Croatian English French German Italian Portuguese Russian Serbian Spanish

Donacije

Podržite Val-Znanje donacijama. HVALA!

Iznos: 

Orgonske piramide i orgoniti

    

Znanost


Nikola Tesla i eter – nova nauka i tehnologija



Nikola Tesla je otkrio i koristio fundamentalni zakon koji pobudjuje potencijalne delove etra, i.e. zakon koji struktuira originalno beskonačan i kompaktan (apsolutno homogen) etar. Radi se o principu osamostaljivanja delova u beskonačnoj celini jedinstevenog fizičkog continuum-a (u današnjoj naučnoj upotrebi je više pojmova koji svi znače istu fizičku pojavu: nula, kontinum, kontinuitet, etar, beskonačnost, celina, Elejsko Biće, Euklidova tačka, vakum, itd.).

Delovi kontinum-a nastaju po posebnom algoritmu koji ih izdvaja tako da ne napuštaju celinu, tj. beskraj, i oni su to što nazivamo elektromagnetnim entitetima ili klasično - svetlost.

Iz pretpostavke kontinualnosti etera, osnovnog kosmičkog medijuma, sledi ne samo da je centar kosmosa svuda, tj. neodredjen već sledi i to da zakon njegovog struktuiranja mora biti podudaran sa zakonom koji definiše relacije tačaka na homocentričnim sferama. (Ovde nije moguće ulaziti u dublju analizu tog zakona čija suština zahteva upotrebu jezika filozofske ontologije i matematike. Nije poznato da je Tesla svoju teoriju dovršio i iskazao u ovom obliku, ali je ostavio nekoliko aparata koji rade na savremenoj fizici potpuno nedokučivim principima. Reč je o etarskom generatoru, tj. elektromagnetskoj kugli na uvek istom elektro-potencijalu bez obzira na izvod, tj. odliv energije, zatim o asinhronom motoru koji radi na gravitacione talase planeta sunčevog sistema (motor sam počinje sa radom u izvesno doba godine, reagujući na odredjenu konstelaciju planeta i isto tako staje kada mu istekne rezonantni interval vremena). Osim ovoga, Tesla je ostavio i “lebdilicu”, metalni disk sa antigravitacionim svojstvima, koji levitira na visini koja zavisi od jačine gravitacije na datom terenu.)

Etarski medijum beskonačan je u svim pravcima, ima jednu jedinu karakteristiku - r (radius) koji (po sfernom zakonu) useca sferne delove u kontinuum, delove čije su površine diskontinualne, odnosno punktualne.

Delovi struktuiranog etera mogu biti sinhroni, odnosno rezonantni, i asinhroni. U prvom slučaju dolazi do kondenzovanja subatomskih čestica kao što su elektroni, protoni i neutroni. Ove čestice nastaju rezonantnom sintezom fotona po istim principima po kojima se i sami fotoni osamostaljuju kao posebni entiteti u eteru. Asinhroni delovi etera, dakle, nerezonantni, jesu prostor u kome rezonantni fotoni grade materiju.

Teslin Toranj Varadenklif bio je pitagorejski oscilator. Matematika njegovog emitovanja kompleksa elektromagnetskih talasa specijalnih karakteristika bila je identična sa tajnom stvaralačkom matematikom Pitagorejaca. Simboli koje je Tesla pisao u svojim jednačinama imali su jednoznačnu fizičku interpretaciju. Principi Tesline etarske tehnologije pripadaju nivou kosmičke egzistencije sa koga se vlada prostorom i vremenom. Ne sama Kula, nego princip rezonantnog i harmonijskog oscilovanja etera je tako moćan da se njegovim shvatanjem i primenom bez sumnje rešavaju svi ključni problemi savremene fizike i posebno konverzije energije.

Pomoću svoje takozvane otvorene vakumske cevi Tesla je proizvodio protone, elektrone i neutrone direktno iz fizičkog kcontinum-a, stvarajući ih na bilo kojoj udaljenostei. Umesto da pusti da protonski snop putuje prostorom do odredjenog mesta, on je obrazovao uslove za trenutno nastajanje proizvoljnog broja čestica na bilo kojoj zadatoj distanci. Veličina elektrona, protona i neutrona takodje ničim nije bila ograničena. Upravo razlika u njihovoj veličini, s obzirom da su one gradivne jedinice svakog sveta u Kosmosu, jeste razlog vremenskog pomeranja medju paralelnim svetovima, koji inače svi pripadaju istom osnovnom continuum-u.

Oslanjajući se na pretpostavku o Teslinom zapanjujućem i u nauci još nedostignutom poznavanju zakona prirode, moramo se zamisliti nad tim kakve je tehničke zadatke i sa kakvim mogućim posledicama Teslina Kula Vordenklif trebalo da izvrši?

1) Da osciluje jonosferu; kako naponska razlika izmedju zemljine površine i jonosfere iznosi oko dve milijarde volti, to bi Kula neprekidno oscilujući višim i nižim harmonicima frekvencije jonosfere, najzad ušla s njom u fazu (rezonanciju) i ispraznila je slično kao što se prazne obični električni kondenzatori. S obzirom da bi se takvo pražnjenje izvršilo trenutno, postojala je realna opasnost uništavanja Njujorka. Jer pražnjenje bi izgledalo ovako: iz jonosfere odjednom bi se sručio visokoenergetski stub plazme velikog prečnika, možda i nekoliko stotina kilometara, i sve na tom prostoru bilo bi dezintegrisano, spaljeno na način kako se u Biblijskim legendama opisuje propast Sodome i Gomore. Naravno, Tesla nije hteo da uništi Njujork, već kratkim intervalima oscilovanja samo da crpi energiju iz jonosfere za pogon svog velikog oscilataora koji je zahtevao minimalni napon od sto miliona volti. Kao aparat za vrlo kratko oscilovanje Tesla je koristio veliki broj ultravioletnih lampi rasporedjenih na vrhu kupole.

2) Da uzima energiju iz etera; oscilovanjem nerezonantnih elektromagnetnih polja moguće je pomeriti vremensku koordinatu i reciklirati energiju iz prošlosti i budućnosti, a da se ne narušava elektromagnetna stabilnost okoline. Svakako, to se mora raditi po strogo kauzalnom matematičkom zakonu koji odnose frekvencija odredjuje sasvim precizno, inače efekti izlaze izvan kontrole i dešava se neprevidjeno dekomponovanje materijalnih objekata ili njhovo trenutno izbacivanje iz segmenta naše realnosti, kao u Filadelfija Eksperimentu.

3) Da otvara vremenske prozore u paralelnim svetovima; kako paralelni svetovi imaju elektromagnentu strukturu talasnih dužina i frekvencija različitih od našeg sveta, moguće je kompleksno-harmoničnim elektromagnetskim oscilovanjem uspostaviti parcijalnu vezu izmedju frekvencije našeg sveta i frekvencija tih drugih svetova, tako da pojedini prizori iz njih postanu vidljivi u našim uslovima na Zemlji, i obrnuto.

4) Da ubrzava mentalnu evoluciju čovečanstva; uspostavljanjem konstantnog polja više frekvencije, harmoničnog kolektivnom elektromagnetnom polju ljudi, vrši se postepeno povećavanje moći percepcije i proširivanje mentalne sposobnosti prijema ideja. Zračenje ovih frekvencija može biti i štetno, ako je neprecizno. Svaka disharmoničnost polja (nerezonantnost) izaziva u čoveku delimično razdvajanje mentalnog i fizičkog plana što se u blažem vidu manifestuje kao rak, psihoza i druga oboljenja.Potpuno razdvajanje je, naravno, smrt jedinke. (Na istom principu funkcionišu i virusi, bakterije, kao i promena u Kosmosu uopšte.) Važno je napomenuti da su ovi procesi uglavnom tempirani, tj. s odloženim efektima.

Usled nedostatka pravog znanja, ljudi svoju elektromagnetsku okolinu sve više zagadjuju radio-talasima, radarskim mikrotalasnim zračenjem (radari uzrokuju rak i to je eksperimentalno dokazano) i drugim negativno interferirajućim elektromagnetnim zračenjima koja su u disharmoniji sa frekvencijama živih bića i informatičkim poljem našeg Sunčevog sistema.

5) Da po volji transponuje planetu Zemlju u paralelne realnosti; da je dovršio svoj sitem od pet emitera i pustio ih u rad, Tesla bi bio u mogućnosti da čitavu Zemlju, kao jedinstven rezonantni sistem, dovede u stanje oscilovanja specifično za neki drugi segment realnosti i tako nas fizički premesti u paralelni svet. Ovim aktom on je verovatno želeo da izvrši mutaciju ljudske vrste, ubrza putovanje civlizacije kroz vreme i na taj način naglo je unapredi tehničkim putem. Ai s obzirom na univerzalnu uskladjenost frekvencija u kosmosu ovo bi bilo veoma opasno. Ulaženje Zemlje u fazu rezonantnog oscilovanja sa paralelnim svetom trajalo bi suviše dugo i dešavale bi se katastrofe poput one iz predanja o Atlantidi.

