Jabuka - PIRUS MALUS L.

Skupno ime za uzgojne sorte: Malus domestica Borkh

Sinonimi i ostali nazivi: Malus communis Lam. — Malus silvestris Mili. — divlja jabuka, Malus pumila — pitoma jabuka, Malus paradisiaca Med., Pirus malus v. austera — kisela jabuka.

Jabuka

Narodni nazivi: jabelko — jablan — jablana — jablo — jaboko — jabolka — jabuko.

Jabuka

Opis biljke: jabuka je tako dobro poznata, da je njezin pobliži opis suvišan. Već u starom vijeku bila je poznata visoka vrijednost jabuke i upotrebljavana je u ljekovite svrhe. Karlo Veliki naredio je sadnju jabuka u njemačkim zemljama oko 800. god. Oko god. 1600. bilo je već poznato gotovo 200 sorti jabuka, a danas ih ima daleko više!

Prema vremenu sazrijevanja razlikujemo rane ili ljetne, srednje rane ili jesenske te kasne ili zimske jabuke. Po svom obliku one su okrugle, šiljate, plosnate, rebraste, bez rebara, s dubokom ili plitkom čašicom. Dijele se i po boji i svojstvu pokožice ploda na crvene, žute, šarene, obojene kao mramor, odnosno, glatke, sjajne, hrapave i masne jabuke. Više pažnje treba posvetiti i divlje rastućoj jabuci.

Miris i okus je vrlo različit, već prema sorti, no svima je zajednička ugodna aroma bez obzira da li su slatke, trpke, kiselkaste, brašnjave ili sočne.

Vrijeme cvatnje: kraj travnja, svibanj.

Sazrijevanje: srpanj do listopad, ovisno o sorti.

Stanište: domovina pitome jabuke je Azija, no ona se svojim mnogim sortama kod nas udomaćila. Divlja se jabuka ubraja u srednjoevropsku biljnu zajednicu šuma i neplodnih zemljišta. Divlja jabuka na svom staništu daje prednost svijetlim bjelogoričnim i crnogoričnim šumama i to od ravnica do srednjeg gorja.

Ljekoviti dio biljke: na prvom mjestu su plodovi, a u pučkoj se medicini upotrebljavaju i svježi listovi te se sabiru prema potrebi. Tanko izrezane kriške ploda jabuke (Fructus Mali siccati) začudo su do sada u službenoj upotrebi samo u Portugalu. To su nekoliko milimetara debele plošne kriške s pokožicom ploda, sa sjemenim kućištem ili izvađenim, u sredini proviđene rupom. Sušene i mekane ploške imaju fino aromatičan miris i već prema sorti, sladak ili kiselkast okus.

Ljekovite i djelotvorne tvari: zreli plodovi bogati su vitaminima A, B i C. Osim toga plodovi sadrže, ovisno o sorti, promjenjive količine celuloze, dekstroze i šećer šećerne trske, nadalje jabučnu, citronsku i jantarnu kiselinu, mliječnu i oksalnu kiselinu, pektinske tvari, vosak, čitav niz minerala u tragovima (među ostalim i fosfor!) taninsku, salicilnu kiselinu i ostalo.

Ljekovito djelovanje: jabuka nije samo sirova nadasve zdravo voće, nego i kuhana, pečena i konzervirana. O njoj se može govoriti kao o lijeku koji ima široku primjenu.

Nema boljeg i prirodnijeg sredstva za reguliranje stolice kao što su u jutro na tašte redovito uzimane sirove ili lagano pečene 1-2 jabuke, dobro sažvakane ali bez masti i šećera. Jabuke se nikada ne smiju uživati, hladne, jer to može prouzročiti poteškoće u želucu i u jetri. Jabuke donesene iz hladnog spremišta, prije uživanja treba ostaviti neko vrijeme na toplom mjestu. Tome se uvijek posvećuje premalo pažnje! Također treba jabuke lagano i pažljivo žvakati jer, što je jabuka bolje sažvakana, to je i lakše probavljiva.

Budući da kod jabuke pokožica ploda sadrži šest puta više vitamina C nego plod, treba jabuke uvijek jesti s pokožicom, ali ih se prije toga mora temeljito očistiti mlakom vodom i mekanom četkom da bi se odstranili ostaci sredstava za prskanje. Prekomjernim pečenjem i prženjem gubi se mnogo vitamina C. Prijesna kaša od jabuka, lagano ugrijana, spada u najlakše probavljiva jela koja uopće postoje. Koliko se to čini proturječno, ipak jabuka nije samo izvanredno sredstvo protiv tromosti stolice, nego služi upravo tako izvanredno u suzbijanju proljeva. Ako se jedu svježe naribane jabuke kao isključiva hrana kroz više dana, one su izvrsno sredstvo protiv katara crijeva, štoviše, čak i protiv srdobolje i ostalih infektivnih oboljenja crijeva.

