Croatian English French German Italian Portuguese Russian Serbian Spanish

Donacije

Podržite Val-Znanje donacijama. HVALA!

Iznos: 

Orgonske piramide i orgoniti

    

Znanost


Nikola Tesla je još davne 1932. pisao o neutrinima koji putuju brže od svjetlosti



Rezultati koje su zabilježili znanstvenici u CERN-u mogli bi biti dokaz kako je putovanje kroz vrijeme moguće. A sve bi se to otkrilo još puno prije da su znanstvenici samo slušali Nikolu Teslu , koji prije osam desetljeća govorio o neutrinima koji putuju brže od svjetlosti.

- Malene čestice, svaka tako malog naboja da ih možemo zvati neutrinima. Kreću se velikim brzinama, prelazeći brzinu svjetlosti - pisao je Tesla još 1932. godine. Je li bio u pravu? Saznat ćemo, ali tek kroz koju godinu kada znanstvenici prođu kroz rezultate CERN-ovog eksperimenta.

Podsjetimo, znanstvenici su ustanovili kako je snop neutrina poslan iz CERN-a prema Gran Sassu putovao djelić sekunde brže od svjetlosti , koja je prema fizici najbrža u svemiru. Znanstvenici su oprezni su predviđanjima i ocjenama ovih rezultata, a znanstvena zajednica će još godinama vijećati o ovom eksperimentu.

Ukoliko se rezultat pokaže vjerodostojan pojavljuju se dvije zanimljive teorije o brzom putovanju neutrina.

Prva govori o neutrinima koji doista jesu brži od svjetlosti, što indicira kako vjerojatno postoji sijaset drugih čestica koje su brže od svjetlosti. Ništa u klasičnoj fizici ne uvjetuje primat svjetlosti po pitanju brzine, ali do sada ništa brže nismo pronašli. Kada bi se pokazalo da postoje čestice brže od svjetlosti teško bi bilo i zamisliti implikacije koje bi moderna fizika i astrofizika doživjele.

Druga teorija i dalje svjetlost vidi kao najbržu, a 'brze' neutrine objašnjava - varanjem. Neutrini po ovoj teoriji nisu bili brži od svjetlosti u ravnopravnoj utrci, već su putem propali u minijaturnu crvotočinu, koja ima je otvorila 'prečac' od CERN-a do San Grassa.

Ukoliko se to dogodilo, onda bi se moglo reći kako su neutrini putovali kroz prostor, ali i vrijeme - stigli su prije nego su trebali. Moderna znanost ne zna što vrijeme točno jest, a ovaj eksperiment bi mogao otvoriti nove teorije. Bi li nas mogle odvesti do vremenskog stroja kao u filmovima? Možda, ali ipak je vjerojatnije kako bi nam rezultati te fizike pokazali kako da i sami radimo prečace u svemiru.

Moguće implikacije? Pa za početak, tramvaji možda više ne bi kasnili.


Izvor: Jutarnji List


 

O bosanskim piramidama, strukovnoj nomenklaturi i diktaturi



Mnogi od nas se pitaju zbog čega se službeno ne prihvaćaju mnoge jednostavne istine kao, na primjer, istina o postojanju Bosanskih piramida, kad svi dokazi koje nalazimo u svijetu oko nas upućuju na to da je službena verzija povijesti promašena, a piramide stvarne? Pa zbog toga što živimo u strukovnoj odnosno tehnotroničkoj diktaturi koja je zapravo posve lažna i zato se istinom isključivo bavi kao metom. Istina je neprijatelj svake diktature i tiranije, jer istina oslobađa. Nasuprot tome, službena odnosno lažna verzija povijesti je odsudna za vladajuću klasu, jer su oni koji ne poznaju povijest osuđeni na ulogu i status ponavljača u magarećoj klupi, a upravo to je ono što naši porobljivači žele. I zato prije nego se odlučimo na polemiku sa službenim strukovnim institucijama vrijedi se zapitati nekoliko ključnih pitanja.

Prvo, da li je uopće moguća slobodna misao bez ideologije? Ako je povjest učiteljica života, onda je jedna od prvih lekcija povijesti upravo ta da društva bez ideologije nije bilo nikada ili je to barem takav slučaj u proteklih nekoliko milenija. To je tako unatoč tome što se svaka tiranija i satrapija kiti imenima božjim i narodnim. Pritom ni sadašnja vladujuća diktatura nije iznimka: ona putem svojih korifeja čitavo vrijeme sebi laska da je demokratska, da je legitimna, da vodi u bolju budućnost. Pri tome se svi učesnici farse pozivaju na narod, opće dobro, istinu, pravdu i napredak , što bi značilo da su iskreni, da svoj narod vole, da je društvo temeljeno na kakvoj takvoj pravdi, i da su motivirani općim dobrom i napretkom, a i vrapci na grani znaju da to uopće nije tako.

To znači da su vlastodršci, ideolozi i apologeti vlasti, odnosno vlasnici ovog društva (jer je vlast vlasništvo), obični lažovi čija lažljivost raste eksponencijalno prema statusu i utjecaju. Kao i svaka druga totalizacija, ona guši svaki disonantni glas, jer totalizacija može opstati jedino kao monolit. Naime, totalitarizmi su nepopravljivi: čim se načmu padaju kao kule od karata.

