Croatian English French German Italian Portuguese Russian Serbian Spanish

Metafizika


Vanzemaljske otmice, demonske posesije, i legenda o vampiru


Ovaj tekst je Laura Knight-Jadczyk napisala 1994., bez obzira koliko je godina prošlo od njegova postanka, uradak je još uvijek aktualan i za mnoge informativan.

Originalni tekst možete pročitati na:

http://www.sott.net/articles/show/142793-Alien-Abduction-Demonic-Possession-and-The-Legend-of-The-Vampire

Napomena: Ovaj tekst je napisan pred kraj 1994. Mnogo informacija se pojavilo od tada kao rezultat neprekidnog istraživanja. Predložili bi čitatelju da bi bilo dobro pročitati našu Kronologiju istraživanja o tajnoj vladi kao i našu diskusiju o Kozmičkoj KONTRAOBAVJEŠTAJNOJ DJELATNOSTI za puno kompletniju (iako još uvijek u procesu stvaranja) informacijsku bazu. Ove dodatne informacije mogu baciti drugačije svjetlo na "poimanje" fenomena u sadašnjosti, iako su im preteče iste.

Ljude su od pamtivijeka posjećivala raznorazna čudnovata bića. Neka od njih su bila potpuno fantastičnog opisa kao i aktivnosti. Do sada je najučestaliji tip, ustvari bio humanoidan-- što znači da je imao neke sličnosti sa ljudskom fizičkom konfiguracijom-- iako su njihove moći bile nad-ljudske.

Jedna od zajedničkih odlika tih posjeta je da biće sa čudnim, svjetlucavim ili prodornim očima dolazi po noći i nekako siše energiju, krv, ili životnu snagu od žrtve koja je onemogućena zvati u pomoć jer je umno i tjelesno paralizirana.

Drugi najčešći efekti su neobična svijetla i pad temperature.

Zabilježeno je da ta čudna bića imaju razne moći koje uključuju sposobnost da nestanu, lete, kontroliraju vrijeme, upravljaju ponašanjem životinja, mijenjaju svoj oblik u životinjski, da prolaze kroz čvrste objekte i da seksualnim odnosom prave hibridnu djecu sa svojim žrtvama. Pravljenje takve djece, čini se, jedino je moguće ako dođe do interakcije "muškog" bića sa ženom iz porodice ljudi, iako su uobičajeni i drugačiji incidenti sukubusa, kad žensko biće, ima seksualni odnos sa muškarcem iz porodice ljudi.

U svojoj klasičnoj studiji Putovnica za Magoniju (1969), francuski je znanstvenik Jacques Valle prezentirao mnoge primjere sličnosti između pojavljivanja vila i NLO-a. Jean Bastide, u La memoire des OVNI (1978) je otišao korak dalje i rekao: „moderni kontakti uspostavljeni sa vanzemaljcima poštuju potpuno iste zakonitosti kao i kontakti u prošlosti sa bićima koja su imala manje više ljudsku formu“.

Klasičan primjer navodne tjelesne intrakcije sa sukubusom je prezentiran u knjizi naslovljenoj Opsjednuti. Slijedi zabilježeni intervju sa žrtvom:

P: Kako ste primijetili da nešto nije u redu?

O: Način na koji sam se probudio, pretpostavljam.

P: Nešto je bilo drugačije u tome?

O: Da, bilo je kao da sam – oh, bačen sa litice ili tako nešto. Znate, kao da me je neka nasilna radnja probudila.

P: Možete li opisati što ste vidjeli?

O: Isprva nisam vidio ništa. Samo sam osjećao tu ogromnu paniku – nisam bio siguran jesam li imao noćnu moru ili ne.

P: Što vas je uvjerilo da niste imali noćnu moru?

O: Njene krljušti.

P: Njene krljušti. Pod to mislite na krljušti kao kod zmije?

O: Da.

P: Rekli ste „ona“. Te krljušti su bile na ženi?

O: Da.

P: Da li bi ste je mogli opisati?

O: Da budem iskren, mrzim i pomisliti na nju. Njena koža je bila papirnato bijela, ali je bila po nekim mjestima pokrivena sa krljuštima koje sam već spomenuo, a na drugim mjestima sa otvorenim ranama, kakve biste mislili da ima gubavac ili nešto tako. I iz tih rana je curio gnoj.

P: Koliko je bila stara?

O: Pretpostavljam šezdeset-pet ili sedamdeset godina. Ne mogu biti siguran.

P: Što ste još najprije primijetili o njoj?

O: Imala je dugu, bijelu, istrošenu kosu i njene oči su bile potpuno crvene a unutrašnjost njenih usta i usne su bile zelene. Neki od njezinih zubi su nedostajali a one koje je imala su bili vrlo dugački i vampiroliki.

P: A njeno tijelo?

O: To je bila čudna stvar. Njeno tijelo je bilo čvrsto, znate, kao u mlade žene.

P: Što je uradila?

O: Nekako me je paralizirala. Vidio sam je kako izlazi iz sjene do našeg kreveta i osjetio sam što mi želi uraditi ali je nisam mogao zaustaviti.

P: I što se onda dogodilo?

O: Onda se uspela na mene, u dominantnu poziciju i počela me jahati. To je jedini način na koji bi to mogao objasniti.

P: Je li bilo ugodno?

O: Ne, ne. U stvari, ne sjećam se da sam išta osjećao, osim panike i potpunog terora.

P: Što je Janet radila za vrijeme svega toga?

O: Malo nakon što sam se probudio i bio budan na neko vrijeme shvatio sam da je Janet ranije otišla na donji kat da bi spavala na kauču, što ponekad zna uraditi za velikih vrućina.

P: Što je biće učinilo slijedeće?

O: Dolazilo je do seksualnog klimaksa. Samo je pogledala na mene i osmjehnula se pokazujući te nevjerojatne zube. Pokušao sam odvratit svoj pogled od nje ali je nešto prikovalo moje oči na nju. Mogao sam znati kad je doživjela orgazam jer bi se malo protresla i osmjeh bi joj se povećao.

P: Imala je orgazme?

O: O da, moglo se to vidjeti po njezinim izrazima i pokretima.

P: I što se onda dogodilo?

O: Onda je nestala.

P: Samo tako?

O: Samo tako. Samo je nestala. I to je trenutak kada sam primjetio ljepljivu supstancu svuda po meni.

P: Ljepljivu supstancu?

O: Da. Pretpostavljam da bi je mogli usporediti sa spermom, barem njezinu teksturu. Ispuštena je iz kreaturine vagine. I boljelo me je.

P: Boljelo?

O: Da, kao da sam imao dugotrajan seks, iako je u stvari trajao samo par minuta. Ali onda sam se počeo pitati da se nisam onesvijestio za vrijeme njega, jer kao što sam rekao, genitalije su me vrlo boljele.

P: Što se onda dogodilo?

O: Otišao sam u kupaonicu i pregledavao sam se. Tekućina po mom tijelu imala je vrlo jedak miris. Otišao sam pod tuš i isprao sam je što sam brže mogao. Morao sam vrlo jako trljati.

Vjerovanje da su ovo nadnaravna bića se može naći u svakom društvu oko svijeta. Ovo je uobičajena tema u svim religijama i folkloru. Čini se da su izvještaji, pod krinkom fenomena otmica od strane NLO-a/vanzemaljaca, toliko česti u današnjim danima kao što su i uvijek bili. Incident koji je imao slične paralele sa gore navedenim slučajem je zabilježen u nedavnoj knjizi:

„Ovaj put, dok je ležao na stolu, nakon što je morao popiti tekućinu koja je mirisla na cimet, vidio je bjelokosu ženu koja je hodala prema njemu. Rekao je da je ona izgledala blago i možda čak suosjećajno. Popela se na njega, inicirajući seksualni odnos, i kad je bilo gotovo otišla je od njega.“

„Sjeća se da se jednom kad je imao trinaestak godina probudio i vidio čudnu ženu, tamnih očiju sa bijelom tankom kosom, prišla mu je u nepoznatom okružju. Popela se na njega i počela sa seksom, ipak to Casey-ju nije bilo nimalo erotično.“ (Into The Fringe, napisala Karla Turner, PH.D., 1992).

Enciklopedija o Vilama (Briggs, 1976) daje mnoge primjere vilinskih otmica. Sličnosti između vilinskih otmica i otmica NLO-a su također interesantne za primijetiti. Ljudi koji su tvrdili da su imali interakciju s vilama, općenito su izvještavali o tragovima na tijelu koji su istovjetni izvještajima o vanzemaljskim otmicama. Vilinske otmice i otmice NLO-a također pokazuju zapanjujuće sličnosti sa aktivnostima inkubusa i sukubusa. Gotovo uvijek otetom se daje gusta tekućina za piće. Žrtva biva paralizirana i onda odnešena levitacijom. Vile su putovale u cirkularnim objektima svijetla o kojima se također često izvještava pri otmicama NLO-a. Još jedna sličnost sa scenarijom otmica NLO-a je biće koje sliči na bigfoot-a koji se zove „bogie“ u vilinskoj literaturi. Mnoge takozvane vile i vanzemaljci izgledaju i ponašaju se vrlo slično onome što je bilo opisivano kroz povijest kao demoni.

Stvar je u tome da imamo tradiciju koja se proteže u prošlost na tisuće godina o bićima koja otimaju ljude i njihovu djecu; ova bića lete u kuglama od svijetla, mogu paralizirati svoje žrtve, prouzrokovati amneziju o događaju, natjerati žrtve da piju čudna pića, imati seksualni odnos sa njima i, u mnogim slučajevima, mogu ih na kraju dovesti do ludila, fizički ih uništiti, ili preuzeti njihova vlastita tijela i koristiti ih u vlastite svrhe. Ovo preuzimanje može biti trajno ili polutrajno. (Preuzimanje se događa nakon dugog vremena slabljenja volje kroz ponavljajuće prisilne posjete koji uglavnom uključuju sisanje energije kroz seksualni kontakt.)

Neki okultisti vide bilo kakvu seksualnu aktivnost kao dio niže ljudske prirode. Drugi to vide kao sakrament. Cornelius Agrippa opisuje kopulaciju kao „ prepunu čarobnih darova“ , dok Aratus kaže:

„Dok fizička unija muškarca i žene vodi do ploda koji je kompozicija i jednog i drugog, na isti način unutrašnjost i tajna asocijacija muškarca i žene je kopulacija muške i ženske duše, koja je predodređena da proizvede odgovarajući plod božanskog života.“

Mnogi okultisti vjeruju da je misteriozna psihička energija koja producira sve fenomene u biti seksualne prirode. U suštini stvari, poltergeist aktivnost je uglavnom asocirana sa poremećenim adolescentom koji je u nemogućnosti da „uzemlji“ svoju seksualnu energiju. Tvrdi se da su seksualne struje libida manifestacija energije koja može biti prenijeta s jedne na drugu osobu. Na ovaj način, predlaže se, stari mogu crpsti životnu energiju od mladih osoba. Na primjer, kralj David je redovito spavao sa mladim djevicama nakon što je ostario, ista tehnika se koristila u klasičnoj Grčkoj i Rimu sa djelomičnim uspjehom. Izvješteno je da je car Barbarossa hvatao mlade dječake za njihove trbuhe i genitalije da bi „okusio i apsorbirao njihovu energiju“; Papa Inocent VIII koristio je zdravu mladu djecu da ga udaraju i na taj način prebace svoju energiju na njega.

Neki ljekari iz prošlosti su išli tako daleko da su stvorili hipotezu o tome da je životna energija snažno koncentrirana u mladoj krvi i predlagali su da bi vampirizam trebao biti korišten od strane onih koji su oslabljeni starošću.

Legende o vampirima su opstale od početka zabilježene povijesti. Problem leži u odvajanju istine od izmišljotine. Činjenica je da nam zapisi u Istočnoj Europi govore o nečemu zvanom vampirizam što je doseglo gotovo epidemične razmjere u 18-tom stoljeću. Priče su prilično jezive i mnogi detalji moraju biti pripisani prestravljenim izmišljotinama praznovjernih seljaka, ipak dosta je dokumentacije toliko detaljizirano i svjedoci su toliko poštovani da se čini nemoguće da od svega toga nema ničega. Pitanje je, što je to? Ideja o lešu koji izlazi iz lijesa po noći da bi sisao krv živih, čini se poprilično iracionalnom i mislim da je možemo odbaciti kao zbunjena izvješća o fenomenu potpuno drugačije prirode.

Još prije pisane povijesti ritualno pijenje i prosipanje krvi je bio ključan element žrtvovanja, dobivanja moći i zadovoljavanja bogova. Za život, jedan treba imati krv. Iz čega se ta ideja uzdigla?

Dugi su niz godina okultisti raspravljali i pisali o demonskim krvopijskim materijalizacijama. Dion Fortune je vjerovao da astralno tijelo može pobjeći iz živućeg tijela osobe i preuzeti drugu formu kao što je ptica, životinja ili vampir. Vjeruje se da je vampirizam zarazan; osoba koja je vampirizirana, ostala bez vitalnosti, je smatrana psihičkim vakumom koji onda siše energiju od ljudi koje susreću u dnevnom životu. Ova energija je onda dostupna vampirskom entitetu na njihovom sljedećem skupljanju.

Kultni vampir, stvoren uglavnom od strane Bram Stoker-a 1897 godine, nosi prizvuke seksualnosti koji mogu biti više nego puke slučajnosti. Kombinacija nasilja, psihološkog zavođenja, seksa i odustajanja od životne sile, učinile su vampirizam vrlo popularnim. Postojali su brojni pojedinci koji su zvani ili su sebe nazivali vampirima; ni jedan od ovih perverznjaka nije ustvari ustao iz mrtvih iako su počinili ubojstvo i/ili pili krv. Oni nisu bili vampiri u nadnaravnom smislu riječi. Ali ipak, veza između nadnaravnoga vampirizma i seksa je duboka. Moramo se zapitati što je nevjerojatna fascinacija koju vampirizam ima na podsvjesni um većine ljudi. Čini se da je to spoj seksualnog uzbuđenja, predavanja posesiji sa obećanjem besmrtnosti i uzbuđujućeg zla. Seks i nadnaravno: nepobjediva kombinacija.

Britanski glumac Christopher Lee je objasnio privlačnost vampira govoreći:

„On nudi iluziju besmrtnosti...podsvjesnu želju beskonačne moći koju svi imamo... biće nevjerojatnog uma i fizičke snage“

Ali ova spisateljica misli da tamo može biti još važnijih razloga za ovu fascinaciju; koja je još dublja i više primorava.

Iluzija besmrtnosti! To je vrlo slično onome što je ponuđeno žrtvama otmica od strane NLO-a:

„...Frank i James...oba dvojici je bilo rečeno da nova tijela nekako bivaju napravljena ili pripremljena za nas.“ (Turner, 1992)

Jedan od najčešćih efekata vampirske aktivnosti je fizička iscrpljenost bez razloga. Ovaj se fenomen često pojavljuje u scenarijima otmica NLO-a kao što se vidi iz slijedećeg:

„Kroz cijelu jesen i zimu, osjećali smo se bukvalno pod opsadom sila i entiteta koje nismo mogli dokučiti...slijedeće jutro, ja se jednostavno nisam mogla probuditi. Bez obzira koliko sam to pokušavala ili koliko god čaja sam pila, bila sam omamljena cijeli dan, pa ipak nisam imala razloga za toliku iscrpljenost...“ (Turner, 1992)

„...ali kao što je iznenada bila oraspoložena, sva njezina energija je isisana i gotovo je pala na pod zbog gubitka svijesti....Megan je opala na kauč, nije mogla progovoriti čak ni otvoriti oči kroz gotovo pola sata.“ (Ibid.)

