Croatian English French German Italian Portuguese Russian Serbian Spanish

Kasiopejske transkripte-1995-07-19


19.07.1995.  Frank direktno kanaliziranje, Laura, SV

 

P: Kad veza bude potpuna, hoćete li to reći kao "Spreman sam". Da li ste spremni?

O: Da. ( podešenja pozicija smo napravili )

P: Imamo nekoliko pitanja večeras. Koga imamo sa nama?

O: Vi neprestano zahtjevate ime. Zapamtite, ovaj način ( mod ) komunikacije ima drugačije kvalitete i drugačije potrebe, zato identifikacija imenom je nepotrebna.

P: Koji je protokol?

O: Protokol nije odgovarajuća riječ. Protokol nagovještava ograničenje. Ovdje nemamo ograničenja. To je samo jedan drugačiji način komuniciranja.

P: Zašto izgleda da imamo poteškoće u prijenosu upravo sada? ( Frank govori vrlo tiho i polako )

O: To je samo vaša percepcija.

P: Obično je glas čist i glasan...

O: Vaša percepcija, pa ipak, glas će postati čvršći i čišći kao što će sesija teći i kao što je bio slučaj u svakoj prethodnoj sesiji u kojoj smo koristili ovu posebnu vrstu komunikacije, a jedan mogući problem bi mogle biti fizičke blokade puteva zvučnih valova.

P: Uzrokovane čime?

O: Rezultati će biti na vama da odredite.

P: Dobro. Naše prvo pitanje jest: U prethodnoj sesiji dali ste nam malu dizertaciju procesa otmice. Opisali ste nam u detalje. Sad, htjeli bi znati, ako su naše duše otete iz naših tijela i onda korištene kao uzorak za remolekularizaciju u 4. denzitetu, da li je ikad, bilo kada, remolekularizirani klon zadržan u 4. denzitetu nakon što je duša vraćena u originalno tijelo?

O: Ne, to nije moguće.

P: Dakle, oni ne zadržavaju uzorak ili klona od bilo kojeg od nas nakon što nas otmu? "Oni" - govoreći u generalnom pogledu.

O: Ne.

P: Dobro. Da li je neki proces korišten da se utječe na nas izdaleka iz 4. denziteta?

O: To pitanje je teško.

P: Da li bilo koja OPS bića imaju mogućnost da nam uzrokuju fizičke probleme, ili mentalne, ili emocionalne, kad nisu u direktnom kontaktu sa nama?

O: Naravno.

P: Kako to čine?

O: Koriste brojne različite metode.

P: Možete li opisati najčešće metode koje koriste?

O: To je neprikladno pitanje.

P: Što pod time mislite?

O: Tu nema određivanja frekvencija pomoću kojih se može napraviti matematička kalkulacija.

P: Dakle, bilo koju i sve metode mogu biti korištene u bilo koje vrijeme?

O: To je točno.

P: Možete li nam dati jedan ili dva primjera o tome kako se to radi?

O: Imamo ih mnogo: manipulacija zvučnim valovima ultravisokim frekvencijskim spektrom, bio bi jedan.

P: Što ti zvučni valovi u ultra-visokim frekvencijama rade?

O: Oni mogu promjeniti kemijski balans unutar tijela subjekta, stoga također i mozak, koristeći fizički put da uzrokuju neprilike pomoću stvaranja tih kemijskih debalansa.

P: Da li ti ultravisoki zvučni valovi ikad nose poruke, u smislu prethodno kodiranih sugestija, koje "okidaju" ti zvučni valovi?

O: Poruke nisu nošene u ultravisokim frekvencijama zvučnih valova. Sad, vi govorite o potpuno drugačijoj metodi.

P: Možete li nam opisati i tu metodu?

O: To bi bilo vrlo složeno i uzelo bi vam puno vremena, ali također, tu ima još jedna metoda koja se koristi i koja je van vaše mentalne sposobnosti i koju bi bili u mogućnosti osjetiti.

P: A koja je to?

O: Tu nema mogućnosti za adekvatan odgovor budući da ta informacija nebi bila vama shvatljiva.

P: Ne razumijem. Kažete da postoji još jedna metoda koja bi bila van naših mogućnosti da bi ju mogli osjetiti...

