Croatian English French German Italian Portuguese Russian Serbian Spanish

Metafizika


Metafizika, energija, misli, aura


Metafizika

Metafizika je stvar dubljeg promišljanja, a ne razumskog odnosa. Iz našeg kuta, sa druge strane,  ne postoji interakcija, i jedino mislima možemo povezati realno i nadrealno.

Energija:

Najveći problem u prilazu energiji predstavlja ograničavajući faktor fizičkih zakona, koji ne daju širinu za spoznajom prirode energije. Realna fizička snaga na koju smo navikli, nema nikakve veze sa snagom čiste, zgusnute energije nematerije. Misao, kao poveznica između čovjeka i energije, nije shvaćena. Mislima se služimo stalno i, na žalost,  ne vidimo njihovu  suštinu. Svemir kao statična cjelina, i sva kretanja tijela unutar te cjeline,  stvaraju  energiju sa beskonačnom snagom. Kada shvatimo suštinu i snagu naših misli, shvatit ćemo i suštinu energije.

Energija je brza kao munja i ima snagu groma. Nalik na energiju,  i misao ima iste odlike. Iz perspektive energije, čovjek je arena  rađanja, mladosti,  svjetlosti, čovječnosti, dobročinstva, blaženstva, ljubavi, sjenki, slika, magle, munja, gromova, misli, mašte, ideja, iluzija, kreacija, svijesti, duha,  snage, sreće, radosti,  tuge, patnje, mržnje, pohlepe, zavisti, straha, nesigurnosti, neizvjesnosti, strasti, želja, emocija, EGA, nagona, zdravlja, bolesti, razočarenja, bogatstva, siromaštva, neznanja, starosti, smrti.  Navedena stanja čovjeka, predstavljaju različite mogućnosti pretvorbe energije u materiju. Na jednoj strani imamo čistu, moćnu i slobodnu energiju, a na drugoj strani  ograničeno tijelo sa neizvjesnom sudbinom. Između energije i tijela su misli,  nemirne poput munje, a nekada mirne kao slike. Misli su odnos energije i tijela.

Slika aure sa,  svim bojama, kopira se u oblikovanje tijela. Boje aure su dokaz spremnosti tijela i čistoće DNK stanica za pretvorbu energije. Crna boja aure je znak energiji da su kodovi DNK u tijelu nečitki i ona nema mogućnost oblikovanja tijela. Ukratko,  tijelo se gasi. Od rađanja do smrti, sve se dogodilo kao u snu. Tijelo se razlaže,  kao ostale tvari, a Duša  odlazi sa aurom ,  u novo traganje za srodnom Dušom, i rađanje novog bića.

Sve je krenulo od energije i završilo kao energija.

I što reći poslije ovih činjenica?  Što je original, Duša, ili tijelo? Da li je čovjeku potrebno toliko straha, neizvjesnosti i patnje? Činjenice govore na koji način možemo pretvoriti energiju u oblikovanju života. Svatko je dobio priliku urediti svoj život, a on će biti onakav kakve su misli.

Nije potrebno mučiti sebe u pronalaženju pravih životnih rješenja. Stvar je jasna i odraz je prirodnih potreba života. Misli prate energiju i vode je u oblikovanju života. Ne smijemo sebi dozvoliti ružne i nemirne misli, jer su one mjerilo kvalitete života.

Misli:

Misli su poveznica između svjetlećeg tijela aure i tijela. One su jedino moguće rješenje u povezivanju zakona metafizike i fizike. Duša, aura i misao čine sintezu zapisa u vidu slike. Svaka misao prolazi kroz Dušu, koja reagira na sadržaj misli. Lijepe misli čine Dušu sretnom, a zbog ružnih misli, ona pati. Ono što je srce za tijelo, to je Duša za auru i misao. Povezane misli formiraju svijest, koja,  cjelini bića , daje formu i sadržaj.

Beskonačnu snagu i brzinu energije,  i statičnost fizičkog tijela,  jedino je moguće povezati nekom sjenom, iluzijom, mislima, u vidu projekcije slike. Ta slika je projekcija aure, i sadrži lik tijela. Zbog toga su misli brze kao energija, i statične kao slika tijela.

Čovjek je stvoren od energije, na sliku i priliku, ideji  Duša  muškarca i žene. Slika te ideje je pohranjena u auri, i označava original u smislu energije.  Mislima smo povezani  sa Dušom i Izvorom energije. Svjetlost sa neba najbliže označava prirodu energije. Brza je poput sjenke, slobodna,  nezadrživa, leti svuda.

Sebe doživljavamo i prihvatamo kao original i previdimo  pravi. Tijelom smo vezani za Zemlju, a moramo slijediti put našeg stvoritelja, energije, i biti slobodni. Kako to postići? Ako smo stvoreni od najsitnijeg zrna, i razvili se u krupno biće koje ima snagu, razmišljanjem u obrnutom smjeru,  moramo pronaći način i postati zrno zgusnute energije. Trebamo se osloboditi  tijela, postati sjena u vidu slobodnog duha. Doživljaj te slike imamo gledanjem sebe u ogledalu, putem svijesti, a ne preko tijela.

Cilj misli, mašte i iluzije je oslobađanje duha i biti vječno povezan sa  energijom. U dubokoj meditaciji, duh je najdublje povezan sa  čistom energijom, i u tom stanju nije potrebna razređena energija iz zraka, vode i hrane.

Misli i slike se prenose holografski, i  ne smetaju jedna drugoj. Misao, kao početna slika, mora proći fazu mašte i ideje, kako bi dobila jaču snagu za prijenos na daljinu, i u trenutku oslobađanja posjedovala snagu univerzalnog duha. Ovo ima veze sa prijenosom električne struje.

Misli komprimiramo u jaku, uvjerljivu sliku, kao u snu, što čini iluziju duha, koga trebamo oslobvoditi tijela.

Nematerija:

Čista energija je zgusnuto stanje. Odnos čovjeka i  kozmosa,  u smislu nekakvih veličina, daje njihov omjer gustine energije. U tom kontekstu, čovjek je kap vode u oceanu.

Hrana:

Svijest o hrani čini okosnicu života zbog njene povezanosti sa energijom i snagom čovjeka.

Suština konzumiranja hrane je u potrebi tijela za čistijom energijom, a ne za uživanjem. Zrna od žita su najljepša slika sjemena. Svi prerađeni oblici , brašna, kaše, namazi, složena jela, predstavljaju iskrivljenu sliku i ne daju čistu energiju. Zbog toga se zrna žita dodaju pecivima i kruhu za poboljšanje slike i energije.

Hrana  je redovita tema sa mnogo dilema. Stalno se pitamo koju hranu trebamo jesti? Način pretvorbe energije najbolje govori o tome. Okruženi vegetacijom, kao izobiljem, hranu trebamo potražiti u njoj. Tu spadaju zrna žitarica, jer su kompaktna, kao sjeme, imaju klicu, i mogu roditi život, u smislu energije. Hrana iz vegetacije ne bježi, već se mirno daje. Životinje se preplaše kada osjete da ćemo ih pojesti. One imaju Dušu, koju ne bi smjeli povrijediti. Srodnije su nam po mnogo čemu od biljaka, i ne predstavljaju našu hranu. Energija iz hrane je razrijeđena, i poslije metabolizma, postaje čistija, u vidu krvi, limfe i ostalih tekućina tijela. U tu svrhu  trebamo jesti hranu koja najbolje odgovara stvaranju čiste energije. Koju ćemo hranu jesti, odlučuje naša svijest. Preko zraka, vode i hrane zadovoljavamo potrebe tijela, a preko čiste energije u vidu duha (iluzije i slike), zadovoljavamo Dušu. Čistim zrakom, dobrom vodom i odabranom prehranom možemo zadovoljiti tijelo, kao fizički aspekt i Dušu, kao metafizički aspekt života.

Suština je dobar izbor i jednostavna kreacija, u vidu slike, koja  hrani Dušu. Hrana na tanjuru treba biti lijepa slika Prirode, a ne preplašene životinje. Jela sa više od četiri namirnice, daju slabiju energiju. Hranu trebamo puno žvakati .

Pogledi:

Imamo dva pogleda, onaj sa Zemlje, prostorno-vremenski koji uključuje fizičke zakone materije i interakciju odnosa, i drugi, iz ptičje perspektive,  sa neba, vremensko-prostorni, koji pruža  slobodni doživljaj svega, u vidu slike, bez prisustva materije.

Duh:

Duh je stanje čovjeka kada može koristiti čistu, zgusnutu energiju, po zakonima metafizike.

Ovozemaljsko znanje i poznavanje fizičkih zakona materije, su ograničeni i nemju  nikakve veze sa duhom. Duh je sveznanje, i možemo ga shvatiti u vidu sjenke, igre svjetlosti i pokretnih slika. U tijelu je duh zarobljen i čeka priliku za oslobađanje, vodeći računa  o strahu tijela zbog čina odvajanja.  

Svijest:

Predstavlja mogućnost  čovjeka u rabljenju energije materije, putem fizičkih zakona. Prethodnica svijesti je misao, koja nas prati u budnom stanju. Svijest je cjelovita priča života, ima zadaću držati tijelo i duh u skladni odnos forme i sadržaja.

San:

San predstavlja stanje u smislu poveznice svijesti i duha. Kroz san,  svijest je mirna, a duh se prikazuje u vidu pokretnih slika. Funkcija sna je prikaz oslobađanja duha. Sanjati možemo u budnom stanju preko mašte i priviđenja.

Razum:

Tjelesno shvatanje potreba za energijom, nazivamo razum. Cjelinu tijela i duha, jedino može voditi svijest.

Čovjek je stvoren na sliku i priliku:

Na sliku, znači novi genetski kod dobijen spajanjem kodova aura Duša  muškarca i žene. Označava sliku budućeg ljudskog bića, nalik slici u ogledalu, sa dvije dimenzije i ima boju.

Ispravnost kodova je određena  općim stanjem bića roditelja. Originalni kod budućeg djeteta biti će povezan sa kodovima roditelja, i cjelog niza predaka od Izvora energije iz jedne idealne točke.

Originalni kod aure u suštini predstavlja original čovjeka. Biti će umnožen u onoliko kopija, koliko ima tjelesnih stanica. Ovo je spoznaja o čovjeku kao kopiji originala. Fizički zakoni materije tijekom tjelesne pretvorbe nisu savršeni i moguće su različite pogreške u prenošenju genetskih kodova. Točnije, dobijena energija iz materije ne zadovoljava uvijek kriterije čiste energije. Zbog toga moramo imati svijest o zraku, vodi i hrani.

Na priliku, se misli o utjecaju materije i oblikovanju tijela iz sjemena, zraka, vode, hrane. Od naše svijesti ovisi  kvaliteta odabranog sadržaja i čistoća dobijene energije. Čovjek ne živi zbog sebe, roditelja i svih predaka u nizu, već je prijenosnik vrste, sa konačnim ciljem evolucije energije.

Sjediniti tijelo i Dušu znači zadovoljiti Dušu iluzijom u vidu slike, a tijelo zadovoljiti sadržajem materije, preko svijesti. Duši godi iluzija-slika, kao druga dimenzija, a tijelu sadržaj materije, kao treća dimenzija.

Cilj je stvoriti što bolju sliku o sebi i svijetu, na način kakav treba biti, a ne kakav  jeste.

Duhovnost:

Duhovnost nije stvar htijenja ili prisile. Ona je prirodna potreba za oslobađanje duha, kao iluzije ili zamišljene slike, u koju smo uvjereni.

Ako vam je teško stvoriti iluziju o duhu, onda se trudite imati takvo biće, koje će ostavljati lijepu sliku u ogledalu. Ujedno se trudite popraviti sve slike sredine u kojoj živite. Duša voli lijepe slike, jer iz njih vidi mogućnost za čistijom energijom i oslobađanjem duha.

Duhovnost ne dobijamo čitanjem knjiga, nego dubokim promišljanjem i stvaranjem iluzije o energiji. Naravno, znanje nam najviše pomaže. Duhovnost se razvija putem poznatih fizičkih zakona i stječenog znanja o energiji.  Dubljim promišljanjem, dolazimo do jasnijih spoznaja o energiji i jednog dana shvatimo njenu suštinu.