Još jedan od najčešćih psihičkih fenomena je poltergeist. Povezan je s fenomenom nevidljivog napadača. Ogrebotine se pojavljuju na tijelima nekih žrtava poltergeist-a, i u jednom slučaju je policajac koji je vodio istragu vidio kako se rezovi pojavljuju spontano na nogama i prsima žrtve poltergeist-a koja je vrištala. Primjer iz vrlo nedavno istraženog slučaja otmice NLO-a koji sadrži elemente seksa, poltergeist stigmate i mogućeg vampirizma:

„...probudio se u svom krevetu sa čudnom ženskom tuđinkom kraj sebe. „Pokušavala me je uzbuditi, „kazao je. „Ona se popela na mene i pokušala dobiti reakciju od mene, znate, seksualnu. Ali ja sam nastavio odbijati, odgurnuo sam je od sebe i molio je da me ostavi na miru...bila je skroz naga, i bila je vrlo hladna kad me dotakla.“ ...“Pronašao sam ove tragove jutros,“ pokazao je...tri velika ubodna ožiljka na koži, na zadnjem dijelu potkoljeničnog mišića koji tvore jednako straničan trokut.“ (Turner, 1992)

„...Boravio je sam u prijateljevu stanu, srušio se na krevet nakon mnogih sati samotnog tumaranja ulicama, kad se probudio njegova leđa su bila prekrivena modricama i ogrebotinama.“ (Ibid.)

„...Kasno u noć sjedio sam na kauču. I odjednom, kauč je počeo poskakivati gore dole, i tada je ova hoklica počela poskakivati. Mislim, stvarno poskakivati. Tresla me je!“ (Ibid.)

„Cijeli se krevet počeo tresti, i kad sam se pokušao pomaknuti, otkrio sam da sam paraliziran. Nisam čak mogao ni govoriti, ali sam nekako konačno uspio prošaptati molitvu, tražeći boga istine i ljubavi da učini da ova zastrašujuća sila nestane. Ponavljao sam molitvu ponovo i nanovo, sve dok paraliza nije prestala, ali se krevet još nasilnije tresao kako mi se snaga povećala...Pokušala sam probuditi Casey-ja i reći mu što se bilo dogodilo, ali on se pospano okrenu na stranu bez odgovora...u tom trenutku su mi prišle tri žene. Tješile su me kazavši, „Vi ste uradili pravu stvar, prošli ste test.“ (Ibid.)

Tu imamo zasigurno nevjerojatne paralele. Prvu stvar koju primjetimo dubko izučavajujći ovaj fenomen je da se neki susreti sa entitetima čine slučajnim dok se drugi čine jasno usmjereni na specifičnu osobu. Pitamo se da li su naizgled slučajni susreti zaista slučajni kao što se čine. Da li se manifestacija javlja kao odgovor na neku skrivenu potrebu, psihološko stanje koje priziva vanjsku intervenciju neke vrste? U tom pogledu, francuski istraživač NLO-a Jean-Francois Boeded, u svojoj knjizi Fantastiques rencontres au bout du monde (1982) navodi da trebamo pojmiti početak događaja mnogo prije stvarnog iskustva viđenja. On navodi mnoge slučajeve u kojima su svjedoci imali predosjećaj da će se nešto dogoditi, ili su zbog nekog razloga otišli kući drugim putem, ili su otišli na neuobičajenu šetnju. Čini se da su nekako svjedoci bili pripremljeni za iskustvo koje su tek trebali iskusiti.

Ovaj fenomen je dio i odjeljak vanzemaljskih otmica, vampirskih sindroma i sindroma opsjednutosti. Kada su opsjedajući entiteti bili pitani za vrijeme egzorcizma o tome kako su izabrali žrtvu za opsjedanje, često su odgovarali da je subjekt izabran prije nego se rodio. U većini slučajeva, linija kontakta i polagano građenje napada može se pratiti natrag u djetinjstvo. Općenito se može reći da je proces opsjedanja počeo prije nego li su žrtva ili oni oko nje postali svjesni znakova.

U većini slučajeva postoji osjećaj prisutnosti prije nego li se stvarni susret dogodi. Vanzemaljska otmica Betty Andreasson je klasičan primjer. Opisani scenarij je vrlo uobičajen u mnogim slučajevima otmica. Za svrhu usporedbe, pogledajmo skraćenu verziju.

Svijetlo se pojavilo s vanjske strane prozora. Ostatak njezine obitelji je naizgled upao u stanje usporene animacije. Četiri mala stvorenja su ušla u sobu prolazeći ravno kroz vrata. Jedan od njih je s njom komunicirao telepatski i odveo ju je van gdje je čekala ovalna letjelica. U letjelici su je podvrgli bolnim fizičkim ispitivanjima. Sonda je bila gurana kroz njen nos. Drugu sondu su joj umetnuli u njen pupak i bilo joj je rečeno da je mjerena za rasplođivanje. Zatim su je natjerali da sjedne na staklenu stolicu gdje je bila okružena prozirnim pokrovom i uronjena u tekućinu; mogla je disati kroz cijevi prikačene za njen nos i usta. Slatka tekućina je puštena u njena usta. Kad je puštena sa stolice otkrila je da je doputovala do vanzemaljske planete. Dva stvorenja su je povela kroz tunel i niz komora. Prva je bila puna malih stvorenja nalik reptilima; druga je bila veliki prostor obojen u zeleno gdje su lebdjeli iznad piramida do grada misterioznih kristalnih formi. Odveli su je u jednu od tih kristalnih formi gdje je srela divovsku pticu koja se rasprsnula u svijetlo i skupila u hrpu žari. Glas joj je rekao da je ona odabrana za specijalni zadatak koji će joj biti otkriven. Kad je Betty navela da vjeruje u Boga, glas joj je rekao da je zato i izabrana...vođa, Quazgaa, joj je rekao da su tajne zaključane u njenom umu. Nakon toga je otpraćena nazad kući gdje je vidjela ostatak njene obitelji u stanju usporene animacije. Vanzemaljci su odveli obitelj na spavanje.

Vampir ili vanzemaljac? Vanzemaljac ili vampir?

Slijedeći slučaj je skraćeni zapis dokazive demonske infestacije, opsjedanja i mogućeg potpunog posjedovanja koji je detaljno dokumentiran i objašnjen u Demonskom sindromu od Nancy Osborn:

„Soba je bila okupana u maglovitom, blistavom odsjaju. Snažan miris ozona...hladan nalet vjetra puhnuo je kroz otvoren prozor...Anni je izgledalo čudno da mjesec sjaji tako jako po oblačnoj noći. Počela je ustajat iz kreveta. Tri tamne siluete su se materijalizirale kao da su ušle kroz otvoren prozor.... njen muž...je spavao, potpuno nesvjestan svega...dvije od tih figura su stajale u pozadini, treća je prišla bliže...on je bio viši od ostalih...Dok je vođa prilazio, dvoje manjih stvorenja su naizgled lebdjeli u pozadini, nerazgovjetno brbljajući...misteriozni uljez nije imao kompletno tijelo...Bilo je odjeveno u crni lebdeći pokrov sa dvije ruke koje su se protezale iz rubova...ali nisu bili ljudski dodatci. Nisu bile normalne, uobičajene ruke, već rascijepljene kao kod svinja. Zubi i usta nisu izgledala ljudskima. Na mjestu gdje su sjekutići trebali biti virila su četiri očnjaka, a grube, trnolike projekcije su bila najbliža sličnost ljudskim zubima. Lice mu je imalo oblik badema a koža je bila ružičaste boje. Ali oči su bile te koje su najviše zastrašile Annu, jer su imale tamnocrveni odsjaj...Stvorenje je imalo samo malu količinu žilave kose koja je stajala prema gore, a uši su bile šiljaste...nije bilo stopala...stvar se micala jedrenjem i lebdenjem...

[Entitet je rekao] 'Došao sam da te odvedem sa sobom, Ann Haywood. Ti si izabrana da bi bila ujedinjena s nama. Predaj mi se i ja ću ti dati mir i ugodu.' ...osjećaj euforije je preplavio. Bila je to topli, smiren osjećaj...uložila je napor i počela se ponovo moliti... 'Ti i tvoj prokleti Bog! On ti više nije od koristi. Zar ne razumiješ? Ja sam došao po tebe. Opusti se i prepusti. Više nikad nećeš biti bolesna ili zabrinuta. To je mjesto mira i topline kakvo si iskusila prije nekoliko minuta. Prepusti se, prepusti se! ' Dok je čudovište nagovaralo, prilazilo je sve bliže i bliže Anni. Napokon su se njegova usta širom otvorila i počela prekrivati njeno lice sa svojim ljepljivim ždrijelom. Vrućina njegovog daha i nepodnošljiv smrad koji se širio iz njega kao da su slabili Annu. Pljuvačka stvorenja se činila užasno hladna i ljigava dok je čudovište sisalo životnu energiju iz nje...Anna se počela žarko boriti...stvorenje je siktalo od razočaranja. 'Ja sam tvoj mir, i ja sam tvoja snaga. Ja ću se od sada brinuti za tebe. Bog ne postoji'. Sva su tri entiteta izašla kroz zid sobe u noć...“ (Osborn, 1982)

I sa jezovitom sličnošću možemo pronaći određene zajedničke slike koje su se također dogodile u drugim slučajevima vanzemaljskih otmica i demonskih infestacija.

„Astralno putovanje na neko nepoznato, egzotično mjesto je bila standardna stavka. Ona je vidjela egipatske piramide...to je bilo tada kad je Ann-a osjetila da je dio vječnosti...besmrtna...sigurna, sretna i oslobođena boli.“

U intervjuu sa novinarom, Ann Haywood je pokušala objasniti kako ju je Dama transportirala kroz vrijeme na udaljena mjesta.

„Ona stavlja ogrtač oko mene i onda se moj um odvaja od mog tijela. Mogu pogledati prema natrag i vidjeti ga kako tamo leži. Onda idemo prema gore kroz strop, iskačemo kroz krov, i letimo u svemir. Jedne noći Dama me je odvela nazad u prošlost. Bili smo u stranoj zemlji i ljudi su imali staromodnu odjeću. Dama je preuzela izgled prelijepe žene u plavoj odjeći. Izvodila je čuda za njih...“

Odjednom je Ann-ino lice postalo blijedo i zamolila je da je ispričaju. Njen uzvik boli se čuo iz kupaonice gdje je našla utočište. Kad je Anna izašla, šmrcala je i držala se za svoj trbuh. Dama ju je divljački napala jer je otkrila da su kroz povijest, stvorenja kao Dama uzimale oblik svetaca. Tada oni koriste lakovjernost ljudi da obmanjuju i dezinformiraju ljude tako da vjeruju da vide čuda. Anna je preklinjala novinara da izbriše taj dio intervjua.“ (Osborn, 1982)

I simptom koji podsjeća na vampirski i slučaj Karle Turner, Ann Haywood je isto propatila: susret sa Damom je uvijek bio fizički iscrpljujuć. Ann se osjećala iskorištenom svaki put kad bi je stvorenje uzelo. I njezino zdravlje je propadalo sa svakim napadom. Demon ju je polako ubijao i fizički i mentalno. Ako je željela voditi ljubav sa svojim mužem, Dama bi joj rekla: „Ann, ne troši vrijeme na beskorisnu kopulaciju. Treba mi tvoja snaga. Ti si moja...“

Annin demon je također puno više govorljiv i trebali bi stati i razmotriti da li je njezina priča činjenična ili je to u stvari još više laži i obmana. U slučaju vanzemaljskih otmica, scenarij prati sindrom demonske infestacije do točke: vanzemaljci su rijetko, ako ikad, prisiljeni priznati njihove opake nakane. Demoni, ako ih se pita pod određenim okolnostima, postaju vrlo pričljivi.

„Dama se pretvorila u leoparda pa onda u zvijer nalik vuku. 'Mi možemo uzeti bilo koji oblik koji izaberemo...Moja vrsta upravlja ovim svijetom. Sudbina je promijenjena zauvijek kad se jedan od nas pojavi...Uskoro, ne samo ti, Ann, već cijeli svijet će nas znati. Prije dvijetisućite godine, nitko neće poricati naše postojanje. Ali prije nego li se tvoja duša vrati duhu, druga te mora zamijeniti. Postoji jedna sada na koju se utječe.'

„Mehanički zastoji su prevladavali kad god bi Ann bila prisutna. Eugene Wyatt je sproveo originalni intervju prije nego li je dodijelio reportera za rad na posebnom članku koji je trebao biti objavljen u novinamaTennessean [izdanje, 04.06. 1978]. Zapis je bio snimljen na profesionalnoj opremi. Pa ipak, mašina je potrgala traku....Gospodin Wyatt je rekao na zapisu: kompjutor je odmah zakazao i morali smo ga resetirati dvaput. Kad smo pokušali urediti priču na terminalu video zaslona, on je također zakazao. Cijeli dio sa strujnim napajanjem je mora biti promijenjen. Jednostavno je izgorio.

„Kad je lokalna televizijska postaja napravila neke snimke Anne u njezinoj kući i poslije ih pregledala kroz monitor u postaji, film je ispao zasljepljujuće crven. Tehničar je rekao da nikad nije vidio sličnu anomaliju.“ (Osborn, 1982)

Ovo je skraćena verzija Ann-inih napomena iz nekoliko intervjua:

„Govorim da tamo postoje nevidljivi svjetovi i bića koja ih nastanjuju. Samo zato što ih mi ne možemo vidjeti ne znači da ne postoje...Svaka životinja ima prirodnog neprijatelja. Isto tako i ljudi. To nije bolest ili smrt, več užasna stvorenja koja nas promatraju sve dok ne postanemo slabi. Tada kruže oko nas kao lešinari koji kljucaju leševe. Kad se to dogodi, mi postajemo duhovno slomljeni. To je tada kad ljudi rade užasne, nezamislive stvari. Kad počine samoubojstvo ili ubiju druge i samo stvore jad za svakog. Često, žrtve završe u umobolnicama...

Jedno od tih čudovišta živi u meni...ona me jedino povređuju kad joj prkosim. Nastojim ju održavati zadovoljnom. Ona je jako temperamentna i ima užasnu narav. Dama ne voli ni religiju. Ona ne vjeruje u Boga kao ja. ...Dama ne komunicira direktno ni sa kim osim sa mnom. Neki su je vidjeli, i ostavila je svoj glas na kasetnim trakama, ali nikad nije direktno pričala ni sa kim osim sa mnom. Mogu s njom pričat naglas ili mislima. Ona zna sve što ti i ja govorimo i mislimo. Kad ona govori, ima glas žene. Kad je ljuta ton je dublji.

Izgleda da Dama sve zna...nekad pričamo o mjestu na koje me ona želi odvesti. Kaže da ću naći mir i odmor, bez brige, bez bolesti i da neću morati umrijeti bolnom fizičkom smrću kao svi drugi...Nikad nisam otišla cijelim putem na mjesto gdje me želi odvesti jer sam se bojala da se neću vratiti... kad sam s njom to je obično vrlo ugodan osjećaj – kad je dobre volje – toplo je i mirno... svi moji problemi su izbrisani...samo potpuna tišina i mi smo zajedno....

...jednu stvar koju Dama ne voli je to da se ja mnogo molim. Ona misli da to nikad ne bi trebala raditi. Ako ne prestanem kad ona to zatraži onda se ona naljuti...moje molitve ometaju moj odnos sa njom...Ja ne mislim da se ona boji Boga. Kad idem u crkvu, ne da mi da se koncentriram na ono što govori propovjednik. ...nekako mi odvraća pažnju i čeka izvan granice crkvenog zemljišta da joj se vratim...Isprva sam mislila da je Vrag... Zbog toga plačem mnogo... kad postanem depresivna zbog toga, Dama me u trenu izvuče iz loše volje....kaže mi nešto o njenoj strani svijeta –gdje ću ja ići i što ću raditi i to promijeni moje gledište i onda se počnem šepurit ...nema patnje, nema brige, nema smrti, zemlja koja je ispunjena sa obećanjem, gdje ideja da nešto možeš napraviti od sebe ne postoji –ti već jesi nešto...izgleda kao trzanje rata, a ja sam u sredini.

