer. Sigurno je brucošica, promislim i sjetim se rujanskog ispraćaja mojih brucoša i svih slijedećih ispraćaja.

Čekanje do dolaska autobusa bi kratili nekim lakim pričama, ne otkrivajući nervozu, a čim autobus stane užurbano bi se predali koferi,… zagrljaj, poljubac, par brzih savjeta, trudila bih se vidjeti gdje sjedi, jeli joj dobro mjesto… I ode.

A u zraku ostadoše sva moguća pitanja, na koje će samo sam život dati odgovor.

No, svejedno, ta pitanja su dugo i debelo hranila moj strah. Hoće li se snaći? Hoće li je progutati veliki grad? Kakav će joj biti stan? A gazda? A cimeri? Koliko će proći vremena dok ne nađe prave prijatelje, dok se ne nauči braniti od raznih ljudskih frustracija? Koliko će joj trebati vremena da napravi grad po svojoj mjeri i sebe po mjeri grada, pa kad je u stisci s vremenom zna od točke A do točke B doći prečicom. Hoće li isplivati bez velikih ožiljaka i uspješno nastaviti koristiti sve što metropola nudi?

Naravno da im bude teško. U početku se odmaknu od sebe, ostave se negdje u ćošku podstanarskog sobička, omamljeni velegradom, novim ljudima, gužvom, slobodom, …istrče u ring bez zaštite, prime nekoliko snažnih udaraca, gdje sretniji i spretniji ostanu na nogama, vrate se u svoj podstanarski sobičak, potraže sebe i sve što je sa sobom zajedno spakirano i najradije bi uhvatili prvu vezu za doma.

Ali ipak odluče iskoristiti dobivene lekcije, malo se pripremiti, informirati se… I krenu ponovo snažniji, s više samopouzdanja, ponovo „među ljude, među zviri“.

Tako se nekog rujna, uz odlazak nekog od njih troje, dogodila pjesma „Koferi puni“.

Odoše!
Čime li napuniše kofere?
Ljubavi, snage, hrabrosti,
Jesmo li im dovoljno dali?
Dovoljno da i u kofere spreme?!
Da tamo negdje kad se umore
i kad im teško bude,
kad traže poznato lice,
a susreću samo tuđe ljude,
samo otvore svoje kofere pune!

 

Sa rujanskim odlascima nam odlazi i rujan. Jesen je stigla. Koferi joj puni boja, mirisa, mekoće, a priroda kao da se igra s nama, u želji da meko uđemo u potpuno drugačiji dio godine i bez žaljenja ostavimo iza sebe duge ljetne dane pune sadržaja. Jutra su hladna, vlažna, rosna, ali dani još uvijek puni sunca. Izlasci mu kristalni, a zalasci puni zlata. No, sjene su sve duže i ptice su već počele preliminarne razgovore. Iz drače vire glave miholjica, a vrijesak u punom cvatu, miriše. Priroda se okitila nevjerojatnim bojama i miriše tako snažno, kao da  prije sna želi ostaviti dojam za pamćenje i poruku, ….ne tugujte vratit ću se u proljeće. ..

S ljubavlju
Ana




Otimati radost

Ni jedan život, u kojem god vremenu se živio, ne odvija se pravocrtno i predvidljivo. Neizbježni su zavoji, usponi, padovi.....  Svaki slijedeći trenutak može donijeti nešto toliko dobro ili toliko loše, da nas izuje iz cipela, izbaci iz vlastite orbite, omlati s nama, ostavljajući nas potpuno izgubljene u nekom novostvorenom prostoru i vremenu.

Utjeha i mudrost je u prepoznavanju te životne nesigurnosti i prihvaćanju da nas svi naši trenuci, kakvi god bili, radosti i tuge, ponosa i srama, u odnosu s vanjskim okolnostima i načinom kako ih nosimo, stvaraju ovakve kakvi jesmo.

No, što god se događalo, kako god čupavo bilo, važno je ne odustati od dobre borbe za sebe.

„Dobra borba je ona koju vodimo u ime naših snova. U mladosti, kada eksplodiraju u nama, imamo mnogo hrabrosti, ali još uvijek nismo naučili boriti se. Nakon mnogo truda naučimo kako se boriti, ali onda više nemamo istu hrabrost za tu borbu. To nas čini da se okrenemo protiv sebe i postajemo naš vlastiti najgori neprijatelj. Kažemo da su naši snovi bili djetinjasti, teško ostvarivi, plod nepoznavanja realnosti života. I ubijemo ih jer smo se bojali boriti dobru borbu.

Prvi simptom koji ubija naše snove je nedostatak vremena. Najzaposleniji ljudi koje sam poznavao su imali vremena za sve, dok oni koji nisu ništa radili bili su uvijek umorni, jedva su se nosili s malo obaveza koje su morali napraviti i uvijek su se žalili da je dan prekratak. U stvari, bojali su se boriti dobru borbu.

Drugi simptom smrti naših snova je naša sigurnost, izvjesnost. Budući ne želimo vidjeti život kao veliku pustolovinu koju trebamo živjeti, počinjemo se osjećati mudri, fer i korektan sa ono malo što tražimo od našeg postojanja. Iz dana u dan gledamo život izvan naših zidova i čujemo buku sukobljenih kopalja, osjećamo miris znoja i baruta, vidimo velike poraze i lica ratnika žednih pobjede. Ali nikad ne percipiramo radost, neizmjernu radost u srcu onih koji se bore, jer za njih nije važno tko pobijedi ili izgubi, bitno je samo da se bije dobra borba.

Konačno, treći simptom smrti naših snova je mir. Život postaje nedjeljno popodne, ne tražimo previše od nas i ne traži više nego što želimo dati. Dakle, smatramo da smo "zreli", ostaviti na stranu "fantazije djetinjstva" i jamčiti naš osobni i profesionalni uspjeh. Iznenađeni smo kad netko naše dobi kaže da još uvijek želi ovo ili ono od života. No, duboko u našim srcima znamo da smo odustali od borbe za naše snove, odustali smo biti dobru borbu.

Kad smo odustati od naših snova i pronašli spokojstvo, imamo razdoblje mira. No, naši mrtvi snovi počinju trunuti u nama i pustošiti cijeli ugođaj u kojem živimo. Počinjemo postupati okrutno prema onima oko nas, a na kraju, svoju okrutnost usmjerimo prema sebi. Pojavljuju se bolesti i psihoze. Razočarenje i poraz koji smo htjeli izbjeći u dobroj borbi, postaje jedina ostavština našeg kukavičluka. I konačno, kad postane teško udisati zrak mrtvih i pokvarenih snova samo želimo umrijeti, želimo smrt kako bi nas oslobodio od naših uvjerenja, naših briga i od tog strašnog nedjeljnog popodnevnog mira.“… Paolo Cuelho

Dužnost nam je, dakle, boriti se za dobre stvari, poštivati misterij života i prihvatiti ga kao veliku pustolovinu.

I kao što je Majakovski poručio Jesenjinu… „Otimati radost danima što bježe“.


Ana



Materin skut

Pravo jesenje jutro. Pljušti li pljušti.

Sve troje su već davno odletjeli, već su odrasli ljudi, a meni još uvijek moja djeca, pa mi se uz ovako hladne jesenje kiše uvijek iste misli roje.

…..Imaju li dovoljno tople odjeće, jesu li im jakne, kaputi topli i nosivi, propuštaju li im cipele, jeli ona konačno obukla potkošulju, njoj oduvijek neprihvatljiv komad odjeće… jeli im hladno, pojedu li što toplo u danu, stave li jutrom u džep jabuku i suhe čarape za kad zapnu negdje cijeli dan gladni i mokrih nogu, ….  kako se nose sa gomilom obaveza, s ljudima….

Stotine pitanja bez valjanog odgovora jer kako bi ih mogla još i ja maltretirati mojim razmišljanjima. Ostaje mi samo imati povjerenja u njihovu mudrost i prihvatiti njihov izbor i njihove odluke.

A onda ih u mislima potražim nasmijane, milujem draga mi lica i potičem na hrabrost.

„Bit će udrobljeno“, kažem im, „kao i uvijek. A vi se trudite da vam neka loša stvar potpuno ne zakloni one dobre… I zahvalite, zahvalite…“

Hahaaha… nervira ih ovo „zahvalite“. Jednom prilikom su napravili cijeli skeč na tu temu. Ma znam da zahvaljuju, ali ja svejedno ne odustajem podsjetiti ih na važnost zahvalnosti.

Prije nekih desetak godina, u jednom ovako kišnom jutru, nastala je pjesma „Materin skut“

 

Znam, ponekad teško je,

čujem vaš umoran glas,

rado bih taj dio puta,

bar jednu mučnu postaju,

prošla umjesto vas.

Strepim, molim se;

… strpljenja i ljubavi za sve…

A duh ako klone i snage zatreba,

oči zatvorite,

naslonite glavu na materin skut,

odmorite.

I sama tako, dok život melje,

utjehu nađem u mirisu njene kecelje.

 

Ana




Oduševljena sam i zahvalna na vašim poticajnim odgovorima i na činjenici da je mnogima od vas životni moto „otimati radost danima što bježe“.

Naravno slažem se, trebamo uzeti u obzir i ostatak poruke Majakovskog, „Naš je planet radostima ubog nešto“, ali tim veća treba biti naša predanost u potrazi za radošću i ugradnji istih tih iskrica u naše živote, pa da je zrcalimo prema vani, kao što za vedrih noći rijeka zrcali zvijezde na nebu.

U tome je mudrost stvaranja dobrog danas za još bolje sutra, jer definitivno nismo rođeni da samo neprimjetno prođemo od jednog do drugog datuma, od rođenja do smrti.

„Na svijetu umrijeti nije teško, stvarat život daleko je teže“, kaže Majakovski.

Pogledajmo ovaj trenutak, vrijeme i prostor. Nakon svih postignuća, uradaka mudrosti i pameti onih najmudrijih i najpametnijih, nakon nesebičnog truda onih čija luč svijetli zauvijek, nakon brojnih ratova, sukoba razne vrste, plača tolike gladne, gole i bose djece i mnogih koji se „bore“ da svaki plač i svaka nevolja nestane, ….. evo nas u vremenu i prostoru, u kojem mnogi čekaju nekoga sa čarobnom palicom, koji će reći „neka bude bolje“.

Iako svi dobro znamo uzaludnost takvog čekanja.

Ako tek samo kratko razmišljajmo o sebi kao čuvaru dva neprocjenjiva dara, dara života i dara izbora, zaključit ćemo da je daleko mudrije, predanošću dobrog rizničara, pronalaziti i stvarati radosne trenutke, sakupljati ih i dijeliti, gradeći bolje danas svima.