O: To je točno. Ako ju ne možete osjetiti ili shvatiti, kako očekujete da ju razumijete?

P: Pa, možda da nam se pomogne da ju shvatimo, mi bi mogli naučiti zapaziti ju i tada bi je mogli opovrgnuti.

O: Najbolja analogija bila bi pokušavanje objašnjavanja računanja dvogodišnjaku. Da li bi to bilo moguće?

P: Vrlo pametnoj individui, vjerojatno bi.

O: I da li bi bilo moguće da dvogodišnje dijete shvati računanje korektno?

P: Ako je dvogodišnje dijete ekstremno pametno.

O: Pa, sada dodajemo uvjete u situaciju koji nisu tu i s kojima bi mogli početi.

P: Pa, moje pitanje je: zašto spominjati nešto što je neshvativo i neobjašnjivo, ako se ne može diskutirati o tome?

O: To još uvijek može biti zapisano, zar ne?

P: Pa kako da mi to dokumentiramo?

O: Točno kako je i dano na znanje.

P: Ako neznamo što tražimo, kako ćemo to zapisati?

O: Točno kako je i objašnjeno. Ima jedna metoda koja je vama neshvatljiva. Da li je ovako moguće to zapisati?

P: Ako je dokumentiranje jednostavno zapisivanje da postoji jedna metoda koju mi ne možemo shvatiti.

O: Upravo tako.

P: I onda će drugi doći i pitati: "Što je to?" I mi nećemo imati odgovora. Čak ni približnu procjenu što bi to uopće moglo biti. I to je vrlo nezadovoljavajuće stanje da smo u njemu, imati nagovještaj...

O: Zar jest? Što je s svim ostalim odgovorima koji su jednom bili pitanja?

P: Pa, to je daleko zadovoljnije stanje budući da su ta pitanja sada postala znanje.

O: Kako su ona postala znanje?

P: Pomoću odgovaranja na njih.

O: I da li su ona egzistirala prije nego što su postala odgovori?

P: Kao pitanja.

O: Točno.

P: I, naše pitanje jest: Koja je ta druga metoda?

O: To nije shvatljivo za vas.

P: Koji su njeni mehanizmi ako nije shvatljiva?

O: To je dio onoga što vi ne možete shvatiti. Ne vidite li da je tu pitanje s kojim bi trebali početi proučavanja vas samih, i to je jedini način na koji se to može učiniti, pomoću sijanja sjemena, kao što smo i učinili za vas, i da vas to vodi dok eventualno ne dovede do odgovora. Ali, da bi vi primili odgovor, vi trebate informacije između pitanja i odgovora koje još nisu vama dostupne jer trenutno ne postoje uvjeti koji bi dozvolili da to između bude dostupno.

P: Onda dobro, idemo na drugu temu, kako se šalju te prethodno-kodirane informacije i sugestije?

O: Molimo, da li bi mogli pojasniti?

P: Pa, prije nego prekinemo s ovom temom, nagovjestili ste da poruke mogu biti poslane preko fokusiranja zvučnih valova.

O: Ne, fokusiranje zvučnih valova je dizajnirano da bi promijenilo kemiju tijela i mozga da bi to mijenjalo stvari kao što su osjećaji, emocije, itd., što bi onda moglo voditi mijenjanju mentalnih misaonih formi. Ali poruke nisu poslane preko zvučnih valova ultra-visokih frekvencija.

P: Kako su one poslane?

O: Poruke su poslane preko nečeg što se zove Slobodno Propisno Slikanje ( Free Formal Imaging, prim. prev. ).

P: I što to opisuje?

O: To opisuje prenošenje misli.

P: I kako se to radi? Na kojoj frekvenciji?

O: Nije korektan koncept. Tu nema "Frekvencije" kao takve. Tu je metodologija koju, opet, nažalost, vi ne razumijete. Pa ipak, budući da tražite odgovore na sva pitanja, jedini mogući način da bi ju objasnili, jednostavno je taj da kažemo da se misao formira u jednom realitetu i šalje u drugi realitet, kao što je vaš.

P: Dobro. Može li misao biti poslana u ciljanu "metu"?

O: Apsolutno.

P: Sad, pitanje koje je proizašlo, budući da bića drugih dimenzija imaju mogućnost da kidnapiraju ili otmu ili nasilno odvoje duše, da li oni također imaju mogućnost manipuliranja naših bitaka duše nakon što su one ostavile naša tijela, za vrijeme tranzicije u 5. denzitet?

