Croatian English French German Italian Portuguese Russian Serbian Spanish

Islandski lišaj - CETRARIA ISLANDICA (L.) ACH.

Narodni nazivi: bohinski mah — gorski mah — islandska lihena — islandska mahovina — planinska mahovina — planinski mah — plućni mah — plućnik — plućnjak — plučnik.

Islandski lišaj

Opis biljke: biljka se najčešće naziva islandska mahovina što dovodi do krivog shvaćanja da se radi o mahovini. To ime potječe iz vremena kada se botanički nije pravila nikakva razlika između lišaja i mahovina. Po današnjem shvaćanju biljka je lišaj pa je njezino pravo ime samo islandski lišaj. Islandski lišaj nije raščlanjen na korijen, stabljiku i listove jer on spada u posebnu skupinu biljnih organizama čija je steljka sastavljena od alga i gljiva. Steljka tog lišaja tvorevina je slična listu, visoka oko 10 cm te se s kratkim končastim organima učvršćuje na površinu zemlje. Ubraja se u lišaje grmaše jer mu je steljka uspravnog rasta i nepravilno razgranjena poput malog grma.

Islandski lišaj

Strana lišaja, okrenuta suncu, je maslinasto do smeđe-zelena, a donja strana je svijetlosive boje s bijelim mrljama. Ogranci lišaja su žljebasti, na vrhu prošireni i nepravilno trepavičasti. Najdonji dijelovi stelje su crvenkaste boje. U svježem stanju lišaj je mekan i kožasto-žilav, dok je u suhom stanju krt i lomljiv, te mnogo svjetlije boje.

Miris i okus: lišaj ima slabi miris dok je okusa bljutava, sluzava i gorka.

Stanište: geografsko ime biljke vodi do krivog shvaćanja da taj lišaj raste samo na Islandu. To geografsko obilježje dobila je biljka samo radi toga, što je na Islandu, gdje lišaj također raste, prvi puta primijenjena kao ljekovita biljka. Lišaj uspijeva gotovo na čitavoj sjevernoj polutki Zemlje, a nalazi se među vrijeskom i mahovinama na visokom sjeveru, gdje skromnim sjevernim jelenima služi kao hrana. Na tim područjima služi i kao hrana čovjeku. Taj lišaj služi i kao nadomjestak za žitarice jer se iz, na vatri osušenog i smrvljenog lišaja, priprema hranjiva kaša.

Na našim područjima ovaj se lišaj javlja često u velikom mnoštvu na planinskom području u svijetlim i smrekovim šumama i na visinskim pašnjacima među kamenjem, naročito na otvorenim područjima, koja su često pod utjecajem vjetra. Za razliku od drugih lišajeva raste na tlu.

Ljekoviti dijelovi biljke: sabire se čitav lišaj (Lichen islandicus) isključivo po suhom vremenu tokom čitave godine, tj. dok je moguće sabiranje s obzirom na vremenske prilike. Lišaj se očisti od raznih primjesa, kao npr. zemlje, iglica, četinara, mahovine i dr. te se dosuši u hladu.

Ljekovite i djelotvorne tvari: lišaj sadrži preko 50%  sluzi, vitamin B-12, nadalje lišajev škrob, lišajevu gorku kiselinu, gorku tvar cetrarin, lihenin, šećer, gumu i još neke ne pobliže istražene antibiotske djelotvorne tvari. Za ovaj se lišaj drži da od svih kopnenih biljaka sadrži najviše joda. Od mineralnih tvari utvrđena je uglavnom kremična kiselina i nešto eteričnog ulja. Vitamin B-12 ubraja se u najdjelotvornije sredstvo protiv slabokrvnosti.

Ljekovito djelovanje: islandski lišaj je ljekovita biljka koja ublažuje nadražaje i rastvara sluz. Zato je treba mnogo više primjenjivati kod svih vrsta prehlade. Vrlo dobri uspjesi mogu se postići kod bronhalnog katara, kašlja, hripavca, prehlade s prekomjernom sluzi, kod svih oboljenja pluća kao i kod slabih pluća te sklonosti k prehladama pri najneznatnijim vremenskim promjenama ili promjenama mjesta s drugom klimom.

