Croatian English French German Italian Portuguese Russian Serbian Spanish

Metafizika


Darwin protiv boga - evolucionizam protiv kreacionizma


Kenyon, pisac Zabranjene Povijesti ima par dobrih primjedbi vezane za odnose evolicunista (pristaša Darwinove terije) i kreacionista (pristaša božanskog stvaranja):

(…)Darvinizam počinje pokazivati slične znakove opterećenja i umora. Pogrebnu zvonjavu nisu započeli samo kreacionisti. Darwin je bio itekako svjestan manjkavosti svoje teorije. Podrijetlo cva-tućih biljaka nazvao je "neugodnom zagonetkom". Ta je zagonetka do danas ostala neriješenom.

(…)Dok su znanstvenici, bezuspješno, više od stotinu godina marljivo pretraživali fosilni zapis, ne bi li našli "kariku koja nedostaje" između primitivnih biljaka bez cvata i onih koje imaju cvat, pojavio se niz drugih problema. Darwin je očekivao probleme u slučaju da se ne pronađu prijelazni fosili (kemijski oblikovane replike živih stvorenja). Svojevremeno je napisao: 'To je najozbiljniji prigovor koji se može dati na teoriju.'

(…)Igrom sudbine, jedan od prvih torpeda koji su napravili rupe u teoriji evolucije ispalio je biokemičar. Michael Behe, profesor biologije, u svojem djelu Darwin's Black Box: The Biochemical Challenge to Evolution (Darwinova crna kutija: biokemijski izazov evoluciji) ukazuje na neobičan napitak koji ključa u epruveti. Usredotočio se na pet fenomena: zgrušavanje krvi, cilije*, ljudski imunološki sustav, prijenos tvari unutar stanica i sintezu nukleinskih kiselina. Svaki fenomen sistematski analizira i dolazi do samo jednog zapanjujućeg zaključka: ti su sustavi tako nepobitno kompleksni, da nikakav postupni, korak-po-korak darvinovski put nije mogao dovesti do njihovog nastanka.

(…)Prema Miltonu, koji je bio čvrsti pristaša darvinizma, kad je počeo iznova promišljati o teoriji, postao je redoviti posjetilac prestižnog Prirodoslovnog muzeja Velike Britanije. Pomno je proučavao najbolje primjere što su ih darvinisti tijekom godina skupili. Jedan po jedan, pali su na njegovu testu. Shvatio je da su mnogi znanstvenici diljem svijeta već stigli do istoga zaključka. Car je bio gol poput čovjekolikog majmuna. Zašto nitko nije objavio kritiku teorije?

Koji školovani, ugledni znanstvenik, koji za život zarađuje na sveučilištu ili u državnoj službi, želi ugroziti svoju karijeru i usput na sebe navući prijezir kolega? Očito, nijedan.

Kritičari tvrde da je razlog nedostatka fosila prijelaznih oblika jednostavan: Darwinova teorija ne ispunjava stroge znanstvene kriterije o dokazima, jer je krajnje manjkava. Glavne postavke nisu predvidjele ono što se pokazalo rezultatom više od stotinu godina istraživanja: karike koje nedostaju umjesto vrsta prijelaznih oblika.

Darwin je znao da će se naći na meti kritike, ako fosilni zapis ne bude sadržavao potrebne prijelazne oblike.

Genetičari odavno znaju da je golema većina mutacija ili neutralna ili negativna. Drugim riječima, mutacije su obično pogreške, neuspjesi DNK da točno kopira informaciju. Čini se da to nije naročito pouzdan primarni mehanizam, a trebao bi biti, jer prirodna selekcija očito nije dinamična sila, koja bi mogla unijeti one vrste promjena što ih evolu-cionisti pripisuju teoriji.

Prirodna selekcija djeluje više kao kontrolni mehanizam, sustav povratnih informacija koji iskorjenjuje loše prilagodbe i bira uspješne.

Kad je riječ o mutaciji kao pokretačkoj sili, problem je višeslojan. Kao što je Behe naglasio u svojoj knjizi, život unutar stanice previše je kompleksan da bi bio rezultat nasumičnih mutacija. Naime, Darwin nije imao laboratorijsku tehnologiju kakva danas stoji na raspolaganju molekularnim biolozima. Darwin je radio s vrstama, a ne s građom stanica, mitohondrijima i DNK. No teorija mutacije nije posebno uspješna ni na drugim razinama.

Sad se moramo vratiti problemu iznenadnog pojavljivanja cvatućih biljaka. U cvijeću nalazimo visoki stupanj organiziranosti. Cvijeće je uglavnom posebno građeno, radi prihvata pčela i drugih kukaca koji ga oprašuju. Što je bilo prvo, cvijet ili pčela? Začas ćemo doći na to; prvo pitanje glasi: kako je navodno primitivna biljka bez cvata, koja se eonima oslanjala na nespolno razmnožavanje, odjednom stvorila dijelove potrebne za spolno razmnožavanje?

Prema Darwinovoj teoriji, to se dogodilo kad je golosjemenjača mutirala, i s vremenom se promijenila u biljku koja cvate. Je li to moguće?

Kako bi se tek razvijeni cvijet razmnožavao ako u blizini nema drugih cvjetova? Zašto u fosilnom zapisu pronalazimo brojne primjere golosjemenjača i krito-sjemenjača, ali nema prijelaznih vrsta koje bi pokazale kako je mutacijom i prirodnom selekcijom nastalo cvijeće?

Ako darvinizam ne može objasniti mehanizme odgovorne za razvoj novih vrsta i kako život na ovom planetu evoluira, što može?

Sir Francis Crick, jedan od znanstvenika koji su otkrili dvostruku uzvojnicu u građi DNK, iznio je ideju "panspermia", koja kaže da je život na Zemlju donijela napredna civilizacija s drugog planeta. Očito je da Crick nije vjerovao u darvinizam. Behe svoju knjigu završava prijedlogom da se u biologiju integrira "teorija inteligentnog plana".

Drugi biolozi, kao što je Lynn Margulis, misle da se darvinizam previše oslanja na ideju da je natjecanje glavna, pokretačka sila koja stoji iza opstanka. Naglašava daje suradnja jednako uočljiva i važna, možda i važnija. Priroda sadrži mnogo primjera simbioze: cvjetovi trebaju pčele i obrnuto. Drugi primjer je odnos između mikoriznih gljiva* i šumskih stabala. Postoje bakterije koje osiguravaju dušik za biljke. Popis se nastavlja. Što je ljudsko tijelo osim zbirke različitih vrsta stanica i virusa koji surađuju u svrhu stvaranja kompleksnog organizma?