O: Netočno.

P: Oni to ne mogu?

O: Ne, vidite, kad vaše fizičko tijelo umre, i vi uđete u 5. denzitet, to je učinjeno na način koji je samo jedini mogući: prolaženjem kroz cjevovod koji se specifično otvara radi svrhe prijenosa iz 3. u 5. denzitet. Sad, nešto često opisivano u vašoj terminologiji kao srebrna nit, jest kao zatvorena linija koja se otvara kad je potreban cjevovod ( tunel ).To je više nespretan način, ali to je jedini način na koji bi vam to mogli opisati. Dakle, kad raskinete sa fizičkim tijelom, ta se linija otvara formirajući cjevovod kroz koji duša prirodno prolazi. Bilo kako bilo, dio egzistiranja tog cjevovoda je taj da je on neprobojan za bilo koju silu sa bilo kojeg nivoa denziteta. Zato, dušama u procesu prenošenja sa 3. denziteta u 5. denzitet, nije moguće na bilo koji način da im se dosađuje ili neovlašteno miješa s nečim. I to bi trebalo biti spomenuto ovdje, također, da duševni otisak fizičkog tijela uvijek ima vezu sa 5. denzitetom i da je to kroz takozvanu "srebrnu nit" ( silver thread, prim. prev. ). To uvijek egzistira kao vrata duše 3. denziteta za prolaz u 5. denzitet. Ona se mogu otvoriti u bilo kojem momentu, kad god zatreba. Kad se otvore, to postaje cjevovod. Kroz taj cjevovod prolazi duša. I to nije podložno bilo čijim utjecajima. To nije namjerna konstrukcija, već je prirodan proces slično onome koji bi mogli opisati kao zaštitne mehanizme koji postoje na 2. denzitetu za bića koja nisu u mogućnosti za zaštititi se kroz svoju vlastiti svjestan misaoni proces. Na primjer, vaša kornjača je unutar oklopa koji ju štiti. Taj oklop je neprobojan za bilo koju prirodnu silu, zato ništa što nije prirodno ne može nauditi kornjači. Bilo kako bilo, isto može egzistirati za bilo koje biće koje je povezano sa srebrnom niti sa 5. denzitetom. Jednom kad ono prolazi kroz cjevovod koji se stvorio otvaranjem srebrne niti, onda naravno da se ništa ne može umješati. Da li razumijete?

P: Da, ali zašto tolike duše, kad napuste tijelo, ne prelaze tim cjevovodom, i zašto one ostanu pri zemlji, i zašto se one kače na druga tijela? Zašto postoji taj cjevovod?

O: To je komplicirano pitanje, pa ipak, najbolji odgovor je taj da je odabir tih duša da ne žele napustiti ovaj nivo 3. denziteta. Jedina mogućnost da se to učini je taj da se otkači iz upravo umrlog fizičkog tijela i da se još uvijek bude unutar nivoa 3. denziteta, što naravno, nije prirodno, ali se može dogoditi. U takvim situacijama, iako se o tome krivo govorilo, srebrna nit je još uvijek zakačena i još uvijek ostaje nit, a ne cjevovod. Duša je još uvijek zakačena na srebrnu nit, ali je odspojena od tijela koje ju je nosilo i koje je sad umrlo. Dakle, efekt je vrlo sličan kao biti svjesan okruženja 3. denziteta bez prateće jedinke ( fizičkog tijela ). Da li razumijete?

P: Da. Dobro...

O: Također, molimo budite svjesni činjenice da jednom kad duša napusti granice fizičkog tijela, iluzija prolaska vremena nije više očita čak kad i duša ostane na nivou 3. denziteta. Zato, njoj se sve to čini kao da nije prošlo nimalo vremena. I mi smo vam to spomenuli samo da sagledate sva različita značenja iza svega toga.