Puuuuno hvala na vašoj potpori i poticaju. Zaista, ne možete ni zamisliti koliko mi znači ova naša razmjena mišljenja i iskustava.

Neka nam dan iskri radostima.

Ana




Nije nužno izgubiti se u moždanoj magli

Povremeno druženje s dragim ljudima, koji su izgubili jasnoću misli i teže percipiraju sadašnji trenutak, potaklo me baviti se ovom temom.

Uglavnom, olako prihvaćamo i brzo se mirimo sa raznim zdravstvenim problemima koji se jave u zrelim godinama života, pa tako smatramo normalnim kad primijetimo da se teže sjetimo nečijeg imena ili gdje smo stavili neku stvar …., sve zaključimo mišlju „godine čine svoje“. Pa i liječnik, ako mu se obratimo, vjerojatno će zaključiti da je došlo do blagog kognitivnog propadanja i savjetovati nam da se na takvo što naviknemo jer je to neizbježnost starenja.

No, nije nužno izgubiti se u moždanoj magli.

Istraživanja u posljednjih dvadesetak godina pokazuju da se mozak kao i jetra vrlo brzo obnavlja, da je moguće formiranje novih moždanih stanica, neuronskih veza, ne samo u mladosti nego kroz cijeli život, pa čak i u vrlo dubokoj starosti. Ovaj proces je nazvan neurogeneza i ima vrlo dubok utjecaj na svaki aspekt našeg života.

Kada je stopa neurogeneze niska, prisutni su kognitivni deficiti, problemi s pamćenjem, tjeskoba, stres, depresija, oslabljen imunitet. …

Život je otežan.

S visokom stopom neurogeneze poboljšane su kognitivne sposobnosti, misli su jasnije, brže se uči, prisutna je emocionalna elastičnost koja štiti od tjeskobe, stresa i depresije, a imunitet jača….. Život je prekrasan.

Ostaje nam samo pitanje kako povećati stopu neurogeneze, odnosno, kako je zadržati na zavidnom nivou.

Naravno, nije iznenađujuće da prehrana igra važnu ulogu. Ponovo susrećemo onu staru izreku „ono si što jedeš“.

Puno šećera, obrađene namirnice, preobilni i masni obroci su kognitivne ubojice, dok je prehrana koja pršti cjelovitom svježom hranom, omega masnih kiselinama i biljnih polifenolima, superhrana za mozak.

Psiholog Brant Cortright, je, nakon iscrpnog istraživanja, sva saznanja i savjete posložio u svoju novu knjigu „Neurogeneza, prehrana i način života“, gdje pruža mnoštvo dokaza kako namirnice poput borovnica, kurkume, kokosovog ulja i esencijalnih masnih kiselina potiču razvoj kognitivnih sposobnosti. Ogromna uloga je omega-3 masnih kiselina. Dokazano je da ljudi koji jedu ribu 1 do 3 puta tjedno, imaju 14% više sive tvari, s tim da riba nije pržena.

Vegetarijancima i veganima preporučuje namiriti potrebu za omega-3 kroz konzumaciju algi, koje vrlo brzo podižu razinu DHA u krvi.

Dakle, kao i kod gradnje kuće. Ako želimo lijepu, udobnu i sigurnu kuću, koristit ćemo visoko kvalitetne materijale. Isto je i s mozgom. Ako ga želimo kvalitetno izgraditi moramo koristiti visokokvalitetan građevni materijal.

„Neuroznanost je previše važna da se ostavi na brigu samo neuroznanstvenicima. Svi trebamo znati bar osnovne stvari, a to je da nezdrave masti, šećeri i ugljikohidrati stvarno smanjuju stopu neurogeneze. Mrzim ovo reći, ali evo. Kad sam počeo istraživati ​​o neurogenezi, jako sam volio prženu ribu i čips, mislim, još uvijek volim, ali više ne jedem. Loše masti su prvi veliki problem. Onaj tko stvarno shvati ovu materiju neće više nikada kuhati s biljnim uljima. Umjesto toga koristiti će kokosovo ulje, maslac, ghee, svinjsku mast. Drugi veliki problem je šećer i ugljikohidrati koji smanjuju neurogenezu za čak 50%.“ kaže Brant Cortright

On također ističe snažnu sinergijsku ulogu optimalne prehrane i aerobnih fizičkih aktivnosti, trčanje, brzo hodanje, biciklizam, brzi ples, … Sve što ubrzava disanje i rad srca potencijalni je stimulator neurogeneze.

Osim ova dva glavna stupa zdravog mozga postoji još nekoliko drugih, ne manje važnih, gdje spada pionirski duh, stalan interes za nove stvari, život pun iznenađenja, varijacija i stimulacija, sve to pomaže graditi nove veze u mozgu.


Posebno treba istaknuti važnost kako se doživljavamo, percepcija koliko smo stari. Petodnevnim testom u kojem je sudjelovalo desetak ljudi od 70 - 80 godina, koji su stavljeni u posebne uvjete, prehrana, vježbe i ponašanje kada su bili mladi, utvrđeno je nakon tjedan dana da su njihova visina, težina i hod poboljšani, stav se izravnao, sluh i vid bolji, kao i pamćenje i opće kognitivne funkcije.

Nakon što su se pretvarali da su mlađi, uz kvalitetan tretman, njihovi mozgovi i tijela su zapravo postala mlađa.

Hoće li nas kroz sve dane života pratiti jasnoća misli ili ćemo u nekom trenutku postati dementni?

Prehrana bogata vitaminima a siromašna mastima, antioksidanti, kao što su flavonoidi (kakao i borovnice), Vitamin E, orasi, zeleno lisnato povrće, Kurkumin, Omega-3 masne kiseline,.. potiču neurogenezu. Cink je neophodan za normalan razvoj mozga, potiče preživljavanje i širenje živčanih matičnih stanica. Deficit cinka može blokirati neurogenezu.

Osobe koje nemaju jasne misli i slabo percipiraju sadašnji trenutak, uvijek se vraćaju u prošlost, a one koji u samo jednom danu nauče stotine novih stvari, gotovo zaborave mnoge stvari iz prošlosti.

Mazen Kheirbek, koji proučava rođenje novih moždanih stanica kaže: “Možda je zaboravljanje zapravo zbog povećane sposobnosti učenja novih stvari. Dakle, postoji svojevrsna razmjena, očuvanje starih uspomena može biti na uštrb stvaranja novih sjećanja. A nedostatak sjećanja nije nužno loša stvar. Samo se želite  osloboditi nečega nevažnog, a zapamtiti važne značajke i važne događaje.”

„Mentalna stimulacija mora sadržavati sljedeća četiri elementa: novost, raznolikost, izazov i praksu. Uz to je potrebna kontinuirana tjelesna aktivnost. Tjelesni napori potiču rađanje novih živčanih stanica, dok mentalna aktivnost povećava izglede za preživljavanje novih neurona i sposobnost uspostavljanja funkcionalnih spona s postojećom mrežom neurona.“ Sandrine Thuret

A od mene savjet meni i vama… napunimo frižider kvalitetnim namirnicama, nek nam alge i voda uvijek budu na vidljivom mjestu, pripremimo dobre patike za trčanje.

Iskoračimo iz rutine. Bistri, mudri i zdravi, duhom dvadesetogodišnjaka, svaki dan prihvaćajmo nove izazove.
Ana




Iznikne mladica hrasta i raste ne znajući koliko će imati grana i grančica, koliko ptica će se gnijezditi u njegovoj krošnji, koje sve travke i cvijeće će rasti u njegovoj blizini, tko će sve naći odmora u njegovom hladu i koje sve divne koristi će donijeti kroz svoj dugi život, a i nakon njega.

Tako i mi, ne možemo niti naslutiti koja će biti putanja našeg života, koji sve divni dragi ljudi će ući u naš život i koliko radosti, ali i žalosti će nam donijeti.

Tako čvrsto se isprepletemo sa najdražim nam ljudima, našim roditeljima, braćom, sestrama, našom djecom, od djece djecom i čini nam se da će svi, pa i mi s njima, zauvijek biti tu, kao da za nas postoje druga pravila koja ne uključuju odlaske.

A onda se dogodi.

I svaki nas odlazak, kad god, a pogotovo nenadan, ostavlja silno tužne i ranjene. Vrijeme donosi uvijek nove ljude, nove radosti, ali i nove rane. I ni jedna nikada potpuno ne zacijeli, a svaka nas mijenja. Plačemo, tugujemo, mijenjamo uvjerenja, stavove i pravila ponašanja…. Tražimo put i način preživljavanja.

Družimo se s ljudima, s prirodom, sa životom, …. pa čak i onda kad nas mami potpuna izolacija, kad želimo zauvijek ostati iza zatvorenih vrata, tražimo podršku i ljubav od onih oko nas, tražimo svjetlo u dragim nam ljudima, u kućnim ljubimcima, u prirodi, za koju smo sigurni da je uvijek spremna namjestit nam jastuk pod umornu glavu.

Postajemo prosjaci ljubavi i dobre volje, samo da izbjegnemo tamnu noć duše, da se ne slomimo prije nego se naučimo vidati novu ranu, nositi se s novom tugom.

Jer znamo, dok god smo tu, dok god smo među živima, znači da još imamo neke zadatke, neke nedovršene poslove, koje trebamo uraditi za nas, za sve one drage oko nas, pa čak i za one koji su otišli.

Smrtnost nas uvijek nanovo zapanji i plaši, a najviše nas plaši pomisao na smrtnost naših najmilijih. Ne možemo si pomoći unatoč tome što smo svjesni da je smrt nužan i neizbježan dio života.

Cry, Heart, But Never Break, je dječja knjiga  divnog danskog autora Glenn Ringtved sa odličnim ilistracijama Charlotte Pardi.

Duhovita i nestašna priča, nastala iz dubine autorova vlastitog iskustva, kad njegova majka umire, a on se trudi objasniti svojoj malenoj djeci što se događa, uz divne riječi utjehe:

"Plači, srce, ali se nemoj slomiti nikada. Neka vam suze žalosti i tuge pomognu započeti novi život."

Ne opirimo se dubokoj tuzi gubitka, suživimo se s njom, a zatim je utkajmo u cjelovitost našeg života, koji i dalje neminovno teče i razvija se.