Duhovno uzdizanje je u funkciji prihvatanja i vjere u nadrealno. U sebi moramo stvoriti dovoljno jaku i uvjerljivu iluziju o duhu i biti spremni  osloboditi ga iz tijela, u vidu komprimirane slike, veličine impulsa energije, koja će imati snagu i prirodu zgusnute energije.

Duša:

Stvorena od energije, predstavlja naše roditelje i  utočište. Prati razvoj i život tijela, a fizičke zakone prihvata,  samo u vidu najboljeg reda pretvorbe energije. Najviše joj godi razvijanje duha u tijelu. Ona traži od nas čistu namjeru, jasnoću i mirne misli.

Svojim odnosom prema  biću, tijelu i životu, često povrijedimo Dušu, ali nas ona  ne može spriječiti u tome,  jer ne razumije fizičke zakone. Na račun tih zakona otvaraju se veće mogućnosti povrijede Duše i nepravilnog odnosa prema energiji.

Iluzija:

Iluzija kao slika mora biti stvorena mislima i maštom, a ne fotoaparatom. Kreativna ideja stvara iluziju u svrhu buđenja duha.  Suština umjetničkih djela, oblika i života je stvoriti ljepšu sliku o energiji, i time ublažili strah od njene beskrajne snage. Preko  kreacija i djela, u sebi budimo osjećanje ljubavi prema energiji. Iluzija nema značaj ako u nju ne vjerujemo.

Radost života:

Život je jednostavan i čini pravu radost. Sastoji se od misli, mašte, kreiranja iluzije, čistog zraka, dobre vode i odabrane hrane. Sve to daje izobilje životu. Sa roditeljima smo iskonski vezani, vole nas i pomažu u svemu. Duh ljubavi i zajedništva prenose na nas  s ciljem socijalizacije i mirnog života. Povezanost sa roditeljima prenosimo na djecu, s ciljem očuvanja vrste i nastavka  evolucije. No, naše biće je individualna stvar, ima cjelinu, misli i potrebu za energijom. Putem faza odrastanja, razvijamo svoja tijela, svjesnost i vjeru, očekujući pojavu duha. Živeći sa mirnom Dušom, u duhu energije i ljubavi, dovodimo u biće mir i radost. Na jednak način vodimo brigu o Dušama drugih.

Stvoreni smo od energije, živimo od nje i moramo poznavati njenu prirodu. Ne možemo ići kroz život bez svjetlosti, a iz ove priče spoznajemo, da smo i sami svjetleća slika poput zvjezde na nebu. Učinimo sve za mir Duše, popravimo boju naše slike u auri i život će imati smisla. Energija nam daje neograničene mogućnosti u organiziranju života, a od nas traži poštivanje kozmičkog reda i zakone Prirode. Zbog pogrešaka koje činimo, suočeni smo sa velikim problemom potreba za energijom.  Za očekivati je dolazak nove epohe čovječanstva, u duhu ljubavi, svijesti, duhovnosti i prosperiteta.

Pozitivnim mislima razvijamo svijest za pravilan odnos prema sebi, drugima i energiji. Postajemo svijesni naših potreba i mogućnosti i ponašamo se u tim okvirima. Odgovorni smo za sklad u nama i oko nas. Naše misli, srce, svijest i Duša moraju biti usklađeni. Kako se približavamo nadolazećoj starosti, moramo razvijati duh za susret sa nepoznatim, onostranim  svijetom. Moramo priznati ,  i sada živimo u strahu od neizvjesnosti zagrobnog života. U tom svijetu vlada vječni mir i moramo sebi objasniti potrebu za duhom i prihvatiti prirodnu potrebu, za vječni život bez  šarene Prirode, svih njenih izazova i kretanja. Tjelesni  život je pravo mučenje u odnosu na slobodu vječnog mira, i prihvatanjem toga, oslobađamo se straha. Duši je stalo završiti tjelesnu pretvorbu i osloboditi se tijela, njegovih pogrešaka i grijehova. Duša je zadovoljena kada u sebi probudimo duh.

Što nam je činiti:

Za početak, moramo prihvatiti značaj dana i noći, u vidu ritmičkog ponavljanja svega. Život organizirati po principu ovdje i sada, jer je to potreba za energijom. Ne možemo disati  i  jesti hranu jučer ili sutra, već sada u trenutku potrebe za energijom.

Naše misli moraju biti u funkciji života i stvarnih potreba za energijom. Tako se postiže mir.  Sve ono što nema veze sa današnjim životom, ne smijemo raditi. U tu svrhu,  zabrinjavanja nemaju smisla.

Svjesni života, osjećamo  slobodu što ćemo danas raditi, jesti, piti.

Na spavanje idemo oslobođeni ružnih misli i ustajemo prije izlaska sunca.

Mi smo svjesno i socijalno biće, i imamo potrebu za druženjem, zabavom, stvaranjem. U tu svrhu imamo potpunu slobodu i kreaciju, i  sve je stvar naših potreba i mogućnosti.

Pouku o životu dobijamo iz prethodnog dana, pogrešaka i reagiranja Duše.

Našu spiritualnost zadovoljavamo razmišljanjima i maštom o energiji. Što dublje razmišljamo o njoj, otvaramo mogućnost razvijanja duha i povezanost sa zgusnutom energijom. Još dubljom maštom, izazivamo iluziju u vidu slike, koja nas očarava i potpuno zaboravimo na običan život. Jednom riječi, zakoračili smo u svijet mašte, iluzije, duha, energije i onozemnog. Nakon tog iskustva, sami uviđamo svrhu tjelesnog i duhovnog života.

Život je zanimljiv kada govorimo o energiji. Nema čovjeka koji ne razmišlja o njoj, na ovaj ili onaj način. Vjerojatno se radi o iskonskom nagonu od prirode energije, koja nas stalno podsjeća na obvezu stvaranja iskre, impulsa ili sjemena energije i vratiti ga Izvoru.

Priča o energiji, nemateriji i metafizici, nema nikakve razumske  povezanosti sa  fizičkim zakonima materije. Zato moramo spoznati suštinu misli, kao poveznice između tijela i  zgusnute energije nematerije. Za početak imamo svijest što sa mislima možemo biti , u trenutku, na svakom mjestu svemira i stvoriti iluziju u vidu realnih osjećanja.

Meditacija:

Usmjerenost ka energiji nazivamo meditacija. Ona mora biti slobodna, bez ikakvih očekivanja i cilja. Postoje mnoge tehnike meditiranja i to je osobna stvar pojedinca. Praktično je meditirati u hodu, zbog stalne potrebe za energijom. Svi ljudi mogu razmišljati o energiji, stvarati iluzije o njoj, ali nemaju jednake moći u oslobađanju duha, i sa time se moramo pomiriti. Maštanje o energiji dovodi nas u stanje mira, i kada imamo problema. Razmišljanje o energiji , čini tijelo laganim i dobijamo osjećaj slobodnog letenja. Razmišljajući o problemima, dobijamo uznemirenje. U stanju mira, lakše dolazimo do rješenja problema.

Materijalni svijet je ograničeni svijet realnosti, po fizičkim zakonima,  i naše mogućnosti su  različite i ograničene. No,  čovjek je pun mašte i kreativnih ideja, i u svijetu nadrealnog,  može udovoljiti iluziji o energiji.

Iluzija nema smisao ako nije podržana od tijela. Duh čovjeka mora biti sadržan u tijelu, i biva oslobođen činom prosvjetljenja ili nakon smrti.

Čitanje i učenje:

Sve dok ne probudimo prave misli o metafizičkim zakonima  energije, služimo se čitanjem tuđih iskustava o energiji. Onog trenutka kada u sebi probudimo dovoljno jaku ideju o energiji, prestaje i želja za čitanjem. Umjesto toga, sami produbljujemo maštu i stvaramo iluziju u koju sve više vjerujemo.

Umjesto čitanja knjiga, dolazimo u fazu kada ih možemo pisati sami, jer duhovnost dolazi iz mašte, a ne iz tuđih iskustava.



Pero, Opatija 2010.

 

Kasiopejske transkripte-2006-07-29

29.07.2006. Laura, Ark, Perceval, Andromeda, Galahad, Mr. Scott, Galatea, Atriedes


O: 3 noći! U redu.

P: (L) Koga imamo sa nama večeras?

O: Eilltea

P: (L) Od kuda prenosite?

O: Lav, 3 noći!

P: (L) Možete li nam reći što znači 3 noći lava?

O: Samo čekajte i vidite!

P: (L) Tko želi početi s pitanjima? (H) Zašto prenose kroz sazvježđe Lava?

O: Rekli smo “iduća stanica”.

P: (Laura Arku) Ova baterija će pasti sa stola ako ne budeš pazio. (Ark podiže bateriju i pogađa laktom u stolicu, a baterija mu je izletjela iz ruke) (J) Nije samo pala sa stola, već je odletjela sa stola! (A) Sad imam "struju" u ruci ( ono kad se udarite u određeno mjesto kraj lakta i osjećate trnke u ruci ) i u prstima! (Laura) Dobro, iduće pitanje. (Galahad) Hoće li se desiti nešto značajno u našem realitetu u vezi činjenice da se vi sada javljate kroz sazvježđe lava?

O: Oh, da! Pomoć je na putu!

P: (Galahad) Da li je to vezano uz neke interesantne testove koje smo nedavno sproveli?

O: Djelomično.

P: (Ark) “Koje testove, Galahad?” (Galahad) Pa, imali smo prilično tešku situaciju zadnjih nekoliko mjeseci, mislio sam na E****, A***, L*** G***... (Ark) Postoji li tu neka opasnost koja prijeti?

O: Ne.

P: (J) Mislite, opasnost za nas? (Ark) Pa to traje samo 3 noći! (smijeh) (Perceval) Da li možemo nagađati? (Laura) Čekajmo i vidimo. (Perceval) (tužno) Ne! (smijeh) (Galahad) Imamo vremena staviti upozorenje za čitav svijet na naše web stranice! (smijeh). (Perceval) Zamislite kolika bi onda posjećenost bila! (još smijeha). Opasnost bi mogla biti ekonomska ili veliki potres ili... mogli bi i dobiti na lotu. (Mr. Scott) Pa, to bi moglo biti nešto što se dešava kroz 3 noći, ali za mjesec dana. (L) Pustimo samo to sada, zabavnije je kad to ostane misterija! Dobro, dakle, nastavimo sa pitanjima.

(osobna Galahad-ova pitanja izostavljena radi privatnosti)

P: (L) Dobro, iduće pitanje. (Galatea) Što je nevidljivo biće koje nastavlja svirati klavir kad sam ja u salonu? (Galatea je spominjala da bi zvuk klavira zvučao poput onog kad je ona bila sama u sobi)

O: Ti.

P: (Galatea) Kako to mislite, ja?

O: Elektromagnetske erupcije.

P: (Galatea) Što je to? (ostali joj objašnjavaju što su EM pražnjenja)

O: Potisnuta muzika.

P: (objašnjenje Galatei u vezi duhovne aktivnosti i kreativnosti i potrebu za kanaliziranjem te energije, jer inače to izbije na druge načine)

O: Ti imaš ogromne neizražene talente. Prestani gledati TV, ona stvara potiskivajuće kemikalije u mozgu.

P: (Galatea) Što je sa onim čudnim ljudima koje sam vidjela izdaleka na cesti, koji su činili zbilja čudne pokrete?

O: Onesposobljeni.

P: (Galatea) Što se desilo sa automobilom kojeg sam vidjela kako nestaje?

O: Odvajanje s tvoje strane.

P: (objašnjavanje Galatei u vezi stanja odvajanja)

O: Opet, prestani već gledati televiziju!

P: (Galatea) Što su čudna svjetla koje po noći viđam na zidu moje sobe?

O: 053 DNA aktivacija.

P: (Galatea) Što je to?

O: Nomenklatura nukleotida. (triplet tri kemijske komponente u genetskom materijalu koje zovemo bazama u genetskoj strukturi)

P: (Galatea) Što to znači? (objašnjavanje Galatei u vezi nukleotida i da je to vjerojatno meta-znanstvena oznaka za specifičnu DNA strukturu)

O: Bit će.