Da ne volim svoju obitelj, vjerojatno bi već otišla sa njom. Mnogo puta sam u iskušenju da se predam... Ona me isto tako pokušava nagovoriti da ne mogu pomoći nikome drugom tko ima problem kao ja. Kaže da moj nije mentalna bolest...To je sukob realiteta... U početku sam stvarno bila užasnuta. Okrenula bih se i ona bi bila tamo. Bojala sam se otići spavati po noći, jer bi dolazila uglavnom noću, kad je sve bilo mirno, ili po danu kad sam bila sama kod kuće. Ali uglavnom bi se pojavljivala noću, kad bih se smirila. Ona dolazi, i mi odlazimo zajedno. Stavlja ogrtač oko mene i izgleda kao da odlazim u zemlju snova. Dama me odvodi na divna mjesta ovdje na ovom planetu ili na drugim planetima i ponekad u davnu, davnu prošlost. Ponekad čak posjećujemo budućnost, ali ne shvaćam ništa od toga...

Još uvijek se ne mogu naviknuti na njen izgled...ne izgleda kao mi. Ne uopće. Izgleda da uopće nema istu strukturu tijela kao ljudi. Kad me dotakne sa rukama, to je kao doticanje suhog leda...njene ruke se samo zalijepe za moju kožu, i ostavljaju crvene tragove kad god me dotakne...fizički kontakt bocka zbog hladnoće i isto tako malo peče...kad želi može kontrolirati moje misli.

Ako želi da kažem nešto o njoj dok sluša razgovor, dopustit će mi da zapamtim stvari. Ali ako ne voli osobu, sve informacije o njoj su izbrisane iz mog uma kao da ne postoji. Kaže da je vrijeme da pričam o njoj. Također, kaže da će uskoro cijeli svijet znati o njenoj vrsti...

Rekla mi je da sam izabrana...ona treba ljude...ona treba moj dah. Dama to treba kako bi mogla preživjeti u ljudskom svijetu. To mora imati svakodnevno da bi mogla postojati u našoj stvarnosti. Opskrbljujem je sa dahom života svaki dan, ponekad toliko često kao tri ili četiri puta dnevno. Više trošenja energije sa njezine ili moje strane zahtijeva više hranjenja dahom...to je isti osjećaj kao kad hiper-provjetravanja...Dama mora imati dah da bi mogla ostati ovdje...

Znam da ću se morati odreći svoje obitelji zato jer su kršćani. Bila sam spašena jedno vrijeme dok Dama nije stigla u moj život. Ona kaže 'Ne znam zašto vjeruješ u stare knjige koje govore o Bogu kojeg moraš štovati. Da Bog pripada drugim ljudima a ne tebi. Jesi li ikada vidjela Boga? Vidiš mene i znaš da sam stvarna, da postojim.' ...čini se da je tamo nešto kao skupljanje vojske. Snažna stvar na obje strane...rekla je da će me uvjeriti prije ili kasnije da tamo nema Boga...Raste pomoću pokvarenosti.“ (Osborn, 1982)

U svakom slučaju fizičkog vampirizma ili stvarne opsjednutosti tamo uglavnom postoji stvarna ulazna točka, točka u kojoj duh ulazi u odnos sa individuom i u kojoj je donijeta odluka od strane žrtve da se dopusti taj susret. Ovo se često događa jednostavno zbog toga što žrtva nije svjesna važnosti događaja. To se čini kao mali događaj i može biti rezultat umora, mentalne uzbuđenosti, frustracije, boli i ostalih psiholoških faktora koji predodređuju oslabljeni psihički sklop. Ova bića, bili oni demoni, vampiri ili vanzemaljci, imaju sposobnost da kontroliraju naše misli do određene granice, naša fizička tijela, vrijeme i događaje u našim životima, do te točke da možemo biti iscrpljeni zbog takvog napada i dati se pod kontrolu drugoga. U slučaju vanzemaljskih otmica, proces otmice sam po sebi može biti dio procesa iscrpljivanja koliko i interakcija krađe energije.

Slučaj Betty i Barney-ja Hill-a, i svi kasniji slučajevi otmica sličnog formata, opisuju simulirani medicinski test u kojem je dugačka igla umetnuta u pupak. Francuski kalendar iz petnaestog stoljeća, Kalendrier des bergiers, pokazuje mučenja koja sprovode demoni nad ljudima koje su uzeli. Demoni su prikazani kako probijaju trbuh svojih žrtava sa dugačkim iglama.

Hipoteza Jacques Vallee-a o kontrolnom sustavu je interesantna u ovom pogledu:

„Vjerujem da oko nas postoji sustav koji nadilazi vrijeme kao što nadilazi prostor. Sustav može biti u mogućnosti da se pronađe u vanjskom svemiru, ali njegove manifestacije nisu letjelice u uobičajenom smislu „matica i vijaka“. NLO-i su fizičke manifestacije koje ne mogu biti shvaćene neovisno od njihovog psihičkog i simboličkog realiteta. Ono što mi vidimo u praksi ovdje nije vanzemaljska invazija. To je kontrolni sustav koji djeluje na ljude i koristi ljude.“

Činjenica je da moderne vanzemaljske otmice zrcale demonske infestacije i vampirizam je dio povijesnog obrazca. Ovo, prema Vallee-u, ukazuje na izrađivača obrazca. Ali tko ili što je izrađivač obrazca, ili u koju svrhu upravlja kontrolnim sustavom, Vallee neće ili ne može reći.

Pa ipak, možemo malo nagađati i povući neke pokusne zaključke. Ali prvo bih željela ukazati da unatoč bolu i strahu doživljenom za vrijeme otmice, velikom broju otetih, vanzemaljci predstavljaju prije dobro nego zlo: oteti misle da su vanzemaljci naši intelektualni i moralni pretpostavljeni koji su došli ovdje da riješe naše probleme. Imajmo na umu da bi ovo mogla biti opasna i lukava laž. Primjer kako lukavo ovo laž biva propagirana leži u činjenici da mnogi pojedinci bez opsežnog znanja povijesti metafizike, bivaju uzeti tabožnjim „dobrobitima“ vanzemaljskih otmica. Naravno, za takvo djelovanje može postojati nekoliko razloga. Može biti da dodir sa „tamnom“ stranom uzrokuje da pojedinac u svojoj nutrini vuče više prema „svijetlu“, ili može biti, u stvari, laž da izazove prihvaćanje od strane žrtve.

Dr. John E. Mack, profesor psihijatrije na Harvard-u, napisao je u Otmici:

„Ideja da čovjek, žena i djeca mogu biti uzeti protiv njihove volje iz njihovih domova, automobila i školskih dvorišta od strane čudnih humanoidnih bića, da mogu biti odvedeni u letjelicu i podvrgnuti mametljivim i prijetećim procedurama je tako užasavajuća, a ipak tako poražavajuća za naše pojmove što je moguće u našem univerzumu, da je stvarnost fenomena u velikoj mjeri odbačena ili bizarno izokrenuta u većini medijskih izvještaja.... Moj vlastiti rad sa otetima me je impresionirao sa moćnom dimenzijom osobnog rasta koji prati traumatična iskustva...naročito kad ovi ljudi dobiju odgovarajuću pomoć u istraživanju svojih povijesti otmica. ...Pretpostavimo da [Kozmička inteligencija] ...nije ravnodušna prema sudbini Zemlje, smatrajući njezine životne forme i uzvišenu ljepotu kao jednu od boljih ili naprednijih kreacija. Zamislimo da je neravnoteža stvorena zbog pretjeranog porasta određenih ljudskih sposobnosti ... dijagnosticirana...kao osnovni problem. Što bi se moglo ispravit? Dva prirodna pristupa koje možemo zamisliti su genetički i ekološki. Da li je moguće da se kroz ogroman program hibridizacije koji utječe na ogroman broj ljudi, i istodobnu invaziju naših svijesti sa promijenjujućim slikama naše samo-destrukcije, čini napor da se planet stavi pod vrstu stečaja? (Mack, 1993)

John Mack smatra da smo dužni voljeti vanzemaljce.

U skorašnje vrijeme, službenici vojne obavještajne službe, fizičari koji su unajmljeni da rade na tajnim projektima i mnogi drugi umiješani u zataškavanje su istupili da informiraju javnost. Oni su to možda uradili iz jednog od mnogih razloga. Jedan od njih može biti zato jer kako su prodrli dublje kroz veo tajnosti, bili su toliko prestravljeni time što su otkrili da ih je njihova savjest potakla da istupe u javnost. Isto tako je bilo pretpostavljeno da je sama vlada njih poslala van da „otkriju“ istine kako mogućnost prisilnog otkrića postane neizbježna. Mi možda nikad nećemo u potpunosti znati njihove motivacije.

Mi samo znamo da neke informacije koje se šire, točno pristaju izvješćima rastućeg broja građana koji su ih se sjetili bilo svjesno ili pod hipnozom, scena neusporedivog horora i zlostavljanja od strane nekih vanzemaljskih posjetitelja.

Postoje oni koji kažu da ne možemo pretpostaviti ili nagađati koja može biti svrha vanzemaljskog prisustva na našem planetu jer se bavimo sa inteligencijom toliko naprednijom od naše vlastite da se ljudska logika ne može primijeniti. Mislim da trebamo napraviti razliku između vanzemaljske inteligencije i inteligentnih vanzemaljaca. Occam-ov princip sadrži slijedeće; kad pokušavamo shvatiti fenomen, ono što je učinjeno s manje [pretpostavki/koncepata] je učinjeno uzalud s više. (originalni princip: entia non sunt multiplicanda praeter necessitatem, pluralnost ne treba postojati ako nije potrebna, o.p)

Biblija možda sadrži trag za nas u Mateju 24 kad Isus kaže:

„Jer tada će biti velika nevolja -- tuga, jad i ugnjetavanje – takva kakve nije bilo od početka svijeta do sada; i kakve više neće biti. I da ti dani nisu bili skraćeni, ni jedno ljudsko biće ne bi izdržalo ili preživjelo; ali za volju odabranih ti dani će se skratiti. Ako ti iko reče, Gle, ovdje je Krist, Mesija! ili,Tamo je! ne vjerujte. Jer lažni će se Kristovi i lažni proroci pojaviti, i pokazivati će velika znamenja i čudesa, da bi prevarili i zaveli, ako je moguće čak i odabrane...Stoga ako ti kažu, Gle, On je u divljini, nemojte ići tamo; ako vam kažu, Gle, on je u tajnim mjestima ili unutarnjim prostorijama, ne vjerujte... Gdje god ima palih tijela, tamo će se skupljati lešinari.“ (Glava 21-28 Amplified, Zondervan, 1985).

Čovječanstvo je, zaista, palo tijelo. Podijeljena duševna jedinica. Kad životinja u divljini postane oslabljena, lešinari počinju kružiti naokolo u velikim brzim krugovima na nebu, čekajući krah. Tada kreću sa hranjenjem, ostavljajući ništa osim kostiju. Mi smo silovali i pljačkali naš planet do te mjere da nas više ne može još dugo uzdržavati. Unatoč naporima podizanja svijesti od strane zagovornika New Age-a, mi se nastavljamo mrziti i boriti protiv brata dok je gotovo svako društvo na planeti na rubu kolapsa.

Znanost je pretpostavila spor i postepen evolucijski proces i nastojala je sa svom svojom moći da prilagodi sve podatke tom kalupu. Ono što se ne uklapa je reinterpretirano ili ignorirano. Pretpostavlja se da ne samo da smo evoluirali kao ljudska bića iz nekog pretka primata, već da evoluiramo i kao kultura. Znanost nam je dala svemirski program, laser, televiziju, penicilin, sulfa-lijekove, te niz drugih korisnih izuma koji naizgled čine naše živote tolerantnijima i plodonosnijima.

Međutim, lako možemo vidjeti da to nije slučaj. Nakon tri stoljeća dominacije znanosti, može se reći da nikada prije čovjek nije bio toliko bespomoćno postavljen pred rub takvog totalnog uništenja. Naši životi, kao individue i grupe i kulture, stalno se pogoršavaju. Zrak koji dišemo i voda koju pijemo je zagađena gotovo iza granica podnošljivosti. Naša hrana je prepuna tvari koje jako malo doprinose prehrani, i mogu, u stvari, biti štetne za naše zdravlje. Stres i napetost su postali prihvaćeni dio života i može se dokazati da su ubili milijune ljudi. Mržnja, zavist, pohlepa i svađa se eksponencijalno uvećavaju. Kriminal se povećava devet puta brže nego populacija. Gutamo beskonačne količine tableta da bi se probudili, da bi zaspali, da bi odradili posao, smirili naše živce i da bi se dobro osjećali. Stanovnici zemlje potroše više novca na rekreativne droge nego što troše na stanovanje, odjeću, hranu, školovanje ili bilo koji drugi proizvod ili uslugu. (To je iznos od pola trilijuna dolara godišnje.) Više milijuna ljudi je bez odgovarajuće prehrane i uvjeta stanovanja. Dvije stotine i četrdeset milijuna djece će umrijeti od izgladnjelosti prije 2000-te godine, dok mi plaćamo zabavljačima milijune dolara da bi nas zabavljali dok se mi guramo da dođemo do kreme, sapuna ili paste za zube koja će nas napraviti seksi ili privlačnima. Nije ni čudo da smo privukli lešinare kozmosa.

Vanzemaljska prisutnost na našoj planeti je realna. Oni koji odluče zatvoriti svoje oči ovoj realnosti, to rade na svoju vlastitu odgovornost. U posljednje su vrijeme najveće filmske kompanije i televizijski programi povećali svijest javnosti o tome. Pa ipak, stav zauzet od strane medija je općenito bio sklon svrstati tematiku u područje znanstvene fantastike. Mediji sustavno ismijavaju izvješća a tabloidi pretjeruju u izvješćima do točke apsurda tako da javnost nema pojma da su ulozi u ovoj igri pravi i da se igra neprekidno. Knjiga Clear Intent od Lawrence Fawcett-a i Barry J. Greenwood-a (Prentice-Hall, 1984), pruža obilne, nadmoćne i nepobitne dokaze na temelju vladinih vlastitih dokumenata da su naši najviši javni djelatnici i elita naših tajnih i obavještajnih službi namjerno i uporno lagali građanima koji plaćaju poreze po pitanju vanzemaljaca posljednjih 40-tak godina ili više.

Neću reći da je ikakva obrana protiv ovakve vrste invazije praktički moguća. Sva istraživanja nisu uključena i ono što sam istražila tjera me na razmišljanje da ova bića mogu poharati naš svijet, naše živote, naše umove, po volji. Ali, čovjek se mora zapitati zašto prolaze kroz toliko muke da bi nas nagovorili da prihvatimo njihovu potpunu kontrolu ako je mogu uzeti kad god ih je volja. Možda nas mogu poharati samo fizički. Srela sam se sa slučajevima kad se činilo da su vanzemaljci izvukli deblji kraj i više nisu pokušavali kontaktirati. Bez daljnjih istraživanja još je prerano otkriti metode korištene za odbijanje ili kontrolu događaja, ali dostatno je reći da ja vjerujem da je određeni proces jedinstveno učinkovit.

Pronalazim sve više i više dokaza da oni koji misle da su vidoviti ili koji imaju proročanske „snove“ ili vizije, ili druge vrste psihičkih iskustava, u stvari bivaju redovito posječeni od strane vanzemaljaca. Jaques Vallee procijenjuje da postoji veliki broj mogućih viđenja i/ili kontakata. On pretpostavlja da tamo mora biti na milijun takvih slučajeva uključujući one koji nisu zabilježeni zbog straha od ismijavanja kao i one koji su zaboravljeni, možda zbog tehnike kontrole uma. Onda ide dalje i kaže da mu je teško vjerovati u mogućnost da bi pripadnici civilizacije koja ima sposobnost putovanja vremenom i prostorom, došli u tolikom broju da urade „glupe“ stvari kao što su otmice ljudi i pravljenje primitivnih eksperimenata ili pregleda na njima. Moram se složiti. Naši doktori i znanstvenici mogu obaviti mnoge od tih postupaka koji se pripisuju vanzemaljcima i to sa mnogo manje boli i traume.