P: Dobro. Sad, ranije smo imali diskusiju o kriminalu, umješanost crnaca nasuprot bjelaca u njega, i gledajući brojke, izgleda da ima neobično puno crnaca umješanih u kriminal ili kriminalne aktivnosti, ili negativno orijentiranih ponašanja, nego bjelci. Rezultati su zbilja za istaknuti: crnci osam puta više počinjuju kriminalne radnje nego bjelci. I mnoga objašnjenja koja su dana, kažu da je to radi oskudice ili diskriminacije, i ne izgleda da se to broji kod ove velike disproporcije. Smatrajući da su i ostale etničke grupe u oskudici i diskriminaciji, tu nema takve veze. Ima li što značajno kod ove činjenice, ili kakav razlog zašto postoji takvo stanje?

O: Možda bi trebali pitati jedno po jedno pitanje.

P: Zašto crnci počinjuju više kriminalnih djela nego bjelci?

O: To je preširok spektrum koncepata da se na njega jednostavno odgovori. Molimo pokušajte podijeliti pitanje u nekoliko dijelova da bi mogli onda adekvatno odgovoriti.

P: Možete li savjetovati način da bi ga podijelila; to je preteška tema?

O: Normalno, ovo nije procedura, pa ipak, jedan savjet bi mogao biti, na primjer, da pitate, isprva, što je to što uzrokuje individualcima da počine zločin; drugo, ima li kakve veze između jedne vrste i nacionalne pripadnosti ili fizičkog stanja bića i nečije naklonosti da čini zločine, itd. Drugim rječima, ovo je tema širokog spektra i opsežnosti. Da bi se adekvatno odgovorilo, mora se podijeliti na mnoga uzastopna pitanja.

P: Što je to što uzrokuje individuama da čine zločine?

O: Pa, sad, vidite, da to također ima i mnogo odgovora. Mi ćemo izabrati jedan i onda vam dati na razmatranje. Jedan odgovor jest, naravno, kao što smo prethodno spomenuli, promjena u krvnoj, tjelesnoj i moždanoj kemiji kroz korištenje ultra-visokih frekvencijskih zvučnih valova. Naravno, kao što možete i zamisliti, jedan efekt koji bi to moglo imati za posljedicu, bio bi i ono što vi smatrate anti-društveno ponašanje. Ne vidite li to?

P: Vidim. Dobro, ima li to što s nekom posebnom rasom ili vrstom tijela koja je osjetljivija na tu manipulaciju, dok druga rasa toliko nije podložna?

O: Pa sad, to iznosi pitanje fizičkih razlika između rasa, uključujući očite razlike u tjelesnoj kemiji, a tema nije adekvatno istražena u egzistenciji na 3. denzitetu. Na primjer, vrlo su očite razlike u "rasama" kao što ih vi zovete, i ljudska bića imaju različit kemijski "izgled" u svojim tijelima. Nebi li i vi to rekli?

P: Rekla bih da je to vjerojatno.

O: Sad, ako netko ide korak dalje, možda jedna rasa ima izgled kemije mozga ili krvi takav da može izmjeniti emocije u tom pogledu i da počini ono što je zvano anti-društveno ponašanje, barem u socijalnom okruženju na koji ste vi navikli, a možda bi ovo moglo objasniti zašto bi tu mogao biti viši postotak kriminala počinjenog od osoba te posebne rase kao suprotnost prema osobama druge rase.

P: Ima li kakvih specifičnih kemikalija koje bi mogli izolirati ili imenovati koje bi mogle biti umješane kod takvog stanja?

O: Tumoksifen.

P: I što je to?

O: Hormon lučen od strane hipofize. Vi ćete naći taj posebni hormon u velikoj koncentraciji u osobama koje zovete Niger rasa ( crnci, Negro, prim. prev. ).

P: I zašto taj hormon radi osobu podložnijom tim ultra-visokim zvučnim valovima, tako da se ponaša anti-društveno?

O: To je zapravo pitanje koje preskače preko nekih neophodnih sastojaka, pa ipak najbolji način da se odgovori na to jest, da kad je taj hormon prisutan u izobilju, onda se nečija agresivna priroda pojačava, budući da već egzistira u visokim nivoima unutar individua crne rase, to ne zahtjeva toliko promjena da bi se povećalo na nivo koji bi mogli zvati kao opasan nivo. zato, agresivno ili anti-društveno ponašanje može biti jednostavno omogućeno u takvim osobama crne rase, kao i takvim osobama drugih rasa.

P: Da li je moguće, ili da li se to dešava, da ljudi drugih rasa, bijele, hispan, ili indijanske, da imaju individualce rođene u svojoj rasi koji imaju, slučajno, veći nivo tog hormona?