Današnja tiranija je u ovoj fazi perfidna: tretman neugodne istine za sad se svodi na njezino guranje na margine i zasipavanje lopatama zemlje pri čemu se usklik da je car gol prikazuje kao vrsta eksentričnosti i uvrnutosti. Tko se usudi zaustiti takvo što istom postaje objekt pukog ogovaranja zamotanog u celofan stručnih izraza, a najčešće se čak ne radi ni o tome, već o najobičnijem pijačnom, šibicarskom podvaljivanju. Međutim, kad temperatura u tiranskom kazanu poraste sigurno će doći i do otvorenog terora.

Drugo, kad je to već tako, gledano s pozicije pojedinca, nije li ludo potcijeniti snagu glupaka i izdajnika svrstanih i organiziranih u vladajuće horde? Čemu se uopće zamjerati vladajućoj hordi profitera, neznalica, potkazivača, diletanata i besposličara, i nije li bolje sačuvati svoju bijednu egzistenciju koju će nam politika sigurno oteti drznemo li se da ju izazovemo? Jer vi danas zaista možete izraziti kritiku i uzdržati se od ljubljenja prstena satrapovih svećenika. Za razliku od ne tako davne prošlosti, danas nećete završiti na lomači ili u logoru, barem ne javno (iako itekako postoje atentati i razne namještaljke za one posebno neposlušne), ali ćete biti sustavno marginalizarni, prešućivani, redikulizirani i klevetani od kerbera vladajuće ideologije koji su, plahi i lakomi, podmićeni vlastitim novcem na uštrb budućnosti vlastitog naroda, uvijek spremni žrtvovati obraz za večeru. Ono malo ljudi koji bez časti i dostojanstva ne žele živjeti i ne žele postati pobornici općeg raščovječenja svedeni su na rubrike otpisanih, naivaca i budala.

Treće, onaj koji se drzne dovesti u pitanje laž koja se podmeću za istinu, nužno će doći u sukob sa svima onima koji žive od tiranije, ma kako bijedna njihova egzistencija bila. Dapače, oni na dnu hranidbenog lanca su najspremniji na dokazivanje i spotiču se jedan o drugog da što revnije izvrše svoje bijedne zadatke, nadajući se (naravno, uzaludno) da će bijedni tretman i magareći status kojim ih tiran svakodnevno podsjeća na njihovu bijedu jednog dana prestati, naravno, kad se konačno dokažu u revnosti teroriziranja, potkazivanja i porobljavanja samih sebe i ostalih.

I još gore, onaj koji odluči na svoja leđa uprtiti križ istine, doći će u sukob sa svim međusobno posvađanim glavama mnogoglave aždaje koje rigaju vatru jedna na drugu. Ta paklena mnogoglava aždaja riče iznad tarabe našeg otetog imanja u koje se uselila, dok mi virimo i cvokoćemo na sred puta, a pritom nam se ta aždaja prikazuje kao razulareni skup raznih čudovišta kao da njezine glave ne stoje na istom tijelu. Dakle, pojednac koji ubode u oko i jedan ideološki konstrukt te užasno tašte nakarade doći će u sukob sa svim ideologijama koje čine žamor i kakofoniju od kojih se više u društvu ne čuje ni jedna pametna riječ. Upravo ta čudovišna rugoba, režanje, urlici i riganje vatre, a koja se kočoperi i hvališe kao demokracija i sloboda, prava je slika najcrnje diktature koja nas porobljava poput trojanskog konja, prikazujući nam se kao dar i vrijednost koju nam poklanjaju naši vjekovni neprijatelji i satrapi, u znak navodne pažnje i pomirenja jer su, kažu, oni evoluirali, a mi nismo. Uličarska bestidnost i huliganski bezobrazluk kojom nam uspijevaju podmetnuti rog za svijeću ne govori samo o njima, već govori i o nama, da ni s nama nešto temeljno nije u redu. Jedino kroz praksu možemo pronaći krtički uvid u vlastito stanje, a ono što nas sprječava da se oslobodimo je naša urođena lijenost i nevoljnost da sebi priznamo da smo zapravo porobljeni. Takav uvid nameće obavezu borbe, a mi smo se uljuljkali u konformizam na račun vlastite djece. Na koncu sami sebe porobljavamo taštinom, kukavičlukom i sebičnošću i sami smo saučesnici vlastite propasti koja se krije iza polica prepunih uvozne škart robe. Kao dio bratstva koje se entuzijastično zalaže i predano radi na našoj vlastitoj propasti, nemamo pravo da se vadimo ni na kojeg satrapa i tirana, jer se ti satrapi i tirani uvijek oslanjaju na kolaboraciju svojih podanika, na njihov kukavičluk, naivnost, taštinu, neznanje i sitnoračundžijski mentalitet.