Napustivši fizički plan Tesla nam je ostavio svoj dragoceni naučni putokaz. Njegov rad jasno pokazuje da se iz raznih aspekata, uglova i interpretacija istina nikada ne može potpuno sagledati, kao što se ni continuum ne može sagraditi iz diskretnih delova. Priroda istine takva je da se ona mora spoznati odmah, do kraja, u celini ili nikako. Podsetimo se samo Dekartovog otkrića da beskonačno prethodi konačnom i Spinozine beskrajne supstancije, koja je ono što prirodu ujedinjuje sa Bogom.

Savremeni eksperimentatori treba da imaju na umu da se tajna objašnjenja fizičkog krije u metafizičkom. I dokle god naša nauka bude zaslepljena istraživanjem isključivo materije, dotle ćemo biti u ovom nepodnošljivom stanju iluzorne, podeljene i nesavršene svesti.

Ključni prodor sadašnjeg ljudskog saznanja mora se učiniti, i učiniće se, u fizici. Jer gradju materije, zakone njene kreacije i njenu ulogu u prirodi treba prethodno definitivno razjasniti, da bi se ljudski um oslobodio i osposobio za prava duboka kosmološka istraživanja.

Rukvodioci Filadelfija eksperimenta, ma ko da su bili, otkrili su nam egzistenciju do tada nepoznatih naučnih problema. U smislu fizičkih zakonitosti, za eksperimentatore prirodom, znanje, moć i pravo da u pogon stavljaju njene principe - izjednačeni su. Ali šta biva onda kada usvojimo visoko verovatnu pretpostavku da isti kosmički principi vladaju i naučnicima, kao delovima Kosmosa? Šta ako se sva materija, organska i neorganska, u elementarnom obliku može razviti u takozvane elektromagnetske spektre i iz njih povratno sintetisati po egzaktnim matematičkim zakonima? Zar onda etička pravila ne gube svoj isključivo ljudski karakter i ne zadobijaju univerzalnu matematičku podlogu?

Nije li etika onda samo kosmički princip distribucije energije? U tom smislu ona zadobija snagu prirodnog zakona.

Teško ćemo objasniti eventualnim stanovnicima u vremenu pomerenih svetova zašto našim reaktorima i akceleratorima izazivamo katastrofe njihovih galaksija i zvezda i zašto uopšte eksperimentišemo na način koji i nas same nepredvidljivo menja i razara.

Ako je etika u suštini harmonija, a dobrota energetski ekvilibrijum, onda u svetu nužno deluje matematička kosmička etika. A nad matematičkim principima nasilje se ne može vršiti. ("Nema kraljevskog puta u geometriji!" - rekao je Euklid kralju Egipta, dok se mučio da reši jedan geometrijski problem.)

Kosmos je završeni eksperiment na koji razum postavlja pitanja, pametna, ali i glupa, i zato je primenjena nauka, rodjena iz defektne, a nesavitljive teorije, ono čega se pravi filosof i naučnik prvo mora odreći da bi shvatio nešto od rada kosmičkog mehanizma.

Evolucija Teslinih filosofskih stavova od vizionarskih do čisto inženjerskih i od inženjerskih do metafizičkih, kao i Teslin lični život, paradigme su pravog osnivača naučno-tehnološke civilizacije. Njegov odnos prema ljudima kao i prema samom sebi posledica su dejstva impersonalnog apsoluta u njemu kao čoveku; ni prema sebi, ni prema drugima nije imao lični odnos i zato je tako malo grešio u životu.

U savremenoj nauci Tesla se sve više citira. Počeli su da ga proučavaju i naučnici koji do sada nisu poimali teškoće elektromagnetske teorije zasnovane isključivo na Maksvelu, posebno oni koji se muče ujedinjenjem elektromagnetizma, gravitacije i jake i slabe nuklearne sile. Da li je materija beskonačno deljiva ili nije? Je li prostor beskonačno deljiv? Najzad, šta je sa ulogom vremena u fizičkim procesima, njegovom jednoznačnom i ontološki zasnovanom definicijom kao i njegovim dejstvom? Naravno, bez definicije vremena ne može se dati nikakva hipoteza o njemu kao aktivnom faktoru fizičke realnosti. Ili je vreme samo mera, neka vrsta ljudske fikcije, obična kordinata, kako se danas prećutno uzima u fizičkim teorijama, postavljenim na relativizmu i kvantnoj mehanici...

Ljudsko neznanje je neizmerno i odbacivanje Tesliniih ideja o etru kao osnovnom medijumu koji strukturno ujedinjuje prostor i materiju dovelo je do zaustavljanja mišljenja u fizici, do kruženja u koncepcijama, do neprestanog vraćanja na stare, već ispitane i prevazidjene ideje. Reč je, pre svega, o Ajnštajnovoj neadekvatnoj matematici (množenje negativnom dužinom u specijalnoj teoriji relativnosti, iz čega proističu vremenska nesaglasnost opažaja u translatornim sistemima i skraćivanje dužine tela u pravcu rasprostiranja, zatim, množenje nulom u opštoj teoriji relataivnosti, iz čije korekcije je proizišla najveća besmislica moderne kosmologije: big-bang teorija, tj. naizmenično eksplodiranje i sažimanje kosmosa).

U pravim naučnim krugovima, koji svesno preuzimaju na sebe rizik obrazovanja “nove fizike”, Tesline koncepcije sve više se proučavaju i uvažavaju. U ovom trenutku su u toku eksperimenti sa ekstra niskim i ekstra visokim frekvencijama specifičniih modulacija, (HARP projekt), kojim se zrači jonosfera. Sve posledice tih dejstava se još ne znaju. Medju njima su i upravljanje metereološkim pojavama, naročito uraganima i atmosferskim pritiskom, kao i utiskivanje misli i emocija subjektima spolja, elektromagnetskim putem, tj. rezonancijom sa elektromagnetskim emiterima. Pokazalo se da je tehnološki sasvim moguće imitirati elektromagnetsku osnovu ljudskih misaonih radnji, tako da subjekat ima utisak da je to njegova originalna misao ili odluka njegove slobodne volje. Upravo to je i glavni stav Tesline kibernetike: "Čovek je automat kosmičkih sila" ističe on u više članaka i predavanja.

Još lakše je, kažu eksperimentatori, izazvati masovne emocije ili imputirati nameru velikom broju ljudi adekvatnim osciliranjem jonosfere, koja je samo kompleksna mreža nižih harmonika kolektivno nesvesnog čitavog čovečanstva. Jonosfera je ključ za upravljanje masovnim osećanjima i mislima. A svega ovoga Tesla je bio svestan još daleke 1899. Godine, u Koloradu.

Univerzitetska nauka, posebno srpska naučna zajednica, je protiv Tesle i njegovih ideja pre svega zato što ih ne razume. Drugi jak razlog je u Teslinom suprotstavljanju nuklearnoj fizici i njegovoj proceni da će njena primena u tehnologiji trajati kratko i da kvantna mehanika nema ozbiljnu naučnu budućnost. Zar akceleratori nisu već prevazidjene stare mašine, dobre još samo za Muzej nauke i tehnike?

Tesla - kosmolog imao je svoju filosofsku i religijsku poziciju:

"Aristotel je učio da u vasioni postoji nepokretna entelehija koja sve pokreće i misao je njen glavni atribut. Isto tako ja sam uveren da je ceo kosmos objedinjen kako u materijalnom tako i u duhovnom pogledu. Postoji u vasioni neko jezgro otkuda mi dobijamo svu snagu, sva nadahnuća, ono nas večno privlači, ja osećam njegovu moć i vrednosti koje ono emituje celoj vasioni i time je održava u skladu. Ja nisam prodro u tajnu toga jezgra, ali znam da postoji i kada hoću da mu pridam kakav materijalni atribut, onda mislim da je to SVETLOST, a kada pokušavam da ga shvatim duhovno onda je to LEPOTA i SAMILOST. Onaj koji nosi u sebi tu veru oseća se snažan, rad mu čini radost jer se i sam oseća jednim tonom u sveopštoj harmoniji".

Zaključak studije ili o perspektivi nauke Nikole Tesle

Ne samo ljubitelji i fizičari - amateri, koji nastavljaju Teslin rad, već i svi ljudi koji duboko misle o nauci, slažu se u jednom: učenje savremene fizike u osnovi je skup nelogičnih stavova, jedan kontradiktoran sistem. S jedne strane gledano, vreme je relativno i zavisi od posmatrača, a s druge strane tvrdi se da vreme kvantnog skoka nije merljivo.