O: Da li vi pitate: "Imaju li neke individue drugih rasa osim crne veće nivoe tih hormona?" Pa, očito, svaka individualna situacija je drugačija. Prosjeci su ono što čini važan sastav.

P: Dakle, to bi bilo ono što bi mogli nazvati generalno, "Hormon zločina"?

O: To je zasigurno jedan od termina, bilo kako bilo. Pa ipak, nije nužno da se agresivno ponašanje pretvori u kriminalno ponašanje.

P: Istina. Što je to u crncima koji teže da agresivno ponašanje preraste u zločin?

O: Na to pitanje nije moguće odgovoriti kad ga na taj način pitate. Molimo preokrenite i pitajte jednostavnije temeljnije pitanje.

P: Pa individualci koji su članovi koji imaju Keltske krvi su povijesno i činjenično dosta agresivniji, pa ipak, oni zločin ne čine često, u biti čine manje često, kao rezultat svoje agresivnosti. Zašto je to tako?

O: Pa, ima više nego jedan odgovor, naravno. Svačija kemijska priroda ili sastav je orijentiran prema njihovim prirodnim okruženjima. Naravno, ako netko misli da je crna rasa živjela mnogo tisuća, u stvari miliona, godina, općenito u klimi i okruženju koje im je prirodno, onda bi mogao reći da je viši nivo Tumoksifena potreban da bi se preživjelo u takvoj prirodnoj sredini. Sad, kad su se premjestili u totalno drugačiju sredinu gdje takav kemijski balans nije korektan za tu sredinu, onda se ta povećana koncentracija te kemikalije može prouzrokovati agresivno ponašanje na ovaj ili onaj način. Dok su druge rase ili kulture, kad su izložene bilo kojem stimulansu koji uzrokuje povećanja ili promjene u raznim kemijama mozga, to može uzrokovati agresivno ponašanje raznih vrsta koje može biti kanalizirano u prihvatljivije poslove unutar danog društva.

P: Ima li nešto što se može učiniti kemijski da bi promjenili tu agresiju ili smanjili hormon zločina, ili pretvorili njegove efekte u drugačije ponašanje?

O: To je ekstremno komplicirano pitanje jer bilo koje mješanje u kemiju mozga je slično onome što vi zovete, kao kliše, pucanje u mraku, na vašem stupnju razvoja, jer vi ne razumijete sve od komplikacija koje su umješane u to. Zato, to je vrlo teško, također, da pozitivno odgovorimo na to pitanje kad se istakne u takvoj formi.

P: Ima li nekog oblika pitanja kojeg bi mogli istaknuti, gdje bi odgovori mogli biti jednostavniji?

O: To je na onom tko pita pitanja i da odluči. Očito, odgovor je - da, ali ako vi pitate kako formulirati pitanje, mi to ne možemo učiniti za vas jer je to dio vašeg procesa učenja. Ako smo sad ograničeni na pitanja, ili rađe, da vam govorimo kako da pitate pitanja, to je kao da vas vodimo za ruke, zar ne?

P: Da. Ima li kakve jednostavne, praktične akcije koja bi se poduzela da bi se pomoglo članovima crne rase da se smanji agresivno ponašanje?

O: Pa, opet, vi se držite skoro nemogućih pitanja, morate shvatiti da to nije jednostavna, crno-bijela stvar, bez uvrede. Ono što jest je pokušavanje odgovaranja na ekstremno teško pitanje s vrlo jednostavnim odgovorima i to neće raditi jer tu ima mnogo različitih pravaca koji se tu nalaze. Tu su jednostavno mnogobrojne poteškoće koje tu postoje kad se hoće to raditi. Očito, vi ne vidite da to nije jednostavno nešto gdje bi netko mogao jednostavno nešto formulirati i potaknuti, na primjer, i staviti u red sve članove crne rase za primanje te injekcije. Možete li zamisliti ekstremne teškoće čak i u pokušaju sagledavanja takve stvari? I, svo opiranje koje bi dolazilo iz bilo kojeg mogućeg kuta vašeg društva, na sam takav prijedlog, takvu misao? Očito je to problem o kojem će se pobrinuti kasnije, kako vi mjerite vrijeme, kad će se dešavati pomak iz 3. u 4. denzitet. Zbilja nema svrhe pokušavati penjati se uz planinu naglavačke na onoj strani planine gdje jedva možete stati svojim stopalima ili se prihvatiti prstima na rukama. To bi bilo ovako kako vi pokušavate odgovoriti na takav problem toliko jednostavno.