P: (diskusija o tome da je “053” moguće buduće ime za izvjesni tip DNA. Galatea pita daljnja pitanja u vezi DNA i o tome što ih aktivira, te o tome što su svjetla i što ona znače)

O: Više percepcije.

P: (Galatea) Da li to znači da imam više percepcije?

O: Proboji (Bleed through, prim. prev., curenje realiteta, miješanje realiteta), ti si osjetljiva na to.

P: (Galatea) Tko sam bila u svojem prethodnom životu? Jesam li bila Marilyn Monroe?

O: Kasnije.

P: (Galatea se pita što “kasnije” znači i rekli smo joj da to vjerojatno znači da to pita kasnije, u nekoj budućoj sesiji, ali izgleda da je Galatea mislila da to znači kasnije u ovoj sesiji) (Atriedes) Može li George Dillman učiniti knockout (nokaut) bez dodira i može li ubiti nekoga pomoću zvuka?

O: Ne.

P: (Atriedes) Da li su ljudi sa Kanteka donijeli umjetnost borbe sa sobom?

O: Naravno, pa što mislite, kako su uništili svoju planetu?

P: (Atriedes) Da li je to umjetnost borbe od koje su eventualno nastale one iz Kine?

O: Ne Kine, još puno prije od toga. Vi ste na dobrom putu sa plesovima (Eiriu Eolas).

P: (Atriedes) Postoji li neki način na koji bi mogli konstruirati te plesove iz primjera?

O: Možete vidjeti njihovu prilično dobru repliku kod Keltskih plesova.

P: (Atriedes) (nešto poput “Jesu li ti plesovi onda korišteni kod nekih vrsti borbenih vještina"?)

O: Plesanje stavlja "baterije" u poravnanje.

P: (diskusija o tome da ples omogućava silu i onda ti možeš štogod poželio sa tom energijom, možeš ju koristiti u razne svrhe, netko ju koristi ovako, netko onako)

O: Sve takozvane "borbene vještine" su pokušaji da se nešto fizički napravi pomoću "tehnika", što je nekad bilo napravljeno pomoću čiste energije.

P: (Laura) Dobro, iduće pitanje. (Perceval) J*** bi želio znati što je malena crna točkica ispod njegovog desnog srednjeg prsta, kao i ona na njegovoj lijevoj ruci na kažiprstu?

O: Kalcifikacije.

P: (Perceval) Nakupina kalcija?

O: Kristali mliječne kiseline.

P: (L) Mislim da bolje ja pitam pitanje za S***... ali zbilja nemam pojma što je njezino pitanje... možda je najbolje da nju pustimo da ona sastavi svoje pitanje. (Galahad) Sve dok se ona ne odluči pitati to nekoliko mjeseci! (Laura) Dobro, mogli bi pitati imaju li kakav savjet za S***.

O: Za sada, ona počinje ići putem koji joj je od pomoći. Čekajte i dajte joj vremena da poradi na djelovanju.

P: (Perceval) Prije 11 godina rekli ste da je ideja Nacističke čiste rase bila u vezi kreiranja plodnog tla za ponovni dolazak Nefilske totalne kontrole 3. denziteta, prije nego što se digne na 4. denzitet, i rekli ste da im je propao taj plan. Kad je Laura pitala koji je njihov idući plan, rekli ste da joj ne možete reći jer bi to vodilo u njezino uništenje. Dakle, moje pitanje je, (sa smijehom) jesmo li evoluirali na dovoljno visok stupanj da to možemo sada znati?

O: Ti si to već shvatio.

P: (svatko gleda Percevala kao da je on nešto shvatio). (Perceval) Pa, nisam baš to shvatio. Samo sam razmišljao o tome i pomislio sam da bi novi plan mogao biti da se uvedu psihopate da bi to imalo efekt na totalnu kontrolu planete u izvjesnim krvnim linjama.

O: I “berba” ne-psihopata.

P: (Perceval) Čiji je bio onaj helikopter koji je viđen kako leti iznad Svjetskog Trgovačkog Centra br.2, kroz dim, par trenutaka prije kolapsa? Što je bio izvor jakih svjetlosnih bljeskova koji su viđeni, za koje se činilo da dolaze iz helikoptera, tj. iz tog smjera gdje je bio helikopter u dimu u to vrijeme?

O: Fotografiranje.

P: (Perceval) Što se desilo sa momcima u Kanadi, čiji su prozori na automobilu bili razbijeni? Postoji li neka prijetnja za koju bi oni trebali biti svjesni?

O: Nije veća prijetnja od one koju imate vi ovdje.

P: (Galatea) Oh! Tko je bio momak kojeg sam vidjela u polju u sedan ujutro, koji je hodao po našem putu?

O: Lokalni smotani pomagač.

P: (otkrili smo da se kazetofon odspojio i ponovno smo ga uključili) (Perceval) Koliki je postotak navodnih Palestinskih samoubojica-bombaša u zadnjih 6 godina bio stvaran, tj. koliko ih je stvarno bilo od tog broja?

O: 0.05 %.

P: (Perceval) To je sramotno. Vidite koliko je to loše? Vidite što su učinili svom tom narodu? (poražavajuća tišina)

O: Pa ipak, to može dramatično porasti.

P: (Perceval) Hm, pa da, izbacili su tvrdnje da Iran ima tisuće bombaša samoubojica spremnih na napad na zapad. (L) Mislim da postotak ljudi u populaciji koja bi bila psihološki (pripremljena za to) - da je vrlo mali. (Perceval) Pa da, vrlo malen. (L) I zato, činjenica da su ti, tako označeni, individualci koji su bili isprogramirani ili na koje se psihološki djelovalo, ili im se smjestilo, koji ni nemaju pojma da su "bombaši samoubojice" - koji su, rekla bih, tako nazvani - pa čak i u "fanatičnoj populaciji" broj ljudi koji bi sebe stvarno raznijeli pod bilo kojim prilikama - da je taj broj zbilja vrlo mali. Mislim, koliko je takvih bombaša samoubojica bilo u Irskoj? (Perceval) Upravo tako, niti jedan! I među drugim navodnim "terorističkim" ratovima koji su se odvijali - oni to nisu činili. (L) Pa da, to je bila velika dezinformirajuća kampanja. (Galahad) Pa dah. (Perceval) Oni su ih kompletno oklevetali, u mislima milijardu ljudi sa zapada oni su okarakterizirani kao ludi, kao ljudi koji sebe žele raznijeti! (Perceval) Zašto se srušio WTC7 (ona manja zgrada pokraj "Blizanaca" Svjetskog Trgovačkog Centra)?

O: Zataškavanje zapovjednog centra i drugi propusti, uključujući i tajne zapise.

P: (Perceval) Da li su Nacisti koristili plinske komore za ubijanje Židova?

O: Ne. ( ovo NE ZNAČI da ih nisu ni ubijali na druge načine, odnosno da ih nisu ubijali!!! )

P: (Perceval) Koliko je Židova ubijeno od strane Nacista u holokaustu?

O: 3,2 miliona.

P: (Mr. Scott) Da li su ih ubijali na druge načine?

O: Da. Streljanje, izgladnjivanje, eksperimentima, bolestima, uključujući i namjernom infekcijom u svrhu eksperimentiranja.

P: (Mr. Scott) Pa to je prilično smiješno jer ako ne postoje plinske komore onda Izrael može otići i ubiti koliko god Arapa želi i nitko onda ne može reći "Vi radite ono što je Hitler radio" jer će oni reći "Ne, mi ne koristimo plinske komore, mi nismo tako okrutni", pa ipak, to se nikad nije dogodilo. (Galahad) Pa da, ali u osnovi, to je isti spisak svih aktivnosti koje danas oni imaju na umu za nas sve ostale.

P: (Perceval) Koja je istinita priča u vezi Dick Cheney-a i pucnjave u Whittingtonu?

O: Pitanje žena za vrijeme pijanstva.

P: (smijeh, to vi ozbiljno?!) (Perceval) Da li je Dick Cheney ikad lovio ljudska bića u doslovnom smislu?

O: Pa, to je interesantno pitanje... kratki odgovor je: jest, lovi još uvijek, planira još veću divljač.

P: (Ark) Moram napraviti pauzu. (L) Ruka? (Ark) Da.

(Pauza, kazetofon zaustavljen na nekoliko minuta dok je Ark odmorio svoju ruku. Diskusija o zadnjem odgovoru kad je Perceval izjavio da je Cheney najogavniji ljudski stvor koji je ikada hodao po planeti. Još diskutiranja o izopačenosti lova na ljude i što je značilo "planira još veću divljač")

P: (Perceval) Koji je izvor Morgellon-ove bolesti?

O: Kuga sa drugog planeta.

P: (Galahad) Oh, užas! (Perceval) Da li je ona podložna postati još... uh, raširenija kroz...

O: One koji imaju genetsku predispoziciju za to.

P: (Perceval) Možete li reći koliki je njihov broj?

O: Neodređeno.

P: (Galahad) I to je nešto čega su patokrate svjesni i što rade namjerno?

O: Ne.

P: (Perceval) Možda to ima veze sa interakcijama vanzemaljaca ili otmicama... (L) Pa da, što ako ju oni dobiju od Lizzarda? Mislim, čitali smo o otmicama u kojima su ljudi dobili salmonelu nakon potvrđene otmice od strane Lizzarda... (Galahad) To je poput spolne bolesti Lizzarda... (Perceval) To je bolest kod koje se osjećate kao da vam bube pužu ispod vaše kože i formiraju vam se rane na koži, iz kojih izlaze tanke niti poput kose i rastu iz rane. (Atriedes) To je zbilja jezivo. (Perceval) Pa da, zbilja nekako zvuči kao znanstvena fantastika. (L) Ok, iduće pitanje. (Perceval) U redu, zadnje: koji je izvor tog Ummite pokreta (posjetitelja sa planete Ummo)?

O: 3D program i eksperiment.

P: (Perceval) Jadan Jean Pierre. (L) Imaš li kakvo pitanje, Mr. Scott? (Mr. Scott) Ne... (Atriedes) Imam ja jedno ili dva u vezi fotografskog čitanja. (L) Kakvo? (Atriedes) Nemam pojma. (L) Pa bolje je da bude važno jer Arkova ruka je vrlo umorna... (Galahad) Da li Arapi nose iste anti-Nefilske gene za koje su jednom Kasiopejci rekli da su ih prvobitno imali Židovi?

O: Mnogi, da.

P: (Galahad) U današnje vrijeme, da li populacija van tih arapskih i židovskih zajednica isto nose te gene?

O: Mnogi.

P: (Perceval) To su sve pristojni ljudi koji mogu uvidjeti zlo koje im zuri u lice. (L govori Atriedi) Što si željela pitati u vezi fotografskog čitanja? (Atriedes) Da li je fotografsko čitanje u bilo kojem smislu uspješan...

O: Na tebi je.

P: (Atriedes) Postoji li neki način na koji mogu poboljšati svoje fotografsko čitanje, osim vježbanja?

O: Ne.

P: (Galatea pita može li pitati svoje zadnje pitanje) (L) Ok, zadnje pitanje. (Galatea) Dobro, tko sam bila u svojem prošlom životu?

O: Kasnije.

P: (L) Mislim da su mislili "kasnije" u smislu godina, kad budeš starija. (Galahad) Da, dobro, nisu mislili "kasnije" u sesiji. (smijeh) (Galatea) Što misliš pod "starija"? (Galahad) To znači kad ćeš biti starija. (Galatea) Kad ću biti starija - znat ću? (Perceval) Kad si starija, znaš, ili... (Galatea) Što znači ovo kasnije?

O: Godine.

P: (L) Ok, trebamo li reći "Laku noć Gracie”? Oh, čekajte: imate li nam nešto za reći, bilo kome od nas, nešto što nismo pitali?

O: Vi ste u prvom redu događanja.

P: (L) U redu, laku noć Gracie.

O: Doviđenja.

Kraj sesije

Struja života




Oni koji ne osjećaju ovu ljubav

Koja ih nosi kao silna rijeka

Oni koji ne piju zoru

Kao vrč vode ranog proljeća

I ne večeraju zalazak sunca

Oni koji se ne žele promijeniti,

Pusti ih neka spavaju.