Pritom se potlačeni saučesnici očajničkim kricima pozivaju na struku, kao da je riječ o nekom idolu, nekoj svetoj kravi. Pacijent danas ne smije dovesti u pitanje takozvano stručno mišljenje nekakvih skorojevića – plaćenika farmaceutskih kuća koji se bogate na uštrb njegovog zdravlja i džepa. Predmeti političkog eksperimentiranja ne smiju dovesti u pitanje preplaćene strukovnjake koji se na njima vježbaju u slobodno vrijeme između teambuildinga, motivacijskih seminara i izlazaka po kafanama, uopće ne znajući što čine. Građani ne smiju dovesti u pitanje teror ružnoće i nadri stručnost organiziranih profitera i nagrđivača urbanih vizura, jer to se njih, navodno, ne tiče, jer je navodno to pitanje i predmet struke, kao da struka postoji kao neka kategorija iznad društva i pojedinca kojim se bavi i koji ih plaća. I tako dalje.

Zaboga, i sama riječ struka u korijenu ima isto što i riječ fašizam, a to je fascio (struk). To znači da je svaka struka koja je napustila težnju ka božanskoj sublimaciji i perfekciji te uzela prizemni interes cehovskog bratstva sebi za zastavu nužno totalitarna i fašistička. Znači, ovosvjetovna, mondena struka je po definiciji fašistička ideologija i nema veze sa slobodom mišljenja i pojedinca. Ona predstavlja tehnotroničku vlast, odnosno represivni organ tiranije. Takva materijalistička vlast uvezana u struku ne teži ni božanskom ni metafizičkom, već isključivo profanom i fizičkom, i zato je demonska. Dapače, sam izraz materijalistička ideologija je već sam po sebi aspurdan, jer u sebi sadrži nepomirljivu dihotomiju ideje i materije. Takozvana dijalektika kao koncept iza koje se skriva nije ništa drugo do demonska igra ogledala koja zasljepljuje poglede na vlastitu ništavnost. Dakle, vlast i ideologija su demonske i nepravedne, a, kaže Meša Selimović, da je vlast pravedna ako je od Boga, a ako je nepravedna, onda nije od Boga i treba je rušiti.

I zato su uzaludne polemike sa službenicima komunalnih poduzeća koji se bave održavanjem demonskih fasada i parkića Potemkinovih sela ideološke tiranije. Takozvani strukovnjaci i stručnjaci u stvari u boljem slučaju vrtni patuljci te uklete kuće,a u gorem obični fašisti i totalitarni ideolozi.

Jer sjetimo se što je rekao Mussolini: „Fašizam bi zapravo trebalo zvati korporatizam, jer predstavlja srastanje korporacija i države.“ A tko diktira danas pravila struke? Pa nitko drugi do mnogoglavi sijamski blizanci korporacija i države spojeni preko zajedničke mješine u koju trpaju sve čega se dohvate.

Ali mi to i dalje podržavamo, mada se kao ljutimo. Dok nam se prikazuje obična farsa, a mi iz publike vičemo na ekran! Ali još ne vjerujemo da gledamo filmsku farsu, nadamo da se to možda promijeniti, da će nas tirani pomilovati, nadamo se da će nas zavoljeti ovako bijedne i bespomoćne, jer, na kraju krajeva od nas žive, a nada je, da ponovo citiram Selimovića, najgori ubojica. Dakle, prikazanje društvene zbilje u režiji današnje vlasti i idelogije je obična farsa i ništa drugo, i ništa nećemo dobiti vikom i polemikom s glumcima s filmskog ekrana, s tim režiranim svijetom sjenki. Jednostavno trebamo napustiti kino salu koja je istovremeno farmu u kojoj služimo kao tegleća stoka, izvor zarade i hrane.

Iz istog razloga ni društvena debata danas više ne vrijedi ništa: namještena je i lažna. Ta farsa se održava isključivo zbog toga što svaka tiranija mora proizvoditi iluziju progresa, jer bi inače pala kao kruška. Zato je cilj tirana ograničiti raspon društvene debate, a u tom suženom idiotiziranom opsegu sve grozote, bizarnosti, opscenosti i gluposti raspaliti do krajnosti. Tako ovih dana nas bombaridiraju ljubavnim jadima mladih bankara, glumaca i strančara koje se bave legaliziranom organiziranom pljačkom (baš nam je žao), nekakvim falšim izborima, gej paradama, kvazi-nacionalističkim podmetanjama, kuda se koja fufica prošetala, tko je promijenio ženu, tko je prdnuo na farmi i koji je zaštićeni maneken tiranije jače pljunuo u lice svog naroda. Dakle, kakva debata je uopće moguća u takvoj zagađenoj atmosferi!? U ovakvom stanju mi uopće nismo spremni za nikakav razgovor: javna slika je oktroirana, kontrolirana i instrumentalizirana. Ona nije ništa drugo do marketing tiranije čiji je konačni cilj strahovlada i atomizacija društva do željene krajnosti u kojoj će idealnu ćeliju društva predstavljati prestravljeni, tjeskobni pojedinac i njegov trešteći TV ekran.