P: Dobro. Željela bi znati tko je odgovoran za viđenje Cara Konstantina, što je uzrokovalo da on preobrati Kršćanstvo i nametne se na ovome svijetu?

O: Odgovor na to jest taj da je, glavno i primarno, Car Konstantin samo toliko unaprijed odredio da napravi takvu stvar, pomoću planiranja procesa koji egzistira na 5. denzitetu, da ponovi slučaj svoje duše u 3. denzitetu.

P: Ima li nekakvog posebnog značaja činjenica da je nametanje Kršćanstva u području Konstantinove regije također donijeto u Mračnom dobu ( Dark Ages, prim. prev. )?

O: Moguće.

P: Imate li kakvih komentara na to?

O: Ne, ne baš.

P: Što je istinski značaj Masonske pregače ( Masonic Apron, prim. prev. )?

O: U kojem smislu?

P: Tamo su hijeroglifi i crteži iz drevnog Egipta koji pokazuju visoke svećenike koji nose pregače i tamo je bilo mnogo tajnih društava kroz te godine stoljećima i moguće čak i mnogo više nego što su inicijatori nosili te pregače. Sad, pregače su bile ili bijela odjeća ili ovčje krzno. Što je značaj pregače? Zašto je pregača?

O: To je jednostavno tradicija rođena iz rituala.

P: Od kud potiče ta tradicija? Što simbolizira nošenje pregače?

O: Možda bi se to najbolje moglo opisati kao pokušaji zaštite od negativnih ili zlih duhova.

P: Dobro, SV i ja smo napravile jedno istraživanje u svim našim prošlim sesijama i došle smo do toga da poslije toga kad su drugi ljudi počeli dolaziti ovdje regularno, da je bio značajan porast, u stvari dupliranje, broja odgovora dobivenih kroz ovaj izvor, za koje ste jednostavno odbijali da odgovorite, kao npr. na vama je, neodređeno, možda, blizu, itd. Općenito, ono što smo primjetile je bilo to da je bila velika redukcija nivoa i vrsta informacija koje ste nam dali. Možete li nam dati razlog zbog čega je tako?

O: Najbolji odgovor na to je da kad ste imali sve više i više prisutnih za bilo koju formalnu kanalizirajuću sesiju, naravno da su mentalna energija i misaoni valovi više u konfliktu po prirodi, i naravno, odgovori se moraju pažljivo davati da bi se izbjegli konflikti koji su nepotrebni od strane promatrača ili unutar ranga promatrača, dakle, zato, neka pitanja su ostavljena neogovorena jer je to bolje nego da osjećanje ili znanje odgovora uzrokuje ozbiljne boli onih koji ih primaju. I, što je više prisutnih, vjerojatnije je da će se desiti ta situacija. Zato, ponekad pitanja moraju biti ili preskočena ili svaki pojedinac mora naći način na koji će sam za sebe odgovoriti na to pitanje i s kojim neće biti neugodnosti.

P: Izgleda da kažete da je najbolji način da se ostvari najučinkovitiji prijem informacija je taj da se ograniči broj prisutnih, i time ograniči iznos konfliktnih misaonih formi.

O: To je jedan mogući pogled na to.

P: Da li to zahtjeva stanje apsolutne otvorenosti da bi se primale informacije?

O: Ne, ne zahtjeva, ali da bi se primile apsolutne informacije u neprekidnom toku, takvo stanje bilo bi uvjet. Ali, takva stanja su jako rijetka u 3. denzitetu.

P: Pa, to mi izgleda da je u inicijalnih 6 mjeseci ili tu negdje, kad smo primali informacije, da su informacije bile otvorenije i da su odgovori bili otvoreniji. Izgleda da kad pitam pitanja, pitam onda kad to zbilja hoću ČUTI što bi moglo biti rečeno bez nekih očekivanja ili takvog nečeg. Shvatila sam da sav taj enormni posao koji sam napravila u ovom životu, da nisam bila u mogućnosti shvatiti odgovore, i sad sam spremna začepiti i slušati... Kad drugi ljudi pitaju pitanja, to često izgleda kao da su to pitali samo radi toga da bi potvrdili odgovor koji su unaprijed već formirali u vlastitom umu, nasuprot onome što bi mogli dobiti kao odgovor.