Hufeland je vrlo cijenio islandski lišaj i preporučao ga kod leških plućnih oboljenja, a naročito kod plućne tuberkuloze. Prednost primjene te droge kod tuberkuloze pluća leži u tome, da se ovdje zajedno susreću dva važna zdravstvena faktora. Ne samo da teško oboljela pluća oslobađa temeljito od sluzi, a i od žilave teško rastvorljive sluzi, nego islandski lišaj ima i značajna svojstva za podsticanje djelatnosti dišnog sustava (analeptik), tj. takve zdravstvene moći, koja je za tuberkulozne bolesnike vrlo važna, jer zadržava gubitak snage koja se u toj bolesti najčešće javlja. Prema Graupneru se već kod razrjeđenja čajnog uvarka islandskog lišaja u odnosu 1:1000 koči razvitak tuberkuloznih bakcila. Svojstvo islandskog lišaja da krijepi i jača od značenja je kod stanja iscrpljenosti svake vrste, kao npr. za vrijeme ili nakon teških bolesti, kod gubitka krvi uslijed operacija i nesretnih slučajeva, nakon ospica, nakon teških infekcijskih bolesti, nakon bolesti želuca i crijeva i dr. Islandski lišaj vrlo povoljno utječe na sekreciju mlijeka kod majki koje doje, ali ne smije postojati upala bilo prsiju, bilo prsnih bradavica. Daljnje područje primjene su oboljenja želuca i crijeva: akutni ili kronični proljevi, odnosno začepi, probavne smetnje (dispepsija), želučani ili crijevni katari (gastroenteritis), zasluzenje želuca, odnosno otklanjanje nenormalnih procesa vrenja, i normaliziranje izlučivanja žuči.

Dokazana je i činjenica da islandski lišaj uspostavlja ravnotežu želučane kiseline bilo da je ima previše ili je ima premalo.

Primjena islandskog lišaja kod slabokrvnosti se preporuča, jer ljekovita tvar cetrarin pobuđuje stvaranje crvenih i bijelih krvnih tjelešaca u pravilnom omjeru. Ako se još dalje spomene da islandski lišaj dovodi do ozdravljenja čak i Brightove bolesti (obostrana upala bubrega) i da pod određenim liječnički utvrđenim uvjetima može znatno pridonijeti poboljšanju općeg stanja šećernih bolesnika, mora se toj ljekovitoj biljci, doduše tako neuglednoj, posvetiti veću pažnju i više je cijeniti.

Ta mnogostrana i nadasve dragocjena ljekovitost islandskog lišaja u zadnje je vrijeme ponovo znanstveno dokazana kao točna i to kliničkim ispitivanjima i opažanjima. Ta ljekovita biljka posjeduje i antibiotičko dijelovanje (dr med. Winkelmann), te se može donekle usporediti s djelovanjem penicilina. Kulturom bakterija na agar-agaru, želatinoznoj podlozi iz crvenih algi može se u svako doba to i naučno dokazati.

Svakako treba posebno naglasiti da nerazumna i pretjerana primjena te tako dragocjene ljekovite biljke može prouzročiti i vrlo neugodne posljedice; prevelike doze i dugotrajna upotreba mogu dovesti do osjetljivih nadražaja u probavnom traktu, a mogu izazvali i smetnje u jetrima. Količinu i trajanje primjene najbolje će odrediti liječnik na temelju pažljivih promatranja.

Opće upute za upotrebu: za pripremu čaja islandski se lišaj u pravilu kuha i to 1 puna čajna žlica droge jednom se prokuha u 1 šalici vode i ostavi stajati 10 minuta. Čaj se redovito pije nezaslađen, u gutljajima, 2-3 šalice dnevno. Takozvana "hladetina" od islandskog lišaja - izvanredno sredstvo za osvježenje i okrepu bolesnika - priprema se namakanjem droge preko noći u hladnoj vodi nakon čega se kratko popari i konačno procijedi. Za poboljšanje okusa može se dodati nešto sitno naribane čokolade.