U dokumentarnoj emisiji NBC-a, "The Mysterious Origins of Man" ("Zagonetno podrijetlo čovjeka"), emitiranoj u veljači 1996, Thompson i Cremo dokazuju svoju teoriju zajedno s drugim stručnjacima. Dokazi što ih razotkrivaju pokazuju da se čovjek nije razvio od čovje-kolikih majmuna, niti je nastao od zemaljskoga praha samo četiri tisuće godina prije Krista. Implikacije su beskrajne, i mogle bi prisiliti na ponovnu evaluaciju cijelog pitanja ljudskog podrijetla.

(…)Sporne točke su ljudski otisci stopala otkriveni u Teksasu, odmah uz tragove dinosaurusa; kameno oruđe staro pedeset pet milijuna godina; sofisticirani zemljovidi nepoznate starosti; te podaci o naprednoj civilizaciji u pretpovijesti.

Na temelju istraživanja obavljenih nakon što je Darwin počeo dominirati u znanstvenim stavovima na prijelazu iz devetnaestog stoljeća, kao i na novijim arheološkim otkrićima(…)

Slijedom toga, fosilni dokazi koji sugeriraju da je čovjek daleko stariji no što kaže konvencionalna teorija, te da se nije razvio od čo-vjekolikih majmuna, skupljali su prašinu više od stoljeća. Zapravo su bili prešućeni jer se sukobljavaju s ukorijenjenim sustavom vjerovanja, razotkriva dokumentarni film NBC-a. Štoviše, znanstvenici koji dovode u pitanje prihvaćene dogme, mogu biti izbačeni iz rasprave, ali i ostati bez posla.

U slučaju takozvanog pitecanthropusa (pitekantrop) čovjekolikog majmuna (odnosno javanskog čovjeka, Homo erectus), antropolog Eugene Dubois je u Indoneziji našao ljudsku bedrenu kost i gornji dio lubanje čovjekolikog majmuna, međusobno udaljene dvanaest metara. To se dogodilo 1891. Povezao je dvije kosti i stvorio slavnog javanskog čovjeka. No mnogi stručnjaci kažu da bedrena kost i gornji dio lubanje nemaju veze jedno s drugim. Malo prije svoje smrti, čak je i Dubois rekao da je gornji dio lubanje pripadao velikom majmunu, a bedrena kost čovjeku. Ipak, javanski čovjek do današnjega dana za mnoge ostaje dokaz, da se čovjek razvio od čovjekolikih majmuna, a kao takav je do 1984. bio predstavljan u Prirodoslovnom muzeju New Yorka.

Čak se ni najveći dragulj među navodnim fosilima ljudskih predaka, slavna "Lucy", pronađena 1974. u Etiopiji, prema riječima mnogih antropologa, ne može razlikovati od majmuna ili izu-mrlog čovjekolikog majmuna.

Antropolog Charles Oxnard i drugi znanstvenici izradili su sliku ljudske evolucije, koja se radikalno razlikuje od konvencionalne teorije, a to je činjenica što je sveučilišta i prirodoslovni muzeji obično ignoriraju. Oxnard je rod Homo, kojemu pripada čovjek, svrstao u daleko starije vremensko razdoblje od onoga što kaže standardna teorija evolucije, dovodeći u pitanje osnove Darwinove teorije. U knjizi Forbidden Archeology (Zabranjena arheologija) Cremoa i Thompso-na, Oxnard kaže: 'Konvencionalni stavovi o ljudskoj evoluciji moraju se uvelike promijeniti ili čak odbaciti... moraju se istražiti nove zamisli.'

Argumenti kreacionista potječu iz ortodoksne religiozne doktrine, odbacujući alegorijska i metaforična tumačenja Knjige Postanka. To je sustav vjerovanja što ga mnogi kršćani ne shvaćaju doslovno, i koji čak ni Biblija možda ne podupire. Za to, također, nedostaju znanstveni dokazi, jer fosilni zapisi pokazuju da ljudska bića na Zemlji postoje mnogo više od šest tisuća godina. Štoviše, prikaz stvaranja u šest dana, ako se shvati doslovno, uopće nije sličan vremenu koje je bilo potrebno da nastane univerzum.

Razumnije poimanje inteligentnog plana (kreacionizam bez dogme) malo je prihvatljivije, čak i među nekim znanstvenicima kojima je teško zanijekati da unutar univerzuma postoji inherentna inteligencija. Dakle, problem kreacionizma nije u ideji inteligentnog plana, već u njegovim dogmatskim i krutim tumačenjima Biblije kad je riječ o raspravi o ljudskom podrijetlu.

(…)Međutim, katastrofizam pomaže drugom scenariju, kada je riječ o ljudskom podrijetlu i pretpovijesti. Kako je prikazano u knjizi Graha-ma Hancocka Fingerprints of the Gods: The Evidence od Earth s Lost Civilization (Otisci bogova: dokazi izgubljene civilizacije na Zemlji), i u knjizi Randa i Rose Flem-Ath When the Sky Fell: In Search of Atlantis (Kad se nebo srušilo: u potrazi za Atlantidom), naglo, katastrofalno pomicanje Zemljine litosfere, pod nazivom "premještanje kore", možda se dogodilo u nekom razdoblju prošlosti. Teorija, koju je podržao Albert Einstein, pretpostavlja da se vanjska Zemljina kora mogla naglo (ne postupno) pomaknuti na površini zemaljske kugle, uzrokujući klizanje kontinenata do posve drukčijih položaja.

Na temelju rada Charlesa Hapgooda, koji je teoriju razvio uz Ein-steinovu pomoć, Flem-Athi objašnjavaju da je to možda objašnjenje za otkriće trupala stotina dlakavih mamuta, nosoroga i drugih drevnih sisavaca, zamrznutih u "zoni smrti" diljem Sibira i sjeverne Kanade. Nevjerojatno je, ali u želucima tih sisavaca pronađene su biljke koje uspijevaju u toploj klimi, što ukazuje na to da su mjesta gdje su te životinje pasle, odjednom prešla s umjerene klime na arktičku. Hapgood i Einstein iznijeli su teoriju da je do iznenadnog pomicanja i zamrzavanja kontinenta Antarktika, koji je možda bio tri tisuće kilometara sjevernije nego danas, došlo uslijed premještanja Zemljine kore.