Despocije se, dakle, ne popravljaju, nego ruše. Sukob prividno jest stručni, a u stvari je ideološke naravi i dok to ne osvjestimo nemamo nikakve šanse, jer ćemo džaba vikati na ekran. Kao što nema struke bez ideologije, tako nema ni društva bez drugovanja, a drugovanje odnosno društvo može se ostvariti samo među ravnopravnima. Zato u ovom kaosu nema nikakvog dijaloga, samo izluđujuća dreka, jer se i dijalog može ostvariti isključivo samo među ravnopravnima unutar uređenih društvenih odnosa. I zato ovo što gledamo s margina se ne zove debata, nego diktat koji se gura iza dimne zavjese dreke i gungule .

I za kraj da citiramo Goethea: “Nitko nije beznadnije porobljen od onih koji lažno vjeruju da su slobodni.“ Mi smo doista danas slobodni u jedino apsolutno suženim okvirima apsolutne zatvorske ograničenosti. Mi smo, dakle, u ideološkom i psihičkom zatvoru koji teži samici. To što je zatvor virtuelan, a tiranija ideološka i psihička, samo doprinosi osjećaju beznađa. Osvještavanje jezivih činjenica o našoj stvarnosti izaziva tjeskobu, ali čini prvi korak prema oslobađanju pojedinca i društva u cjelini.

Zato je pitanje Bosanskih piramida toliko ključno. Ono predstavlja konac koji će, jednom kad se dovoljno snažno povuče, rašiti čitavu haljinu koja prekriva svu društvenu jezu. To nije pitanje arheologije ili nauke, već ideologije i zato nijedan objektivni naučni argument tiranija ne može primiti, jer bi to značilo njezin harakiri. Ona za sad se pravi nezainteresirana i taktizira iako su ulozi, dakle, krajnje visoki što će se tek vidjeti kad igra uđe u fazu zvanu va banque, a to toga mora doći prije ili kasnije...

Mr. sc. Domagoj Nikolić , Imotski
samostalni istraživač

Preneseno sa: http://www.piramidasunca.ba




 

Znanstvenici otkrili čestice brže od svjetlosti



Izvor: Večernji List
22.09.2011.

Znanstvenici otkrili čestice brže od svjetlosti, fizičari šokirani! Ne žele brzati sa zaključcima, ali nisu uspjeli pronaći pogreške u istraživanju.

Znanstvenici CERN-a u Švicarskoj otkrili su subatomske čestice koje su brže od svjetlosti. Riječ je o otkriću koje je šokiralo svijet fizike i koje bi moglo dovesti do preispitivanja mnogih otkrića u posljednjih stotinu godina, javlja BBC.

Istraživači su poslali neutrine kroz zemlju od CERN-a prema 732 kilometara udaljenom laboratoriju Gran Sasso u Italiji. Ostali su začuđeni kada su shvatili da su čestice do odredišta došle 60 nanosekundi brže od svjetlosti. Znanstvenici za sada ne žele brzati sa zaključcima, te pokušavaju pronaći različita objašnjenja za svoje otkriće.

- Htjeli smo pronaći pogreške - bezazlene pogreške, složenije pogreške ili loše efekte - ali nismo. Sada smo prisiljeni pozvati svjetsku znanstvenu zajednicu da to analizira - rekao je autor izvješća Antonio Ereditato.

Brzina svjetlosti najveća je brzina u svemiru, i velik dio moderne fizike zasniva se na ideji da ju ništa ne može premašiti, kao što je objašnjeno i u Einsteinovoj posebnoj teoriji relativnosti. No CERN-ova znanstvena ekipa u svojemu je trogodišnjem projektu došla do rezultata koji su ozbiljno uzdrmali ovu pretpostavku.

- Moj je san da drugi, nezavisni eksperiment dođe do istog otkrića - tada bih doživio olakšanje - rekao je Ereditato.


Nastavak na ovaj članak, Večernji List
24.09.2011.

Čestice brže od svjetlosti nemaju nikakve logike? Novo otkriće moglo bi dovesti do okretanja uzroka i posljedice, kaže prof. Pallua.

- Ako bi se točnim pokazalo da su znanstvenici CERN-a otkrili čestice čije je kretanje brže od svjetlosti, onda bi to značilo da bi se otvorila mogućnost da mi iz sadašnjosti utječemo na stvari koje su se dogodile u prošlosti. Primjerice, vi biste se mogli vratiti u vrijeme prije nego su se sreli vaša baka i djed, jednog od njih poslati na drugu stranu svijeta da se oni nikada ne nađu.... U tom slučaju vi se nikada ne biste rodili. A tu ste... To bi bila smo jedna od nelogičnosti koju bi prouzročilo postojanje čestica bržih od svjetlosti u ovom našem svijetu. No, skloniji sam vjerovati, ovako na prvi pogled, da je ipak riječ o eksperimentalnoj pogrešci - prokomentirao je naš poznati fizičar akademik Vladimir Paar otkriće CERN-ovih znanstvenika prema kojemu na našem svijetu postoje čestice brže od svjetlosti. On podsjeća da su prije tridesetak godina teorijski fizičari istraživali čestice brže od svjetlosti tahione i da je ostalo vrlo upitno mogu li one doći u naš svijet.