Na katedrama na kojima se proučava nuklearna fizika, odnosno raspad atomskog jezgra, važi pretvaranje materije u energiju bez ostatka i u fisionim računima sve se slaže. Na katedrama za astrofiziku, medjutim, pretvaranje materije u energiju ne uzima se ozbiljno, već se masa računa preko jačine gravitacije, koja se opet izračunava preko Doplerovog pomaka, tako da na papirima nedostaje preko devedeset posto materije u Kosmosu. Umesto da se menja teorija, ovo se u školama naziva "defekt mase". To jest, kriva je masa što nedostaje, jer šef katedre i profesori "misle dobro i predaju istinu". Oni su "država za katedrom". Nažalost, stvari se od Galileja i Đordana Bruna nisu mnogo izmenile.

Tesla je radio i na specijalnoj "vakuumskoj cevi sa otvorenim krajem" koja služi kao projektor čestice na neograničene daljine. Ciljanje se vrši elektrostatički, duž elektrostatičkih slojeva atmosfere, koji se mogu videti i golim okom: to su upravo oni slojevi po kojima klize oblaci. Pokazuje se da su polifazni sistem, indukcioni motor i generatori naizmenične struje - manje značajna Teslina otkrića. Najvažnije je svakako ono što se iz njegovih eksperimenata sa etrom i vremenom može izvući kao potpuno nova, kosmološka fizika, utemeljena na energetskoj rezonanciji etra i rezonantnim efektima vremena, i postaviti umesto fizike zasnovane na plitkom i nejasnom konceptu "sveopšteg i večnog kretanja izazvanog silom".

Teslina glavna otkrića su: prenos energije na proizvoljnu distanciju (zapravo, superprovodljivost prirodnih medijuma), njegove vatrene lopte (fuzija strukturnih elemenata etra u materiju), Teslin visokofrekventni rezonantni oscilator za njegove talase nehercijanskog tipa sa takozvanom bočnom modulacijom (to jest svojevrsne majnd-mašine, koje proizvode polja takvih karakteristika da neposredno interferiraju sa elektromagnetskim poljima ljudskog mozga, prigušujući moždane oscilacije ili menjajući samu prirodu oscilovanja, što u emocionalnom segmentu indukuje razna osećanja i raspoloženja, kao i izmenjena stanja svesti, kao što su kreativnost, hiperpercepcija, hipermnezija, sve do hiperkognicije u kojoj se pojavljuju “relativističke” anomalije u vremenskom domenu), dinamička teorija gravitacije (diferencijalna teorija po kojoj svaki element Mendeljejevog sistema ima svoje G, svoju gravitacionu konstantu; Tesla je ovde nastavio Etvešove radove i izveo niz potvrdnih merenja), i napokon, to je Teslina elektromagnetska teorija, nikada objavljen ai javno formulisana koja ne koristi uobičajene pojmove kao što su "energija", "talasna dužina", "frekvencija" i druge, već umesto njih važe pojmovi: "kriva rasporeda", "vibracija sistema zavojnica", "električni pritisak", "proporcija prenosa", "etar", "dinamika električnog fluida", "geometrijske mogućnosti cevi" itd.

Od moderne matematike Tesla je koristio samo Furijeove nizove da bi razvijao elektromagnetske entitete u više i niže harmonike, jer se to slagalo sa njegovom osnovnom pretpostavkom o istovremenosti svih delova beskonačnog fizičkog kontinuuma. Jasno je da se beskonačnost ne može sastojati od neistovremenih delova. Teslina kosmologija je najopštijeg tipa, važi za izotropni i beskrajni, jednom rečju, celokupni Kosmos, dok je Maksvelova elektromagnetika važeća za mala rastojanja; u suštini Maksvel je izvršio matematizaciju Faradejevih džepnih i sobnih eksperimenata, ne konceptualizujući problem do kraja. Nedostatnosti Maksvelove teorije proizvele su kao posledicu velike teškoće u Specijalnoj teoriji relativnosti (odnos energije kvanta i brzine svetlosti u drugom postulatu; sam Ajnštajn zanemario je u foto-efektu relativističke promene prostora i vremena u kretanju, jer ako se energija menja sa brzinom, nikakvog efekta ne može ni biti, ukoliko nema energetske ekvivalencije putanje izbijenog elektrona i upadnog fotona. U opštoj teoriji relativnosti, nedostaci Maksvelove teorije doveli su do ideje svetske linije (zapravo do pankosmičke ekstrapolacije Faradejevih magnetskih linija sila, koje opisuju gvozdeni opiljci na laboratorijskom stolu), najzad do predstave o konačnom svemiru, koji se povremeno sabija u bezdimenzionalnu tačku (problem singulariteta) i eksplodira. Na sve ovo ne bi se smejao samo Tesla, nego sa njim i mnogi antički filosofi i naučnici jasnog uma: Euklid, Platon, Pitagora i drugi.

Nikola Tesla sa svojom naukom isto je toliko značajan i neprocenjivo veliki za savremeni svet planetarnog telekomunikacionog sistema i razrešenje duboke krize vrednosti naučno-tehnološke civilizacije, koja traži svoju filosofsku ontologiju, kao što je za Hrišćansku civilizaciju bio značajan mit Isusa Hrista. Interesantno je da smo tokom stotina i hiljada godina imali toliko mnogo velikih naučnika, ali ni jedan od njih nije dobio svoju crkvu kao što je ima Tesla u Kaliforniji, u San Dijegu, upravo u centru svetske naučno-tehnološke moći. Ni Plank, ni Ajnštajn, ni Bor, ni Pauli, ni NJutn, ni Toričeli, i pored bavljenja alhemijom i teologijom (Njutn), ili astrologijom (Kepler), ili mistikom (Laplas), nisu ubedili kolektivno nesvesno čovečanstvo u transcendentalnu dimenziju svojih naučnih pogleda.

Hrišćanska civilizacija je metafora oslonjena na patnju, žrtvu i iskupljenje, na tajnu krštenja, uskrsnuća i zagrobnog života, ona je trajno obojena čovekom i njegovom osećajnošću. S druge strane, scijentističko doba ima Teslu kao humani simbol jedinstva duha i materije, a umesto mitologije i religijske metafore uspostavlja veru u naučne principe i jasno vidjenje najdubljih kosmoloških zakona. U istorijskom smislu, Tesla fundamentalno menja oblik religioznosti na planetarnom nivou. Dakle, on nije običan naučnik, pa ni samo genijalan čovek, već svetsko-istorijska pojava najvišeg ranga, koja duhovnost teologije zamenjuje duhovnošću nauke. Uostalom, savremena fizika već je postala filosofija novog doba jer se otvoreno bavi strukturom materije, genezom kosmosa, a od skora i etikom.

Kvantna mehanika kopenhagenškog kruga oko Bora, Hajzenberga i Paulija, nije rešila pitanje osnovne strukturne jedinice materije i principa fuzije (napokon i samu fisiju matematički opisuje jednačina koja se naknadno i nasilno izvodi iz Lorencovih transformacija (E=mc2), relativistička teorija nije rešila problem naučne, tj. substancijalne definicije vremena (vreme je..., pa šta je), a takodje nije objasnila ni sadržinu koncepta sile (u opštoj teoriji relativiteta Fundamentalni tenzor sa malim korekcijama ima istu vrednost kao Njutnova sila (F) i ne daje nikakvo drugo objašnjenje za putanje planeta oko Sunca, sem što se neobrazloženo tvrdi da planete moraju imati putanje kakve imaju zbog oblika prostora, čija se zakrivljenost, opet, ne može drugačije ustanoviti nego po obliku tih istih putanja; radi se o kružnom dokazu, koji ne dokazuje ništa i ne pruža pravo objašnjenje gravitacije i pravu operacionalnu teoriju iz koje bi proisticala mogućnost konverzije gravitacione sile u lokalnu rotaciju i njeno korišćenje).

Teslina fizika realnog fizičkog kontinuuma ili etra i njegova naučna misao naslonjena na predsokratovsku antičku kosmologiju i pitagorejsku generičku matematiku, (a ne na elektromagnetiku devetnaestog veka), nije odmah mogla da bude nastavljena, pre nego što su se pokazala sva ograničenja drugih nastojanja da se jedinstvenom fizičkom teorijom obuvhate zbivanja u fizičkoj realnosti. Posle Černobila svakom je jasno da bez prave koncepcije vremena i bez dubljeg poznavanja strukture materije, razbijanje atomskog jezgra nije ništa drugo do neodgovorno zlo eksperimentisanje na nivou empirijskih metoda. Černobil je početak sloma infantilnih vizija kvantnih mehaničara po kojima su i roštilj, mlin za kafu i mašina za pranje veša trebalo da rade na atomski pogon. A tragedija space-shutle Čelendžera podsetila je ljudski rod na činjenicu da nije ovladao pravim principima putovanja kroz beskrajni kosmički prostor i da se reaktivnim motorima duža putovanja ne mogu preduzimati. O medicinskim problemima medjuzvezdanih putovanja i da ne govorimo.

