Rosopas obični - CHELIDONIUM MAJUS L.

Sinonimi: Chelidonium hacmatodes Moench. — Chelidonium luleum Gilib. — Chelidonium murale Ren. — Chelidonium ruderale Salisb.

Narodni nazivi: bedemnica — cimbola — cingola — cindola — krvavi mlećek — krvavo zelje — lastovičina trava — rosopad — rosopas — rusa — rusa trava — trava od žutice — trava od rosopasa — velika rosopas — zmijino mleko — zmijsko grožđe — žuta mličica — žuta trava.

Rosopas obični

Opis biljke: to je trajna zeljasta biljka s razgranjenom stabljikom, visine 30 do 80 cm. Listovi su na donjem dijelu stabljike s dugom peteljkom, na gornjem su dijelu sjedeći, perasto razdijeljeni, a pojedini su dijelovi lista jajoliko okrugli sa narovašenim rubom. Stabljika i listovi proviđeni su rijetkim dlakama. Listovi su na donjoj strani više plavkasto-zeleni. Žuti su cvjetovi složeni u rijetke štitaste cvatove, a četiri cvjetne latice cvijeta križasto su poredane. Iz čitave biljke prilikom ozljede obilno curi žuti sok, kojeg smatraju otrovnim, no to nije točno.

Rosopas obični

Miris i okus: zdrobljena svježa biljka ima oštar i odvratan miris, dok je osušena biljka gotovo bez mirisa, a okusa je oštra, slana i gorka, koji se dugo ne gubi.

Vrijeme cvatnje: od svibnja pa do kraja kolovoza.

Stanište: biljka raste na putovima, zapuštenim mjestima, u blizini ljudskih naselja, uz ograde, plotove i zidove te među kamenjem.

Ljekoviti dijelovi biljke: sabire se biljka u cvatu (Herba Chelidonii) u svibnju i lipnju, dok se korijen (Radix Chelidonii) iskapa prije cvatnje u ožujku i travnju. Sabrana biljka se mora vrlo brzo osušiti u hladu, a očišćeni korijen se suši na zračnom mjestu nanizan na konac i obješen.

Sigurno obilježje za rosopas je njegov sok koji kod trganja izlazi iz biljke i neposredno nakon toga trganja oboji prste crvenkasto. U tom mliječnom soku utvrđen je čitav niz alkaloida koji prema novijim rezultatima istraživanja imaju određenu sličnost s alkaloidinia opijuma. Smatra se da je donekle otrovan alkaloid heleritrin i žuta smola, dok naprotiv alkaloid helidonin nije ocijenjen kao otrovan. Nadalje su utvrđene slijedeće djelotvorne tvari: protopin (fumarin) sangvinarin, helidoksantin (berberin), helidonska, helidoninska, citronska i jabučna kiselina, dva daljnja alkaloida glaucin i glaukopirin o čijoj otrovnosti postoje nejedinstvena mišljenja, nadalje sparcein i eterično ulje. Od soli se nalazi kalcijev i amonijev magnezijum foslat. U zadnje vrijeme dokazano je do sada sporno postojanje jantarne kiseline.

Ljekovito djelovanje: rosopas je bila nekoć glasovita ljekovita biljka kojoj je čak pripisivana ljekovitost protiv raka i tuberkuloze kože (lupus). Kneipp opširno obavještava o ljekovitoj moći rosopasa u liječenju raka, a i Rademacher je hvalio tu ljekovitu biljku i slavio njezino djelovanje na ublaživanje bolova i njezin utjecaj na probavni aparat s posebnom pobudom na želudac, žuč, jetru kao i na njezina svojstva da umiruje grčeve kod pojave svih astmatičkih bolesti.

Rosopas pomaže i kod vodene bolesti, a liječi i uslijed žutice nastale bolove u očima, kao i žutu obojenost očiju, bilo primjenom izvana oblozima, bilo primjenom iznutra čajem.

U znanstvenoj medicini ta je ljekovita biljka dospjela gotovo potpunu u zaborav - u pučkoj medicini ostala je i nadalje cijenjena - no prije nekoliko godina ponovo joj je biološka medicina dala potpuno priznanje i od tada se za tu biljku zalažu sve više i ugledni znanstvenici. Kod čireva na želucu, kao i kod raka na želucu, ne samo da rosopas ublažuje bolove nego je utvrđeno čak i poboljšanje kod tih zloćudnih bolesti.

Čak i "srednjovjekovno" liječenje bolesti žuči i jetre (naročito žutice s obzirom na žuti sok biljke prema staroj nauci o signaturi) kao i oboljenja bubrega i mjehura rosopasom našlo je znanstvenu ocjenu i priznanje.