Predao sam svoj um.

Rastrgao odjeću u krpe

Odbacio je zauvijek.

Ako nisi gol do kože,

Ovij se svojom kićenom odorom riječi

I spavaj.



(Rumi)


Ponekada je tek nekoliko riječi dovoljno da nas u srcu nešto dodirne, da nešto u nama zatreperi.

Ponekada je to samo suptilni osjećaj koji titra u pozadini, a ponekada je vrlo snažan, poput bujice koja se pokrene kada se podigne brana.

I nema riječi kojima bismo točno opisali taj osjećaj. Ali nekada moramo, nekada se snaga koja prolazi kroz nas i pokreće nas mora uobličiti u riječi da bi mogla teći dalje, možda skrenuti, zaokrenuti, ili se razgranati u nekoliko smjerova.

Jer ta vječna struja sebi uvijek negdje probija put. U izlasku i zalasku sunca, u rumenilu jutarnje zore, žuboru i svježini izvorske vode.

Mi je ne možemo uhvatiti ni zadržati, samo pustiti kroz sebe.

A najbolje ćemo je pustiti kroz sebe ako zaboravimo na sebe.

Ona će tada poteći kamo treba, mijenjajući što treba, a mi ćemo stajati budni, u tišini i zahvalnosti.

Ako joj ostanemo vjerni u samozaboravu ona nam neće dopustiti da zaspimo, ali ni da uznemiravamo druge koji još spavaju. Tiho ćemo na prstima izaći u susret ljepoti novoga dana da ga dočekamo s onima koji su već budni i čekaju na nas.

Za to moramo biti spremni. Moramo ostaviti sve suvišno i želju za njim. Inače se struja svjetla neće moći probiti do nas i kroz nas, iako bi nam se moglo učiniti da smo dio nje, dok je bezuspješno pokušavamo zagrabiti šupljim riječima.

Ali ako se njen zov u nama trajno nastanio neće nam nitko trebati reći što da radimo, a što da ostavimo. Sve će biti jasno, jer će nas ona voditi, jer ćemo biti spremni slijediti je.

Bit ćemo sami vječna struja života koja prima, daje i obnavlja.

 

 

Sastavila: Eloratea

 

Nastanak rana u djetinjstvu


Treba reći da rana može biti jača ili slabija. Što je jača to ćemo kod sebe naći više simptoma. Rane dijelimo po razdobljima nastanka i svatko ima bar malo od neke rane ili rana, pa možemo u odraslom dobu biti u nekoj rani pet minuta ili duže razdoblje, a onda upadamo u drugu, treću itd. Što je rana dublja to će više utjecati na naše ponašanje, naš izgled i način govora, na cijelu osobnost. Rane mogu biti u raznim međusobnim kombinacijama, može biti jedna dominantna, dvije, tri, ili svih pet. To svatko u svom radu na sebi treba istražiti. Treba ovdje reći da svaki roditelj voli svoje dijete, a rijetko je da će, barem majka, svjesno štetiti svojem djetetu. Roditelji se često osjećaju pretjerano odgovorni i pokušavaju uopće ne povrijediti svoje dijete, a to nije moguće jer čovjek ne može biti savršen. Dapače, taj strah da ćemo nekoga povrijediti dovodi do toga da ga povrijedimo još jače nego što bismo to učinili kad bismo bili opušteni. Rane smo mi nazvali Ranjenim djetetom ili križem, i dijete već dolazi s određenim predispozicijama u genima i ulogama koje dobivaju u obitelji, tako da dvoje djece neće jednako reagirati na pogrešku roditelja, a ovisno o križu osjetit će kao povredu nešto što uopće nije morala bila pogreška roditelja. Razlikujemo pet rana po razdobljima nastanka.

1. Rana odbačenosti

Prva rana nastaje već u prenatalnom periodu ili pri rođenju, pa sve do godine dana. Dijete doživljava da nije dobro došlo, da je ovo neprijateljski svijet, pa se osjeća odbačeno, ne žele ga. Dijete osjeća da nije željeno kad majka razmišlja o pobačaju, zatim zbog teškog poroda, zbog odsutnost majke kao kod djece iz inkubatora ili bolesti majke, zbog svjesnog ili nesvjesnog neprijateljstva majke, koja je i sama bila odbačena - da navedemo samo najvažnije razloge za nastanak te rane rane. To je najteža rana iz djetinjstva i ako je jaka, može rezultirati psihičkom bolešću, rakom, dijabetesom, aritmijama, anoreksijom, alergijom, tremom i drugim teškim posljedicama ako se ne iscjeljuje. Takva osoba će biti puna strahova svih vrsta, pa posljedično i puna obrana. Osoba se brani povlačenjem, šutnjom. Postaje emocionalni ucjenjivač povlačenjem. Ljudi kod kojih je odbačenost dominantna rana su kao djeca mirni i povučeni, nevidljivi. U pubertetu misle da su posvojeni ili zamijenjeni u bolnici kao bebe. Često su manji od ostale djece, ili/i mršavi, pa ih roditelji previše štite, ali oni to doživljavaju kao "gušenje". Ljubav poistovjećuju s gušenjem, pa zbog toga kasnije u životu odbacuju osobe koje ih vole, ili se povlače od njih jer se boje gušenja. Ali se istovremeno boje odbacivanja. Roditelji ih štite tako da misle i odlučuju za njih, što ta djeca doživljavaju kao dokaz da su nevrijedna. Uglavnom šute, ako ih u govoru netko prekine, oni će zašutjeti jer misle da nisu važni. Ne iznose svoje mišljenje jer se boje odbacivanja. Znaju što žele, ali se boje tražiti jer misle da ono što žele nije važno. Ne stoje čvrsto na svojim nogama i bješe u maštanje, izolaciju. to više odbacuju sami sebe, to se više plaše odbacivanja, pa to postaje začarani krug. Neprestano sami sebe omalovažavaju i uspoređuju s drugima na vlastitu štetu. Ne vjeruju da bi ih drugi mogli voljeti. Nikada si ne dopuštaju opuštenost, da budu kao djeca. Žele brzo odrasti da bi se zaštitili od odbacivanja. Ali tijelo često zbog toga ostaje djelomično dječje, ili dijelovi tijela ostaju nerazvijeni. Kod dominantne rane odbačenosti tijelo je mršavo i izduženo.

2. Rana napuštenosti

Napuštenost je također rana povreda. Za razliku od odbačenosti, koja može biti isto prisutna, kod napuštenosti osobu su napustili, dok kod odbačenosti osobu ne žele. Taj osjećaj se stvara u razdoblju do dvije godine, a može biti prouzročen rođenjem drugog djeteta u obitelji, boravkom u bolnici, kad roditelji puno rade, pa su djeca duše ostavljena kod bake i djeda, ili drugih osoba. Odraslom dobu takve osobe se osjećaju neispunjeno i stalno traše osobe koje će im odigrati roditelje, postaju ovisne o drugima, što samo pojačava njihovu bespomoćnost. Kako u pravilu izbjegavaju da osjete osjećaj napuštenosti i bespomoćnosti, postaju žrtve emocionalne ucjene, pristaju na destruktivne odnose, samo da ne bi ostali sami, ali i sami postaju emocionalni ucjenjivači zbog toga.  Postaju ovisnici o pozornosti drugih, često razvijaju tjelesne probleme i bolesti, ali i pretjerano vode brigu o drugima, ne bi li ih natjerali da ih vole. Ali to je rupa bez dna, jer sve što dolazi izvana ne može utažiti njihovu beskrajnu potrebu za pažnjom. To ovisi o dubini rane, ali što više dobiju pažnje, to se lošije osjećaju, pa traše još više i to postaje začarani krug. Vrlo često su javne osobe, glumci političari, učitelji, jer im to omogućava da budu u centru pažnje, ali ako istovremeno imaju i ranu odbačenosti, tada će se njihova trema sukobljavati s potrebom da budu u javnosti, i to će stvarati neizdrživi pritisak. Problem je da kod jake napuštenosti osobe ne mogu biti same, pa se stalno lijepe na svoje partnere, djecu i prijatelje i ne daju im da slobodno dišu. Najviše vole svoju djecu dok su sasvim mala i dok su potpuno ovisna o njima, ali kako odrastaju biti će sve više nezadovoljni s njima. Najviše se plaše samoće.

3. Rana poniženosti

Rana poniženosti stvara se u vrijeme osamostaljenja djeteta, od dvije do četvrte godine. Roditelj, koji i sam ima istu povredu iz djetinjstva neće primjereno brinuti za djetetove fizičke i psihičke potrebe, pa će dijete biti posramljivano i poniženo. Možemo reći da se nespoznati ranjeni dvogodišnjak u roditelju sukobljava s njegovim dvogodišnjim djetetom kojeg ranjava ponižavanjem i vrijeđanjem kako je i on sam bio povrijeđen, ali naravno da toga nije svjestan. Primjerice, ponižavanje i kažnjavanje djeteta koje je zaprljalo odjeću u igri, pa prepričavanje to drugom roditelju i prijateljima u prisutnosti djeteta, bilo da se dijete ismijava ili se roditelj negativno izražava o djetetovoj osobnosti: «Čim ga lijepo obučem odmah će se zamazati!; ili, «Opet si razbacao igračke, a upravo sam ih pospremila, jadna li sam ti s tobom », «Pogledaj svoga brata kao je dobar!», «Nikada ništa dobro ne napraviš, baš si glup!». Ako se k tome dijete još i fizički kažnjava, poniženje je potpuno. Dijete se sve više zatvara i vjeruje da je doista ono krivo, jer se ne može suočiti s negativnošću svojih roditelja. I da bi se spasilo od ponižavanje, dijete počne samo sebe kažnjavati. To nazivamo mazohističkom obranom. Osoba u odraslom dobu sama sebe odbacuje da bi izbjegla bol zbog poniženja. Mržnja prema sebi očituje se u krupnom tijelu u koje je pospremljen bol i kojeg se osoba stidi, i često to prelazi u prekomjernu debljinu. To prekrivaju mnogim sposobnostima, pa preuzimaju previše na svoja leđa, brinu se za druge da bi zaboravili sami sebe. Zato dozvoljavaju drugima da ih iskorištavaju, pa ih se često emocionalno ucjenjuje, i zbog toga ih ne cijene. Ne cijene ni sami sebe i imaju loše mišljenje o sebi, pa često sami o sebi loše govore jer se tako brane da ih drugi ne bi odbacili i tako posramili. Optužuju sebe za sve, čak i ono što je tuđa krivnja, kao što su ih optuživali i u djetinjstvu. Ne znaju se obraniti. Imaju smisla za humor, ali šale se na svoj račun, pa tako sami sebe nesvjesno ponižavaju. I najmanja kritika ih strašno pogađa. Žude za slobodom, a kad je postignu ne znaju sebi postaviti granice, pa jedu previše, troše previše, pa se opet stide i osjećaju poniženima, i boje se slobode. Zato biraju obaveze i situacije koje ih porobljuju. 

4. Rana izdaje i iznevjerenosti

Iznevjerenost je rana koja nastaje nezrelim vezivanjem djeteta i roditelja. Uloge se pobrkaju pa dijete dobiva ulogu partnera, treće osobe u bračnom odnosu. Premalo da bi preuzelo takvu odgovornost, dijete osjeća obvezu da štiti jednog roditelja od drugog i svijeta i u tom procesu se osjeća iznevjereno. K tome se i taj roditelj previše veže za dijete i nije ga u stanju pustiti da se osamostali, bilo da ga previše štiti, ili da dijete štiti roditelja. Kasnije kad odraste osoba s tom povredom očekuje da im partner nadoknadi ono što nisu dobili u djetinjstvu. Da bi se zaštitili od ponovne iznevjerenosti teško se predaju u ljubavnom odnosu, a moć nad osobama uglavnom suprotnog spola ostvaruju zavođenjem kojeg u pravilu nisu svjesni. Postaju ucjenjivači koji osobi eksplicitno ili implicitno obećavaju ono što osoba najviše želi, ali čim dobiju njeno povjerenje, izgube interes, jer zavode drugu osobu zbog straha od povrede koji se gubi kad ostvare moć nad drugom osobom. Takva osoba je bila iskorištena i zavedena u djetinjstvu i naučila je manipulirati da bi se obranila. Roditelji su iznevjerili njegovo povjerenje, pa se osoba sada brani kontrolom drugih da je ne bi iznevjerili. Sebe prikazuje odgovornom i jakom, pa ne vidi koliko je iznevjerila sebe i druge. Postaju ucjenjivači koji otvoreno prijete, i postaju lako agresivni. Brinu se za druge da bi ih kontrolirali da ih ne iznevjere. Lažu da bi postigli svoje ciljeve, a često toga nisu ni svjesni. Brane se maskom snage, neovisnošću i pokoravanjem drugih koje preziru zbog slabosti koju su kod sebe potisnuli, pa je ne vide. Imaju kontrolirajuće oči pune straha, ili pune patnje i tuge.