Drevni zemljovidi, koji točno prikazuju Antarktik prije nego ga je pokrio led, također podupiru ideju da se u novijoj pretpovijesti kontinent nalazio u području umjerene klime. Nastali na temelju izvornih zemljovida nepoznate starosti, zemljovidi Piri Reisa, Oronteja Finea i Mercatora potječu, pretpostavljaju Graham Hancock i Flem-Athi, od neke pretpovijesne zajednice, koja je znala točno izračunati geografsku dužinu i ucrtati morske obale, što je postignuće koje je u zabilježenoj povijesti ostvareno tek u osamnaestom stoljeću. Kako je navedeno u knjigama Flem-Atha i Hancocka, zemljovidi i niz dokaznog materijala svjedoče o postojanju sofisticirane pretpovijesne civilizacije. Charlton Heston, pripovjedač u filmu "The Mysterious Origins of Man" ("Zagonetno podrijetlo čovjeka"), taj scenarij uspoređuje s Platonovim opisom izgubljenog kontinenta Atlantide.

Sasvim dovoljno da krenemo u nova istraživanja, zar ne?



Članak prenesen sa: http://www.matrixworld-loviste.com/darwinprotivboga.htm



Povijesne laži


O povijesnim anomalijama


Počet ću sa dvije relativno oprečne poslovice vezane za povijest, prva je:

Povijest je majka učenja,

a druga je;

Pobjednici pišu povijest.

Zašto su ove poslovice oprečne: pa ako je povijest majka učenja onda bi ta znanost trebala predstavljati sve ono za što učenje služi, a to je istina.

S druge strane ako je pišu pobjednici onda je povijest subjektivna i tako netočna ili ti neistinita.

Gotovo sliči na Gordijev čvor, jednom takvome povijesnom Gordijevom čvoru smo sami bili svjedoci, a to je rat na području bivše Jugoslavije. Dvadeset je godina prošlo od tog krvavog sukoba na ovim prostorima, povijesne znanosti različitim državama nastalima na području bivše Jugoslavije imaju svoju istinu glede povijesnih događaja i svoje povijesne knjige. U Bosni i Hercegovini, povijest se ući iz tri različita povijesna udžbenika u zavisnosti od „pobjednika“ na određenom BiH teritoriju.

No dobro, ovome smo bili svjedoci, pa ipak svaka osoba koja je učestvovala u ovom sukobu imat će svoje viđenje, svoje mišljenje i svoj nazor o tome što se i kako dogodilo u ratu, ko su bili agresori, a koji su se samo branili. Upotrijebila bih još jednu poslovicu: sto ljudi sto čudi. Znači li to da nas u maglovitoj i dalekoj povijesti čeka još više neugodnih iznenađenja. Trebamo li se na ovom malom primjeru zapitati, da li nas povijest ući istini ili: da li je povijest u stvari povijesna smicalica i marketing za neke davne „pobjednike?“

Pa krenimo od jednog interesantnog gospodina kojemu je ime:

Anatoly Fomenko, rođenom u Stalinu 1945.

Mislite da je Fomenko povijesničar, e pa zeznuli ste se, Fomenko je jedan od najuglednijih Ruskih matematičara.

Sigurno se pitate kakve veze ima matematičar sa povijesti, odgovor je u brojevima, brojeve koriste u matematici i u povijesti da bi kronološki obradili i datirali povijesne događaje. E pa Gospodin Fomenko je otkrio nepravilnosti u tim istim povijesnim kronološkim sljedovima, toliko je bio zaintrigiran s onim što je otkrio da več 40 godina istražuje kronološke događaje i otkriva nevjerojatne neistine u njima samima pa tako i u povijesti.

Ono što je Fomenko otkrio svatko može pročitati u mnogim njegovim knjigama, nama je trenutačno najvažnija serija njegovih uradaka pod imenom: New Chronology ( History: Science or Fiction) ili Nova Kronologija (Povijest: Znanost ili Fikcija) njegove radove možete naći na različitim torrentima, ja vam ih ne mogu predstaviti na ovoj stranici jer sadrže više megabajta nego li mi je dozvoljeno prostora za cijelu stranicu.

Kratki izvodi iz Nove Kronologije:

· Različiti opisi istih povijesnih događaja često nose različite datume i opise te lokacije koje su im nadodali povjesničari i prevoditelji, na takav su način stvorili brojne „fantomske kopije“ tih istih događaja.

· Današnje opće prihvaćena povijesna kronologija u velikoj većini je napravljena od strane Josepha Justusa Scaligera u povijesnom opusu pod nazivom: Opus Novum de emendatione temporum (1583) i Thesaurum temporum (1606) sve te knjige pune su olako napisanih datuma koji su proizvoljno pisani bez znanstvene verifikacije, knjige imaju ponavljajuče sekvencije datuma koje su djeljive ili se slažu sa kabalističkim brojevima 333 i 360. Ovu kronologiju je završio jezuit Dionysious Petavius u djelima: De Doctrina Temporum, 1627 (v.1) and 1632 (v.2)

· Arheološka datiranja, dendrokronološka datiranja, paleografska datiranja, numizmatička datiranja, radio karbonska datiranja i ostale metode datiranja antičkih izvora koje su nam danas poznata su pogrešni, ne točni, ne precizni, ili zavisni od tradicionalne kronologije

· Ne postoji jedan jedini dokument koji se uspješno može datirati prije 11 stoljeća. Većina „antičkih“ artefakata ne mogu imati nikakvo drugo objašnjenje nego li dogovorno (konsenzusom)

· Povijest antičkog Rima, Grčke i Egipta, je spravljena za vrijeme Renesanse od strane humanista i svećenika, uglavnom na bazi dokumenata koje su sami napravili.

· Stari Zavjet izdaje događaje od 14tog do 16tog stoljeća NE, i to na području Europe i Bizanta, sadrži proročanstva o „budućim“ događajima povezanima s Novim Testamentom, koji izdaje događaje koji su se dogodili od 1152 do 1185 NE

· Religijska povijest teče ovako: pred kršćanski period prije 11 stoljeća NE, Bachus period kršćanstva od 11 do 12tog stoljeća NE, Kršćanstvo od 12-16tog stoljeća NE i njegove mutacije u: Ortodoksno kršćanstvo, Katoličko kršćanstvo, Judaizam i Islam

· Najvjerojatniji prototip povijesnog Isusa je bio u liku i djelu Bizantskog imperatora Andronikosa prvog Komnenosa (navodno živio od 1152 do 1185 NE), koji je poznat po svojim reformama, djelima a koji su se reflektirali u „biografijama“ mnogih stvarnih i nestvarnih osoba, čak i Engleskih kraljeva.