Teslina fizika pruža odgovore i ukazuje na intelektualni instrumentarijum kojim se ovi problemi mogu rešavati. Ona se najkraće može opisati kao interdimenzionalna stacionarna kosmologija i jedina je aktuelna teorija čije mogućnosti nisu ispitane.

Dešava se da izraz koji mi danas upotrebljavamo za neki fizički pojam nije ni postojao u Teslino vreme. Isto je tako i sa načinom pisanja matematičkih iskaza i znakova računskih radnji. (Od velike je koristi za mladog elektroinženjera, koji je, na primer, mnogo puta već čuo da je Julius Robert Majer otkrio zakon o “održanju energije”, da se iznenadi kada, čitajući original, otkrije da Majer nigde i ni u kom smislu ne upotrebljava reč energija; ili kada kod Arhimeda i Galileja, koji su sve izvodili matemataičkim putem, ne nadje ni jedan znak računskih radnji; ili kada vidi da čak i Njutn, koji je već bio pronašao infinitezimalni račun, još uvek sve dokazuje geometrijski, isto kao Euklid i svi drugi naučnici u vremenskom razmaku izmedju njih dvojice.)

Za razumevanje Tesle je apsolutno neophodno ne samo čitanje njegovih originalnih tekstova, već i razjašnjavanje sadržaja termina njegovog naučnog jezika, da i ne spominjem šifrovani deo zaostavštine gde je jedan te isti pojam korišćen u različitim kontekstima, tako da ima n-faktorijal kombinacija semantičkih izvoda. Bez jasne hipoteze Tesline teorije i podudarnog obrasca mišljenja, ovo je praktično nemoguće razumeti.

Avangardna svetska nauka polako se okreće Tesli. Nisu u pitanju ni komercijalni, ni univerzitetski segmenti naučnog mišljenja, već javnosti nepoznati pikovi svetske moći, čvorovi difuzne mreže svetskih upravljača globalnog informatičkog i scijentističkog čovečanstva, u kome su svi pojedinci povezani sa svim drugim pojedincima kanalima svetskih telekomunikacija i to na samo dva opšta principa: srodnosti ideja i nivoa inteligencije.Medjutim, ono što ih sve spaja fundamentalno jeste subjektivna relacija prema vremenu kao suštini nove civilizacije. Sve dosadašnje civilizacije zasnovane na ontosu prostora (tj. na prostoru kao njihovoj suštini) samo su istorijske činjenice.

U Teslinom planetarnom društvu sva će energija biti crpljena iz nepotrošivih i besplatnih prirodnih izvora. On je ukazao na to da je Zemlja jezgro ogromnog generatora i da rotacijom elektriše sporiju jonosferu milijardama volti i ampera, da zapravo, čovečanstvo živi u sfernom kondenzatoru neizmerne snage, koji se sam od sebe neprestano puni i po želji se može prazniti. Postoji jonosfera (faza), dielektrik (atmosfera) i Zemlja (nula). Imamo, dakle strujno kolo koje daje prirodni elektricitet neograničene snage, to jest čistu energiju, koja ne trpi nikakvu konverziju: izvrši rad i u istom obliku vrati se u prirodnu sredinu, u sistem planete Zemlje.

Postoje i Teslini linearni akceleratori u obliku otvorenih vakuumskih cevi, to jest cevi koje rade na sobnoj temperaturi i čiji se energetski snop ne rasipa, jer ne putuje kroz prostor već je navodjen elektrostatičkim karakteristikama cilja, tako da na bilo koju distanciju može da se prenese bilo koja količina energije indukcijom. To su Teslini čuveni "zraci smrti" napravljeni prema modelu funkcionisanja Sunca. Kenet Korum, koji je ponovio Teslin eksperiment u Americi i dobio efekte ipak nije shvatio poentu: Tesline čestice ne putuju kroz prostor kao loptice ili Hertzovi talasi, već nastaju iz indukcionih polja, baš kao i njegove već spomenute "vatrene lopte". Radi se o Teslinoj originalnoj teoriji kosmičkog zračenja, koju je i eksperimentalno dokazao.

Teslino obrtno magnetsko polje ima univerzalno važenje. Naprosto, to je jedna istina dublja od ljudske gnoseologije i ljudske osećajnosti, istina matematičkog tipa, čija ideja se neposredno ostvaruje u svakoj instanciji kosmičkog Bića.

Usudjujem se da zaključim da ni Teslin indukcioni motor, takozvani asinhroni, nije konceptualno dovoljno proučen. U njemu se nalazi još neotkrivena tajna rotacije nebeskih tela i rotacije uopšte. Ubrzano kretanje Teslinog jajeta proističe iz promene geometrije polja, a ne iz dodavanja kvantuma magnetske sile. Rad ovog motora izgleda jasan, baš kao što je nekada, pre Galileja i Njutna, svakome izgledalo jasno da je težina tela uzrok njegovog slobodnog pada.

Od drugih Tesliniih enigmi, neproučene su: radio-tehnika (više neometanih emisija na istoj frekvenciji) sa dvanaest u suštini neprimenjenih patenata); struktura materije ("Običavao sam da razbijam atom ne oslobadjajući nikakvu energiju" - izjava N. Tesle iz 1923. g.); gravitacija (model gravitacionog motora sa olovnim rotorom i statorom od stakla, koji radi jednom godišnje, reagujući na konstelaciju planeta); teorija etra (materija se struktuira iz etra i opnovo rastvara u etar, po jednostavnim matematičkim zakonima, ali nešto više materije nastaje, nego što nestaje - odatle povremene kosmičke katastrofe); Teslini medicinski aparti i dejstvo Teslnihi niskofrekventnih talasa na rad mozga (izazivaju kontrakciju i dilataciju subjektivne vremenske baze, tj. promenu psihološke sekunde).

Tesla je smatrao istinitom Budinu ideju o “ja” kao o iluziji. “Zaista,” govorio je, “mi nismo ništa drugo do talasi u subjektivnom prostoru i vremenu i kada ti talasi iščeznu, iza nas ne ostaje ništa... Nema individualiteta. Ne može se reći da talas u okeanu ima individualnost. Postoji samo iluzorno sledovanje talasa jednog za drugim. Vi niste ista osoba koja ste bili juče; i ja sam samo niz približnih egzistencija, ne potpuno istih. Ovaj lanac je ono što proizvodi dejstvo trajnosti, slično pokretljivosti slike, a ne moja subjektivna i pogrešna predstava o mom realnom životu”.

Kada zamišljam Teslu, ne vidim ga nasmejanog, nego žalosnog zbog onoga što ljudi sami sebi čine, u svojoj neizmernoj podredjenosti nepoznatim prirodnim silama.

Nije kraj. Novi je početak.



Preneseno sa: http://www.bastabalkana.com/




 

 

Nikola Tesla je još davne 1932. pisao o neutrinima koji putuju brže od svjetlosti



Rezultati koje su zabilježili znanstvenici u CERN-u mogli bi biti dokaz kako je putovanje kroz vrijeme moguće. A sve bi se to otkrilo još puno prije da su znanstvenici samo slušali Nikolu Teslu , koji prije osam desetljeća govorio o neutrinima koji putuju brže od svjetlosti.

- Malene čestice, svaka tako malog naboja da ih možemo zvati neutrinima. Kreću se velikim brzinama, prelazeći brzinu svjetlosti - pisao je Tesla još 1932. godine. Je li bio u pravu? Saznat ćemo, ali tek kroz koju godinu kada znanstvenici prođu kroz rezultate CERN-ovog eksperimenta.

Podsjetimo, znanstvenici su ustanovili kako je snop neutrina poslan iz CERN-a prema Gran Sassu putovao djelić sekunde brže od svjetlosti , koja je prema fizici najbrža u svemiru. Znanstvenici su oprezni su predviđanjima i ocjenama ovih rezultata, a znanstvena zajednica će još godinama vijećati o ovom eksperimentu.

Ukoliko se rezultat pokaže vjerodostojan pojavljuju se dvije zanimljive teorije o brzom putovanju neutrina.

Prva govori o neutrinima koji doista jesu brži od svjetlosti, što indicira kako vjerojatno postoji sijaset drugih čestica koje su brže od svjetlosti. Ništa u klasičnoj fizici ne uvjetuje primat svjetlosti po pitanju brzine, ali do sada ništa brže nismo pronašli. Kada bi se pokazalo da postoje čestice brže od svjetlosti teško bi bilo i zamisliti implikacije koje bi moderna fizika i astrofizika doživjele.

Druga teorija i dalje svjetlost vidi kao najbržu, a 'brze' neutrine objašnjava - varanjem. Neutrini po ovoj teoriji nisu bili brži od svjetlosti u ravnopravnoj utrci, već su putem propali u minijaturnu crvotočinu, koja ima je otvorila 'prečac' od CERN-a do San Grassa.