"Milijuni su pokusa pokazali da neutrini brzinu veću od svjetlosti ne mogu postići"

- Teorijski fizičari razmatrali su postojanje tahiona u nekom drugom, paralelnom svijetu ili svjetovima i ostalo je vrlo upitno mogu li oni doći u naš svijet jer bi u njemu mogli dovesti do logičkih paradoksa i otvoriti mogućnost da se utječe na događaje koji su se već dogodili. Neutrini su poznati već pola stoljeća, to su čestice čija je masa nula ili toliko mala da je nemjerljiva, električni naboj je nula, ali nije poznato, ili barem ja nisam čuo za to, gibaju li se brže od svjetlosti. Milijuni su pokusa pokazali da oni brzinu veću od svjetlosti ne mogu postići - objašnjava akademik Paar. No, on ipak dopušta da je u znanosti, a posebno u fizici, sve moguće i da iznenađenja tu u pravilu nema.

- Mi još uvijek ne razumijemo što je neutrin, a teorija relativnosti ne isključuje mogućnost da se neka čestica stalno giba brže od svjetlosti - kaže Paar.

Okretanje uzroka i posljedice?

Slično razmišlja i teorijski fizičar prof. Silvije Pallua.

- To otkriće sada trebaju provjeriti nezavisne skupine znanstvenika. Ako nije riječ o eksperimentalnoj pogrešci, onda je riječ o senzaciji. Oni su napravili što su mogli i rekli - evo, to sada trebati provjeriti. Ako je posrijedi otkriće, u fizici će se morati revidirati mnogi pojmovi, ali trebat će i dobra ideja odakle početi. Trebat će dobro promisliti da se dođe do relevantne teorije. A o čemu je riječ u ovom "otkriću", to će tek znanost reći - kaže Pallua.

I prof. Pallua drži da, kad bi to bilo točno, novo otkriće moglo bi dovesti do okretanja uzroka i posljedice, odnosno do toga da posljedica bude prije uzroka. Otkriće koje je još nepoznanica i koje je dvojbeno i za same fizičare mnogima će razbuktati maštu i biti plodno tlo za nove filmove znanstvene fantastike, no ono je ponukalo i mnoge fizičare da se zapitaju - senzacionalno otkriće ili samo eksperimentalna pogreška. Ako se pokaže da je senzacija, otvorit će brojna pitanja o tome kako bi se završili određeni povijesni događaji da se moglo prije njih utjecati na njihove sudionike i može li se sada iz ovog svijeta utjecati na događaje u paralelnom svijetu ili svjetovima.
 
-------

Jack987, moja pitanja i komentari:

Gospodine Antonio Ereditato, čestitke na obavljenom radu i ( novim ) otkrićima! Svakako bih pohvalio Vaš otvoren um i poziv svim svjetskim znanstvenicima da se to malo analizira ( jer ovo pobija ne samo Einsteina, već i svu dosadašnju fiziku na kojoj smo isprogramirani ).

Gospodo znanstvenici i svi oni koji se takvima smatraju - imam za reći slijedeće: IZAĐITE IZ SVOJIH KONTEJNERA RAZMIŠLJANJA! Imajte već jednom OTVOREN um prema NOVIM idejama i MOGUĆNOSTIMA!

Dakle, NE MOŽETE graditi fiziku na temeljima NAŠE PERCEPCIJE okoline u kojoj živimo - jer se ona NE POKLAPA sa STVARNIM zakonima i principima univerzalnih zakona svemira! Ukoliko ste riba - vi nikako ne možete shvatiti kako funkcionira četverotaktni Otto - motor koji je u većini kopnenih vozila! Jednostavno - vaša percepcija u vašem svijetu vode - nikako ne može shvatiti STVARNE principe zakona termodinamike koji se mogu promatrati kod uređaja na unutarnje sagorijevanje ( motori automobila, npr. ) - jer ribe NE ŽIVE u svijetu automobila, a i nemaju toliko visoku svijest i znanje da bi mogle to uopće razumjeti. I sada ste vi ribe u svemiru, koje diskutiraju da li je moguća brzina veća od svjetlosti ili ne!

Draga gospodo - brzina ne postoji - ona je ILUZIJA naše percepcije linearnog vremena! Vrijeme NIJE linearno ( u stvarnosti svemira ) i zbog toga ne postoji nešto kao "brzina". I sve što je vezano uz "brzinu" pada u vodu ( ribama )!!! To se samo NAMA čini da postoji nešto kao brzina, odnosno mjerenje puta unutar nekog "vremenskog perioda".

Ne, vrijeme nije linearno, već selektivno. Imajte također na umu da ne postoji samo ova naša stvarnost - već postoje i mnoge druge - bilo paralelne, okomite, itd. Čak je i nauka to dokazala i pokazala, a vi još uvijek derete istu kozu opet i opet!