5. Rana nepravde

Nepravednost je osjećaj koji imamo ako nas drugi ne poštuju, ili ne dobivamo ono što zaslužujemo. Ali od tog osjećaja nepravde možemo patiti i ako dobivamo previše, jer smatramo da to nismo zaslužili. Ova rana nastaje u vrijeme nastajanja osobnosti, od treće do pete godine, ako smo u tome spriječeni. Osjećamo nepravdu ako ne smijemo biti ono što jesmo, ako je jedan roditelj hladan, ako nas kritiziraju, prestrogi su s nama, ili zbog konformizma roditelja. Sve što dobivamo je zbog toga što će drugi misliti, a ne zbog nas samih. U obitelji se ne smiju izražavati osjećaji. U odrasloj dobi se takvi ljudi brane krutošću i perfekcijom, potisnuli su osjećaje da ne bi patili. Teše iznad svega pravednosti i poštenju, ali budući da to rade zbog straha često postižu suprotnost, ljudi ih doživljavaju hladnima i okrutnima.  Razvijaju mnoge sposobnosti, živahni su i dinamični, lijepo izgledaju, ali to je vanjski oklop od kojeg najviše pate oni sami. Oni kontroliraju sami sebe, a unutrašnjoj policiji je teško pobjeći. Smatraju da sve moraju zaraditi, i silno se trude da sve bude savršeno pošteno. Primjerice, ako ste bili s njima na večeri i predložite da podijelite račun, oni će odbiti i reći da u jeli skuplja jela, a onda će do u lipu sve proračunati, koliko god trajalo. Tako troše i svoje i vaše vrijeme na sitnice, a bitno izgube iz vida, jer se jako boje pogriješiti. Ljubav moraju zaraditi, pa se prekomjerno troše, ne vode računa o svojim potrebama, ali negiraju i bolest sve dok ne postane ozbiljno, a onda im se sustav često raspadne, pa idu iz bolesti u bolest. Problem u ovim osjećajima i uvjerenjima je da su rijetko svjesni, pa tako iz nesvjesnog upravljaju s našim ponašanjem koje tada vodi u sve veće ranjavanje. Jer ispod svakog osjećaja je vjerovanje koje onda u naš šivot privlači baš ono čega se bojimo, pa se onda u odrasloj dobi ranjavamo na isti način kako se to događalo u djetinjstvu. Da bismo ostvarili sreću i ispunjenost trebamo osvještavati taj virusni program i negativne osjećaje i misli i pretvarati ih u njihov pozitivni original.

Iscjeljivanje rana je prihvaćanje križa

Poznat nam je onaj Isusov kratki govor o nošenju svoga križa (Lk 9,23 - 25): "Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti. Ta što koristi čovjeku ako sav svijet zadobije, a sebe samoga izgubi ili sebi naudi?" To se često shvaća u smislu nekog predavanja sudbini ili čak mazohizma. Međutim te riječi jako dobro pristaju u ovaj kontekst. Jer ove rane koje smo naveli, kao i svi krivi zaključci, lažna uvjerenja i negativni osjećaji pravi su izvor naših svagdašnjih nevolja. Oni su u nama i mi ih možemo riješiti ako im pristupimo na pravi način. No, mi doduše vidimo njihove negativne posljedice i njihovu snagu, ali im nismo svjesni izvora. Jedini način da bi se ti izvori našega stalnog povrjeđivanja iscijelili je njihovo prepoznavanje u svakodnevnom životu. Ali najveći neprijatelj u tom procesu smo mi sami zbog svojih strahova. Mi prevarimo sami sebe misleći da ćemo potiskivanjem i odbacivanjem tih osjećaja sami sebe zaštititi. Pa će onda osobe s osjećajem odbačenosti sebe uvjeravati kako dobro skrbe za sebe i druge; ovisne osobe vjeruju kako su neovisne, mazohisti uvjeravaju sebe kako ušivaju kad pretjerano rade i nalaze opravdanja za ljude koji ih ponižavaju, kontrolori su uvjereni kako se ne boje, ne lažu i uvijek drže riječ; a kruti kako su pošteni i kako ih ljudi vole. Svi oni na taj način žele spasiti svoj život, a zapravo ga gube. Stoga je najvažniji alat u razvoju ISKRENOST PREMA SEBI, što nam se može činiti kao da gubimo sebe i svoj život. - Kao prvo potrebna nam je svjesna odluka da hoćemo spoznati taj dječji dio u sebi i njegove obrane. Treba promatrati svoje misli, osjećaje, govor i ponašanje. Pri tome «kucamo» u smislu Isusova poziva: "Kucajte i otvorit će vam se!" tj. molimo da nam Bog pomogne kako bismo vidjeli taj dio ličnosti kojega se bojimo, zapravo da bismo mogli prihvatiti svoj križ. Kad počnemo spoznavati što sve radimo radi izbjegavanja svojih strahova, kako se pogrešno branimo i tako ne živimo svoju istinu jer varamo, tada je važno da sebi ne sudimo, jer time zapravo povećavamo ranu. Trebamo shvatiti da su nam te obrane u djetinjstvu spasile život: Dječji dio nas još uvijek osjeća takvu, doduše lažnu opasnost, ali dijete u nama to ne zna. Samo ljubav i razumijevanje za sebe će omogućiti da taj ranjeni dio nas počne odrastati. Takva ljubav prema sebi nije sebičnost, to znači zapravo prihvatiti svoj križ.

Kako prepoznati svoje rane?

Polako ćemo shvaćati da nije toliko važno što se događa, nego kako mi to doživljavamo. Jer sve filtriramo kroz svoja iskustva, pa je percepcija iskrivljena, pogotovo kad netko dirne našu ranu. Ako npr. imate jaku ranu odbačenosti, jer su vas roditelji stalno kritizirali i nikad nisu bili zadovoljni s vama, vi ćete kasnije u životu i pohvalu doživjeti kao kritiku. Uzmimo kao primjer, da vas netko pohvali što ste dobro napravili neki posao i koliko ste truda u nj uložili da biste postigli kvalitetu, vi ćete se uvrijediti, jer ćete krivo shvatiti; naime da ta osoba misli kako ste vi utukli puno vremena u taj posao zato što ste glupi. U isto se vrijeme bojite uvredu pokazati zbog straha od odbacivanja, pa ćete se samo povući, ljuti i ranjeni. Zatvorite ćete se prema osobi koja vas je pohvalila, a ona ne će imati pojma zbog čega. Vi ćete je ucjenjivati šutnjom i naplatiti joj ono što su vam nekad činili roditelji. Dakle, naša percepcija, način kako doživljavamo sebe i druge, nalazi se pod utjecajem rani koje je iskrivljavaju, pa ne možemo ispravno odlučiti kao ćemo reagirati. Kad god reagiramo iz rane - obrambeno - mi se zapravo pogrešno branimo, npr. napadom, povlačenjem i pokoravanjem ili na neki drugi način, jer obrana ima mnogo. U nastavku ćemo navesti simptome obrana od rani. Napominjemo da su rijetko prisutni svi ovi simptomi. Kad rana nije toliko duboka, osoba će imati samo jedan ili dva simptoma.

1. Prepoznavanje rane odbačenosti

Odbačeni se boje panike, boje raspada sustava i bijesa koji neće moći kontrolirati. Ako je to dominantna rana, tada ćete biti zgrčeni i mršavi, pogled kao da ste odsutni, neće vas zanimati materijalno, bježat ćete u intelekt, duhovno i samoću, smatrat ćete sebe bezvrijednim, ali ćete to možda prekriti arogancijom. Pitate se je li vam lakše odustati, nego nešto tražiti, pa onda sami sebe uvjeravate da vam to i nije bilo potrebno. Teško vraćate nešto što ste krivo kupili, jer se stidite. Ako se osjećate ugroženo, primjerice jer netko nešto traži od vas ili vas dodiruje, lako pobjesnite, a onda se uvrijeđeno povlačite i želite umrijeti. Kad ste u problemima prestajete jesti. Kod osjećaja odbačenosti branimo se lažnim mirom i povlačenjem, kao da nas se ne dotiče ono što se događa, i pokušavamo pobjeći zbog straha od panike. Imamo jaku tremu i možemo se «raspasti» kod javnog nastupa jer nam drhti glas, oči su pune straha, tijelo zgrčeno i trese se. Zatvaramo se i ništa ne govorimo da nas ne bi odbacili i vjerujemo da nismo važni. Svaki put produbljujemo ranu kada se proglasimo bezvrijednim, beskorisnim, nevažnima za druge i kad pobjegnemo. 

2. Prepoznavanje rane napuštenosti

Ako imate ranu napuštenosti ponašat počet se kao dijete, čak će vam možda i glas zvučati dječje. Druge ćete doživljavati kao kompetentne, a sebe nedoraslo. Vezat ćete se pretjerano za druge koji će vas u pravilu napuštati, ali isto je moguće da se ne usudite povezati s drugom osobom da ne biste bili ranjeni, pa djelujete nezavisno, ali se osjećate usamljeno. Pokorni ste i možete puno pričati da biste sami sebi prikrili što osjećate. Ovisnici se najviše boje napuštanja i samoće, pa čak ne mogu podnijeti kad njihovi voljeni idu na posao, ili na put. Ako nisu u centru pažnje, osjećaju se napušteno, pa će razviti bolesti i probleme da bi druge natjerali da se za njih brinu. Ako je to dominantna rana, tada napušteni imaju mršavo i dugačko tijelo bez tonusa i mogu upasti u bulimiju. Ako je ova rana udružena s ranom odbačenosti, osoba prvo može biti anoreksična, a kasnije upasti u bulimiju. Kod osjećaja napuštenosti osoba se brani ovisnošću, ponaša se i govori kao malo dijete. Tuži se, kuka, izigrava žrtvu, plače i pokorna je, samo da je drugi ne bi napustili ili da privuku više pažnje. Rana napuštenosti se povećava svaki puta kad se osoba ne pobrine za sebe, kad odustane od njoj važnih stvari, kad maltretira druge da se brinu za nju, pa ih gubi, te lažnom patnjom ranjava svoje tijelo.

3. Prepoznavanje rane poniženosti

Ako nam se otvori rana poniženosti, mi ćemo zaboraviti na svoje potrebe i mislit ćemo samo na potrebe drugih glumeći velikodušnu i dobronamjernu osobu. Činimo sve samo da bismo bili korisni, i ako nam natovare puno posla, mi ćemo tražiti još. Bojimo se slobode i zato smo stalno pretrpani obavezama, svima sve obećavamo, ali nismo to u stanju izvršiti, pa postižemo suprotni efekt. Glumimo roditelje drugima i ostvarujemo moć nad njima da bismo se zaštitili od ponižavanja. Zbog straha od poniženja takve osobe postaju veliki kontrolori. Također pokušavaju zauzeti previše prostora u životima voljenih. Obično su se u obitelji držale u tajnosti sramne situacije ili osobe. Osoba s mazohističkom ranom najviše se boji posramljivanja i slobode. Ovu ranu povećava tako da sebe sabotira neprestanim ponižavanjem i omalovažavanjem, uspoređivanjem s drugima, ili pak druge ponižava, stidi se svojih bližnjih, ili se za njih previše brine i žrtvuje. Ponekad sebe optužuje da je debela i ružna, beskorisna i da iskorištava druge. Bol si nanosi prejedanjem (što šteti tijelu), preuzimanjem tuđih odgovornosti i obaveza, jer si tako uskraćuje slobodu i odmor. Ove osjećaje, koji potiču takvo ponašanja, najteže je prepoznati. Kad god djelujemo zbog straha od ponižavanja i stida mi smo u mazohističkoj obrani. Kažnjavamo sebe da bismo kaznili druge.