Taj napitak koji gasi žeđ, a pije se topao ili rashlađen, pije se kod oboljenja s pojavom žeđi. Pazite da šećernim bolesnicima kao dodatak dale samo dijabetsku čokoladu. Za šećerne bolesnike preporuča se kruh pripremljen iz suhe droge, koji je i vrlo hranjiv. Kao čaj može se islandski lišaj primijenili dva puta. Droga se namoči preko noći u hladnoj vodi, ujutro se malo podgrije i ocijedi, poslije toga se procijeđena droga ponovo namoči u hladnoj vodi, ostavi preko dana, navečer se stavi da jednom kratko provrije, ocijedi se i pije lako ponovo dobiveni čaj u gutljajima topao ili rashlađen. Važno je zapamtiti: droga se nikada ne smije kuhati - ma kako se to ponekad pogrešno preporuča - s dodatkom sode bikarbone ili potaše radi oslobađanja od gorke cetrarne kiseline, jer je upravo ta cetrarna kiselina jedna od najljekovitijih sastojaka islandskog lišaja.

Primjena u pučkoj medicini: malo rashlađeni čaj, po mišljenju pučke medicine, može se kao hladni oblog primijenili preko noći kod guše (slruma). Po receptu islandske pučke medicine ljekoviti se napitak nakon preboljelih bolesti za jačanje i ponovo postizanje tjelesne snage priprema na slijedeći način: kao dnevna količina uzme se oko 20 g suhe droge i namoči u hladnoj vodi kroz 5-6 sati, potom se ta voda odlije, izmekšana se droga istiješti te se iz toga ostatka čaja pripremi čajni oparak kome se doda oko pola čajne žlice aniša (br. 104), a nakon što se procijedi i ohladi, zaslađuje se prema potrebi medom.

I u pučkoj medicini Švicarske mnogo se upotrebljava sušeni i u prah stučeni islandski lišaj kao prah za posipavanje rana. Islandski lišaj uživa u švicarskoj pučkoj medicini visoki ugled kao mnogostrani prirodni lijek.

Primjena u liječenju životinja: čaj kao ljekoviti napitak daje se domaćim životinjama kod gubitka volje za uzimanjem hrane, kod crijevnih oboljenja, griže, kolika, kao i kod kašlja i svih plućnih bolesti, uključujući tu i tuberkulozu. Kod gubitka krvi uslijed ozljeda islandski će lišaj djelovati povoljno, a i kao prašak za posipavanje rana nalazi mnogostruku primjenu u veterinarstvu.

Napomena: islandski lišaj se ne smije zamijeniti s crvenom algom Chondrus crispus (L.) Stackhouse iz koje se dobiva droga karagen ili irski mah. Ta alga rasle na stjenovitim obalama Sjevernog mora i Atlantskog oceana, a najviše se droga priređuje u Irskoj. Obalno stanovništvo kraja gdje ta alga raste, smatra ovu ljekovitu biljku jednom od najboljih ljekovitih i hranljivih sredstava za tuberkulozne bolesnike i one koji se nakon te bolesti oporavljaju. Ova se alga upotrebljava i kod oboljenja organa za disanje: kašlja, bronhitisa i drugih bolesti, a primjenjuje se i u bolestima crijeva.



VAŽNA NAPOMENA: Opisi bolesti i mogući načini liječenja namijenjeni su isključivo informiranju i zdravstvenom prosvjećivanju opće populacije, te nipošto ne zamjenjuju liječničku dijagnozu ili liječenje. Za sve dodatne informacije vezane uz Vaše zdravlje obratite se svojem liječniku. Ovdje navedene informacije sakupljene su iz raznih izvora, stručnih knjiga, interneta, kao i ljudi koji se profesionalno bave liječenjem. Ne odgovaramo za nikakve eventualne posljedice Vašeg liječenja - Vi sami ste odgovorni za svoje zdravlje!!!