Gospodine Paar, svaka čast na priznanju da fizičari još uvijek ne razumiju mnoge ove stvari - najbolje je reći istinu - tako bi uvijek i trebalo biti. Kako kažete da ako je ovo točno što su u Cern-u izveli - da bi to značilo da mi sada možemo onda utjecati na prošlost... DA, mi SADA možemo utjecati i MIJENJATI i prošlost i budućnost ( jer u stvari - ovo NIJE LINEARNO, niti može biti ). Prije i poslije su samo naše PERCEPCIJE ( iz ove naše trenutne 3D svijesti ), pa MISLIMO da su takve stvari nemoguće ( a ne samo da su moguće, već se i izvode... ).

No, ovo da se vratite kroz vrijeme i da udaljite svoju baku od djeda ( tako da se oni nikad nebi sreli, a time i eliminirali sebe iz "budućnosti" ) - ne stoji jer:

1. Ako se vratite u prošlost - ja vas sada pitam: U KOJU prošlost? Ima ih više...
2. Ukoliko i pogodite onu prošlost u kojoj su vaš djed i baka na suprotnim stranama planete - jeste li sigurni da se više nikada neće susresti? Možda se desi stapanje sa drugim realitetom u kojem su se vaša baka i djed susreli na neki "čudan" način... pa se eto - vi opet rodite u budućnosti...
3. Kako bi napravili trijažu svijesti od sadašnje točke prostora/vremena i one u koj bi "došli"? Jeste li sigurni da bi vaša svijest onda ostala i u ovom svijetu? ( pustimo sada tijelo neka miruje tu gdje jest... radi lakšeg razumijevanja )
4. Kako bi se vratili "natrag"? ( koordinate se mijenjaju... vjerojatno fraktalno ) Koja je "formula" za "natrag" u "budućnost"?

Odgovorno tvrdim da i ako eliminirate susret bake i djeda u jednom njihovom zajedničkom svijetu - na koji god način - da to NE ZNAČI da se vi nikada nećete roditi!!! Prestanite gledati svijet LINEARNIM NAČINOM ( razmišljanja )!!! Jer nećemo daleko stići, kao čovječanstvo, jer ćemo ubrzo poljubiti ZID - GRANICU našeg razumijevanja i svijeta. To je OBALA u svijetu riba ( ona usporedba od malo prije ). Ako imamo Einsteinovo ograničenje pred nama - zid ( brzinu svjetlosti ) - kojeg nikako ne možemo ( ne smijemo ) preskočiti - onda živimo u LAŽI. Bunaru laži. Svijetu koji se zasniva na LAŽIMA ( namjernim ili radi neznanja - svejedno ). A to nije baš dobro za nas, zar ne?

Gospodine Paar, ( ako je točno što su novinari Večernjeg Lista napisali tamo u svojem članku ) vi rađe VJERUJETE u neku eventualnu pogrešku mjerenja u eksperimentu, nego da PRESKOČITE taj ZID ograničenja i LAŽI ( hajde da za sada samo ostanemo u domeni fizike ) na planeti. Vi RACIONALIZIRATE dosadašnji program ( učenja ) kojima smo svi isprogramirani od djetinjstva - "Einstein je pametna faca, sve bi se zbog toga trebalo temeljiti na njegovoj PERCEPCIJI svijeta oko svih nas". No, gospodine Einstein, ne možete donijeti "univerzalnu formulu svijeta" koja malo vrijedi - a malo ne vrijedi... ovisno o OKRUŽENJU! Da, ipak ima veze da li se nalazite u vodi ili na kopnu... pitajte ribe...

U nekim OKRUŽENJIMA nešto vrijedi, a nešto i ne mora. Pitajte bilo kojeg malo boljeg kompjuterskog programera, neka vam objasni što izvjesne linje kompjuterskog koda rade u različitim ENVIRONMENTIMA ( okruženjima ). Čist jednostavni primjer bi mogao biti slijedeći:

1. okolina u kojem je jače magnetsko polje
2. okolina gdje je magnetko polje jako slabo, odnosno zanemarivo

Postavite zavojnicu i pustite struju, i promatrajte posljedice različitih OKOLINA u kojima se nalazi stvar koju promatramo. Mi možemo biti takve zavojnice u okolini - svemiru... i koje ne mogu PRAVILNO promatrati svemir oko sebe - radi varijabilnosti same OKOLINE. Morali bi IZAĆI iz nje da promatramo to sve pravilno.

Ali, gle vraga... pa to je jako teško, ako ne i nemoguće iz ovih naših točaka u kojima trenutno jesmo!!!

No, pozdravljam ovu Vašu izjavu: "U znanosti, a posebno u fizici, sve je moguće..." jer ovo čini OTVOREN UM!

Gospodine Pallua - posljedica i uzrok su međusobno povezani i dešavaju se ISTOVREMENO. Jedino naša trenutna percepcija, koja je uvjetovana linearnim shvaćanjem vremena, ima s tim problema!

Sve što se bazira na linearnom vremenu - pada u vodu - kod stvarnih zakona univerzuma. Točka.

CTRL-ALT-DELETE

Zaokret: novi red: možda su točke vremena/prostora selektivne... možda su povezane nekim sinhronizacijama ( nečega )... možda se mogu približavati/udaljavati jedna od druge... možda se mogu spojiti u jednu ( oh, da, putovanje "kroz" vrijeme )... možda i svemir NIJE ONAKAV kako ga sada trenutno percipiramo.