4. Prepoznavanje rane izdaje

Ako ste povrijeđeni ranom izdaje počinjete kontrolirati druge i život, jer osjećate nepovjerenje, skepsu, postajete pretjerano oprezni, nesnošljivi i autoritarni. Glumite jaku osobu da vas ne bi iskoristili, zastrašujete druge i prijetite, čak i lažete da biste se zaštitili, ili zavodite druge. Nastojite se dopasti osobama suprotnog spola, pogotovo ako ste treća osoba u trokutu. Još uvijek nesvjesno rastavljate mamu i tatu i morate pobijediti tako da se dopadnete drugoj osobi. Trudite se djelovati kao osoba od povjerenja. Djelujete brzo i nestrpljivi ste s drugima, prekidate ih i završavate njihove rečenice, puno planirate jer je to oblik kontrole, i živite u budućnosti. Lakše vjerujete osobama istog spola, nego suprotnom spolu koji strogo kontrolirate, a jer se osjećate ugroženo od njega i ne vjerujete mu. Tipične su vam rečenice: «Sve žene (muškarci) su iste.» Hrabrost, uz pouzdanost, smatrate najvećom vrlinom i ne trpite kukavičluk. Osoba koja je ranjena izdajom produbljuje ranu tako da sebi laže i ne poštuje obećanja dana sebi i drugima. Kažnjava se tako što sve obavlja sama, jer nema povjerenja u druge ili druge pretjerano provjerava.

5. Prepoznavanje rane nepravde

Ako smo povrijeđeni ranom nepravde, ukrućujemo se i postajemo hladni, a ispod te hladnoće je gnjev. Pokušavamo biti pretjerano pravedni i savršeni, bijes okrećemo na sebe, kritiziramo sebe, ne poštujemo svoje potrebe. Kontroliramo sebe i postajemo okrutni prema sebi. Jako smo srdačni, ali ako pogledamo u sebe, vidjet ćemo da ništa ne osjećamo, da nas nije briga za druge i da hinimo ljubav i susretljivost. To samo vidjeti kod ove rane znači napraviti veliki korak. Osoba je obično skladno građena, ima mnoge sposobnosti, ali sve radi zato da bi dobila priznanje. Divi se ljudima koji su puno postigli i sama ulaže puno u svoja postignuća. Ne smije pogriješiti, sve pokušava napraviti svršeno; kuća joj mora biti uređena, odjeća dotjerana, vozi statusni automobil. Upliće se kad se negdje događa nepravda da bi je ispravila. Doživjele je da su njezinu braću i sestre više voljeli od nje. Ranu od rane nepravde produbljujemo kad sebi postavljamo prevelike zahtjeve i upadamo u stres. Kritiziramo sebe i nismo pošteni prema sebi. Ne vidimo svoje kvalitete i ne dopuštamo si zdrave životne užitke.

Prihvaćanje križa vodi u ljubav

Prihvaćanje križa ovdje znači najprije spoznaju tih povreda i obrana, a onda rad na njima da bismo mogli sve više živjeti u istini sa sobom. Kao malo dijete mi najprije pokušavamo biti ono što jesmo, bez skrivanja i laži, ali to se ne dopada odraslima. To ih plaši i stoga ljuti. Onda se pokušavamo pobuniti protiv toga. Dijete od dvije-tri godine obično je mali buntovnik kojeg stariji jači od njega slome, pa počinje stvarati masku da bi se zaštitio. Stoga je i prvi korak u razrješenju rane spoznati obrane, maske, a onda vidjeti i to malo ranjeno dijete ispod maski. Ali prepoznavanje maske doživljavamo kao opasnost, osjećamo kao da smo ostali bez zaštite, jer ništa više ne funkcionira što smo znali, a ne znamo što bismo trebali učiniti. To je zastrašujuće. I zbog toga se relativno mali broj ljudi odlučuje na taj korak. A odluče se na to jer su upali u krizu. Ali to je jedini način da vratimo poštovanje prema sebi i da nam život postane lakši, jer križ koji se prihvaća iscjeljuje, a onaj koji odbijamo satire nas.  Pogledajmo što se događa s povredama kada se one spoznaju, prihvate i prožive na pravi način:

1.Transformirana rana odbačenosti

Rana odbačenosti zacjeljuje kad se sve više zauzimate za sebe, ako ostanete dobre volje čak i kad vas netko ne prihvaća. Sve se više suočavate sa svojim strahom od panike. Otkrit ćete svoje pravo Ja: snalažljivu, vrlo darovitu i kreativnu osobu koja je osobito sposobna raditi sama i biti sretna i kad je sama. Osoba koja je postojana i pod najvećim pritiskom. 

2.Transformirana rana napuštenost

Rana napuštenosti zacjeljuje kad se dobro osjećate sami sa sobom i kad vam ne treba toliko pažnje drugih. U stanju ste imati samostalne projekte. Otkrit ćete u sebi osobu koja zna što želi i koja je uporna u svojim nastojanjima da ostvari svoje ciljeve, koja je odličan glumac, prirodno vesela i zabavna, druželjubiva, koja pomaže drugima jer joj je stalo do njih i razumije njihove osjećaje, sposobna da se suoči sa svojim strahovima, umjetnik je i nadareni učitelj. 

3.Transformirana rana poniženosti

Mazohistička rana zacjeljuje kad prije nego što na nešto pristanete razmislite o svojim potrebama, sposobni ste tražiti nešto za sebe bez osjećaja krivnje, radite manje, a veselite se više. Otkrit ćete svoju Istinsku ličnost koja zna voditi računa o sebi, osjetljiva za tuđe potrebe, ali poštujući njihove granice, spontano velikodušnu i sposobnu da se raduje i ušiva, dostojanstvenu i odličnog posrednika.

4.Transformirana rana izdaje

Rana izdaje se smanjuje kad se manje uzrujavate ako drugi ljudi i situacije nisu ono što vi mislite da bi trebali biti. Ne treba vam pozornost i ušivate u svojim postignućima, čak ako vas drugi ne hvale. Transformacija će vam pokazati da ste rođeni vođa, koji ohrabruje i štiti druge, sposoban govornik, čovjek koji obavlja puno poslova istovremeno, ali je u stanju razumjeti tuđe osjećaje i pomoći im da se osjećaju sposobnima, brzo donose odluke i sposobni su se opustiti kad je za to vrijeme. 

5.Transformirana rana nepravednosti

Vaša rana nepravednosti zacjeljuje kad ste manje svršeni, smijete pogriješiti i možete se tome nasmijati. Možete pokazati svoju slabost pred drugima bez straha kako će reagirati. U sebi ćete otkriti vrsnog organizatora, sposobnog da podučava druge, živahnu osobu sposobnu da se snađe u teškim situacijama, senzibilnu i preciznu.

Odnosi nam pomažu u spoznavanju rana

Kad spoznamo te osjećaje koji upravljaju našim ponašanjem više ne ćemo biti emocionalni ucjenjivači, ili ucijenjeni, jer ćemo ljubav tražiti na pravi način tako da je prvo damo samima sebi, a onda u istoj mjeri i drugima. A drugi će nam tada uzvratiti ljubav jer ne će biti pod pritiskom. Odnosi su pokazatelj osobne zrelosti i oni će polako postajati sve zdraviji. Naš odnos prema autoritetima će biti također zreliji, jer ih više ne ćemo optuživati za ono što smo doživjeli u djetinjstvu. Kako budemo opraštali sebi, tako ćemo oprostiti i svojim roditeljima. Opraštanje, znači razumijevanje da su nam naši roditelji dali sve što su najbolje znali i da smo dobili puno ljubavi i da smo zahvaljujući toj ljubavi izrasli u kvalitetne osobe. Shvatit ćemo također da su nam drugi ljudi dani zato da možemo spoznati svoje rane koje sami ne bismo mogli. Iscjeljivanjem rana i transformacijom svojih negativnosti postajemo vredniji i kvalitetniji ljudi, nego što bismo bili da ih nije bilo.

 

Kasiopejske transkripte-2010-07-22


22.07.2010.

Laura, Ark, Andromeda, Perceval, Ailén, Galaxia, PoB, Atriedes, Burma Jones, Psyche, Mr. Scott

{Laura, Ark, i Andromeda su za pločom}


P: (L) Danas je 22.07.2010. Mislim da je danas godišnjica od kad se poajvio onaj krug u žitu koji je simbol beskonačnosti sa Yin-Yang znakom unutar njega i koji smo koristili za logotip Paleokršćanstva. Nije li danas također neka vrsta praznika, poput rođendana znaka Djevice ili uzdignuća Marije ili nešto poput toga? Dobro, da vidimo što se dešava.

O: Pozdrav, djeco Kasiopeje!

P: (L) I koga imamo sa nama večeras?

O: Rochiana.

P: (L) I kroz kuda prenosite?

O: Kasiopeja. Sad, pažljivo slušajte.

P: (L) Mi pažljivo slušamo.

O: Imate pitanja u vezi Golfske struje ( morska struja u Atlantiku ). Sjećate se astrološkog materijala kojeg ste pročitali da bi napisali o tome u "The Dot Connector" časopisu?

P: (L) Da.

O: Pa, to je bliže nego što si možete predstaviti i naznaka o Golfskoj struji je dio koji nedostaje.

P: (L) Dobro, dakle što će se dogoditi? Da li Golfska struja prestaje cirkulirati i da li će to donijeti ledeno doba?

O: Da, i hoće.

P: (L) Da li je ono neminovno?

O: Uzrok nije samo curenje nafte. Ali, ljudi će vidjeti samo naftu kao uzrok toga i okrenut će se protiv elite radi toga što je donijela takvu katastrofu. Također, imajte na umu da će se nelinearni efekti razviti u potpunosti kroz neko vrijeme.

P: (L) Dobro, dakle kažete da će biti ljudi koji će biti prije svjesni nego drugi, i da će se onda to proširiti?

O: Da.

P: (L) U mojim astrološkim objašnjenjima sam rekla, u neku ruku, da štogod bi se moglo dogoditi sredinom 7. mjeseca, da bi se to moglo razviti u potpunosti više sredinom ili krajem 8. mjeseca, ako se sjećam korektno. Moram se vratiti na to i pročitati da budem sigurna, jer sam to nekako napisala u drugom stanju svijesti.

O: Da. Također, htjeli bi pohvaliti metodu i način na koji si to napravila. Brilijantno. Bez namjere.

P: (L) Pa, puno hvala. Samo sam htjela napraviti astrološki osvrt. Dobro, dakle, imamo ovo. Imamo li neko pitanje koje slijedi u vezi Golfske struje? Oh, čekajte malo... vratimo se malo natrag... {pročitan prethodni odgovor} Što ste mislili pod: "Uzrok nije samo curenje nafte"?

O: Unutarnje promjene planete uključujući modifikacije magnetskog polja.

P: (L) I što uzrokuje unutarnje planetarne promjene uključujući i promjene magnetskog polja?

O: Promjena u kozmičkom okruženju, kao i prisutnost stranih tijela u blizini, kao i unutar sunčevog sistema. {pauza} Međusobno približavanje realiteta.

P: (L) Pa zbilja, ljudska bića su samo malene čestice na ovoj planeti, koja je sama po sebi malena čestica u galaksiji, koja je malena čestica u svemiru. Dakle, gledano iz vrlo široke perspektive, mi se zapravo i ne brojimo. Dakle, štogod se dogodi - dogodit će se i to je to.

O: Više-manje, ali zapamtite da neke svijesti imaju na "težini" više od drugih. Također, sjetite se izreke "Njegov pogled je na vrapcu". Dok to iz vaše perspektive može izgledati okrutno, čak i vi sami vodite brigu o svojim najmanjim dijelovima.