Ukoliko se to dogodilo, onda bi se moglo reći kako su neutrini putovali kroz prostor, ali i vrijeme - stigli su prije nego su trebali. Moderna znanost ne zna što vrijeme točno jest, a ovaj eksperiment bi mogao otvoriti nove teorije. Bi li nas mogle odvesti do vremenskog stroja kao u filmovima? Možda, ali ipak je vjerojatnije kako bi nam rezultati te fizike pokazali kako da i sami radimo prečace u svemiru.

Moguće implikacije? Pa za početak, tramvaji možda više ne bi kasnili.


Izvor: Jutarnji List


 

O bosanskim piramidama, strukovnoj nomenklaturi i diktaturi



Mnogi od nas se pitaju zbog čega se službeno ne prihvaćaju mnoge jednostavne istine kao, na primjer, istina o postojanju Bosanskih piramida, kad svi dokazi koje nalazimo u svijetu oko nas upućuju na to da je službena verzija povijesti promašena, a piramide stvarne? Pa zbog toga što živimo u strukovnoj odnosno tehnotroničkoj diktaturi koja je zapravo posve lažna i zato se istinom isključivo bavi kao metom. Istina je neprijatelj svake diktature i tiranije, jer istina oslobađa. Nasuprot tome, službena odnosno lažna verzija povijesti je odsudna za vladajuću klasu, jer su oni koji ne poznaju povijest osuđeni na ulogu i status ponavljača u magarećoj klupi, a upravo to je ono što naši porobljivači žele. I zato prije nego se odlučimo na polemiku sa službenim strukovnim institucijama vrijedi se zapitati nekoliko ključnih pitanja.

Prvo, da li je uopće moguća slobodna misao bez ideologije? Ako je povjest učiteljica života, onda je jedna od prvih lekcija povijesti upravo ta da društva bez ideologije nije bilo nikada ili je to barem takav slučaj u proteklih nekoliko milenija. To je tako unatoč tome što se svaka tiranija i satrapija kiti imenima božjim i narodnim. Pritom ni sadašnja vladujuća diktatura nije iznimka: ona putem svojih korifeja čitavo vrijeme sebi laska da je demokratska, da je legitimna, da vodi u bolju budućnost. Pri tome se svi učesnici farse pozivaju na narod, opće dobro, istinu, pravdu i napredak , što bi značilo da su iskreni, da svoj narod vole, da je društvo temeljeno na kakvoj takvoj pravdi, i da su motivirani općim dobrom i napretkom, a i vrapci na grani znaju da to uopće nije tako.

To znači da su vlastodršci, ideolozi i apologeti vlasti, odnosno vlasnici ovog društva (jer je vlast vlasništvo), obični lažovi čija lažljivost raste eksponencijalno prema statusu i utjecaju. Kao i svaka druga totalizacija, ona guši svaki disonantni glas, jer totalizacija može opstati jedino kao monolit. Naime, totalitarizmi su nepopravljivi: čim se načmu padaju kao kule od karata.

Današnja tiranija je u ovoj fazi perfidna: tretman neugodne istine za sad se svodi na njezino guranje na margine i zasipavanje lopatama zemlje pri čemu se usklik da je car gol prikazuje kao vrsta eksentričnosti i uvrnutosti. Tko se usudi zaustiti takvo što istom postaje objekt pukog ogovaranja zamotanog u celofan stručnih izraza, a najčešće se čak ne radi ni o tome, već o najobičnijem pijačnom, šibicarskom podvaljivanju. Međutim, kad temperatura u tiranskom kazanu poraste sigurno će doći i do otvorenog terora.

Drugo, kad je to već tako, gledano s pozicije pojedinca, nije li ludo potcijeniti snagu glupaka i izdajnika svrstanih i organiziranih u vladajuće horde? Čemu se uopće zamjerati vladajućoj hordi profitera, neznalica, potkazivača, diletanata i besposličara, i nije li bolje sačuvati svoju bijednu egzistenciju koju će nam politika sigurno oteti drznemo li se da ju izazovemo? Jer vi danas zaista možete izraziti kritiku i uzdržati se od ljubljenja prstena satrapovih svećenika. Za razliku od ne tako davne prošlosti, danas nećete završiti na lomači ili u logoru, barem ne javno (iako itekako postoje atentati i razne namještaljke za one posebno neposlušne), ali ćete biti sustavno marginalizarni, prešućivani, redikulizirani i klevetani od kerbera vladajuće ideologije koji su, plahi i lakomi, podmićeni vlastitim novcem na uštrb budućnosti vlastitog naroda, uvijek spremni žrtvovati obraz za večeru. Ono malo ljudi koji bez časti i dostojanstva ne žele živjeti i ne žele postati pobornici općeg raščovječenja svedeni su na rubrike otpisanih, naivaca i budala.

Treće, onaj koji se drzne dovesti u pitanje laž koja se podmeću za istinu, nužno će doći u sukob sa svima onima koji žive od tiranije, ma kako bijedna njihova egzistencija bila. Dapače, oni na dnu hranidbenog lanca su najspremniji na dokazivanje i spotiču se jedan o drugog da što revnije izvrše svoje bijedne zadatke, nadajući se (naravno, uzaludno) da će bijedni tretman i magareći status kojim ih tiran svakodnevno podsjeća na njihovu bijedu jednog dana prestati, naravno, kad se konačno dokažu u revnosti teroriziranja, potkazivanja i porobljavanja samih sebe i ostalih.

I još gore, onaj koji odluči na svoja leđa uprtiti križ istine, doći će u sukob sa svim međusobno posvađanim glavama mnogoglave aždaje koje rigaju vatru jedna na drugu. Ta paklena mnogoglava aždaja riče iznad tarabe našeg otetog imanja u koje se uselila, dok mi virimo i cvokoćemo na sred puta, a pritom nam se ta aždaja prikazuje kao razulareni skup raznih čudovišta kao da njezine glave ne stoje na istom tijelu. Dakle, pojednac koji ubode u oko i jedan ideološki konstrukt te užasno tašte nakarade doći će u sukob sa svim ideologijama koje čine žamor i kakofoniju od kojih se više u društvu ne čuje ni jedna pametna riječ. Upravo ta čudovišna rugoba, režanje, urlici i riganje vatre, a koja se kočoperi i hvališe kao demokracija i sloboda, prava je slika najcrnje diktature koja nas porobljava poput trojanskog konja, prikazujući nam se kao dar i vrijednost koju nam poklanjaju naši vjekovni neprijatelji i satrapi, u znak navodne pažnje i pomirenja jer su, kažu, oni evoluirali, a mi nismo. Uličarska bestidnost i huliganski bezobrazluk kojom nam uspijevaju podmetnuti rog za svijeću ne govori samo o njima, već govori i o nama, da ni s nama nešto temeljno nije u redu. Jedino kroz praksu možemo pronaći krtički uvid u vlastito stanje, a ono što nas sprječava da se oslobodimo je naša urođena lijenost i nevoljnost da sebi priznamo da smo zapravo porobljeni. Takav uvid nameće obavezu borbe, a mi smo se uljuljkali u konformizam na račun vlastite djece. Na koncu sami sebe porobljavamo taštinom, kukavičlukom i sebičnošću i sami smo saučesnici vlastite propasti koja se krije iza polica prepunih uvozne škart robe. Kao dio bratstva koje se entuzijastično zalaže i predano radi na našoj vlastitoj propasti, nemamo pravo da se vadimo ni na kojeg satrapa i tirana, jer se ti satrapi i tirani uvijek oslanjaju na kolaboraciju svojih podanika, na njihov kukavičluk, naivnost, taštinu, neznanje i sitnoračundžijski mentalitet.

Pritom se potlačeni saučesnici očajničkim kricima pozivaju na struku, kao da je riječ o nekom idolu, nekoj svetoj kravi. Pacijent danas ne smije dovesti u pitanje takozvano stručno mišljenje nekakvih skorojevića – plaćenika farmaceutskih kuća koji se bogate na uštrb njegovog zdravlja i džepa. Predmeti političkog eksperimentiranja ne smiju dovesti u pitanje preplaćene strukovnjake koji se na njima vježbaju u slobodno vrijeme između teambuildinga, motivacijskih seminara i izlazaka po kafanama, uopće ne znajući što čine. Građani ne smiju dovesti u pitanje teror ružnoće i nadri stručnost organiziranih profitera i nagrđivača urbanih vizura, jer to se njih, navodno, ne tiče, jer je navodno to pitanje i predmet struke, kao da struka postoji kao neka kategorija iznad društva i pojedinca kojim se bavi i koji ih plaća. I tako dalje.