Pa i nije... glupo je SEBE postaviti kao polaznu točku iz koje sve dalje promatramo.

Gospodo znanstvenici, ako prevaziđemo trenutna OGRANIČENJA i načine razmišljanja - čovječanstvo bi ipak moglo napredovati!




 
 

Vulkani, potresi i podzemne munje


Munja koje se razvija u atmosferi je poznata pojava, ali što je s onima koje se događaju u podzemlju?

Električni fenomen koji nazivamo munja dobro razumijemo. Najčešća interpretacija uključuje cirkulaciju vodene pare gore i dolje kroz oblake u procesu koji se zove konvekcija. Voda se grije na toplini dok ne ispari, diže u zrak gdje se skuplja u oblacima. Nakupine vodene pare i dalje rastu sve više i više, na kraju postaju dovoljno rashlađenje da se kondenziraju natrag u tekućinu. Zemljina gravitacija ih onda vuče natrag na tlo, gdje se ciklus ponavlja.

Prema konsenzusu znanstvenog mišljenja, kapljice vode imaju tendenciju da se sudaraju prilikom konvekcije, elektroni se sudaraju jedni o druge, stvarajući naboj separacije. Elektroni se akumuliraju u donjem dijelu oblaka, gdje se dobiva negativni naboj. Kako kapljice koje su izgubile jedan elektron i dalje rastu, nose sa sobom pozitivni naboj u vrh oblaka.

Regije diferencijala naboja, ili separacije naboja, uzrokuju električno polje koje se formira između njih, i to sa snagom izravno proporcionalno količini naboja u oblaku. Električno polje može postati tako snažno da odbija elektrone o površinu Zemlje, prisiljavajući ga da postane pozitivno nabijeno. Vodljivi put između dviju regija može pokrenuti udar munje koji se na kraju povezuje s nekim pozitivnim tokovima energije koji se kreću i kreiraju iz tla.

Takav proces ne može objasniti vulkanske munje. Većina planetarnih znanstvenika pretpostavljaju da je uzrok je sličan, ali nema eksperimentalnih dokaza da bi potvrdili tu ideju.
 
Munja
 
Munje koje su se stvorile pri erupciji vulkana

U proteklih dvjesto godina izvještavano je o munjama koje su viđene u oblacima vulkanskog pepela koje su stvorile brojne vulkanske erupcije. Gigantska munja s gornje slike, fotografirana je tijekom erupcije Mt. Chaiten u svibnju 2008. Bilo je izvješća o loptastim munjama nalik većim loptama za plažu koje su se valjale po terenu kad je Mt. St. Helens eruptirala 1981. Eyjafjallajokull je stvarao bljeskove munje koji su svijetlili na nebu i bili vidljivi na razdaljini od mnogih kilometara.
 
Munja
 
Još jedna munja fotografirana za vrijeme vulkanske erupcije u Čileu 2011. godine

Veliki “teluričke struje” (kopnene struje) su pronađene da cirkuliraju kroz zemljinu koru, jer naše magnetsko polje uzrokuje protok struje u vodljivim slojevima tla. Tisuće ampera kolaju ispod površine, i sve su one različite prema svojoj vodljivosti. Budući da Sunce može utjecati na Zemljino magnetsko polje kroz geo-magnetske oluje, fluktuacija kopnenih struja se može pojaviti kada postoji povećanje solarnih pjega I/ili solarnih baklji, jer one stvaraju oscilacije u ionosferi.
 
Munja
 
Slika oblaka snimljena 2 dana prije potresa u Kini 12.05.2011.

Ponekad potresi mogu proizvesti bljeskove svjetla i druge fenomene povezane sa svjetlom. Loptaste munje često prate potrese i o tome se dovoljno izvještavalo, no zbog potresa često su vidljivi fenomeni kao što su svijetli, šareni oblaci poput formacija oblaka koji putuju nebom iznad frakturirane strate. Ne čudi da se taj sjaj javlja prije i poslije potresa: sažimanje kvarca stvara protok električne struje (piezo-električni fenomen kristala). To je jedan od razloga zašto se otkrije mnogo radijske buke s područja pod ekstremnim tektonskim stresom. Je li taj stres nastaje samo zbog kompresije?

Kristali Kvarca reagiraju na stres proizvodnjom električne energije, ali kada električna struja teče kroz kvarc te frekvencije vibracije podudaraju se s Watima električne energije koje su na njega isporučene. Naš planet možemo usporediti s kondenzatorom (električni svemir i teorija solarnog kondenzatora), te se može puniti i prazniti od strane vanjskih električnih polja.

Kondenzator zadržava električni naboj. Kondenzatori su izgrađeni od dva vodiča, ili “ploča”, odvojeni dielektričnim izolatorom. Električni naboj na jednoj pločici privlači suprotan naboj druge, što rezultira u električnom polju između njih. Kako se povećava naboj kondenzatora, njegovo električno polje raste, stvarajući sve veći stres na izolatoru i njegovim sposobnostima odvajanja suprotnih naboja. Ako naraste dovoljno visok potencijal između dvije vodljive ploče, dielektrični izolator neće uspjeti spriječiti reakciju, a kondenzator će iznenada napraviti kratki spoj, ispuštajući pohranjenu energiju.