Uz dane sjećanja na sve koji su otišli.
Ana



Na krilima dobrih navika

Razmišljam o vlastitim navikama koje iz dana u dan njegujem već godinama, trudeći se izgraditi zdravi životni stil, i shvatim kako je ta prihvaćena rutina odigrala veliku ulogu u ovom mom teškom razdoblju. Bila je to neprocjenjiva pomoć u procesu ugradnje golemog gubitka i silne tuge u moju svakodnevnicu.

Usprkos svemu, zdravi stil življenja je održavao moje fizičko i psihičko stanje na zavidnoj razini, a protok energije me poticao da se ponovo otvorim jednako prema kiši kao i prema suncu i da ponovo prihvatim moj slogan …. usprkos svemu, trebamo se svakodnevno dati sebi i svijetu u najboljem izdanju….

Mislim se bili mogla početi njegovati zdravo življenje tek sada, u ovim uvjetima, da sam tek sada shvatila tu potrebu. Ne znam, bojim se da ne bih mogla. Čini mi se da bih doživjela ozbiljnu osobnu kritiku, takvu da bi se posramila i samog razmišljanja u tom pravcu. Možda bi odgovor moje nutrine bio u smislu …. „Kako možeš u ovakvoj situaciji misliti da trebaš raditi nešto što će te održati u dobrom zdravlju i veselju. Što će ti i jedno i drugo nakon svega.“.

Ovako već prihvaćeno, sve ide automatski, a pomoć je golema…. Brzo hodanje, uspravan stav, promišljena prehrana, nezaobilazne algice …

Naravno, zdrave životne navike nisam stvarala razmišljajući da će mi trebati za ponijeti sebe u ovakvim teškoćama. Razlog je bio moja želja da sama ni najmanje ne doprinesem mojoj bolesti i smrti, kad god se to dogodilo, danas ili za trideset godina.

Moram biti zahvalna i mojoj Shivi jer mi nije dozvoljavala niti jedno jutro ostati u krevetu i plakati nad sobom, sažalijevati se. … Shiva je zahtijevala svoju jutarnju turu koja se morala odraditi. Pas je neizmjerna pomoć uvijek, a naročito u ovakvim situacijama.

Također sam silno zahvalna mojoj djeci koja su, usprkos beskrajne tuge za sestrom,  uvijek uz mene. Njihove ruke su uvijek dovoljno blizu da me prihvate ako je potrebno. No, puštaju me da se sama sredim. Takva pomoć je velika i mudra.

Život je čudesan i kompleksan. Svakodnevno svjedočimo mogućnosti da dođu neka teška vremena kad nam se zaljulja svijet, kad izgubimo naučena uporišta i sve nam se ispremješta, kad se nađemo usred gomile ničega i svačega, i najradije bi se zavukli ispod te gomile i ostali tamo zauvijek.

Sve nam zvuči besmisleno i glupo, ne prihvaćamo nikakve savjete, tražimo krivce, ljuti smo na cijeli svijet i gotovo priželjkujemo da sudac odsvira kraj njegovog postojanja.

No, ne ide tako. Zadatak nam je izvući se iz ovoga zamršenog klupka i nastaviti živjeti. Kako? Kako god znamo.

Moj savjet je da svakodnevno gradimo dobre navike, na krilima kojih ćemo graditi zdravlje i radost, ali ako bude potrebno, i lako ponijeti torbu prepunu teškoća, a da se pod njom ne slomimo.

I njegovati čvrstu vjeru. Znati da smo voljeni iznad svega, uvijek i zauvijek, da ne postoji niti jedan trenutak kad smo iz bilo kakvog razloga voljeni manje ili nevoljeni uopće. I biti uvjereni da ne postoji nikakva urota nekih viših sila kojima je zadatak da nam život pretvore u pakao.

Iz nekog razloga, negdje na životnom putu, svi mi se moramo suočiti sa boli i zbunjenosti. To su teške ali ne zaobilazne lekcije za što nam je potrebna snaga tijela i uma. Radimo na tome.


Ana





Pogled preko konvencionalne priče o uzaludnosti

Neurodegenerativne bolesti, autoimune bolesti i nuspojave lijekova i bolničkog liječenja  … tri jahača apokalipse danas…., a naše oružje za obranu je medicina „Lifestyle“.

Ova tri jahača su nad njom otplesala svoj rušilački ples. Teška srca ću vam ukratko ispričati, možda nekome bude korisno.

Činilo se da je otišla brzo, bez ikakve najave, no nije. Tijelo je slalo pozive u pomoć koje ona, od silne žurbe za živjeti, smijati se, prirediti, sve pogostiti, urediti sve što treba mužu, djetetu, kući, …. nije čula.

Voljela je sjever, a živjela na jugu, voljela je vrevu velegrada, a živjela na selu, voljela je Božić.

Prošle godine negdje u jesen, par puta mi je ispričala da je imala strašan san,… u moru je i ne može izroniti.. probudila se sva znojna i dezorijentirana.

„Pomogni mi jer neću moći iznijeti“ vikalo je tijelo, ali čim bi krenuo dan sve bi to bilo zaboravljeno.

„Pij algice. Imaš li još“. …. „Valjda imam negdje. Ma ne dami se o tome misliti. Dobro sam ja.“ I algicama bi obično prošao rok trajanja, a da ih ne bi popila.

Nikada nije doručkovala. Kava i cigareta! Odlazila je na neke vrlo zahtjevne vježbe koje su proizvodile gomile stresa. Oko Nove godine je rekla da se umara previše i odlučila da više ne ide. Proljeće je donijelo neidentificirane bolove u abdomenu, smetala joj je neka hrana, pa sve više vrsta hrane, radi čega joj je prehrana bila siromašna, a nije uzimala nikakve dodatke.

No, nije se činilo ništa strašno ni opasno, a kad god bi se nas dvije vidjele ili čule, raspoloženje joj je bilo na visini. I tako sve do travnja kad je počela češće osjećati umor i neke tupe bolove u abdomenu.

Jutro 20-tog lipnja, zove me i kaže da joj se činilo da je imala moždani, na trenutak se izgubila. CT uredan, liječnica kaže da je možda blagi epileptični napad. Kontrola za tjedan dana. 27-og lipnja je otišla u bolnicu da konačno utvrde što se događa. Zadržali su je. Dijagnosticirali su autoimunu bolest TTP HUS. U početku je izgledalo  da znaju što rade sve do 11. srpnja, a onda su se pogubili, nešto pogriješili i ona je otišla.

Neka vam ova priča posluži kao korisna informacija.

Trebamo se informirati i razumjeti jer zdravlje je cjeloživotno putovanje. Sa zdravljem se trebamo baviti. Nitko ne zna više o stanju vlastitog organizma nego sam organizam.

Dođemo liječniku, pokušamo mu ispričati što nas muči, ali vrlo često ne pronalazimo prave riječi, pa on iz te naše manjkave priče treba zaključiti koji je naš problem. Ako  u potpunosti ne shvati o čemu se radi, stavit će nas u neku najbližu grupu i dati nam savjet i lijek širokog spektra, ne bi li pomogao.

Zaista mnogi životi mogu biti spašeni ako se sami informiramo i slušamo naše tijelo.

Vodeći svjetski umovi kažu da su autoimune bolesti uzročnici svih bolesti, a lijek za autoimune bolesti je u obrazovanju i pravilnoj reakciji u trenutku kad tijelo i um viknu „Pomozi mi“. A ako se ne odazovemo tijelo će se, nakon dugog vremena nebrige, pobuniti i izdati naredbu „uništi sve“. Autoimuna bolest oduzima mladost, krade godine i ruši živote, a njen razvoj se može spriječiti izborom načina života, iako mnogi još smatraju da je bolje potpuno se pustiti u ruke medicine i vjerovati lijekovima.

Michael Greger, dr. medicine kaže: „Moderna medicina je super za akutna stanja slomljenih kostiju i teških infekcija, ali za kronične bolesti koje su ujedno i vodeći uzroci smrti i invalidnosti, nemamo mnogo toga za ponuditi. U stvari, ponekad se učini više zla nego dobra.
Istraživanjima je potvrđeno da je moderna medicina treći vodeći uzrok smrti…. nuspojave od lijekova na recept, neadekvatna medicinska njega, pogrešni lijekovi, pogrešne dijagnoze, nepotrebne operacije, bolničke infekcije (medicinsko osoblje, pogotovo liječnici, nemaju praksu pranja ruku, čak je na intenzivnom odjelu gdje je znak "kontakt sa mjerom opreza", otkriveno da manje od četvrtine liječnika operu ruke), …. Bolnice su opasna mjesta.

Ovi stravični podaci o smrtnosti zbog medicinske pogreške dočekani su s nevjericom i zabrinutosti u medicinskim krugovima, jer te informacije potkopavaju povjerenje javnosti, a neki su komentirali da je pogrešno reći za medicinu da je treći vodeći uzrok smrti, jer su oni umrli imali srčane bolesti ili rak ili neku drugu tešku bolest.

Smiješno, zar ne. Morate dakle biti u bolnici da bi bili ubijeni od bolničke pogreške.

Upravo zato, da bi izbjegli bolnicu, važna je Lifestyle medicina. Najčešći razlozi da su ljudi na lijekovima ili u bolnici su bolesti koje su se mogle spriječiti zdravom prehranom i zdravim načinom života. Najbolji način da se izbjegnu negativni učinci medicinske skrbi je da se ne razbolimo.“

Michael Greger, M. D.

Struka tvrdokorno ostaje pri svojoj priči da se bolest može spriječiti ili liječiti samo lijekovima ili operativnom zahvatom, usprkos svim dokazima. Pa tako i da se neurodegenerativne  promjene koje dovode do Alzeihmera i sl. stanja, ne mogu uopće spriječiti, izliječiti ili bar usporiti njihov razvoj. Radi takvog stava, oni koji pate od Alzheimerove bolesti i drugih vrsta demencije, nisu čak ni informirani o svojim dijagnozama, pod izgovorom

„Ako se ništa ne može učiniti, zašto zamarati svoje najmilije zabrinjavajućom dijagnozom“

A zapravo, postoji mnogo toga što se može učiniti, kao što su dokazala istraživanja mnogih znanstvenika, koji su se odlučili  pogledati preko ove konvencionalne priče o uzaludnosti. Kroz istraživanja se naročito potvrdila potreba održavanja optimalne razine vitamina B skupine, radi sprječavanja visokih razina homocisteina.

Naime, dokazano je da je visoka razina homocisteina jedan od faktora rizika, za razvoj Alzheimerove bolesti i demencije, a čišćenje tijela od homocisteina zahtijeva optimalne razine folne kiseline B9, vitamina B12 i vitamina B6, a to znači da održavanje optimalne razine vitamina B skupine može dramatično smanjiti šanse doživljavanja kognitivnog propadanja.