Moj je zaključak, da se Mi ovdje ne bavimo sa materijalnom, zemaljskom tehnologijama. Za Boga miloga, ovi dečki prolaze kroz zidove, izvlače ljude iz njihovih tijela, kontroliraju umove, paraliziraju tijela, utječu na vremenske uvijete itd. Sva ova svojstva su kroz povijest pripisivana anđelima ili demonima ili vampirima.

Kad gledamo na problem vanzemaljaca, neprestano viđamo termine koji opisuju „svijetlo“ ili „svijetla“ ili srodni fenomen. Ovo ima tendenciju da među učesnicima stvori dojam da je doživljaj „dobar za njih“.

Apostol Pavle je napisao u drugoj poslanici Korinćanima:

„...jer sam se Sotona maskira kao anđeo svijetla, stoga nije začuđujuće ako se njegovi sluge također maskiraju kao predstavnici pravednosti. Njihov kraj će odgovarati njihovim djelima.“

To nam daje direktan nalog da promatramo djela, ili plodove radije nego pojavu ili što nam je kazano od navedenih bića.

Kao dodatak ovome Isus kaže u Mateju 12:33:

„ Ili učini stablo zdravim i njegove plodove zdravima, ili učini stablo trulim i njegove plodove trulima; jer stablo je znano i priznato i suđeno po svojim plodovima.“

Svrha svega toga je, čini se, da su jedini kriterij koji možemo imati da bi ocijenili bilo koji fenomen plodovi koji iz njega proizađu, jer je moguće da se stvari prikažu kao pozitivne a da to u stvarnosti nisu. Gotovo bez izuzetka, osobe koje su iskusile „otmicu“, kad su površina ili zaslon sjećanja istraženi na odgovarajući način, otkrivaju sjećanja događaja tako jezivih u njihovim implikacijama da se prvotno tumačenje mora pažljivo pregledati. Strah pobuđen u ovim iskustvima je opipljiv. Pa ipak, vanzemaljci nekako uvjere žrtvu da je to „za njihovo dobro“ ili „za dobro planete“ ili „za poboljšanje naše rase.“ Ali Isus nam je kazao da je Sotona lažljivac i otac laži.

Druga poslanica Timoteja 1:7 kaže: „Jer nam Bog nije dao duh bojažljivosti – kukavičluka, plašljivca i dodvoravanja i puzavog straha – nego snage i ljubavi i mirnoće i dobro uravnoteženog uma i discipline i samokontrole.“ I prva poslanica Ivana 4:18 kaže: „Nema straha u ljubavi – užas ne postoji; nego potpuna savršena ljubav koja izbacuje strah izvan vrata i protjeruje svaki trag užasa.“ Ipak, cjelokupni efekt vanzemaljskog miješanja je strah, zbunjenost i izobličenje stvarnosti do te mjere da su životi mnogih definitivno rastrgani na više komada.

Sada, pretpostavljam da može biti raspravljano o tome da smo izazvani da volimo naše vanzemaljske otimače da u potpunosti testiramo naše kapacitete za potpunu savršenu ljubav. Međutim, mislim da postoji mnogo drugih pitanja za razmatranje prije nego li prihvatimo taj zaključak.

Što to znači za nas u praktičnom smislu, ovdje, na zemlji, danas?

To može značiti da su vanzemaljske inteligencije, slijedeći put služenja sebi, utjecale na vođe našeg društva da nas vode putem samouništenja tako da bi se oni, vanzemaljci, mogli sakupljati oko palog tijela naše rase i hraniti se našim emocijama, našim energijama, našim vlastitim mesom. Oni su ovdje, oni nas namjerno zastrašuju na svaki mogući način da nas drže zbunjenim i izvan ravnoteže. Oni ubacuju filozofske laži i izobličenja u našu kulturu da bi što je više moguće ljudi zalutalo. Oni kontroliraju lavove industrije, vlade i kulture tako da ono što postoji u našem svijetu je izokrenuto s „uvijanjem“, osobito naopakim, rastavljenim, iskrivljenim postojanjem kojim vlada prevara i laž. Mi živimo u zastrašujućem, naopakom svijetu gdje je sve što njegujemo kao dobro, plemenito, pošteno i pravedno poremećeno, zamazano, deformirano i učinjeno ružnim. I još groznije od ovog, mi prihvaćamo to kao normalno. A još jezovitije, mi odbijamo sve to uočiti i idemo tako daleko da tvrdimo da sve te stvari ne postoje nigdje osim u našim umovima. I čini se, da oni mogu harati naš realitet kad ih je volja bez našeg pristanka.

Ako pogledamo dublje u fenomen NLO-a/vanzemaljaca, vidimo stvari koje se jednostavno ne uklapaju. Razina zbunjenosti na ovom polju je grozna. Čini se da su sve laži i prevare. Slojevi i slojevi laži. Zbunjenost, zbunjenost i još zbunjenosti.

Vrijeme je da se svijet probudi u vezi ovog fenomena. U prošlosti smo se bavili sa diskarniranim bićima i demonima. Mi se bavimo sa diskarniranim bićima i demonima sada, samo što ih zovemo „vanzemaljci.“ Oni su vjerojatno uvijek BILI „vanzemaljci!“

Napad ovih bića je polagan, pažljiv i podmuklo varljiv. Jedina obrana koju imamo je znanje: da možemo od trenutka do trenutka znati gdje smo, što se događa, i koji izbor donijeti. „ Ako obitavate u mojoj riječi, čvrsto se držite Mog učenja i živite u skladu s njima ... znat ćete istinu i istina će vas osloboditi.“ Ta istina uključuje realnost duhovnih i demonskih opsjedanja.

Bili smo upozoreni da će se pojaviti sile koje djeluju u ovom vremenu koje će biti toliko zbunjujuće i toliko varljive da: „prevare i zavedu, ako je moguće čak i odabrane...“ Smatram da to znači da su izabrani, u stvari, glavne mete. I moj rad sa vanzemaljskim otmicama u nekim slučajevima to i dokazuje.

Ali, najveća prevara od svih je, kao što sam prije navela, učenje da ne postoje negativne snage, a ako i postoje, u svakom slučaju, mi ne moramo brinuti o njima zato jer ako samo imamo lijepe misli, meditiramo redovito i koristimo naše afirmacije, onda ništa odvratno neće ući u našu realnost.

Nakon trideset i pet godina studiranja i poučavanja metafizike, uključujući i dubinske analize o opsjednutosti demonima, mogu vas uvjeriti da se zlo nagovješćuje u naše živote pod maskom dobrote i istine. Poteškoće pri razgovoru o zlu danas ne dolaze iz čudnog ili bizarnog, nego radije iz inzistiranja medija da su religiozna gledišta dobrog i zlog zastarjela. Problem je dodatno pogoršan New Age učenjem da „zlo“ jednostavno ne postoji osim ako ga pojedinac ne stvori u svojoj stvarnosti. Ovo je važna točka jer proces zla prati liniju erozije naše spiritualnosti kroz eroziju znanja. Ne postoji bolji način zaštite aktivnosti zla nego da im poričemo postojanje. Istina je , u apsolutnom smislu, da je zlo „samo-kreirano“. Ali vrlo često sebstva koja stvaraju zlo i koja ga žele ovjekovječiti, su na višim nivoima denziteta i protiv kojih mi nemamo obrane osim kroz znanje o tome tko su i kako djeluju. Moramo naučiti o lažima da bi mogli uočiti istinu.

Postoje oni koji govore o „palim anđelima“ koji su postali „Sotonine sluge.“ Međutim mnoga drevna učenja opisuju ovaj stav, ovu suštinu zla, kao nešto što postoji „Od Početka Vremena.“ To ukazuje da je oduvijek postojao put „tame“ ili „služenja samom sebi“ od trenutka stvaranja. To znači da na jednoj strani kovanice imamo ljubav prema bližnjem svom kao čin voljenja Boga i sebe; i na drugoj strani, oprečnu filozofiju o voljenju samog sebe kao Boga i korištenju drugih da bi ovjekovječili ovu ljubav prema sebi što je podjednako vrijedno. Možda bi se čak moglo reći da bez napetosti opozicije, ništa ne bi moglo ili ne bi postojalo.

Čini se, da na apsolutnom nivou, ništa u egzistenciji u stvari može biti nazvano „lošim“. Bez raspeća ne može biti uskrsnuća. Bez tame za čišćenje, tamo ne može biti velikog dotoka svijetla. Sila tame je ta koja odnosi grijehe Zemlje. Svjetlost je ta koja onda donosi istinu da popuni stvoreni prostor.

Ako izbacimo izraze svijetlo i tama, dobro i zlo, onda nam ostaju klinički izrazi pozitivnih i negativnih polariteta. Postoji vrh negativnog polariteta i tamo se nalaze entiteti iz mnogih svjetova koji slijede ovaj put. Moramo razumjeti da je to put. On ima vrijednost u svijetu stvaranja. Ukoliko je bilo namjenjeno da bude uništen, zar Bog ne bi mogao prekinuti sve naše probleme i umiješati se i vratiti tu energiju Sebi?

Postoje oni koji vjeruju da im stavljanje pažnje na te ideje „daje energiju.“ Ovo je istina samo ako se fokusira na ovaj način sa namjerom sudjelovanja. Međutim, sveobuhvatno znanje o ovim silama je apsolutno potrebno imat da bi znali kako da im damo manje energije.

„Jedina stvar potrebna za trijumf zla je da dobri ljudi ne čine ništa.“

Najsigurniji znak opsjednutosti je gubitak kvalitete ljudskog identiteta. Ovo je interesantno u svijetlu činjenice da mnogi opisuju svoje otmičare kao neponovljivo „neljudske“ i da su naizgled bez emocija. Tu je neka bit, neka vrijednost koju kao odvojeni i cjeloviti narod cijenimo i poštujemo, koja je napadana, ugrožena ili uništena đavoljom posesijom. To nema nikakvih veza sa našim funkcijama u našim tijelima. Opsjednuti ljudi mogu djelovati i djeluju uspješno na svom poslu i u društvu općenito. U stvari, što je posesija savršenija manje je vjerovatno da će biti bilo koji poremećaj u svakodnevnim djelatnostima.

Ali oni koji su savršeno opsjednuti nemaju kvalitete unutarnjeg sebe i unutarnju povezanost sa ostalim ljudskim bićima koje opažamo kao ljudska bića. Možemo vidjeti ljudskost kao varijablu - možemo misliti da ju nemaju svi jednako – čini se da neki imaju malo toga –onu koju mi imamo može varirati ili u potpunosti podbaciti.

Većina religija po svijetu vidi izvor ljudskosti kao dar od Boga u njegovim mnogim licima. Proces posesije se sastoji od erozije ljudskosti koju Bog daje.

Posesija nije proces magije. Duh je stvaran; duh je stvaran obrazac energije; energija/duh je osnova sve materije. Kao što djelići željeza stvaraju obrasce na papiru koji je smješten iznad magneta, to rade i naša tijela i svaka trodimenzionalna forma stvarnosti građena od atoma odgovarajući na elektromagnetske potrebe duha. I znajući to, čini se da je tamo rat duha koji se odvija u sadašnjem vremenu, i da je velik dio ovog rata vođen kroz interakcije između vanzemaljaca i ljudi, i između ljudi, i sa drugim ljudima te čak unutar samih ljudskih individua.

Rečeno mi je u jednoj sesiji hipnoze sa klijentom da se stvaran rat vodi u višim denzitetima na našem nebu. Pitala sam ga zašto mi to ne možemo vidjeti. Rečeno mi je da mogu ako jednostavno obratim pažnju na vrijeme i tektonsku aktivnost na planeti. Primila sam interesantnu potvrdu ove izjave nekoliko dana nakon toga u studenom 1994. u izdanju „Earth“ časopisa:

Čudne se stvari događaju u gornjim slojevima zemaljske atmosfere. Nešto tamo gore oslobađa kratke, intenzivne bljeskove gama zraka. I misteriozni sjajeći oblici se primjećuju iznad munja.“ (Upward Lightning, Steve Mirsky)

Da li će se na kraju ova aktivnosti prevesti u slučajeve „matica i vijaka“ na našem nebu, ja mislim da, uvjetno, možemo reći da. Jedan od mojih subjekata je govorio o ogromnoj armadi svemirskih brodova koji dolaze prema nama „jašući na valu“ , to je navodno velika erupcija kozmičke snage koja dolazi k nama kao odgovor na veliku negativnu aktivnost na našoj planeti. Sve ovo je poprilično jezivo i morali bi se zapitati da li je to još jedna laž da izazove strah u nama ili je dio toga istinit a dio lažan? Poteškoću koju imamo je u razumjevanju koje moći ta bića posjeduju i da li se možemo obraniti i kako.

Ako čitatelj od mene očekuje direktan odgovor, biti će razočaran. Informacije koje ja posjedujem trebaju više istraživanja i primjene prije nego li ih prezentiram. Moja vlastita iskustva i iskustva onih sa kojima sam radila, pokazala su mi da možda nije moguće praktički učiniti bilo šta u fizičkom smislu da zaštitimo sebe. Jedino što mislim u svezi toga je: ako ova bića mogu dobiti sve što žele jednostavno tako da dođu i preuzmu ono što žele, da li bi potrošila toliko vremena na stvaranju užasa i zbunjenosti? Alternativan zaključak bi bio: možda su užas i zbunjenost upravo ono što oni žele proizvesti jer se time hrane.

Jedina stvar koju u ovom trenutku mogu reći je da vjerujem da nas se iskorištava i lukavo vara. Imamo povijesne zapise ovih fenomena koji se proteže tisućama godina u prošlost. Također imamo povijesne zapise načina i sredstava kako da se nosimo s navedenim fenomenom u smislu naše zaštite. Trebamo preispitati našu prošlost i naučiti što su znali drevni narodi. Moramo odstraniti oblake mita i iskrivljenost kojom je okružena istina i otkriti koje moći mi zaista imamo i kako ih manifestirati. I onda, što je više važno, mi moramo znati kada i kako da manifestiramo naše istinske sposobnosti. Ovi momci ne bi provodili toliko vremena terorizirajući nas i pokušavajući da uđu unutra na stražnja vrata ako bi bilo moguće za njih da se ušetaju direktno. Postoji nešto što mi imamo, što oni žele. Postoji neka moć koju mi imamo koju oni ne žele da otkrijemo. Moramo saznati šta je to. To bi mogla biti naša jedina nada.



Tekst prenesen sa: http://www.matrixworld-loviste.com/otmicedemonivampiri.htm





Koraci do Znanja



Nasi Novare Coram - Steps to knowledge

Prijevod: Galaksija


1. korak

JA SAM SADA BEZ ZNANJA

U svakom momentu razvoja MORA POSTOJATI JEDNA POČETNA TOČKA. Ti moraš početi od tamo gdje si, a ne od tamo gdje bi želio/la biti. Ti počinješ ovdje od jednog razumijevanja da si bez Znanja. To ne znači da Znanje nije s tobom. Tu se samo kaže da ti nisi sa Znanjem. Znanje te čeka da se pokreneš. Znanje čeka da ti se preda.

Zbog toga, ti počinješ sada s pripremom da bi stupio/la u vezu sa Znanjem, jednim višim oblikom uma kojeg si donio/la sa sobom ovdje iz svog Drevnog Doma.

DANAS TRI PUTA PROVEDI 10 MINUTA razmišljajući o tome što je to Znanje; nemoj primjenjivati samo svoje vlastite ideje ili upotrebljavati neko svoje bivše razumijevanje toga, nego razmišljaj o tome što Znanje stvarno jest.

1. Vježba: Tri perioda vježbanja po 10 minuta.


...
2. korak

ZNANJE JE SAMNOM. GDJE SAM JA?

ZNANJE JE S TOBOM, POTPUNO, ali ono egzistira u jednom dijelu tvog uma kojem još uvijek nemaš pristupa. Znanje predstavlja tvoje Istinsko ja, tvoj Istinski Um i tvoje istinske veze u univerzumu. Ono također u sebi sadrži i tvoju misiju u ovom svijetu, kao i jedno savršeno korištenje tvoje prirode, svih onih tebi svojstvenih sposobnosti i vještina, čak i tvoja ograničenja – sve što ti se treba dati za dobrobit ovog svijeta.