P: (L) Hm, ovo jednostavno izgleda da su psihopati zbilja zabrljali stvari.

O: Zapravo je vrlo loše vrijeme za njih.

P: (L) Loše je vrijeme za njih? Kako to mislite?

O: Na njih će pasti sva krivica!

P: (Andromeda) To je interesantno... (L) Način na koji to možemo gledati. (Burma Jones) Onda, krenimo natrag na ono što je Galaxia želio znati, hoće li biti revolucije? Hoće li se ljudi zbilja probuditi i početi... (Galaxia) I činiti nešto u vezi toga?

O: Oh, svakako!

P: (Galaxia) E, to volim čuti! (Andromeda) Hoće li to biti vrlo krvava revolucija?

O: Da.

P: (Galaxia) Na obje strane?

O: Da.

P: (Galaxia) Više na strani zla ili na strani dobra?

O: Čekajte i vidite.

P: (Perceval) Hoće li biti koncentrirano više na specifičnom dijelu svijeta, na primjer SAD-u, a na drugim područjima baš i ne?

O: Da. Mi smo spomenuli 5D grad na brdu.

P: (Perceval) Da li se ovo sa ledenim dobom odnosi na to da će ljudi okriviti vladu da ga je ona uzrokovala i to će uzrokovati revoluciju?

O: Ima tu još nekoliko koraka prije ledenog doba. Neki od njih nisu baš vrlo ugodni.

P: (Perceval) Zemljotresi, vulkani, ekonomski kolaps... (Burma Jones) Masovna glad. (Perceval) Epidemije. (L) Problemi u poljoprivredi.

O: Sve od toga i još više od toga.

P: (Andromeda) Super! (Perceval) U vezi toga, da li je jedan korak koji bi mogao uzrokovati revoluciju i... (L) Pa zapravo, oni su spominjali korake koji vode u ledeno doba, ne korake koji vode do revolucije. (Ailén) Rekli su da prije nego što bi revolucija mogla početi, da bi ljudi mogli vidjeti da je samo nafta uzrok pokretanju revolucije. (Perceval) Pa da, pitao sam da li će ledeno doba uzrokovati revoluciju. (L) Ne mislim da će mnogo toga ostati za revoluciju, jednom dok počne ledeno doba! {smijeh} Dobro, sve te stvari poput propasti poljoprivrede i ostalog će voditi do ledenog doba. Rekla bih, ako će biti neuspjeha u poljoprivredi, ekonomskog kolapsa, itd., da će to dovesti do revolucije i dok ćemo biti usred revolucije ONDA će sve otići k vragu. To bi bilo moje nagađanje.

O: Da.

P: (Perceval) Dakle, rekli su "Sve od toga i još više od toga". Da li bi jedno od tih "više od toga" moglo biti i otkrivenja o slučaju 9/11?

O: To bi moglo biti, također, ali nemojte polagati svoje nade u "otkrivenja", već bi to više mogla biti promjena u percepciji javnosti.

P: (L) Dobro. Sve od toga je vrlo, vrlo veselo. Dakle, što nam je za činiti?

O: Nastavite širiti istinu i program koji će ujediniti sve ljude sa dobrom voljom.

P: (L) Dakle, ujedinjenje ljudi dobre volje...

O: Sjećate se da smo vam jednom rekli da će se ljudi ujediniti protiv "invazije" neposredno prije promjena na Zemlji?

P: (L) Pa, da. Razgovarali smo u vezi Nefila i njihovim zaglušujućim puškama i tim stvarima. Ali izgleda kao da su psihopati novi Nefili, i oni koriste zaglušujuće puške - omamljivače. I onda smo mi pitali hoće li oni pokušati napraviti lažnu invaziju vanemaljaca. Sav taj trud oko otrivenja vanzemaljaca je pokušaj usmjeravanja ljudi u smjeru invazije vanzemaljaca, pokušaj njihove pripreme na tu lažnu invaziju. Onda ste vi rekli da bi se stvarna invazija mogla dogoditi prije toga ili bi se dogodile promjene na Zemlji. Sad, sve to mi dolazi u glavu, postaje jasnije i jasnije, da mi NE TREBAMO invaziju vanzemaljaca jer imamo psihopate koji vladaju ovim svijetom kao njihovi transdimenzionalni agenti. To mi je postalo jasno onda kad ste rekli da se jednostavno invazija već dogodila! Ona je tu, sada. To su psihopati na vlasti! Svatko gleda i čeka nekakvu vrstu vanzemaljaca; pa vanzemaljci su natprirodan fenomen. Da, tu postoji izvjesna fizikalnost kod toga, ali čini mi se da ta fizikalnost nema... što želim reći? Izdržljivost? Trajnost? Ona ne "vibrira" adekvatno našem realitetu. Oni dođu i odu, ali ne ostaju ovdje. I zato oni trebaju agente. Oni su oduvijek trebali agente. Oni su oduvijek trebali bića ljudskog izgleda da bi kontrolirali, manipulirali, ili čak "učitali se u" njih na jedan smješan način, kao posesivnost ili aktivacija. To je kao da oni sjede u nekoj vrsti kontrolne konzole u nekom hiperdimenzionalnom mjestu i kontroliraju svoje agente na sličan način kao što mi kontroliramo naše igračke na daljinsko upravljanje. Dakle, nekako je to ono na što sam mislila. Svatko čeka nešto što bi se trebalo desiti, poput nekog objavljivanja ili nešto poslije toga. Ali to se već dogodilo. To je već ovdje, SADA! I takozvana "objava" će biti lažna sve dok ne kažu da je to natprirodan ili hiperdimenzionalan fenomen, što oni NEĆE reći jer se to kosi sa njihovim općim pogledima na svijet koji obožava fizički univerzum. Od tuda proističe čitav Darwinizam, materijalna znanost, izuzeće znanstvenih istraživanja paranormalnog, itd. Ta vrsta stvari NIKAD ne može biti pošteno istražena jer bi to uništilo njihovu konstrukciju realiteta. (Perceval) To je veliki ekran. (L) Pa da, oni pokušavaju pripremiti ljude za fizičke, materijalne vanzemaljce - "Objava" - jer će oni POKUŠATI izvesti trik vanzemaljske invazije ili trik "vanzemaljskog boga" i reći "Obožavajte vanzemaljskog boga! Pridružite nam se! Mi smo njegovi najviši svećenici"! Ali, to neće djelovati. (Perceval) To je kao nešto što se drži u rezervi ako zatreba. Oni su pripremili ljude na ideju o vanzemaljcima. (L) To je poput ovog ogromnog obavještajno-dezinformirajućeg programa. I glavna stvar na kojoj oni rade je da onemoguće ideju, koncept i razumijevanje da je taj fenomen natprirodan, tj. da je hiperdimenzionalne prirode. Da to razjasnimo, ono što smo mi uvijek zvali natprirodno - nije neophodno "natprirodno", već je jednostavno hiperdimenzionalno ( realitet, stvarnost u kojoj mi trenutno živimo je samo jedna od MNOGIH stvarnosti koje postoje istovremeno, paralelno, višedimenzionalno ). Mi smo bili svjesni tih stvari - tih drugih realiteta - kroz milenije. Oni su dolazili i odlazili. To je poput prsta u Flatland-u. Mi smo Flatland! ( vidi kratki filmić o Flatland-u ovdje ) Jesam li u pravu u vezi toga?

O: Otprilike toliko točno koliko možeš shvatiti bez da napraviš direktna predviđanja.

P: (L) Tko je to bio, taj znanstvenik... Da li je to bio Werner von Braun, koji je rekao da će oni kreirati tu iluziju u vezi vanzemaljske invazije i da će sve biti velika laž i prevara? I rekao je da zna razlog tome, da je to paranormalan ili hiperdimenzionalan fenomen. Da li je na to mislio?

O: Da.

P: (L) Jer se to uklapa. Mi smo već imali invaziju. to je već svršena stvar. (Perceval) Invazija psihopata. (L) Pa da. (Ailén) To je savršen izgovor za ne imanje odgovornosti kao ljudska bića. Oni mogu okriviti vanzemaljce i reći  "Mi smo svi jednaki, mi smo svi žrtve! Nismo znali"! (L) U redu. Što je iduće? Svi žele znati zašto je taj konzorcij pokupovao sav kakao u Europi?

O: Još jednom, pogađa bolest željnog razmišljanja!

P: (L) Što ste mislili pod tim?

O: Oni zapravo misle da će ljudi brinuti o čokoladi!

P: (Burma Jones) Dakle, oni znaju da se sve raspada i samo su mislili "Uzmimo tu dragocjenu robu prije nego se ovo desi"! (L) Možda oni NEZNAJU da će se stvari totalno raspasti. Možda misle da će se samo neke stvari raspasti i misle da će dobro zaraditi na čokoladi. Ali nemaju pojma kako će to loše biti jer su ozbiljno podcjenili ovo što se događa.

O: Nije dobro vrijeme za biti psihopat!

P: {smijeh} (L) Dakle, to je za vrstu ljudi kao one u BP-u. Zeznuli su zbilja radi toga što su psihopati. Oni su ti koji nose teret za ono što dolazi u obliku ekstremnih neprilika. (Perceval) To je poput onog što ste rekli u vezi pronalaska karakteristika psihopata, a to je njihova nemogućnost percipiranja posljedica svojih akcija u budućnosti. Imat će zbilja ozbiljnih posljedica. (Ailén) Njih će okriviti za sve, čak i za stvari koje nisu učinili. (Perceval) I oni čak ne mogu vidjeti ono što dolazi, prije nego što se to desi. Oni nemaju nikakvih planova za nepredviđene slučajeve. (Galaxia) Imam pitanje. Hoće li neki ljudi u SAD-u vidjeti što se dešava i pobjeći od tamo?

O: Neki.

P: (Galaxia) Barem će neki preživjeti.

{pauza i diskusija u vezi članka o BP i curenju nafte i njenom efektu na Golfsku struju}

(Andromeda) Nisam vidjela tu. (Ark) Bila je vrlo prihvatljiva. (Andromeda) Što su rekli? (Ark) Doći će još brže. (Perceval) Nadovezao se na znanstvena istraživanja. Nafta će najvjerojatnije imati utjecaja na Golfsku struju. (Andromeda) Pa rekla sam to isto odmah kad je to i počelo! (Psyche) Upravo sada, na Južnoj hemisferi je ekstremno hladno. Tisuće krava je uginulo. (Andromeda) Nešto će se desiti kad se izmješaju topla voda i nafta i kad to zahvati Golfska struja. Već je to vrlo delikatan balans. (Perceval) I stvar koja je pomogla je ta kad su poprskali disperzant na nju. ( kemiju koja je rastvara ) To je pridonijelo da nafta tone. Nafta bi više-manje ostala na površini da to nisu učinili. Sad se širi još više. Mislim da bi prva stvar prije ledenog doba bila... (Andromeda) Trebalo bi biti mnogo suša i poplava. (L) Potopa. (Andromeda) Mnogo oborina, prljavih kiša. (Ailén) kiselih kiša. (Andromeda) problemi u poljoprivredi radi kiselih kiša. (L) Tuča, led. (Andromeda) I onda imamo krah ekonomije. (Perceval) U tom i jest stvar: ako usjevi počnu uveliko propadati, ekonomija će jednostavno pasti. I istovremeno nemate hrane, niti zaposlenja! (Andromeda) I onda imamo te stvari koje dolaze iz unutrašnjosti Zemlje. To je kao da Zemlja ima groznicu ili nešto slično. Hladno, pa toplo. (Perceval) Zamislite ljude gdje nema hrane i gdje ljudi gladuju... (L) I netko ima čokolade! {smijeh} (Perceval) I onda potres ili nešto poput toga kao točka na "i"! (Andromeda) Mislim da nije najbolja ideja imati čokolade kad je nestašica hrane. (Perceval) Možete ih samo vidjeti kako planiraju... "Što ljudi vole? Čokoladu! Kad su ljudi gladni, što će htjeti? Čokolade! Zasnovat ćemo tržište na čokoladi i Coca-Coli! Ljudi će plakati za njima"! (Ark) Pa možda će ljudi oboljeti od nečega, a ti će ljudi proširiti informaciju da je čokolada protuotrov! {smijeh} (Andromeda) Nebi im prošlo nešto tako. (L) Govoreći o psihopatama... Što je sa S****?