Mudro je držati optimalne razine B vitamina u organizmu, bilo da se već pati od kognitivnog propadanja ili ga se jednostavno želi spriječiti.

Jesti hranu koja sadrži B vitamine. Meso, mlijeko, jaja, a može se naći i u biljnim izvorima kao: slatki krumpir, krumpir, sjemenke suncokreta, avokado, špinat, banane, lisnato zeleno povrće, … veliki je izbor organskih cjelovitih namirnica. Folne kiseline ima najviše u zelenom lisnatom povrću, mahunarkama, citrusnom voću, pšeničnim klicama, cjelovitim žitaricama i mesu. Kombinirajte i s drugim namirnicama koje podržavaju moždane aktivnosti, kao što su kokosovo ulje, kurkuma, omega-3 masne kiseline (koje povećavaju apsorpciju i učinkovitost vitamina B ). Mogu se uzeti i dodaci,  ali ni u kom slučaju oni sintetički. Potražiti radije dodatke biljnog porijekla, kao što je AFA alga koja sadrži sve vitamine B skupine, uključujući i B12.

Sjetimo se da je snaga našeg vlastitog neznanja poput zida kojeg treba svaki dan bar mrvicu srušiti jer nam blokira jasan pogled.

Ne bi trebali trpjeti, a niti novac nikada ne bi trebao biti prepreka koja će nas zaustaviti da budemo zdravi i sretni. Ovaj naš, jedan jedini život, ima veliku svrhu kad ga ne ometa bol, umor, nejasne misli, razne bolesti.

 

Ana




U cjelovitoj biljnoj hrani se nalazi na tisuće fitokemikalija koje samo tako zajedno imaju vrlo snažan sinergijski učinak, pojedinačno ne sadrže iste vrijednosti i nemaju isti učinak. Usprkos tome znanstvenici i dalje pokušavaju izdvojiti aktivni sastojak koji ima tako snažno djelovanje, zapakirati ga i staviti na tržište. No, jednostavno se ne može oponašati uravnotežena prirodna kombinacija, dapače, svaki izoliran sastojak može izgubiti svoju učinkovitost ili se čak ponašati sasvim drugačije.

Smatra se da snažne antioksidacijske i antitumorske aktivnosti biljne hrane, potječu upravo od tog sinergijskog učinka.

Cjelina je veća, jača, snažnija, korisnija, od zbroja svojih dijelova.

Pojedinačni sastojak ne može zamijeniti kompleksnu interakciju sadržaja u cjelovitoj biljnoj hrani.

Dr. Colin Campbell je nakon više od stotinu pokusa zaključio da nema neke dugoročne koristi od vitaminskih dodataka, a da neki čak mogu povećati rizik za dijabetes, bolesti srca i rak. No, ljudi žele brze popravke i ne razmišljaju o dugoročnom učinku, pa ako krvna slika pokaže nedostatak nekog vitamina odu u ljekarnu i kupe, što sigurno neće donijeti dobrobit jer tijelo za apsorpciju tog vitamina treba nekoliko dodatnih supstanci.

Svaka biljka ima tisuće različitih fitokemikalija i svaka ima sasvim drugi fitonutrientni profil, pa dolazi do još snažnijeg sinergijskog učinka kada se zajedno konzumiraju različite namirnice. Na primjer jesti svježu mrkvu (betakaroten), gdje svi drugi spojevi u mrkvi djeluju sinergijski s betakarotenom,  je korisnije nego uzeti betakaroten u tableti. A pogotovo kada tu istu mrkvu umočimo u humus, pa odjednom imamo izmiješane tisuće spojeva iz mrkve s tisućama spojeva iz slanutka, sve korisniji od korisnijeg. Kombiniranje različitih namirnica dodatno poveća sinergijske vjerojatnosti.

Upravo sinergijsko djelovanje svih koncentriranih sastojaka čini AFA algu super hranom za cijelo tijelo, a pogotovo za mozak.

Ljudi koji uzimaju AFA algu izvještavaju o općem porastu mentalne budnosti, mentalnu izdržljivost. AFA aktivira suptilna osjetila, regulira san, obnavlja živčane stanice i olakšava njihovu  međusobnu vezu, bistri misao i jača pamćenje,  potpomaže razvoju holističkog mišljenja koje kombinira logiku s intuicijom, razvija kreativne sposobnosti i produktivnost mozga, stimulira više moždane centre, epifizu, hipotalamus i hipofizu. Dobro ju je imati na jelovniku.

Proletjelo vrijeme i evo nam godina kraju. Ostao je još onaj lijepi mjesec radosnih događanja, zahvale, darivanja i dobrih želja.

Hvala svima na vremenu koje ste mi poklonili. Bili ste uz mene u svim trenucima, onim dobrim, a pogotovo onim lošim, kad mi je vaša potpora zaista puno značila.

Razmišljam o nekom poklonu, pa sam evo upriličila mogućnost, do kraja mjeseca, danas, sutra i prekosutra, da AFA algu od 60 kapsula kupite za 100,00 kuna umjesto 148,00. Čini mi se zgodno i korisno, a prilika je, pogotovo onima koji je još nikada nisu imali u prehrani. Doduše od jednog pakiranja se neće dogoditi čudo, ali bit će neke koristi.

Želim vam lijep prosinac.

Ana




Vitamin D


Iz intervjua Dr. Eric Berg DC…  Neki od znakova nedostatka vitamina D:

Mišićna i koštana slabost, osteoporoza, bol u kostima, artritis, bolovi u nogama, žarenje stopala, kronična bol u donjem dijelu leđa, koljenima…

Šećer u krvi i akne

Inzulinska rezistencija, koja je prekursor dijabetesa, znači da previše inzulina kruži u krvotoku. Inzulin potiče hiperprodukciju žlijezda lojnica, koje proizvode sebum. Previše sebuma začepljuju pore, što dovodi do akni. Vitamin D djeluje antiupalno, pa je jednako važan za akne kao i za psorijazu, ekceme ili bilo koje upalno stanje kože, a vrlo je važan u održavanju osjetljivost na inzulin. Ispostavlja se da vitamin D može biti uže povezan s dijabetesom nego što je pretilost.

Depresija, promjene raspoloženja su često povezana s nedostatkom vitamina D koji  utječe na područja mozga povezana sa raspoloženjem, regulira proizvodnju ključnih kemikalija u mozgu, poput serotonina, koji su uključeni u regulaciju raspoloženja, djeluje antiupalno i aktivira pravi odgovor na stres u kriznim situacijama. Poznat je takozvani "zimski blues", kad nedostatak sunca potiče depresiju.

U slučaju depresije, osim vitamina D, važne su i omega-3 masne kiseline, radi poboljšanja funkcije stanične membrane.

Kronična bolest desni

Vitamin D je važan za oralno zdravlje. Neke studije ukazuju na izravnu ulogu sunca u smanjenju rizika od bolesti parodontoze.

Visoki krvni tlak

Istraživanja su pokazala da postoji veza između vitamina D i hipertenzije. Osobe s više razine vitamina D imaju tendenciju da imaju niži krvni tlak i manje je vjerojatno da će razviti hipertenziju.

Umor, pospanost, prekomjerna težina probavni problemi i alergija

Nedostatak vitamina D je povezan sa sindromom kroničnog umora, pospanosti, prekomjernom težinom. Vitamin D pomaže gubitak težine.

Nedostatak vitamina D može prouzročiti mnoge probavne probleme i ima značajnu ulogu u razvoju alergije.

Također, nedostatak vitamina D može neizravno uzrokovati sklonost prema nekim bolestima, kao sindrom suhog oka, multipla skleroza, a povezan je i sa bolesti srca, dojke, debelog crijeva i raka prostate.

Vitamin D pomaže metabolizmu enzima u imunološkim stanicama, kako bi imunološki sustav bio aktivniji.

Vitamin D je zapravo hormon, a hormoni su kemikalije koja naše tijelo treba, a nije ih u stanju samo proizvesti, pa je potrebno kožu izložiti suncu.

Primijetimo; ljudi sa svjetlijim tonovima kože žive u višim geografskim širinama, čime su se njihova tijela prilagodila stvoriti dovoljno vitamina D, čak i sa ograničenim izlaganjem suncu, kao i onih s tamnijim tonovima kože, koji žive u nižim geografskim širinama, njihova tijela su prilagođena za sporije stvaranje vitamina D, zbog obilja sunca.

Važno je gdje živimo, koje je godišnje doba, a također su važne i godine, jer se sposobnost stvaranja vitamina D smanjuje s godinama.

Vitamin D je odgovoran za apsorpciju kalcija, željeza, magnezija, fosfata i cinka. Niske razine mogu dovesti do povećanog rizika od kardiovaskularnih bolesti, kognitivnih smetnji u starijih odraslih osoba, teške astme kod djece, .., a može pomoći u prevenciji i liječenju dijabetesa, hipertenzije, netolerancije na glukozu i multiple skleroze.

Vitamin D ima važnu ulogu u optimalnom funkcioniranju i tijela i uma, radi čega je potrebno redovito izlaganje suncu i konzumiranje hrane bogate vitaminom D poput pastrve, gljiva, tofu, jaja, ulja jetre bakalara, losos, tuna, mlijeko, jogurt, a može se i dopuniti kvalitetnim dodacima.

Osluhnite vaše tijelo, pa ako ima nešto što nije u redu, a razlog bi mogao biti nedostatak Vitamina D, dodajte ga na neki ili na sve od navedenih načina.

Imajte na umu da ne postoje brzi popravci. Poboljšanje se osjeti brzo, ali trebate nastaviti i biti strpljivi.

Aquasource je do sada imao odličan dodatak za vitamin D, kojega još možemo nabaviti jedino kod Aquasource u Engleskoj. Ovaj odličan proizvod sadrži prah organske gljive, crvenu algu i alfaalfu (lucernu)

Prah organske gljive je najbolji prirodni izvor vitamina D. Riječ je o naročitoj vrsti šampinjona koja pruža vrlo čist i potentan oblik vitamina D2. Uzgaja se bez pesticida te je minimalno procesirana kako bi se iz nje dobio organski certificirani prah.

U svom nedavnom izvješću  "Gljive –Nova superhrana", nutricionistica Jane Clarke sažima glavne znanstvene studije iz cijelog svijeta koji ističu izvanrednu hranjivu vrijednost i potencijal gljiva, jer su bogate hranjivim tvarima koje naše tijelo treba za proizvodnju energije i popravak stanica, uključujući probavne enzime, vitamine B i druge, bjelančevine, plus D2.