Izvana se rosopas upotrebljava kao ljekovito podražajno sredstvo kod lišaja, krasta i raznih drugih kožnih oboljenja. Svježi, iz biljke istisnuti sok rosopasa, nanesen izvana na rak kože ima isti ljekoviti učinak kao skupo sjeme (Semen Jequirity) biljke Abrus precatorius L., koje se uvozi iz istočnoindijskih i afričkih uzgojnih područja, a upotrebljava se za izradu masti. Svježi sok, dulje vrijeme kapan na bradavice i lišaje, potpuno će ih odstranili.

Ta ljekovita biljka nije rijetka u prirodi; ona uz bazgu (br. 133 a), trputac (br. 108) i koprivu (br. 150) pripada onim biljkama koje stalno prate ljudska naselja.

Priprema čaja vrši se u obliku čajnog oparka te se 1 do 2 čajne žlice osušene biljke i korijena rosopasa preliju 1 šalicom kipuće vode, a prema potrebi mogu se piti dnevno 2 do 3 šalice u gutljajima.

Iz starih bilinarskih knjiga i pučke medicine: biljka i korijen rosopasa svježe sabrana, odnosno iskopana, očisti se i zgnječi, tome se doda nešto ulja od kamilice (br. 89) te se sve dobro ugrije i položi kao oblog. To donosi brzo olakšanje kod bolova u trbuhu i bolova u maternici.

30 g biljke rosopasa zajedno sa korijenom, namoči se kroz 1-2 sata u pola litre bijelog vina, zatim se istiješti i sve dobro promiješa. Ovako priređeni napitak u uspjehom se uzima protiv vodene bolesti i za pospješenje znojenja, a pije se polagano u gutljajima. Vrlo je ljekovita tinklura od rosopasa koja se priprema na način da se šaka sitno izrezane biljke u cvatu i korijena stavi na močenje kroz 8 dana u pola litre jake rakije. Od toga se uzima 3 puta dnevno po 10 kapi kod gihta, reumatizma, bubrežne vodene bolesti, hemeroida, skrofuloze i kod raka na želucu. Svježi sok rosopasa primjenjuje se izvana kod kurjih očiju, ljuskavog osipa na koži, bradavica, kod kožnog raka, sunčanih pjega, krasta i kod tuberkuloze kože.

Čajna mješavina za liječenje bolesti jetre i žuči:

60 g biljke rosopasa
30 g cvjetova ružmarina (br. 128)
20 g biljke lazarkinje (br. 26)
20 g kore krkavine (br. 122)

Od te mješavine uzimaju se 2 čajne žlice za 1 šalicu čajnog oparka te se pije po jedna šalica dnevno i to ujutro na tašte i navečer prije spavanja.

Svježi sok biljke pomiješan s jednakom količinom bjelanjca jajeta, a sve opet pomiješano s jednakom količinom meda, daje mast za oči kod potamnjele, mutne očne rožnice, skrofulozne upale očiju, sive mrene i dr.

Kod stvaranja mliječnih čvorova kao i kod upale prsnih žlijezdi pripremaju se oblozi od mlijeka u kojem je kuhan rosopas.

Bilinar Kunzle savjetuje da se i svježi sok rosopasa ušmrka u nos kod gubitka osjeta mirisa uzrokovanog jakom hunjavicom ili nagomilanom sluzi u nosu. Kod kroničnih kožnih osipa, kod suženja prepucija (fimoza) i kod natečenih testisa piju se dnevno 2 pune jedaće žlice razrijeđenog soka rosopasa.

Primjena u liječenju životinja: i u liječenju životinja nalazi rosopas dobru primjenu. Kod katara crijeva i vodene bolesti daje se konjima i govedu 500 g, a svinjama 250 g svježe usitnjenog rosopasa. Izvana služi rosopas u obliku uvarka i kašastih obloga s ječmenim brašnom protiv otvrdnuća žlijezdi, čireva i kožnih osipa.

Iz povijesti rosopasa: Aristotel (350. g. pr. n. e.) poznat kao otac nauke o poznavanju prirode, izvještava da su ljudi upozoreni na ljekovitu moć rosopasa tako, što su opazili da lastavice svojoj slijepoj mladunčadi premazuju oči mliječnim sokom rosopasa. Iako se smijalo tom "naivnom" shvaćanju, danas se rosopas upotrebljava protiv noćne sljepoće (kokošja sljepoća) i ostalih očnih bolesti.

Alkemičari srednjeg vijeka upotrebljavali su zlatnožute cvjetove rosopasa za izradu zlata te su tada rosopas nazivali zlatnim korijenom ili donum coeli, tj. darom neba, te su se nadali da će od te biljke dobiti sastavni dio za pripremu "kamena mudraca" (lapis phylosophorum). Za malobrojne pristalice nauke o signaturi rosopas je još danas najvažnija dokazna biljka za to učenje, jer je stvarno žuto cvatući rosopas ljekovita biljka kod žutice i oboljenja jetre. Može se ispuniti čitava knjiga puna recepata i uputa iz starih vremena, u kojima je svugdje spomenut rosopas dijelom i kao biljka za čarolije, no ona je prošla dugi put dok od čarolije nije priznata ljekovitom biljkom.