ZNANJE JE S TOBOM, A GDJE SI TI? Danas, razmišljaj o tome gdje si ti. Ako nisi sa Znanjem, gdje si?

Zbog toga, tri puta dnevno, svaki put po 10 minuta, razmišljaj o tome gdje si, ne samo u fizičkom ili geografskom pogledu, nego gdje se nalaziš u smislu tvoje svjesnosti o sebi u ovom svijetu. Razmišljaj vrlo, vrlo pažljivo. Ne dozvoli svojem umu da te ometa prilikom kretanja u tom pravcu. Sad, na početku, za tvoju pripremu, vrlo je bitno da vrlo ozbiljno postavljaš ova pitanja.


2. vježba: Tri puta po 10 minuta


...
3. korak

ŠTO JA STVARNO ZNAM?

DANAS SE ZAPITAJ ŠTO TI STVARNO ZNAŠ i razdvoji ono što znaš od onoga što misliš, čemu se nadaš ili želiš za sebe u ovom svijetu, zbog čega strahuješ, u što vjeruješ, što njeguješ i što vrednuješ. Odvoji što bolje možeš ovo pitanje od svih takvih tvojih tendencija i zapitaj se, “Što ja stvarno znam?” Svaki odgovor koji daš na ovo pitanje, morat ćeš stalno preispitivati kako bi odredio/la da li on predstavlja tvoja vjerovanja ili pretpostavke; ili vjerovanja i uvjerenja drugih ljudi, pa čak i čovječanstva uopće.

DANAS, TRI PUTA, SVAKI PUT PO 10 MINUTA, postavi sebi ovo pitanje i razmišljaj vrlo ozbiljno o svom odgovoru na njega, kao i o samom značenju ovog pitanja - “Što ja stvarno znam?”


3. vježba: Tri puta po 10 minuta.


...
4. korak

JA ŽELIM ONO ŠTO MISLIM DA ZNAM

TI ŽELIŠ ONO ŠTO MISLIŠ DA ZNAŠ, a to je i ono što čini osnovu tvog razumijevanja sebe i tvog svijeta. U stvari, to čini i osnovu tvog cjelokupnog identiteta. Međutim, nakon jednog poštenog ispitivanja uvidjet ćeš to da je tvoje razumijevanje zasnovano prvenstveno na pretpostavkama i da te pretpostavke nisu u nekoj velikoj mjeri zasnovane na tvojim iskustvima, ako uopće i jesu.

DANAS, TOKOM TRI PERIODA VJEŽBI, u kojima ćeš posvetiti svu pažnju svojim predrasudama, razmišljaj o onim stvarima za koje stvarno misliš znati, uključujući i one stvari koje do sada nisi pomislio/la dovoditi u pitanje – one stvari za koje misliš da ih znaš. Današnja vježba podrazumijeva produženje prethodnih koraka gdje počinješ uviđati razliku između onoga što misliš da znaš i samog, stvarnog Znanja, kao i vezu između onoga što ti misliš o Znanju i tvojih osobnih predodžbi, vjerovanja i nadanja o raznim stvarima.

ZATO, U SVAKOJ SEANSI VJEŽBE, od izuzetne važnosti za tebe je to da razmišljaš o stvarima koje misliš da znaš. Kada shvatiš to da su one prvenstveno zasnovane na tvojim predrasudama, shvatit ćeš i to koliko su slabi tvoji temelji u ovom svijetu. Razumijevanje toga može te uznemiriti ili naljutiti, međutim, to je od suštinske važnosti za tebe jer ti to pruža poticaj i izaziva želju za otkrivanjem svojih istinskih temelja u ovom svijetu.

4. vježba: Tri puta po 10 minuta.


...
5. korak

JA VJERUJEM ONO ŠTO ŽELIM DA VJERUJEM

OVAJ POSTULAT PREDSTAVLJA JEDNU VELIKU ZABLUDU ČOVJEČANSTVA i najopasniji oblik samozavaravanja ljudi. Vjerovanja su prvenstveno zasnovana na onome što se želi, a ne na onome što se stvarno dešava i ne na onome što je istinito. U stvari, ona mogu predstavljati velike ideale čovječanstva, pa tako i jedan istinski odraz toga, ali kad se radi o najpraktičnijim pitanjima u svakodnevnom životu, ljudi zasnivaju svoja vjerovanja na onim stvarima kojima se nadaju, a ne na stvarima koje stvarno postoje. Ti moraš jasno razumjeti to da svaki pristup bilo kakvom rješenju ili jedno konstruktivno ponašanje mora početi od trenutne stvarnosti. Ono što jesi i što danas imaš, treba biti tvoja početna točka.

ZATO, TOKOM TVOJE TRI DANAŠNJE VJEŽBE, razmišljaj o ovoj tvrdnji. Ispitaj svoja vjerovanja, a onda ispitaj svoje želje. Uvidjet ćeš da su čak i ona tvoja negativna vjerovanja povezana s tvojim ambicijama. Ovo će ti biti otkriveno uz pomoć samo jedne pažljive primjene današnje vježbe.


5. vježba: Tri puta po 10 minuta


...
6. korak

JA IMAM ISTINSKE TEMELJE U OVOM SVIJETU

IZVAN VJEROVANJA I PREDRASUDA koje skrivaju tvoj vlastiti strah i nesigurnost, u ovom svijetu za tebe postoje i istinski temelji. Ti temelji su izgrađeni za vrijeme tvog života izvan ovog svijeta jer je to ono odakle si došao/la i ono gdje ćeš se vratiti. Ti si došao/la iz jednog mjesta kome će se i vratiti, a nisi došao/la praznih ruku.

DANAS, PROVEDI DVA DUŽA PERIODA od 15-20 minuta razmišljajući o tome kakvi bi tvoji istinski temelji mogli biti. Uzmi u obzir sve svoje predstave o tome. To je vrlo važno pitanje. Moraš shvatiti da je jako potrebno da to pitanje postaviš sebi iskreno i s jednom velikom dubinom.

BEZ ISTINSKIH TEMELJA, tvoj stvarni učinak i napredak će biti beznadežni. Zato, veliki je blagoslov to što ih ti posjeduješ, čak i u slučaju ako ti to nije poznato.


6. vježba: Dva puta po 15-20 minuta.


...
7. korak

PONAVLJANJE

Danas, tokom dva perioda vježbi, ponovi sve što smo do sada prešli, počni od prvog koraka pa nastavi sve do jučerašnjeg. Onda uzmi u obzir cijeli niz tih koraka zajedno. Na ovoj točki, vrlo je bitno to da ne pokušavaš donositi neke zaključke, nego da postavljaš ta pitanja kako bi shvatio/la to u kojoj mjeri ti je potrebno istinsko Znanje. Ukoliko danas iskreno pristupiš ovim vježbama, onda će biti evidentno to da imaš veliku potrebu za tim. Bez tvojih predrasuda, ti si ranjiv/a, ali takođe imaš i priliku dobiti istinu i sigurnost u svom životu.

DANAS, TOKOM DVIJE VJEŽBE od po 30 minuta, uzmi u obzir sve ove stvari.


7. vježba: Dva puta po 30 minuta.



...
8. korak

DANAS ĆU OSTVARITI UNUTRAŠNJI MIR

DANAS TOKOM TVOJE DVIJE SEANSE MEDITACIJE, vježbaj uspostavljanje unutrašnje tišine u trajanju od 15 minuta. Počni tako što ćeš tri puta duboko udahnuti, a onda obrati pažnju na neku unutrašnju točku. To može biti neka zamišljena točka ili neka točka u tvojem fizičkom tijelu. Sa zatvorenim očima, jednostavno pokloni tome svoju punu pažnju, bez prosuđivanja ili ocjenjivanja. Nemoj se obeshrabriti ukoliko se tvoji prvi pokušaji ispostave kao teški. Početak bilo čega što je važno u životu može u početku biti teško ali ako budeš uporan/a, ostvarit ćeš ovaj veliki cilj jer u unutrašnjoj tišini sve stvari mogu postati poznate.


8. vježba: Dva puta po 15 minuta.


...
9. korak

U UNUTRAŠNJOJ TIŠINI SVE STVARI MOGU BITI POZNATE

UNUTARNJI MIR UMA OMOGUĆAVA POJAVU ONOG VIŠEG UMA koji otkriva svoju Mudrost. Oni koji prakticiraju ostvarivanje unutrašnje tišine sa željom za Znanjem, pripremaju se za pojavu velikih otkrića i istinskih uvida. Ti uvidi se mogu pojavljivati za vrijeme prakticiranja unutrašnje tišine ili bilo kojih drugih normalnih aktivnosti. Ono što je ovdje važno je to da je priprema obavljena.

DANAS DVA PUTA PRAKTICIRAJ JUČERAŠNJU VJEŽBU OSTVARIVANJA UNUTRAŠNJE TIŠINE, ali vježbaj bez očekivanja nekog rezultata. Nemoj koristiti tu vježbu za postavljanje bilo kakvih pitanja, zato što ovdje vježbaš uspostavljanje unutrašnje tišine u kojoj prestaju sve špekulacije, pitanja i potrage. Danas, dva puta po 15 minuta vježbaj opet ostvarivanje stanja unutrašnjeg mira.


9. vježba: Dva puta po 15 minuta.


...
ZAŠTO JA OVO UOPĆE RADIM?

VRLO DOBRO PITANJE! Zašto ti to uopće radiš? Zašto postavljaš takva pitanja? Zašto uopće tražiš nešto više? Zašto ulažeš svoj napor? Ta pitanja su neminovna. Mi ih očekujemo. Zašto ti to radiš? Ti to radiš zato što je to od suštinske važnosti. Ukoliko želiš živjeti bilo što - što je više od jednog površnog i nestabilnog života, onda se moraš probiti mnogo dublje, a ne da zasnivaš svoju sigurnost na slabim pretpostavkama i uzaludnim očekivanjima. Postoji jedan daleko veći dar koji te čeka ali se za njega moraš pripremiti mentalno, emocionalno i fizički. Bez Znanja, ti nisi svjestan/a svoje svrhe. Ti nisi svjestan/a svog porijekla i svoje sudbine, tako da ćeš proći kroz ovaj život kao da se tu radilo samo o jednom nemirnom snu i ničemu više.



10. korak

ŠTO JE ZNANJE?

HAJDE DA KAŽEMO DA ZNANJE nisu one stvari s kojima se ono obično povezuje. To nisu ideje. To nije jedan skup informacija. To nije neki vjerski sistem. To nije proces samo-određivanja. To je jedna velika misterija vašeg života. Njegove vanjske manifestacije su tvoja duboka intuicija, značajni uvidi, neobjašnjiva saznanja, mudra percepcija u sadašnjosti i u budućnosti, te mudro razumijevanje prošlosti. Međutim, bez obzira na sva veličanstvena dostignuća uma, Znanje je mnogo više od toga. To je tvoje Istinsko Ja, tvoja suština koja nije odvojena od života.


10. vježba: Danas, pročitaj ovu lekciju tri puta.


...
11. korak

JA NISAM ODVOJEN/A OD ŽIVOTA

BEZ OBZIRA NA VELIČANSTVENA ZDANJA sagrađena na tvojoj individualnosti i svemu što je vezano s tobom osobno - tvojim tijelom, tvojim idejama, tvojim problemima, tvojim posebnim načinom izražavanja, tvojem individualizmu, tvojim talentima - ti nisi odvojen/a od života. To je toliko očigledno ako jednostavno pogledaš sebe samog/u i zaključiš da je građevinski materijal tvog tijela, baš taj materijal tvog fizičkog života, potpuno sastavljen od onoga što čini život u fizičkom smislu. Prilično je očigledno to da si napravljen/a od istih "stvari" kao i sve ostalo oko tebe. Ono što je tu misteriozno, to je tvoj um. On se čini kao neka posebna točka razumijevanja ali je isto toliko dio života kao i tvoj fizički materijal. Ti si jedna individua koja nije svjesna svog Izvora i svoje totalne uključenosti u životu. Tvoja individualnost ti je sada teret ali će za tebe biti od velike sreće to kad ona bude mogla izražavati sam život.


11. vježba: Danas, pročitaj ovu lekciju 3 puta.


...
12. korak

MOJA INDIVIDUALNOST TREBA IZRAZITI SAM ŽIVOT

OVDJE JE TVOJA POSEBNOST jedna velika vrijednost i izvor radosti, a ne izvor jednog bolnog otuđivanja ili izvor suđenja sebi i drugima. Ta posebnost te ne podiže iznad, niti te postavlja ispod bilo koga drugog. Ona samo označava stvarnu svrhu iza tvoje individualnosti i jedno veliko obećanje za budućnost. Ti si ovdje da izraziš nešto. To je stvarno značenje koje je dato tvojoj individualnosti jer ti ne želiš više biti odvojen/a.

DANAS, DVA PUTA, vježbaj uspostavljanje unutrašnje tišine što je vježba koju smo prethodno opisali.


12. vježba: dva puta po 15 minuta


...
13. korak

ŽELIM BITI IZDVOJEN/A DA BIH BIO/LA POSEBAN/A

OVA MISAO PREDSTAVLJA ISTINSKI MOTIV za odvajanje, ali je ona nepotrebna. Mi je ne navodimo ovdje kao neku afirmaciju nego kao izražaj tvog trenutnog stanja. Ti želiš biti izdvojen/a zato što to definira tvoje sopstvo; tvoje sopstvo je definirano u smislu odvojenosti, ne u smislu spojenosti. Odvojenost je izvor svog tvog bola i konfuzije uma. Tvoj fizički život demonstrira jedan izdvojen život ali samo s određene točke gledišta. Promatrajući to s druge točke gledišta, on uopće ne demonstrira nikakvu posebnost. On demonstrira jedan poseban izražaj u jednoj Široj realnosti.

DANAS, TOKOM DVA PUTA, potroši 15 minuta razmišljajući o ovoj današnjoj ideji. Razmišljaj ozbiljno o tome što ova lekcija znači i pozovi se na svoja vlastita iskustva kao odraz važnosti toga za tvoj osobni život. Osvrni se na to koliko te tvoja želja za odvajanjem koštala vremena, energije i bola. Spoznaj svoju motivaciju za odvajanjem i bit će ti jasno to da želiš postati slobodan/a.


13. vježba: Dva puta po 15 minuta.


...
14. korak

PONAVLJANJE

PONOVI JOŠ JEDNOM PRETHODNE LEKCIJE. Prilikom tog pregleda pročitaj uputstva koja su data na svakom koraku. Također ponovi sve svoje vježbe kako bi odredio/la dubinu svoje posvećenosti tim vježbama i rezultate koje si ostvario/la. Kroz tvoj plan učenja, ti ćeš istraživati sadržaj svog vlastitog iskustva. To će izgrađivati samo sebe i na kraju će ti omogućiti spoznaju svog vlastitog Znanja.

DANAS PROVEDI JEDAN PERIOD od otprilike 45 minuta u ponavljanju svih prethodnih uputstava, pregledu rezultata i sagledavanju kvaliteta tvojih vježbi. Sutra ćemo zajedno preći na sljedeći stupanj tvoje pripreme.


14. vježba: Jedan period od 45 minuta


...
15. korak

DANAS ĆU OSLUŠKIVATI DOGAĐAJE U MENI

DANAS ĆU OSLUŠKIVATI DOGAĐAJE U MENI kako bih pronašao/la sadržaj mog uma.

SHVATI DA JE ISTINSKI SADRŽAJ TVOG UMA zakopan ispod svega onoga što si mu dodao/la sve od onog dana kad si se rodio/la. Taj istinski sadržaj želi se izraziti u kontekstu tvog sadašnjeg života i sadašnje situacije. Da bi ga prepoznao/la moraš pažljivo slušati i vremenom spoznati razliku između istinskog sadržaja tvog uma i njegovih poruka za tebe i svih drugih impulsa i želja koje osjećaš. Razdvajanje misli od Znanja je jedan od najvećih dostignuća koje ćeš imati priliku ostvariti tokom ovog kursa.