Studije ukazuju da šampinjoni sadrže važnu tvar koja se zove konjugirane linolne kiseline ( CLA ). CLA smanjuje rizike koje predstavljaju visoke razine estrogena, koje su upletene u rak dojke. Stručnjaci su fascinirani prisutnosti CLA u gljivama, jer se ova vrsta masnih kiselina inače nalazi isključivo u namirnicama životinjskog podrijetla kao što su mlijeko, sir i meso.

Kao prirodni izvor kalcija odabrana je crvena alga  (iz roda Lithothamnion). Riječ je o rijetkom i jedinstvenom tipu alge, koja je poznata kao “savršen prirodan izvor kalcija”

Odavno je poznato da crvena alga pomaže imunološkom sustavu jer reagira na napad virusa, te redovito uzimanje crvene alge može smanjiti broj virusnih oboljenja. Tradicionalno se koristi za niz bolesti, uključujući urinarne infekcije, astmu, gušavost i želučane probleme, kao i za čireva i tumora s različitim stupnjevima uspjeha.

Treći vrijedan sastojak je organska alfalfa, koja sa prva dva daje najbolji sinergijski efekt. Alfalfa je vrlo lužnata, sadrži obilje hranjivih tvari i najveći je izvor fotonske energije, energije svijetla. Poznata je kao jedna  od biljaka s visokim prehrambenim sadržajem kalcija, klorofila, karotena, te vitamina K, koji je prilično visok. Također sadrži vitamin A, tiamin (vitamin B1), riboflavin (vitamin B2), niacin (vitamin B3), vitamin B5, vitamin B6, vitamin C, vitamin K, i folne kiseline, pa minerale, kalcij, željezo, magnezij, fosfor, bakar i cink.

Od pomoći svima koji ne dobivaju dovoljnu količinu vitamina D od sunca ili iz hrane.

Pogotovo je potreban trudnicama i dojiljama, djeci ispod 5 godina starosti, osobama starijim od 65 godina.

Jako se nadam da vam nisam dosadna, ali isto tako se neću ljutiti ako želite da vam više ne šaljem ovakve obavijesti.

Dobar početak prosinca.

Ana






Svjetla prosinca

Volim romantična štiva, volim bajke, volim prosinac, volim sve što u život donese svijetlo, radost i nadu, pa koliko god trajalo i koliko god bilo daleko od stvarnosti. To se tako meko nastani u meni, a sigurno i u vama, nastani nam se u svaki  kutak, pa nakon povratka u stvarnost i ona izgleda drugačije obojena. Poneseni tim divnim osjećajem nastavljamo osnovnu radnju, …. poljubimo, zagrlimo, zaplešemo, zapjevamo, bar na kratko, dok djeca to zadrže puno dulje. No, potiho se donose odluke da ćemo raditi na sebi, više se truditi i biti bolji, uredniji, pametniji… i da nas u tome neće spriječiti osrednja ili loša stvarnost u koju ćemo samim tim činjenjem unijeti više svijetla.

Nažalost u filmovima i televizijskim emisijama koje nam se nude, likovi su izgubili svaku nadu u bolji život i postali sarkastični. Zapeli u obiteljsku dramu ili neku drugu teškoću, osjećaju se kao žrtve okolnosti, postaju ovisnici, alkoholičari, prejedaju se, ne vole posao koji rade, žive u lošem odnosu iz kojeg djeca nose teške traume….

Iako je relativno mali broj ljudi sa tako teškim traumama, dok gledamo čini nam se da je svijet otišao k vragu i da smo mi u svemu tome dobri, da su nam djeca dobra i dobro i najbolje je ništa ne mijenjati.

Takvi standardi postavljaju prenisko traku za naš život.

Naravno da je dobro da se osjećamo dobro sa onim što imamo i gdje jesmo, ali stvari uvijek mogu biti bolje, a težnja za boljim je poželjna, jer nam daje novu energiju, njeguje nadu i želju za životom.

Osim toga dobro je da imamo razloga za osjećati se dobro, dobro učim, dobro sam organiziran kuća posao, odgovoran sam roditelj, činim dobra djela, odlično nosim probleme na koje naiđem…

Možemo li bolje? Naravno, uvijek.

Smanjimo li naše standarde, pa se uspoređujemo s lošim tipom u nekom filmu koji ne može platiti račune niti izdržavati obitelj, sigurno ćemo se bolje osjećati u našim osrednjim životima i možemo čak biti sretni, ali smo ukinuli prostor i vrijeme za snove.

Snovi zahtijevaju standard koji moderna kultura rijetko pokazuje. Snovi  traže od nas hrabrost procjene vlastitog života i konstataciju želje za boljim. Naravno, ako procijenimo da nam život nije baš po želji, osjećat ćemo se nesretni neko vrijeme, ali ta nesretnost postaje razlog za promjenu, za popravljanje odnosa, pronalazak boljeg posla, početak drugačije brige o zdravlju, to nam postaje razlog da očekujemo više od sebe, a to pak hrani uvjerenje da možemo i da smo zavrijedili više.

Zato volim sve što da naslutiti da je moguća  ljepša, sretnija i svjetlija stvarnost. Jer vrijeme i prostor je primitivna škola. Izvan toga postoje veći izazovi i veće avanture, ali mi moramo učiniti ono što moramo učiniti, ovdje i sada. Moramo prije svega živjeti istinu i primjenjivati njena načela, i ne pomisliti: "Kako ću to uraditi?" "Teško je", "Ne znam", jer takve misli su kao pritisak na "replay" za sve ono što smo upravo prošli.

Gledajmo naprijed, zahvaljujmo i radimo. Svatko od nas zna točno što treba, samo treba inspiraciju, a najljepše vrijeme za inspiraciju su svijetla prosinca.

Nek nam je zdrav i radostan.

Ana




Mjeritelji vremena


Tijekom dana bezbroj puta pogledamo na sat; koliko ima do početka ili završetka nečega, koliko će nešto trajati, pa tako sve do kraja dana. Kalendarom provjeravamo određene važne datume u tjednu, mjesecu, pa tako sve do kraja godine.

No, gotovo nikada ne provjeravamo „mjeritelje vremena“ koje nam je ostalo do kraja našeg života, telomere.

„Telomeri su "zaštitne kape"  koje se nalaze  na kraju svakog lanca DNA, a imaju funkciju kontroliranja procesa starenja, odnosno duljine života.

Istraživanjem iz 2009-te, otkriveno je da se sa svakom diobom stanica, telomeri blago oštećuju postajući s vremenom sve kraći. Možemo ih zamisliti kao zaštitne plastične kape na kraju vezica na patikama, bez kojih se vezica odmah počne rasplitati. Skraćivanjem telomera ubrzava se starenje, uzročno posljedično, živi se sve slabijom kvalitetom života, radi čega se telomeri se sve više i više skraćuju, dok ne dođu do kraja.

Medicinska istraživanja pokazuju da sačuvati telomere od degradiranja i skraćivanja, znači znatno usporiti proces starenja i dodati mnogo kvalitetnih i produktivnih godina svom životu.“ .. dr. Michael Gregor

Prema majci prirodi starenje bi trebao biti postupan i graciozan proces, uz punu vitalnost do samog kraja. Trebalo bi to biti vrijeme kada se u miru razmišlja o prijeđenom putu, kada se slažu i dijele proživljena iskustva, kada se isto tako mirno i bez straha prelazi iz ovog života u neku drugu dimenziju.

No, u ovom svijetu i vremenu proces starenja je nepravedan i nadasve prepun straha koji se javlja već nakon četrdesetih.

Taj očaj jer starenje nosi sa sobom tjelesne i umne nemoći, oslabljene mišiće, bol u zglobovima i kostima, smanjenu snagu, nisku energiju i ostale staračke tegobe, a najveći od svih je strah od gubitka slobode što nastaje kao posljedica gubitka vida, sluha i naizgled neizbježnih kognitivnih problema.

Radi svega toga stariji ljudi se osjećaju nepoželjno, nebitno, neželjeno, podcijenjeno, kako od strane članova obitelji tako i od društva uopće.

No, ništa se ne događa odjednom. Neprimjetno, tijekom vremena, malo pomalo, tijelo nam se pustoši na stotinu načina.
1. Stalno prisutan stres, čak od najranije dobi, koji proizvodi hormon kortizol, s godinama postane sve prisutniji.
2. Neraspoloženje i nedostatak sna.
3. Previše ili premalo vježbanja. Oni preaktivni i oni koji sjede imaju slične dobne biomarkere.
4. Loša prehrana, dovodi do nedostatka antioksidanata, esencijalnih vitamina i minerala, koji usporavaju proces starenja.
5. GMO proizvodi infiltrirani u našu prehranu su povezani s lošim imunološkim sustavom i ubrzanim starenjem
6. Prekomjerna konzumacija Omega-6 masnih kiselina iz biljnih ulja i sl, ubrzava starenje jer značajno povećava infekcije u tijelu.
7. Visoko obrađeni ugljikohidrati i šećer znatno ubrzavaju stanično starenje.
8. Prejedanje u cjelini, ubrza proizvodnju slobodnih radikala.
9. Konzumiranje alkohola, povećana težina, uzimanje lijekova, pesticidi, herbicidi, toksini iz okoliša,..

Sve to je povezano s ubrzanim starenjem jer sve to utječe na duljinu naših „mjeritelja vremena“ – telomera.

Ako se potrudimo sačuvati ih, ako izaberemo drugačiji stil živoljenja i spriječimo njihovo skraćivanje, naša kronološka dob će biti ta koja jest ali će naše stanice ostati mlade i blistave. Stvarna dob je samo nevažan broj, a od primarne važnosti je koliko smo mobilni, kako se osjećamo, kako izgledamo i koje sve funkcije obavljamo.
Osim progresivnog skraćivanja telomera, na starenje utječu i gašenje elektrana naših tjelesnih stanica, mitohondrija, jer što više energije mitohondriji proizvode, mlađi i zdraviji se osjećamo.

Kad mitohondriji rade umanjenim kapacitetom manjka energije za zglobove, srce, mozak, pluća i imunološki sustav, što ozbiljno ugrožava sposobnost normalnog življenja. Uzrok tome je oksidacijski stres kojega uzrokuju slobodni radikali. Slobodni radikali su energetski manjkave molekule koje kradu energiju i život zdravim stanicama. Rješenje je u unosu antioksidanata, staničnih tjelohranitelja. Antioksidanti su velikodušni „dobri Samaritanci“ koji nesebično daruju svoju energiju slobodnim radikalima, kako bi se sačuvala energija zdravih stanica.

