Svjetlo u Kolovozu



Naslov romana iz školske lektire koji mi se urezao u sjećanju. Samo naslov.

Kolovoz je, praznik i bezbrižno šećem kvartom.

Na trenutak malo ubrzavam korak dok se provlačim između automobila koji stoje, da pretrčim prugu prije vlaka. I dok mi uši zaglušuje buka vlaka iza leđa, pogled mi privlači grupa ljudi koja čeka ispred zgrade zatvora. Posjetioci s darovima.

Nastavljam šetnju, gledajući ispred sebe u daljinu, osjećajući ugodan dodir sunca na koži.

Ali duša je iskoristila trenutak, sliku i zvuk, da ostavi poruku.

Znam taj osjećaj u srcu. Može biti jači ili slabiji, ali bez obzira na snagu uvijek je isti.

A poruka slična.

Iako se ne može riječima opisati, nemam izbora.

Ono što vanjskom čovjeku može izgledati kao skup nepovezanih fragmenata iz kojih bi se samo nategnutim i usiljenim mislima mogao dati smisao, za dušu je jasno i smisleno povezano, u svakom trenu i neposredno.

I ona nam to daje do znanja, ako pokažemo interes i naučimo njen jezik.

To je takozvani jezik srca, ili riječ početka.

To je zaboravljeni jezik prastanovnika u nama koji je tu zatočen, tko zna otkada.

I htio bi biti slobodan. Ne želi darove, ni posjete; kolače za praznike.

Samo svjetlo. To je hrana koja mu treba za život. Svjetlo početka, snaga stvaranja.

I dok ta dragocjena punina svjetla ispunjava prostranstva i prostore i ne košta ništa, našeg unutarnjeg prastanovnika od nje dijele zidovi bez prozora.

Je li moguće?

Naš razum odbija primiti poruku. Po ko zna koji put nastojimo izbjeći udarac oštrog mača spoznaje. Ali ovog puta nas je ipak okrznuo.

Još uvijek nismo spremni priznati tko ima ključeve zatvora, ali više ne možemo ni poricati. Više ne možemo glumiti, ni posjetitelja ni slučajnog prolaznika.

Ni sva buka vlakova misli i osjećaja neće moći potisnuti nelagodu u srcu.

Jer on čeka u tami i čezne za slobodom. Jer nema nikog tko mu može pomoći.

Osim jednoga!

Odjednom znaš zašto je mač spoznaje dvosjekli mač. A ipak se više ne želiš izmicati.

Ali to nije žrtva. To je jedino što ima smisla.

Zato si tu. I sve ostalo. Pa i kolovoz, i svjetlo u kolovozu.



Napisala: Eloratea