DANAS, JEDNA VJEŽBA OD 45 MINUTA treba biti posvećena unutrašnjem slušanju. To će zahtijevati da slušaš bez suđenja sebi, čak iako je sadržaj tvojih misli uznemiravajuć. Čak iako se sa sadržajem tvojih misli ne možeš složiti, moraš slušati bez suđenja kako bi dozvolio/la umu da se otvori. Ti ovdje slušaš nešto što je dublje od tvog uma ali moraš proći kroz um da bi stigao/la do tamo.


15. vježba: jedna vježba od 45 minuta


...
16. korak

IZVAN MOG UMA JE ZNANJE

IZVAN TVOG UMA JE ZNANJE, istinska jezgra tvog bića, tvoje Istinsko Ja, ne ova ličnost koju si konstruirao/la kako bi savladavao/la poteškoće u ovom svijetu, nego tvoje Istinsko Ja. Od tog Istinskog Ja dolaze misli i utisci, težnje i upute. Većinu onog što ti tvoje Istinsko Ja govori, ti ne možeš čuti, međutim, vremenom ćeš naučiti slušati kad se tvoj um utiša i kad razviješ potrebnu sposobnost pročišćavanja onoga što čuješ i pronicljivosti.

DANAS VJEŽBAJ TRI PUTA PO 15 MINUTA. Slušaj mnogo pažljivije nego prethodnog dana. Osluškuj svoja duboka stremljenja. I opet, moraš slušati bez suđenja. Ne smiješ ništa od toga mijenjati. Moraš slušati duboko, tako da možeš naučiti kako čuti.


16. vježba: Tri puta po 15 minuta.



...
17. korak

DANAS ŽELIM ČUTI ISTINU

ŽELJA DA SE ČUJE ISTINA je nešto što podrazumijeva oboje, proces i rezultat istinske pripreme. Razvijanje sposobnosti slušanja i želje da se čuje, dat će ti ono što tražiš. Istina je od najveće koristi za tebe, međutim, u početku ona može biti šokantna i ona te može razočarati u odnosu na tvoje prethodno uspostavljene planove i ciljeve. Tako ćeš morati riskirati ukoliko želiš imati sigurnost i snagu koju će ti istina donijeti. Istina uvijek donosi rješenja konflikta, ona uvijek osigurava doživljavanje sebe, ona ti uvijek daje osjećaj za trenutnu realnost i uvijek ti pruža uputstvo u kom pravcu se trebaš kretati.

DANAS U SVOJE TRI 15-MINUTNE VJEŽBE, vježbaj osluškivanje istine, pokušavaj slušati ono što je izvan uma i emocija. Opet, neka te ne brine ukoliko sve što čuješ bude buka tvojih vlastitih misli. Zapamti, ti vježbaš slušanje. To je najvažnija stvar. Kao kad razvijaš mišiće svog tijela, ti sada razvijaš sposobnost tvog uma koja se zove slušanje. Zato, danas vježbaj slušanje, posveti se tome da možeš osjetiti kako se istina izdiže unutar tebe.



17. vježba: Tri puta po 15 minuta



...
18. korak

DANAS OSJEĆAM KAKO ISTINA IZVIRE UNUTAR MENE

ISTINA SE MORA POTPUNO DOŽIVJETI. Ona nije neka obična ideja; ona nije neka obična slika, mada je slike i ideje mogu pratiti. Ona je jedan doživljaj, pa je tako ona i nešto što se duboko osjeti. Ona se može manifestirati na malo drugačije načine kod onih koji počinju probijanje do nje, ali u svakom slučaju, ona će izvirati. To je nešto što moraš osjetiti. Da bi dobio/la taj osjećaj, tvoj um mora biti tih. Istina je nešto što ćeš osjećati cijelim tvojim tijelom, cijelim tvojim bićem.

ZNANJE TI NE PRIČA NEŠTO U SVAKOM MOMENTU, ali ono uvijek ima poruku za tebe. Dolazak u blizinu Znanja podrazumijeva to da morate sami sve više postajati kao samo Znanje, cjelokupniji, konzistentniji, pošteniji, posvećeniji, usredočeniji, samo-discipliniraniji, sa više strasti i ljubavi prema sebi. Sve ove osobine ćete razvijati sve više kako se budete približavali samom izvoru tih osobina.

TO JE PRAVAC U KOJEM ĆEŠ DANAS VJEŽBATI SVOJE ponašanje i osjetiti kako istina izvire unutar tebe. To će povezivati sve tvoje dijelove, omogućiti ti jedan poseban doživljaj sebe. U današnje tri vježbe po 15 minuta, posveti svoju punu pažnju osjećaju kako istina izvire unutar tebe. Vježbaj u unutrašnjoj tišini, i nemoj se obeshrabriti ukoliko ti to bude teško u početku. Jednostavno, vježbaj i uspjet ćeš.

TAKOĐER TOKOM DANAŠNJEG DANA, bez sumnje i oklijevanja, radi sve u pravcu ispunjenja tvog istinskog cilja u životu. Iz tog istinskog cilja će proizaći sve one važne stvari koje trebaš postignuti i jedna velika moć vizije i pronicljivosti koja će ti omogućiti pronaći one individue koje si došao/la potražiti u ovom svijetu.


18. vježba: Tri puta po 15 minuta.


...
19. korak

DANAS, JA ŽELIM VIDJETI

ŽELJA DA SE VIDI JE ISTO KAO I ŽELJA DA SE ZNA. To također zahtijeva rafiniranje sposobnosti tvog uma. Viđenje s jednom bistrom slikom ne podrazumijeva viđenje onoga što se tebi sviđa. To podrazumijeva da budeš sposoban/na percipirati ono što se stvarno dešava, a ne ono što ti želiš vidjeti. Postoji nešto što se stvarno dešava izvan tvojih želja. To je stvarno istinito. Zbog toga, želja da se vidi podrazumijeva želju da se vidi jedna veća istina. To zahtijeva i jedno veće poštenje i veću otvorenost uma.

DANAS, TOKOM DVIJE VJEŽBE, vježbaj promatranje nekog običnog objekta. Nemoj skidati oči s tog objekta, nego ga promatraj i to promatranje vježbaj vrlo savjesno. Ne pokušavaj tu vidjeti nešto posebno. Jednostavno promatraj s jednim otvorenim umom. Kad je um otvoren, on onda doživljava svoju vlastitu dubinu, pa tako doživljava i dubinu onoga što percipira.

IZABERI NEKI OBIČAN OBJEKT KOJI NEMA NEKI POSEBAN ZNAČAJ za tebe i promatraj ga danas dva puta po najmanje 15 minuta. Dozvoli svom umu da se potpuno utiša. Diši duboko i pravilno dok promatraš taj objekt. Dozvoli svom umu da se smiri u samom sebi.


19. vježba: Dva puta po 15 minuta.


...

... daljnji prijevod u toku...




Štetne nuspojave lijeka Augmentin ili još jedan plan svjetske elite za redukciju svjetskog stanovništva


Još prije mjesec dana, točnije 25.03. sam iznad svoje kuće u Gajnicama (Zagreb) slikala chemtrailse, za koje je poznato da sadrže čestice aluminijuma, soli barijuma, kao i agense Pseudomonas aeruginosa i Pseudomonas fluorescens, koji negativno utječu na respiratorni sistem kod ljudi. Sadrže i cijeli niz drugih agensa koji općenito negativno utječu na ljudski imunološki sustav.

Nakon što sam te chemtrailse slikala, nisam previše razmišljala o ovoj temi, jer sam već bila upoznata sa planom svjetske elite koji stoji iza ovih chemtrailsa i sa razlozima zaprašivanja našeg neba, no prije nekoliko dana (26.04.) sam osjetila jaku grlobolju i glavobolju, a imala sam i 39,2°C temperaturu. Odmah sljedećeg dana sam posjetila svoju liječnicu koja mi je prepisala lijek Augmentin, proizvođača GSK (GlaxoSmithKline). Na lijeku piše da se treba konzumirati dva puta na dan, tj. svakih 12 sati, a nakon što sam popila prvu tabletu, povratila sam 5 puta, dobila sam jaku vrtoglavicu, bolio me trbuh, a na licu mi se pojavio nekakav crveni osip. Odmah sam prestala sa konzumiranjem, a do tada nisam niti obraćala pozornost na proizvođača, da bih kasnije istraživala o ovoj tvrtci na internetu i otkrila da su oni jedni od pet proizvođača cjepiva protiv svinjske gripe H1N1.

Što se tiče samog lijeka, na uputi o upotrebi piše da su moguće nuspojave: naglo hripanje i bol ili stezanje u prsima; oticanje očnih kapaka, lica, usana, jezika ili grla; kožni osip i svrbež bilo gdje na tijelu; gljivična infekcija na ustima, na vagini ili na kožnim naborima; žučkasto-smeđe mrlje na zubima, te zatamnjenje i dlakavost jezika; upala bubrega; hiperaktivnost; vrtoglavica; glavobolja i konvulzije; proljev, želučane tegobe, mučnina i povraćanje; stvaranje kristala u urinu, koji se mogu primijetiti po zamućenom izgledu urina ili težem i neugodnom mokrenju, a moguća je i promjena broja krvnih stanica i produljeno vrijeme krvarenja.

Mislim da ovi podaci sami po sebi zvuče dovoljno alarmantno, a sada kada razmišljam o tome, čini mi se kao da je glavni razlog zaprašivanja chemtrailsima razbolijevanje što većeg broja stanovnika, kako bi im se kasnije, pri posjetu liječniku, ponudile jednako štetne tablete. Naravno da sve to ne ide u korist ljudske populacije, nego u korist svjetske elite, čiji je plan redukcija stanovništva, a s obzirom na to da im to baš i nije uspjelo puštanjem virusa svinjske i ptičje gripe, te primjenom cjepiva sa čijim smo negativnim sastavom već svi djelomično upoznati, logično je da će pokušati smanjiti svjetsku populaciju na ovakav način. Zato vas molim da ove informacije proslijedite prijateljima, a u slučaju da ste osjetili slične tegobe, zahtjevajte od svog liječnika da vam prepiše lijek koji ste već i prije konzumirali (kao što su Klavocin i Sumamed), te primjenjujte alternativnu medicinu i konzumirajte što više vitamina – to je ionako ono što nam svima najviše može pomoći u ovom razdoblju globalnog zaprašivanja i trovanja stanovništva.


Čitateljica iz Zagreba



Odgovor kompanije, 11.10.2013.

Kompanija GlaxoSmithKline, bez namjere komentiranja sadržaja članka, ima potrebu obavijestiti Vas da je lijek Augmentin® registriran pri Agenciji za lijekove i medicinske proizvode (HALMED) kao antibiotik koji se koristi u liječenju infekcija uzrokovanih bakterijama.

Napominjemo da je prije svakog uzimanja lijeka potrebno pažljivo pročitati priloženu Uputu o lijeku, a za dodatna pitanja obratiti se liječniku ili ljekarniku.

Ujedno, kao odgovorna kompanija koja brine o praćenju sigurnosti primjene naših lijekova dužni smo napomenuti da o svim sumnjama na nuspojave lijekova bolesnici trebaju obavijestiti svog liječnika ili ljekarnika ili drugog zdravstvenog radnika. Korisnik lijeka može i izravno o svim sumnjama na nuspojave lijekova i cjepiva pisano izvijestiti Agenciju za lijekove i medicinske proizvode (HALMED) putem on-line aplikacije za prijavu nuspojava ili putem obrasca dostupnog na internetskoj stranici www.halmed.hr.

Također smatramo nužnim upozoriti na činjenicu da je djelatna tvar (nezaštićeno ime lijeka Augmentin® ) - amoksicilin + klavulanska kiselina – identična jednom od lijekova koje preporuča čitateljica, te su stoga odobrene indikacije i opisane nuspojave dotičnog lijeka usporedive (slične) onima koje se navode u Uputi o lijeku naše kompanije.

S poštovanjem,

Marin Dumičić dr.med.





Prerušeni vragovi


Ponedjeljak, 28 Ožujka 2011, 15:37 CDT

Vida Cropas

Sott. net

Komentar: Ovaj uradak je iskrena, osobna i dramatična ilustracija psihopatije na djelu u „normalnom“ obiteljskom okruženju. Mnogi ljudi će se moći identificirati sa puno stvari, ili sa cijelom pričom i to sve iz nesretnog ali neprocjenjivog iskustva, kako jedan jedini psihopat može mučiti toliko drugih ljudi, spojiti se sa legalnim i socijalnim sustavima i namjestiti sve da odabrana žrtva bude jedina koja ima problem. Vidina priča o opstanku jasno otkriva podmuklost psihopatije na interpersonalnom nivou, i trebala bi nas sve zamisliti o šteti koju mogu iskovati samo jaki psihopati na pozicijama od autoriteta.

„To je u tvojoj glavi – uvijek je sve to bilo u tvojoj glavi! Simon je dobar čovjek!“ Čak i ako tisuću ljudi vjeruje povjeruje i odluči pratiti laž ili čak odluči ustati u obranu predatora, na kraju sve što ostaje je ipak laž. I da, takve konfrontacije uzimaju emocionalni i fizički danak, dok Simon likuje kako njegova pažljivo trenirana legija zbraja bodove dok nanosi bol.

U stvari, Simon je planirao psihološku konfuziju, tjeskobu, stres i tugu koje su nastale svaki put kad su me moja djeca, prijatelji i obitelj, napali.

Suze su tekle, motivacije je nestalo, a uslijedila je nesanica: uskoro me je širok spektar simptoma upozoravao da će uslijediti kronične bolesti ako ne sredim te probleme.

Stoga sam bila prisiljena da se suočim sa mojim vlastitim demonima i postavim teška pitanja: Kako moje starije dijete može zaboraviti tko sam i za što sam? Kako njegovateljski odnos može odjednom postati zatrovan? Kako zakonski i pravni sustav može biti nasamaren?

Trebale su mi godine da shvatim kakve su mračne i brutalne sile promijenile moj život, veze i okolnosti. Morala sam propitkivati i istražiti svoja najdublja uvjerenja, jer sam vjerovala da su svi ljudi u biti dobri.

To je bez sumnje bila najveća pogreška u mom odgoju. Sada, razumijem da psihopati uživaju u nanošenju boli i pravljenju štete; to je njihov sport da pronalaze lak plijen.

Dok sam bila u potrazi za istinom, saznala sam za informacije iz knjiga koje su pojasnile i potvrdile ono što sam već znala u sebi i ono što sam osjećala u dubini duše.

Dr. Robert Hare, tvrdi da sa barem 2 milijuna psihopata u Sjevernoj Americi, zapravo će svatko, barem jednom u svom životu, biti žrtva predatora (Without Conscience p.2). Kevin Hogan i James Speakman objašnjavaju tehnike Covert Persuasion (Prikrivenog Uvjeravanja op. prev) dok je Amy J.L. Baker u knjizi Breaking the Ties that Bind objasnila kako se djeca mogu programirati i uvjetovati da djeluju kao dječja vojska protiv roditelja na meti.

Čini se da psihopati jako dobro poznaju ove strategije; možda su im čak i urođene. Zbog toga se smatrajte upozorenima: predatori će vas spaziti kad vam je pomoć najviše potrebna, on ili ona će osjetiti što vam treba i to će vam omogućiti.

On ili ona će koristiti strategiju umne manipulacije u formama subliminacije (nepoželjne stvari postat će poželjne i obrnuto), neuro jezičnog programiranja (Neuro Linguistic Programming (NLP)) i ostalih retoričkih načina. Vaše vlastite moralne vrednote i norme bit će korištene da bi vas se kontroliralo i držalo u zatočeništvu.

Jednom kad vas zarobi i postavi u klopku, psihopat će se vama hraniti tako što će uzrokovati nepovratnu štetu i devastaciju: više nikad nećete biti isti. Ovo je priča moje vlastite nesreće.