Neka vam ovo bude godina za ljubav, zdravlje, blagostanje, kreativnost, inovativnost. Pratite ritam vlastitog bubnja. Ne dopuštajte drugima da unesu kakofoniju u savršenu glazbu koju pokušavate napraviti. Jednostavno, ako imate originalnu ideju, ne trošite vrijeme i energiju pokušavajući da vas drugi razumiju. Koncentrirajte se na svoje zamisli, njegujte ih, radujte se svakom pomaku, ….. uživajte.

 

Ana




Blagoslovljene zdrave aktivnosti koje nas okupiraju fizički i umno, pa nas drže u trenutku u kojem jesmo, dajući nam smisao i značaj, a pogotovo kad nas neki teški događaji žele iščupati iz sadašnjosti i prikovati za vrijeme koje nam je naprasno dalo sasvim drugu intonaciju životu.

Dogodi se i tada, naravno, da se s vremena na vrijeme preselimo u prošlost, plačemo nad sobom i pitamo se čime smo to zaslužili, propitujemo i preslagujemo događaje pretpostavljajući drugačiji ishod, …. , a znamo da je prošlost prošlost i da ne postoji baš ništa što možemo učiniti kako bi je promijenili.

Puni tjeskobe, vraćamo se u sadašnji trenutak, u kojem pod zdravim aktivnostima vrlo brzo pronalazimo pravi ritam korisnosti, izbjegavajući tako danak koji tjeskoba zna uzeti.

No, ako smo dokoni, ako nam se ruke, noge i glava nemaju čime intenzivno pozabaviti, nastavit ćemo živjeti vrlo ograničene živote u imaginarnom vremenu, tjeskobni, depresivni i nesretni, što će s vremenom prijeći u zamjeranje i ljutnju prema cijelom svijetu.

Plač nad samima sobom će postati sastavni dio naše osobnosti.

Zaista sve što nam život donese treba prihvatiti graciozno. I kaznu i nagradu. Naravno nije lako i naravno nema upute, no, veliki korak je učinjen kad prihvatimo činjenicu da smo blagoslovljeni svijesti i mogućnosti izbora i da će vrijeme koje slijedi biti time obojeno.

Palmera Parker kaže: „Prokleti smo, uz blagoslov svjesnosti i mogućnost izbora. To je dvosjekli mač koji nam pomaže da postanemo cjeloviti, ali koji jednako i rastače našu cjelovitost.“ Izjava koja potiče na razmišljanje.

Palmer dalje pojašnjava da biti cjeloviti ne znači biti ispunjeni samo pozitivnim osobinama. Cjelovitost znači da je sve u nama pomireno.

Birajmo dakle, biti cjeloviti, biti korisni sebi i svijetu, a tjeskobu prihvatimo kao dar koji će nam pomoći u prevladavanju unutarnjih poteškoća.

Donijeta odluka je naš prvi korak, nakon kojega će Stvoritelj, kao što je i obećao, napraviti još tisuću koraka za nas.

 
Ugodan vikend




Istraživanja su pokazala da biljna ulja mogu donijeti više zla nego dobra, jer sadrže visoke razine Omega 6 koja može uzrokovati upalu, a kao što znamo, upala je ključni uzrok raznih teških bolesti, uključujući kardiovaskularne bolesti, artritis, depresiju, rak, ..

Omjer između omega-3 i omega-6 je jako važan. Preporučeni omjer omega-6 u odnosu na omega-3 je oko 4:1, a današnja prehrana čini da taj odnos u prosjeku dostiže visokih 16:1, naravno, uz velike varijacije.

Omega 6 masne kiseline imaju tendenciju da sjede u staničnim membranama, povećavajući štetne reakcije oksidacije, tako da pretjerana konzumacija biljnih ulja dovodi do stvarne strukturne promjene unutar staničnih membrana.

Izuzetno su štetna za reproduktivni sustav, a utječu i na razvoj nerođene bebe, a kasnije i razvoj djeteta, jer Omega-6 masti preko majčina mlijeka utječu na imunološki sustav kod djece.

Biljna ulja su kemijski nestabilna i lako reagiraju u kontaktu s kisikom, u našim tijelima se pretvaraju u zasićene masti, a kod zagrijavanja se pretvaraju u trans masti koje uzrokuje atrofiju mozga, bolesti srca, rak, pretilost i dijabetes. Te opake trans masti se nalaze u procesiranoj hrani koja na etiketi sadrži "hidrogenizirano« ili »djelomično hidrogenizirano".

Većina biljna ulja i njihovi proizvodi sadrže BHA i BHT (butilirani hidroksianisol i butilirani hidroksitoluen), umjetne antioksidante koji sprječavaju oksidaciju ili prebrzo kvarenje.

Ove kemikalije, pokazalo se, uzrokuju bolesti vezane za jetru (rak), oštećenja bubrega, imunološke probleme, neplodnost, sterilitet, visok kolesterol i probleme u ponašanju djece.

Biljna ulja sadrže ostatke pesticida i kemikalija koje se koriste u njihovom rastu i proizvodnji, a najčešće dolaze od genetski modificiranih izvora.

Sadrže vrlo visoke razine polinezasićenih masti koje se lako užegnu na sobnoj temperaturi, pa je vjerojatno da je većina već oštećena i prije konzumacije.

Lako oksidiraju pa iscrpljuju tjelesne antioksidante dok tijelo pokušava neutralizirati oksidaciju, pa su osobe s visokom potrošnjom biljnih ulja i njihovih proizvoda, u opasnosti radi nedostatka vitamina E, povišenog kolesterola...

Visoka potrošnja biljnih ulja izaziva masnu jetru i druga teška oštećenja jetre.

Dobro bi bilo izbjegavati:

Ulje sjemena grožđa, koliko god se preporuča kao zdravo, jer sadrži 70% Omega 6.
Ulje uljane repice, sadrži visoke količine toksičnih eruka kiseline, koja je otrovna za tijelo. Obrađuje se pod visokim temperaturama koje uzrokuju užeglost što stvara potrebu za industrijskim kancerogenim izbjeljivanjem i dodavanje sastojaka poput heksana.

Sojino ulje sadrži 54% omega-6, što je previše i može dovesti do upale i zdravstvenih problema. Inače, soju je najbolje izbjegavati ili barem smanjiti potrošnju, osim fermentirane poput tempeh, natto ili fermentirani sojin umak. Soja je bogata inhibitora fitinske kiseline i tripsina što znači da blokira apsorpciju mnogih vitamina, minerala i proteina. Ona također sadrži fitoestrogene koji mogu oponašati estrogen u tijelu i poremetiti normalno funkcioniranje hormona koji bi mogao dovesti do povećanog rizika od raka.

Veganska zamjena za maslac je uglavnom mješavina uljane repice i sojinog ulja.

Kukuruzno ulje ima previsokih 58% omega-6.

No, pravi je izazov izbjeći namirnice u koje su ova biljna ulja zapakirana. Trebalo bi provjeravati sadrže li naljepnice "djelomično hidrogenizira“ no ulje kukuruza, soje.. „ i slično ili jednostavno izbjegavati takve namirnice.

Naravno, teško je potpuno izbjeći takva ulja i ne trebamo biti fanatici, ali se možemo odlučiti da u pravilu koristimo zdravija ulja, kao što je maslinovo i kokosovo.

Nek nam je dobar početak novog radnog tjedna.

Ponesimo dobro što god nam se događalo. U tu svrhu, dodajmo svakom danu bar malo životnih začina, onih „nevažnih“ sitnica koje uvijek donesu radost i vrate povjerenje u ljude, u život, u nas same.


Ana




Esencijalne masne kiseline Omega 3 i Omega 6 neophodne su za ljudsko zdravlje, a kako ih naše tijelo ne može proizvesti moramo ih unijeti putem hrane. Obje ove masne kiseline igraju ključnu ulogu u funkcioniranju mozga, kao i u normalnom rastu i razvoju.

Omega 6 nalazi se u uljima različitih orašastih plodova, sjemenja i bobica, kao što su sjemenje lana, konoplje i bundeve, potom u pistaciji, sirovim sjemenkama suncokreta, malinama, sezama, ribizu, acai bobicama i crnom kimu. Verzija Omega 6 (GLA ili gamalinolenska kiselina) koja je važnija, i nezasićena u još većoj mjeri, rijetko se nalazi u prirodi, ali je naročito obilno prisutna u ulju boražine i noćurka.

Omega 3 se nalazi u morskim algama, visoko-masnoj ribi iz hladnih voda, lanu, orasima, sjemenju bundeve i sezama, kao i u tamnozelenom lisnatom povrću.

Premda Omega 9 tehnički nije klasificirana kao esencijalna masna kiselina, budući ju naša tijela mogu sama proizvesti, poradi zdravlja se preporuča hrana bogata oleičnom kiselinom koja je naročito zastupljena u mediteranskoj prehrani. Maslinovo ulje (ekstra djevičansko maslinovo ulje), masline, avokado, bademi, sezamovo ulje, pistacija, indijski oraščić, lješnjaci i makadamija sadrže Omega 9.

Konzumiranje masnoća usporava apsorpciju. Masnoće također djeluju i kao nositelji važnih vitamina A, D, E i K, koji su topivi u masti. Dijetalne masnoće su potrebne za pretvorbu karotena u vitamin A, za mineralnu apsorpciju te za cijeli niz drugih procesa, što masne kiseline čini ključnim faktorom u održavanju zdravlja.

Osim što ste se u kuhinji odlučili za kvalitetna ulja, maslinovo i kokosovo, potrebno je misliti i na namirenje svih esencijalnih masnih kiselina, za što preporučam odličan proizvod,

Kompleks masnih kiselina. Cijena 129,00 + 18,00, 50 ml, količina za više od mjesec dana. 

Proizvod je dodatno obogaćen antioksidantima, kao što su vitamini C i E, uljem crnog kima, goji bobica i muškatnog oraščića, koji su u velikoj mjeri uvećali zdravstvene dobrobiti ovog proizvoda. Novi sastojak je i morska alga Schizochytrium Sp., iznimno bogata DHA masnoćom prisutnom u moždanoj tvari. Sve navedeno je gotovo utrostručilo razinu Omega 3 u odnosu na prethodni proizvod, poboljšavši ravnotežu svih Omega kiselina.