Zaboga, i sama riječ struka u korijenu ima isto što i riječ fašizam, a to je fascio (struk). To znači da je svaka struka koja je napustila težnju ka božanskoj sublimaciji i perfekciji te uzela prizemni interes cehovskog bratstva sebi za zastavu nužno totalitarna i fašistička. Znači, ovosvjetovna, mondena struka je po definiciji fašistička ideologija i nema veze sa slobodom mišljenja i pojedinca. Ona predstavlja tehnotroničku vlast, odnosno represivni organ tiranije. Takva materijalistička vlast uvezana u struku ne teži ni božanskom ni metafizičkom, već isključivo profanom i fizičkom, i zato je demonska. Dapače, sam izraz materijalistička ideologija je već sam po sebi aspurdan, jer u sebi sadrži nepomirljivu dihotomiju ideje i materije. Takozvana dijalektika kao koncept iza koje se skriva nije ništa drugo do demonska igra ogledala koja zasljepljuje poglede na vlastitu ništavnost. Dakle, vlast i ideologija su demonske i nepravedne, a, kaže Meša Selimović, da je vlast pravedna ako je od Boga, a ako je nepravedna, onda nije od Boga i treba je rušiti.

I zato su uzaludne polemike sa službenicima komunalnih poduzeća koji se bave održavanjem demonskih fasada i parkića Potemkinovih sela ideološke tiranije. Takozvani strukovnjaci i stručnjaci u stvari u boljem slučaju vrtni patuljci te uklete kuće,a u gorem obični fašisti i totalitarni ideolozi.

Jer sjetimo se što je rekao Mussolini: „Fašizam bi zapravo trebalo zvati korporatizam, jer predstavlja srastanje korporacija i države.“ A tko diktira danas pravila struke? Pa nitko drugi do mnogoglavi sijamski blizanci korporacija i države spojeni preko zajedničke mješine u koju trpaju sve čega se dohvate.

Ali mi to i dalje podržavamo, mada se kao ljutimo. Dok nam se prikazuje obična farsa, a mi iz publike vičemo na ekran! Ali još ne vjerujemo da gledamo filmsku farsu, nadamo da se to možda promijeniti, da će nas tirani pomilovati, nadamo se da će nas zavoljeti ovako bijedne i bespomoćne, jer, na kraju krajeva od nas žive, a nada je, da ponovo citiram Selimovića, najgori ubojica. Dakle, prikazanje društvene zbilje u režiji današnje vlasti i idelogije je obična farsa i ništa drugo, i ništa nećemo dobiti vikom i polemikom s glumcima s filmskog ekrana, s tim režiranim svijetom sjenki. Jednostavno trebamo napustiti kino salu koja je istovremeno farmu u kojoj služimo kao tegleća stoka, izvor zarade i hrane.

Iz istog razloga ni društvena debata danas više ne vrijedi ništa: namještena je i lažna. Ta farsa se održava isključivo zbog toga što svaka tiranija mora proizvoditi iluziju progresa, jer bi inače pala kao kruška. Zato je cilj tirana ograničiti raspon društvene debate, a u tom suženom idiotiziranom opsegu sve grozote, bizarnosti, opscenosti i gluposti raspaliti do krajnosti. Tako ovih dana nas bombaridiraju ljubavnim jadima mladih bankara, glumaca i strančara koje se bave legaliziranom organiziranom pljačkom (baš nam je žao), nekakvim falšim izborima, gej paradama, kvazi-nacionalističkim podmetanjama, kuda se koja fufica prošetala, tko je promijenio ženu, tko je prdnuo na farmi i koji je zaštićeni maneken tiranije jače pljunuo u lice svog naroda. Dakle, kakva debata je uopće moguća u takvoj zagađenoj atmosferi!? U ovakvom stanju mi uopće nismo spremni za nikakav razgovor: javna slika je oktroirana, kontrolirana i instrumentalizirana. Ona nije ništa drugo do marketing tiranije čiji je konačni cilj strahovlada i atomizacija društva do željene krajnosti u kojoj će idealnu ćeliju društva predstavljati prestravljeni, tjeskobni pojedinac i njegov trešteći TV ekran.

Despocije se, dakle, ne popravljaju, nego ruše. Sukob prividno jest stručni, a u stvari je ideološke naravi i dok to ne osvjestimo nemamo nikakve šanse, jer ćemo džaba vikati na ekran. Kao što nema struke bez ideologije, tako nema ni društva bez drugovanja, a drugovanje odnosno društvo može se ostvariti samo među ravnopravnima. Zato u ovom kaosu nema nikakvog dijaloga, samo izluđujuća dreka, jer se i dijalog može ostvariti isključivo samo među ravnopravnima unutar uređenih društvenih odnosa. I zato ovo što gledamo s margina se ne zove debata, nego diktat koji se gura iza dimne zavjese dreke i gungule .

I za kraj da citiramo Goethea: “Nitko nije beznadnije porobljen od onih koji lažno vjeruju da su slobodni.“ Mi smo doista danas slobodni u jedino apsolutno suženim okvirima apsolutne zatvorske ograničenosti. Mi smo, dakle, u ideološkom i psihičkom zatvoru koji teži samici. To što je zatvor virtuelan, a tiranija ideološka i psihička, samo doprinosi osjećaju beznađa. Osvještavanje jezivih činjenica o našoj stvarnosti izaziva tjeskobu, ali čini prvi korak prema oslobađanju pojedinca i društva u cjelini.

Zato je pitanje Bosanskih piramida toliko ključno. Ono predstavlja konac koji će, jednom kad se dovoljno snažno povuče, rašiti čitavu haljinu koja prekriva svu društvenu jezu. To nije pitanje arheologije ili nauke, već ideologije i zato nijedan objektivni naučni argument tiranija ne može primiti, jer bi to značilo njezin harakiri. Ona za sad se pravi nezainteresirana i taktizira iako su ulozi, dakle, krajnje visoki što će se tek vidjeti kad igra uđe u fazu zvanu va banque, a to toga mora doći prije ili kasnije...

Mr. sc. Domagoj Nikolić , Imotski
samostalni istraživač

Preneseno sa: http://www.piramidasunca.ba




 

Znanstvenici otkrili čestice brže od svjetlosti



Izvor: Večernji List
22.09.2011.

Znanstvenici otkrili čestice brže od svjetlosti, fizičari šokirani! Ne žele brzati sa zaključcima, ali nisu uspjeli pronaći pogreške u istraživanju.

Znanstvenici CERN-a u Švicarskoj otkrili su subatomske čestice koje su brže od svjetlosti. Riječ je o otkriću koje je šokiralo svijet fizike i koje bi moglo dovesti do preispitivanja mnogih otkrića u posljednjih stotinu godina, javlja BBC.

Istraživači su poslali neutrine kroz zemlju od CERN-a prema 732 kilometara udaljenom laboratoriju Gran Sasso u Italiji. Ostali su začuđeni kada su shvatili da su čestice do odredišta došle 60 nanosekundi brže od svjetlosti. Znanstvenici za sada ne žele brzati sa zaključcima, te pokušavaju pronaći različita objašnjenja za svoje otkriće.

- Htjeli smo pronaći pogreške - bezazlene pogreške, složenije pogreške ili loše efekte - ali nismo. Sada smo prisiljeni pozvati svjetsku znanstvenu zajednicu da to analizira - rekao je autor izvješća Antonio Ereditato.

Brzina svjetlosti najveća je brzina u svemiru, i velik dio moderne fizike zasniva se na ideji da ju ništa ne može premašiti, kao što je objašnjeno i u Einsteinovoj posebnoj teoriji relativnosti. No CERN-ova znanstvena ekipa u svojemu je trogodišnjem projektu došla do rezultata koji su ozbiljno uzdrmali ovu pretpostavku.

- Moj je san da drugi, nezavisni eksperiment dođe do istog otkrića - tada bih doživio olakšanje - rekao je Ereditato.


Nastavak na ovaj članak, Večernji List
24.09.2011.

Čestice brže od svjetlosti nemaju nikakve logike? Novo otkriće moglo bi dovesti do okretanja uzroka i posljedice, kaže prof. Pallua.

- Ako bi se točnim pokazalo da su znanstvenici CERN-a otkrili čestice čije je kretanje brže od svjetlosti, onda bi to značilo da bi se otvorila mogućnost da mi iz sadašnjosti utječemo na stvari koje su se dogodile u prošlosti. Primjerice, vi biste se mogli vratiti u vrijeme prije nego su se sreli vaša baka i djed, jednog od njih poslati na drugu stranu svijeta da se oni nikada ne nađu.... U tom slučaju vi se nikada ne biste rodili. A tu ste... To bi bila smo jedna od nelogičnosti koju bi prouzročilo postojanje čestica bržih od svjetlosti u ovom našem svijetu. No, skloniji sam vjerovati, ovako na prvi pogled, da je ipak riječ o eksperimentalnoj pogrešci - prokomentirao je naš poznati fizičar akademik Vladimir Paar otkriće CERN-ovih znanstvenika prema kojemu na našem svijetu postoje čestice brže od svjetlosti. On podsjeća da su prije tridesetak godina teorijski fizičari istraživali čestice brže od svjetlosti tahione i da je ostalo vrlo upitno mogu li one doći u naš svijet.