Čak i kod paratifusa i težeg napada srdobolje, može se nakon uživanja sirovih jabuka naskoro primijetiti smanjenje odljeva sluzi i krvi. Takvo se liječenje pokazalo najboljim i kod male djece. U danima držanja jabučne dijete mora se uvijek stoga paziti da se šećer i sve tekućine najstrože izbjegavaju. Samo tako djeluje jabuka na peristaltiku želuca i crijeva ublažavajuće, bez podražaja i klizno, dok s druge strane opet djeluje stežući. Pektini u plodu jabuke djeluju na crijeva kao spužva. Oni upijaju vodu i otrovne produkte crijeva i uklanjaju to kroz brzi i bezbolni odlazak iz crijeva. Taninska kiselina koči razvoj bakterija i uslijed toga znatno pospješuje liječenje crijevnih oboljenja. Ne treba čekati dok se pojave simptomi jedne ili druge crijevne bolesti. Svaki čovjek, bilo kako zdrav, treba najmanje jedanput mjesečno provesti takozvani "dezinfekcioni crijevni dan". Recept zato je sasvim jednostavan. Za doručak se pije čaša čistog bezalkoholnog soka od jabuke pomiješanog sa sokom od polovice limuna. Sok treba piti mlak i na gutljaje. Prije podne se pojedu 1 do 2 sirove jabuke s pokožicom. Za ručak se popije čaj spremljen od jabučne pokožice; mlačnom čaju se dodaju 2 pune čajne žličice meda. Jedan do dva sata nakon toga jedu se ponovo 3-4 jabuke s pokožicom. Poslije podne oko 15-17 sati popije se 1 čaša svježeg jabučnog soka, a za večeru tanjur tople jabučne kaše pomiješane s 2-3 žličice meda.

Ispravno uživanje jabuke ima neosporivi i duboki utjecaj na cjelokupnu izmjenu tvari. Sva oboljenja uzrokovana prevelikim sadržajem kiseline u cijelom organizmu, mogu se redovitom i ispravnom jabučnom dijetom u najvećoj mjeri liječiti ako se najtočnije pridržavamo uputa. Bogatije uživanje jabuka preporuča se kod uloga (giht - arthritis urica) i reumatičnih oboljenja, kod reumatskih tegoba jetre i bubrega, kod ovapnjenja žila i rano započetih simptoma starenja. Naravno, ako povremeno pojedete tu i tamo koju jabuku, ona neće ublažiti vaše tegobe; treba se pridržavati liječničkih uputa. Uživanje jabuke ili uživanje čistog, svježeg soka od jabuke čisti krv i može liječiti ekceme.

Sadržaj fosfora u jabuci nije bez utjecaja na nervni sistem. Čaj od jabučne pokožice, zaslađen samo medom, služi kao umirujući napitak za živce, a nezaslađen se preporuča osobama koje naginju debljini. Za duševno premorene osobe nema ništa boljeg nego neoguljenu jabuku razrezati na sitno i popariti sa pola litre vruće vode, ostaviti 1 sat stajati i nakon toga pomiješati 2- 3 čajne žličice meda. Komadići jabuke se jedu, a nakon toga se polagano popije preostali jabučni sok.

Jabučna kura za odvikavanje od pušenja:

Strastveni pušači najčešće osjećaju odvratnost prema jabukama. Razlog tome je što sluznica crijeva koja sadrži nikotin uzrokuje probavni proces na voćne kiseline jabuke, koji se osjeća kao lagana smetnja. Ako se svlada ta lagana smetnja i podvrgne se 2 do 3 dana čistoj jabučnoj dijeti sa oko 20 jabuka dnevno, bez ikakvog drugog jela i pića, takva kura dovodi u mnogo slučajeva do obrata: izaziva izričitu odvratnost prema pušenju.

U ljekarništvu se upotrebljavaju kisele (zrele i nezrele) jabučne sorte za izradu jabučno-kiselog željeznog ekstrakta (Extractum Ferri pomatum), odličnog sredstva protiv bljedoće i slabokrvnosti.