Proizvod sada uključuje ulja iz:

sjemenki lana, ploda masline, sjemenki suncokreta, šafrana, noćurka, šipka, sjemenki bundeve, boražine, crnog kima, pšeničnih klica, sjemenki marelice, sjemenki sezama, goji bobica, sojinog lecitina, ulje bogato DHA iz morske alge Schizochytrium Sp, potom i ulje iz malina, muškatnog oraščića, mrkve.


2ml AquaSource Kompleksa masnih kiselina sada sadrži:

Omega 3 = 514mg Omega 6 = 592mg Omega 9 = 544mg

Energija: 73.18KJ, 17.8kcal

Preporuka: 20 kapi ili 1ml, dvaput dnevno

 

Za dobro zdravlje i bistar um!

Ana



Bez glutena - dr. Mark Hyman


„Gluten je često glavni uzrok probavnih smetnji, autoimunih bolesti, viška kilograma, lošeg raspoloženja i raznih neuroloških problema. No, postoje neki nedostaci trenda živjeti sto posto bez glutena.

Najveći problem kod demoniziranja neke prehrambene tvari  uzrokovan je u prehrambenoj industriji. Ukratko, ova industrija manipulira osnovnim namirnicama i pretvara ih u "Frankenfoods." To čini uklanjanjem prirodnih sastojaka i dodavanjem drugih loših stvari da bi se izbjegao gubitak okusa, konzistencija, itd. Svjedoci smo recimo, prehrane bez masti i takozvanih zdravih lažnih namirnica, koje su proizvođači izmislili kao zamjenske namirnice, a koje sadrže maligne sastojke.

Lažna hrana bez masti može sadržavati trans-masti, umjetna sladila i prekomjerne količine šećera, alkohola i umjetnih sladila. Isto tako, kako gluten-free stječe popularnost, prehrambene tvrtke, svjesne potencijalne marketinške prilike, obradit će slatku junk hranu kao "zdravu" gluten-free alternativu.

U većini prodavaonica prehrambenih namirnica naći ćete bez glutena čokoladne kekse, kruh i prilično mnogo druge razne uobičajenu slatke hrane.

Dakle, ti keksi, sa velikim podebljanim slovima "bez glutena", traže da pročitate sastojke: naći ćete visok sadržaj šećera, brašna (koji se pretvara u šećer) i čudne prehrambene aditive, koji dodaju veliki profit ovim tvrtkama, a vama dodaju masti oko struka i sabotiraju vaše zdravlje.

Ponekad se moj pacijent prebaci s kolača i keksa na gluten-free kolače i keksiće i onda se pita: "Zašto se i dalje osjećam kao govno i ne mogu izgubiti na težini?"

Molimo vas „ne ubijte glasnika“, ali kolačići bez glutena su još uvijek kolačići. Osim što obično sadrže još više šećera i ostalih junk sastojaka što će povisiti razinu šećera u krvi i doprinijeti razvoju upale, a obje igraju važnu ulogu u gotovo svakoj bolesti na planeti.

Šećer i brašno su glavni razlog bolesti. Oni čine uzrok naše epidemije pretilosti i većine kroničnih bolesti, sišu život iz naših ljudi i našeg gospodarstva. Koji god problem bio; bolesti srca, rak, demencija, dijabetes tipa 2, depresija, šećer igra ključnu ulogu.

Nemojte se prevariti: Gluten-free junk food je još uvijek junk food sa umjetnim šećerima, prehrambenim bojama, dodanim lošim stvarima za povećanje trajnosti i izgleda, a smanjenim sastojcima koje je priroda unutra stavila.

I kao takvi mogu dovesti do ozbiljnih zdravstvenih problema kao što je sindrom propusnih crijeva.

Bezglutenski proizvodi su također često ispunjen sa smrtonosnim mastima, kao što su prerađena biljna ulja ili hidrogenizirana ulja i trans-masti, kao ulje kukuruza, soje, uljane repice, šafranike i suncokreta, prepuni upalnih omega-6 masti, što je pokretač upalnih procesa, a blokiraju protuupalne omega-3 masti.

Danas imamo ogroman nesrazmjer između omega-6 i omega-3 masti, što dovodi do stvari kao što su duševne bolesti, nasilno ponašanje, samoubojstva i ubojstva.

Zapamtite: Priroda je stvorila svoju vlastitu gluten-free dijetu, kao na primjer avokado je bez glutena, bademi su bez glutena!

Evo što preporučam mojim pacijentima koji su zbunjeni time kako se hraniti bez glutena, a da ne zapadnu u zamku prehrambene industrije i marketinga:

Kuhajte kod kuće. Industrijska hrana će oteti vašu biokemiju, stvarajući glad, pretilost i bolesti. Vaši okusni pupoljci postaju manipulirani, vaš metabolizam se vrti izvan vaše kontrole, a vaš mozak postaje ovisnik o šećeru i soli, kombinirani pumpa tvornički izrađene hrane, a vaša biokemija ne može podnijeti ove namirnice.

Spremite svoj novčanik. Napravite vlastitu hranu u vlastitoj kuhinji. Koristite svježe voće i povrće, zdrave masti i cjelovite žitarice u svom cijelom obliku zrna, ako ih možete tolerirati, meso hranjeno travom na pašnjacima (više se fokusirajte na biljnu hranu). Kao što je rekao Michael Pollan: ako se raslo na biljci, jesti, ali ako je napravljeno u tvornici, ne jesti.

Naravno hrana bez glutena ne dolaze u kutiju i sigurno nema tonu čudnih sastojaka. Zapamtite, izbor bez glutena je super, ali ne zamijeniti jedan kruh ili tjesteninu s još gorom obliku kruha ili tjestenine sa čudnim sastojcima.

Gluten-free dijeta čini odličan način da se smanji upala, poboljša crijevna funkcija, izgubi težina, poboljša raspoloženje i energija, no, to se događa samo kada jedete prave, cjelovite namirnice kao što su voće, povrće, orašasti plodovi, sjemenke, čistu životinjsku hranu, cijelovite bezglutenske žitarice i grah.“

Za dobro zdravlje

Dr. Mark Hyman




Recite mi nešto dobro


Iako, sa stopostotnom sigurnošću, možemo reći da se oko nas događa više dobrih nego loših stvari, dobre ostaju gotovo ne primijećene, ne prepričane, poznanici, prijatelji, poznati i nepoznati, spominju se samu u kontekstu neke loše vijesti, a inače ostaju zaboravljeni.

I baš se svojski potrudimo da ta loša vijest dopre do što više ušiju. 

Zar ne volimo prenositi dobre vijesti i radovati se dobru? U čemu je problem?

Svatko želi biti u centru pažnje, biti glavni, a to mu baš neće poći za rukom donoseći  dobru vijest. Dobra vijest nema snagu za nekakav duži razgovor, pretresanje i naklapanje. K tome, svaki donositelj loše vijesti  ima pravo malo je „doraditi“, dati joj vlastiti pečat. To svatko zna, ali mu nitko neće zamjeriti. 

A da pokušamo popravljati stvari. Pronalaziti dobro u svim događajima i ljudima s kojima smo u interakciji.

Dr. Mike Segal radi na trauma odjelu jedne opće bolnice, gdje se susreo sa mnogim teškim stanjima pacijenata i bio svjesniji njihovog stanja više nego oni sami. Kad bi došao na odjel, pozdravio ih i upitao „kako ste“, svi bi govorili o teškoćama kroz koje prolaze, a njihova lica bi postajala sve tužnija i tužnija. Trebalo mu je vremena da shvati važnu životnu lekciju, da na ovom svijetu postoje mnoge loše stvari, međutim, da postoje i mnoge dobre koje treba isticati.

Odlučio je da kod susreta sa pacijentima, nakon pozdrava, kaže „Recite mi nešto dobro“.

Ustrajao je u svom projektu i postao poznat kao dr „ Recite mi nešto dobro“, iako nikada nije znao što će dobiti kao odgovor. Pacijenti su se fokusirali na traženje dobrih stvari u svom umu, prije nego bi on došao, tako da bi ih nalazio toliko raspoložene da bi uz razne dosjetljive komentare njihova lica ozario osmjeh.

Iskoristimo ovu ideju u razgovoru sa prijateljima i poznanicima. Fokusirajmo sa na dobre stvari, jer je misliti i govoriti o dobrim stvarima nasušna potreba u ovom svijetu i vremenu.

Ugodan vikend, dragi ljudi, i recite mi nešto dobro!

Ana



Neka nam strpljenja i mudrosti


Ljudska povijest je puna priča koje kazuju da gorka iskustva često nude snažne pouke i poruke i daju nove mogućnosti. Mogu nas učiniti jačima i mudrijima, otkriti nam tko i kakvi doista jesmo, pomoći nam prepoznati pravu svrhu življenja, učiniti nam život smislenijim i boljim..
No, treba imati snagu, strpljenje i vjeru u sutra, jer proces pretvorbe gorkog iskustva u mudrost, kao i proces prihvaćanja činjenice da je sve loše za neko dobro, može biti vrlo dug i vrlo bolan…. lomi nas, postavlja nova pravila, mijenja nam stavove, zanemaruje uvriježena ponašanja..

Puno lakše je zapeti u ciklusu patnje, uvijek nanovo proživljavati istu tugu, jad, samo prijekor, preispitujući se po tko zna koji put….jesam li mogla nešto učiniti…, nakon čega slijedi krivnja i kajanje jer …sigurno sam mogla nešto učiniti. I tako u krug, svaki dan po istom tragu od jučer, praveći sve dublji utor u koji se s vremenom zakopamo potpuno.

Za iščupat se treba svašta nešto, ali iznad svega treba odluka… ne želim biti jadna. Ne mogu i neću zaboraviti, nikada za nikada, ali ne želim biti jadna.

Koliko god će biti teško i kakav god put nas očekuje, odluka je prvi korak koju treba početi provoditi, ne sutra, ne od ponedjeljka, nego danas. Nema upute, nema šprance, ali ćemo sigurno naći način ako ostanemo dosljedni i ne odustanemo.

Na primjer, znamo da je fizička aktivnost usko povezana sa raspoloženjem, a naročito aerobni trening, koji se, kažu znanstvenici, može smatrati alternativom antidepresivima.

Ali što kad se dogoditi da nam tuga i nesretnost ubiju želju za bilo kakvom fizičkom aktivnosti, ne da nam se ni ustati iz kreveta, a kamoli hodati, trčati… , ali možemo li to sebi priuštiti ako imamo neke obaveza ili ćemo pustiti da ih netko drugi obavlja umjesto nas. To nas navodi na pomisao da bi bilo dobro pomjeriti fokus s nas na druge ljude, vidjeti ih, brinuti za njihove živote, a ne dodavati im vlastiti teret kojeg bi mogli bar djelomično ponijeti sami.