· Velika kompilacija djela Claudiusa Ptolomeja, tradicionalno je datirana oko 150 godine NE, smatra se kamenom temeljcem klasične povijesti, ti radovi su skupljeni u 16tom i 17tom stoljeću sa astronomskim podatcima od 9tog do 16tog stoljeća

· 37 kompleta egipatskih horoskopa-zodijaka pronađenih u Danderahi, Esnai i drugim hramovima imaju jedinstvene astronomske obilješke koje datiraju od 1000NE do 1700NE (Nove Ere)

· Knjiga Otkrivenja onako kako je mi znamo, sadrži horoskop –zodijak koji je datiran na 25.09 do 10.10.1486 kojeg je sastavio kabalist Johannes Reuchlin

· Horoskopi-zodijaci pronađeni na Sumerskim i Babilonskim glinenim pločicama ne sadrže dovoljno astronomskih podataka, nadalje, sadrže solucije od 30-50 godišnje promjene na vremenskoj osnovici pa su zbog toga potpuno beskorisne za vremensko datiranje

· Staro kineski podatci o eklipsama su potpuno beskorisni za vremensko datiranje jer sadrže pre više eklipsa koje se nisu astronomski dogodile. Staro kineske tabele prolaza kometa, čak i ako su točne, ne mogu se koristiti za datiranje.

· Velika otkrića kao što su: otkrića baruta, pušaka, papira i mašina za tiskanje, su otkriveni u Europi u periodu između 10tog i 16tog stoljeća

· Antičke Rimske i Grčke statue, koje pokazuju perfektno poznavanje ljudske anatomije, su lažnjaci proizvedeni u Renesansi kad se po prvi put dala takva naredba

· Nije postojalo ništa što je ličilo na Tartarsku i Mongolsku invaziju, koja je bila popraćena sa 2 stoljeća tiranije i ropstva, jer su takozvani Tartari i Mongoli bili pravi predci modernih Rusa, koji su živjeli u dvojezičnoj državi gdje se su se jezici iz Turske i Ruske obitelji slobodno govorili. Dakle Rusija i Turska su nekad bili dijelovi istog carstva. Ova staro Ruska država je bila upravljana od strane duple strukture, civilnih i vojnih vlasti,a horde su bile profesionalna vojska koja se regrutirala kroz danak u krvi. Mongolska invazija je bila kaznena operacija protiv regija imperije koja je odbijala plaćanje nameta i poreza. Tamerlane je vjerojatno bio Ruski vojskovođa

· Oficijelna Ruska povijest je bezobzirna krivotvorina koju su sastavili gostujući Njemački učenjaci koji su dovezeni u Rusiju da bi legalizirali Romanove i njihovu dinastiju na usponu

· Moskva je osnovana u 14tom stoljeću NE. Bitka kod Kulikova se odigrala u Moskvi

· Car Ivan Grozni je spoj ni manje ni više nego 4 vladara, predstavlja dvije dinastije rivale: legitimne Godunove i ambiciozne Romanove

· Engleska povijest od 640NE do 1040NE i Bizantska povijest od 378NE do 830NE su reflekcija istih kasno srednje vjekovnih originala, koji su izbjeglice iz Bizanta i križari donijeli u Englesku pred bijegom od Islama i padom Bizanta

Prema Fomenku i Novoj Kronologiji (koju je Fomenko radio kroz dekade zajedno sa mnogim drugim znanstvenicima kroz detaljno ispitivanje astronomskih fenomena i matematičke kalkulacije vezane za iste) tradicionalna kronologija se sastoji od četri kopije preklapajuće sa „pravom kronologijom“ koja je trajala 350 godina i koja je prebačena nazad u vrijeme u interesantnim intervalima od 350 godina sa nekim revizijama. Svi događaji i likovi koji sežu više u prošlost od 11 stoljeća prezentiraju „fantomske refleksije“ stvarnog srednjeg vijeka i njegovih učesnika. Prije nego li je tisak izmišljen, izjave nekih svjedoka su se prepričavale po nekoliko puta prije nego li su zapisane, to je još išlo kroz dodatne krugove kopiranja i prijevoda, povećavajući netočnost i udaljujući se od istine. Imena su krivo zapisivana do točke da su malo imale veze sa stvarnim originalnom. Fomenko tvrdi da je to jedan od uzroka zašto su različiti kronolozi miješali uzorke i podatke, jer su vjerovali da se jedan te isti događaj u stvari dogodio nekome drugome ili su istu osobu povezivali sa različitim događajima s kojom ta ista nije imala veze. Fomenko opravdava ovaj događaj jer u mnogim slučajevima originalnih dokumenata nikad nije ni bilo. Fomenko tvrdi da su nam sve činjenice povezane sa antičkim svijetom poznate preko radova koji datiraju između 15tog i 18tog stoljeća, koji opisuju događaje tisućama godina kasnije nakon gubitka originala. Na primjer radovi: Anali i Povijest koji opisuju povijest antičkog Rima i Grčke su konvencionalno datirani oko 1100NE, više od tisuću godina nakon što su se ti događaji zaista i dogodili i nakon što 1000 godina nisu izazivali pažnju učenjaka. Fomenko smatra da su ti dokumenti u stvari proizvod falsificiranja povijesti i da su napisani po prvi put u 15tom stolijeću. Fomenko je poprilično zaokupljen događajima u Bizantu i Rusiji, zbog toga mi se iz prva nije svidio jer sam mislila da je pretjerani Rusofil i Bizantofil ali nakon dubljeg i pomnog čitanja svih dostupnih uradaka ovog matematičara shvatila sam da on u svemu ovome gore navednom zaista i ima pravo. Nemam toliko vremena da prebacim sve činjenice koje je Fomenko otkrio, kao što sam več prije rekla njegova djela su obimna i iziskuju dugogodišnje čitanje jer je Fomenko zaista uradio dobar posao i pokazao nam bezbrojne dokumente i njihove falsifikate u povijesti koji su postali današnji originali i dijelovi oficijelne povijesti.

Želite li za početak pročitati neke osnove o radu Fomenka poslužit će vam članak na Engleskom:

http://en.wikipedia.org/wiki/New_Chronology_%28Fomenko%29

A mi krećemo dalje u povijesnoj potrazi za istinom tj. lažima.