Upravo je to fenomen koji najvjerojatnije pridonosi ispuštanju atmosferskih munja. Pohranjena električna energija u oblacima i na zemlji prevlada sposobnost atmosfere da zadrži odvojena dva različita naboja, tako da oni dopru jedni do drugoga i “tvore udar.” Kada se spoje dva provodnika munja, između oblaka i tla (ili između jednog oblaka) zatvori se strujni krug i dođe do praska električne struje koja će bljeskati uz put od vodiča.

Budući da se magma može smatrati oblikom tekuće plazme, to također znači da ona može provoditi struju. Kao što se ionosfera puni od strane solarnih baklji, suprotni naboj se stvara u podzemnoj magmi. Električne struje u plazmi magme se mogu pratiti kako se kreću u obliku niti i dvostrukih slojeva. Elektromagnetske sile između trenutnih niti i između duplih slojeva magme mogu uzrokovati nagle promjene tlaka.

Ako, kao što je navedeno gore, razlika između slojeva postane prevelika, dvostruki sloj može eksplodirati, ispuštajući trenutačno svu energiju. Dakle, potresi se mogu smatrati oblikom podzemne munje. Ako postoji prekid u slojevima, što na kraju dopušta magmi da dođe do površine, stvara se električni strujni krug i munja će iskočiti iz stožca vulkana.

Ako su potresi podzemne munje, onda su možda seizmički valovi gromovi. U tom slučaju, čini se vjerojatnim da većina oslobođene energije nastala tijekom potresa nije nastala iz lomljenja i kretanja tektonskih slojeva, več je rezultat detonacije električne energije aktivirane unutar matrice.

 


 




 

Najveći kristali na svijetu - Gigantska kristalna špilja u Meksiku


Spektakularna gigantska kristalna špilja je povezana s Naica rudnikom u Chihuahua-i u Meksiku. Nalazi se na 300 metara ispod površine zemlje, njena glavna dvorana sadrži jedne od najvećih pronađenih kristala na svijetu, u ovom slučaju kristale Selenita. Neki od kristala Naica-e imaju dužinu od 11 metara i dijametar od 4 metra, te dosežu težinu od 55 tona.
 
Kristalna špilja

Uvjeti koji vladaju u ovoj špilji su ekstremni jer je u njoj temperatura konstantna i iznosi 58 stupnjeva Celzijeve ljestvice i također ima i visoku vlažnost od nevjerojatnih 98-99%, što dodatno potvrđuje da je ova špilja opasan okoliš za sve one koji u njoj obitavaju više od 10 minuta bez pravovaljane zaštitne opreme (aparati za disanje, zaštitna odjela koja se hlade ledom, boce s kisikom, itd..).
 
Kristalna špilja

Kristali u Naica-i su formirani prije nekih 500.000 godina i stvoreni su podzemnom magmom (koja se nalazi neposredno ispod špilje) koja održava temperaturu vode na stabilnih 50 stupnjeva Celzija, te otapaju minerale uključujući i gips. Ovaj proces dozvoljava kristalima Selenita da rastu u nevjerojatnim omjerima, kakvim ih i danas imamo prilike vidjeti.
 
Kristalna špilja

Rudari iz istoimenog rudnika su prvotno otkrili 1910. godine ulaz u „Cueva de las Espadas” ili Špilju Mačeva, koja se nalazi 120 metara niše od Naice. Sama Špilja Mačeva je bila zbunjujuće otkriće jer su u njoj rasli kristali od jednog metra duljine, otkriće Naice 2000. godine se graničilo sa znanstvenom fantastikom.
 
Kristalna špilja

Špilja kristala Naica leži na bogatim depozitima srebra, cinka i olova te ima oblik potkove, kristali rastu iz vapnenca, ali je problem što se raspadaju na vanjkom zraku tako da je osnovan Naica prijekt koji konstantno čuva njen okoliš na izvornim temperaturama i pumpa vodu iz špilje kako ne bi bila poplavljena.
 
Kristalna špilja

Još jedna dvorana je pronađena 2009. godine, ona je nazvana Ledena Palača i nalazi se na 150 metara dubine i nije poplavljena, ali su njene kristalne formacije mnogo manje, isto tako njeni kristali ne rastu u pravilnim izduženim oblicima već kao lopte i glavice kupusa.


Izvor: Tourism on the Edge i Wiki

Preneseno sa: http://matrixworld-hr.com


 

 




 

Više članaka...

Stranica 5 od 13

5

Jedinstvenih posjetitelja:

mod_vvisit_counterDanas69
mod_vvisit_counterJučer1257
mod_vvisit_counterOvaj tjedan3846
mod_vvisit_counterOvaj mjesec1326
mod_vvisit_counterUkupno od 01.08.2010.1660157

Online:

Trenutno aktivnih Gostiju: 75