O: Kao što smo upravo rekli... {smijeh} Ljudi to prozriju. Ali zapamtite da takva vrsta ljudi ima tendenciju da si sami propucaju vlastito stopalo.

P: (Perceval) Da li on zna da je psihopat?

O: Ne. Da li zna ijedan?

P: (L) Pa postoje neki koji kažu da znaju da su psihopati.

O: Oni stvarno ne vjeruju u to. To je samo još jedna varka.

P: (L) Dakle, ti ljudi koji kažu u nekim psihološkim izvještajima "Imam pacijenta psihopatu, on zna da je psihopat. Lice mu je žalosno i kaže mi da zna da postoje osjećaji koje on nikad neće imati, niti osjetiti..." - da su to lažnjaci i da oni jednostavno varaju psihologa opet i opet?

O: Da.

P: (L) Dobro. Koja smo još pitanja zapisali? (Ailén) Što je sa svim ovim trenutnim spominjanjima pedofilije u zadnje vrijeme? Imamo gospođu iz organizacije koja pomaže zlostavljanoj djeci da nas kontaktiraju, imamo "Korupciju tišine" na našem stolu, imamo istraživanje Burma Jones-a o ljudima koji se nazivaju "Kraljevima" ( Kings, prim. prev. ), koji su umiješani u pedofiliju, imamo nekoliko malih koincidencija i ljudi misle da je to u vezi zlostavljanja. Isti dan je bila i epizoda "Midsomer Murders-a" koja je imala veze sa pedofilijom.

O: Izranja u svjesnost.

P: (Ailén) Kao globalna svijest. (L) Pa što je s tim "Kraljevima" koji su umješani u to? (Burma Jones) Da, zašto postoji toliko ljudi umješanih u to?

O: primjetite to da postoje i druge skupine imena. Vi ste se samo spotaknuli na jedno.

P: (Burma Jones) Dakle, postoji li obiteljska povezanost između Leslie Lynch King i Lawrence E. King iz Omahe, Nebraska? (L) Tko je Leslie Lynch King? (Burma Jones) Gerald Ford. (L) Oh.

O: Daleko.

P: (Burma Jones) Oh, dobro. Dakle, većinom je slučajno da su bila dva "Kralja" iz Omahe koja su bila...?

O: Da.

P: (L) Kladim se da bi mogao naći još takvih. (Burma Jones) Dakle, da li je bilo veza između Lawrence King iz Omahe, Nebraska i tog dječaka koji je ubijen u južnoj Kaliforniji, koji se isto zvao kao i ovaj seksualno zastranjen tip?

O: Ne.

P: (Burma Jones) Dakle, samo skupine imena... Tih drugih skupina imena. Da li skupine imena u vezi stvari poput pedofilije imaju neku posebnu genetiku ili je to neka vrsta simbolike...

O: Da.

P: (Burma Jones) I oni koji su naciljani, da li oni imaju neke šanse pomoći svijetu, pa su naciljani da ih se uništi dok su još djeca?

O: U nekim slučajevima.

P: (L) Dobro, još nešto? Imam pitanje. Na forumu je bila diskusija u vezi udaranja djece po guzici ( popularne batine, ne zlostavljanje djece, već "davanja do znanja" ). I rasprava je bila o tome da postoje neke situacije kad je jedino preostalo "po guzici", ali da bi to trebalo biti vrlo rijetko. Mislim, specijalne situacije. Možda ja sama po sebi nisam slijedila taj model, ali je bilo nekih situacija kad je to bilo jedino rješenje. Pravdam li ja to sebe? (Ark) Za mene je to bilo dobro. Da nije tako bilo, vjerojatno bi postao kriminalac. {smijeh} (Andromeda) Što je sa situacijom kad se dijete igra u prometu? Hoće li te ozbiljno shvatiti? Mislim, za njihovu zaštitu ona to trebaju. (Ark) dok sam bio mali, igrao sam se na pruzi, na tračnicama i moja majka je došla i vidjela me, zgrabila moje uho i odvukla natrag kući. Tjedan dana nisam mogao taknuti svoje uho! (Andromeda) To je možda spasilo tvoj život. (L) Da li te to držalo podalje od pruge? (Ark) Oh, da. (L) Da li bi nešto drugo tako djelovalo? (Ark) Hm... (L) Da ti je rekla da je loše igrati se na tračnicama, da li bi je poslušao? (Ark) Znao sam to! (L) Dakle, spriječio te strah od posljedica. (Ark) Ti jednostavno više ne misliš na to da bi se tamo igrao. (L) Dakle, ti misliš da su batine učinile to da razmišljaš o stvarima? (PoB) One te podsjećaju na to, da zapamtiš. (Ark) Batine su učinile da prođem ispit iz povijesti. Inače bi proveo još jednu godinu u istom razredu. (L) U redu, da pitam svoje pitanje opet: Da li...

O: Da mi pitamo vas: Postoje li situacije u životu kad je primjereno fizički obraniti sebe?

P: (L) Pa ja bih rekla da da. (Andromeda) Definitivno. (L) U svijetu nastanjenom psihopatima, luđacima, nasilnicima i ponašanjima koja su štetna i mogu ozlijediti tebe i ljude koje voliš...

O: Dobro, onda kako će djeca naučiti u vezi tih situacija ako nemaju model ponašanja?

P: (L) Pa mislim da model ponašanja koji vide kao odrasli koji stoji protiv drugog odraslog, a ne prema djeci.

O: Djeca mogu biti nasilnici i manipulatori također!

P: (Atriedes) Zapravo, to su obično djeca koja ne dobiju batina od svojih roditelja - ona postaju manipulatori. (L) Nikad nisam vidjela dijete koje nije imalo čvrsta ograničenja da ne postane kompletno nepodnošljivo. Čula sam ljude kako kažu da nikad nisu istukli svoje dijete i da je "maleni Ivica" tako predivan. I zapravo nisu znali kakav je uistinu "mali Ivica". (Atriedes) Također pomislite kakvo je društvo, kako ono nabacuje zakon o bilo kakvim fizičkim reakcijama između odraslog i djeteta, u smislu da više nemate bilo kakvu "vaspitnu palicu". Protuzakonito je da se borite u tučnjavi. Ako vas netko ozljeđuje, ili vas krade, i vi im se suprotstavljate, vi ste u nevolji. A oni nisu. Dakle, vi nemate načina da uspostavite bilo kakvu vrstu socijalnog reda jer su vaše ruke na taj način vezane. I to se dešava poslije čitave stvari "ne udaraj svoje dijete". Napravili su sve te zakone u vezi "nenasilja" i svijet je postao još više nasilan. Naravno, to je zbog toga što se pravila samo primjenjuju na normalne ljude, a ne na psihopate i pogotovo ne na psihopate na vrhu. (L) Pa da, to je nekako trnovita stvar. Dakle, nagađam da su stvari kako smo to opisali na forumu onakve kakve jesu. (Ark) Rijetko i pravedno.

O: Da.

P: (Ailén) To je problem. Većina roditelja to ne čine u ispravnim situacijama, ili na dobar način. (Atriedes) I postoji velika razlika između zlostavljanja i batina. Jedno je dominirati nekim drugim, a drugo je očuvati strukturu i zakone. Ako je tvoja svrha da bi pojačao strukturu i zakonitosti, onda obazrivo prema tome - to nije zlostavljanje.
(L) I to je u vezi posljedica. Ako ne naučiš to u izvjesnim godinama, nikad to nećeš ni naučiti. Vrijeme je za to prošlo, a to si morao staviti u svoju psihu kad si bio mlad. I kažem, ne jako, jako rano. Djeca mlađa od 3 godine nebi trebala dobiti batine, već samo poslije 3 ili 4 godine, kad bi to trebalo biti nešto poput lakšeg udarca u guzicu ili nekakvo maleno... (Ark) Možeš učiti dijete nečemu i trebat će mu 10 godina. I postojat će odbijanje. Jednom dobije batine, i... (L) I ono to nauči za sva vremena. (Atriedes) Tužna je stvar što je bol puno efektnija za formiranje pamćenja. (L) Istina, jer većina od nas kad odrasta razumije kroz što prolaze drugi tako što to sami doživimo. Vidimo nekog drugog kako je porezao svoj prst i znamo kako je to jedino tako što smo i mi sami to prije doživjeli. To je kao da nešto fizički dobijemo u svoje tijelo. Onda napraviš nešto što povrijedi nekog drugog, a možda si premlad da bi intelektualno razumio ozbiljnost toga, ali onda dobiješ malo po guzici i onda razumiješ na izvjestan genetski i fiziološki način da si napravio nešto što je povrijedilo drugog i da si zbog toga dobio batine. Kasnije kad postaneš stariji, to je objašnjivo i ti imaš osnove na kojima to sve ima smisla. Ako nisi nikada imao neka iskustva u smislu fizičkog doživljaja kao posljedice ili zabrane nečega što si ikad napravio, onda iznenada, kad imaš 10 godina, i tvoje spoznajne vještine porastu, netko ti počne objašnjavati stvari - ti to nećeš razumjeti. Ti nećeš razumjeti što je uistinu bol ili patnja, i to zbog toga što nikad nisi doživio nešto što je imalo neke posljedice.

O: Vrlo blizu. Sjećate se žene opisane u Ponerologiji kao karakteropat?

P: (L) Ona sa braćom koja su branila sve što je ona rekla i sve što je radila. Ona nikad nije imala nekih posljedica za ono što je činila. Ali onda, da li je to dovelo do nekih oštećenja na mozgu?

O: Isto može biti rezultat od povlađivanja.

P: (Galaxia) Da li se kod jedinaca uzrokuju nešto takvog, nešto što nedostaje u njihovom mozgu jer nisu imali niti braće niti sestre? Imaju li oni neko oštećenje mozga ili nešto takvog?

O: Ponekad, da. Važna stvar u vezi discipline za djecu se aktivacija kemije mozga dogodi za vrijeme izvjesnih prozora za utisak. Ljudski organizam je uveliko produkt evolucijskih pritisaka. Djelovanje kao da ne postoje opasnosti u okolini, podizanje djece bez izlaganja prirodnim posljedicama rasta u agresivnoj okolini - je uskraćivanje mnogih sistemskih kaskada moždanih aktivnosti nužnih za ispravan rast i razvoj djeteta.

P: (Ailén) Drugim riječima, bez discipline nema aktivacije u smislu osjećaja stvarnosti. (L) Pa da, oni žive u balonu zauvijek. (Ailén) Oni misle da su u pravu, oni misle da su dobri, ispravni... (Andromeda) Možda je to povezano sa onim što je Galaxia govorio u vezi djece - jedinaca. (L) Oni nikad ne moraju dijeliti s drugima. (Ailén) Ali oni mogu postati disciplirani. (Andromeda) Ali ipak je to manje vjerojatno. Imaš više šanse ako odrastaš zajedno sa braćom i sestrama. (Galaxia) Da li (ime izostavljeno)-ino odrastanje, kao jedinog djeteta, doprinosi njenoj nemogućnosti shvaćanja izvjesnih stvari i samorazumijevanju i svega oko nje?

O: U njenom slučaju, to je samo jedan maleni faktor.

P: (L) U redu, možemo li završiti? (Galaxia) Činiš to dok pitaš to pitanje. (L) Oh. {smijeh} Umorna sam, dakle, ima nešto što trebamo znati, što nismo pitali? Smatrajte to pitanim i dajte mi odgovor, molim! {smijeh}

O: Dobar pokušaj! Laku noć i ne brinite. Samo budite svjesni! Doviđenja.

Kraj sesije


Više članaka...

Stranica 24 od 90

24

Jedinstvenih posjetitelja:

mod_vvisit_counterDanas145
mod_vvisit_counterJučer1223
mod_vvisit_counterOvaj tjedan1368
mod_vvisit_counterOvaj mjesec18514
mod_vvisit_counterUkupno od 01.08.2010.3061830

Online:

Trenutno aktivnih Gostiju: 130