Dozvolite mi da naveden nekoliko povijesnih laži koje su imale poprilično kratke noge ali su dobar primjer da i onima koji vode svijet i koji upravljaju milijunima ljudi nije za vjerovati.

Izjave:

· Nisam imao seksualne odnose sa tom ženom, sa Gospođicom Levinsky. Nikad nisam nikomu lagao, ni jedanput, nikada. Ove optužbe su lažne. Trebam se vratiti nazad na posao za američki narod. Hvala vam. To je rekao bivši američki predsjednik Bill Clinton, 26.01.1998

· Nisam prevarant, rekao je bivši američki predsjednik Richard Nixon, odbijajući napade i optužbe za svoje sudjelovanje u Watergate skandalu

· Pronašli smo oružje za masovno uništenje, obavještajne službe ove i ostalih vlada su prikupile podatke o tome da Iračka vlada i vođa proizvode neke od naj ubitačnijih oružja ikada proizvedeni na kugli zemaljskoj. Sadam Husein je opasnost jer radi sa Al Qaedom. Izjavio je bivši američki predsjednik George Bush. 17.03.2003

· Njemačka vlada želi sve probleme s drugim vladama riješiti na miroljubiv i civiliziran način….,… Nijemci neće nikoga napadati i neće okupirati nikoga. Rekao je Adolf Hitler 01.01.1939

· Siguran sam da će uslijediti otkriće oružja za masovno uništenje. Mi na tome upravo sada i radimo. Rekao je Colin Powell 04.05.2003

· USS Marine je potopljena od strane Španjolske mine u Havanskoj luci na Kubi, američki narod je zgrožen takvim ničim isprovociranim brutalnim napadom. Rekao je bivši američki predsjednik McKinley i dao potporu za Američko – Španjolski rat

· Suočite se sa činjenicom, američki ratni brod napali su komunisti u internacionalnim vodama i na taj način pojačali neprijateljstvo. Rekao je bivši američki predsjednik Johnson 04.08.1965 i tako počeo Vijetnamski rat. Lyndon Johnson je komentirao slijedeće: Koliko ja znam, naša vojska tamo puca na kitove.

· Mislim da nitko nije mogao predvidjeti pucanje brana u New Orleansu. Rekao je to ABC jutarnjim vijestima, bivši američki predsjednik George Bush nakon što je uragan Kathrina sravnio New Orleans.

· Nikad nisam lagao. Niti sam ikad pomislio lagati ljudima. Reako je to bivši britanski premijer Tony Blair 2005 na TV postaji Sky News

· Lee Harvey Osvald je sam djelovao u ubojstvu na predsjednika Kennedyja i ranjavanju teksaškog guvernera Jhon Conallyka. Izvod iz 888 stranica finalnog izvješća danog bivšem predsjedniku Johnsonu malo nakon Kennedyjeve smrti

· Atomska bomba je spasila milijune života, svijet će primijetiti da je atomska bomba bačena na Hirošimu pala na vojnu bazu. To je zato jer smo željeli u ovom prvom napadu da izbjegnemo koliko god možemo više ubojstva civila. Izjavio je bivši američki predsjednik Truman 06.08.1945

SVI ZNAMO DA SU TO BILE LAŽI

Ima toga još puno, puno,…BP i njegovu igru mačke i miša sa informiranjem javnosti o izljevu nafte u meksički zaljev nisam ni dotaknula kao i mnoge druge teme koje ću ostaviti za zasebne uratke.

Iskreno se nadam da će vam svi ovo podatci pomoći da malo dublje zavirite u povijesne „činjenice“ onako kako nam se serviraju u školi, kroz medije i publikacije.

Sretan lov na povijesnu istinu, bit će je zaista teško naći.



Članak prenesen sa: http://www.matrixworld-loviste.com/povijestiliobmana.htm



Piramide - spomenici ili tehnologija?


Ako ste ikada imali priliku stajati u blizini piramide, bez obzira da li su to piramide iz Gize, u Chicen Itzi, Iraku, Xianu u Kini ili Teotihuacanu, sigurno ste se osjećali strahopoštovanje prema tim golemim građevinama. Ja sam imala priliku posjetiti piramide na području Afrike, Centralne i Južne Amerike i na Kanarima. Prije par mjeseci prolazila sam s mužem pokraj piramide u Visokom i ona je na mene ostavila jednak dojam kao i ostale piramide – strahopoštovanje.

Mnogo se pisalo, snimalo i govorilo o piramidama u zadnjih dvjestotinjak godina, oni koji su se malo više bavili ovom temom znaju da postoje zvanične teorija pokrepljene tradicionalnom kronologijom koja se konstantno čuje u većini medija i tiskovina, s druge strane ta ista zvanična kronologija i arheologija sa zvaničnom poviješću baš i ne odgovaraju samim nalazima na terenu i u mnogome odaju mnoštvo nelogičnosti. Zbog svega toga odlučila sam se malo pozabaviti tim velebnim znanjima i otkrićima koji imaju veze s njima.

Christopher Dunn autor knjige pod nazivom "The Giza power plant – technologies of ancient Egypt", inženjer po struci, bavi se ovom tematikom preko 45 godina u zadnje 3 dekade objavio je značajan broj radova i lako ćete naći njegova djela na internetu. Dunn trenutačno radi kao upravitelj odjela za inženjerske projekte u vezi upravljanja laserima. Dunn je u svome bestseleru opisao piramide u Gizi kao ogromne mašine – elektrane. Nakon što sam pročitala ovu knjigu shvatila sam da Dunn, bez obzira što o tome misli mainstream zajednica, ima pravo. Dunn je piramidama iz Gize prišao sa svoje inženjerske strane, koristeći se vjerovali ili ne: reverzibilnim inženjeringom. Znam, mnogi od vas će reći: ali reverzibilni inženjering se može koristiti samo na naprednijoj tehnologiji, tj. Na tehnologiji naprednijoj od one naše. Zvanična znanost piramide iz Gize gleda kao velike objekte koji su se napravili uz pomoć stotina tisuća robova i zanatlija sa najjednostavnijim alatima i bez poznavanja kotača. Ja ću spomenuti samo par stvari koji ne idu u prilog takvim tvrdnjama: Egipat u doba faraona jednostavno nije imao toliko ljudstva i sredstava da sve piramide napravi na tako plauzibilan način koji nam je opisan u povijesnim udžbenicima. Nadalje egipatske piramide kao i cijela egipatska kultura je retrogradna, to znači da su starije piramide monumentalnije i složenije u izvedbi dok su mlađe piramide (i hramovi i mumije) jednostavnije i manje. Zadnje ali ne manje važno: način građenja uz pomoć ogromnih nasipa su neutemeljeni jer ostatak od takvih kilometarskih nasipa – rampi ne postoji, dalje teorija o gradnji uz pomoć skela i kranova je također neutemeljena, inženjeri su prije 15tak godina pokušali to isto uraditi na piramidi od nekoliko metara visine i to uz pomoć bagera, pa nisu uspjeli niti pogoditi pravilan nagib stranice piramide a kamo li što više. Vratimo se nazad na Dunna, ono što je on lijepo objasnio u svojoj knjizi je slijedeće:

Piramide u Gizi, naročito velika piramida u Gizi nisu grobnica za jednog čovjeka, nema slikarija, rezbarija i svega onoga što prati pogrebno mjesto za faraone. U velikoj piramidi u Gizi pronađene su velike količine soli, neprerađene morske soli nastale postepenim povlačenjem mora, što može imati veze sa zadnjim plavljenjem platoa Gize od prije nekih 6000-4000 godina. Drugo je misterija obrađivanja kamena granita korištenog u piramidama, granit je jedan od najtvrđih oblika kamena, obrađen je gotovo do uglađenosti sa potpuno ravnim kutovima, ako su egipćani gradili piramide samo sa bakrenim oruđem, takav nivo obrade je NEMOGUĆ. Plato Gize je prekopan tunelima koji se križaju pod ravnim kutom (imala sam priliku skoro upasti u jednog od njih, većina ih je zatvorena sa debelim cementnim pločama). Svi ti tuneli vode od prastarog toka Nila nekih 10tak kilometara prema zapadu od platoa Gize i svi vode do same velike piramide. Znakovito je sa su ti isti tuneli napravljeni na dva nivoa jedan dublji koji je nosio hladnu vodu i jedan plići koji je nosio toplu vodu u veliku piramidu. Velika piramida ima još jednu neobičnost to je njezina audio rezonanca u tonu F#, ostale piramide imaju svoje vlastite tonske rezonance i svi su drugačiji. Dunn je na osnovu dokaza koje je pronašao u velikoj piramidi i oko piramide shvatio da mi danas nemamo znanja napraviti to jest duplicirati proizvodnju energije na način kako se to radilo prije 6000 i više godina. Dunn smatra da je proizvodna energije prestala nakon slijeda prirodnih katastrofa koje su tok Nila prebacili u današnje korito, pitanje je zašto ljudi koji su preživjeli te iste katastrofe nisu ponovo napravili tunele za vodu iz Nila i pokrenuli proizvodnju, odgovor bi mogao bit u samoj egipatskoj kulturi, on je polako ali sigurno tonula u simplifikaciju, napredne stvari su se zaboravljale kako su ljudi sa tim znanjem umirali u katastrofama, na kraju imamo samo spomenike nekadašnjem znanju i vještini koje je daleko iznad našeg sadašnjeg saznanja.

Profesor kemije Joseph Davidovits rođen u Francuskoj 1935 godine, osnivač instituta za geopolimere iz Francuske, i nositelj najvišeg ordena Francuske: Ordre National du Mérite, dugi je niz godina ispitivao sastav stijenja velike piramide u Gizi dok nije dokazao da su blokovi iste piramide izlijevani i pravljeni in situ (na mjestu). Nemojte misliti da je Davidovits samo slučajni sretnik ako je otkrio nešto tako, on je znanstvenik sa bogatim radnim opusom od 130 znanstvenih uradaka i više od 50 patenata. Ono što je jako interesantno je isti sastav stijenja to jest kompozita kao i u piramidama u Visokom (ako ste ikada sumnjali u mogućnost da su „brda“ u Visokom piramide, ovo bi vas trebalo razuvjeriti).

Nadam se da vam je ovo sasvim dovoljno podataka da piramide više nikad ne vidite istim očima kako ste ih vidjeli do sada.


Preneseno sa: http://www.matrixworld-loviste.com/piramidespomeniciili.htm




Piramide - elektrane


Što Kenyon i Dunn kažu o načinu rada piramida - elektrana?

U knjizi "The Giza Power Plant: Technologies of Ancient Egypt" prikupio sam obilje činjenica i zaključaka, koji se temelje na stručnom razmatranju konstrukcije Velike piramide i gotovo svih artefakata pronađe-nih u njoj. Kad se sve to zajedno prouči, potkrjepljuje moju pretpostavku da je Velika piramida bila elektrana, a Kraljeva odaja njezin centar. Uz pomoć elementa koji opskrbljuje naše Sunce (vodik), i sjedinjujući energiju univerzuma s energijom Zemlje, drevni su Egipćani vibracijsku energiju pretvarali u mikrovalnu energiju. Konstruktori i operateri su, da bi elektrana funkcionirala, morali inducirati vibracije u Velikoj piramidi koje su bile u skladu s harmonijski rezonantnim vibracijama Zemlje. Kad bi piramida vibrirala u skladu sa Zemljinim pulsom, postajala je oscilator i mogla je podržavati prijenos energije iz Zemlje uz malo ili nimalo reakcije.

Kraljičina odaja, smještena u sredini piramide i točno ispod Kraljeve odaje, sadrži neobičnosti posve različite od onih opaženih u Kraljevoj odaji. Karakteristike Kraljičine odaje ukazuju na to, da je njezina posebna svrha bila proizvodnja goriva, što je od goleme važnosti za svaku elektranu. Premda bi bilo teško točno odrediti kakav se proces zbivao unutar Kraljičine odaje, čini se da je ondje uvijek iznova dolazilo do kemijske reakcije.

Preostala tvar što ju je proces ostavljao za sobom (soli na zidu odaje), ono što se može zaključiti po artefaktima (višekraka kuka i drvo slično cedrovini) i građevinski detalji (Gantenbrinkova "vrata", naprimjer) previše su upadljivi da bi se mogli ignorirati. Sve to ukazuje na vjerojatnost da je energija koja se stvarala u Kraljevoj odaji bila rezultat učinkovite operacije dobivanja vodika u Kraljičinoj odaji.