Iz starih bilinarskih knjiga i pučke medicine: tople pečene jabuke s medom dobre su protiv promuklosti. U prijašnjim vremenima bilo je to obljubljeno jelo pjevača. Kod opeklina se kuha slatka jabuka s uskolisnim trpucem (br 108) dok ne postane posve mekana, uroni se u mlijeko i u ploškama stavlja na opekline. Istucani svježe sabrani listovi djeluju da splasnu otekline. Svježi sok od slatkih jabuka ne čisti samo krv nego može otkloniti danas sve češće smetnje pomanjkanja šećera u krvi, tzv. hipoglikemija. Ta se bolest često javlja kao posljedica pogrešne ishrane (također na danas tako moderno postale "kure za mršavljenje"), no može se vrlo lako otkloniti, ako se šećer u krvi nadomjesti pomoću slatkog jabučnog soka ili bilo kojeg voćnog soka. Nijedno drugo sredstvo neće biti tako brzo primljeno u krv kao voćni šećer iz slatkog voćnog soka.

Nasuprot tome, kisele jabuke su dobre za liječenje pokvarenog želuca. Od jabuka, koje sadrže vinsku kiselinu, skuha se kašasti ljekoviti sok koji dobro djeluje na jaku groznicu, gasi žeđ i jača želudac. Svježi jabučni sok, pomiješan s malo šafrana (br. 49), djeluje na tjeranje glista iz tijela. Čisto jabučno vino (jabučni mošt) dobro je protiv vodene bolesti, šuljeva (hemeroidi) te protiv kamenaca i uloga.

O bezalkoholnom jabučnom soku

Bezalkoholni voćni sok je osvježujući napitak koji pridonosi zdravlju. Kako je priprema bezalkoholnog jabučnog soka vrlo jednostavna, svaka obitelj može taj napitak lako prirediti za vrijeme berbe voća.

Recept za konzerviranje slatkog mošta, voćnih sokova, odnosno, sokova od povrća:

Najsigurnije i istodobno najjednostavnije konzerviranje jabučnog soka, a također i ostalih voćnih sokova za domaćinstvo, je takozvana:

Sterilizacija u boci

Boce se dobro operu i zagriju u vodi pri temperaturi od 75° C. Isti je postupak i s novim čepovima koji će se upotrijebiti.

Čepovi trebaju dobro prileći uz boce. Ne smiju se upotrebljavati boce u kojima je bio ocat ili boce u kojima se ranije čuvalo piće koje sadrži ugljičnu kiselinu. Nikada ne upotrebljavajte stare, već jednom upotrijebljene čepove! Čepovi se ne smiju kuhati jer postaju krhki a time i propusni za zrak. U dobro ocijeđene još tople boce napuni se istiješteni hladni voćni sok i to oko 3 cm ispod gornjeg ruba boce. Tako napunjene i zatvorene boce, sve osim jedne koja je ostala otvorena, stave se u kotao ili odgovarajući veći lonac. Pri tom treba paziti da se boce međusobno ne dodiruju. Stavite između pojedinih boca malo sijena ili krpu. Na dno kotla ili lonca stavite drvenu rešetku, daščicu ili svitak sijena, jer postoji opasnost da boce popucaju kod kuhanja vode. Bocama napunjena posuda napuni se hladnom, čistom vodom. Jedna boca ostaje tako dugo nezačepljena dok se ne završi proces sterilizacije. Sada se posuda s bocama zagrijava. U bocu, koja je ostala otvorena, uroni se do dna toplomjer (toplomjer za boce) da bi se za vrijeme zagrijavanja uvijek mogla kontrolirati temperatura. Kad toplomjer pokaže 75° C, boce se izvade, a da se čepovi ne diraju. Sada se začepi i ona boca koja je do sada bila otvorena i u koju je bio uveden toplomjer. Nakon toga se boce stave oprezno u sanduk i to okrenute s grlom prema dolje i pokriju pokrivačem. Stavljanje naglavce boca nakon vađenja iz vruće kupelji vrši se zato da bi se još sterilizirao prostor između soka i čepa. Kad se boce ohlade, i dobro osuše, uroni se grlo boce 1 do 2 cm u tekući parafin kako čep ne bi propuštao zrak. Boce se čuvaju u hladnom i tamnom podrumu, polegnute, malo nagnute prema grlu. Tako steriliziran sok drži se neograničeno. Navedenu metodu sterilizacije voćnog soka u boci smatra autor ove knjige najboljom. Čak i tri godine spremljeni voćni sok djeluje osvježujuće kao da je upravo sada istiješten. Najvažnije je da se proces sterilizacije nadovezuje neposredno na pripremu voćnog soka tako do voćni sok ne dođe u priliku da prijeđe u vrenje. Što se neposrednije nakon tiještenja i što se čišće i pažljivije obavi cijeli postupak sterilizacije, to je veće jamstvo da će voćni sok zadržati svoju svježinu i kvalitet.

