Hren ljuti - ARMORACIA LAPATHIFOLIA GILIB.

Sinonimi: Armoracia rusticana G. M. Sch. — Cochlearia armoracia L. — Cochlearia rusticana Lam. — Nasturtium armoracia Fries.

Narodni nazivi: hrelj — hren — hrin — hrinj — kren — ledinja andrkva — ravet — ren — torman.

Hren

Opis biljke: višegodišnja biljka s jednim ili više jako razvijenim i valjkastim korijenom. Listovi su vrlo veliki na dugim peteljkama, uzdužno urezani tako dugo dok biljka ne cvate. Čim počnu izbijati cvjetovi, pojavljuju se ispod cvjetova mali perasto razdijeljeni listovi koji su bez peteljke i lancetastog oblika. Dugi cvatovi nose male i bijele cvjetove.

Hren

Miris i okus korijena je oštar, nadražujući, poput povrtnice, a nariban izaziva suze.

Vrijeme cvatnje: lipanj, srpanj.

Stanište: domovina hrena je južna Evropa. Iz tih područja hren se uzgojem raširio i na druge kontinente. Mnogo se sadi u vrtovima pa iz njih često "pobjegne" u slobodnu prirodu. Uzgojni oblik hrena zahtijeva duboku i dobru zemlju, ali ne i svježe gnojenu.

Ljekoviti dijelovi biljke: u jesen, a i dalje tako dugo dok zemlja nije smrznuta, vadi se podzemni dio biljke. Korijen hrena (Radix Armoraciae ili Radix Raphani rusticani) upotrebljava se samo u svježem stanju. Ispravno spremljen korijen u podrumu, i to u vlažnom pijesku, zadržat će svu vrijednost i u onim mjesecima kada se ne vadi iz zemlje.

Ljekovite i djelotvorne tvari: najvažnija ljekovita tvar u hrenu je glikozid sinigrin kojeg ima i u gorušici (br. 35). Osim toga, sadržana su jaka eterična ulja koja u spojevima s ostalim djelotvornim tvarima uzrokuju prilikom ribanja korijena suzenje očiju i kihanje. Nadalje su sadržani asparagin, sumpor, arginin, glutamin, aloksurne baze, oksidaze, peroksidaze, organski spojevi sumpora, spojevi kalija i obilno vitamina C.

Ljekovito djelovanje: korijen hrena je jako poznat kao kuhinjski začin, kao prilog određenim mesnim jelima ili kao glavni sastavni dio umaka od hrena, koji osim dobrog začinskog okusa pobuđuje i apetit. Hren se ipak u prvom redu smatra ljekovitom biljkom. Hren podražuje sluznicu želuca i crijeva i probavne žlijezde. On je ljekovita biljka koja pospješuje izlučivanje mokraće, no ne smiju se najednom uzeti veće količine, jer može uslijed velikog nadražaja bubrega izazvati krvarenje. Vrlo dobri uspjesi postignuti su kod upale mjehura i bubrežne nakapnice, ako su pravilno uzimane male količine hrena. Ako se dnevno uzimaju pune 3 do 4 jedaće žlice svježe naribanog hrena, kome je dodano nešto vinskog octa, a sve pomiješano s grožđanim šećerom, mokraća će uskoro postati čista i oslobođena štetnih sastojaka. Svježe istiješteni sok od hrena pomaže brzom uništenju koli-bakcila.

Uzimanje u malim količinama svježeg soka od hrena i to 15 do 20 kapi, tri puta dnevno između glavnih obroka, vrlo je dobar lijek kod upale debelog crijeva i svih onih crijevnih oboljenja, koja kroz ostatke truljenja i vrenja pružaju dobru podlogu koli-bakcilima. Time se ujedno otklanjaju popratne pojave, kao nadimanje, tromost stolice ili proljevi, smetnje u stvaranju želučanog soka te se normalizira aktivnost crijeva. Bogatstvo vitamina C čini hren odličnim sredstvom protiv skorbuta. Hren vrši koristan utjecaj na oboljela pluća. Uziman s medom ili šećerom on djeluje na rastvaranje sluzi te ublažuje podražaje na kašalj. Ovo ljekovito djelovanje ne ograničuje se samo na obične katare, nego djeluje i kod astmatičnih stanja pa čak i kod kašlja tuberkuloznih bolesnika te ih oslobađa sluzi i liječi. (Kneipp, prof. dr Eckstein, dr Flamm i dr.). Upotrebu hrena treba, međutim, napustiti ako istovremeno nastupe jaki proljevi ili postoji jako noćno znojenje. Hren trebaju redovito uzimati šećerni bolesnici kao i reumatičari i osobe koje naginju gihtu.

Slično kao i gorušica, samo što ne djeluje lako brzo i trajno, i hren je sredstvo za podražaj kože s mnogostranim ljekovitim djelovanjem.

Svježe naribani hren, nanesen na tkaninu kao kašasti oblog i stavljen na zatiljak, liječi glavobolju. Kašasti oblog položen na odgovarajuće dijelove tijela otklanja nervne bolove, išijas, neuralgične bolove nogu, koljena, leđa i ramena kao i bolne teškoće želuca i čira na želucu. Kašasti oblog ostaje tako dugo dok na pokritom dijelu kože ne nastupi žarenje. Nakon toga se crvenilo kože lagano premaže mašću koja smanjuje žarenje i pomaže kod epitelizacije kože (jekovitol, jekoderm), a može se nabaviti u svakoj ljekarni.

Primjena u pučkoj medicini: 2 čajne žlice naribanog hrena, kuhane u 1/4 litre crvenog vina pospješuju menstruaciju.

Da bi se pospješilo izlučivanje kamenaca, mokraće i menstruacija, namoči se 8 do 10 ploški hrena u šalicu bijelog vina i to popije nakon 8 do 10 sati močenja. Ako se ne može mokriti, nariba se hren, isprži na putru i kao oblog položi na mjehur.

Voda za zube kod sklonosti gnojnoj upali zubnog mesa: 50 g sitno naribanog svježeg hrena, 20 g sjemena komorača (br. 57) i 20 g paprene metvice (br. 92) stavi se na močenje kroz 3 mjeseca u 1 litru jake rakije, prema ukusu se razrijedi i time ispiru usta.

Kod pomanjkanja apetita uzme se 60 g svježe naribanog hrena i 40 g dragušca (br. 94) te se stavi na močenje nekoliko dana u 2 litre bijelog vina. Od toga se dnevno natašte pije 1/8 litre.

Kod groznice treba nanizati ploške hrena na konac i objesiti oko vrata, jer hren izvlači vrućinu.

Svježe naribani hren, stavljen na ubode pčele, ose ili drugih insekata, gotovo odmah odstranjuje bol pod uvjetom da je žalac izvađen.

Dobro i ljekovito djeluju kupelji od hrena kod ozeblina, odnosno, kod promrzlih ruku ili nogu. Kupke se pripremaju tako da se 1-2 šake hrena doda vrućoj vodi za kupanje; te kupelji treba češće primjenjivati. Kod čireva na želucu pije se vino od hrena (50 g naribanog hrena ostavi se kroz 8 dana u litri bijelog vina), a uzima se dnevno 2 puta po 1/8 litre i to ujutro natašte i naveče.

Hren kao kozmetičko sredstvo: ocat od hrena (naribani hren stavlja se na močenje kroz 8 dana u vinski ocat) kao razrijeđena otopina kozmetičko je sredstvo za uklanjanje sunčanih pjega, jetrenih mrlja i kožnih prištića.