Oprema koja je davala poticajne impulse najvjerojatnije se nalazila u podzemnoj jami. Prije ili u vrijeme "okretanja ključa" za pokretanje poticajnih impulsa, u sjeverno i južno okno Kraljičine odaje pumpale su se kemikalije, ispunjavajući ih sve dok nije dolazilo do kontakta između višekrake kuke i elektroda što su stršile iz vrata. Prodirući u Kraljičinu odaju, te su kemikalije proizvodile vodikov plin koji je ispunjavao unutrašnje prolaze i odaje piramide. Otpadni materijal iskorištenih kemikalija prolazio je horizontalnim prolazom i niz okno okomitog rova.

Inducirana poticajnim impulsima vibracije - usklađenim s rezonantnom frekvencijom cijele građevine - vibracija piramide postupno je povećavala amplitudu i oscilirala u skladu s vibracijama Zemlje.

Harmonično udružena sa Zemljom, vibracijska je energija potom obilato tekla iz Zemlje kroz piramidu, te utjecala na niz usklađenih rezonatora tipa Helmholtz, smještenih u velikoj galeriji, gdje su se vibracije pretvarale u zvuk koji se prenosi zrakom. Zahvaljujući akustičnom dizajnu velike galerije, zvuk je bio usmjeren na prolaz što je vodio do Kraljeve odaje. Samo frekvencije u skladu s rezonantnom frekvencijom Kraljeve odaje mogle su proći kroz akustični filtar, koji se nalazio u predsoblju.

Kraljeva je odaja bila srce elektrane u Gizi, impresivno središte koje se sastojalo od tisuća tona granita, koji je sadržavao pedeset pet posto kristala silicijeva kvarca. Odaja je bila izgrađena tako da što manje potiskuje vibracije, a njezine su dimenzije stvarale rezonantnu šupljinu koja je bila u skladu s nadolazećom akustičnom energijom. Dok je granit vibrirao u skladu sa zvukom, to je stvaralo pritisak na kvarc u kamenu i stimuliralo elektrone da teku u pojavi poznatoj kao piezoelektrični efekt.

Energija koja bi u tom trenutku ispunjavala Kraljevu odaju, postala je kombinacija akustične i elektromagnetske energije. Oba oblika energije pokrivaju široki spektar harmonijskih frekvencija, od osnovnih infrazvučnih frekvencija Zemlje do ultrazvučnih i viših elektromagnetskih mikrovalnih frekvencija.

Vodik je slobodno apsorbirao tu energiju, jer su se graditelji elektrane u Gizi pobrinuli, da frekvencije s kojima je Kraljeva odaja bila usklađena bude harmonična s frekvencijom na kojoj titra vodik. Slijedom toga, atom vodika, koji se sastoji od jednog protona i jednog elektrona, učinkovito je apsorbirao tu energiju, a njegov je elektron "podignut" u više energetsko stanje.

Sjeverno je okno služilo kao prijenosnik, ili vodič valova, a njegova prvobitna metalna oplata - koja je krajnje precizno prolazila kroz piramidu izvana - služila je za usmjeravanje mikrovalnog signala u Kraljevu odaju. Mikrovalni signal koji je prolazio kroz taj vodič valova, mogao bi biti isti onaj za kojeg danas znamo da ga stvara atomski vodik, a ispunjava univerzum i neprestano bombardira Zemlju. Taj se mikrovalni signal vjerojatno reflektirao s vanjske strane piramide, a potom se usmjeravao niza sjeverno okno.

Putujući kroz Kraljevu odaju i prolazeći kroz pojačalo u kristalnoj kutiji, smješteno na njegovu putu, ulazni je signal pojačavao svoju snagu uslijed međudjelovanja s izrazito aktivnim atomima vodika u pojačalu rezonantne kutije u odaji. To je međudjelovanje prisiljavalo elektrone da se vrate u svoje prirodno stanje. S druge strane, atomi vodika oslobađali su energiju iste vrste i frekvencije kao i ulazni signal. Ta "stimulirana emisija" bila je praćena ulaznim signalom i slijedila je isti put.

Proces je rastao eksponencijalno - povećavajući se trilijunima puta. Ono što je u odaju ulazilo kao niski energetski signal, pretvaralo se u usporednu zraku goleme snage dok se skupljala u mikrovalnom prijamniku smještenom u južnom zidu Kraljeve odaje, a potom je usmjeravano kroz metalom obloženo južno okno izvan piramide. Ta je zgusnuta zraka bila razlog iz kojeg su sva znanost, tehnologija, vještina i nebrojeni sati rada utrošeni na projektiranje, testiranje i gradnju elektrane u Gizi.

Za veći dio našeg neznanja o drevnim kulturama krivi su teoretičari, koji ignoriraju dokaze ako se oni ne uklapaju u njihove teorije ili se odnose na nešto izvan njihovog područja stručnosti. Katkad je potreban strojar da bi prepoznao strojeve ili nešto izrađeno strojevima! Slijedom toga, veći dio dokaza koji upućuju na to da je svrha Velike piramide bila nešto drugo, a ne grobnica, jednostavno je ignoriran, odbačen bez ozbiljnog promišljanja, ili jednostavno proglašen čistom slučajnošću.

Tehnologiju korištenu unutar Velike piramide možda je jednostavno shvatiti, ali ju je teško primijeniti, čak i za našu tehnološki "naprednu" civilizaciju. Međutim, ako netko bude želio iskušati ovdje iznesenu teoriju, njegovu ili njezinu viziju može poduprijeti spoznaja, da bi iskorištavanje takvog izvora energije ekološki zadovoljilo one koji su zabrinuti za dobrobit okoliša i budućnost ljudske vrste.

Spajajući znanost i glazbu, drevni su Egipćani uskladili svoju elektranu s prirodnom harmonijom Zemljine vibracije (u prvom redu djelovanja plimne energije izazvane gravitacijskim učinkom što ga Mjesec ima na Zemlju). Rezonantna sa životnom silom majke Zemlje, Velika piramida u Gizi ubrzavala je i fokusirala svoj puls, pretvarajući ga u obilje čiste energije.

U svim tekstovima što sam ih pročitao, navedeno je da je velika galerija izgrađena od kamena vapnenca. No ja sam gledao granit! Niže u galeriji opazio sam mjesto gdje je vapnenac prelazio u granit. Razgledao sam strop i vidio, umjesto grubog vapnenca koji se mrvi, što ga čovjek vidi kad uđe u galeriju, nešto što se s udaljenosti od osam i pol metara ispod doimalo poput glatkog, izrazito poliranog granita. To je za mene imalo golemu važnost. Imalo je smisla da je prostor bliži centru elektrane izgrađen od materijala otpornijeg na toplinu!