Moje iskustvo počelo je kad sam imala 26 godina i kad sam bila samohrana majka troje djece.

Dolazim iz jako nefunkcionalne obitelji; moj otac je bio shizofrenik, a majka je imala bipolarni poremećaj; ovo je psihopata kasnije koristio da bi potvrdio njegove tvrdnje o mojoj mentalnoj nestabilnosti. Stvari su postale još gore kad su u periodu od 1981 do 1983 umrli moja majka, zaručnik i najbolja prijateljica. Moj se svijet tada srušio, osjećala sam se slomljeno i ranjeno. Krv privlači predatore, isto kao novac i imovina. Moja majka je došla iz bogate obitelji, novčana ostavština je bila nesređena i zapletena, te su trebale godine da se sve to sredi. Uskoro je, atraktivan čovjek, koji je tvrdio da je umjetnik, kao i moja sestra, ušao u moj život, isto kao i moja sestra i on je bio šarmantan, govorljiv, zabavan i vrlo inteligentan.

Činilo se da zna mnogo o stvarima u svijetu, ženskim problemima i kako da zabavi djecu. Mogao je obogatiti svaku konverzaciju i činilo se da zna podosta o svemu i svačemu. Komentirao je kako ga jedna od mojih djevojčica podsjeća na njegove kćeri blizanke.

Činilo se da sam na njega nalijetala svugdje po gradu. Rekao je da je to sudbina i da bi se trebali vjenčati, molio me da mu dozvolim da makne svu tugu iz mog srca. Rekao je da mu se čini da poznaje mene i moju djecu cijeli život i sve što želi je da osigura sreću i sigurnost djeci i meni, i da mi tu sreću i sigurnost zaslužujemo. Tada nas je pozvao u posjet svojim rođacima, dobrim i poštenim ljudima sa sela zdravima i čilima kao i zemlja koju su obrađivali.

Pogriješila sam i mislila sam da je on anđel, i tako pristala na vjenčanje s nekim ko mi se činio poznat i ko je ličio na moju sestru. Šest godina našeg braka se odigravalo na vrlo izoliranom mjestu u preriji. Ja sam tamo odvedena u stanju otupljenosti nakon smrti naše prve bebe.

Tamo, sam dobila još dvoje djece, sina i kćer. Ja sam radila večinu posla u našoj seoskoj prodavaonici dok se on prinio o „odnosima s javnošću.“ Naš se brak počeo pokazivati u pravom svijetlu nakon diobe novca sa imanja. Tvrdio je da je impotentan i ostajao je van po cijele noći, nakon što je godinu dana odbijao savjetovanje, on je predloži da si nađem ljubavnika.

Uskoro su zlokobna ogovaranja počela kružiti gradom. Iako se tako naš brak završio, Simon je tvrdio da me još uvijek voli i molio me za zajedničko skrbništvo nad djecom. Nadajući se mirnom razvodu kao što je on imao sa svojom prvom ženom i vjerujući da otac mora imati stalno mjesto u životu svoje djece, pristala sam na to.

Nakon detaljnog razvodnog ugovora kojeg su sastavili odvjetnici, dozvolila sam Simonu da ode sa djecom na jednu školsku godinu da bi smo djecu obranili od ogovaranja i zadirkivanja u školi i da bi pokazala svoju dobru volju prema zajedničkom skrbništvu, da bi se stabilizirala i da bih pripremila naš dom na novom imanju. Pa ipak, ubrzo nakon što su djeca krenula u školu u drugom okrugu, Simon me je počeo ocrnjivati pred djecom, obitelji i prijateljima. Bio je toliko uvjerljiv da su mnogi povjerovali njegovim lažima. Jedna od njegovih strategija je bila ta da uznemiri djecu do suza, te ih usred noći stavi blizu telefona dok bi telefonirao ljudima – metama i ubjeđivao ih kako sam prolupala.

Tada, je njegove tek stvorene vjernike koristio da bi te iste laži pričali djeci! Moj odvjetnik mi je rako da ćemo morati ići na sud da bi dobila djecu nazad, jer nam je ugovor o rastavi takav kakav jeste. Kao što neko od vas to znaju, ovo je jako dug proces. Stoga je Simon iskoristio tu cijelu školsku godinu da bi ograničio moj pristup djeci (iako u našem dogovoru stoji „slobodan pristup“) i da bi nastavio sa kampanjom protiv mene.

On je također koristio djecu kao pijune da bi od mene iznudio novac i razne potrepštine. Ne razumijevajući njegovo ponašanje, i na savjet jedne od njegovih zabrinutih tetki, počela sam pričati sa njegovim prijateljima da bih otkrila da žena i djeca za koju je tvrdio da su njegova bivša žena i kćeri blizanke, sa kojima je periodično razgovarao telefonom u stvari samo prijatelji i da se on pretvarao. On je svoju varko uspješno održavao cijelih šest godina! On je također uzeo sav novac koji sam dobila od naslijeđa.

Dok sam bila trudna i hospitalizirana zbog ostatka posteljice iz prethodne trudnoće ( placenta previa), morala sam staviti svoj novac na zajednički račun jer je on ostao kući, plaćao račune i brinuo se o djeci. Nakon što sam se vratila, objasnio mi je da nije ostalo više ništa novca jer je platio sve naše dugove. Kasnije, nakon njegova odlaska se otkrilo da je ostalo puno toga neplaćeno, nakon što su stigli računi!

Na kraju školske godine, na osnovi svega što su o meni čuli, sud je dodijelio istražitelja koji je preporučio da se Simonu da puno skrbništvo nad svom mojom djecom iako je on bio otac samo dvojici od moje djece. Zbog nedoličnog ponašanja kojem sam ja imala prilike prisustvovati za vrijeme limitirane posjete, sumnjala sam da ih Simon seksualno uznemirava. Iako sam znala da neke neskrupulozne žene igraju na ovu kartu da bi dobile skrbništvo nad djecom, uvjeravam vas da ovo nije bio moj primarni motiv.

Bila sam prevarena i manipulirana i općenito sam strahovala za dobrobit svoje djece jer sam shvatila da Simon nije čovjek kakav se činio. Konfrontirala sam se sa svojom najstarijom kćerkom i pitala je da li je Simon ikada dirao na seksualan način. Šutala je. Nastavila sam govoriti da će nakon što Simon dobije puno skrbništvo nad djecom, zasigurno pojačati seksualno iskorištavanje i da ću ja ostati potpuno nemoćna da joj pomognem.

Ona je tada iznijela brojne incidente kad bi on ušao u banju ili njenu sobu bez najave i tada bi napravio sirove komentare o njenom seksualnom razvoju. U dva odvojena navrata on je dirao njene grudi dok je ona spavala. Pozvala sam policiju koja je napravila dugačak zapis. Pa ipak, moja izjava je stigla na sud tek nakon godinu dana nakon što sam sama obavila posao RCMP-a (Royal Canadian Mounted Police). Otkrila sam da je to zato jer sam ja viđena kao „ ogorčeni učesnik u procesu dobivanja skrbništva nad djecom“ tako da je RCMP vjerovala Simonu, i tako policija nije provjerila Biro za protekciju djece, gdje je u stvari, zabrinuta stranka bez dodira sa nama već ispunila izvješće. Iako je Simon bio u dobitnoj poziciji, nestao je, vjerojatno zato što se bavio kriminalnim aktivnostima i to ispod radara RCMP.a…

Sada, 20 godina nakon svega toga, otkrila sam da je bilo „Zastoja u proceduri“ što me je prinudilo na neka pitanja:

  • Da li je zlostavljač djece uspio umaknuti zato jer ga RCMP nije u stanju locirati?
  • Da li ga to čini manje opasnim za djecu u okolini?
  • Zašto me nisu obavijestili?

Jedino što mogu zaključiti, da je Simon imao prijatelje na visokim dužnostima jer je u prosincu 1991, Kanada ratificirala i potpisala UN Konvenciju o pravima djece. Kao članica potpisnica, Kanada je obavezna vršiti potpisane obaveze u skladu sa postojećim pravnim normama o pravima djece i mladeži.

Kad se radi o zlostavljanju djece, ne postoji zastara u pravnom postupku unutar Kanade. Pa kako i zašto su ove optužbe ostale neriješene! Po mom vlastitom mišljenju RCMP i Krunski tužitelj su na takav način dali seksualnim predatorima pravo da nastave povrjeđivati djecu, i zato ja osporavam njihovu odluku.

Nisam imala prilike čuti o PAS (Parental Alienation Syndrom – Sindrom otuđenja roditelja) do prije par godina. Pa ipak, točno opisuje što je Simon uradio sa djecom. Moja djeca poslije toga više nikada nisu bila ista; oni još uvijek vjeruju u mnoge laži i izokrenutu istinu i gldedaju na mene kao da sam nerazumna.

Oni misle da je moje razumijevanje cijele situacije, pogrešno. Ovo još uvijek utječe na naše odnose. Sada mi je jasno da je PAS programiranje postalo dio sustava dječje psihe/uvjerenja i nažalost, može ostati takvo kroz cijeli njihov život.

To mi barem daje snage da budem strpljiva jer znam da su i oni sami žrtve. Pa ipak zabrinuta sam da će Simonovo zlostavljanje preći dalje sve do mojih unuka. I ostali rođaci također imaju mnoge od spomenutih simptoma pošto su bili programirani na isti način sa istim programiranim uvjerenjima.

Nekoliko PAS strategija koje je Simon koristio:

  • Uznemiravanje djece, prisiljavati ih da telefoniraju da bi uznemirili rođake, i tada prisiliti ove ljude da osjete roditeljsku povezanost sa djecom, preispitujući moje motive, integritet i ubrojivost.
  • Ubjeđivanje djece da ih financijskim ne podupirem iako sam plaćala velike Simonove račune i velikodušno podupirala djecu čak i kad to nije bilo zahtijevano od strane suda.
  • Tjeranje djece da od mene iznuđuje novac i optuživanje mene da ne doprinosim – radim na dobrobit nasilnika.
  • Mene je okarakterizirao kao drolju ispred djece iako je sam bio promiskuitetan jer je zime kad se izdavao da pati od „impotencije“ napravio dijete jednoj 20 godišnjoj djevojci!
  • Prijetio je da će prestati voditi brigu o našem 8 godišnjem djetetu ako me posjeti u isto vrijeme kad je i moj novi partner u kući.
  • Djecu je sprječavao da se viđaju sa mnom za vrijeme dogovorenih zajedničkih aktivnosti tako što bi ih držao zaposlenima dok su djeca trebala biti sa mnom.
  • Ograničavajući moje posjete, ponovi i nanovo, koristeći djecu kao vojnike da bi sve to opravdao…
  • Kvario je djecu, s time što ih je učio da je laganje, prevara i manipulacija „dozvoljeno i normalno ponašanje.“

Sva ta događanja su u skladu sa PAS i opisana su u pismima i izjavama danim pod prisegom za taj dio period.

Lako se postaje ogorčen i ciničan kad se iskusi izdaja i zlostavljanje. Također je lako sumnjati u vlastite percepcije i mentalne mogućnosti kad oni koje volite vas pokušavaju ubijediti da ste „paranoidni i da trebate pomoć!“

Pa ipak, nikad ne nasjedajte na takve stvari. Istražujte, procesuirajte, ostanite jaki i vjerujte svojim osjećajima. I vi ćete opstati i postati mudriji i jači jer ste sve to preživjeli. O, i usput, ako ste preživjeli takvu nepravdu i ako razumijete što sam preživjela, onda dobrodošli, probudili ste se i prosvijetlili ste se. Opstat ćemo!



Citirani radovi:

Hare, Robert D., Without Conscience, The Guilford Press, 1999
Hogan Kevin and Speakman James, Covert Persuasion, New Jersey, John Wiley & Sons inc. 2006
Baker J.L. Amy wrote Breaking the Ties that Bind, New York, W.W. Norton & Company, 2007


Članak prenesen sa: http://www.matrixworld-loviste.com/prerusenivragovi.htm

Originalni tekst možete ptočitati ovdje.


Zašto je nedostatak empatije korijen svakog zla


Lubanje, stravičan podsjednik žrtava iz genocida u Ruandi

Utorak, 07.04.2011, 20:35 CDT

Clint Witchalls

The Independent


Psiholog Simon Baron-Cohen tvrdi: Od uzgrednog nasilja do genocida, po djelima okrutnosti možemo pratiti kako se počinitelj identificira sa drugim ljudima. Da li je u pravu?

Genocid u Ruandi: može li se zlo ovog nivoa pripisati psihopatima ili vjerovanjima počinitelja? Lucy Adeniji – evanđelista i kršćanska autorica dvije knjige o dječjoj njezi – prokrijumčarila je dvije djevojčice i 21 godišnju ženu iz Nigerije da bi radili kao roblje u njezinom domu u istočnom dijelu Londona. Tjerala ih je da rade 21 sat na dan i mučila ih je ako bi s njima bila nezadovoljna. Mlađa djevojčica je imala tek 11 godina.

Nakon što joj je dosudila 11 godina zatvora, sutkinja Simon Oliver je rekla: „Ti si zla žena. Nemam sumnje da su upropastila živote ovih dviju djevojčica. One će patiti od posljedica tvog ponašanja prema njima do kraja života.“

Mnogi ljudi će se vjerojatno složiti sa sutkinjom Oliver koja je Adeniji opisala kao zlu osobu, ali Simon Baron-Cohen, profesor razvojne psihopatije na Univerzitetu Cambridge, se neće složiti sa njom. U njegovoj poslijednjoj knjizi pod nazivom: Zero Degrees of Empathy: A new theory of human cruelty, Baron-Cohen, tvrdi da je termin: zlo, ne znanstven i da nam ne pomaže u ovoj tematici: „Ponekad se termin zlo koristi da bi se zaustavio ispitivanje,“ i „Ova je osoba to uradila jer je zla“ kao da je to objašnjenje.

Ljudska okrutnost fascinira i začuđuje Baron-Cohena od njegovog djetinjstva. Kad je iamo 7 godina, njegov mu je otac rekao da su nacisti pretvarali Židove u sjenila za svijetla i sapun. On mu je također ispričao priču o ženi koju su nacistički doktori unakazili tako što su joj prebacili šake s jedne ruke na drugu tako da su joj palčevi stršili prema van. Ove slike ostale su u Simonovom umu. On nije mogao razumjeti kako se čovjek prema čovjeku može ophoditi sa takvom okrutnošću. Nije ga zadovoljavalo objašnjenje da se sve to događalo jer su nacisti bili zli. Za Baron-Cohena, znanost pruža objašnjenje o zlu koje je više zadovoljavajuće: uzrok je u empatiji (suosjećanju) – u stvari u nedostatku empatije.

„Empatija je naša sposobnost da se identificiramo sa osjećajima drugih ljudi i da odgovaramo na njihove misli i osjećaje sa odgovarajućom emocijom“ piše Baron-Cohen, „ljudi koji nemaju empatije, doživljavaju druge ljude tek kao objekte.“

Empatija je konstantna varijabla ali zbog pogodnosti, Baron-Cohen dijeli tu konstantu na 6 nivoa – sedmi ako brojite nultu empatiju. Empatiju je Baron.Cohen sa kolegama razlučio uz pomoć upitnika za empatiju i stvorio je kvocijent empatije (EQ) i prema tome se svaki čovjek može smjestiti na određeni dio grafikona. Ljudi sa nultom empatijom su na jednom kraju grafikonske krivulje dok oni na šestom nivou EQ će bit na drugom dijelu grafikonske krivulje.

Baron-Cohen je okarakterizirao ljude na svakom nivou EQ skale. Rečeno nam je da na primjer: ljudi na nivou dva (vrlo niskom) „vode život kroz zabludu, i uvjek govore pogrešne stvari (napr: „Opet si se ugojio“) ili rade pogrešne stvari (npr: upadaju u privatne sfere drugih ljudi).“

To što se netko ima ekstremno niski ili visoki EQ ne mor aodma upućivati na patologiju. Moguće je imati nultu stopu EQ i ne biti ubojica, mučitelj ili silovatelj, iako je vrlo nevjerojatno da ćete biti bilo što od ovih stvari ako ste u visokom dijelu empatijske ljestvice – šestom nivou.