O: To je korektna percepcija sa vaše strane, pa ipak, takve opisane predrasude su nešto što svi u 3. denzitetu osuđuju, više-manje, kod raznih pitanja i mogućnosti odgovora. Zato, ako vi proučavate odgovore detaljnije, moći ćete također naći da su tu razni stupnjevi onoga što vi zovete i opisujete kao otvorenost ili voljnost za dijeljenje informacija čak i za vrijeme ovih sesija gdje je bilo prisutno manje ljudi.

P: To je točno. Stvar je u tome, iz mojeg kuta pogleda na stvar, da konstantno težimo reduciranju broje predrasuda, da proširimo i pojasnimo voljnost da čujemo informaciju, i da nemamo unaprijed stvorene misli o tome kakav će biti odgovor. U inicijalnom dijelu, naravno, testirala sam i ispitivala koje vrste odgovora dolaze i koji su bili parametri, i zapravo razmišljala, interesantno, da čak i pomoću mojeg manje-više rigoroznim procesom, da su bolji i kompletniji odgovori bili dani, nego što su bili u kasnijim sesijama gdje su i drugi bili prisutni.

O: To je moguće.

P: Što bi bio razlog tome?

O: Mi smo već to opisali u prethodnom odgovoru. Što je više prisutnih subjekata, više je mogućnosti za predrasude, očito.

P: Dobro, nedavno sam otišla kod neurologa, Dr. Vincent DiCarla. Sad, izgleda da je on bio dosta živahan i primjetila sam da se osjećao kao da me je već nekad ranije sreo, iako je znao da nije. Izgledalo mi je da postoji vrlo jaka podsvjesna psihička interakcija između nas. Možete li mi dati kakav trag, što je to bilo?

O: Tu je možda bilo kakvih karmičkih interakcija.

P: Da li to uključuje kakvu interakciju u budućnosti?

O: To je očito na tebi da to saznaš.

P: Pa, SV i ja smo razgovarale i ona je nesigurna u to što bi mi terapijski mogla učiniti. Možete li pomoći?

O: To je, naravno, vrlo komplicirana situacija, pa ipak, jedna od mogućnosti je ta da se može promjeniti nervni prolaz pomoću fizičkih stresova uzrokovanih brojnim različitim faktorima koji proizlaze iz aktivnosti koje su poduzete u prošlosti, na primjer, stvaranje tkiva ožiljka oko muskulature ekstremiteta i dodataka, je možda blokiralo prirodni tok elektriciteta koji je onda prolazio kroz centar nervnog sistema prema ekstremitetima. To može uzrokovati neki nedostatak potrebnih prolaza električnih elemenata kroz nervne puteve, koji tada, mogu uzrokovati određeni stupanj nedostataka tim istim ekstremitetima kroz nedostatak propisne oksidacije. Ublaživanje toga je teško jer to zahtjeva nekoliko koraka. Najbolji prijedlog je postepeno ali stalno poboljšanje u zdravlju kao omogućavanje brojnim različitim programima da natrag vrate ono što je oštećenje uzrokovalo. Informacije o omogućavanju toga su vam dostupne.

P: To je reverzibilno?

O: To je reverzibilno ( moguće povratiti na staro stanje ). Sve promjene su uvijek reverzibilne sve dok se fizičko tijelo - nosioc - djelomično, ili u cjelosti, ne terminira ( usmrti ).

P: Da li je S-ina manipulacija tim tkivima i električnim strujama kroz njene razne tehnike, korisna sada?

O: Korisna je, pa ipak, vrlo vjerojatno je da će još više od toga trebati. Mislimo na više tipova aktivnosti da bi omogućila potpuno poboljšanje.

P: SV: Ali, glavni problem je tkivo ožiljka?

O: Bilo koja forma blokade koja blokira propisno "paljenje" neurona, tako onemogućavajući oksidaciju, stvara neki rezultat, uključujući i stvaranje tkiva ožiljka. Kraj sesije