Potom sam više pozornosti obratio tragovima gorenja na zidovima. Ispod svakog izbojka vidjeli su se znakovi teških oštećenja izazvanih toplinom, na razdaljini od otprilike trideset centimetara, a činilo se da su najveća oštećenja u sredini tragova gorenja. Tada sam, vizualno, postavio ravnu crtu od sredine svakog traga gorenja, i projicirao je niz kosi prilaz galeriji. Tada me obuzelo golemo uzbuđenje. Crta se pružala ravno do proreza na prilazu!

U knjizi The Giza Power Plant iznio sam teoriju da su se u tim prorezima nalazili harmonijski rezonatori, usmjereni vertikalno prema stropu. Također sam iznio teoriju da je unutar Kraljeve odaje došlo do eksplozije vodika, što je zaustavilo rad elektrane. Ta je eksplozija objašnjavala mnoge druge neobične pojave, ranije primijećene unutar Velike piramide, te sam zaključio da je eksplozija također uništila rezonatore u velikoj galeriji, izazvavši strahovit požar.

Dokazi su postali vidljivi samo zahvaljujući jakim svjetlima kamera, a preda mnom su se pojavili, kao nikad prije - pougljenjeni dokazi koji potkrjepljuju moju teoriju. To su dokazi kakve nisam čak ni tražio!


Preneseno sa: http://www.matrixworld-loviste.com/piramideelektrane.htm




Jezgra života


„Postoji neko jezgro u svemiru iz kojega mi dobivamo svu snagu, sva nadahnuća. Ono nas vječno privlači i ja osjećam njegovu moć i vrijednosti koje ono emitira cijelom svemiru i time održava sklad. Ja nisam prodro u tajnu toga jezgra, ali znam da postoji i kada hoću da mu pridam kakav materijalni atribut onda mislim da je to svjetlost, a kada pokušam da ga shvatim duhovno onda je to ljepota i samilost. Onaj koji nosi u sebi tu vjeru osjeća se snažan. Rad mu čini radost, jer se i sam osjeća jednim tonom u sveopćoj harmoniji.“

Nikola Tesla


Kada u trenucima udubljenja promatramo svoj unutarnji i vanjski svijet u traganju za odgovorima na pitanja koja nam život postavlja, možemo osjetiti kako sve kao pod djelovanjem privlačne sile biva postupno uvučeno u jednu tajanstvenu točku u nutrini našega bića.

Ako smo redovito pažljivi to bezdimenzionalno središte počinjemo prepoznavati kao istinsko središte iz kojega zapravo proizlazi i zrači naš život. Također sve više osjećamo njegovu povezanost sa sveukupnošću života.

Otkuda dolazi sve što postoji, sve što opažamo iz trenutka u trenutak?

Bilo da smatramo da je svemir nastao iz zvuka, ili iz svjetla, toj vibraciji, tom stvaralačkom valnom kretanju morao je prethoditi izvor, jedna nepokretna točka, magnetsko mirujuće svjetlo iz kojega je nastao prvi pokret, zvuk, ili zrak svjetla.

U tišini zadubljenja također možemo osjetiti kako je taj nepokretni centar još uvijek prisutan u nama i kako u svakom trenutku iz njega pulsira život; Iz njega i u njemu je sva energija i sve informacije. Jedino u njemu i iz njega možemo nešto uistinu znati.

Mnogostruke pojave kompleksnog svijeta koji opažamo mogu se razložiti uvijek do dvojstva, dviju suprotno polariziranih snaga.
Iz jednoga nastaje dvoje, čineći sveto trojstvo, a iz dvoga nastaje sve ostalo. Sve oko nas uvijek je pod pokroviteljstvom tih dvojnih snaga. I u svakom trenutku - ovdje i sada - istovremeno se događaju oba procesa: stvaranje i poništavanje, odnosno susret suprotnosti i vraćanje svega natrag jednomu.

Gnostička učenja u tomu smislu govore o dva prirodna reda, statici i dijalektici, carstvu svjetla i carstvu tame. Prvom kao uzroku, nepromjenjivom i stvaranom, drugom kao promjenjivoj i prolaznoj posljedici, samo projekciji. Pri tomu oba ostaju povezana time što je nepokretna točka, sjeme svjetla uvijek u središtu svega stvorenoga.

Da bi se čovjek probio iz zbunjujućeg života baziranog na čulnim opažanjima, koja ga drže zarobljenim i varaju ga o prirodi stvarnosti, potreban je proces razlaganja svih opažanja i iskustava, misli i osjećaja, na temelju snage svijesti iz središta, mistično nazvane snagom ruže srca.

Time jača nepokretni centar našega bića, u odnosu na periferiju, svjetlo u odnosu na tamu. Preokreće se smjer toka energije, odnosno smjer vrtnje energetskih centara ljudskog sustava.

To je nezaobilazni proces za uvid u stvarnu prirodu života i njegove zakone, i za put čovjekova povratka svjesnoj komunikaciji s Bogom.

To je put na komu se razvijaju intuicija i inspiracija i postaju temelj života i djelovanja, a razmišljanje i čula podređeni instrumenti koji više ne rasipaju nepotrebno energiju.

Osjećaj nadahnuća prati osjećaj povezanosti i univerzalnosti, osjećaj sklada i ljepote u pozadini svega kao jedne cjeline. Iako nismo sami stvaratelji, osjećamo vrlo blisko protok moćne struje stvaranja, sretni da joj možemo služiti.

Na tom putu postajemo sve sigurniji da postoji samo jedan izvor svih izvora. Izvor svjetla, ljubavi, života.

Također osjećamo da se on još uvijek ne može u potpunosti očitovati u nama, iako možemo biti sigurni da bi to htio.

Što bi Bogu moglo odoljeti? Što bi moglo stajati na putu božanskoj želji? Ipak, ona se neće ispuniti, dok god je ne susretne ista, neodoljiva želja s naše strane, praćena sve većim razumijevanjem i bezuvjetnom predanošću.



Pripremila: Eloratea




Više članaka...

Stranica 195 od 318

195

Podržite Val-Znanje donacijama. HVALA!

Iznos: 

Jedinstvenih posjetitelja:

mod_vvisit_counterDanas372
mod_vvisit_counterJučer1055
mod_vvisit_counterOvaj tjedan6762
mod_vvisit_counterOvaj mjesec31787
mod_vvisit_counterUkupno od 01.08.2010.2867328

Online:

Trenutno aktivnih Gostiju: 222