"Milijuni su pokusa pokazali da neutrini brzinu veću od svjetlosti ne mogu postići"

- Teorijski fizičari razmatrali su postojanje tahiona u nekom drugom, paralelnom svijetu ili svjetovima i ostalo je vrlo upitno mogu li oni doći u naš svijet jer bi u njemu mogli dovesti do logičkih paradoksa i otvoriti mogućnost da se utječe na događaje koji su se već dogodili. Neutrini su poznati već pola stoljeća, to su čestice čija je masa nula ili toliko mala da je nemjerljiva, električni naboj je nula, ali nije poznato, ili barem ja nisam čuo za to, gibaju li se brže od svjetlosti. Milijuni su pokusa pokazali da oni brzinu veću od svjetlosti ne mogu postići - objašnjava akademik Paar. No, on ipak dopušta da je u znanosti, a posebno u fizici, sve moguće i da iznenađenja tu u pravilu nema.

- Mi još uvijek ne razumijemo što je neutrin, a teorija relativnosti ne isključuje mogućnost da se neka čestica stalno giba brže od svjetlosti - kaže Paar.

Okretanje uzroka i posljedice?

Slično razmišlja i teorijski fizičar prof. Silvije Pallua.

- To otkriće sada trebaju provjeriti nezavisne skupine znanstvenika. Ako nije riječ o eksperimentalnoj pogrešci, onda je riječ o senzaciji. Oni su napravili što su mogli i rekli - evo, to sada trebati provjeriti. Ako je posrijedi otkriće, u fizici će se morati revidirati mnogi pojmovi, ali trebat će i dobra ideja odakle početi. Trebat će dobro promisliti da se dođe do relevantne teorije. A o čemu je riječ u ovom "otkriću", to će tek znanost reći - kaže Pallua.

I prof. Pallua drži da, kad bi to bilo točno, novo otkriće moglo bi dovesti do okretanja uzroka i posljedice, odnosno do toga da posljedica bude prije uzroka. Otkriće koje je još nepoznanica i koje je dvojbeno i za same fizičare mnogima će razbuktati maštu i biti plodno tlo za nove filmove znanstvene fantastike, no ono je ponukalo i mnoge fizičare da se zapitaju - senzacionalno otkriće ili samo eksperimentalna pogreška. Ako se pokaže da je senzacija, otvorit će brojna pitanja o tome kako bi se završili određeni povijesni događaji da se moglo prije njih utjecati na njihove sudionike i može li se sada iz ovog svijeta utjecati na događaje u paralelnom svijetu ili svjetovima.
 
-------

Jack987, moja pitanja i komentari:

Gospodine Antonio Ereditato, čestitke na obavljenom radu i ( novim ) otkrićima! Svakako bih pohvalio Vaš otvoren um i poziv svim svjetskim znanstvenicima da se to malo analizira ( jer ovo pobija ne samo Einsteina, već i svu dosadašnju fiziku na kojoj smo isprogramirani ).

Gospodo znanstvenici i svi oni koji se takvima smatraju - imam za reći slijedeće: IZAĐITE IZ SVOJIH KONTEJNERA RAZMIŠLJANJA! Imajte već jednom OTVOREN um prema NOVIM idejama i MOGUĆNOSTIMA!

Dakle, NE MOŽETE graditi fiziku na temeljima NAŠE PERCEPCIJE okoline u kojoj živimo - jer se ona NE POKLAPA sa STVARNIM zakonima i principima univerzalnih zakona svemira! Ukoliko ste riba - vi nikako ne možete shvatiti kako funkcionira četverotaktni Otto - motor koji je u većini kopnenih vozila! Jednostavno - vaša percepcija u vašem svijetu vode - nikako ne može shvatiti STVARNE principe zakona termodinamike koji se mogu promatrati kod uređaja na unutarnje sagorijevanje ( motori automobila, npr. ) - jer ribe NE ŽIVE u svijetu automobila, a i nemaju toliko visoku svijest i znanje da bi mogle to uopće razumjeti. I sada ste vi ribe u svemiru, koje diskutiraju da li je moguća brzina veća od svjetlosti ili ne!

Draga gospodo - brzina ne postoji - ona je ILUZIJA naše percepcije linearnog vremena! Vrijeme NIJE linearno ( u stvarnosti svemira ) i zbog toga ne postoji nešto kao "brzina". I sve što je vezano uz "brzinu" pada u vodu ( ribama )!!! To se samo NAMA čini da postoji nešto kao brzina, odnosno mjerenje puta unutar nekog "vremenskog perioda".

Ne, vrijeme nije linearno, već selektivno. Imajte također na umu da ne postoji samo ova naša stvarnost - već postoje i mnoge druge - bilo paralelne, okomite, itd. Čak je i nauka to dokazala i pokazala, a vi još uvijek derete istu kozu opet i opet!

Gospodine Paar, svaka čast na priznanju da fizičari još uvijek ne razumiju mnoge ove stvari - najbolje je reći istinu - tako bi uvijek i trebalo biti. Kako kažete da ako je ovo točno što su u Cern-u izveli - da bi to značilo da mi sada možemo onda utjecati na prošlost... DA, mi SADA možemo utjecati i MIJENJATI i prošlost i budućnost ( jer u stvari - ovo NIJE LINEARNO, niti može biti ). Prije i poslije su samo naše PERCEPCIJE ( iz ove naše trenutne 3D svijesti ), pa MISLIMO da su takve stvari nemoguće ( a ne samo da su moguće, već se i izvode... ).

No, ovo da se vratite kroz vrijeme i da udaljite svoju baku od djeda ( tako da se oni nikad nebi sreli, a time i eliminirali sebe iz "budućnosti" ) - ne stoji jer:

1. Ako se vratite u prošlost - ja vas sada pitam: U KOJU prošlost? Ima ih više...
2. Ukoliko i pogodite onu prošlost u kojoj su vaš djed i baka na suprotnim stranama planete - jeste li sigurni da se više nikada neće susresti? Možda se desi stapanje sa drugim realitetom u kojem su se vaša baka i djed susreli na neki "čudan" način... pa se eto - vi opet rodite u budućnosti...
3. Kako bi napravili trijažu svijesti od sadašnje točke prostora/vremena i one u koj bi "došli"? Jeste li sigurni da bi vaša svijest onda ostala i u ovom svijetu? ( pustimo sada tijelo neka miruje tu gdje jest... radi lakšeg razumijevanja )
4. Kako bi se vratili "natrag"? ( koordinate se mijenjaju... vjerojatno fraktalno ) Koja je "formula" za "natrag" u "budućnost"?

Odgovorno tvrdim da i ako eliminirate susret bake i djeda u jednom njihovom zajedničkom svijetu - na koji god način - da to NE ZNAČI da se vi nikada nećete roditi!!! Prestanite gledati svijet LINEARNIM NAČINOM ( razmišljanja )!!! Jer nećemo daleko stići, kao čovječanstvo, jer ćemo ubrzo poljubiti ZID - GRANICU našeg razumijevanja i svijeta. To je OBALA u svijetu riba ( ona usporedba od malo prije ). Ako imamo Einsteinovo ograničenje pred nama - zid ( brzinu svjetlosti ) - kojeg nikako ne možemo ( ne smijemo ) preskočiti - onda živimo u LAŽI. Bunaru laži. Svijetu koji se zasniva na LAŽIMA ( namjernim ili radi neznanja - svejedno ). A to nije baš dobro za nas, zar ne?

Gospodine Paar, ( ako je točno što su novinari Večernjeg Lista napisali tamo u svojem članku ) vi rađe VJERUJETE u neku eventualnu pogrešku mjerenja u eksperimentu, nego da PRESKOČITE taj ZID ograničenja i LAŽI ( hajde da za sada samo ostanemo u domeni fizike ) na planeti. Vi RACIONALIZIRATE dosadašnji program ( učenja ) kojima smo svi isprogramirani od djetinjstva - "Einstein je pametna faca, sve bi se zbog toga trebalo temeljiti na njegovoj PERCEPCIJI svijeta oko svih nas". No, gospodine Einstein, ne možete donijeti "univerzalnu formulu svijeta" koja malo vrijedi - a malo ne vrijedi... ovisno o OKRUŽENJU! Da, ipak ima veze da li se nalazite u vodi ili na kopnu... pitajte ribe...