Divna je sposobnost čuti druge ljude, vidjeti kako se oni osjećaju i koliko ljubavi i skrbi imaju za nas, kao i vidjeti njihova postignuća i biti sretniji radi toga.

Moj praktičan savjet, za sve kojima su nemili događaji pokucali na vrata, koji su tužni, jadni i depresivni iz bilo kojeg razloga… udomite psa.

To divno stvorenje će odmah biti vrlo učinkovito jer će vas svako jutro istjerati iz kreveta radi jutarnje šetnje. Mislite da će tu ulogu preuzeti netko od ukućana ili susjeda? Možda, ali na kratko. Kada je dijete u pitanju, svatko će se pobrinuti, čak i na duže i koliko god treba, ali za psa će vrlo brzo početi pljuštati ideje kako bi ga se trebali riješiti kad već ne možete o njemu brinuti, ….. što će vam naravno biti užasno za čuti, a kamoli učiniti. Radije ćete pronaći gdje ste ostavili patike i već dok ih budete oblačili i gledali njegovu sreću, veselje, nestrpljenje, već tada će sve biti drugačije.

A vani je život, ljudi, priroda, vani lakše dopustimo sebi otpustiti bol i šire otvaramo prozore naše duše za radost.

Neka nam strpljenja i mudrosti sa sobom i s drugima.

Ana




Nije važno koliko nego kako

Prihvaćanje činjenice da su odlasci sastavni dio života, da se ne zna tko, kako i kada će otići, potiče da u ovaj prostor i ovo vrijeme koje dijelimo sa dragim nam ljudima i uopće sa životom, da ovdje i sada unesemo najbolji dio sebe, živeći na radost sveg života. Tek tada neće biti krivnje ni žaljenja za propuštenim prilikama.

Moja dobra poznanica se toliko panično boji smrti da se ispred nje ne smije niti spomenuti realna mogućnost njenog odlaska. A sva konfliktna u sebi i oko sebe, nervozna, ljuta, za što naravno navodi stotinu krivaca, muče je i razne fizičke tegobe .... No, usprkos svemu ne želi se ni mišlju, a kamoli djelom, pozabaviti sama sa sobom.

„što ću ako nešto samoinicijativno koristim, a nisam se posavjetovala s mojim liječnikom, ako ga nisam pitala za savjet, a pogotovo ako se on s tim ne bi složio…. Vikat će me.“

Ko dijete. Tako me nasmijala. Boji se ljutnje svog liječnika gotovo jednako kao smrti.

Teška i tužna je činjenica, koja se potvrdila već toliko puta, da se ne može u potpunosti vjerovati konvencionalnoj medicini. Znanost koja je nekada liječila bolesti i stvarala ljudima dobrobiti, sada se bavi upravljanjem bolestima na najprofitabilniji mogući način.

Naš liječnik je sigurno dobronamjeran, ali je, doduše bez njegove volje i pristanka, zaključan u sustavu kojemu je profit ispred našeg zdravlja.

I dok se god pacijenti sa strahom, bez pogovora, bez pitanja i bez zahtijevanja odgovora, potpuno prepuštaju takvom sustavu, dotle će jačati njegova moć, medicina kao znanost će se sve više udaljavati od razloga njenog postojanja, čovjeka, briga o njegovom zdravlju će biti sve manja, a briga o profitu sve veća.

Nema nam druge nego preuzeti kontrolu, što uopće nije problem sada kad se već zna da za svaku bolest postoji prirodni, netoksični lijek, kad već i ptice na grani pjevaju  o važnosti prehrane i stila življenja,… Prije svega, trebamo sebe upoznati, fizički i psihički, proučiti, urediti prehranu i uopće život onako kako mislimo da nam odgovara, osluškivati se i korigirati, kad i ako je potrebno.

Tako ćemo, dok smo tu, imati fizičku i duhovnu snagu za prepoznati mogućnosti i vidjeti prilike, za dati kvalitetan odgovor životu. Jer nije važno koliko nego kako.

Ne znam jeste li primijetili obavijest za povoljnu kupovinu Colostruma sa probioticima; uz kupljena 3 kom dobije se 1 kom gratis.

A upravo sada je vrijeme za Colostrum obogaćen probioticima jer proljeće traži spremnost tijela za ubrzanu izmjenu tvari, traži snažan imuno i probavni sustav, kako bi sve prošli bez viroza, alergija, osipa….

Želim vam najljepši vikend uz drage vam ljude. Ljubite se, grlite se, mazite se, dajte se sebi i njima u najboljem izdanju… 

Ana




Život je dovoljno zahtjevan

Negativne emocije, pogotovo ljutnja i mržnja, ostavljaju dubok trag i mogu stvoriti ozbiljne mentalne i fizičke probleme.

Ne mislim da je dobar savjet, koji čak znaju preporučiti liječnici, „kad te uhvati ljutnja baci nešto, razbij ….“, jer nakon toga dolazi sram i grižnja. Mislim da je učinkovitije, na primjer, uključiti usisavač i počistiti kuću ili obući patike pa vani, u park, u šumu, u brdo, ili rukavice na ruke pa urediti novu gredicu u vrtu…. Savršene reakcije u svakom pogledu, činimo korist i dajemo sebi vrijeme za promišljanje.

Jer, koji god prihvatljiv način našli za riješit se ljutnje, moramo pronaći uzrok toj ljutnji. To sigurno nije neka osoba ili nečiji čin kao što često čujemo da ljudi kažu, a možda i sami pomislimo. Uzrok je neka neravnoteža u našem tijelu i umu, koja nam ne dozvoljava da kvalitetno reagiramo, da dobro amortiziramo ono što se događa oko nas, pa čak i na ono što nam nije baš po volji.

Trebamo nešto promijeniti!

Naravno, krenimo od onoga što stavljamo u usta i u um, jer je to građevni materijal koji će nas činiti jakima ili slabima, zavisi.

Zapanjujući je broj problema čiji je uzročnik loša prehrana, a svoj danak uzima i dugo sjedenje, malo sna, višak kilograma. Također, jako bitna stavka je dug koji vrlo loše djeluje na naše mentalno zdravlje, pogotovo što znamo da ga se teško riješiti u ovakvim uvjetima. Ali, ako donesemo odluku i na razini svakog dana usmjerimo neki zanemarivi iznos, u smjeru vraćanja duga, osjećaj će biti sasvim drugačiji.

Sami sebi trebamo zadovoljavati profil osobe kakva nam je po volji, kojoj ćemo na kraju dana reći „bravo“. Čujemo često, a i sami znamo reći za nekoga kako je smiren, staložen, nije brzoplet niti nagao… sviđaju nam se te osobine, izgradimo ih u sebi!

Potrudimo se ne ponavljati iste pogreške, bar ne mnogo puta, vozimo u željenom smjeru, svaki dan naučimo nešto novo, bar danas su nam dostupni mnogobrojni izvori i ne gubimo vrijeme na razno razne dokonosti.

Dragi ljudi, ne trebate se ispričavati ili imati osjećaj da trebate nešto kupiti, radi neke zahvalnosti ili slično. Ni u ludilu. Sve što činite činite radi sebe, pa tako, kupite samo ako vam je nešto potrebno i potrudite se iskoristiti pogodnosti.

Danas i sutra je u ponudi Superantioxidant sa pycgnogenolom, uz kupljena 3 kom dobije se 1 kom gratis. Pycgnonegol je najsnažniji antioksidant, prirodna supstanca iz kore francuskog mediteranskog bora. Štiti tijelo, pomaže kod cirkulacije, proširenih vena, ublažava alergije i kožna oboljenja,…

Život je dovoljno zahtjevan. Ne činimo ga još težim.

Ana




Voljeti uspone

"Životni izazovi vas ne bi trebali paralizirati, nego pomoći da otkrijete tko ste." - Bernice Johnson Reagon

Uspjesi i neuspjesi su neizbježni, a učenje iz oboje je ono što nam pomaže da napredujemo.

No, kako živimo u doba kad sve treba "brzo popraviti", kad probleme treba što je brže moguće riješiti, ne stignemo pravo doživjeti događaje, možda pronaći u njima lijek za neko naše stanje ili prepoznati mudrost koja nam je namijenjena.

Ponekad nas žurba „veže u čvor“, ne znamo ni tko smo ni kuda i zašto činimo nešto što činima.
Nick Polizzi nam sugerira:

„upoznajmo sebe kroz pitanja koja će nam pomoći otkriti naš unutarnji krajolik i definirati pravi osjećaj koji imamo u trenutku;

1) Postoji li napetost ili bol u mom tijelu upravo sada? Kako bih nazvao to što osjećam?
2) Jednu stvar moje tijelo treba odmah, a nisam mu je dao, koja je to?
3) Što me sprječava da sam miran / sretan / zadovoljan, upravo sada?
4) Koja je moja najveća snaga koju sam pokazao u nedavnim akcijama?
5) Koju sam zadnju bijelu laž izrekao? Zašto? Što bi se dogodilo da sam rekao istinu?
6) Postoji jedna stvar koju nisam oprostio? Što me sprječava da oprostim upravo sada?
7) Koji savjet bi sada dao sebi za vrijeme kad dođe trenutak konačnog udisaja?
8) Tko sam ja? Kako vidim sebe kroz svoje oči, čujem kroz svoje uši? Što me definira u središtu moje svijesti?)
9) Što sam naučio danas?

Pokušajte odgovoriti na ova pitanja kao da se uspinjete Andama. Misija nije uspeti se na sve vrhove, nego naučiti se penjati bez straha i voljeti uspone. I prihvatiti svaku livadu i svaku liticu, prihvatiti strah koji osjećate kada pogledate dolje i veselje za koje znate da vas čeka na vrhu.“

Korak po korak, produbiti razumijevanje, prihvaćanje i ljubav prema sebi.

Ana


 

Stranica 1 od 3 Sve stranice

«
VAŽNA NAPOMENA: Opisi bolesti i mogući načini liječenja namijenjeni su isključivo informiranju i zdravstvenom prosvjećivanju opće populacije, te nipošto ne zamjenjuju liječničku dijagnozu ili liječenje. Za sve dodatne informacije vezane uz Vaše zdravlje obratite se svojem liječniku. Ovdje navedene informacije sakupljene su iz raznih izvora, stručnih knjiga, interneta, kao i ljudi koji se profesionalno bave liječenjem. Ne odgovaramo za nikakve eventualne posljedice Vašeg liječenja - Vi sami ste odgovorni za svoje zdravlje!!!