Napomena:

1) Iako je divlja jabuka (Malus silvestris Mill.) vrlo rodna, njezini plodovi nisu u sirovom stanju jestivi ali se iz njih može pripremiti odličan žele - hladetina, koja u aromi mnogostruko premašuje često oplemenjenu jabuku. Oštra aroma vjerojatno potječe od veće količine vitamina C. A kako je upravo vitamin C za naše tijelo od neobične važnosti, trebalo bi ovom prirodnom izvoru vitamina posvetiti više pažnje. Divlju jabuku trebalo bi ne samo rasprostraniti u našim šumama, nego čak osnovati i pravi vrt od divljeg voća.

2) pomalo je srodna s divljom jabukom mušmula (Mespilus germanica L.) koja sve više gubi svoj visoki ugled. Na žalost, moderan čovjek nema više razumijevanja za to staro tako zdravo voće i pridaje veću vrijednost stranom, prekomorskom i egzotičnom južnom voću. Mušmula pospješuje izlučivanje mokraće i preporuča se kod katara crijeva. Ovo saznanje zahvaljujemo francuskom narodnom liječniku Mercieru, koji je bio gorljivi zagovornik mušmule, ali mu ipak nije uspjelo da vrati izgubljeni dobar glas mušmuli.

Mušmula

Iako je domovina mušmule na jugu Evrope i zapadne Azije, ona se uzgaja i na drugim područjima, a često se susreće i u poludivljem stanju. To je bodljikavi visoki grm ili drvo tamnozelenih listova koji su s donje strane sivkasto-zeleni i dlakavi. Cvjetovi stoje pojedinačno, a mali su plodovi okruglasti, često oblika jabuke ili malo izduženiji poput kruške. Plodovi se beru u kasnu jesen nakon prvog mraza te u početku imaju trpki okus, a tek kod dulieg uskladištenia u podrumu na slami dobiju vrlo ugodan okus. Kod duljeg ležanja ploda vrši se proces vrenja, pa miris sličan jabuci postaje jači, a također i slatko-kiselkasti okus. Meso ploda je tada mekano poput tijesta, a i sok postaje brzo želatinozan radi velike količine pektina. Mušmula sadrži nadalje taninske tvari, jabučnu, vinsku i citronsku kiselinu. Tanin snažno steže sluznicu crijeva (adstringentia) pa se plodovi mušmule jako preporučaju kod probavnih smetnji (dispepsija). Pri tom se ne treba bojati da će nakon izlječenja proljeva opet nastupiti tvrda stolica, jer plodovi mušmule reguliraju rad crijeva.

Mušmula

Iz divljih vrsti mušmule, koje na vrhu grančica nose sjajno trnje, mogu se lako uzgojiti oplemenjene mušmule u kulturi koje su bez trnja i koje su isto tako ljekovite. Možda će ova izlaganja pridonijeti da se ovo tako zdravo voće više uzgaja.

3) Bliži srodnik jabuke je kruška (Pirus communis L.). Vjeruje se da je kruška u davno doba došla iz Perzije u Evropu preko Male Azije. Danas je poznato preko 1500 vrsta krušaka.

Ljekovite vrijednosti kruške poznate su odavno, ali su odavno primijećena i neka štetna djelovanja kruške koja je potvrdilo i prirodno liječništvo. Sastavni dijelovi staničnih stijenki pojedinih vrsti krušaka vrlo su različitog sastava, odatle i različito djelovanje na zdravlje. Tvrde stanice kod nekih krušaka djeluju često nepovoljno zbog biokemičkih kalcijevih spojeva. Sirove kruške mogu opteretiti probavni trakt, osobito kod osoba oboljelih na želucu ili crijevima.

Zbog toga se bolesnicima s upalnim oboljenjima probavnih organa, kao i onima koji naginju nadutosti, daju samo kuhane kruške u obliku kompota. U tom obliku kruške djeluju vrlo korisno i izvrsna su dijetna hrana kod navedenih bolesti. Kruške su korisne i kod bolesti protoka krvi i bubrega, jer zbog kalija pospješuju smanjivanje oteklina prouzrokovanih vodenom bolešću. Treba također spomenuti mlade pupove i listove kruške kao vrlo dobro prirodno sredstvo za liječenje katara mjehura i bubrega i kao sredstvo protiv noćnog mokrenja (enuresis nocturna). Protiv navedenih bolesti upotrebljavaju se među ostalim i listovi medvjetke (Arctostaphylos uva ursi) koja je s obzirom na važnost u liječenju mjehura i bubrega posebno opisana. Pupovi i listovi od raznih primitivnih sorti krušaka, tj. sorti koje služe za preradu, prikladnije su u navedenom liječenju nego visoke uzgojne sorte. Listovi brusnice (Vaccinium vitis idaea) isto su vrlo prikladni za liječenje navedenih bolesti no opširnije o njima u opisu te biljke.