U nekim OKRUŽENJIMA nešto vrijedi, a nešto i ne mora. Pitajte bilo kojeg malo boljeg kompjuterskog programera, neka vam objasni što izvjesne linje kompjuterskog koda rade u različitim ENVIRONMENTIMA ( okruženjima ). Čist jednostavni primjer bi mogao biti slijedeći:

1. okolina u kojem je jače magnetsko polje
2. okolina gdje je magnetko polje jako slabo, odnosno zanemarivo

Postavite zavojnicu i pustite struju, i promatrajte posljedice različitih OKOLINA u kojima se nalazi stvar koju promatramo. Mi možemo biti takve zavojnice u okolini - svemiru... i koje ne mogu PRAVILNO promatrati svemir oko sebe - radi varijabilnosti same OKOLINE. Morali bi IZAĆI iz nje da promatramo to sve pravilno.

Ali, gle vraga... pa to je jako teško, ako ne i nemoguće iz ovih naših točaka u kojima trenutno jesmo!!!

No, pozdravljam ovu Vašu izjavu: "U znanosti, a posebno u fizici, sve je moguće..." jer ovo čini OTVOREN UM!

Gospodine Pallua - posljedica i uzrok su međusobno povezani i dešavaju se ISTOVREMENO. Jedino naša trenutna percepcija, koja je uvjetovana linearnim shvaćanjem vremena, ima s tim problema!

Sve što se bazira na linearnom vremenu - pada u vodu - kod stvarnih zakona univerzuma. Točka.

CTRL-ALT-DELETE

Zaokret: novi red: možda su točke vremena/prostora selektivne... možda su povezane nekim sinhronizacijama ( nečega )... možda se mogu približavati/udaljavati jedna od druge... možda se mogu spojiti u jednu ( oh, da, putovanje "kroz" vrijeme )... možda i svemir NIJE ONAKAV kako ga sada trenutno percipiramo.

Pa i nije... glupo je SEBE postaviti kao polaznu točku iz koje sve dalje promatramo.

Gospodo znanstvenici, ako prevaziđemo trenutna OGRANIČENJA i načine razmišljanja - čovječanstvo bi ipak moglo napredovati!




 
 

Vulkani, potresi i podzemne munje


Munja koje se razvija u atmosferi je poznata pojava, ali što je s onima koje se događaju u podzemlju?

Električni fenomen koji nazivamo munja dobro razumijemo. Najčešća interpretacija uključuje cirkulaciju vodene pare gore i dolje kroz oblake u procesu koji se zove konvekcija. Voda se grije na toplini dok ne ispari, diže u zrak gdje se skuplja u oblacima. Nakupine vodene pare i dalje rastu sve više i više, na kraju postaju dovoljno rashlađenje da se kondenziraju natrag u tekućinu. Zemljina gravitacija ih onda vuče natrag na tlo, gdje se ciklus ponavlja.

Prema konsenzusu znanstvenog mišljenja, kapljice vode imaju tendenciju da se sudaraju prilikom konvekcije, elektroni se sudaraju jedni o druge, stvarajući naboj separacije. Elektroni se akumuliraju u donjem dijelu oblaka, gdje se dobiva negativni naboj. Kako kapljice koje su izgubile jedan elektron i dalje rastu, nose sa sobom pozitivni naboj u vrh oblaka.

Regije diferencijala naboja, ili separacije naboja, uzrokuju električno polje koje se formira između njih, i to sa snagom izravno proporcionalno količini naboja u oblaku. Električno polje može postati tako snažno da odbija elektrone o površinu Zemlje, prisiljavajući ga da postane pozitivno nabijeno. Vodljivi put između dviju regija može pokrenuti udar munje koji se na kraju povezuje s nekim pozitivnim tokovima energije koji se kreću i kreiraju iz tla.

Takav proces ne može objasniti vulkanske munje. Većina planetarnih znanstvenika pretpostavljaju da je uzrok je sličan, ali nema eksperimentalnih dokaza da bi potvrdili tu ideju.
 
Munja
 
Munje koje su se stvorile pri erupciji vulkana

U proteklih dvjesto godina izvještavano je o munjama koje su viđene u oblacima vulkanskog pepela koje su stvorile brojne vulkanske erupcije. Gigantska munja s gornje slike, fotografirana je tijekom erupcije Mt. Chaiten u svibnju 2008. Bilo je izvješća o loptastim munjama nalik većim loptama za plažu koje su se valjale po terenu kad je Mt. St. Helens eruptirala 1981. Eyjafjallajokull je stvarao bljeskove munje koji su svijetlili na nebu i bili vidljivi na razdaljini od mnogih kilometara.
 
Munja
 
Još jedna munja fotografirana za vrijeme vulkanske erupcije u Čileu 2011. godine

Veliki “teluričke struje” (kopnene struje) su pronađene da cirkuliraju kroz zemljinu koru, jer naše magnetsko polje uzrokuje protok struje u vodljivim slojevima tla. Tisuće ampera kolaju ispod površine, i sve su one različite prema svojoj vodljivosti. Budući da Sunce može utjecati na Zemljino magnetsko polje kroz geo-magnetske oluje, fluktuacija kopnenih struja se može pojaviti kada postoji povećanje solarnih pjega I/ili solarnih baklji, jer one stvaraju oscilacije u ionosferi.
 
Munja
 
Slika oblaka snimljena 2 dana prije potresa u Kini 12.05.2011.

Ponekad potresi mogu proizvesti bljeskove svjetla i druge fenomene povezane sa svjetlom. Loptaste munje često prate potrese i o tome se dovoljno izvještavalo, no zbog potresa često su vidljivi fenomeni kao što su svijetli, šareni oblaci poput formacija oblaka koji putuju nebom iznad frakturirane strate. Ne čudi da se taj sjaj javlja prije i poslije potresa: sažimanje kvarca stvara protok električne struje (piezo-električni fenomen kristala). To je jedan od razloga zašto se otkrije mnogo radijske buke s područja pod ekstremnim tektonskim stresom. Je li taj stres nastaje samo zbog kompresije?

Kristali Kvarca reagiraju na stres proizvodnjom električne energije, ali kada električna struja teče kroz kvarc te frekvencije vibracije podudaraju se s Watima električne energije koje su na njega isporučene. Naš planet možemo usporediti s kondenzatorom (električni svemir i teorija solarnog kondenzatora), te se može puniti i prazniti od strane vanjskih električnih polja.

Kondenzator zadržava električni naboj. Kondenzatori su izgrađeni od dva vodiča, ili “ploča”, odvojeni dielektričnim izolatorom. Električni naboj na jednoj pločici privlači suprotan naboj druge, što rezultira u električnom polju između njih. Kako se povećava naboj kondenzatora, njegovo električno polje raste, stvarajući sve veći stres na izolatoru i njegovim sposobnostima odvajanja suprotnih naboja. Ako naraste dovoljno visok potencijal između dvije vodljive ploče, dielektrični izolator neće uspjeti spriječiti reakciju, a kondenzator će iznenada napraviti kratki spoj, ispuštajući pohranjenu energiju.

Upravo je to fenomen koji najvjerojatnije pridonosi ispuštanju atmosferskih munja. Pohranjena električna energija u oblacima i na zemlji prevlada sposobnost atmosfere da zadrži odvojena dva različita naboja, tako da oni dopru jedni do drugoga i “tvore udar.” Kada se spoje dva provodnika munja, između oblaka i tla (ili između jednog oblaka) zatvori se strujni krug i dođe do praska električne struje koja će bljeskati uz put od vodiča.

Budući da se magma može smatrati oblikom tekuće plazme, to također znači da ona može provoditi struju. Kao što se ionosfera puni od strane solarnih baklji, suprotni naboj se stvara u podzemnoj magmi. Električne struje u plazmi magme se mogu pratiti kako se kreću u obliku niti i dvostrukih slojeva. Elektromagnetske sile između trenutnih niti i između duplih slojeva magme mogu uzrokovati nagle promjene tlaka.

Ako, kao što je navedeno gore, razlika između slojeva postane prevelika, dvostruki sloj može eksplodirati, ispuštajući trenutačno svu energiju. Dakle, potresi se mogu smatrati oblikom podzemne munje. Ako postoji prekid u slojevima, što na kraju dopušta magmi da dođe do površine, stvara se električni strujni krug i munja će iskočiti iz stožca vulkana.

Ako su potresi podzemne munje, onda su možda seizmički valovi gromovi. U tom slučaju, čini se vjerojatnim da većina oslobođene energije nastala tijekom potresa nije nastala iz lomljenja i kretanja tektonskih slojeva, več je rezultat detonacije električne energije aktivirane unutar matrice.

 


 




 

Više članaka...

Stranica 5 od 13

5

Jedinstvenih posjetitelja:

mod_vvisit_counterDanas150
mod_vvisit_counterJučer1085
mod_vvisit_counterOvaj tjedan7861
mod_vvisit_counterOvaj mjesec5227
mod_vvisit_counterUkupno od 01.08.2010.2073854

Online:

Trenutno aktivnih Gostiju: 147