Komentar: Čini se da Baron-Cohen brani „patologiju“ striktno u terminima socijalne devijacije, a ne psihološkog funkcioniranja. Osobe koje su na nultom stupnju empatije koji nisu okusili ili bili uhićeni zbog ubojstva, mučenja ili silovanja, mogu biti korporativni psihopati na uredskim funkcijama, ili Snakes in Suits, (ili zmije u odjelima op. prev.), ili samo jedna od vrsta uspješnog psihopate. Dakle, prema Baron-Cohenu, moguće je imati „ne-patološkog“ psihopatu, koji se nama na SOTTu čini da je dobio pogriješan naziv. Psihopati su patološka pojava jer u potpunosti nemaju nešto što ostatak ljudstva ima (iako u različitim stupnjevima), NE zato što su njihov podskup: „ubojice, mučitelji i silovatelji.“

„Možete zamisliti nekoga tko ima nisku empatiju pa ipak nekako održava životni stil koji ne djeluje negativno na ostale ljude i koji ne priječi njihov svakodnevni život,“ kaže Baron-Cohen.

„Uzmimo na primjer nekoga tko je vrlo talentiran za fiziku i tko je fokusiran na rad u fizici. Oni možda nemaju mnogo doticaja sa drugim ljudima ali imaju doticaja sa svijetom objekata. Oni mogu imati nizak novo empatije ali to ne utječe na druge. S toga mogu primjetiti da to nije patološka pojava i da oni ne trebaju dijagnozu. Oni su uspjeli dobiti perfektan odnos između njihovog uma i životnog stila koji vode.“

Komentar: Još mućenja vode. Postoje različite vrste ljudi bez savjesti, uključujući shizoidne čije teorije trenutačno dominiraju svijetom u poljima ekonomije, politike, psihologije i filozofije. Ako takav „čudak“ znanstvenik ne utječe direktno na druge u interpersonalnom planu, njegove teorije mogu u tvari odraditi posao za njega. Zar ne bi znanstvenik na nultom nivou empatije, gledao na svijet iz linearne materijalističke perspektive? I ne bi li njegove teorijske perspektive, kojima nedostaju ljudske kvalitete da uvidi kozmos iznad materijalnih dijelova, u stvari utjecale na umove njegovih čitatelja? Čini se da Baron-Cohen podrazumijeva „imitatore“ kad govori o ovoj vrsti ljudi ali objašnjenja i uzroci nisu toliko jasni kao oni koji su dani u: Političkoj ponerologiji.

Baron-Cohen ne vidi visoku empatiju kao nešto što je potencijalno oslabljuje nekoga sa tim osobinama. On one ljude koji su na najvišem nivou empatije (šestom nivou) smatra da posjeduju „prirodnu intuiciju usklađivanja za osjećaje drugih ljudi.“

Bio sam zaintrigiran da pročitan na brzinu i drugačije stajalište o empatiji. U nedavnom izdanju novina, Fiona Torrance je opisala pakao hiper empatije. Ona ima rijedak poremećaj koji je poznat pod nazivom sinestezija zrcalnog dodira. Ona je po prvi put toga postala svjesna kada je imala 6 godina kada je vidjela perad koja je bila obješena na kukama u mesarnici. „Osjećala sam stiskanje na mojoj kralježnici i vratu; to je izgledalo kao da su mene objesili,“ sjeća se Torrance.

Pretjerana empatija je mnogo rjeđa od nedostatka empatije. Dok ljudi sa prekomjernom empatijom sami pate, oni sa nedostatkom empatije uzrokuju patnju drugima. Ili barem neki od njih to rade.

Ljudi nulte empatije se mogu podijeliti u dvije različite grupe. Baron-Cohen zove ih nulta-pozitivna i nulta-negativna grupa. Nulta-pozitivna grupa uključuje one sa autizmom ili Aspergerovim sindromom. Oni uopće nemaju empatije ali njihova „sistematična“ priroda ih čini da su prirodno privučeni uzorcima, regularnosti i konzistenciji. Kao rezultat toga oni vole pratiti pravila i propise – uzorke civilnog života.

Nulta negativna grupa je patološka grupa. To su ljudi koji imaju granični poremećaj osobnosti, antisocijalni poremećaj osobnosti i narcisoidni poremećaj osobnosti. Oni su u stanju nanijeti fizičku i psihičku bol drugima i uopće ih ne diraju neprilike onima kojima su nanijeli bol. Baron-Cohen kaže da ljudi sa ovim stanjem svi do iti jednog imaju jednu poveznicu, a to je nulta empatija (nemaju je).

Pitanje je: da li su ljudi sa ovim poremećajima osobnosti izgubili mogućnost empatije ili su rođeni bez nje?

Jedna od dužih Baron-Cohenovih studija – koja je počela prije 10 godina- je otkrila slijedeće: što više testosterona fetus generira u maternici to će manje empatije dijete imati poslije porođaja. Drugim riječima postoji negativna korelacija između testosterona i empatije. Čini se da je ovaj hormon spola nekako uključen u oblikovanje „empatijskog sklopa“ u mozgu koji se razvija.

Pošto se testosteron nalazi u većim količinama u muškarcima nego u ženama, nije nikakvo čudo da muškarci imaju manju empatiju nego žene. Dakle postoji čista hormonalna veza sa empatijom. Još jedan biološki faktor je genetika. Nedavna istraživanja Baron-Cohena i njegovih kolega su otkrila da se geni utječu na empatiju – gen steroida, jedan gen povezan za socijalno-emocionalno ponašanje i dva povezana sa neuralnim rastom.

Da li to znači da će u budućnosti genska terapija moći ispraviti nisku empatiju?

„Ja bi se dosta zabrinuo za ovakav način djelovanja“ rekao je Baron-Cohen. „Mislim, postoje i plauzibilnije forme znanstvenog stajališta, ali da li su one poželjne iz socijalnog stajališta, e to je sada drugo pitanje. Ja bih vjerojatno stavio naglasak na rane intervencije – one koje uključuju okružje. Mislim da se empatija može, na primjer, učiti u školi.“

Drugo naličje empatije je okružje. John Bowlby, britanski psihijatar i psiho analitičar koji je razvio „teoriju vezivanja“ je bio prvi koji je prokazao životne utjecaje na one koji su se sreli sa zapostavljanjem i zlostavljanjem kao djeca. „Mislimo da su djeca vrlo jaka, da će se nekako adaptirati – nedostatak mogućnosti snažne veze sa njegovateljem – donosi više rizika od delikvencije, i različitih poremećaja osobnosti kao što je psihopatija, ili poremećaj granične osobnosti, koji operiraju u ego centričnom modusu. Nedostatak ranog vezivanja (za njegovatelja) je veliki faktor za uzrokovanje niske empatije.“

Sa skenerima za funkcionalnu magnetsku rezonanciju (fMRI - functional magnetic resonance imaging) moguće je vidjeti efekte koje imaju geni, okružje i hormoni na mozak. U svojoj knjizi Baron-Cohen identificira 10 povezanih dijelova mozga koji su dio koje on naziva „empatijski sklop.“ Ljudi koji su dobili niske rezultate na upitniku za empatiju, pokazali su manje aktivnosti u ovim dijelovima mozga.

Znanost tek počinje otkrivati misterije o tome zašto neki ljudi imaju manje empatije od drugih i implikacije su dalekosežne, ne samo za sustav kriminalnog prava. „Oznaka suosjećajnog i civiliziranog društva je da nastojimo shvatiti akcije drugih ljudi, a ne samo da ih osuđujemo,“ rekao je Baron-Cohen.

„Postoji i pitanje o tome da li bi osoba koja je počinila užasan zločin trebala biti smještena u zatvor ili u bolničku ustanovu.“

Ali ako je netko preživio zlostavljanje u djetinjstvu ili ako je netko konstantno bio podvrgnut nasilnom kriminalitetu, da li bi takve osoba trebala biti razriješena njegovih loših dijela samo zato što je magnetska rezonancija otkrila niske neuralne aktivnosti u njihovim nerazvijenim frontalnim vijugama? „Kad ljudi počine zločin to ne mora odrediti njihovo ponašanje koj eje izvan njihove kontrole,“ kaže Baron-Cohen. „Nitko nije odgovoran za svoje vlastite gene.“

Točno, ali svi smo u mogućnosti napraviti izbor. Napraviti pravi izbor može biti puno teži za ljude sa kompromitiranom empatijom, ali izbor ipak postoji.

Komentar: Osim kada je riječ o psihopati čije škrte odluke uvijek pretežu naspram nesebičnih odluka. Oni ne misle i odlučuju onako kako to rade oni koji nisu psihopati, i ne mogu. Za njih „pravi izbor“ zasigurno izgleda kriv. Bez da shvate ovaj faktor, koji vodi do onoga što Sandra Brown autor Women Who Love Psychopaths, zove „neizbježno zlo“ problem neće biti riješen.

Baron-Cohen želi prijeći na debatu o tome što uzrokuje zlo „izvan domene religije i unutar domene znanosti“ ali pitam se da li će ovo izaći iz znanosti i ući u druge domene kao što su moralna filozofija i pravne filozofije.

„Ne vidim zašto bi ove stvari trebale biti odvojene,“ rekao je Baron-Cohen. „Ono čemu se ja nadam je da će se ova knjiga pokazati kako znanost informira moralne debate. Možda čak to bude i otkriće za politiku i političare, tako kad pokušamo riješiti konflikt, bilo da je domaći ili internacionalni, onda empatija može biti jako korisna za sređivanje problema. Alternativa je slijedeća: znanost radi samo one stvari koje znanost radi i ne pača se sa moralnim izazovima ili stvarnim svijetom. Smatram da bi to bio korak unazad.“

Ako uzmete u obzir velika povijesna zvjerstva – netko bi nas mogao smatrati zlima – inkvizicija, holokaust, trgovina robljem, komunistički progoni, genocid u Ruandi, apartheid, itd. onda nam je potrebna masovna potpora da bi smo to promijenili. Možemo li okrivljavati zlo na ovom nivou psihopatije (oni sačinjavaju manje od 1% populacije) i narcizma (također manje od 1% populacije)?

Komentar: problem koji se ovdje definitivno mora postaviti u obliku pitanja je: ako iz jednadžbe izuzmete „krivnju“ i gledate samo uzroke i posljedice, slika postaje mnogo jasnija, kao i solucije. Ukratko, psihopati potiču, ne psihopate se pokoravaju. Uzmite u obzir uzrok (psihopate na vlasti) i poništit čete primarne efekte ( pokoravanje) i sekundarne efekte (genocide, apartheid itd.). Također uzmite u obzir da je jedan od uzroka zašto se, na prvom mjestu, normalni ljudi pokoravaju, je taj da ne znaju s čim imaju posla. Kad bi svi razumjeli činjenice o psihopatiji, bili bi najvjerojatnije manje obmanuti sa manipulacijama (psihopata op. prev).

Sigurno su uvjerenja mnogo veći uzročnici zla nego li biologija ili odgoj? Negativna preslikavanja (mimika) su rasprostranjeni po crkvama ili državama i razvijaju se dok ne postanu potpuno nehumana. Stvar je da se ljudskost ponovo vrati na pijedestal, a ne droge, terapije ili priče o ljudskosti.

Komentar: Sve je to divno i krasno, ali kad glavešine crkve ili države svi do iti jednog pokazuju znake Baron-Cohenovog „nedostatka empatije“ kroz njihove akcije (riječi su ovdje nevažne), onda su šanse za postizanje „ponovne ljudskosti“ u društvu ili „priče o ljudskosti“ imaju gotovo nikakve šanse.

„Što god da uzrokuje nestanak empatije, onda će taj isti „empatički sklop“ djelovati kod onih koji imaju empatiju na one što je nemaju ili je nisu u stanju prikazati,“ kaže Baron-Cohen.

On tvrdi na naša uvjerenja mogu utjecati na naš empatički sklop. Naš nivo empatije nije uvijek isti za sve situacije u našem životu. Može varirati u zavisnosti od situacije. Kad su ljudi umorni ili pod stresom onda mogu pokazivati manje empatije nego kada smo odmorni i mirni. Baron-Cohen želi razlučiti prolazne promjene empatije, kada se empatija obnavlja i kada se ona ne obnavlja.

„Ako su u pitanju genetičke restrikcije, na primjer, ako imate nisku empatiju, onda može biti mnogo teže da se ona obnovi, ali ostajem optimističan čak i u onim situacijama kad se koriste terapeutske ili edukacijske metode koje bi mogle poboljšati bilo čiju empatiju,“ kaže Baron-Cohen.

Za sada, znanost je napravila jako malo napretka u liječenju nedostatka empatije. Psihopati, na primjer, su zloglasno ne izlječivi kao što su i djeca sa bezosjećajnom/neemotivnom crtom (CU: callousness/unemotional). Pokušavati poboljšati empatiju za počinitelje spolnih delikata je situacija u kojoj ima najmanje učinkovitih intervencija, izjavio je Tom Fathy, profesor forenzičkog mentalnog zdravlja na Institutu za Psihijatriju.

Kao netko tko radi sa nasilnim kriminalcima, želio sam znati da li Fathy misli da je nulta empatija dobro objašnjenje za okrutnost. „Može biti jedan od sastojaka,“ odgovorio je, „ali uglavnom nije potpuno zadovoljavajuće objašnjenje za okrutnost ili djela teškog nasilja.“

Fokusiranje samo na empatiju pri prevenciji ponovnih pokušaja nasilja nije vrlo efektivno rješenje. Fathy je dodao da obično postoje: „ kompleksno razgranata iskustva“ koja vode do nasilnih ili okrutnih dijela. Također, nisu svi sa nultom empatijom počinili zla djela – Baron-Cohen je posvetio cijelo poglavlje da bi se ispetljao iz ove dileme. Oni sa nultom empatijom iziskuju previše kvalifikacija da bi se napravilo zadovoljavajuće objašnjenje zla. Pokušavati pojačati empatiju korištenjem terapije i drugim načinima bez lijekova, čini se, nema nikakvog efekta.

Potpuno se slažem sa sutkinjom Oliver koja je opisala Lucy Adeniji kao zlu osobu. To ne znači da želim završiti sa raspravom. Mislim da je potrebno znati – sa biološkog, psihološkog i socijalnog stanovišta- kako netko kao je netko kao Adeniji postala tako okrutna i neosjetljiva, ali isto tako mislim da je važno osuditi njene akcije. Ne mislim da ove dvije stvari isključuju jedna drugu.

Slažem se sa Baron-Cohenom da ne bi trebali koristiti zlo kao objašnjenje zašto ljudi čine loše stvari i trebalo bi poboljšati načine za povećanje empatije, to ne može biti loša stvar. Ali meni se čini da bi zamjena ideje zla sa idejom potpunog nedostatka empatije samo previše pojednostavljuje problem.

Komentar: Pisac ovog članka je u pravu. Nedostatak empatije je karakteristika psihopatije i dio je cijelog niza ostalih karakteristika. Za više informacija pročitajte:

The Psychopath: A New Subspecies of Homo Sapiens
Truth to Power: Psychopaths Rule Our World
The Trick of the Psychopath's Trade: Make Us Believe that Evil Comes from Others
Devils In Disguise


Članak prenesen sa: http://www.matrixworld-loviste.com/bezempatijekorjenzla.htm

Originalan uradak možete pregledati ovdje.



Više članaka...

Stranica 195 od 318

195

Jedinstvenih posjetitelja:

mod_vvisit_counterDanas325
mod_vvisit_counterJučer1001
mod_vvisit_counterOvaj tjedan2483
mod_vvisit_counterOvaj mjesec22925
mod_vvisit_counterUkupno od 01.08.2010.2999530

Online:

Trenutno aktivnih Gostiju: 176